ISHEDS Tempus Projekat

Priručnik za podršku za studente s disleksijom

Eva Raduly-Zorgo

(oblikovano prema Adystrain projektu i uz podršku Ian Smytha i Eve Gyarmathy)

PRIRUČNIK ZA BOSANSKI JEZIK PRIPREMILE I PRILAGODILE:

Doc. dr Mirela Duranović i Emina Tucaković

Tuzla, 2010

MODUL I.

RAZUMIJEVANJE DISLEKSIJE

Sadržaj:

Uvod Koncept disleksije. Definicija Simptomi disleksije Teorije o disleksiji Uzroci disleksije Studija slučaja Zaključci

1. Uvod

Disleksija je dobro poznata, ali još uvijek nedovoljno shvaćena teškoća. Vezana je uz čitanje i pisanje i povezana s nekim drugim teškoćama koje nadilaze područje pismenosti. Ovaj priručnik ima za cilj pojasniti izvore disleksije i srodnih teškoća te opisati različitosti s obzirom na kulturu, jezik i kontekst. Nastojat će prikazati neka zajednička obilježja disleksije te postojanje osobitosti i individualnih profila u području temeljnih sposobnosti kod osoba s disleksijom. Svakog studenta ili odraslu osobu s disleksijom treba razumjeti uzimajući u obzir njihove jakosti i slabosti, sposobnosti i nesposobnosti, izazove i prilike. Priručnik je kratki vodič za razumijevanje pozadine disleksije prema znanstvenim osnovama koji će pokazati da disleksija nije isprika za loše sposobnosti niti rezultat loše poduke nego stvarni problem koji utiče na učenje mnogih osoba.

Pitate li odraslu osobu s disleksijom šta je disleksija, mnogi od njih dat će brz i precizan odgovor. Problem je što uspoređujući odgovore uviđamo da su svi oni vrlo različiti. To nije samo zato što „disleksija” ima različita značenja za različite ljude, nego i zato što se ona odražava različito na različite osobe. I to je područje koje će biti proučavano unutar ovog modula.

2. Koncept disleksije. Definicija

Unutar evropskoga zakonodavstva disleksija je dio dviju zakonodavnih kategorija – edukacijske i one koja se odnosi na teškoće. Rijetko se samostalno spominje, no može biti sastavni dio unutar termina „specifične teškoće učenja” ili „teškoće učenja” u području edukacije (npr. u školi ili na fakultetu) i u području teškoća/indvalidnosti za one iznad 16 godina. Na žalost, zakonodavstvo vezano uz teškoće može biti orijentirano samo na fizičke ili senzoričke nedostatke kao i na teškoće koje se javljaju kod umjerenih ili teških problema učenja. Ovaj dio zakonodavstva ponekad ne podupire osobe s disleksijom, naročito u populaciji odraslih.

U različitim evropskih zemljama zakonodavstvo je vrlo različito u odnosu na disleksiju. U većini zemalja postoje tzv. opći zakoni vezani uz teškoće. Disleksija je najčešće ili u istoj kategoriji s teškim mentalnim teškoćama ili je samo kratko spomenuta. Premda se koncept disleksije vrlo često koristi u svakodnevnom jeziku nastavnika i roditelja, većina ljudi često navodi upravo mitove o disleksiji. Najpopularniji mitovi su: Disleksija:

• je lijenost • je simptom mentalne zaostalosti • je rezultat nedostatne poduke • je rezultat lijenosti • je rezultat manjkave pažnje • je obilježje prisutno samo kod djece • nestaje sa sazrijevanjem • nestaje s produžavanjem vremena učenja

Ako ima tako mnogo mitova, šta je zapravo istina o disleksiji i kako je možemo odrediti? Kada je potrebno definirati disleksiju, važno je kome je definicija namijenjena. Četiri su glavne interesne grupe. 1. Istraživači – oni često raspravljaju šta je disleksija, ali se uglavnom slažu s dogovornim rješenjima kako bi oblikovali dobra istraživanja s odgovarajućim uzorcima, mogućnošću prepoznavanja disleksije i načinima kako podučavati i podržavati osobe s disleksijom. 2. Osiguravatelji sredstava – osobe koje osiguravaju izvore (ljudske, računalne i sl.) u edukacijskim službama, službama vezanima uz zapošljavanje i teškoće. Uobičajeno je da koriste definicije koje su takve da minimiziraju broj ljudi kojima je potrebna podrška. 3. Roditelji – žele definiciju koja će osigurati da njihova djeca budu odgovarajuće „smještena” s obzirom na podršku (ljudsku i materijalnu) 4. Osobe s disleksijom – žele znati da postoji jasan razlog njihovih teškoća i da on nije rezultat loše poduke niti „manjka pameti” odnosno nedovoljne bistrine.

Postoje mnoge definicije u izabranoj literaturi, no usmjerit ćemo se na jednu karakterističnu definiciju – definiciju Evropskog udruženja za disleksiju (European Dyslexia Association – EDA, 2007). Ova je definicija široko prihvaćena jer uzima u obzir druge teškoće i definicije, uključujući i potrebu da bude primjenjiva u različitim jezicima. Da bi mogla biti shvaćena, potrebno je razmotriti je u dijelovima, počevši sa suštinom.

Disleksija je različitost u sticanju i korištenju vještina čitanja, spelinga i pisanja. Neurološkoga je porijekla.

Termin “neurološki” označava da je disleksija u samoj osobi i nije rezultat vanjskih faktora kao što su neodgovarajuća poduka ili nedovoljno školovanje.

Najvažniji dio je “različitost u sticanju”. Neke definicije govore o terminu „teškoće u sticanju” što olakšava razumijevanje. Mnoge osobe s disleksijom se slažu da je problem u društvu, a „problem” treba sagledavati kao različitost, a ne teškoću. Na žalost, s pragmatičke perspektive, sredstva mogu biti osigurana samo za one osobe s disleksijom koje prihvaćaju da imaju teškoću jer smo svi različiti, a oni koji odobravaju sredstva ne mogu dati dodatnu podršku svima.

Druga često navođena definicija je ona koju daje Britansko udruženje za disleksiju (British Dyslexia Association):

Disleksija je specifična teškoća učenja koja se uglavnom odražava na razvoj pismenosti i vještina povezanih s jezikom. Osobe s disleksijom mogu imati teškoća u radnome pamćenju, fonološkoj obradi, brzome imenovanju, brzini obrade i

razvoju i automatizaciji vještina vezanih s jezikom (posebno sa čitanjem i pisanjem). To u većini slučajeva ne odražava kognitivne sposobnosti osobe. Učinci teškoća mogu biti prisutni cijeli život i uobičajene metode poduke ne daju dobre rezultate. Posebni postupci, posebna informaciona tehnologija i savjetodavna podrška mogu pomoći mnogim osobama s disleksijom da prevladaju različitosti koje imaju u vještinama vezanima uz jezik.

Učestalost disleksije

Premda je učestalost disleksije u školskoj populaciji u svijetu oko 10%, postoje velike razlike između različitih zemalja i to zbog gramatičke strukture jezika koja uvjetuje i razinu pokazatelja disleksije. Osobe s disleksijom mogu imati različite razloge za teškoće u jednom jeziku u odnosu na neki drugi jezik. Na primjer, vrlo se često govori da su nedostaci u fonološkim vještinama najveći problem u engleskome jeziku gdje je povezanost slova i glasa vrlo slaba. Suprotno pak, u madžarskome jeziku, u kojem postoji dobra veza slova i glasa, ističe se auditivna obrada.

Učestalost je visoka u Finskoj, Nigeriji, Rusiji, Velikoj Britaniji i SAD, a manja u Italiji, Slovačkoj i Norveškoj. Naravno, na učestalost utiču mjerni instrumenti za procjenu, definicija disleksije i svjesnost o disleksiji u školi, zdravstvena zaštita i ostali povezani sustavi.

Poznate osobe s disleksijom

Mnogo odraslih osoba s disleksijom, uključujući studente, živi dvostrukim životom nastojeći sakriti svoje teškoće s pisanim materijalom i koristeći svakodnevno razne nadomjesne strategije. Popisom poznatih osoba koje imaju disleksiju, želimo potaknuti nadu i istaknuti mogućnosti svih za uspješno prevladavanje ove teškoće.

Albert Einstein, Thomas Edison, Michael Faraday - znanstvenici Walt Disney, Auguste Rodin, Michelangelo, Leonardo da Vinci, Cher, Tom Cruise, Whoopi Goldberg, Antony Hopkins – umjetnici Hans Christian Andersen, Agatha Christie, - pisci Winston Churchill, George Washington, - političari Greg Louganis, Magic Johnson, Kenny Logan – sportaši Jamie Oliver, Ed Baines - kuhari

To znači da mnoge osobe s disleksijom unatoč teškoćama u školskome životu mogu iskazati svoju nadarenost u različitim područjima u odrasloj dobi. Za to je, osim hrabrosti, potrebno imati i pozitivne stavove i podršku socijalne okoline.

3. Znakovi/simptomi disleksije

U uvodnome dijelu je napomenuto da svaka osoba s disleksijom ima svoj vlastiti “profil znakova/simptoma”. Usprkos tome postoje neki svakodnevni znakovi koji se vrlo učestalo pojavljuju kod osoba s disleksijom. Postoje i tzv. jake i slabe strane.

Jake strane:

Ø jak predodžbeni kapacitet Ø originalnost, kreativnost Ø dobar vizuelni kapacitet Ø kapacitet globalnoga razumijevanja Ø intuicija Ø „umjetnički” način mišljenja

Slabosti:

• slaba pismenost - teškoće u učenju čitanja i pisanja - sporo čitanje i pisanje i/ili mnogo grešaka pri čitanju i pisanju - teškoće u razumijevanju pisanoga - problemi s pisanjem - umor u situacijama čitanja i pisanja - teškoće u pisanom izražavanju (organizaciji misli na papiru)

• loše verbalno pamćenje • loš kapacitet za analizu detalja

Postoje i brojne druge kognitivne sposobnosti kao na primjer prostorna orijentacija, nizanje serije, kapacitet za unutarmodalni prijenos, fine motoričke vještine, senzo-motorička integracija i slično, koje mogu biti narušene kod osoba s disleksijom u vrlo različitim kombinacijama. Za prepoznavanje posebnih simptoma kod studenata mogu se koristiti tzv. liste za provjeru.

Liste za provjeru trebaju biti pažljivo tumačene. One su korisne ako se razumiju svi izvori i kako tumačiti odgovore. Liste provjere nisu jednake procjeni i ukoliko neko ima neke od teškoća to ne znači da on/ona ima disleksiju. Ipak, liste za provjeru mogu biti vrlo korisne osobama koje nisu stručnjaci. Te liste mogu poslužiti kao vodič prema kojem se osobe upućuju na složenija ispitivanja teškoća. Isto tako one mogu potaknuti potrebu za dubljim uvidom u samu specifičnu teškoću. Liste provjere se često objavljuju i dostupne su onima koji traže podršku za osobe s disleksijom ili za same osobe s disleksijom.

Ovdje će biti predstavljena lista koju su razvili Smyth i Everatt (2001) na osnovu odgovora velikoga broja osoba s disleksijom i onih koji nemaju disleksiju. Svako pitanje ima faktor „težine” što znači da su neka pitanja važnija od ostalih.

1. Zamjenjujete li vizuelno slične riječi kao „val” i „vol”? _____rijetko (3) _____ponekad (6) _____često (9) _____vrlo često (12) 2. Izgubite li mjesto ili red dok čitate? _____rijetko (2)

_____ponekad (4) _____često (6) _____vrlo često (8) 3. Zamjenjujete li imena predmeta, npr. sto umjesto stolica? _____rijetko (1) _____ponekad (2) _____često (3) _____vrlo često (4) 4. Imate li problema u određivanju lijevo i desno? _____rijetko (1) _____ponekad (2) _____često (3) _____vrlo često (4) 5. Zbunjuje li vas čitanje karte ili pronalaženje puta u nepoznatom okruženju? _____rijetko (1) _____ponekad (2) _____često (3) _____vrlo često (4) 6. Čitate li nekoliko puta odlomke da biste ih razumjeli? _____rijetko (1) _____ponekad (2) _____često (3) _____vrlo često (4) 7. Jeste li zbunjeni kada istovremeno dobijete nekoliko uputa? _____rijetko (1) _____ponekad (2) _____često (3) _____vrlo često (4) 8. Griješite li kada zapisujete telefonske poruke? _____rijetko (1) _____ponekad (2) _____često (3) _____vrlo često (4) 9. Je li vam teško pronaći pravu riječ kada nešto želite reći? _____rijetko (1) _____ponekad (2) _____često (3) _____vrlo često (4) 10. Koliko često dajete kreativna rješenja problema? _____rijetko (1) _____ponekad (2) _____često (3) _____vrlo često (4) 11. Koliko vam je teško podijeliti riječi na glasove kao što je npr. i-z-d-r-ž-lj-i-v-o-s-t? _____lagano (3) _____ne baš lagano(6) _____teško (9) _____vrlo teško (12) 12. Kako organizirate i pretvarate misli u rečenice dok pišete neki tekst? _____lagano (2)

_____ne baš lagano (4) _____teško (6) _____vrlo teško (8) 13. Jeste li lagano naučili tablicu množenja? _____lagano (2) _____ne baš lagano (4) _____teško (6) _____vrlo teško (8) 14. Je li vam bilo teško izrecitirati abecedu? _____lagano (1) _____ne baš lagano (2) _____teško (3) _____vrlo teško (4) 15. Kako vam je čitati naglas? _____lagano (1) _____ne baš lagano (2) _____teško (3) _____vrlo teško (4) Zbrojite sada sve vaše bodove. ________ Rezultat niži od 45 bodova – u skladu s rezultatima onih koji nemaju disleksiju Obratite pažnju na izraz “…u skladu sa…” To znači da su rezultat manji od 45 postizali oni koji su sudjelovali u istraživanju i kojima su psiholozi procijenili da nemaju disleksiju. Ukoliko je vaš rezultat manji od 45 bodova, to ne znači da nemate disleksiju. Možda ste razvili kompenzacijske strategije da biste olakšali teškoće. 45-60 bodova pokazuje znakove u skladu s blagom disleksijom. To znači da oni koji su bili uključeni u istraživanje i koje su psiholozi procijenili da imaju blagi oblik disleksije, postižu između 45 i 60 bodova. Više od 60 bodova –u skladu s umjerenom ili teškom disleksijom. Istraživanja pokazuju da oni čiji je rezultat veći od 60 bodova na ovome upitniku imaju tešku disleksiju.

Koje su posljedice ovih znakova u životu studenata? Uglavnom su negativne, ali pružaju i neke dobre mogućnosti.

Dobre mogućnost:

o praktično, inovativno, kreativno rješavanje nekih akademskih zadataka o nova gledišta tradicionalnih izvora, nove ideje o inovacije o pozitivan stav nastavnika (oznake poput „pametan”, „kreativan” i slično)

Moguće negativne posljedice:

• akademski neuspjeh, neuspjeh na ispitima zbog:

- nemogućnosti čitanja svih silabusa i obaveznih bibliografija

- nedostatka učinkovitih vještina učenja - slaboga kapaciteta zapamćivanja i neodgovarajuće upotrebe naziva

(posebno tehničkih naziva) - teškoće u izražavanju misli pri pisanju

• negativan stav učitelja prema njima (označeni kao „lijeni”, glupi” i slično) • nisko samopouzdanje • destruktivno ponašanje prema sebi i vlastitome zdravlju • ponekad osobe s disleksijom mogu koristiti svoje jake strane kao

kompenzatorsko ponašanje, ali na neprikladan i nesocijalan način

4. Teorije disleksije

Postoje mnoge teorije disleksije, no njihovo poznavanje nije neophodno da bi se pomoglo osobama s disleksijom. Korisno je znati različite perspektive i šta one znače.

Neke teorije mogu pripadati u više kategorija, no grupiranjem se može vidjeti i istorijski pregled područja. To omogućava razumijevanje različitih strana disleksije i zašto se stručnjaci ponekad ne slažu! Pogled na disleksiju mijenjao se od shvaćanja da je disleksija blago moždano oštećenje do neuroloških varijacija koje označavaju disleksiju kao poseban način mišljenja. Unatoč mnogim raspravama o nedostacima kod disleksije, pravi problem je češće način na koji društvo shvaća ove razlike nego šta su to razlike same.

Uspjeh svih pristupa za podršku osobama s disleksijom ovisi o načinu procjene i intervencije. Važno je uzeti u obzir podatke o učinkovitosti svake metode prije nego se ona preporuči ili primjenjuje. Uz to je važno upamtiti da je svaka osoba s disleksijom različita i ono što vrijedi za jednu osobu ne mora vrijediti za sve.

Ključne teorije su:

• Rane neuropsihološke teorije • Perceptivne i perceptivno-motoričke teorije • Psihološke teorije i teorije o kognitivnoj obradi • Psiholingvističke teorije • Okolinske i bihevioralne teorije

Rane neuropsihološke teorije

Prije 100 godina prepoznato je da ozljede u pojedinim područjima mozga mogu dovesti do teškoća u čitanju kod osoba koje su ranije bile dobri čitači (često se govorilo o stečenoj disleksiji). Ideja da disleksija (odnosno teškoće čitanja koje nisu uzrokovane povredama mozga) dolazi iz minimalnih neuroloških razlika se temelji na sličnosti osoba s disleksijom i osoba s ozljedama mozga. Razlika (ili “ozljeda” - kako

se označavala) je bila dovoljno mala da uzrokuje specifične probleme, ali ne i da uzrokuje potpuni gubitak funkcije.

Perceptivne i perceptivno-motoričke teorije

Neki stručnjaci pokušavaju istaknuti perceptivne nedostatke i razviti metode i programe da bi poboljšali slabo razvijene vještine, no često bez obrazloženja o ostalim faktorima koji mogu biti u pozadini. Teorije naglašavaju ulogu vizuo-motoričke integracije i ulogu kretanja očiju. One ističu da razlog teškoća može biti u nedostacima u pokretima očiju i nedostacima sustava za ravnotežu. Smatra se da vizuelni procesi ne mogu osigurati odgovarajući uzorak neophodan za motoričku aktivnost.

Neki terapijski postupci temelje se na kontinuiranoj interakciji između senzoričkog ulaza i motoričkog izlaza i sadrže programe za razvoj prilagođavajućeg ponašanja uz pomoć vizuelnih, auditivnih i taktilno-kinestetskih podražaja. Ovi podražaji vode poboljšanju sposobnosti u tri kognitivna područja:

• pamćenju • percepciji • pažnji.

Psihološke teorije i teorije vezane uz kognitivnu obradu

1887. Berlin je objavio monografiju s naslovom “Dysleksija: eine besondere Art der Wortblindheit”. To je bio prvi zapis termina disleksija premda je govorio o gubitku vještine čitanja (kasnije poznatom kao “stečena disleksija” i suprotnom onome što je poznato kao nedostaci u usvajanju čitanja ili “razvojna disleksija” i o čemu se govori u ovome priručniku). Deset godina prije, Kussmaul je predložio termin “sljepoća za riječi” ili “caecitas verbalis” za stečeni gubitak riječi. Ovaj i mnogi kasniji slični termini govore o sumnjama da su teškoće vezane za vizuelni sustav. Ove sumnje imaju nepovoljan uticaj na istraživanja disleksije tokom početka i sredine 20. stoljeća.

Psiholingvističke teorije i neregularni psiholingvistički procesi

Istraživači i logopedi navode da problemi u izgovoru mogu voditi do brojnih kasnijih problema. Mnoga djeca koja ne koriste jezik kao simbolički proces mogu razviti disleksiju. Temeljem takvih teorija, razvojni programi postavljeni su tako da umanjuju jezičke nedostatke. Premda ove terapije ne moraju biti učinkovite u svim jezicima i ovise o prirodi pisma, preventivni programi temeljeni na psiholingvističkoj osnovi pokazali su se vrlo učinkovitima u Madžarskoj.

Okolinske i bihevioralne teorije

Promjene okoline u kojoj se uči imaju značajan uticaj na razvoj pismenosti. Disleksija se može smatrati posebnim načinom mišljenja i učenja, a što zahtijeva poseban način poučavanja. Kao posljedica toga disleksija može biti opisana kao posebna teškoća u poučavanju i tretirana kao posebna potreba koja zahtijeva posebne okolinske uvjete učenja.

Neki stručnjaci smatraju da je disleksija neka vrsta ponašajnog odstupanja i ne prihvaćaju rad s unutarnjim kognitivnim faktorima. Smatraju da je ponašajna terapija najučinkovitiji oblik tretmana. Neke teorije usmjerene su na školsko okruženje i socijalno ponašanje djece s disleksijom. Oni postavljaju dostižne zahtjeve i nagrađuju djecu kada postižu akademske i socijalne ciljeve. Na taj način potiče se poželjno ponašanje dok se suzbijaju nepoželjne aktivnosti. Upitna je učinkovitost tretmana koja se izvodi samo na razini simptoma zanemarujući u potpunosti temeljne uzroke.

5. Uzroci disleksije

Glavni uzroci disleksije mogu biti unutarnji i vanjski. U svakom slučaju disleksije zapravo postoje višestruki uzroci u podlozi znakova/simptoma.

Sličnost uzroka i njihovo međudjelovanje može pomoći shvatanju jakosti i slabosti kod disleksije i daje priliku za osiguravanje potpune podrške.

Disleksija je specifična teškoća učenja koja uzrokuje probleme u razvoju pismenosti. Uzroci u pravilu sadrže brojne faktore i uključuju neki vid stečenog ili prirođenog neurološkog odstupanja od onoga što se smatra urednim/normalnim.

Tokom razvoja međudjelovanje vanjskih i unutarnjih faktora dovodi do različitih oblika disleksije na različitim razinama i u različitim područjima, a okolinski faktori značajno utiču na posljedice. Povećenje svjesnosti i bolje razumijevanje disleksije vodi do povećanja broja onih koji bivaju prepoznati. No, mnogi prolaze kroz život s puno borbe i bez odgovarajuće podrške, sa ili bez dijagnoze/procjene.

5. 1. Biološki faktori

Disleksija je kašnjenje ili nečekivano odstupanje u razvoju vještina čitanja i pisanja. Uzrokovano je neurološkim razlozima i uglavnom je samo odstupanje vidljivo kroz drugačiji način funkcioniranja. Mozak osoba s disleksijom razlikuje se od osoba koje nemaju disleksiju, on zapravo drugačije funkcionira.

Obrada informacija je drugačije organizirana u osoba s disleksijom u usporedbi s prosječnim osobama i slike mozga pokazuju da se aktiviraju različita područja mozga za pojedine aktivnosti. Istraživači smatraju da nasljeđe ima visoki udio u oblikovanju takvoga funkcioniranja. Ističu nekoliko hromozoma kao one koji imaju ulogu u takvom drugačijem razvoju obrade informacija. Na primjer, smatraju da se nedostaci fonološke obrade u području jezika i specifiče teškoće u auditivnoj obradi u području perceptivnih procesa mogu razviti kao posljedica genetičkih varijacija.

Zavisno o tome kako se neurološke razlike razvijaju, govori se o stečenoj i razvojnoj disleksiji. Premda je razlika između razvojne i stečene disleksije već spominjana i definirana, često nije moguće znati koji je uzrok u pozadini disleksije i zato djecu nije moguće razlikovati dok ne počne učenje čitanja i pisanja. Kod odraslih osoba koje su mogle čitati i pisati i zatim izgubile ove vještine zbog ozljede uvijek govorimo o stečenoj disleksiji. U slučajevima stečene disleksije kod djece razlika je vezana uz vrlo male ozljede mozga nastale prije rođenja ili tokom poroda. One mogu biti posljedica nezgode ili bolesti. Ovo vrlo blago oštećenje može uzrokovati specifične teškoće i to je mnogo češće nego opća disfunkcija. Pozitivan učinak napretka medicinskih znanosti također ima važnu ulogu. Liječnici mogu značajno bolje zaštititi prerano rođenu djecu i onu s malom porođajnom težinom te pomoći da prežive teške traumatske bolesti i nezgode. Sve to ima učinak na razvoj mozga i povećava rizik za disleksiju.

ü Razlike u moždanoj dominaciji

Dvije strane mozga, lijeva i desna polutka, izgledaju slično, ali funkcioniraju potpuno drugačije.

Lijeva polutka sagledava se kao ona koja je specijalizirana za obradu slijeda verbalnih i brojevnih informacija u linearnome ili nekom drugome slijedu. To je aktivan, verbalni, logički, racionalni i analitički dio mozga koji omogućava slaganje i analiziranje informacija. Prilagođeniji je jezičkim, matematičkim, logičkim operacijama i obradi serijalnih nizova informacija. Usmjeren je na detaljne aktivnosti optimizirajući vrijeme potrebno za voljnu mišićnu kontrolu i obradu finih vizuelnih detalja.

Desna polutka smatra se intuitivnim, kreativnim, primarno neverbalnim dijelom mozga koji se bavi trodimenzionalnim oblicima i prikazima. Ova polutka radije vidi šumu nego stabla i sposobna je razumjeti složene konfiguracije i strukture. Desna polutka je usmjerena na prepoznavanje uzoraka, lica, prostornih odnosa, neverbalnih pokazatelja, intonacije jezika i na istovremenu obrade različitih informacija. Ona je instiktivna i usmjerena na šire vremensko područje. Većina ljudi ima dominantnu lijevu polutku premda na različitim stupnjevima (dominacija podrazumijeva različite stupnjeve). Ipak, kod mnogih su mišljenje i ostali kognitivni procesi više utemeljeni na desnoj polutci. Ta razlika sama po sebi ne znači nedostatak; ove osobe se samo razlikuju u načinu na koji barataju informacijama. Većina osoba s disleksijom je obilježena više s dominacijom desne nego lijeve polutke. Ova razlika može se vidjeti već kod zametaka i nije u potpunosti povezana s ljevorukošću ili desnorukošću. Veza između tjelesne i dominacije mozga može biti različita i u značajnoj mjeri određuje kognitivni uspjeh. Dominacija desne polutke sama po sebi ne uzrokuje disleksiju. S druge strane, ukoliko je povezana s ostalim faktorima koji naglašavaju to „opterećenje”, tada će vjerojatnost za razvoj specifične teškoće učenja biti veća nego za osobe s dominacijom lijeve polutke. Upitnik o moždanoj dominaciji (temeljen na Upitniku o moždanoj dominaciji/ Brain Dominance Questionnaire. English Teaching Forum, 1994.; revizija Mariani, 1996.)

