Sjećajmo se i budimo zahvalni, našoj dijaspori ?

Piše, Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija ?

Ne samo, u izbornoj godini, već trajno i uvijek se prisjećajmo i budimo zahvalni, našoj dijaspori, kako se i mnogi od njih redovno sjećaju svoje domovine i svojih porodica. Primjera je bezbroj, ali ovoga puta uz neposrednu i ličnu zahvalnost, želim istaći veoma aktuelan i lijepi gest, naše akademske zajednice u dijaspori.

Kako u svome intervjuu ističe, Prof. Dr. Bisera Suljić Boškailo, predsjedavajuća Bosanskog akademskog kruga (BAK) iz Münchena: MI NE SMIJEMO BITI SPORIJI OD DRUGIH, VEĆ BRŽI, JER VEĆ SADA

OPASANO ZAOSTAJEMO….

„ BAK je osnovan u aprilu 2007. godine u Minhenu, na inicijativu nekoliko pojedinaca, koji su se tokom studija u Njemačkoj upoznali. Uviđeno je da tada u SR Njemačkoj nije postojalo niti jedno udruženje koje okuplja visokoobrazovane Bošnjake. Taj vakum se želilo ispuniti, ali i prihvatiti obavezu društvenog rada za interese Bošnjaka i Bosne u cjelini…..Ako neko želi biti član BAK-a treba da zna da neće naći na savršene ljude, već obične Bošnjake sa akademskim titulama, svjesne svojih vlastitih granica, ali naoružanih strpljenjem i spremnošću na međusobnu kritiku i usavršavanje…..Moramo reći, nakon sedam godina jako dobrog iskustva, da je u međuvremenu postalo kristalno jasno, da većina akademski obrazovanih Bošnjaka u Njemačkoj ne želi nikakav angažman u javnosti. Primjetna je jedna duhovna lijenost, ali i doza straha, staviti svoje ime u eter i „jasno pokazati zastavu“, što bi naši domaćini Nijemci rekli. Visokoobrazovani Bošnjaci u Njemačkoj hrabro pokazuju svoje vizitke i nove automobile svojim zemljacima na odmoru u Bosni. U Njemačkoj su zato neprimjetni i jako tihi. Za nas su time prestali biti intelektualci…..Naime, govori se da je potrebno još 15 do 20 godina, da Bošnjaci ugledaju jedinstvenu IZ na području Njemačke. Za nas je uistinu prosto nepojmljivo da tek 2030. godine ovaj proces bude završen. Čak štaviše smatramo da je potrebno ove rokove drastično skratiti, ako se želi bilo kakav uspjeh….. S druge strane, zvanične strukture u IZ u Bosni i Hercegovini (Rijaset i Sabor

IZ u Sarajevu) također nemaju iskrenog nijeta. Do sada je njima jedini kriterij bio uplata zekata i dobrovoljnih priloga iz dijaspore. Ostalo ih očigledno ne zanima. Kako inače objasniti činjenicu da ne postoji jedinstveni članski broj za članove IZ uopšte? A to je uslov za sve ostalo…..Ja sam Bošnjakinja koja se ne boji reći istinu i nema tabu tema. Zato u mojim romanima ima i erotike, iako sam majka tri sina. Ja sam kao Bošnjakinja angažovana i borim se i na tom društvenom otvorenom polju za bolje sutra naše djece….“ / završen citat / ?

Svakako je ovo insert, kratkog uvoda, u značaj i postojanje, institucije, naših intelektualaca u dijaspori. Bosanskog akademskog kruga, tzv. BAK , sa sjedištem u Minhenu u Njemačkoj ?

Evo, upravo ovih dana, veoma prijatno su me iznenadili, dodjelom godišnje nagrade udruženja intelektualaca, kako su i napisali u svome obrazloženju;

„ Nagrada se dodjeljuje, Mr Milanu Jovičiću, kao priznanje za njegov nesebičan doprinos iskrenom pomirenju između bošnjačkog i srpskog naroda, te uspostavljanju

humanog civilnog društva u Bosni i Hercegovini, baziranog na socijalnoj pravdi i vladavini pravne države. / u potpisu, predsjedavajući, Amer Sabitović, dipl. Ing. / ?

Svakako, uz ovu pisanu povelju, uslijedila je i novčana nagrada, te reći hvala velika, malo je i nedovoljno, u odnosu na istinsko značenje vrijednosti, ovoga priznanja.