Ovaj upitnik sadrži pokazatelje o sklonostima za dominaciju lijeve ili desne polutke ili obostranu dominaciju (korištenje obje polutke podjednako) Uputa: Odaberite odgovor koji najbliže opisuje vaš stav ili ponašanje. Kada završite, pogledajte upute za bodovanje. 1. Sklonost učenju a od općega pregleda i uz pregled cijele slike b detaljističko i usmjereno na pojedine činjenice c oba načina podjednako 2. Sviđaju mi se poslovi a u kojima istovremeno radim više stvari b koji sadrže jedan zadatak i kojega mogu završiti prije nego započinje sljedeći c obje vrste poslova mi se sviđaju podjednako 3. Probleme rješavam a na osnovi svog “dobrog osjećaja” b logično c na oba načina – i prema “dobrom osjećaju” i logično 4. Posao bi mi trebao biti a otvoren s mogućnostima izmjena tokom njegova obavljanja b planiran tako da tačno znam šta moram činiti c oba načina – tačno planiran i s mogućnostima izmjena 5. Skloniji/sklonija sam da činim pokrete u sportu ili korake u plesu a promatranjem pa tek onda pokušajem da to učinim b slušanjem verbalnih objašnjenja i potom mentalnim ponavljanjem aktivnosti i pokreta c promatranjem i potom imitiranjem i razgovorom o tome 6. Lako pamtim lica a da a ne c ponekad 7. Ukoliko trebam odlučiti je li nešto ispravno ili tačno a instiktivno osjećam je li to ispravno ili tačno b odlučujem na osnovu informacija c uglavnom nastojim koristiti oba načina 8. Više volim a testove u obliku eseja b testove višestrukoga izbora c jednako volim obje vrste testova 9. Ukoliko trebam sklopiti bicikl, najradije ću a pogledati šemu i početi s bilo kojim alatom koji je dostupan, vodeći se osjećajem koji dijelovi pristaju zajedno b posložiti sve dijelove, prebrojati ih, prikupiti potreban alat i slijediti upute c prisjetiti se prethodnih iskustava u sličnim situacijama 10. U školi sam volio/voljela a geometriju b algebru c ne mogu izdvojiti niti jedno 11. Uzbudljivije je a izmisliti nešto b popraviti nešto

c oboje mi je uzbudljivo 12. Načelno a imam teškoća odvojiti vrijeme za osobne aktivnosti kada postoje rokovi i ograničenja b dobro koristim vrijeme jer ga organiziram i podijelim na posao i na vrijeme za osobne aktivnosti c lako odvajam vrijeme za osobne aktivnosti i kada postoje ograničenja 13. Sanjarenje je a koristan alat koji pomaže planiranju moje budućnosti b gubljenje vremena c zabavno i odmarajuće 14. Mogu prilično tačno reći koliko vremena je prošlo bez gledanja na sat a ne b da c ponekad 15. Dok čitam ili učim volim a slušati muziku b potpunu tišinu c slušati muziku u pozadini samo ako čitam za zabavu, ali ne i za učenje Upute za bodovanje: Vrednujte svaki vaš ‘a’ ili ‘b’ odgovor samostalno. Zanemarite sve ‘c’ odgovore. Omjer odgovora ‘a’ i ‘b’ pokazuje prevladava li, dominira li, desna polutka (a) ili lijeva polutka (b). a ______________ b ______________ Bodovi Ovisno o broju ‘a’ ili ‘b’ odgovora: 15 to 13 = vrlo jaka dominacija 12 to 9 = dominantno 8 to 5 = blaga sklonost 4 to 1 = slaba sklonost 0 = jednaka dominacija obiju polutki (bilateralna ili obostrana)

ü Dominacija ruke

Za ispitivanje dominacije ruke moguće je provesti nekoliko ciljanih zadataka za promatranje da bi se saznalo koja je ruka dominantna i do koje mjere.

Ispitivanje dominacije ruke: ruka kojom se češljamo ruka kojom bacamo ruka kojom hvatamo kvaku na vratima ruka koju pružamo prema predmetima ruka kojom povlačimo patentni zatvarač

Brzi test pod nazivom test tipkanja može povećati pouzdanost rezultata ovih promatranja.

Test tipkanja: Neka dijete pritisne tipku ‚f’ što više puta može svojom lijevom rukom. Trajanje testa je 30 sekundi. Zatim ponovite test desnom rukom pritišćući tipku ‚j‘’. Omjer brojeva pokazat će kojom rukom može tipkati brže. Testiranje je potrebno izvoditi tri puta i utvrditi prosječan rezultat.

ü Dominacija noge

Dominacija noge ima nisku povezanost s disleksijom. To je više samo zanimljivost i može biti važna u sportovima. Da bi se ustanovila dominacija noge može se izvesti sljedeći test:

noga koja se koristi za iskorak noga kojom se dotiče tlo kada se preskače rupa noga kojom se udara

Ø Dominacija oka

Dominacija oka je važna kada govorimo o disleksiji. Ukoliko vizuelne informacije putuju duže nego je uobičajeno, povećava se vjerovatnost greške. Čitanje i pisanje su sekvencijalni zadaci povezani s lijevom polutkom. Informacije s desnoga oka brže dolaze do relevantnih područja u mozgu. Stoga dominacija lijevog oka može pridonijeti razvoju disleksije. Ona sama po sebi ne uzrokuje disleksiju, ali povećava vjerojatnost njene pojave kao jedan od elemenata odstupanja.

Dominacija oka obično se ispituje virenjem. Dijete treba pogledati u cijev. Uvijek gledamo dominantnim okom. Dakle, moguće je vidjeti dominaciju oka ako se stoji iza teleskopa i to je - znanstveni pogled.

Ovdje je jednostavni zadatak za određivanje dominantnog oka.

1. Istegnite rame naprijed tako da je ruka u razini vašeg oka. 2. Podignite okomito prst pokazivač. 3. Pronađite udaljenu okomitu liniju (dovratak, rub police i slično) i poravnajte prst pokazivač s tom linijom. 4. Zatvorite jedno oko. 5. Otvorite oko i zatvorite drugo oko. 6. Ponavljajte zatvaranje i otvaranje očiju nekoliko puta.

Dok je jedno oko zatvoreno, čini se da je prst odskočio na jednu stranu. To je vaše dominantno oko jer koristite tu stranu. Koristite ga da biste poravnali vaš prst dok su oba oka otvorena. Zatvorite li drugo oko nećete proizvesti takvo skakanje na stranu.

ü Dominacija uha

Premda znatno manje nego dominacija oka, dominacija uha također je značajno povezana s disleksijom. U slučajevima miješane dominacije, obrada slušnih informacija također može biti lošija. Dominacija uha obično se ispituje slušanjem.

Ispitaniku se pokaže predmet koji proizvodi tihi zvuk i traži se da ga osluškuje iz što veće blizine ne bi li čuo kakav je to zvuk. Danas je puno lakše promatrati koje uho neko koristi kada razgovara telefonom.

Dominacija pojedinih dijelova tijela može do različite mjere biti u pozadini disleksije. Miješana dominacija, na primjer, miješana ili slabije izražena ljevorukost, lijevostrana dominacija oka i uha povezuju se češće s nekom vrstom specifičnih teškoća učenja.

5. 2. Kognitivni procesi

Kognitivni procesi određeni su biološkim obilježjima. Razvoj i način funkcioniranja pažnje, percepcije, pamćenja, mišljenja i jezika su različiti kod slučajeva s disleksijom u odnosu na sve ostale. Ukoliko je razvoj potpomognut odgovarajućim okruženjem i aktivnostima, tada će razvojne karakteristike uzrokovati manje problema u odrasloj dobi. Ojačavanje kognitivnih procesa je učinkovito u odrasloj dobi, no istovremeno je vrlo važno i nadomještanje postojećih odstupanja.

Pažnja Percepcija Pamćenje Mišljenje

o Pažnja

Osobe s disleksijom mogu imati lako otklonjivu pažnju. Tada obraćaju pažnju na sve, ne samo na problem koji moraju riješiti. Zbog toga prikupljaju mnogo informacija, promatraju mnogo stvari, ali obično ne one na koje se trebaju usmjeriti toga trena.

Disleksija može biti udružena s nedostatkom pažnje što je izvor ozbiljnijih problema. Osobe s disleksijom nemaju nužno problema s pažnjom premda je kod njih nepažnja češće prisutna nego kod ostalih. U slučajevima nedostatka pažnje, češće su greške u pisanju i spelingu. Te su greške vidljive u obliku zamjena slova i slogova, u pisanom izražavanju i to u jednoj ili više riječi i dijeljenju na manje cjeline (glasove i slogove) općenito.

Sljedeća skala može pokazati postoje li znakovi nedostataka pažnje.

Vrednujte tvrdnje na sljedećoj skali i pridodajte odgovarajuću vrijednost svakoj tvrdnji. 0 = nikada 1 = rijetko 2 = povremeno 3 = često 4 = vrlo često 1. Lako odvraćanje pažnje za vrijeme učenja, čitanja, slušanja i ostalih aktivnosti

2. Nepažljivost, osim kada postoji jak interes za nešto (ponekad čak i pretjerana usmjerenost) 3. Poboljšano slušanje tako da se čine druge aktivnosti kao crtanje, hodanje 4. Nedostatak usmjerenosti na detalje 5. Loša sposobnost praćenja razgovora 6. Gubljenje stvari 7. Preskakanje redaka u čitanju, problem praćenja 8. Teškoće praćenja duže serije uputa 9. Sklonost da situacije lako postanu dosadne Da biste dobili rezultat, pridodajte vrijednosti. Iznad 15 – loša pažnja Iznad 25 – problemi pažnje Iznad 30 – teški problemi pažnje Vježbajte, ljuljajte se, bavite jogom i podražujte ravnotežni sustav općenito kako bi mogao biti učinkovito središte razvoja pažnje. Percepcija

Tokom ranoga djetinjstva uspostavlja se koordinacija perceptivnih kanala – vidnog, slušnog i onoga za dodir, međusobno i zajedno s kretanjem. Dijete treba mnogo iskustva za precizne pokrete, mora prihvatiti detaljne informacije i razviti sigurnu orijentaciju.

Razvoj kretanja kod djece s disleksijom obično govori o preskakanju faze puzanja, pri čemu organizacija nervnog sustava nije kao kod ostalih. Senzo-motorička integracija, tj. koordinacija percepcije i kretanja nije odgovarajuća. S obzirom na to mogu se razviti teškoće u oblikovanju šeme tijela i teškoće prostorne orijentacije kao i problemi u izvođenju preciznih pokreta i u auditivnoj percepciji.

Pamćenje

Disleksija je često udružena sa smetranja kratkoročnog pamćenja i radnog pamćenja. To ne uključuje opće nedostatke u procesima pamćenja. Primarno, prema nekim autorima, upravo pamćenje poretka niza elemenata uzrokuje teškoće.

Pamćenje slijeda i pamćenje istovremenih podražaja povezano je s različitim metodama rada i dva načina obrade u dvije polutke mozga. Osobama s disleksijom je teško upamtiti uzastopne elemente i slijed. Istovremeno, oni lako pamte ono što se može zahvatiti kao cjelina. Više su skloni pamćenju vizuelnoga nego verbalnoga materijala. Mogu pamtiti likove i slike bolje nego riječi i tekst.

Ova obilježja treba uzeti u obzir pri učenju kao i na poslu.

o Mišljenje

Osobe s disleksijom imaju i poseban način mišljenja. Lošiji su u shvaćanju odnosa nego ostale osobe. Logičko analitičko mišljenje nije područje osoba s disleksijom. Njihovo mišljenje je obilježeno pregledom, intuitivnim pristupom i razumijevanjem na temelju ostvarenoga iskustva.

Oni najčešće dolaze do odgovora ne na način korak po korak već imajući opći pregled i osjećaj za važne tačke i stoga odgovori jednostavno izranjaju iz njihovih glava. Iz toga razloga oni često ne znaju objasniti kako su došli do rezultata. Naprosto vide odgovor.

U tome nema ništa zagonetnoga. To je tipično cjelokupno kreativno funkcioniranje desne polutke koje čini mogućim takvu vrstu rješavanja problema. Dok lijeva polutka radi na logičan način okupljajući sve detalje u slagalicu, desna polutka daje odgovor kao sliku. Osobe s disleksijom su usmjerene na takve cjeline.

5. 3. Vještine i ponašanje

Način kognitivne obrade odražava se na razvoj vještina i, naravno, na ponašanje. Govor, učenje i školske vještine – pisanje, čitanje i računanje – uvjetuju kasnija postignuća. Nedostaci u ovim područjima mogu dovesti osobu do zaostajanja tokom cijeloga života. Osobe s disleksijom često ne mogu udovoljiti školskim zahtjevima unatoč prosječnim ili nadprosječnim intelektualnim sposobnostima. Oni imaju više teškoća u kasnijem radu i u načinu kako provode svoj život. To ne mora biti tako. Korištenjem odgovarajućih postupaka, ne samo da se može djelovati na kognitivne procese već se mogu razviti i različite vještine. Mogu se pronaći oruđa za nadomještanje slabosti prisutnih u pojedinim područjima.

Govor i jezik Čitanje Pisanje Računanje

Ø Govor i jezik

Većina osoba s disleksijom (uglavnom odraslih) nema govornih problema, ali imaju neke jezičke teškoće.

Jedna od njih je pronalaženje riječi. Oni teže prizivaju riječi koje se rjeđe koriste. Zbog ujednačenoga potiskivanja lako pomiješaju slične riječi. Premda za sve vrijedi pravilo ujednačenoga potiskivanja (zbog čega se slični elementi miješaju), za osobe s disleksijom je to više izraženo jer je lošija analiza detalja u sustavu obrade informacija. Njihov rječnik nije slabiji, ali su riječi i koncepti dio sustava koji nije jasno ograničen niti dovoljno dostupan. Oni su skloniji miješanju iskaza koji su slični bilo u smislu izgovora i spelinga/pisanja kao npr. pridjevima /robustan i rustičan; prgav i prljav.

Novija istraživanja naglašavaju da su jezičke teškoće u predškolskom i školskom periodu značajan rizik za nastanak teškoća čitanja. Nedostaci u fonološkim, semantičkim i sintaktičkim vještinama u ove djece su povezana s disleksijom.

Ø Čitanje

I osobe s disleksijom uče čitati. Ukoliko je poduka takva da uvažava njihova obilježja, osobe s disleksijom mogu postati doista dobri čitači. U odrasloj dobi čitanje riječi nije ono koje uzrokuje probleme, no čak i oni koji su dobri čitači pokazuju obilježja kao:

• sporije čitanje u odnosu na prosjek ili u odnosu na ostale

• preskakanje redova • zamjenjivanje riječi pri čitanju - pročitaju neku

drugu riječ, a ne napisanu, često sinonim ili riječ koja slično zvuči

• zaboravljaju šta su pročitali kada čitaju duže dijelove

• čine više grešaka ukoliko čitaju na glas.

Ø Pisanje

Disleksija može biti udružena s disgrafijom, ali ne uzrokuje teškoće pisanja. Pisanje je kod osoba s disleksijom obično ružno, neorganizirano i teško za čitati, ali prihvatljivo. Kada postoje teži oblici zaostajanja u pisanju svakako je potrebno da osoba koristi računalo. Tehnička pomagala su zapravo pomoć svima pri pisanju.

Jedan od zajedničkih trajnih znakova disleksije u odrasloj dobi je loš speling. Ovaj problem izrasta iz teškoća fonološke obrade i slabosti u stvaranju odnosa i detalja. Čak i vrlo obrazovane osobe s disleksijom kao i one koje dobro čitaju, imaju problema sa spelingom/pisanjem. Neki primjeri iz prošlosti: Anatole France je bio neuspješan u školi jer je dva puta napustio ispitivanje zbog lošega pisanja. William Butler Yeats bio je izvranredan pjesnik, no njegovi izdavači su imali silnih teškoća zbog grešaka pisanja u njegovim pjesmama.

Pisanje je teško za osobe s disleksijom ne samo zbog problema sa pretvaranjem slova u glas već i zbog problema sa sadržajem. Mnoge osobe s disleksijom imaju problema u iskazivanju misli u pisanome obliku. Mogu vrlo jasno govoriti o temi, a da pri tome ono što napišu nije shvatljivo.

Ø Računanje

Mnoge osobe s disleksijom mogu vrlo dobro računati razvivši metode koje odgovaraju njihovim sposobnostima i koje nisu pod uticajem teškoća računanja. No, mnogi su loši u računanju zbog problema s nizanjem u serijama i nedostataka u baratanju odnosima i detaljima. Oni se susreću s teškoćama posebno u području temeljnih operacija. Najčešće su to problemi u množenju i dijeljenju.

To je također problem koji ne mora uticati na izvanredna postignuća u drugim područjima. Nekoliko znamenitih znanstvenika, čak i matematičara, se susrelo s ovom vrstom problema. Benoit Mandelbrot, istraživač u IBM-u i osoba zaslužna za razvoj fraktalne geometrije, nije naučio tablicu množenja. Benjamin Franklin bio je dobar čitač, ali je imao problema s računanjem. Werner von Braun, otac rakete, pao je na ispitu iz algebre.

Više je studija o vezama disleksije i lošega uspjeha u matematici koje naglašavaju da mnoge osobe s disleksijom imaju problema s matematičkim jezikom, a ne samo s temeljnim matematičkim operacijama. Ove osobe ne razumiju ili pogrešno koriste matematičke znakove, simbole i koncepte/termine kao što su “više od/manje od”, “primarni brojevi” i sl.

5. 4 Utjecaji okoline

Disleksija ima neurološku osnovu u podlozi. Do koje mjere i u kojim područjima će se ova različitost pojaviti kao teškoća, zavisi o okolnim faktorima. Okolinski uvjeti odredit će hoće li to biti teškoća ili drugačiji i djelotvoran način bavljenja problemom. Kad se ne mora pisati, čitati i računati - disleksija ne postoji. Stoga je disleksija, kao i mnogi drugi sindromi, kulturološki određena.

Broj osoba s disleksijom povećava se dijelom i zbog toga što u mnogim slučajevima postoji nedovoljan poticaj okoline.

Djeca danas rijetko čitaju priče jer je današnji svijet zapravo vrlo vizuelno usmjeren. Umjesto čitanja gledaju ih na televiziji ili igraju na računalu. Jedna od posljedica je manje prilika uopće, kao i manje raznovrsnih prilika, za kretanje i senozoričko iskustvo. Kao posljedica toga prirodni razvoj senzo-motoričke integracije i obrade slijeda informacija neće se razvijati kao što se razvijao u prošlosti. Oni koji imaju biološku predispoziciju za disleksiju, imaju danas, više nego u prošlosti, razloga za zaostajanje zbog teškoća senzo-motoričke integracije. 6. Tipovi disleksije Ranije je već spomenuto da svaka osoba s disleksijom ima svoju kombinaciju znakova koja daje osobni profil disleksije. No, temeljem zajedničkih obilježja moguće je izdvojiti neke tipove disleksije. Istraživači su napravili brojne tipologije, no najviše su navođene dvije kategorije – razvojna i stečena disleksija. Prva govori o mogućoj genetskoj osnovi i dugoročnom učinku kao posljedici minimalnih disfunkcija mozga. Druga je uzrokovana kasnijim ozljedama mozga. Druga dobro poznata tipologija dijeli disleksiju na:

A. Perifernu disleksiju - Zanemarena disleksija (zbog ozljede mozga jedne polutke osoba može

čitati samo jednu stranu riječi, obično desnu) B. Središnja disleksija

a) Fonološka disleksija (osoba ima loše znanje veze grafem – fonem, može čitati bez teškoća samo dobro poznate riječi, ima problema u dijeljenju riječi na glasove)

b) Površinska disleksija (ortografska, plitka) (sporo čitanje, slovo po slovo, teškoće povezivanja slova i prepoznavanja posebno kod riječi s neregularnim spelingom)

c) Duboka disleksija (nedostatak semantičkoga sustava; npr. često osoba čita kukac umjesto mrav, ili besmislenu riječ u zamjenu za poznatu, smislenu).

Česti su miješani tipovi koji mogu biti prepoznati kod onih stručnjaka koji se bave procjenom disleksije. 7. Studija slučaja 32 –godišnjaku dijagnosticirana je disleksija u drugome razredu osnovne škole. Bio je vrlo dobar u matematici, no uvijek je pokazivao probleme kad je u matematici trebao rješavati problemske zadatke (zadatke riječima). Jedva bi naučio pjesmice, imao je ozbiljnih problema sa spelingom i vrlo je loše pisao, uglavnom kratke i vrlo šture tekstove. Nikada nije uspjevao čitati na glas bez mnoštva grešaka. Liječnik i nastavnici koji su radili s njime bili su zadivljeni njegovom kretivnošću i praktičnim sposobnostima dok su ostali nastavnici vjerovali da je lijen i da ima značajne nedostake u pažnji. Roditelji dječaka bili su svjesni disleksije i vrlo su mnogo radili s njim na poseban način i posebnim postupcima pod supervizijom logopeda. Davali su mu i doista izvanrednu psihološku podršku. Završio je školu s osrednjim uspjehom i postao je student na Tehničkom fakultetu. Pao je dva puta prvu godinu studija, no kada je uspio položiti teorijske ispite u prve dvije godine, postao je jedan od najboljih studenata. Postizao je najviše rezultate i završio magistarski studij. Sada je cijenjeni inženjer koji i dalje ima problema sa spelingom.

7. Zaključak

Kod odraslih su okolinski faktori presudni i okolina koja ima razumijevanja za disleksiju može imati koristi od jakih strana tih osoba. Disleksija je relativno novi koncept i premda još uvijek ne znamo pravi uzrok, znamo da postoje biološki, kognitivni, bihejvioralni i okolinski faktori te da relativna važnost svakog faktora ovisi o osobi i mijenja se s dobi.

Kada govorimo o dijagnosticiranju/procjeni, zadatak je težak i ništa ne može zamijeniti dobru procjenu koju provodi kompetentan speciajalist, kao što će biti vidljivo kasnije. Upitnici mogu pomoći prepoznavanju nekih teškoća i osvijetliti da teškoće nadilaze vještine čitanja i pisanja.

Znakovi vezani uz disleksiju mogu biti različtiog porijekla i javljati se u raziličitim područjima. Temeljne razlike u podvještinama koje se razvijaju kao rezultat karakteristika senzo-motoričkih sustava i sustava informacijske obrade, mogu biti razlogom različitih problema. Ovi znakovi su obilježja osoba s disleksijom i postaju dio njih, onemogućavajući ostalima razumijevanje kako zapravo te osobe funkcioniraju.

Vizualnost, cjelovito/holističko mišljenje, kreativnost, intuicija i snalažljivost su obilježja osoba s disleksijom. Loše pamćenje, miješanje detalja, česte greške u prizivanju niza ili slijeda, loše logičko-analitičko mišljenje, greške pisanja i brojanja su razlog neuspjeha. Smatra se da ovi dijelovi pripadaju istoj strukturi koja se odnosi na sposobnosti, no oni čine tzv. zasjenjeni dio. Maksimalno korištenje svijetle strane povećavat će energiju sustava. Svjetlost se ne skuplja u sjeni. Osobe s disleksijom mogu maksimalno koristiti prednosti dobrih strana.

Literatura za daljnje čitanje:

1. Adult Dyslexia Questionnaire. Developed by Ian Smythe in collaboration with John Everatt. Copyright 2001.

2. Ayres, A. J. (1979) Sensory Integration and the Child. Western Psychological Services, Los Angeles.

3. Cardon, L.R., Smith, S.D., Fulker, D.W. Kimberling, W.J., Pennington, B.F. & DeFries, J.C. (1994) Quantitative trait locus for reading disability on chromosome 6. Science 266, 276-279.

4. Chase, C. & Tallal, P. A. (1992) Learning disabilities: Cognitive aspects. In. Squire, L. R. (Ed.) Encyclopedia of Learning and Memory, Macmillian Publishing Company, New York.

5. Fejlesztő Pedagógia különszám (special rewue) (1999). Budapest

6. Frostig, M (1993) Frostigs Entwicklungstest der visuellen Wahrnehmung. 7th ed. Lockowand.

7. Gyarmathy É. (2007) Diszlexia. Specifikus tanítási zavar. Lélekben Otthon Kiadó, Budapest.

8. Morton, J. and Frith, U. (1995) Causal modelling: a structured approach to developemntal psychopathology, in: Psychopathology, New York: Wiley, PP, 357–3900

9. Pavey B., Meehan M., Waugh A. (2009): Dyslexia–friendly Further and Higher Education. Textbook.

10. Pennington, B.F. (1990) The genetics of dyslexia. Journal of Child Psychology and Psychiatry, 31 193-201.

11. Sauvageot B – Metellus J. (2004): Vive la dyslexie, Editions Robert Laffont, Paris.

12. Sedlak, F. & Sindelar, B. (1995) „ De jó, már én is tudom” –B. Sindelar programjának magyar adaptációja. Bárczy Gusztáv Gyógyped. Főiskola, Budapest

13. Smythe I. (2004) What is Dyslexia? Dystrain (E-learning) teacher training module. Welsh Dyslexia Project.

14. Smythe I, - Gyarmathy E. (2007) Adystrain, Leonardo da Vinci Project

15. http://www.dyslexia.eu.com/ 16. http://www.bdadyslexia.org.uk/ Ilustrirani materijal: Agnes Forro

MODUL II SKLONOSTI I STILOVI UČENJA STUDENATA S DISLEKSIJOM Sadržaj: Uvod Stil učenja i disleksija Učenje i podučavanje studenata s disleksijom Stil podučavanja i prednosti učenika Etape studiranja Studija slučaja

1. Uvod

Nažalost, u današnje se vrijeme tokom školovanja učenici ne podučavaju kako da uče. Svaki učenik sam mora pronaći najučinkovitiji način za sticanje informacija, prvo u školi, a zatim na fakultetu i kasnije u svom profesionalnom životu. To nikako nije lako, a za učenike s disleksijom je to mnogo teže, zbog nedovoljnih vještina čitanja, pisanja, spelinga i učenja. Pripremanje za ispite i kasnije za samo-obrazovanje, što znači kontinuirano učenje, predstavlja pravi izazov za osobe s disleksijom. Ljudi se razlikuju na mnogo načina, među ostalima i u ečinkovitosti učenja. Pri podučavanju bi trebalo uzeti u obzir i različitosti samih učenika. Zadatak škole je da poduči učenike učenju i to tako da oni mogu otkriti ona područja u kojima mogu biti učinkoviti. Ovo znanje je osnova za cjeloživotni razvoj. Učenici s disleksijom brzo shvaćaju da učenje u školi nije za njih i da se ne mogu boriti sa svojim problemima učenja. Ali, ako im se osiguraju oruđa pomoću kojih će otkriti ono što je najbolje za njih: posebne metode i strategije usklađene s njihovim stilom učenja, mogu biti učinkoviti kao svi ostali. Oni se ne razlikuju u razini vještina učenja već su te razlike u njihovim obilježjima. Posebnosti studenata s disleksijom imaju u isto vrijeme i prednosti i nedostatke koji se moraju uzeti u obzir u svim životnim situacijama. 2. Stil učenja i disleksija

Stil učenja je sustav različitih uvjeta i načina koji nam pomažu u učinkovitom primanju i obradi informacija. Svako od nas ima jedinstvenu, individualnu kombinaciju načina obrade informacija, koja nam pomaže da na lagan način stičemo znanje uz uštedu energije. Neko to postiže gledanjem ili slušanjem, drugi kroz određene vidove aktivnosti i razmišljanja, treći analizom ili intuitivnim razmišljanjem, neki putem pamćenja ili razumijevanja ili pak kombinacijom svega navedenog. Obično koristimo različite načine obrade informacija, ali u isto vrijeme imamo i jedan dominantni stil učenja kojem smo skloni. Također je moguće da osoba koristi jedan stil učenja u određenoj situaciji, a neki drugi stil u drugim okolnostima. Metode učenja i uvjeti koji se koriste u školama su vrlo različiti. Ono što je optimalno za nekoga, može biti prepreka ili ograničenje za drugoga. Postoje različiti teoretski modeli stilova učenja. Neki istraživači naglašavaju modele koji se temelje na biološkim razlikama, kao što je dominacija lijeve ili desne moždane polutke, ili individualni cirkadijski ritam aktivnosti (Katona-Oakland, 1999). Drugi autori ističu modele zasnovane na različitim kognitivnim stilovima pojedinaca. U ovoj kategoriji nalazimo modele koji razlikuju vizuelne, auditivne i kinestetičke stilove učenja, kao i holističke i atomističke stilove (Svensson, 1988), stilove istovremenog kodiranja informacija i kodiranja informacija u slijdu (Das i Kirby, 1988), te dubinske ili površinske stilove obrade informacija (Marton, 1983). Model koji daju Dunn&Dunn (1992; izvor Adystrain)) je prilično sveobuhvatan i razumljiv te prikazuje pet komponenti (obilježja) stila učenja.

a) Fiziološka obilježja stila učenja Mnoge osobe se bolje koncentriraju ukoliko mogu mljackati, žvakati i piti dok uče. To umanjuje napetost, a u slučaju poremećaja pažnje predstavlja jednu vrstu aktivnosti koja angažira inače raspršenu pažnju. Svi imamo periode povećane učinkovitosti tokom dnevnog ciklusa, što može pomoći ukoliko je osoba svjesna svog vlastitog posebnog ritma. Većina osoba s disleksijom je tip tzv. "sova – tip"ljudi koji bolje uče noću. Prije 10 sati prijepodne teško im je obavljati intelektualni rad. Mnogo rjeđe su tzv. "ševa- tip" tj. osobe koje su učinkovitije u ranim jutarnjim satima. Za ovaj tip rad u večernjim satima nema učinka. Učenje se mora odvijati u skladu s potrebama pojedinca. Manje je više. Kraći, intenzivniji periodi učenja su učinkovitiji.

Ø Fiziološke karakteristike stila učenja koje pomažu studentima s disleksijom: promatranje i pokreti; kraći periodi; žvakanje i pijenje

Ljudi se razlikuju u pogodnostima svojih perceptivnih kanala. Iako se svi modaliteti upotrebljavaju u isto vrijeme, materijal za učenje i sam učenik definiraju omjer među različitim kanalima. Postoje tri glavna modaliteta koje moramo razmotriti – vizuelni, auditivni i kinestetički. Vizuelni Vizuelni tip učenika je najčešći tip. Nastoje upotrebljavati oči kao najvažniji modalitet opažanja i shvaćanja, a vizuelnu obradu za razumijevanje. Skloni su vizuelnim informacijama kao što su grafikoni, dijagrami i uživaju u vizuelnom sadržaju knjiga i prikazima. Kada čitaju nastoje prizivati vizuelne slike i na taj način razmišljati o dijalogu. Vjerovatno će zapamtiti vizuelne detalje u sobi ili na licu neke osobe, ali će zaboraviti o čemu se razgovaralo. Ovakve osobe bolje uče kroz upotrebu vizuelnih poticaja. Prikazi i aktivnosti vođene slikama su takođe dobre za njih. Multimedijske računalne aktivnosti s vizuelnim sadržajima su bolje za učenje nego što je to učenje putem knjiga. Također su korisne mentalne mape, kratke zabilješke i označeni naslovi. Prikaz i pregled su važni. Učinkovite strategije i strategije koje se preporučaju za vizuelni tip učenika (izvor: J. Maringer-Cantu, 2006):

ü Koristite vizuelne materijale kao što su slike, ilustracije, mentalne mape, grafikoni, dijagrami

ü Koristite markere u boji radi naglašavanja ključnih ideja ü Upotrebljavajte ilustracija za ideje koje želite obrazložiti u pisanom obliku ü Koristite materijale za umnažanje i bilježite različitim bojama ü Tokom predavanja promatrajte lice predavača i njegov govor tijela ü Ilustrirajte materijal koji morate naučiti ü Koristite IT, filmove, video ü Vizualizirajte informaciju kao sliku radi lakšeg upamćivanja ü Oblikujte veze između informacija i vizuelnog materijala (slika, objekata iz

okoline, itd.). ü Čitajte ilustrirane knjige

Auditivni Auditivni tip učenika je onaj koji se pretežno oslanja i koristi obradu u auditivnom modalitetu. Oni mogu vrlo brzo usvojiti jezik i to bilo da je u govornom ili pisanom obliku. Često su pričljivi i imaju potrebu za glasnim razmišljanjem. Uživaju u glazbi i lako pamte tekstove pjesama i konverzaciju. Lakše pamte imena nego izgled. Za ove osobe je najbolji način predstavljanje gradiva putem auditivnog sustava, slušanjem lekcija ili poduke i sudjelovanjem u diskusijama. Učenje može biti olakšano i preslušavanjem materijala snimljenog na audio traci ili kroz objašnjavanje koncepata drugima. Predavači bi trebali dopustiti takvom auditivnom tipu učenika da umjesto bilježenja tokom predavanja koriste diktafone i druge uređaje za snimanje.

Učinkovite strategije i strategije koje se preporučaju za auditivni tip učenika (izvor: J. Maringer-Cantu, 2006): v Koristite diktafone umjesto bilježenja tokom predavanja v Sudjelujte u raspravama na satu v Glasno čitajte tekst v Oblikujte govore i prezentacije v Stvarajte glazbene džinglove radi lakšeg upamćivanja v Upotrebljavajte mnemotehnike radi lakšeg upamćivanja v Verbalno raspravljajte o određenoj temi v Diktirajte nekome svoje ideje v Koristite verbalne analogije i pripovijedanje za predstavljanje vaših stavova

Kinestetički Treći stil učenja u ovoj grupi je kinestetički. Ove osobe najbolje uče putem dodira, pokreta i baratanja/ manipulacije. Često uživaju u fizičkim aktivnostima i izradi nečega. Radije će naprimjer odmah izvaditi nešto iz kutije i sami pokušati shvatiti o čemu se radi nego uzeti uputstvo i pročitati ga. Ne vole ni mirno sjediti tokom dugih razgovora. Za osobe s disleksijom poželjnija je fizička aktivnost nego aktivnosti koje se temelje na slušanju/razgovoru ili pisanom dokumentu. Takve aktivnosti će pomoći, a i prekidi koje čine mogu koristiti. Prepisivanje ili označavanje zabilješki bojom može koristiti kroz dodavanje fizičke komponente vizuelnom aspektu učenja. Mišljenje i učenje može biti olakšano hodanjem i šetnjom ili dodirivanjem i manipuliranjem objektima. Učinkovite strategije i strategije koje se preporučaju za kinestetičkii tip učenika (izvor: J. Maringer-Cantu, 2006):

Krećite se uokolo da biste naučili nove stvari (npr. oblikujte komad gline da biste naučili neki novi koncept)

Radite u stojećoj poziciji Uzimajte česte pauze tokom učenja Žvaćite žvakaću gumu dok učite Koristite svijetle boje za označavanje ključnih riječi u tekstu Uredite radni prostor pomoću postera

Započnite učiti letimičnim čitanjem (bacite brzi pogled na tekst) kako biste stvorili globalnu viziju o gradivu

Slušajte instrumentalnu glazbu tokom učenja (ne preglasnu) Za učenike s disleksijom je bolje da koriste više perceptivnih kanala. Osobe s disleksijom su češće vizuelni tipovi i sposobniji za korištenje vida. No, ne pripadaju samo u jednu kategoriju te će često pokazivati kombinaciju različitih sklonosti. Motorička aktivnost pomaže osobama s disleksijom da usmjere pažnju. Crtanje, povezanost s pokretima, gluma, igranje uloga (dramatizacija), učenje za vrijeme hodanja, ljuljanje ili bilo šta drugo što povećava učinkovitost učenja, je preporučljivo za studente s disleksijom. I treba zapamtiti da sklonosti mogu biti različite i ovise o tome što osobe rade. Postoji veliki broj upitnika, grafikona i popisa koji mogu pomoći u određivanju dominantnoga stila učenja. Evo nekoliko primjera:

Ø Stilovi učenja - Samoprocjena (LdPride.net) Ø VARK upitnik (Honolulu Community College Intranet) Ø Indeks stila učenja (R.M. Felder; B.A. Soloman) Ø Grafikon stilova učenja (prilagodila Colin Rose, 1987; Ubrzano učenje) Ø Upitnik o modalitetu (E. Gyarmathy, 2008)

Predstavit ćemo Grafikon učenja i Upitnik o modalitetu. 1. Grafikon stilova učenja (prilagodila Colin Rose, 1987): Pročitajte aktivnosti iz prve kolone i odgovarite na pitanja iz sljedeće tri kolone na način koji vam je svojstven. Ako koristite bodove (0: nije mi uopće svojstveno, 1: ponekad svojstveno, i 2: većinom svojstveno), u svakoj koloni možete prikupiti određeni broj bodova koji će vas uputiti na dominantni stil učenja. (Najveći zbroj pokazuje vaš primarni stil učenja).

Kada Vizualni Auditivni Kinestetički i taktilni Radite

zadatak spelinga

Pokušavate vidjeti riječi?

Izgovarate riječ ili koristite fonetski

pristup?

Ispisujete riječi kako biste otkrili je li speling tačan?

Govorite Da li vam je teško pratiti nekoga ko

dugo priča? Ističete riječi kao pogledaj,

slika i zamisli?

Uživate slušati, ali ste nestrpljivi da

progovorite? Koristite riječi kao čuj, uskladi,

razmisli?

Gestikulirate i koristite izražajne pokrete? Koristite riječi kao osjeti,

dodirni, drži? Se

koncentrirate Ometaju vas nered

ili kretnje? Ometaju vas glasovi

ili buka? Ometaju vas

aktivnosti oko vas? Se ponovno susrećete s

nekim

Zaboravljate imena, ali se sjećate lica ili mjesta gdje ste se

sreli?

Zaboravljate lica, ali se sjećate imena ili onoga o čemu ste

razgovarali?

Pamtite najbolje ono što ste zajedno s tom

osobom radili?

Kontaktirate ljude na poslu

Odabirete direktne osobne sastanke

licem u lice?

Odabirete telefonske kontakte?

Pričate s njima dok hodate ili sudjelujete

u aktivnostima? Čitate Volite opisne

prikaze ili pauze da biste zamislili

Uživate li u dijalozima i razgovorima i

slušanju govora

Volite akcijske priče i niste strastveni

čitatelj?

akciju? likova? Radite nešto

novo na poslu

Volite prikaze, dijagrame, slajdove

i postere?

Usmjereni ste na verbalne upute ili razgovor s nekim

Odabirete li da odmah nešto probate

Sastavljate nešto

Gledate u upute i sliku?

Zanemarujete upute i izvodite sami niz

aktivnosti Vam je

potrebna pomoć s

primjenom računala

Tražite slike i dijagrame?

Zovete li u pomoć, pitate susjede, gunđate nad računalom?

Nastavljate pokušaje i dalje ili pokušavate

na drugom računalu?

2. Upitnik o modalitetu (Gyarmathy, 2008) Svi koristimo tri perceptivna kanala, ali sklonost prema nekom kanalu se razlikuje od osobe do osobe. Ovaj kratki upitnik može dati brzu sliku vaše sklonosti i možete naučiti na što treba obratiti pažnju ukoliko se želi otkriti stil učenja kod drugih osoba. Označite od 0 do 5 za istinitost ili netačnost određene tvrdnje: 0 = uopće nije tačno, 5 = potpuno tačno. 1 2 3 4 5 1 Mogu se bolje prisjetiti onoga što je rečeno ako vidim govornika.

V 2 Blistave boje me privlače.

V 3 Volim slušati kad neko čita.

A 4. Teško mi je ostati miran više od nekoliko minuta. K 5. Čini mi se da sanjarim kada pokušam zamisliti sliku nečega V 6 Mogu bolje zapamtiti činjenice ako ih izgovaram na glas. A 7 Mogu zapamtiti činjenice ako ih sam stalno ponavljam. A 8 Prikazi, slike i dijagrami mnogo mi pomažu V 9 Sklon sam čitati knjige s puno događaja.

K 10 Neki dijelovi moga tijela su gotovo uvijek u pokretu. K 11 Izgovaranje problema na glas pomaže mi u pronalaženju rješenja. A 12 Volim se igrati malim predmetima dok se koncentriram i učim. K 13 Teško razumijem prikaze i dijagrame. A 14 Bolje razumijem činjenice ako su skicirane ili zapisane. V 15 Kada govorim vrlo intenzivno gestikuliram. K Zbrojite pojedinačno A, K i V bodove. Ukupno Auditivni A Kinestetički K Vizuelni V Omjer ova tri broja pokazuje vašu sklonost prema određenom modalitetu.

Model Feldera i Solomana uključuje sljedeće stilove učenja: 1. AKTIVNI učenik:

Fraza: „Pokušajmo i vidimo kako to funkcionira”

REFLEKTIVNI učenik: Fraza: „Promislimo prvo o tome”

RAZUMSKI učenik: -voli učiti činjenice -voli memorisanje i objašnjenja zadataka

INTUITIVNI učenik: -sklon je otkrivanju mogućnosti -voli zadatke koji traže inicijativu i kreativnost

VIZUELNI učenik: -lako pamti viđeno (slike, mentalne mape, ilustracije, filmove, prikaze)

VERBALNI učenik: -usmjeren je na govorene ili pisane verbalne informacije

SEKVENCIJALNI učenik: -želi sticati i obrađivati informacije korak po korak

GLOBALNI učenik: -„guta” ogromne količine informacija i odjednom ih razumije u „cijelosti”

Većina osoba s disleksijom su aktivni, intuitivni, vizuelni i globalni učenici, ali svaka osoba sa disleksijom ima svoj stil učenja koji predstavlja jedinstvenu kombinaciju navedenih stilova. b) Psihološke karakteristike stila učenja Osobe s disleksijom su globalni mislioci. Prema tome, oni prvo moraju razumijeti šta i zašto uče, a tek nakon toga se mogu usmjeriti na detalje. Oni moraju započeti učenje sumiranjem gradiva koje je potrebno naučiti kako bi imali pregled tog gradiva. Učenje je olakšano aktivnostima koje se vežu uz primarnu obradu podataka. Vještine vezane uz druge tipove obrade mogu se razviti uz pomoć tipova sklonosti. Dakle, metode koje se oslanjaju na cjelovitost i takvo funkcioniranje mozga su najučinkovitije. Osobe s disleksijom bolje uče putem kratkih priča. Ilustracije, humor, simboli i bilo koja vrsta demonstracija su od pomoći, budući da je kod većine osoba s disleksijom snažnija funkcija desne hemisfere (u odnosu na ostale kod kojih je dominantna lijeva hemisfera). Dva načina razmišljanja povezana s dvije moždane polutke:

LIJEVA POLUTKA DESNA POLUTKA Govor Verbalno Čitanje Prostorne sposobnosti Pisanje Imaginacija/zamišljanje Brojanje Muzikalnost Logika Osjećaji Analiza Humor Relacije Kretanje Dijelovi

analitičko sekvencijalno verbalno

globalno paralelno vizuelno

Cjelina Postoji upitnik koji pomaže u prepoznavanju stila obrade informacija:

Podijelite 5 bodova između dvije izjave u ovisnosti od toga koliko je za vas određena izjava tačna. Npr., ako je Analitička izjava ili tvrdnja bliža nego Globalna, dodijelite 4 boda pod "A" i jedan pod "G" (ili 3 boda za jedno, a 2 boda za drugo). Analitički Kada učim . .

A Globalni Kada učim … G

1 Lako mogu ignorirati ometajuće faktore.

1 Teško mogu ignorirati ometajuće faktore.

2 Više volim biti sam nego u društvu

2 Više volim biti u društvu nego sam.

3 Završavam jedan posao prije nego prijeđem na drugi

3 Preuzimam novi posao čak i kad nisam završio prethodni.

4 Počinjem s radom bez čekanja drugih

4 Uglavnom čekam da neko drugi započne posao

5 Moj radni sto mora biti uredan

5 Mogu raditi premda je moj radni sto u neredu

6 Volim sam donositi odluke o tome kako nešto odraditi

6 Volim da mi nastavnik kaže kako da odradim neki zadatak.

7 Lakše mi je zapamtiti detalje nego glavnu misao

7 Lakše mi je zapamtiti glavnu ideju nego detalj.

8 Sklon sam samostalnom sudjelovanju u natjecanju

8 Sklon sam timskome sudjelovanju u natjecanju.

9 Volim zadatke tipa tačno-ili-netačno ili sa samo jednom vrstom dogovora/rješenja.

9 Više volim dati objašnjenja odgovora u testu

10 Važno je da nastavnik da ocjenu mog rada.

10 Nije mi važno da mi nastavnici daju ocjenu nego da procijene moj rad

11 Pregledavam ispravljeni test tako da mogu ispraviti greške

11 Pregledavam ispravljeni test, ali ne ispravljam svoje greške

12 Više volim zadatke razlomljene na manje korake

12 Moram znati cijeli zadatak prije nego započinjem rješavati dijelove

13 Volim smišljati i sam donositi odluke

13 Volim se savjetovati s ostalima kad nisam siguran u svoju odluku

14 Ne birne me ukoliko neko kaže da griješim

14 Zabrinut sam ukoliko mi neko kaže da griješim

15 Okolnosti su odgovorne ukoliko nisam ostvario dobar rezultat iako sam učio.

15 Krivim sebe ukoliko nisam postigao dobar rezultat premda sam učio za test

Zbrojite bodove koje ste dobili.

Omjer dvije brojke odražava mjeru u kojoj ste skloniji analitičkome ili globalnome pristupu

Kombiniranjem fizioloških i psiholoških obilježja možemo otkriti različite učenike: Vizuelni/verbalni učenici Vizuelni/neverbalni učenici Auditivni/verbalni učenici Taktilno/kinestetički učenici Vizuelni/verbalni učenici Skloniji su informacijama u vizuelnoj ili pisanoj formi. U školi dobro uče uz upotrebu vizuelnih pomagala. Uživaju u čitanju i pravljenju bilješki te vole učiti sami. Lako mogu vizualizirati misao i pisanu riječ. Vizuelni/neverbalni učenici Skloniji su vizuelnome predstavljanju i to u vidu slika ili ilustracija više nego u pisanoj formi. Za ove osobe su vizuelni sadržaji kao što su dijagrami, karte i video korisni kao pomoć pri učenju jer podržavaju sadržaj lekcije. Usmjereni su na promatranje informacija predstavljenih kao grafikoni i dijagrami. Nastoje raditi sami u tišini. Možda su umjetnički usmjereni ili uživaju ilustrirati domaću zadaću ili školski rad crtežima, grafikonima, tablicama, dijagramima i drugim oblicima ilustracija. Auditivni/verbalni učenici Auditivni/verbalni učenici su skloniji slušanju predavanja. Na satu uživaju učiti tako što slušaju predavača te u grupnome razgovoru o određenoj temi. Uživaju učiti iz auditivnih izvora, kao što su radio, audio kasete, CD-i i "podcast-ovima" (podcast – digitalna datoteka koja sadržava audio ili audio-video zapis koji se nabavlja putem Interneta koristeći RSS tehnologiju, a namijenjen je za slušanje ili gledanje putem računala, digitalnog «plejera» iPod-a isl.). Ovi učenici se često mogu sjetiti što je rečeno i na koji način i uživaju u verbalnoj interakciji i igrokazima. Taktilni/kinestetički učenici Vole koristiti ruke za vrijeme aktivnosti jer mogu istraživati kroz dodir i dodirivanjem materijala te biti u fizičkom kontaktu s učenjem. Najbolje uče u situacijama gdje iskustvo učenja uključuje i pokaznu vježbu, pogotovo ako mogu biti aktivni sudionici kako izvan tako i unutar učionice. c) Obilježja okoline i stil učenja Neke osobe vole učiti u tišini dok nekima treba buka u pozadini. Pozadinska glazba može biti korisna za osobe s disleksijom, jer maskira ometajuće zvukove i uključuje desnu polutku mozga. Iskustveno, glazba bez teksta se pokazala najkorisnijom. Neko će pomisliti da je lagano osvjetljenje optimalno, ali u stvarnosti se odgovarajuće osvjetljenje razlikuje od osobe do osobe. Nekima je jako osvjetljenje ometajuće dok slabo osvjetljenje druge čini pospanima. Fluorescentno osvjetljenje može ometati zbog svog treperenja i može izazvati glavobolju. Osobe s disleksijom bolje uče uz rasvjetu koja je blaga, ne jako svijetla. Čitanje im je teže jer pokazuju jaču osjetljivost

na kontrast. Za njih je bolje ukoliko je papir blijedo žuti, a nikako sjajni papir. Općenito, oni koji mogu raditi, koncentrirati se i razmišljati duže vrijeme sjedeći mirno na stolici, mogu i u školi postići mnogo. Međutim, većina osoba s disleksijom može pažljivo učiti duže vrijeme jedino ukoliko leže na stolu, podu, fotelji ili kauču, odnosno u nekom svom položaju. d) Sociološka obilježja stila učenja Za većinu osoba s disleksijom učenje je lakše ukoliko to mogu raditi zajedno s još nekim. To može biti prijatelj iz razreda, profesor ili član porodice. Korisno je uključiti još nekoga u proces učenja te zatražiti pomoć ukoliko neko od njih zapne na određenoj temi. e) Emocionalna obilježja stila učenja Osobe s disleksijom nisu ustrajne u učenju; često ne mogu riješiti neki zadatak iz jednog pokušaja. Potrebno im je više vremena zbog toga što moraju obuhvatiti cijelu koncepciju i nakon toga se upustiti u rješavanje detalja. Često rade više stvari odjednom. S druge strane, dok se može činiti da nisu ustrajni, u stvarnosti oni rade drugačijim ritmom. Kada je nešto vrlo interesantno, lako se zainteresiraju za to. Vanjski svijet, vrijeme i drugi zadaci prestaju postojati. Ovo, opet, može dovesti do određenih teškoća, tako da se kontrola, u smislu vremenskoga organiziranja, mora uzeti u obzir.

3. Učenje i podučavanje za studente s disleksijom Učenje je prirodna aktivnost, proces s dugoročnim učinkom koji čini da se osjećate dobro. Važno je shvatiti ovu izjavu. Promatrajući dijete možemo vidjeti stvarno učenje u najjasnijem obliku, kao kada neko uči plivati, voziti bicikl ili govoriti. Pokušajmo analizirati navedeno:

Ø Prirodno - Naš mozak je otvoren sustav ovisan o iskustvu, a aktivira se učenjem. Učenje je osnovna strategija za prilagođavanje i preživljavanje

Ø Aktivnost - Stvarno učenje proizlazi iz radoznalosti. Mala djeca istražuju i probaju sve, promatraju i uče kontinuirano kroz aktivnosti.

Ø Proces - Učenje je obrada i pohranjivanje podataka. Ono se ne događa u jednom trenutku nego ima svoje faze koje se ne mogu preskočiti.

Ø S dugoročnim učincima - Baš kao što se plivanje ili vožnja biciklom ne može zaboraviti, sve što je naučeno kroz stvarno učenje može biti prizvano i obnovljeno čak i godinama poslije. Budući da je znanje izgrađeno kroz prirodne, aktivne procese, to je potpuno razumljivo.

Ø Čini da se osjećate dobro – stvarno učenje se odlikuje opojnim osjećajem veselja i učinkovitosti. To se može vidjeti kod male djece kada uspješno ostvaruju neku aktivnost. Poučavanje ima drugačiju funkciju od navedene. Poučavanje je umjetno, poticano od strane drugih i često proizlazi iz tuđih interesa. To je uglavnom jednokratni događaj, a ne proces. Općenito je poznato da su učinci poučavanja kratkotrajni, učenici brzo zaborave ono što su naučili u školi unatoč

svim revizijama. Učenje vodi do olakšanja zato što je usvojen određeni dio, ali ne omogućava pravo, unutarnje zadovoljstvo, naročito ako je školsko . Naravno, niko se ne može u potpunosti osloniti na "stvarno životno" učenje, ali umjetno učenje ne mora biti bez osobnog zadovoljstva. Učenje na osnovu potreba bit će učinkovitije ukoliko su okolnosti više nalik onima u stvarnom životu.