Danas mi je, upravo, u hotelu Bristol u Mostaru ovu nagradu predao doktor teh.nauka, inače rođeni mostarac , gospodin Edin Gaštan. Kako mi javi prijatelj iz Konjica, doktor Sulejman Mulić, uz čestitku, primjetio je da je potpisnik, gosp. Amer Sabitović, inače njegov Konjičanin, rekao sam, dobro je da su naši hercegovci krenuli u osvajanje svijeta. Aferim ?

Međutim, kao građanin, ove nam lijepe domovine, Bosne i Hercegovine, uvijek sam gajio ljubav i patriotski osjećaj prema njoj i svim našim sugrađanima. U svim mojim napisanim i objavljenim kolumnama, sadržane je ISTINA i samo ISTINA ?

Sopstvena želja i nastojanje, za stvaranjem i povratkom ljudskog i dostojanstvenog suživota, svih građana, komšija i susjeda, kakav je i nekada postojao, poslije nanesonog bola, jada i čemera, u dvostrukoj agresiji, na moju i našu domovinu.

Normalna je bila izražena u kontinuitetu i svaka osuda, neprijateljstva i mržnje, genocidnih dešavanja i stvaranja, genocidnih tvorevina, „ de jure „ Republike Srpske i „ de facto „ Herceg Bosne, kao i svaka osuda, njihovog udruženog zločinačkog poduhvata.

Istinska nastojanja, bez i malo patetike, demagogije, lažnih i prikrivenih , uvjerenja i obećanja, za svim aktivnostima, aktuelnih vlasti i najvećih predstavnika, susjednih zemalja, prije svih učesnika u agresiji, Republike Srbije i Republike Hrvatske, kako bi se zaista, pošteno i uvjerljivo krenulo u povratak povjerenja, praštanja od strane žrtava i dolaska do moguće istine i pravde, što bi nas i konačno vodilo, ka trajnom pomirenju i iskrenom suživotu.

Redovno sam podržavao i preživljavao, svaki dobronamjeran potez i susret, visokih državnika iz susjedstva i komšiluka, prije svih Kolinde Grabar Ki tarević i Aleksandra Vučića. Bilo je uvijek, nekih sporadičnih zamjerki ili propusta, u njihovim pogledima, saopštenjima ili porukama, što se negativno odražavalo na percepciju spoznaje i prihvatanja dobronamjernih nakana, posebno, kod našeg, normalno preosjetljivog Bošnjačkog naroda, koji je i bio najveći i neposredni stradalnik i žrtva prohujalog vremena i događaja sa genocidnim događanjima.

Sve je bilo, sasvim uvjerljivo i prihvatljivo, uz istinska i neposredna i moja sopstvena nastojanja, da uvjerim, prije svih moje komšije i dobre nam Bošnjake, da dolazi vrijeme i prihvatanja iskrene pružene ruke i stvaranja pomirljivih i dobrih odnosa, moram priznati i posebno na relaciji, Republike Srbije i Bosne i Hercegovine.

Ovom prilikom, zahvaljujući se Bosanskom akademskom krugu, i našim intelektualcima u dijaspori, u praćenju moje pisane riječi, mojih ispravnih i ljudskih stavova, nastojanja do prihvatljivih dobrih međususjedskih odnosa i zajedničkog suživota.

Svakako, dugujem i veliku zahvalnost i našim portalima, prije svih , „ Bošnjaci.net „ i uredniku Esadu Krciću, gospodinu Bedrudinu Gušiću i njegovom portalu, kao i portalu „ Tacno.net „ i gospođi Štefici Galić, koji su bili moj redovni informativni prozor u svijet informacija, podržavali me u redovnoj objavi, svih mojih kolumni.

Zato, ovu nagradu, doživljam kao i priznaje njima, kao urednicima i njihovim portalima. Hvala im, u lično ime, naših sugrađana do kojih stižu njihove informacije, kao i do naše dijaspore u cijelom svijetu.

Na kraju, još jednom, velika zahvalnost Bosanskom akademskom krugu, na dodjeli godišnje nagrade, uz moje skromno saznanje da je istinski došla u prave ruke, uz obećanje i uvjerenje, da ću istim žarom, svim mojim intelektualnim, ljudskim i humanim vrlinama, nastaviti u svim daljim aktivnostima, za dobro svih građana Bosne i Hercegovine, kao i naše brojne i nezaboravne dijaspore.?