Obilježja učenja i poučavanja: (izvor: Adystrain) UČENJE PODUČAVANJE

UČENJE PODUČAVANJE prirodno umjetno aktivno pasivno

multi-senzoričko uglavnom auditivno

unutarnja akcija izvedeno iz aktivnosti ostalih (vanjsko) kontinuirano jednokratni događaj

ono što je naučeno traje cijeli život većina naučenog bit će zaboravljena rezultat je popraćen radošću rezultat je popraćen olakšanjem

4. Stil poučavanja i sklonosti učenika Kažu da je Konfucije promatrajući svoje učenike pokušavao shvatiti kako svako od njih uči i poučavati ih u skladu s njihovim jakim stranama i slabostima kako bi bio siguran da je svaki učenik podučavan prema njegovom stilu učenja. U cijelom razredu s 30-40 (ili čak i 100 učenika), može se činiti nemogućim uzeti u obzir svačiji stil učenja, ali shvaćanje o tome kako se učenici razlikuju u načinu učenja, može pomoći da određenim učenicima pružamo potrebnu pomoć. To je dobar način da pomognemo većem broju učenika i iskoristimo njihove jake strane. Postoje mnogi načini na koje se analiziraju stilovi učenja. Isto tako postoje različiti prisutpi sadržaju koji mogu odražavati način na koji mislimo da učimo i mogu biti uzeti u obzir kod poučavanja. Svako ima svoj stil učenja i učinkovitost (i uživanje) za vrijeme učenja će zavisiti i o približavanju poduke i izvora učenja prema učenikovim sklonostima. Nadalje, ne postoji samo jedan stil učenja, ali mnogi od njih mogu ovisiti o okolnostima. Korištenjem različitih metoda, kao što su auditivne/vizuelne, kao i taktilne/kinestetičke, vjerojatno ćemo naučiti bolje nego da koristimo samo jednu metodu. Doista, neki nastavnici navode da studenti zadržavaju: 10% od onoga što pročitaju 20% od onoga što čuju 30% od onoga što vide 50% od onoga što vide i čuju 70% od onoga što kažu 90% od onoga što kažu i učine. Neke osobe uče lakše, a neke teže. Čini se da neko lako usvaja informacije, dok drugi uče neučinkovito, nedosljedno i nepotpuno. To može biti zbog više razloga, uključujući kognitivne nedostake kao što su problemi auditivnog kratkoročnog pamćenja. I nedostatak motivacije može biti uzrok. Razlog može biti i zato što je stil učenja nekog učenika jednostavno previše različit od nastavnih metoda koje se mogu

primijeniti u učionici. No, ukoliko učenik ima problema s nekim kontekstom/okruženjem to ne znači da ne može učiti. Uvijek postoji način, nadomjesne strategije koje se mogu koristiti. Uloga nastavnika je da pomogne učeniku da istraži mogućnosti, i razvije načine učenja koji su mu odgovarajući. Većina osoba s disleksijom se razlikuje u odnosu na druge u pogledu njihovog stila učenja. Dakle, metode tradicionalnog obrazovanja stavljaju ih u nepovoljan položaj od samog početka. Učitelj može smanjiti utjecaj tog nepovoljnog položaja prilagođavanjem stila podučavanja učenikovom stilu učenja. Svako ima svoj stil, čak i nastavnici. Oni obično koriste svoj stil, jer je to obilježje njihovoga nervnog sustava i tipičan način obrade informacija njihovog mozga. Neko može učiti, podučavati i raditi na različite načine i to je njegov vlastiti stil. Prednost dobrog nastavnika ne sastoji se u posjedovanju velikog znanja, nego u sposobnosti da prenesu ta znanja na više načina i sposobnosti da ga prilagode stilovima učenja svojih učenika. Velika je pomoć ako je nastavnik svjestan svog stila poučavanja, budući da im ova svjesnost može pomoći da se promijene. Često je teško odreći se postojećih metoda i tražiti nova rješenja. Upitnik stila podučavanja: Teaching style questionnaire (izvor: Adystrain): Dajte bodove 0-5 za svaku od tvrdnji 0 = nije tačno, 5 = tačno 1 2 3 4 5 1 Prilikom objašnjavanja koristim slike, dijagrame i prikaze 2 Djeci donosim različite opipljive materijale. 3 Govorim djeci sadržaje koje moraju naučiti. 4 Volim sučeljavanja i rasprave u razredu. 5 Zapisujem važne dijelove lekcija na ploči ili ih pripremam

kao dodatni materijal.

6 Sve se može izvoditi na opipljiv način. 7 Najbolje je ako tačno objasnim sadržaj. 8 Ponekad djeca moraju objasniti neki sadržaj jedni drugima. 9 Volim objašnjavati koristeći prikaze. 10 Djeca mogu isprobati naučeno, mogu učiti kroz pokret. 11 Djeca će učiti samo ono što je rečeno tokom predavanja. 12 Često koristim igru uloga. Kinestetički, taktilni = 2, 6, 10

Vizuealni, imaginativni/maštoviti = 1, 5, 9 Auditivni = 3, 7, 11 Interpersonalni, usmeni = 4, 8, 12

Stil poučavanja Vizuealni, imaginativni/maštoviti: Temelji se na slikama, grafikonima, ilustracijama, filmovima. Kinestetički, taktilni: Temelji se na pokretima, akcijama, predstavljanjima. Auditivni: Temelji se na preslušavanju i slušanju. Interpersonalni, usmeni: Temelji se na socijalnim vještinama i vještinama govora (debate, diskusije) Druge vrste i tipovi učenika Način učenja koji učenik preferira je i najefikasniji u učenju. Ali, kako klasificirati individualni stil? Kao što smo već vidjeli postoje razni načini. Navešćemo nekoliko koji omogućavaju dodatni uvid u alternativne pristupe koje koriste pojedine osobe. Aktivni – Odražavajući – Teoretičari – Pragmatičari (izvor: Adystrain)

o Aktivni, koji vole učiti "rukama" i skloni su učiti kroz pokušaje i pogreške. o Odražavajući, učenici tipa "reci mi", skloni su tražiti iscrpna izvješća prije nego

što započnu. o Teoretičari, učenici tipa "uvjeri me" koji se žele uvjeriti u to da projekat ima

smisla. o Pragmatičari, učenici tipa "pokaži mi" koji traže pokazivanje od strane

stručnjaka iz nekog područja. Drugi aspekt pristupa jest: Prilagodljivi – Stapajući – Konvergenti – Divergenti

• Prilagodljivi (konkretno iskustvo/aktivni eksperimentatori), uživaju u nezavisnom istraživanju, karakteristično im je pitanje "šta ako". Uživaju u izazovu samostalnog otkrivanja, istraživanja te mogućnosti uočavanja veze dijelova i cjeline.

• Stapajući (apstraktna konceptualizacija/odražavajući učenici), vole uređeno sekvencijalno znanje (znanje u slijedu). Vole da ih se do zaključka dovede kroz logično oblikovane prezentacije i prikaze koji započinju s pregledom.

• Konvergenti (apstraktna konceptualizacija/aktivni eksperimentalisti), vole otkrivati način na koji se informacija može upotrijebiti i primijeniti. Poduka mora biti interaktivna, po mogućnosti s radnim listovima, ili putem interaktivne računalno utemeljene multimedije.

• Divergenti (konkretno iskustvo/odražavajući učenici), skloni su iskustvu stečenome rukama te istraživanje upotrebe, jačina i slabosti sistema i pristupa, te istraživanju kroz nestruktuirane, misaone upitnike. Vole imati konkretne detalje predstavljene na struktuiran, sustavan način na temelju kojega oblikuju razumijevanje.

Isti zadatak se može primijeniti na mnogobrojne druge načine. Učenici mogu pristupiti gradivu iz različitih aspekata tokom obrade podataka: Prilagodljivi – Istraživanje fenomena.

Stapajući – Analiziranje različitih aspekata fenomena. Mentalna mapa može pomoći prilikom obrade teme. Konvergent – Traganje za web stranicama na Internetu koje se bave proučavanim fenomenom. Sumiranje prikupljenih informacija. Divergent – Potraga za novim gledištima tokom proučavanja fenomena. Bilo koja kombinacija stilova učenja može biti korisna, ali bitno je znati da će se s promjenom zadatka mijenjati i stil učenja. Naravno, u nekim zadacima određene kombinacije su u prednosti, tako da su i za određene studente takvi zadaci povoljniji. Odgovornost je nastavnika da gradivo učini pristupačnim na različite načine kako bi se na taj način osigurale dobre mogućnosti za različite vrste obrade. Sažetak

Ø Poučavajte svakog učenika prema njegovom jedinstvenom stilu učenja, jakostima i slabostima.

Ø Pomozite učenicima da shvate svoj stil učenja i kako da ga upotrijebe za ostvarenje uspjeha.

Ø Ohrabrite studente da razumiju različitost stilova učenja te da druge osobe uče na drugačiji način.

Ø Potaknite praktični rad radi razvijanja slabosti kao i za upotrebu vrlina. Ø Oblikujte lekcije tako da se mogu prilagoditi te ih mogu koristiti oni s

različitim stilovima. Ø Napravite zadatak takvim da ga svaki student može riješiti.

5. Etape studiranja Studiranje je slično rješavanju problema. Svaka lekcija predstavlja rješavanje jednog problema. (J. E. Twining, 1991). U ovom kontekstu, postoji nekoliko vrlo dobro definiranih etapa. UČENJE = PRIKUPLJANJE INFORMACIJA (input/ulazni podaci) + INFORMACIJE OBRADA + UPOTREBA INFORMACIJA (output/izlazni podaci) + ORGANIZIRANJE INFORMACIJSKOG TROJSTVA (INPUT/ULAZNI PODACI – OBRADA – OUTPUT/IZLAZNI PODACI) (F. Mezo, 2004) a) Prikupljanje informacija uključuje:

• Odabir teme ("Šta želim učiti?") • Potragu za izvorima ("Gdje mogu pronaći informaciju?") • Upotrebu informacijskih izvora ("Na koji se način moraju koristiti izvori

informacija?") b) Obrada informacija uključuje:

• Obrada informacija ("Kako mogu razumijeti šta učim, a ne samo da vježbam na mehanički način?") • Pamćenje ("Kako mogu na praktičan način koristiti svoje pamćenje?").

c) Upotreba informacija znači: • Primjena informacija ("Šta mogu učiniti sa svojim znanjem? Kako mogu biti

učinkovit izvor informacija?") d) Organiziranje informacijskog trojstva znači:

• Organiziranje učenja ("Na koji način mogu organizirati vrijeme, okruženje, alate, i socijalne faktore u cilju mog učenja, u ulaznoj fazi, fazi obrade podataka i u izlaznoj fazi?")

U svakoj etapi koristimo posebna znanja, vještine i metode u izrazito individualno oblikovanoj kombinaciji. Svako može naići na poteškoće u bilo kojoj od nabrojenih etapa, ali za studenta s disleksijom je mnogo vjerojatnije da će se susresti s ovim poteškoćama zbog osobitog načina shvaćanja, razumijevanja i obrade informacija. Učenje i studiranje ne predstavlja samo puko skupljanje i gomilanje informacija, nego kompleksan sustavnii proces koji pretvara određenu količinu informacija i podataka u znanje. Za studente s disleksijom najbitniji je globalni pregled te razumijevanje onoga što trebaju naučiti. Zbog ovoga je vrlo korisno da svoje učenje započnu sumiranjem gradiva. To nalikuje slagalici: mnogo lakše je sastaviti sve zajedno ako ste prije toga vidjeli cijelu sliku, nego ako morate nagađati o čemu se radi samo na osnovu malih dijelova. (Gyarmathy, 2007). Za svakoga je važno, a posebno za studente s disleksijom da oblikuju svoje okruženje u skladu s individualnim stilom učenja kako u pripremnoj fazi učenja tako i u fazi primjene. U pripremnoj etapi postoji nekoliko zadataka:

• Letimično čitanje, prikupljanje gradiva. Letimičnim čitanjem onoga što moramo naučiti i steći, možemo procijeniti količinu i složenost gradiva te na taj način oblikovati plan učenja.

• Vremenska organizacija – Moguće je isplanirati vrijeme učenja, pauze i nadgledanje napretka.

• Uređivanje – stvaranje idealnog okruženja i metoda učenja na odgovarajući način prilagođenih stilu učenja.

• Mobilizacija – prisjećanje prethodnoga znanja povezanoga s novim gradivom koje se mora naučiti. Korisno je postavljati pitanja o gradivu i stvaranje predožbi.

Etapa usvajanja podrazumijeva obradu i sticanje znanja o gradivu. Zadaci u ovoj etapi su:

o Pregled: uglavnom je usmjeren na vizuelno istaknute elemente u tekstu. Ovdje pomažu prikazi, dijagrami, slike, podnaslovi, podebljan tekst i riječi. Temeljem navedenog može se stvoriti opća slika o gradivu. Dakle, neko će znati o čemu se radi u tekstu i bez čitanja tog teksta. U slučaju kraćih tekstova bez vizuelno istaknutih elemenata, moramo se oslanjati isključivo i samo na riječi. Cilj ovakve vrste čitanja je pronalaženje suštine teksta i pisanog gradiva. Ukoliko je potrebno, za tekst se može oblikovati okvir jer tako postoji pregled glavnih tačaka i dijelova teksta. Ovo je osnova za stvaranje c-mape, najvažnijeg dijela učenja. o Okviri: odabir najvažnijih podataka. Zadatak je prepoznati i naglasiti bitne

dijelove. Oni definiraju okvir gradiva. Na mentalnoj mapi je cilj iscrtati glavne ogranke.

o Popunjavanje: u okvire se mogu ubaciti tačni podaci tako da se skenira tekst. Ne moraju sve riječi biti pročitane; cilj je pronaći elemente koji su važni za temu istrage. Znanje i mentalne slike povezane s ključnim

riječima su prava pomoć za studente s disleksijom. Na mentalnoj mapi se potom iscrtavaju podogranci koji predstavljaju važne informacije.

o Isprobavanje: kvaliteta stečenog znanja mora se provjeriti. U ovoj etapi provjere postoji mogućnost isprobavanja veze zvuka i pokreta s gradivom. Možemo ispitati odražavaju li ključne riječi relevantne dijelove gradiva. Ukoliko je neophodno, mentalne mape se mogu mijenjati. Etapa isprobavanja pomaže u zapamćivanju.

Ovakva struktura učenja može se upotrebljavati u složenim situacijama učenja, kao što je učenje za ispite. Učenje za ispite Neke osobe imaju dobre organizacijske vještine i lako pronalaze načine da naprave red i zapamte bilješke. Ispitivanje vještina je bitno tokom revizije, bilježenja i planiranja eseja ili sastava. Studenti s disleksijom su često vrlo loši u ovim aktivnostima. U odrasloj dobi, najteži oblik učenja je učenje za ispite. Osobe s disleksijom mogu uspješno položiti ispite ako

• kontinuirano i planski studiraju • su sposobni dobro rasporediti vrijeme • koriste odgovarajuće metode učenja • su sposobni organizirati i napraviti pregled materijala za učenje • znaju pitati /tražiti pomoć.

Učenje za ispit objedinjuje aktivnosti koje bi trebale biti korištene u svim vrstama učenja. Stoga je bitno za studente s disleksijom da temeljito savladaju taj oblik učenja. Ako su u stanju učiti za ispite, onda im je omogućena i svaka druga vrsta učenja. Studiranje je intelektualni rad, no njegov alat je tijelo. Dakle, za vrijeme studiranja, posebno kontinuiranog studiranja, bitno je da se tijelo dovede u dobro stanje, prikladno za učenje. Nastavnici bi trebali ohrabriti studente da obavljaju fizičke aktivnosti tokom razdoblja polaganja ispita. Studiranje može biti učinkovitije s odgovarajućim pokretima, položajima koji odgovaraju etapama učenja:

Ø Osvježiti se, zagrijati za učenje, možda čak i nakon pauze. Šta pomaže: istezanje, unakrsno kretanje, bočno okretanje glave Ø Koncentracija tokom etape aktivnog rada. Šta pomaže: vježbe ravnoteže, čak i kretanje (npr. hodanje) Ø Opuštanje na kraju etape tokom koje se produbljuje znanje. Šta pomaže: napinjanje i opuštanje mišića, ležanje na leđima, ležanje na podu.

Najteži dio je organizacija učenja. Učenje samo po sebi, ako se provodi korištenjem odgovarajućih metoda, ne uzrokuje probleme. Uobičajeni problem je nedostatak vremena. Dobro planiranje i

raspoređivanje vremena može pomoći. Osobe s disleksijom moraju naučiti organizirati svoje vrijeme. Moraju se temeljito pripremati za ispite. Tri su dijela učenju za ispite: 1. Planiranje 2. Upravljanje 3. Studiranje Detaljan vodič o učenju za ispite može dati dobre instrukcije kako upravljati vremenom za vrijeme studiranja. A. Planiranje znači: 1. Prikupljanje svih materijala za određeni predmet. Potrebne su sve bilješke, umnoženi materijali i knjige. „Slijepi put“: nedovršene, izgubljene ili nečitljive bilješke, nedostatak umnoženih materijala i knjiga. Rješenje:

o Provjerite materijal prije nego počnete učiti. o Sustavno organizirajte materijal o Provjerite nedostaje li šta. o Posudite potrebno i napravite fotokopije.

2. Planiranje učenja Potreban je godišnji planer i dnevnik i prikupljani materijal. “Slijepi put”: Pretjerano trošenje vremena na planiranje i ne započinjanje akcije. Rješenje: učinkovito djelovanje. Organizirati i zapisati datume ispita. Pogledati u godišnjem planeru koliko dana ima za određeni predmet. Ako je moguće, treba se baviti samo jednim predmetom tokom određenog vremena. Planirati rad u svom dnevniku i to unatrag - od dana ispita u svom dnevniku. Treba planirati dane za učenje, ali i slobodno vrijeme ili slobodan dan nakon ispita, ako je moguće.

3. Planiranje dana

Treba raspored i dnevnik. “Slijepi put”: Previše planiranja za jedan dan će dovesti do odustajanja od učenja sljedećih dana. Rješenje: dobra rutina:

• 90 minuta rada ujutro, • 90 minuta rada u poslijepodnevnim satima, • pauze približno svakih 30 minuta, • rad u večernjim satima za provjeru onoga što se naučilo tokom dana.

B. UPRAVLJANJE znači:

4. Odlučiti šta je važno Potrebno je dovoljno papira i olovaka za skiciranje. “Slijepi put”: Trošenje previše vremena za prvi dio ili za zanimljive detalje. Rješenje:

• Letimično pregledavanje i cjeloviti/holistički pristup. • Postavljanje okvira. • Pronalaženje glavne teme. • Pronalaženje najvažnijih pojedinosti u svakom dijelu unutar okvira.

5. Osjećati se dobro Imati sve svoje bilješke, knjige, i zdjelu povrća ili voća i nešto za piti. „Slijepi put“: Tjeranje na učenje, gubljenje dana u obavljanju drugih aktivnosti kao podrške.

• Rješenje: o mora biti realan i ne pokušavati previše, o smještanje u udoban položaj, o pauze nakon što je završen dio posla, o postavljanje ciljeva kao: "Završit ću tri podnaslova prije pauze". o Poticanje i hrabrenje poput: "Kad završim poglavlje, šetat ću sa psom."

6. Kod zapinjanja/zaglavljivanja

Treba biti strpljiv. “Slijepi put”: Odustajanje, panika i razmišljanje o vlastitoj gluposti. Rješenje:

• Traženje pomoći. • Dolazak prijatelja za objašnjenje onoga što nije jasno. • Stvaranje konceptualne mape, slike ili dijagrama teškog dijela. • Ako je tema preteška, potrebno je podijeliti je na manje dijelove.

C. STUDIRANJE znači: 7. Održavanje aktivnosti Treba boje, zvukove i pokrete. “Slijepi put”: Čitanje više puta i memorisanje materijala. Rješenje:

• koristiti osjetila - gledati, slušati, dodirnuti. • pretvoriti dugačke bilješke u kraće. • koristiti boju da se oblikuje materijal. • Napraviti slike u boji, dijagrame, crteže, konceptualne mape, mentalne mape • slušati instrumentalnu glazbu, napraviti pjesmu ili pokret od predočenog

materijala • snimiti navode, odgovore, itd. I preslušavati ih

• razgovarati sa samim sobom, pjevati i plesati.

7. Praćenje napretka

”Slijepi put”: Pregledavanje onoga što se dobro zna i preskakanje nejasnih dijelova. Rješenje:

• Govoriti glasno, kao na ispitu. • Redovno se provjeravati. • Odgovarati na pitanja. • Crtati dijagrame. • Rješavati zadatke i vježbati. • Označiti naslove u knjizi kada su pregledani. • Nagraditi sebe nekim rekreacijskim aktivnostima.

9. Pregledavanje Potrebne su sve konceptualne mape, dijagrami i skice koje su napravljene. „Slijepi put“: Zbunjujuće činjenice, datumi i ostali detalji, osjećaj da ništa ne zna Rješenje:

• Stavljanje konceptualnih mapa i drugih vizuelnih bilješki na zid.

• Učiniti vizuelna pomagala dostupnima i vidljivima u bilo koje vrijeme.

• Ponavljanje navoda dok se izvode fizičke vježbe.

6. Prikaz slučaja 25 godišnjem mladiću je dijagnosticirana disleksija u trećem razredu. Bio je uključen u tratman dvije godine. Uspio je postići prosječne rezultate do devetog razreda. Adolescencija je bila težak period za njega kao i za njegove roditelje. Postao je depresivan, izoliran dječak , s teškoćama u učenju usprkos iznadprosječnog koeficijenta inteligencije. Bio je okarakteriziran kao lijen i infantilan (nezreo). Nije imao prijatelja, i njegovo samopoštovanje je bilo vrlo nisko. Počeo je zanemarivati sebe. Njegova soba je bila puna smeća, nije se kupao danima. Ponovio je dvanaesti razred i uspio položiti diplomski ispit iz trećeg pokušaja. Ponavljao je prvu godinu na fakultetu dva puta. Konačno, upoznao je logopeda koji je procijenio njegov stil učenja i dao mu neke savjete kako učiti učinkovitije i pripremati ispite na odgovarajući način. Počeo je koristiti mentalne mape, grafikone, ilustracije i prihvatio da uči s kolegom dva puta sedmično. Predstavio je zajedno sa svojim kolegom poster na nacionalnoj konferenciji za studente. Uspio je bolje rasporediti vrijeme i okruženje kada je učio za ispite. Njegovo ponašanje se promijenilo, postao je sigurniji u svoje sposobnosti. Uspio je završiti fakultet, ali je ipak usamljen i traži posao već godinu dana.

o Literatura

1. Das J. P. (1988): Simultaneous-Successive Processing and planning.

Implications for School learning. In: Schmeck, R.R.(ed)(1988): Learning strategies and learning styles. New-York: Plenum Press

2. Giles J., Ryan D.,Belliveau G.,De Freitas E.,Casey R. (2006) Teaching style and learning in a quantitative classroom. Active Learning in Higher Education, Sage Publications

3. Gyarmathy E. (2008) Diszlexia. Specifikus tanítási zavar. Lélekben Otthon Kiadó, Budapest.

4. Haugh F. (2009): Teaching how to learn and learning how to teach. Theory and Psychology, Sage Publications

5. Katona N. – Oakland Th.(1999): tanulási stílus – egy integratív megközelítés. In: Alkalmazott Pszichológia I. évf.1.szám, 18-29 pp. Budapest:ELTE Eötvös Kiadó

6. Mező F. (2004). A tanulás stratégiája – diákoknak és felnőtteknek, Pedellus kiadó, Debrecen

7. Schmeck, R.R.(ed)(1988): Learning strategies and learning styles. New-York: Plenum Press

8. Smythe I, - Gyarmathy E. (2007) Adystrain, Leonardo da Vinci Project 9. Twining, J.E. (1991): Strategies for Active Learning. London:Allyn & Bacon 10. Valiente C (2008): Are students using the „wrong” style of learning ?; A

multicultural scrutiny for helping teachers to appreciate differences. Active Learning in Higher Education, Sage Publications

11. http://hhh.gavilan.edu/jmaringer/learningstyles.html (Maringer-Cantu, J. 2006)

12. www.chaminade.org/inspire/learnstl.htm 13. http://uncw.edu/cte/learning_styles.htm

Ilustrirani material: Agnes Forro

MODUL III.

PRIPREMA MATERIJALA ZA STUDENTE S DISLEKSIJOM

Sadržaj:

Uvod Papirnati dokumenti Predavanja i vođenje Upute Računalni materijali Zaključci

1. Uvod

Za svakog nastavnika je izazov pripremiti učinkovit, dobro strukturiran, dobro uklopljen i odgovarajuće prezentiran materijal za učenje. Takav materijal olakšava razumijevanje, obradu i usvajanje informacija kod studenata. To je još izazovnije kada u grupi postoji student s dislekijom. Kao što je spomenuto u prvom modulu ovog priručnika, disleksija je specifična teškoća učenja koja se odražava na razvoj vještina pismenosti i vještina povezanih s jezikom. Osobe s disleksijom mogu imati teškoća s radnim pamćenjem, fonološkom obradom, brzim imenovanje, brzinom obrade i automatizacijom vještina povezanih s jezikom (posebno sa čitanjem i pisanjem), ali u većini slučajeva ne pogađa ostale kognitivne sposobnosti osobe. Učinci su pristuni cijeloga života i uobičajene metode poduke ne daju dobre rezultate. Posebni postupci, posebna informacijska tehnologija i posebne prilagodbe materijala za poduku (i procjenu) mogu pomoći studentima s disleksijom da se bolje snalaze s ovim drugačijim načinom funkcioniranja vještina povezanih s jezikom i svojim kapacitetima učenja. Ukoliko nastavnik može prilagoditi materijal prema posebnim potrebama studenta s disleksijom, tj. učiniti ga „prijateljskim prema disleksiji„, onda je na dobrom putu da pridonese uspješnom procesu učenja i da sam postane nastavnik „prijateljski usmjeren prema disleksiji”. Ove prilagodbe uglavnom nisu skupe i ne zahtijevaju mnogo dodatnoga posla. Relativno mala količina uloženoga truda bit će višestruko uzvraćena kroz poboljšanje ishoda učenja za svakog studenta, ne samo za onoga koji ima disleksiju.

Ovdje ćemo predstaviti neke vrlo praktične savjete kako nastavnik može pripremiti različite oblke materijala za studente s disleksijom, uključujući papirnate dokumente, prezentacije, upute i računalne materijale.

2. Papirnati dokumenti

Papirnati dokumenti, općenito, predstavljaju izvor anksioznosti za osobe s disleksijom. U njima se nalaze dugačke i vrlo složene rečenice, pisane neodgovarajućim “oblikom”: uznemirujućih veličina i boje tiska, snažnoga kontrasta između papira i slova, maloga proreda između kolona i slično. Ovi naoko nevažni detalji mogu ozbiljno povećati teškoće koje ima osoba s disleksijom. S druge strane, uzmemo li u obzir vrlo jednostavna pravila uređivanja papirnatih dokumenata (knjiga, članaka, priručnika, testova ili obrazaca), možemo razumijevanje čitanoga učiniti znatno lakšim.

A. Veličina slova, retka i rečenica:

• Kraći redovi su lakši za slijediti i razumijeti i to vrijedi za sve koji čitaju. Općenito je mišljenje da maksimalna dužina retka koja omogućava dobro razumijevanje treba biti 80 znakova. U uobičajenom tekstu to je oko 15 cm širine.

• Preporučuje se korištenje dviju kolona teksta umjesto dugih redaka. • Kratki odjeljci u tekstu pomažu studentima s disleksijom. • S obzirom na veličinu slova, koja ne bi trebala biti bitna, mnoge osobe s

disleksijom smatraju da je minimalna veličina 12 tačaka za papirnate dokumente. Nažalost, zbog ekonomskim razloga u knjigama se često koriste manja slova.

• Dugačke riječi i dugačke, gramatički složene rečenice su teške za praćenje. Osobe s disleksijom lako se gube u rečenici s različitim vezama i odnosima. Stoga je bolje da je tekst jednostavan, jasniji i sažet. To ne znači da tekst ne može izražavati složene poruke. Ovo je samo podsjetnik da komunikacija podrazumijeva primatelja koji treba razumijeti što je pošiljatelj pokušao reći.

B. Boja papira i tiska:

o Većina ljudi nije svjesna da je jedan od problema osoba s disleksijom osjetljivost na kontrast. Slova “plešu” okolo zbog oštrog kontrasta između sjajno bijeloga papira i crne tinte. Ukoliko možete odabrati papir, najbolje je koristiti krem ili blijedo žuti papir. Vrlo svjetli bijeli papir je glavni problem za osobe s disleksijom i sadrži posebne hemikalije koje privlače ultravioletnu svjetlost i pretvaraju je u vidljivu svjetlost čime papir postaje još bjeliji i još manje čitljiv. Mnoge osobe koje pružaju podršku za osobe s disleksijom rade kopije bilješki na krem papiru radije nego na svjetlome bijelome papiru i to za sve student i to nailazi na opće odobravanje. Vrlo je dobro koristiti i reciklirani papir.

o Budite oprezni da ne koristite pretanki papir jer to uzrokuje “preslikavanje” tj. čini tekst vidljivim i na drugoj stranici, a što može značajno smanjiti čitljivost.

o Sjajni papir isto tako može biti problematičan jer refleksija lomi tekst i čini ga teškim za čitanje. Čak i ako se pomaknete na mjesto gdje je manja svjetlost, to će ublažiti kontrast na stranici i učiniti tekst prihvatljivijim za osobu s disleksijom.

o Izbjegavajte crveni i zeleni tisak jer je teži za čitanje.

C. Tipovi slova:

Ø Bolje je koristiti tipove slova kao Arial, ComicSans ili Verdana, umjesto Times Roman

D. Struktura teksta:

§ Preporučaju se veći razmaci između redova, slova i stupaca kako osoba s disleksijom ne bi jednostavno preskočila iz jednoga stupca u drugi dok čita (i uska linija između stupaca može pomoći) i kako bi tok teksta bio vidljiv. Preporučuje se prored veličine 1.5. § Lijevo poravnanje teksta je puno bolje nego potpuno poravnanje jer ono oblikuje male vizualne “tokove” (njima se povezuju linije riječi na kraju stranice) i oni pomažu da se osobe s disleksijom ne izgube u tekstu. Izbjegavajte započinjanje rečenica na kraju retka. § Za osobe s disleksijom je vrlo važno da nastavnici koriste izdvojene/označene dijelove (kutije s tekstom”) kao i dijagrame u tekstu § Mnogo označenih i izdvojenih tačaka doista pomaže studentima s disleksijom

2.1. Knjige

Čak i u “elektronskom dobu” u osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju glavni izvor informacija su priručnici, knjige i članci. Oni su pisani za osobe koje nemaju disleksiju i nisu “prijateljski prema disleksiji”. Sadrže vrlo mnogo nizanog teksta, odjeljivanje nije uočljivo, a veze između pojedinih elemenata su nejasne.

Knjiga prijateljski usmjerena prema osobama s disleksijom je ciljano prilagođena, jednostavne strukture i laka za praćenje. Ona je dobro napisana, dobro oblikovana i zanimljiva (znanstveno i/ili emocionalno). Sadržaj mora imati dostupne informacije i jednostavnu sintaksu što osigurava dobro razumijevanje. Na žalost, neki autori nastoje stvoriti dojam znanstvenosti te koriste teške riječi i pretjerano zahtjevnu sintaksu. Dobro oblikovana knjiga treba u svakom poglavlju sadržavati:

• Kratki sadržaj • Navedeni sadržaj • Sažetak

Tekst treba biti oblikovan postupno i razumijevanje treba biti olakšano slikama ispod kojih je tekst, brojevima i jednostavnim tablicama. Važne informacije trebaju biti označene/podebljane. Dobro je ukoliko postoje ponovljeni/izdvojeni tekstovi ili “kutije s tekstom”.

Svijest o učestalosti disleksije po cijelom svijestu je prisutna kod sve većega broja izdavača te oni izdaju knjige koje su prijateljske prema disleksiji. Na internetu se mogu naći brojene web stranice koje daju listu knjiga koje su prijateljske prema disleksiji za različite dobne skupine.

2. 2. Bilješke i materijali za umnažanje (handouts)

Sve preporuke koje su važne za izdavanje knjige odnose se i na bilješke i materijal za umnažanje. Uloga i korištenje ovih pisanih materijala su različiti. Oni obično donose kraće i konkretnije dijelove informacija. Kratki sadržaj i bilješke omogućavaju sažeti pregled. Oni često osiguravaju potvdu strukture glavnih dijelova sadržaja bilo da se radi o kratkome pregledu materijala ili materijalu za umnažanje.

Prema mišljenju nekih autora nastavnici bi se trebali truditi da predstave jednu temu na jednoj stranici. Čak i kada to nije moguće, važno je da na svakoj stranici postoje smisleni dijelovi i da novi koncept započne na novoj stranici.

Informacije koje nastavnici trebaju uključiti u materijal za umnožanje:

Ø Podvlačenje ključnih ideja Ø Informacije za daljnje čitanje Ø Ilustracije, grafički prikazi, karte Ø Učinkoviti vodič koji osigurava pravac, korake ili dijelove posla

Drugi savjeti o dobrome oblikovanju materijala za umnažanje: (izvor: www.learningandteaching.info i http://www.llrx.com/columns/guide27.htm )

• Široke margine koriste kako bi se mogle dodati bilješke. Većinu studenata treba poticati da čine bilješke jer su vrlo često neskloni da pišu preko nečijeg rada, bilo da se radi o knjizi ili materijalu za umnažanje. Nema smisla čuvati papir ukoliko na njemu nema informacija - on je tada doista cijeli uništen!

• tekst treba biti grupiran u manje odjeljke (maks. 5-8 redaka) • koristite se odjeljivanjem između tema • koristite naslove i podnaslove • stavljajte grafičke prikaze iznad teksta jer se oko prvo usmjerava na takav

vizuelni sadržaj • ne koristite više od dvije vrste slova u jednom materijalu za umnažanje • ukoliko imate više od jednog materijala za umnažanje, odvojite ih koristeći

različite boje papira • koristite različite veličine slova za različite dijelove teksta (14-16 za naslove,

12-14 za podnaslove i 10-12 za tekst). • Koristite podebljane naslove • Koristite logo ili neki “vizuelni identitet” da biste povezali dokument s

prezentacijom

Testovi i ispiti

Testovi i formalni pisani ispiti su pravi problem za osobe s disleksijom. To nije samo zato što oni ne znaju dobro sadržaj nego i zbog toga što trebaju biti vrlo brzi u čitanju pitanja i njihovom razumijevanju. Zbog brojnih riječi, koncepata i posebno odnosnih riječi koje su vrlo neodređene, stvarno razumijevanje načina izražavanja i samog teksta može biti doista teško.

Osobe s disleksijom obično ne mogu proniknuti šta je zapravo pitanje. Često ne vide fine razlike između ponuđenih sličnih odgovora. To je stoga što izgradnja i sadržaj verbalnih fraza zahtijevaju odgovarajuće znanje kako koristiti riječi. Stoga ove osobe postaju zabrinute kako će odgovoriti na pitanje jer znaju da često propuste jednu ili dvije ključne riječi koje mogu promijeniti značenje onoga što je napisano u ispitnome materijalu.

Ponekad studenti s disleksijom ne mogu pročitati duže riječi i preskaču ih i tumače na vrlo osobit način što može utjecati na njihove odgovore.

Ukoliko je pitanje na posebnoj stranici, a odgovor se daje na drugome papiru, osobe s disleksijom su suočene s još jednom teškoćom vezanome za pretjerane vizuelne i zahtjeve pamćenja. Tada će ispustiti i miješati redove i stupce i zaboraviti što su namjeravle učiniti. Sadržaj onoga što pišu zapravo neće odražavati njihovo znanje jer koriste silnu mozgovnu aktivnost da bi učinili rad urednim i čitljivim za onoga ko će čitati, a ne puno manje mozgovne energije za odgovaranje na pitanja. Pri tome naravno “strada” sadržaj.

Ukoliko nema drugih oblika nego upravo takvo ispitivanje, posebno ako je to pisani test, vrijedi pokušati zatražiti izuzimanje studenta s disleksijom. To može uključivati dodatno vrijeme (za čitanje pitanja ili za provjeru onoga što je napisano), osobu koja

će pisati onako kako joj se diktira ili da se rad piše na računaru. Ostale mogućnosti (koje se obično teško prihvaćaju) su: (izvor: K. Fehring, www.dyslexia-teacher.com)

§ usmeno ispitivanje /prezentiranje (sa ili bez power point prezentacije) § procjena studenta samo na osnovu rada za vrijeme nastave § projekat/određivanje zadaće/zadataka § multi-medijska prezentacija (filmovi, fotografije) § nikakvo formalno ispitivanje

Važno je osigurati da sve osigurane prilagodbe budu takve da omogućavaju osobi s disleksijom da pokaže svoje sposobnosti, a ne da im to osigurava nekorektnu prednost. (Upamtite da istraživači upućuju da se uspjeh osoba koje nemaju disleksiju smanjuje ako im se daje dodatno vrijeme na ispitima jer počinju provjeravati svoje sumnje i mijenjati napisano).

Isto tako, testovi mogu biti oblikovani tako da su rješivi za osobe s disleksijom. Oni sadrže jasna pitanja i jasne odgovore.

Dobro je znati da neke osobe s disleksijom imaju velikih teškoća u pitanjima koja nude višestruke odgovore i zbog vizuelnoga učinka.

Često je lakše domisliti pitanja koja sadrže negacije. No, to je mnogo teži oblik pianja za interpretaciju i zahtijeva veću jezičku procjenu (npr. Je li se lako izbubiti u obrascima? je li bolje nego “Je li teško ne izgubiti se u obrascima?). Na žalost, osobe s disleksijom će vjerojatno ignorirati riječi ne, zbog cjelovitog čitanja. Kao posljedica toga neće moći odgovoriti na pitanje (ili će odgovoriti na „suprotno” pitanje) ili će izgubiti puno vremena kako bi razumijele. Ukoliko usprkos tome koristite negativne riječi, bolje je ukoliko ih napišete velikim slovima. U slijedećem primjeru oblik A je bolji nego oblik B.

Oblik A:

Koji od sljedećih simptoma NIJE specifičan za korisnike hašiša?

a. jak apetit b. brzi puls c. sužene zjenice d. vrtoglavica e. jaka žeđ

Oblik B:

Koji od sljedećih simptoma nije specifičan za korisnike hašiša?

a. jak apetit b. brzi puls c. sužene zjenice d. vrtoglavica e. jaka žeđ

Uzimajući u obzir neke jednostavne mjere vezane uz studente s disleksijom, možemo smanjiti njihovu zabrinutost pri ispitima i dati im mogućnost da pokažu šta sve znaju o nekom području bez alternativnoga testiranja (izvor: www.dyslexia-teacher.com):

• budite sigurni da su upute jasne i ukoliko je potrebno pročitajte im te upute • zanemarite pravopisne, gramatičke greške i one u strukturi (sročnosti)

rečenice • prihvatite odgovore koji sadrže svrhu • koristite kratke odgovore i/ili testiranje višestrukim izborom • ne pretjerujte s previše napisanoga na testovnome papiru • usmjerite studenta s disleksijom da bude svjestan vremena • dajte studentu više vremena da odgovori na pitanja • da biste smanjili zabrinutost oko ispita osigurajte ispitnu situaciju u kojoj je

odnos student – nastavno osoblje, jedan–na–jedan) i dozvolite kratke predahe s kretanjem.

2. 4. Oblici

Osobe s disleksijom koje načelno mogu nadomjestiti svoju disleksiju u ostalim područjima, često će pokleknuti kada trebaju ispuniti jednostavne obrasce npr. u pošti, ili obrazac za povrat poreza, prijavu za studij, prijavu za posao ili radne obrasce te ostale složene administrativne dokumente.

Ništa nije tako frustrirajuće za osobe s disleksijom (ali i za osobe koje nemaju disleksiju) kao osjećaj da moraju ispuniti obrazac online i zatim zbog male greške moraju učiniti sve ispočetka, po drugi put.

Problem ispunjavanja forumulara nije samo pitanje problema čitanja. Ovi papiri zapravo ne zahtijevaju puno čitanja. Za osobe s disleksijom postoje dva glavna problema u ispunjavanju obrazaca:

v obrasci koji traže jednu ili dvije riječi

Oni zahtijevaju takvu interpretaciju koja za osobe s disleksijom može biti teška jer te riječi ne označavaju jasno koncept.

Ovdje je primjer iz jednostavnoga upitnika:

Ime:

Ime majke:

Datum rođenja:

Osoba s disleksijom će napisati svoje ime, zatim ime majke. No, šta znači “Datum rođenja”? Čijeg rođenja i koliko precizan ovaj podatak treba biti? I u kojem obliku?

Naravno, ovaj slučaj neće uzrujati iskusne osobe s disleksijom, ali pokazuje problem tumačenja pianja i potrebe da se obrati pažnja kada se oblikuju pitanja. Jedan od načina je da zamislite da ne ispunjavate to na maternjem jeziku i da se pitate kako biste još mogli tumačiti pitanje.

v Obrasci takvog oblika da se u njima lako izgubite.

Osobe s disleksijom ne znaju na koje mjesto treba smjestiti informacije. Dani primjer je potpuno jednostavan: postoji pitanje i odgovor treba dati u nastavku pitanja. Ponekad odgovor treba biti napisan ispod pitanja ili u malim kvadratićima pored, ponekad u male kućice u kojima je i pitanje, a ponekad u posebne kućice. Mnogi obrasci stoga nalikuju na križaljke jer su kućice skučene zajedno i neorganizirane te je nemoguće vidjeti gdje i šta ispuniti.

Ovdje je jednostavni prikaz obrasca za pohranjivanje novca u banci:

VLASNIK RAČUNA Broj računa Valuta

Iznos (u brojkama) ,

POHRANITELJ**

Za osobe s disleksijom je vrlo teško ispuniti broj računa. Postoji trinaest kućica, a potpuni račun sadrži npr. dvadeset četri znaka i to miješano brojeva i slova. Šta treba biti napisano u ove kućice? Gdje treba započeti popunjavanje: s lijeve ili desne strane? Isti problem se javlja kada se treba napisati iznos. Naziv Pohranitelj je označen zvjezdicama što znači da ima neko dodatno objašnjenje. Ova objašnjenja su u desnom donjem uglu obrasca pisana vrlo sitnim slovima uklopljena u ostala objašnjenja koja sadrže te dvije zvjezdice. Čak i za one koji nemaju disleksiju nije lako popuniti ovakav oblik obrasca, ali za osobe s disleksijom to je noćna mora. Oni najčešće ne uoče zvjezdice i objašnjenje i ne razumiju šta moraju napisati/ispuniti.

Koncepti kao oni u kojima se vrijednost dodane poreznom broju ili identifikacijski porezni broj stvaraju dodatne probleme. To može biti potpuno zbrkano, napisano pogrešno i ako ti podaci nisu dostupni, osobe s disleksijom morat će ići na ona mjesta gdje će ih pronaći, pa će razlog zašto su krenuli na ta mjesta na samom početku, biti zaboravljen.

Osobe s disleksijom su zbunjene takvim problemima. Obrasci i tablice trebaju biti kompetentno osmišljeni i osiguravati korisnicima da znaju šta treba gdje upisati, a ne onima koji su ih oblikovali i koji po definiciji znaju gdje ide koja informacija. Obrasci koji sadrže jasne tablice i koji su ispravno složeni te sadrže razumljiva pitanja, nisu problem ni za koga.

Za osobe s disleksijom može biti značajan nedostatak ukoliko ne mogu ispuniti tražene papire jer se ne mogu nositi s administrativnim zadacima.

2. 5. Studija slučaja

Pogledajte u sljedeća dva materijala.

Iz kojeg biste željeli učiti?

Oba materijala sadrže iste informacije.

Dodamo li boje i ilustracije, razumijevanje će biti još bolje.

Izbor A.: Bušmani. Bušmani, kojih ima samo 10.000 i koji su najstariji narod u Africi, oduvijek žive u Africi. Od početka 13-tog stoljeća žive na cjelokupnom teritoriju Južne Afrike. Od dolaska plemena Bantu i evropskih kolonizatora protjerani su u pustinju Kalahari. Kalahari je pustinja bez vode, turobno divlja. Tokom dana temperature dosežu 40° C., dok noću mogu pasti ispod tačke smrzavanja. Odjeća Bušmana je samo kožna pregača ili pokrov preko slabina, ponekad kožni ogrtač. Njihova se hrana uglavnom sastoji od biljaka. To su lisnate biljke, voće, različiti koštunjavi plodovi i bobice kao i korijenje. Skupljaju ih žene i djeca dok svi sposobni, brzi i čvrsti muškarci love gazele, bizone, nojeve i zečeve strijelama s kamenim vrhovima. (Izvor: Oroszlany P.1998) Izbor B.: Bušmani – najstariji narod u Africi Mjesto življenja : - u prošlosti: do XIII-tog stoljeća cijela Južna Afrika

- danas: pustinja Kalahari • Manjak vode • Dnevne temperature: 40° C • Noćne temperature: ispod 0° C

Odjeća: kožna pregača, kožni pokrov preko slabina, kožni ogrtač Hrana:

Ø biljke: - lisnate - voće - bobice - koštunjavi plodovi - korijenje

Ø meso: - gazele - bizona - antilope - nojevi - zečevi

Aktivnosti:

o žene i djeca: skupljaju biljke o muškarci: love

- strijele s kamenim vrhovima - čvrsti, brzi, goniči u lovu

3. Predavanja i poučavanje Predavanja su vrlo česti oblik poučavanja, a mogu biti učinkovita i poučna ako su dobro organizirana. Ako nisu dobro planirana, dobro pripremljena i ne slijede određena pravila, mogu postati vrlo zamorna za sve studente i biti posebno frustrirajuća za one s disleksijom. Da bi se zadržala pažnja onih koji slušaju, sadržaj bi trebao biti zanimljiv i razumljiv; predavač treba strukturirati i svoj govor jednako kao što je potrebno strukturirati pisani materijal (no on ne mora nužno biti jednak). Predavanje koje je lako za praćenje i za osobe s disleksijom je: Ø Strukturirano, podijeljeno Ø Interaktivno

Ø Potpomognuto vizuelnim pomagalima

Interaktivno predavanje je nesumnjivo učinkovitije nego jednostrana komunikacija. Ovom se može dodati komunikacija glasom, gestama i uključivanjem publike. Danas tehnička pomagala omogućavaju ilustriranje predavanja. Slike, tablice i tekst mogu biti dodani prezentaciji. Takvi PowerPoint materijali se lako uređuju, ali i dalje trebaju udovoljiti potrebama publike. Za početak je potrebno da prezentacija nema previše teksta (tipično minimum 18 tačaka), ne bi trebala imati bijelu pozadinu i trebala bi biti dostupan i za kasniji pregled. PowerPoint prezentacija sama po sebi ne rješava probleme. Materijal treba biti primjereno oblikovan. Nije dobro rješenje ukoliko se sve činjenice koje govornik izgovara pojavljuju u projekciji. Govornik treba stvoriti ravnotežu između onog šta govori i onog što je na ekranu da bi napravio slijed tj. strukturiranu multisenzornu prezentaciju. Na ekranu može biti kratki oblik kao poticaj govorniku kao i osnova za bilješke koje će činiti slušatelji. To znači da se slušatelji mogu usmjeriti na govor umjesto da pokušavaju zapisati sve što čuju, a isto tako daje i mogućnost za dodatne bilješke. Publika može izabrati da sluša svaku riječ, čita s ekrana ili kombinira stilove učenja. Ukratko, govornik bi trebao slijediti ove osnovne smjernice (izvor: http://www.bdadyslexia.org.uk/extra330.html):

• Osigurajte prikladne uvjete za dobru komunikaciju (svi mogu vidjeti i čuti nastavnika)

• Omogućite pregled tema tako da student zna šta može očekivati • Dajte sažetke za uvodno čitanje prije predavanja • Pokažite prikladne slike i prikaze (i/ili filmove, video isječke itd.) • Jasno uvodite nove ideje i koncepte. Dajte tačne nazive/izgovore novih ili

teških riječi • Označite (podebljajte) poveznice i podudaranja (istaknite veze) • Izložite kratak tekst, po mogućnosti kroz natuknice i objašnjenja tehničkih

izraza • Dajte sažetke i dozvolite slušateljima da bilježe, ako to žele • Dajte puno primjera • Zatražite povratnu informaciju tokom predavanja (ostavite vrijeme za pitanja) • Potičite aktivno učenje tokom predavanja (osigurajte multisenzorno učenje) • Ne očekujte da osoba s disleksijom odgovara na pitanja ili govori u velikoj

grupi • Dozvolite upotrebu informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) ako osoba

s disleksijom želi snimati, npr. diktafon ili laptop • Predvidite vrijeme za pojačano učenje i ponavljanje čestim preispitivanjem • Osoba s disleksijom vjerojatno sama najbolje zna što joj je korisno

4. Upute

Zbog njihovih slabih vještina praćenja slijeda, za osobe s disleksijom je vrlo teško slijediti upute, odnosno tekst s jasno definiranim slijedom tema/zadataka. One teško pamte i izvode pisane ili usmene upute s tačno zadanim slijedom. U svakodnevnom životu upute obično nisu pisane za osobe s disleksijom, i često sadrže duge, složene rečenice i riječi. Ljudi bi trebali shvatiti da nije potrebno davati upute složenim riječima i rečenicama. Kratke i razumljive izjave su shvatljive svima i lako ih mogu izvršiti svi, ne samo osobe s disleksijom. Skraćene rečenice se ne trebaju pretvoriti u kratke, neljubazne naredbe. U studentskom životu također je mnogo uputa koje se trebaju slijediti, pa nastavnici trebaju poštivati neke smjernice da bi pomogli studentima s disleksijom da ostvare akademski uspjeh na očekivanom nivou. Pisane upute se mogu puno lakše protumačiti ako su navedene stavak po stavak tj. zadatak po zadatak. Ako je tekst dugačak i nema jasnih podjela i rezova, zadaci i detalji će se izgubiti, a cijela uputa će izgubiti svoje značenje. Kod usmenih uputa postoji daljnji problem - da osoba s disleksijom ne samo da će zaboraviti poruku, već zbog nepažnje možda neće uopće shvatiti poruku. Disleksija je često praćena poremećajem pažnje. U tom slučaju se povećava mogućnost da poruka ne dođe do primatelja. Da bismo osigurali da je primatelj primio poruku, može se i taktično upitati: „I šta ćeš ti tačno napraviti?“ S ovakvim ponavljanjem poruka će se urezati u pamćenje čime je prijenos osiguran.

Pažnju možemo unaprijed osigurati uspostavljanjem kontakta očima, dodirivanjem da bi se osoba usmjerila na nas. Sada ćemo pokazati iste informacije uz neke druge preporuke prema obliku prilagođenom disleksiji:

• Izbjegavajte dugi, neprekidan tekst kod pisanih uputa (detalji se mogu izgubiti) • Podijelite duge upute na kratke oblike (zadatak po zadatak/ stavak po stavak) • Obojite ključne upute • Snimite važne pisane upute (davanje multisenzornih informacija) • Dajte kratke, jasno izgovorene usmene upute • Zadržite pažnju uspostavljanjem kontakta očima i ako je potrebno laganim

dodirom • Ohrabrite osobu s disleksijom da ponovi usmenu uputu, da bi tako nadomjestili

nedostatke u pažnji i teškoće pamćenja 5. Kompjuterski materijali (preuzeto iz Adystraina) Tehnologija modernog poučavanja osigurava nove načine prezentiranja informacija za nastavnike i stoga je vrlo učinkovit alat u obrazovanju. Za učenike s disleksijom kompjuterska tehnologija je pravi blagoslov, koji olakšava njihov život općenito, ne samo njegov obrazovni dio. Tečajevi preko Interneta su nova metoda za osobe s disleksijom koja im daje korisnog posrednika.

E-učenje

Kako e-učenje postaje široko dostupno, pažnja se usmjerava na sposobnost da krajnji korisnik doista može učinkovito učiti. Različitost materijala koji sada postoje na tržištu je u rasponu od samostalnih CD-a do internetskih tečajeva, pri kojem osoba uči sama i prema bilješkama dostupnima na Internetu.

Iako su autori koji razvijaju e-učenja svjesni problema, mnogi od onih koji su zaduženi za razvijanje materijala za tečajeve ne uzimaju u obzir sve komponente koje bi trebali razmotriti, a koje su važne ako te materijale upotrebljavaju studenti s disleksijom.

To obuhvaća multimedijalne CD-e i Internet, ali također i uključuje upotrebu pomoćne tehnologije za osobe s posebnim potrebama (disabled students). Npr., osobe s disleksijom često koriste softvere za pretvaranje teksta u govor kada čitaju s računara. Koriste i digitalne snimače kada slušaju upute ili žele napraviti osobne podsjetnike da bi učile iz internetskog materijala.

Ključna područja koja se moraju razmotriti kod e-učenja su:

• Dostupnost • Upotrebljivost • Čitljivost • Poučljivost

• Ljudsko povezivanje

Svaka od ovih natuknica se će dodatno objasniti dalje u tekstu, s primjerima. Bitno je da se svaka od njih razmatra zasebno, iako su očigledno vrlo povezane.

5. 1. Dostupnost

Dostupnost bi se trebala shvaćati kao sposobnost osobe da dobije informacije sa „stranice.“ Komponenta učenja kojoj je teško pristupiti lako uzrokuje frustraciju, osoba postaje preosjetljiva. Jedno važno područje za osobe s disleksijom je dostupnost mogućnosti pretvaranja teksta u govor: text-to-speech/tekst-u-govor. Na žalost, mnoge stranice koriste Flash na način koji ne dozvoljava da se stranica čita pomoću naprava text-to-speech/tekst u govor. Posljednje verzije Flasha dozvoljavaju da prateći tekst bude dodan u datoteku i tako se može čitati preko nekih, ali ne svih čitača s ekrana. No ipak i oni koji razvijaju e-učenje smatraju da ažuriranje starog materijala i uključivanje sadržaja koji se može čitati oduzima previše vremena. Stoga je, naravno, velik dio njihovog sadržaja nedostupan. Mnogo je principa kojih se potrebno držati kada se nastoji osigurati dostupnost. Oni uključuju potrebu da se osigura sadržaj korištenjem pomoćne tehnologije i da se radi s grupom klijenata.

5. 2. Upotrebljivost

Upotrebljivost se odnosi na lakoću upotrebe materijala, a procjenjuje se parametrima kao što su oblik pisma (Times, Arial, Comisc Sans su najpopularniji), veličina slova, prored (razmak između linija) i poravnjavanje. Tekst i boja pozadine su također važni, a najvažniji je plan sadržaja i vođenje. Ø Oblik slova

Ako je moguće, računar koji upotrebljava osoba s disleksijom treba imati najmanje 3 odabira. Ako ima previše mogućnosti za odabir, to može biti ometajuće. Prije se smatralo da je Times najbolji za osobe s disleksijom jer vodi oko od jednog slova prema sljedećem. No, u posljednje vrijeme postoji trend češće upotrebe „sans serif “ fonta kao što je Arial (ili Helvetica na Apple Mac-u). Ipak, istraživači smatraju da sve što ste upotrebljavali će pokazivati čemu ćete sljedećem davati prednost. Novija prednost za sans serif font vjerojatno je vezana uz samu upotrebu računara. Na ekranu se mali detalji slova, poput onih kod Timesa, s njegovim „zavijutcima“, mogu izgubiti. Ø Veličina slova

S papirnim dokumentima je moguće tačno odrediti veličinu teksta. Uobičajeno je da osobe s disleksijom žele najmanje veličinu slova 12. No, s ekranom je to ipak nešto složenije, s s obzirom na to da se slobodnim odabirom on može povećati i smanjiti. Veličina teksta može ovisiti i o drugim faktorima kao što su rezolucija i postavke programa. Kontrola veličine fonta se također može provoditi kroz web pretraživač. Ali neki dizajneri preskoče ovu funkciju, što znači da korisnik često pati zbog dizajnerovog (često premalog) izbora veličine slova. Ø Prored (razmak između linija) i poravnanje

Većina dizajnera koristi zadane postavke za prored (20%, odnosno kad se koristi font 20, prored će biti 24 tačke). Za većinu osoba s disleksijom bolji je veći prored (npr. 30%) jer im to olakšava slijeđenje linija. Ipak, ako je prored prevelik, smanjuje se lakoća čitanja. Kao i kod papirnatih materijala, tekst bi trebao biti poravnat na lijevoj strani tako da osoba može vidjeti šiljasti uzorak na krajevima s desne strane. Kada se tekst potpuno poravnava tada raznoliki razmak između riječi može biti vrlo zbunjujući. Ø Tekst i boja pozadine

Sve veći broj veb stranica dopušta korisnicima da sami odluče o boji okoline onoga što uče tako da sami podešavaju boju pozadine i slova. Kad se oblikuje okolina, odabrane početne postavke trebale bi biti prolagođene osobama s disleksijom, kao npr. Arial na kremastoj pozadini. Ø Plan sadražaja i vođenje

Plan je vrlo važna, iako često zanemarena komponenta. Zamislite situaciju u kojoj na ekranu imate 62 moguće zone za odabir/klikanje, uključujući i sam pretraživač (šta se događa s jednom vrlo poznatom okolinom za e-učenje). Ne samo da je to vrlo zbunjujuće, nego i ostavlja malo prostora za učenje. Jasnoća i jednostavnost bi trebali biti važniji nego „dizajnerski izgled.“ Vođenje bi trebalo biti intuitivno i dosljedno preko svih dijelova okoline za učenje. Ø Pomicanje i označeni sadržaj

U osiguravanju informacija trebalo bi se u obzir uzeti činjenica da se one daju na osnovu principa stranica – po- stranica, kao i u knjizi, ili pomicanjem duž stranice, što bi moglo biti teško za one s problemima koordinacije. U obzir bi se trebalo uzeti i alternativno vođenje za pomicanje, kao npr. sklizatelji koji se povlače duž stranice, strelice i tipke za vraćanje. Svakako bi trebalo izbjeći vodoravno pomicanje jer to utječe na pregled teksta, a idealna dužina linije u cjelini bila bi 60-80 znakova iako ljudi čitaju brže kada imaju samo 30-50 znakova kao u novinskim stupcima. Ali stupci nisu korisni na veb stranici jer zahtijevaju pomicanja gore i dole po ekranu, pa većina onih koji oblikuju sadržaj dobar za učenje radi kratke odjeljke teksta koji zauzimaju sredinu ili desnu stranu ekrana.

Ø Igre riječima

Mnogo je igara riječima i karakteristika kojih moramo biti svjesni kad se oblikuje internetski materijal za učenje za osobe s disleksijom. Npr. korisnici Text to speech/teksta-u-govor ne vole zaglavlja. Ako nema tačke na kraju retka, softver će se nastaviti sljedeću rečenicu. Da bi se ovo izbjeglo, neki dizajneri dodaju tačku na kraju natuknice, izjave, fraze ili retka. Označavanjem interpunkcije (mnogo manjim od veličine slova u retku) vizuelni učinak je minimalan.

5. 3. Čitljivost

Jedan aspekt koji se često zanemaruje je čitljivost. To znači, kako lako se sadržaj može razumjeti u funkciji korištenog rječnika i gramatike. Npr., mnoge veb stranice su usmjerene onima koji nisu pohađali fakultet, no ipak upotrebljavaju rječnik onih koji pohađaju fakultet. Događa se da ne procijene dobro lakoću kojom grupa korisnika može pročitati sadržaj. Tačnije, onaj koji uči ponekad ne može pristupiti sadržaju za učenje zbog svojih sposobnosti ili nesposobnosti čitanja, jer se zapravo ispituje ta sposobnost, a ne sposobnost učenja. A to se sve događa i prije nego što dođu do ispita. Važno je da je tekst primjeren dobi, kulturi i sadržaju. U situaciji licem-u-lice puno je lakše izabrati odgovarajuće tekstove prema sposobnostima pojedinca jer se oni mogu osobno poznavati. Nadalje, materijal se može promijeniti kad se primijeti da student možda ne može naučiti iz danog materijala. Kako god bilo, učenje temeljeno na upotrebi računara zahtijeva da procjenjujemo uspjeh svih koji zapravo uče na sličan način, možda samo drugačijom brzinom. Da bismo osigurali čitljivost, sljedeće smjernice mogu biti korisne:

• Prosječna rečenica bi trebala biti duga između 15 i 20 riječi

• Budite sažeti

• Koristite natuknice kad god je to moguće

• Koristite jednostavan, ali ne prejednostavan, „prezaštitnički“ rječnik

• Radije koristite aktiv nego pasiv

• Uvodite nove ideje kada su stare utvrđene

• Izbjegavajte unakrsne reference gdje god je to moguće

• Koristite ilustracije da biste pomogli razumijevanju

• Osigurajte povratne informacije od grupe korisnika

Čitljivost danog teksta može biti procijenjena kroz nekoliko jednostavnih instrumenata (npr e.g. the FOG, SMOG and Flesch-Kincaid Indexes za engleski). Mnoge veb-stranice nude podatke o „čitljivosti“. Jedna od najlakših za razumijevanje na

engleskome može se naći na http://www.readability.info/. Neke druge web-stranice također nude vodič za pisanje:

http://www.useit.com/papers/webwriting/

http://www.askoxford.com/betterwriting/plainenglish/

http://www.blm.gov/nhp/NPR/pe_toc.html

http://www.e-gineer.com/articles/web-writing-for-many-interest-levels.phtml

http://www.webstyleguide.com/

Jednostavne jezične vodiče možete pronaći na:

http://www.plainlanguage.gov/library/smpl1.htm

5. 4. Poučljivost

Kad se radi o disleksiji, mnogo se može razgovarati o potrebama za strukturom učenja koje treba imati slijed i biti multisenzoričko, s logičnim napredovanjem. Ono treba biti oblikovano prema individualnim potrebama, posebno za osobe s disleksijom.

Trebao bi postojati okvir temeljen na pedagoškim principima e-učenja. Neki od tradicionalnih pravaca učenja (npr. konstruktivizam) mogu biti problematični za osobe s disleksijom. Dobra briga i pažnja trebaju biti usmjerene prema osobama s disleksijom, kako bi se osiguralo da one ne budu isključene zbog prirode njihovoga načina učenja.

5. 5. Povezivanje među ljudima

Prilika za dijeljenje misli s drugima u učionici ili situaciji učenja nikada se ne smije podcijeniti. Mnoge osobe s disleksijom uspijevaju u grupnim situacijama jer nema potrebe za pisanjem. No, neki drugi će patiti posebno ako imaju problema s pamćenjem, što otežava praćenje složenih argumenata. Briga i pažnja bi stalno trebale biti usmjerene na potrebe određene osobe, a ne na pedagoške dogme koje mogu biti nevažne u nekim slučajevima.

6. Zaključci

Pisane informacije su prisutne u životu svakog od nas i zato je važno da budu razumljive za sve. Studentima je ključno razumijevanje knjiga, sažetaka, obrazaca, testova i drugih pisanih materijala za njihova akademska postignuća.

Tokom mnogih studentskih aktivnosti (predavanja, seminara, laboratorijskih aktivnosti) postoji istovremena govorna i pisana komunikacija i obje imaju neka temeljna pravila: materijal treba biti dobro strukturiran, dosljedan, multisenzoran i sažet. Više od 7% studenata ima teškoće čitanja/pisanja. Oni mogu postati cijenjeni stručnjaci u pojedinim područjima, samo ako mogu primjereno razumjeti, obraditi i sticati informacije tokom studiranja u institucijama visokoga obrazovanja. Zato bi svi pripremljeni materijali, bilo pisani ili ne, trebali biti odgovarajući i za osobe s disleksijom. To se može ostvariti relativno malim preinakama, prilagodbama i promjenama materijala za učenje u materijal koji je „prijateljski usmjeren prema disleksiji“.

7. Za daljnje čitanje

1. Goss Lucas S. - Bernstein D. A. (2005); Teaching Psychology. Lawrence Erlbaum Associates, Publishers.Mahwah, New-jersey

2. Gyarmathy E. (2008) Diszlexia. Specifikus tanítási zavar. Lélekben Otthon Kiadó, Budapest. 3. Oroszlany P. (¡998): A tanulas tanitasa. (tanari kezikonyv).AKG Kiado, Budapest 4. Smythe I, - Gyarmathy E. (2007) Adystrain, Leonardo da Vinci Project

5. http://www.bdadyslexia.org.uk/extra330.html 6. www.learningandteaching.info 7. http://www.llrx.com/columns/guide27.htm

MODUL IV

POMOĆNE TEHNOLOGIJE

Pripremio: Dr. sc. Ian Smythe

Sadržaj Uvod Sjetite se svoga tijela Hardver Senzorički odabiri Pristup tekstu Stvaranje teksta Ostale mogućnosti Korištenje paketa MS Office i Open Office Korištenje internetskih pretraživača Pomoćni komjuterski programi

1.Uvod Dobrodošli u dio koji se bavi pomoćnim tehnologijama. Pokazat ćemo kako

kompjuteri mogu pomoći da informacije postanu pristupačne osobama s disleksijom, kako se te informacije mogu snimiti i kako koristiti kompjuter za razne aktivnosti - od bilježenja do pisanja eseja. Ovdje ćete naći i informacije o dostupnim kompjuterskim programima. Dobro ih upoznajte, prije nego što zatražite od studenta s disleksijom da ih koriste. Ovo poglavlje postoji i u obliku koji je u e-knjizi namijenjen studentima te se preporučuje da svi studenti imaju pristup informacijama navedenim u poglavlju.

Poglavlje sadrži dostupne tehnologije i objašnjenja kako se one mogu koristiti. Ipak, za informaciju o određenom kompjuterskom programu koji je dostupan na bosanskom jeziku, pogledajte poglavlje Izvori na internetskoj stranici www.isheds.eu.

Tri su glavne cjeline:

Informacije u pozadini

Korištenje kompjuterskih programa iz MS Office paketa

Vodič za posebne kompjuterske programe

Informacije u pozadini

Neki će reći da je ovo teorijski dio. No, o ovoj cjelini se može razmišljati kao informacijama koje je potrebno znati kako biste koristili kompjuterske programe i kako biste tačno znali koje treba izabrati.

Korištenje kompjuterskih programa iz MS Office paketa

Mnogi zaboravljaju koliko funkcija koje su «prijateljske» prema osobama s disleksijom ima u Microsoft Office-u i Open Office-u. Ova cjelina govori o mogućnostima njihova korištenja.

Vodič za posebne kompjuterske programe

Izabrali smo niz kompjuterskih programa za pomoć studentima tokom studiranja. Postoje još mnogi drugi, no odabrani programi će osigurati uvod u ono što se može koristiti. Sve što se preporučuje je besplatno.

Ovaj vodič nije tečaj nego uvod u način na koji studenti s disleksijom mogu poboljšati svoje mogućnosti i iskoristiti svoj potencijal. Važno je zapamtiti da tečaj nije potreban za kompjuterski program nego za osobu koja će ga koristiti. Bez obzira na to koliko je program dobar, ako osobe koje ga koriste nisu podučene kako to činiti ili nisu spremne istražiti njegove mogućnosti, korist tog kompjuterskog programa bit će vrlo ograničena.

Ovakav „vodič“ nije konačan i ako pretražite stranice Interneta ili čak Youtube stranice, vjerojatno ćete pronaći neke korisne informacije.

2. Zdravo okruženje

Većina ljudi zaboravlja na zdravo okruženje, a ono je bitno za sve.

Studenti s disleksijom mogu učiti tako da čak ugrožavaju svoje zdravlje. Npr. odbljesak s ekrana računara može vrlo nepovoljno djelovati. Stoga je o takvim i sličnim negativnim utjecajim važno brinuti. Ponekad se za bolje razumijevanje nekih štetnih djelovanja mogu savjetovati i liječnici ili stručnjaci koji se bave zaštitom od negativnih djelovanja raznih tehničkih pomagala.

Kako biste osigurali ugodno i kvalitetno okruženje za studente s disleksijom, a to vrijedi i za sve druge osobe, potrebno je brinuti o zdravlju i upozoriti ih da:

1. Provjere koji položaj računara u sobi je najbolji, naročito u odnosu na odsjaj svjetlosti.

2. Položaj tijela u odnosu na računar treba biti trajno udoban. 3. Treba osigurati optimalnu količinu knjiga, papira i ostalih sredstava za rad,

nabaviti police za knjige i slično, ukoliko je potrebno. 4. Provjere prostora oko računala. Neophodno je bez teškoća pristupiti

dokumentima, USB - ulazima i štampaču. 5. Koriste dobro osvjetljenje i izbjegavaju odsjaj svjetlosti. 6. Položaj očiju treba biti takav da gledaju blago prema dolje na ekranu, a

položaj nosa u ravnini glavnog izbornika. 7. Odmaraju oči i gledaju u stranu u određenim vremenskim razmacima. 8. Leđa budu uspravna i na naslonu. 9. Butine trebaju biti na višem položaju od koljena. Stopala se odmaraju ukoliko

ne dodiruju pod. 10. Povremeno ustajanje i šetanje uokolo u određenim vremenskim razmacima i

redovno uzimanje tekućine pomaže kod dužeg rada na računaru.

3. Hardver

Prijenosni računar

Računar je potreban većini studenata. Mnogi koriste prijenosni računar. Za studente s disleksijom, koji koriste ovakav računar, to znači prednosti lakog prenošenja i mogućnost nošenja na predavanja čime imaju pristup pomoćnoj tehnologiji. Posljednje generacije malih prijenosnih računara imaju niže cijene i stoga ih je lakše nabaviti. Najjeftiniji je Linux operativni sustav. Oni dobro rade s Open Office odabirom i s internetskim pretraživačima. Ako želite specijalizirane računarske programe, većina materijala za poduku oblikovana je za Windows operativne sustave.

Ako student cijeli svoj rad i pripremu ispita temelji na korištenju računara, a na ispitu je potrebno napisati esej bez pomoći računara, nastaje problem. On je vezan ne samo uz rukopis, već i speling, pravopis, organizaciju i ponovno čitanje radi provjere. Oslanjanje isključivo na računarnu pomoć nije odgovarajuće već je neophodno učenje i vježbanje prema onome što su poznati ispitni uvjeti.

Ručni uređaji

Postoji dosta ručnih naprava i uređaja koji mogu pomoći studentima, kao što su oni za provjeru ispravnosti napisanog, za prevođenje i rječnici. Ova pomagala su danas većinom prisutna i na mobilnim telefonima. To znači da nije potrebno nositi još jedan uređaj. Ovakve naprave mogu biti vrlo korisne ukoliko nije dostupan računar.

USB memorije

Danas je lako pronaći USB memorije od 32 GB koji se mogu staviti na privjesak od ključeva. To znači da postoji manja mogućnost da ih se izgubi. Ovaj uređaj ima dvije bitne uloge.

On može biti sigurnosna podrška za računar tako da se na njemu napravi kopija svih dokumenata u slučaju da se računar pokvari, bude izgubljeno ili ukradeno.

Druga je uloga nošenje „prenosivih“ oblika računarskih programa sa sobom. To je naročito korisno ukoliko nemate svoj računar ili morate koristiti više računara. Računarski programi koji postoje u takvom obliku uključuju Open Office i Skype. Na internetskoj stranici www.portableapps.com možete naći više podataka o računarskim programima. Još više možete pronaći na www.eduapps.org. (Ove internetske stranice su na engleskom jeziku, ali neki računarski programi mogu se naći i na raznim drugim jezicima.)

4. Senzorički odabiri

Kada se govori o «senzoričkim odabirima» govori se o načinu na koji će se informacije pojavljivati na ekranu. Mogu se posmatrati u odnosu na boje, veličinu i grafičke elemente (npr. vrste slova).

4.1. Boje

Većini osoba s disleksijom je računarski ekran previše svjetao. Čak i kada smanje osvjetljenje ekrana i dalje mogu imati glavobolje. Ipak, promjenom boje pozadine, situacija se može bitno poboljšati. Većina osoba s disleksijom postavlja svijetlo žutu ili svijetlo bež pozadinu u MS Office dokumentima. Istraživanja su pokazala da to ne mora uvijek biti tako – svi su različiti i svako treba sam pronaći šta mu najviše odgovara.

Iako je pozadina ono što prekriva većinu ekrana, neke osobe vole mijenjati boju teksta. Ovo je također moguće u većini uobičajenih programa.

Ne zaboravite: kod ispisivanja dokumenta vratite crno-bijeli odabir zbog uštede tinte.

4.2. Veličina

Postoji optimalna veličina teksta za čitanje. Preveliki ili premali tekst može uticati na brzinu čitanja. Odaberite ono što je najbolje za vas. Kad pripremate dokument, bolje je da sam okvir dokumenta bude veći nego da slova budu velika. Tada ga nije potrebno mijenjati prije ispisivanja.

4.3. Grafički elementi

Obično se odnose na vrstu slova (fontove), ali obuhvaćaju i slike. Istraživači smatraju da su jednostavni oblici slova bez zavijutaka lakši za čitanje. Dobri primjeri su Arial i Times. Ostali smatraju da zaobljena slova kao npr. Comic Sans mogu biti lakša za čitanje. Opet je važno isprobavati i uvjeriti se šta je najbolje za vas.

Pronađite šta je dobro za vas

Radi pronalaženja kombinacija boja koja Vam odgovaraju, pogledajte stranicu http://www.wdnf.info/colours/en/ .

5. Pristup tekstu

Ova cjelina opisuje situacije u kojima se informacije daju putem knjiga, predavanja ili korištenjem Interneta. Dijagram ispod pokazuje glavne komponente.

5.1. Skeniranje

Ukoliko tekst nije dostupan u elektronskom obliku, mogu se korisiti skeneri uz računarske programe za optičko prepoznavanje (Optical character recognition/OCR). Kvaliteta skeniranog može biti lošija, ali svakako zavisi od kvalitete izvornog materijala. Vrhunska kopija će biti bolja od kopije same kopije. Kada je materijal jednom u elektronskom obliku, dostupan je i njime se može baratati kroz druge računarske programe. Postoje ograničenja količine materijala koja može biti skenirana iz knjige.

5.2. Pretvaranje teksta-u-govor (čitači ekrana)

Postoji mnogo programa za pretvaranje teksta u govor na engleskom jeziku, no tek ih je nekoliko na drugim jezicima. Uglavnom su vrlo skupi. Na engleskom jeziku postoje i mnogi besplatni programi. Ipak, povećava se broj jezika na kojima su dostupni ovakvi računarski programi pa stoga vrijedi provjeravati internetske stranice.

Pretvaranje teksta u govor može se koristiti za:

• Izgovor pojedinih riječi • Čitanje elektronskih materijala • Pristup Internetu • Ponovno čitanje onoga što ste sami napisali • Čitanje skeniranih knjiga

Neki računarski programi imaju mogućnost pretvaranja zvuka u .mp3 format tako da ih se kasnije može slušati na MP3 uređaju ili čak na mobilnom telefonu. To omogućava preslušavanje informacije bez korištenja računara.

Pretvaranje teksta u govor na engleskom jeziku

Većini studenata treba pristup informacijama na engleskom jeziku.

Savjeti za korištenje računarskih programa za pretvaranje teksta u govor:

• Svi računarski programi nisu jednaki. Neki su bolji od drugih. • Ako je neophodno da kupite računarski program, uvjerite se da radi sa svim

vrstama elektronskog materijala, uključujući i MS Office računarske programe, Internet i PDF dokumente.

• Pretražite podešavanja za brzinu i visinu, naročito ako korisitite glas na engleskom jeziku.

• Isprobajte različite glasove na dužim odlomcima teksta. Glas koji zvuči dobro, može ubrzo postati zamoran.

5. 3. Sumiranje/sažimanje

Većina ljudi misli da je svrha prebacivanja teksta u govor smanjivanje napora do kojeg dolazi za vrijeme čitanja. Postoji i drugi stav. Korištenjem automatiziranih sažimanja moguće je smanjiti količinu teksta koji treba pročitati. Tako se na primjer 10.000 riječi može smanjiti na 2.500 riječi. Takva sažimanja su dostupna u engleskoj verziji MS Word-a i, ali i u mnogim drugim (ali ne svim) jezicima.

5.4. Snimanje

Veliki broj informacija prima se putem govora, a studenti ih primaju kroz predavanja i konsultacije. Velik broj osoba s disleksijom ima problema u zapamćivanju i preslušavanju. Stoga neki pokušavaju koristiti računarske programe ili specijalizirane sustave za snimanje, a često je dovoljan najjednostavniji snimač glasa. To može biti običan diktafon ili čak mobilni telefon. Može se koristiti i računarski program na prijenosnom računaru. Iako upotreba prijenosnog računara nije u potpunosti odgovarajuća, dobra je strana što ono nema ograničenja po pitanju veličine snimljenih dokumenata.

Savjeti za kvalitetno snimanje:

• Koristite mikrofon koji možete usmjeriti k izvoru zvuka kad god je moguće. • Tražite dozvolu za postavljanje mikrofona ispred predavača. • Uvjerite se da je baterija napunjena. • Napravite sigurnosnu kopiju što prije. • Provjerite je li sve ispravno prije snimanja. • Zamolite predavače da nose mikrofone kada za to postoji mogućnost. • Provjerite ima li dovoljno prostora za digitalni zapis. • Presnimite i pohranite zapis što je prije moguće.

Ponekad se može koristiti video-snimanje. No, predavači se često protive tome jer ne žele da se pojave, na primjer, na YouTube internetskoj stranici. Zato je neophodno uvijek pitati za dozvolu prije početka snimanja i koristiti video samo ako je doista potrebno.

5.5. Druge metode

Postoje i drugi načini bilježenja ili snimanja informacija. Najpopularniji načini su mentalne mape. Većina ljudi koristi papir za izradu mentalnih mapa, a neki koriste i računarske oblike. Ovaj dio će biti podrobnije objašnjen u sljedećem poglavlju.

Postoje računarski programi koji povezuju snimanje glasa s bilježenjem, kao što je npr. One Note iz Microsoft-a, kao i nekoliko malih paketa koji se mogu pronaći na internetskim stranicama.

6. Stvaranje teksta

Nekoliko je komponenti važnih tokom procesa pisanja:

Konceptualno označavanje

Čitanje radi provjere

Pretvaranje govora u tekst

Vodič za tipkanje

Stvaranje ideja je sposobnost da se prikupe informacije i oblikuju na određeni način i prema određenom redu, a što ovisi o dužini pisanog teksta. Glavno oruđe za to je računarski program koji sadrži konceptualne mape. Računarski programi za pretvaranje govora u tekst su vrlo korisni studentima, posebno kada napisano treba imati određenu dužinu. Ponovno čitanje koristi pri provjeri spelinga/pisanja i gramatike, baš kao i slušanje ako se koristi računarski program za pretvaranje teksta u govor (kao što je prethodno objašnjeno).

6.1. Konceptualno označavanje

Predstavlja vrlo korisnu vještinu koja omogućava iskazivanje ideja bez bilježenja svih detalja. Konceptualne mape mogu biti pomoć pri učenju, zapamćivanju i organiziranju. Vizuelni materijal osigurava lagano razumijevanje teme i može se lako prenijeti na papir ili računar. Koristeći strukturu za grupiranje ili povezivanje, vidljivo je da većina tema može biti smanjena na samo jednu vizuelnu reprezentaciju, a to olakšava učenje i prisjećanje.

Neke dobre strane korištenja mentalnih mapa:

• Pomažu zapamćivanju i učenju za ispite • Korisne su pri razvijanju i planiranju eseja • Upotrebljavaju se za izradu skica prezentacija • U planiranju projekata i za jednostavno objašnjavanje drugim osobama • Intenzivno smišljanje (brain-storming) ideja.

Osnovni vodič za izradu konceptualnih mapa

• Počnite s glavnom zamisli ili idejom od koje će se granati sporedne ideje • Upotrebljavajte što više slika kao pomoć za prisjećanje • Koristite okvire povezane linjama ili riječi na samim linijama kako bi sve bilo

jasno • Upotrijebite boje za označavanje i kao pomoć u obilježavanju slijeda • Neka vas ne plaši ako napravite skicu i zatim ponovo crtate isto • Koristite različite oblike i veličine za prikazivanje, kao što je npr. hijerarhijski

oblik, da biste bolje shvatili veze.

Na internetskim stranicama možete pronaći mnogo primjera. Prije nego počnete poučavati studente s disleksijom kako da izrađuju mentalne mape, uvjerite se da dobro baratate konceptima i računarskim programima. Ako im pomažete da savladaju neki posebni dio vezan uz mentalne mape, važno je da znate pokazati kako koristiti konceptualne mape, a ne da im samo odgovorite na pitanje. Ako samo odgovorite na pitanje, neće biti u stanju razviti svoje vještine i raditi samostalno.

Primjer mentalne mape i mogućnosti izrade novih mapa može se naći na internetskoj stranici ovog projekta www.iSheds.eu.

6.2. Čitanje radi provjere

Služi kako bismo se uvjerili da je ono što je zabilježeno na papiru zapravo ono sto je student želio napisati. Ovo je jedan od najproblematičnijih dijelova za studente s disleksijom. Ipak, utvrđeno je da kod studenata s disleksijom čak dvije trećine grešaka može biti izbjegnuto ako ih se poduči postavkama učinkovitog čitanja radi provjere. Glavne sastavnice te poduke su provjera pravopisa i gramatike. Obje mogućnosti postoje u MS Office računarskim programima. Studentima treba pružiti jasna uputstva kako mogu koristiti te programe.

Druga dobra metoda za čitanje radi provjere je slušanje riječi korištenjem računarskih programa za pretvaranje teksta u govor.

Ponekad i bliski prijatelji mogu pomoći u ponovnom čitanju.

6.3. Pretvaranje govora u tekst - prepoznavanje govora

Tehnologija prepoznavanja govora je vrlo korisna za osobe s disleksijom, ali je nažalost dostupna samo na nekoliko jezika (danskom, engleskom, francuskom, njemačkom, talijanskom i španskom). Pomaže kod diktiranja eseja i bilježenja. Neki studenti koriste oblike za engleski, iako engleski nije njihov materinski jezik. Potrebno je dosta vježbanja da bi se postigli dobri rezultati.

6.4. Vodiči za tipkanje

Jedno od najkorisnijih oruđa za studente s disleksijom, unutar informacijske i komunikacijske tehnologije, je vodič za tipkanje. Učenje automatiziranog tipkanja

važno je za sve koji žele koristiti informacijske tehnologije kao pomoćna sredstva. Ne samo da je važno brzo tipkati već proces tipkanja pomaže boljem pisanju. Postoji nekoliko programa napravljenih tako da koriste ortografske principe jezika.

7. Ostale mogućnosti

Postoje i drugi računarski programi koji mogu pomoći osobi s disleksijom. To su oni programi koji uključuju pomagala za zapamćivanje, oblikovanje back-up - sustava, vizuealne pomoći (npr. lenijar za ekran ili povećanja) i tzv. prevoditelji. Oni će biti predstavljeni u sklopu cjeline Pomoćni računarski programi.

8. Korištenje paketa MS Word i Open Office

8.1. Razmak između redova

Većina osoba voli podesiti računar prema svojim potrebama, kao što je naprimjer pozadinsko svjetlo bež boje ili Arial kao odabrana vrsta slova. Računarski program pruža mogućnost postavljanja sustava tako da sam podesi određene boje i vrste slova. Tako se štedi vrijeme podešavanja obilježja u svakom dijelu računarskog programa. Isto to se može učiniti i u MS Word-u.

8.2. Boje pozadine

Podešavanje boje je vrlo lako, a može biti najvažniji dio za osobu sa disleksijom. Da biste promijenili boju pozadine u MS Word-u, idite na izbornik na najvišoj liniji (onoj koja počinje sa File – Edit/Datoteka - Uređivanje) i kliknite na Format/Oblikovanje. U „padajućem” izborniku, onome koji se otvara, vidjet ćete odabir Background/Pozadina, s malom strelicom na desnoj strani koja upućuje na više odabira. Ako pomaknete strelicu u desno, vidjet ćete mogućnosti odabira boja. Postoji više odabira u dijelu More colors/Više boja i Fill Effects/Efekti ispune. (Ukoliko ne vidite riječ Background/Pozadina, pomaknite strelicu preko dvostruke strelice okrenute prema dole i pokazat će se produžene liste izbora). Možete koristiti i alate za snimanje sadržaja s ekrana ili Powerpoint prikaze kako biste pomogli studentima s disleksijom da pronađu ove izbornike.

8.3. Boje slova i označavanje teksta

Mnogi vole osim boje pozadine promijeniti i boju teksta. To se može učiniti korištenjem ikonice prikazane na lijevoj strani prikaza. Označite tekst kojem želite promijeniti boju i zatim kliknite na slovo „A“. Možete odabrati i druge boje odabirom strelice okrenute prema dole i to desno od „A“. Lijevo ćete pronaći alat za označavanje. Samo označite tekst i odaberite alat za označavanje. Opet će se pojaviti veliki broj boja.

8. 4. Odabir vrste slova

Pažljiv odabir vrste slova je vrlo važan jer može značajno smanjiti napor za oči. Vrstu slova možete mijenjati ne samo u svojim već i tuđim dokumentima i to prema vašoj sklonosti. Odabir vrste slova uglavnom je dostupan preko „padajućeg“ izbornika koji je prikazan na slici. Iako je izbor velik, 95% ljudi odabire upravo neke od ovdje prikazanih. Možete također mijenjati i razmak između redova što se radi preko Format/Paragraph/Spacing - Oblikovanje/Odlomak/Uvlaka i razmaci.

8.5. Provjeravanje tačnosti napisanih riječi

Postoje tri vrste alata za provjeru tačnosti: oni koji su sastavni dio standardnih paketa, oni koji su pridodani i samostalni uređaji. MS Word paket u standardnom obliku nudi izbore, ali podrazumijeva da sami znate koji je pravi izbor. Ne daje vam smjernice. (Ako utipkate npr. npr. riječ „savijet“ odabiri koji se nude su: savijte, savijete, svijet, savjet, savije i isto tako morate pronaći riječ koja odgovara sadržaju, što znači da morate prepoznati tačan oblik, odnosno u ovom slučaju pravopisno ispravan). Zbog ovog je potrebno razmotriti i druge izbore.

8.6. Provjeravanje gramatike

Još jedna funkcija dostupna u MS Word-u je provjeravanje gramatičke tačnosti. Ova funkcija može biti vrlo korisna. Ipak, znajte da su algoritmi postavljeni za američki engleski i ponekad program daje neke neodgovarajuće prijedloge. Gramatička provjera nudi podcrtavanje dijelova čija sročnost nije odgovarajuća, a osoba sama mora naći izbor i napraviti promjenu koja će dati ispravnu kombinaciju riječi i rečenica.

8.7. Samoispravljanje

Mogućnost samoispravljanja je jedna od funkcija koja se često zaboravlja, a postoji MS Word paketu. Kao što je vidljivo u prikazu, ova funkcija omogućava da se u računar pohrane riječi u kojima se najčešće javljaju greške te da se pogrešni oblici automatski ispravljaju. Korištenjem postojeće liste program će npr. automatski promijeniti „accomodate” u „accommodate”. Ovaj izbor se nalazi u dijelu izbornika pod nazivom Tools/Alati.

Kliknite na ikonicu Microsoft Office Button (gornji lijevi ugao) i zatim na Word Options /Odabir Riječi na samom dnu.

9. Korištenje internetskih pretraživača

Pretraživači imaju mogućnost mijenjanja obilježja kao što su boja pozadine, vrsta slova ili veličina.

Možete promijeniti boje i vrste slova birajući opcije Tools/Options/Content/Colours - Alati/Mogućnosti/Sadržaj/Boje.

Korisna prečica je korištenje Ctrl ++ da bi se povećala veličina teksta.

Foxtabs je dodatak za Firefox koji Vam omogućava da vidite sve otvorene stranice odjednom.

Za druge dodatke pogledajte na https://addons.mozilla.org/.

Još jedan koristan dodatak je AnswerTips, koji osigurava definicije, izgovore i prijevode. Dostupan je na engleskom jeziku na adresi

http://www.answers.com/main/firefox_plugins.jsp

Postoje i uređaji koji se mogu dodati na Google putem iGoogle-a (npr. naljepnice, prevodioci, brze veze na omiljene internetske stranice - kao što je ova, www.isheds.eu).

MODUL V PODRŠKA STUDENTIMA S DISLEKSIJOM Sadržaj: Uvod Timovi za podršku i osobe za podršku za studente s disleksijom Samostalni student Vještine učenja Učenje za ispite Opće smjernice za osobe za podršku (sažetak) Emocionalna podrška

Osobama s disleksijom potrebna je pomoć kako bi ispunili zahtjeve koji se postavljaju pred njih tokom školovanja i u visokom obrazovanju. Postoje različiti načini pružanja podrške. Namjera je ovog poglavlja bolje razumijevanje različitih vidova dostupne podrške, uključujući onu koja se odnosi na temeljne vještine (poboljšanje pismenosti, što olakšava pristup gradivu) i podršku u učenju (naprimjer, podučavanje, korištenje konceptualnih mapa, bilježenje, kako učiti i studirati i kako položiti ispite).

1. Uvod

Studenti s disleksijom jednako su vrijedni kao i njihovi kolege, unatoč

drugačijem načinu obrade informacija. Mnogi od njih imaju problema tokom učenja i studiranja, a neki dožive i neuspjeh ulaskom u sustave visokog obrazovanja. Metode podučavanja i gradivo za učenje mogu biti neusklađeni s njihovim načinom funkcioniranja i razmišljanja. Studenti s disleksijom mogu biti uspješni ukoliko im se u počecima studiranja daju ključne vještine i ako znaju i mogu koristiti pomoćne tehnologije. Vještine učenja mogu se poučavati zavisno od potreba studenta, zahtjeva određenoga nastavnog plana i programa ili zavisno od toga do koje mjere je ostvaren napredak kroz neko vrijeme. Međutim, uobičajeno je da se započne s organizacijom, čitanjem i istraživanjem i prelazi na pisanje, vještine pamćenja, ponovno pregledavanje i ispitne tehnike. Važno je zapamtiti da je svaki pojedinac jedinstven i da može iskusiti i doživjeti disleksiju na drugačiji način. Prema tome, osobe koje pružaju podršku trebaju biti kreativne u svom pristupu i koristiti multi-senzoričko poučavanje. Kontakt sa studentima treba biti usmjeren na samu osobu i na povećanje njenog samopouzdanja. Premda kroz e-učenje student uči sam, u svakome kontaktu potrebno je poticati učenje i pratiti napredak tako da se jača studentovo samopouzdanje.

2. Timovi za podršku i osobe za podršku za studente s disleksijom u visokom obrazovanju U većem dijelu Europe u sve više visokoobrazovnih institucija postoje osobe za podršku u učenju ili timovi za podršku osobama s različitim vrstama teškoća, dostupni i studentima s različitim teškoćama učenja. Oni pomažu i studentima s disleksijom. Njihov rad većinom je usmjeren na:

• Savjetovanje studenata o problematici koja se odnosi na disleksiju • Savjetovanje i prijedloge nastavnicima vezano uz disleksiju (metode

poučavanja, stil podučavanja, pripremanje posebnih gradiva, razvijanje posebnih ishodišta, uvjeti procjenjivanja)

• Koordinaciju u procjeni disleksije i pružanju pomoći • Podršku tokom studiranja • Pristup IT podršci • Podršku vezanu uz organizacijske teškoće • Individualno ili grupno pružanje pomoći na području:

o Vještina učenja o Pripreme za ispit o Vremenske organizacije o Pisanja radova o Tehnike izlaganja.

3. Samostalni student

Studenti s disleksijom uče na potpuno drugačiji način u odnosu na svoje vršnjake koji nemaju disleksiju. Oni su svjesni toga, ali u većini slučajeva njihovi nastavnici to ne razumiju i podcjenjuju njihove kapacitete za učenje, a ponekad i njihove intelektualne sposobnosti. Ovakav stav može ozbiljno utjecati na inače nisko samopouzdanje studenata s disleksijom. Studenti s disleksijom mogu postići akademski uspjeh ukoliko postanu samostalni u učenju, a što znači da su sposobni sami pronaći, razumjeti i obraditi potrebne informacije. Za to im je potrebna pomoć i podrška nastavnika kao i osobe za podršku (tutora za osobe s disleksijom), koje su zaposlene i postoje kao vid pomoći na nekim univerzitetima.

Nastavnik može pomoći studentu da postane samostalan student kroz tri razine:

• Prva razina - nastavnik koristi temu koju predaje kao materijal za poučavanje o učenju. To predstavlja fazu zvanu POUČAVANJE ZA UČENJE.

• Druga razina - nastavnik uvježbava studenta da nauči učiti. Ta se razina

naziva UVJEŽBAVANJE UČENJA.

• Treća razina - nastavnik očekuje od studenta da nauči učiti. Ovaj dio je UČENJEM DO NAUČENOGA; student postaje samostalan učenik.

a) Na prvoj razini odgovornost je na nastavniku. Studenti više uče o tome na

koji način trebaju učiti nego o onome šta trebaju naučiti. Nastavnikov način i stil rada i poučavanja imaju veliki utjecaj na studente. Oni nesvjesno uče učiti. Na ovoj razini važno je koristiti metode i materijale koji su u skladu s potrebama osoba s disleksijom:

• Potrebno je da studenti imaju pregled gradiva koji uče da bi ga savladali. Prema tome, poučavanje treba započeti sumiranjem/sažimanjem gradiva.

• Trebaju vidjeti strukturu gradiva kako bi mogli shvatiti detalje. • Korisne su metode koje pokreću cjelovit pristup:

o Konceptualne mape o Predodžbe, vizualizacija o Slike i tekst zajedno, povezivanje gradiva sa slikama itd.

• Dozvoliti im raspravu o novim konceptima kako im ne bi bili nejasni. • Započeti od pojedinačnih primjera k općim konceptima. Na taj način moguće

je tumačiti te koncepte kroz uporabu pojedinačnih primjera. • Dati im više vremena za pripremu pisanog materijala. • Imaju teškoća u obradi dugačkih tekstova.

o Objašnjenja trebaju biti što kraća. o Dugačak pisani materijali ne pomažu u učenju.

• Često im je teško održati pažnju. Prema tome, bolje uče ukoliko u međuvremenu mogu obavljati razne aktivnosti.

• Tehnička pomagala su od velike pomoći u učenju.

b) Zadatak nastavnika na drugoj razini je razvijanje samostalnog studenta, a sastoji se od razvijanja svijesti kod studenata o njihovim slabostima i jakim stranama. Baš kao dobar trener, nastavnik usmjerava studente k stilovima i metodama učenja koje mogu biti učinkovite. Ovo je faza u kojoj učenje postaje svjesno. c) Zadatak studenta je da nauči učiti. Nastavnici i druge osobe mogu osigurati materijal i odgovarajuće okruženje za učenje koje se može preuzeti iz prvog i drugog nivoa. Ipak, student mora uložiti napor i preuzeti odgovornost za izmjenu neučinkovitih metoda učenja i razrađivati svoj stil i način. Ovo se naziva treća razina u kojoj se postaje samostalni učenik. 4. Vještine učenja Tokom školovanja obično se dobro nauči šta se treba učiti, ali ne i KAKO učinkovito učiti. Stoga mnogo mladih osoba na fakultetima nema odgovarajuće vještine učenja. Obično nastoje prikupiti i upamtiti što više gradiva za ispite, a samo je mali broj onih koji doista znaju učiti. To stavlja studente s disleksijom u vrlo tešku situaciju koja često završava akademskim neuspjehom. Rješenje je u zamjeni tradicionalnih metoda učenja, koje se zapravo temelje na slabim tačkama kod osoba s disleksijom, s novim i učinkovitim metodama koje se temelje na njihovim jakim stranama. Budući da je glavna obrada informacija kod osoba s disleksijom globalna (istovremena/simultana, vizuelna), to bi trebao biti oslonac učinkovitoga učenja. Slike, prikazi, dijagrami i druga vizuelna sredstva moraju imati svoje mjesto u učenju. C-mapa (ili konceptualna mapa) je vizuelna reprezentacija kojom se iscrtava gradivo na jednoj stranici. Znanje vezano za jednu temu trebalo bi biti dvodimenzionalno raspoređeno u prostoru. Vizuelno predstavljanje pomaže u zapamćivanju gradiva. Kod crtanja glavnih grana c-mapa, bitni aspekti teme trebaju biti označeni i materijal/gradivo treba dobiti vizuelnu strukturu. C-mape su korisne i preporučljive i u nekim drugim odnosima. Pored toga što su cjelovite/holističke, one pružaju i pregled strukture tema. Prema tome, mogu se vrlo korisno upotrijebiti kod globalnog stila razmišljanja i stoga najčešće odgovaraju osobama s disleksijom. Korištenje c-mape zahtijeva manje čitanja i pisanja. Što se tiče odabira i pamćenja informacija, bitno je da se sve znanje nalazi na jednoj stranici.

Prednosti c-mape kod osoba sa disleksijom:

Ono što ne može stati na jednu stranicu, ne treba zapisivati. Kada je tema složenija, njeni dijelovi trebaju biti predstavljeni na odvojenim mapama. Pomoću toga će se bitni dijelovi moći zapamtiti kao cjelina. Postoje i određena pravila za izradu konceptualne mape (Gyarmathy, 2007):

• Položaj stranice bi trebao biti položen/landscape jer to najbolje odgovara vizuelnoj percepciji.

• Koriste se velika tiskana slova jer su lakša za zapamćivanje i pohranjuju se na slikovni način.

• C-mapa treba započeti sa središnjom slikom teme. • Od središnje teme granaju se linije koje se mogu podijeliti na podteme. • Tekst na linijama treba kretati iz centra jer je tako slika uređena i lagana za

praćenje. • Pravilo 45o: Ne pišite pod većim kutom jer tekst s nagibom većim od 45o

otežava čitanje i ometa pamćenje gradiva. • Koristite boje jer pomažu zapamćivanju i mogu pojačati i naglasiti nešto. One

čine prikaz ljepšim, ugodnijim oku i prijatnijim za učenje. • Slike i crteži nose mnogo informacija: jedna slika vrijedi stotinu riječi. Koristite

li slike, manje pišete i lakše pamtite. • Znakovi i kodovi/šifre pomažu u orijentaciji i mogu tumačiti informaciju.

Pravila za izradu C-mape :

Tri su polazišta za izradu C-mape i ona su najznačajnija pomoć u učenju kod osoba s disleksijom:

1. Manje je više. 2. Vidljiva struktura. 3. Korištenje cjelovitog/globalnog mišljenja i funkcioniranja.

1. „Manje je više” trebao bi biti jedan od najbitnijih koncepata za osobe s disleksijom i osobe koje s njima rade. Ovakav pristup značajno se oslanja na strpljenje. Ukoliko želimo brzo riješiti teškoće uzrokovane disleksijom, ni najbolje metode neće dati rezultate. Isto tako nije dobro pokušati odjednom nadoknaditi nedostatke. Unatoč dobrim metodama, time se može prouzrokovati čak i više problema. Bitni pomaci mogu se ostvariti promišljenim ostvarivanjem malih ciljeva. Bolje je učiti manje, ali temeljito i tako da ono što se naučilo ne zbunjuje. C-mape se temelje na asocijativnom načinu mišljenja. Srodno znanje će se aktivirati uz pomoć ključnih riječi i slika. Što je manje informacija na slici, to je vjerojatnije da će slika biti upamćena. Sama mapa je primjer kako manje može izgledati kao više.

2. Detalji trebaju biti ugrađeni u cjelinu i smješteni u vidljivu strukturu. Jasno

prikazivanje misli je ključno za osobe s disleksijom. Zanemarivanje detalja će dovesti do nejasnih koncepata, što će postati prepreka učenju. Globalno razmišljanje osoba s disleksijom može biti učinkovito kroz odgovarajuću upotrebu prostora. Praznina je dio prostora. U muzici su tišina i pauze isto tako značajne kao i note. Na isti način praznina je značajna u prostoru. Prostorno smještanje pomaže u pamćenju gradiva. Ovo je jedan od razloga zašto je odvajanje elemenata vrlo važno. 3. Korištenjem cjelovitoga/globalnog pristupa sagledavanje je takvo da slika i tekst čine cjelinu. Dva puta, verbalni i vizuelni, se nadopunjuju i podupiru jedan drugoga u procesu mišljenja i aktivaciji dvije moždane polutke. Takvim načinom ostvaruje se cjelovito mozgovno funkcioniranje. Osobe s disleksijom se obično bolje snalaze sa slikama, ali govor je jedna od osnova ljudskog mišljenja i kao takav može odrediti način obrade informacija koje se prenose putem slika.

C-mape su učinkovita sredstva za učenje i mišljenje. Danas uglavnom profesionalne osobe poučavaju kako se njima koristiti. U svakodnevnom životu, u učenju i u poslu, c-mape mogu se koristiti na nekoliko načina i na nekoliko područja. One predstavljaju odlično sredstvo za organiziranje misli, prikupljanje ideja i sumiranje/sažimanje znanja koje se odnosi na zadanu temu. Ova metoda nije posebno razvijena za osobe s disleksijom, ali se pokazala izuzetno dobra upravo za njih jer potiče vizuelno predstavljanje, a što im pomaže u učenju. Mogućnosti uporabe c-mapa:

• Organiziranje i planiranje • Projekti • Studiranje/učenje

o Kreativno pisanje o Prezentacija o Esej

• „Brain storming“/intenzivno smišljanje ideja Danas postoje tehnologije i oruđa koja su prava pomoć u oblikovanju c-mapa. U projektu iSHEDS razvijena su vrlo korisna oruđa za konceptualne mape. Ujedno su i vrlo jednostavna za upotrebu.

Vizualizacija,odnosno crtanje danog koncepta ili dijela znanja značajno pomaže u shvaćanju i samom pamćenju gradiva. Moguće je nacrtati gotovo sve jer naša mašta koristi slike. Znanje je vrlo često proizvedeno pomoću naše mašte i temeljeno na slikama. Osobe s disleksijom su u ovome posebno učinkovite i za razmišljanje koriste slike, čime postaju takozvani „ne-verbalni“ učenici (Davis, 1995). Njima je vrlo teško razumjeti i koristiti „vizuelne riječi“ bez vizuelnih slika. Prema tome, vizuelno predstavljanje znanja na papiru, a ne samo u našim glavama i u našoj mašti, je izuzetno korisno.

C-mape su zaista učinkovite kada se na njima nalazi mnoštvo slika.

Svaki crtež izdvojen na osnovu nekog zadanog koncepta, može imati važnu ulogu u procesu prisjećanja cjelog koncepta.

Učenje kroz slike i crtanje jedan je od oblika višekanalnog učenja koje se oslanja na upotrebu više senzoričkih modaliteta. Druga mogućnost je različito korištenje slušnog/auditivnog kanala, odnosno drugačije slušanje. Gradivo se može povezati s različitom muzikom. Razumijevanje koncepta može se olakšati ne samo putem slika, nego i pomoću pokreta. Izvođenje nekog sadržaja u praksi može osobama s disleksijom razjasniti koncepte. Tokom aktivnosti dostupni podaci postat će znanje kroz dodir i pokrete. Naprimjer, često zbunjujuća razlika između kružnih i rotacijskih pokreta brzo će se razjasniti i zauvijek upamtiti ako neko isproba i uvidi što znači okretanje oko nečije ose i kruženje oko nečijeg tijela kada je os samo tijelo neke druge osobe. 4.1. Brojanje

Mnoge osobe s disleksijom imaju teškoća i s brojanjem. U svakodnevnom životu to može biti razlogom teškoća i neuspjeha. Nekoliko praktičnih ideja i rješenja može pomoći. Najvažnije je ostaviti osobi dovoljno vremena za izvršavanje zadataka brojanja. Teškoće na području brojanja mogu se prevladati uz pomoć vizuelne reprezentacije. Korištenje raznih sredstava bolje je od zbunjenosti tokom brojanja. Prilikom brojanja mogu se koristiti:

• Prsti • Brojčanik na analognom satu • Lenijar

ili neka druga pomagala. Teškoće s brojevima često su uzrokovane nedovoljnim osjećajem za detalje i veze kod osoba s disleksijom. Kod matematičkih izraza, koncepata ili prilikom izvođenja određenih operacija, korisno je nacrtati sve to i prevesti zadatak na svakodnevni jezik te ga pokazati na stvarnim primjerima. Naprimjer: razlomak znači da je nešto razlomljeno, razbijeno na dijelove. Nazivnik u donjem dijelu razlomka govori na koliko je dijelova taj objekat razlomljen, a pomoću brojnika možemo izbrojati koliko je dijelova koje ćemo izdvojiti: npr. 3/5

Ovo znači da je nešto razlomljeno na pet jednakih dijelova, iz kojih smo izvukli tri takva dijela od ukupno pet postojećih.

Procjena i izvođenje, kao i dobar „osjećaj“ i iskustvo, mogu smanjiti broj grešaka. Potrebno je vezati određene iznose za grafički i slikovni materijal. Neko

može steći mnogo iskustva npr. tokom kupovanja, ali je korisnije ukoliko se iznosi i jedinice mjera vežu za određene događaje i objekte.

Postoje stručnjaci (Davis, 2009) koji rješenje matematičkih teškoća kod studenata s disleksijom vide u kontroli dezorijentacije (vezano uz „ perceptualne korijene teškoća kod osoba s disleksijom, općenito“). Oni predlažu posebni Program savladavanja matematike (www.dyslexia.com/math.htm), koji između ostalog uključuje:

• Savladavanje temeljnih jezičkih simbola • Savladavanje temeljnih koncepata svih matematičkih operacija: izmjena,

uzrok-posljedica, prije - poslije, posljedica, vrijeme, slijed ili niz, red nasuprot neredu

• Savladavanje simbola kroz vježbe rješavanja problemskih priča putem riječi okidača: npr., za riječ „prema“ zajedničko značenje u svakodnevnom jeziku bilo bi „bliže nečemu“ (npr. idem prema prodavnici), a drugo značenje bilo bi „unutar grupe“ (npr. prema autorima - ono što podrazumijeva ta grupa je...).

Tehnička pomagala, kao što je korištenje digitrona, pomoć su i onima koji koriste gore navedene metode. Ali, čak i uz upotrebu digitrona, potrebno je prevesti zadatak u svakodnevni jezik i koristiti opće poznate činjenice i procjene.

Matematičke teškoće kod osoba s disleksijom ne moraju se odnositi na samu matematiku nego mogu biti rezultat smetnji u čitanju. Dakle, ne može se rješavati matematički zadatak ukoliko se ne možete konceptualizirati zadatak, a isto tako ne može se konceptualizirati zadatak ukoliko se ne zna pročitati pitanje. 4.2. Pisanje

Studenti s disleksijom često imaju teškoće u pisanju. Pišu i prepisuju sporo s mnogo pravopisnih grešaka, a rukopis im je obično nečitak. To značajno otežava učenje i utječe na akademsko postignuće. Najteži zadaci za studente s disleksijom su:

• određivanje redoslijeda ideja • pravopis • korištenje interpunkcijskih znakova • rukopis.

Sve navedeno teško je za studenta s disleksijom čak i ako se savladava jedno po

jedno. Kod bilježenja tokom predavanja ili pismenoga ispita, student mora izvršavati sve ove zadatke istovremeno, a to je za njega previše.

Budući da je pisanje za studenta s disleksijom izrazito težak zadatak, on se zapravo pretjerano koncentriše na taj zadatak i uslijed toga može propustiti neke bitne informacije. Tada postaju izraženiji sadržajni nedostaci kao i problemi s pravopisom. Ako se usmjeri na pravopis i sadržaj, njegov rukopis često postaje nečitak čak i za njega samog. Ovo je još jedan od razloga zašto su kompjuteri tako značajna pomoć za osobe s disleksijom.

Zbog teškoća s pisanjem, osobe s disleksijom

• Ne zapisuju sve ono što bi htjele • Koriste riječi i izraze koji su kraći i lakši za zapisivanje • Često nesvjesno rade odabire • Nastoje što manje pisati jer se kroz pisanje ne mogu izražavati jasno niti

precizno.

Osobe s disleksijom ne mogu kroz pisanje u potpunosti pokazati svoje znanje, a zbog upotrebe jednostavnijih izraza neće bogatiti rječnik niti će on biti raznovrsniji. Kao posljedica toga, njihovo mišljenje može ići prema jednostavnijim rješenjima, a njihove stvarne sposobnosti ostaju skrivene.

Pored razvoja temeljnih vještina, cilj je i učinkovitija uporaba tih vještina. Visokokvalitetno pisanje moguće je usprkos slabijem pisanju i pravopisu. Metode koje pomažu ostvarivanju boljih postignuća u pisanju: A. Korištenje C-mape a) Skicirajte zadanu temu na c-mapi b) Upišite jednu ili dvije ključne riječi na svaku od glavnih grana c) Na svaku od podgrana upišite po jednu riječ povezanu s odgovarajućim mislima. B. Zaštita rječnika a) Zapišite temu b) Zapišite sve ono o čemu želite pisati – osobe, građevine, vozila, alate, životinje itd. c) Pronađite i zapišite osobine vezane za svaku riječ. d) Pronađite i zapišite radnje vezane za njih. C. Diktafoni i diktati

Ukoliko postoji mogućnost, može se koristiti diktafon (digitalni rekorder) ili kasetofon. Nastavnik može pomoći studentima da zapišu tekst nakon diktiranja. Na taj način pisanje neće biti ono koje će biti ocjenjivano, nego sam sadržaj. D. Obrada riječi

Ako pisanje predstavlja problem, najbolja pomoć je kompjuter. U današnje

vrijeme postoje prijenosni kompjuteri koje student s disleksijom može koristiti kada god mora nešto napisati - esej, bilješke i slično.

Uvijek je potrebno provjeriti i pravopis. Provjera pomaže da se zapamti tačan oblik riječi. Iako je u teoriji problem pravopisne provjere riješen upotrebom tekstovnih uređivača, u praksi se još uvijek mora pronalaziti odgovarajuće riječi među mnoštvom odabira koji se nude. Jedan od načina zaobilaženja ovog problema je upotreba preglednog

rječnika u kojem je moguće pronaći i značenje određene riječi. Ovaj način pruža bolje mogućnosti odabira ispravne riječi. Takav rječnik također može biti koristan u smislu pronalaženja određenih pravila i veza čime se može smanjiti broj grešaka u pisanju. Ukoliko se savladaju pravopisna pravila jedne riječi u grupi, to može pomoći u pisanju drugih. 4.3. Pisanje eseja

Svi studenti s disleksijom znaju da je pisanje eseja najteži zadatak za njih za vrijeme studiranja. Zbog toga osobe za podršku moraju pružati podršku studentima s disleksijom i obučiti ih odgovarajućem modelu za pisanje eseja. U većini slučajeva, ovakvi modeli odgovaraju i mnogim drugim pisanim materijalima, kao što su disertacije, teze/diplomski radovi, izvještaji, poslovni planovi, knjige. Istraživanja su pokazala da postoji nekoliko vrlo korisnih metoda pri pisanju eseja za studente s disleksijom (izvor: www.dyslexia-college.com):

• Korištenje kompjutera (Obrađivač teksta, kompjuterski program „Dragon naturally Speaking", „Inspiration" program, program „How to write an Essay“ i „Visio“ od Microsoft-a itd.)

• Crtanje koceptualne mape (c-mape) – tema, glavne grane, podgrane. To je osnovna struktura eseja

• Pisanje uvoda – opći pregled, o čemu se radi u eseju. Da bi se usmjerila pažnja čitatelja uvod može sadržavati: o Interesantne, uzbudljive činjenice vezane uz temu o Anegdotu vezanu za temu o Dijalog između (možda nestvarnih) ljudi o Sažete informacije o Postavku glavnog piščeva argumenta na kraju uvoda

• Pisanje o glavnim idejama u odvojenim poglavljima (5±2 rečenice, odvojene praznim mjestom prije i poslije), uz smjernice s grana i podgrana c-mape

• Korištenje putokaznih riječi (kao: međutim, uprkos, i pored toga, prema tome, iako), za lakše održavanje logičkog pravca argumenta

• Pisanje zaključka koji sadrži jezgrovit pregled glavnih tačaka • Provjeru kroz:

o Redoslijed poglavlja o Ima li tekst smisla za čitatelja o Ispravno uređivanje (margine, linije, prisustvo neophodnih podataka, npr., imena, datuma, pokretanje programa za provjeru pravopisa i gramatike)

• Ponovno čitanje nakon par sati • Pitati druge za njihovo mišljenje o eseju i ispraviti temeljem dobro

obrazložene povratne informacije (ukoliko je to potrebno). U knjizi autora Peavey, Meehan i Waugh (2009, Dodatak 4: Uputstvo za pisanje eseja) postoje i druge korisne ideje za pisanje eseja namijenjene studentima s disleksijom. Struktura je jednostavna: uvod, prikaz i zaključak. Za svaki dio autori pružaju dobru osnovu za napredovanje. Uvod (koji govori čitateljima šta im autor namjerava reći) sadrži:

• Koja je tema • Zašto je važna • Zašto je važna autoru • Gdje započinje • Kako je strukturirana • Gdje završava.

Prikaz (koji pruža činjenice i argumente) izgrađen je kroz tri glavna dijela:

• Pozadina: teorije, definicije, istorija, literatura • Sadašnja pozicija znači usmjeravanje na temu: istraživačka metodologija,

izvještaj o rezultatima, rasprava • Daljnji koraci odnose se na ono što bi autor mogao učiniti drugačije u neko

drugo vrijeme, opseg daljnjih istraživanja i preporuke za dobru praksu. Za zaključak (koji govori čitateljima šta im je autor rekao) preporuke su:

• Sažetak • Izvođenje ključnih tačaka • Izbjeći literaturu • Izbjeći nove informacije • Izbjeći iznenađenja • Dovesti čitatelja sigurno do kraja.

4.4.Čitanje

Djeca s disleksijom mnogo teže uče čitati od svojih vršnjaka, ali ukoliko ih se podučava u skladu s njihovim stilom učenja i njihovim jakim stranama, neće imati previše problema s čitanjem kada postanu studenti. Nažalost, mnogi od njih su podučavani čitanju upotrebom tradicionalnih metoda pa će u odrasloj dobi čitati sporo, uz slabo razumijevanje teksta i s mnogo grešaka. Ipak, moguće je naći nadomjesne strategije kako bi se smanjile teškoće. Tako naprimjer, manja količina čitanoga znači i mogućnost da se čita učinkovitije. Čitanje predstavlja važan dio ljudske kulture. Ciljevi čitanja su različiti: sticanje informacija, razumijevanje uputa, učenje, zabava ili osobna komunikacija. Čitanje se ne može izbjeći, ali pažljivo planirane strategije, temeljene na sposobnostima i sklonostima, mogu značajno poboljšati čitanje za učenje i zabavu. Ciljevi čitanja:

• Sticanje informacija: o novine o rasporedi o znakovi o izbornici

• Učenje: o bilješke o udžbenici o materijali za umnožavanje o radni listovi

o testovi • Osobna komunikacija:

o dopisivanje • Razumijevanje uputa:

o recepti o poruke o upute za korisnike o vježbe o obrasci

• Zabava: o pripovijetke o časopisi o pjesme o vijesti o priče o križaljke

Čitanje se ne sastoji samo od tačnog čitanja riječi, kao što se ova vještina

doživljava tokom školovanja. Metoda čitanja se mijenja i zavisi o cilju čitanja.

Postoje neke situacije u kojima je potreban tradicionalan, temeljit način čitanja. U svakodnevnom životu uglavnom se samo prikupljaju informacije, za što je dovoljno pronaći važne dijelove teksta i detaljnije ih analizirati. Dobro je i letimično pregledati tekst prije čitanja kako bi se dobila opća slika. Možda su pri tome jedini izuzetak u ovom području književni radovi u kojima autori žele voditi čitatelja.

Razlikujemo tri tipa čitanja prema glavnim obilježjima:

1. letimično čitanje – opća slika o materijalu 2. pretraživačko čitanje/skeniranje – traženje informacija 3. čitanje riječ-po-riječ – detaljno iščitavanje teksta.

Neki autori smatraju da je parafraziranje i sumiranje/sažimanje također način koji olakšava razumijevanje teksta (Spafford i Grosser, http://www.education.com/reference/article/strategic-reading-expository/ ) 1. Letimično čitanje način je brzog čitanja teksta kojim se dobiva opća slika o tekstu, strukturi teksta, organizaciji i bitnim informacijama. Čitatelj se usmjerava na vizuelno istaknute elemente kao što su slike, prikazi, naslovi, poglavlja, podebljani dijelovi, bilješke na marginama, pregledi poglavlja, zaključci na kraju poglavlja. Temeljem toga moguće je doznati o čemu je tekst i to bez čitanja. U slučaju kraćih tekstova bez vizuelno uočljivih elemenata, potrebno je osloniti se samo na riječi.

Ako je potrebno, za tekst se može napraviti okvir, kako bi se dobio pregled ključnih tačaka i odijelili dijelovi teksta. To je osnova za izradu konceptualnih mapa, najvažnijeg dijela pri učenju.

Osobe koje pružaju podršku mogu poučiti studente s disleksijom da traže posebne elemente u tekstu, kao što su naslovi poglavlja, uvodi i zaključci, slike i prikazi dok letimično pregledavaju tekst. U isto vrijeme studenti moraju biti svjesni da je letimično čitanje samo faza učenja i da moraju nastaviti sa pretraživačkim čitanjem da bi prikupili potrebne informacije. Ukoliko to nije tako, ostat će na razini površnog znanja. Letimično čitanje koristi se kada se čitaju novine i reklamni materijal. 2. Pretraživačko čitanje/skeniranje je drugi korak s pisanim tekstom. Predstavlja fazu u kojoj je čitatelj svjestan namjere (otkriva je poput radara) i brzim načinom prepoznaje potrebne informacije. Ne čita sve riječi već pronalazi elemente koji su bitni za temu istraživanja. Oko skenira tekst dok mozak izdvaja bitne dijelove. Čitaju se samo riječi. Ukoliko se pronađe bitan element, taj se dio prolazi mnogo temeljitije. Osobe koje pružaju podršku mogu objasniti studentima s disleksijom kako da na ovaj način traže ključne riječi i kad ih pronađu da uspore čitanje. Skenirajuće čitanje koristi se prilikom čitanja internetskih stranica, sadržaja, rasporeda, prilikom traženja filmova. 3. Čitanje riječ-po-riječ klasičan je način čitanja teksta. U ovom slučaju, čitanje se odvija u redovima i informacije se prikupljaju postupno u vidu detalja. Ova vrsta čitanja zahtijeva potpunu koncentraciju, pažljivo baratanje detaljima i sekvencijalno razmišljanje. Tokom klasičnoga čitanja, osoba mora oblikovati cijelu sliku i ideje na osnovu detalja i verbalnog materijala. Većina teškoća u razumijevanju proizlazi iz smetnji koje nastaju tokom odvijanja ovih procesa. Čitanje riječ-po-riječ je neophodno u slučaju čitanja uputa, časopisa, pripovijedaka, pjesama, važnih pisama. 4.Parafraziranje ili sažimanje temeljnih ideja, kao i izdvajanje glavnih ideja, vrlo je teško za one koji loše čitaju. Stoga se nastavnicima savjetuje usmjeravanje na vježbe govornog parafraziranja i prije nego sama aktivnost pisanja o onome što je pročitano započne. Još jedna vrlo učinkovita vježba je grupna rasprava studenata nakon čitanja. U početku nastavnici pomažu studentima s disleksijom, ali postupno oni samostalno parafraziraju stranice, odlomke, dijelove teksta ili cijeli tekst. Važno je da što prije dobiju pozitivnu povratnu informaciju kako bi pomogli studentima s disleksijom u stvaranju njihovih osobnih strategija parafraziranja.

5. Sumiranje/sažimanje znači poopćavanje, povezivanje dijelova informacija iz teksta ili dijelova teksta. U nekim područjima, kao što su socijalne studije i znanstveni tekstovi, sposobnost da se sažima ključna je za razumijevanje. Kao i kod parafraziranja, prvi korak treba biti da nastavnik nauči studente dobrom govornom sažimanju i zapamćivanju važnih informacija, činjenica i detalja. Kada prijeđu na

sažimanje u pisanju, ukoliko je cilj bilježenje ili učenje, važno je NE ispravljati svaku gramatičku grešku ili grešku u pisanju.

U slučaju teškoća u razumijevanju teksta, bolje je koristiti sve tipove čitanja. Razumijevanje je poboljšano ako prilikom letećeg čitanja student dobije opći pregled, mentalnu sliku onoga o čemu se govorilo u tekstu. Pretraživačkim čitanjem postaje svjestan važnih informacija. Ukoliko je potrebno, može nastaviti s čitanjem riječ po riječ, ali tekst treba čitati u dijelovima koji su već prethodno prepoznati. Parafraziranje i sažimanje pomaže pri razumijevanju i obradi napisanog teksta, a također poboljšava klasične vještine čitanja. Ovakvim čitanjem razvit će se rutina u baratanju pisanim tekstom. Uz to, uspjeh u čitanju smanjiti će zabrinutost vezanu uz pisani tekst, što je uzrok većine teškoća. 4.5. Učenje Kao što je vidljivo iz Modula II, učenje ne podrazumijeva samo čitanje i zapamćivanje teksta riječ po riječ ili ideju po ideju. Učinkovito učenje uključuje prikupljanje informacija, obradu informacija, povezivanje prethodnih i novih informacija, građenje nove informacijske mreže i strukture. Za osobe s disleksijom, najvažniji dio učenja predstavlja pregled gradiva. Prema tome, cjelokupno učenje treba započeti sumiranjem/sažimanjem materijala. Mnogo je lakše napraviti sliku iz dijelova kada se zna kakva je slika, nego kada treba nagađati kakva je ona i to na osnovu malih dijelova. Neke etape učenja prikazane su u Modulu II. Evo podsjetnika na ove etape kroz pregled i opis c-mape: Leteći pregled – procjena količine i složenosti gradiva: osnova za planirano učenje. Vrijeme – organiziranje perioda učenja, pauza i procesa praćenja. Raspored – organiziranje okoline i metoda odgovarajućih za osobne stilove učenja i poticanje njihovih jakih strana. Zagrijavanje (pokretanje)/ prisjećanje – prizivanje prethodnoga znanja vezanog uz gradivo. Može se provesti kroz postavljanje pitanja ili korištenjem asocijacija. Pregled – pažnja usmjerena uglavnom na vizuelno istaknute elemente u tekstu za vrijeme letećeg čitanja. Pomaže pri stvaranju opće slike gradiva. Ovo je osnovna faza za stvaranje c-mapa. Okviri – odabir najvažnijih dijelova, odabir glavnih tema. Zadatak je pronaći i podvući najvažnije dijelove koji određuju okvir samog gradiva. Ovo je faza u kojoj se iscrtavaju glavne grane c-mape.

Popunjavanje – u okvire možemo staviti prave informacije pretraživačkim čitanjem. Svrha je pronaći one elemente koji su relevantni za temu istraživanja. Pri izradi c-mapa ovo je faza kada se iscrtavaju podgrane. Isprobavanje – kvaliteta usvajanja informacija mora se provjeriti. Podrazumijeva provjeru jesu li ključne riječi odgovarajuće ili ne, mogu li se temeljem njih prizvati važne informacije. Struktura mentalne mape može se u ovom dijelu promijeniti, ako je to potrebno. Isprobavanje također pomaže zapamćivanju. Vježba: Letimice pročitajte tekst ispod i objasnite o čemu je riječ. Pročitajte samo riječi. Prikupite neke s različitih strana teksta.

Psihologija okoline je interdisciplinarno područje usmjereno na uzajamno djelovanje ljudi i njihove okoline. Ovo područje široko definira pojam okoline, obuhvaćajući prirodnu okolinu, socijalno okruženje, građevno okruženje, okolinu u kojoj se uči, informacijsko okružje. Kada se rješavaju problemi koji uključuju odnose među ljudima, bili oni globalni ili lokalni, mora postojati model ljudske prirode koji predviđa okolinska stanja unutar kojih će se ljudi ponašati na odgovarajući i kreativan način. Uz pomoć ovakvog modela moguće je oblikovati, upravljati, zaštiti i/ili ponovo uspostaviti okolinu koja potiče razumno ponašanje. Moguće je i predvidjeti kakav će biti ishod ako nisu uspostavljeni pravi uvjeti i procijeniti problem u postojećoj situaciji. Ovo područje razvija model ljudskog ponašanja zadržavajući široki i multidisciplinarni fokus. Istražuje vrlo različite probleme kao zajedničku osnovu izvora upravljanja, pronalazeći izlaz iz složenih situacija, učinke stresa kojeg stvara okolina na ponašanje ljudi, obilježja obnavljajuće okoline, obradu informacija, poticanje trajnog zaštitnog ponašanja. Iako je „psihologija sredine“ najpoznatiji i najrazumljiviji naziv za ovo područje, također su poznati i drugi nazivi kao: znanost o ljudskim utjecajima, kognitivna ergonomija, socijalne znanosti o okolini, arhitekturna psihologija, socio-arhitektura, ekopsihologija, ponašajna geografija, studije ponašanja u životnoj okolini, osobno-okolinske studije, sociologija okoline, socijalna ekologija i istraživanja dizajna sredine. (Izvor: Wikipedia)

Napišite pet glavnih tema na granama c-mape.

Ispunite praznine u kućicama navodeći bitno. 5. Učenje za ispite Za uspjeh na ispitima bitno je:

• kontinuirano, planirano učiti • dobro raspolagati vremenom • koristiti odgovarajuće metode za učenje • imati sposobnost organizacije i oblikovanja pregleda

materijala • naučiti pitati za pomoć.

Trikovi koje treba primijeniti:

• Osvježavanje, razgibavanje prije početka učenja, čak i nakon pauza. Šta pomaže: istezanje, pokreti, bočno uvijanje i izvijanje.

• Koncentracija tokom faze aktivnog učenja. Šta pomaže: vježbe ravnoteže, čak i kretanje (npr. hodanje).

• Opuštanje na kraju svake faze tokom produbljivanja znanja. Šta pomaže: napeti i opustiti mišiće, opuštanje, ležanje.

Jedan od najtežih zadataka za studenta s disleksijom je organizacija učenja. U to je uključeno planiranje, učenje i organizacija. Svi detalji su u Modulu II.

Glavne tačke organiziranja učenja za ispite u obliku c-mape:

Stručnjaci za probleme u učenju smatraju da studenti uspijevaju postići uspjeh na ispitu ukoliko se uspiju učinkovito pripremiti za ispit; upravljaju svojim stresom i imaju dobre ispitne tehnike. Neki od ovih dijelova su posebno značajni za studente s disleksijom (Izvor: Learning Centre North Coast Institute, www.ncistudent.net) 5.1. Spremanje ispita

Podrazumijeva: • Pregled rada – ponoviti naučeno gradivo u prvih 24 sata nakon učenja.

Stvaranje veza među činjenicama i izdvajanje onih činjenica koje treba objasniti (pitati nastavnika za pomoć).

• Podvlačenje – označavanje važnih činjenica (stavljanjem zvjezdica, obojenih linija)

• Korištenje papirića – pisanje kratkih bilješki s važnim informacijama na malim karticama i nošenje u džepu kako bi se mogli nekoliko puta tokom dana podsjetiti gradiva (mogu biti postavljene i na stolu, vratima frižidera itd.)

• Kasete, MP muzički instrumenti, CD-ovi – snimanje važnih informacija vezanih za gradivo i slušanje:

o za vrijeme automatskih aktivnosti (obroka, oblačenja, puta, vožnje, hodanja)

o prije spavanja o i/ili u toku prvog sata nakon buđenja.

• Sažimanje/sumiranje – pisanje riječi koje označavaju najvažnije informacije. Ovo su tzv. „okidači“ - riječi koje omogućavaju prisjećanje gradiva tokom ispita (dijeljenje tema u odjeljke, odjeljaka u pod-odjeljke, kao u slučaju mentalnih mapa crtanjem grana i podgrana).

5.2. Upravljanje ispitnim stresom

Većina studenata u velikom je stresu kada se približavaju ispiti, ali za studente s disleksijom ispiti su još stresniji, naročito pismeni ispiti. Podložni su panici i postaju posve dezorijentirani ili izgubljeni. U takvim situacijama ne mogu prizvati niti pokazati baš mnogo znanja. Preporučuje se korištenje tehnika za opuštanje i aktivnosti kao što su:

• Zatvoriti oči, usporiti disanje i brojati od jedan do deset (izdah duži od udaha, ne zadržavati zrak predugo u plućima)

• Samo-masaža potiljka laganim, kružnim pokretima • Opuštanje mišića ramena i vrata • Koristiti NLP (Neuro Lingvističko Programiranje) zbog povećanja

samopouzdanja i smirenosti kao npr. „Smiren/a sam i znam gradivo“, „Smiren/a sam i mogu se sjetiti glavnih informacija“, „Vizualiziram „okidač“ i mogu odgovoriti na pitanja“, „Mogu položiti ovaj ispit“, itd.).

Osobe za podršku mogu naučiti studente s disleksijom ove jednostavne tehnike

opuštanja ili se studenti mogu obratiti stručnjacima radi učenja kompleksnijih tehnika opuštanja (npr. Schultz-ov autogeni trening ili Jacobson-ovo progresivno opuštanje). 5.3. Ispitne tehnike Svrha ispitnih tehnika je priprema studenta tako da on bude u stanju pokazati sve što zna. Za studenta s disleksijom vrlo je važno da može pratiti definirane korake i da koristi korisne trikove. Osobe za podršku trebaju ih podučiti tome:

• Čitanje (letimično prelaženje) svih pitanja • Procjena vremena potrebnog za svako pitanje • Ponovno čitanje (skeniranje) svakog pitanja radi boljeg razumijevanja • Početi s lakšim pitanjima • Odgovaranje na sva pitanja, čak i ako odgovor nije kompletan (radi

dobivanja bodova) • U slučaju pitanja s više odgovora, isključite najprije vidljivo pogrešne

mogućnosti i onda pretpostavite od ostatka koja je mogućnost najvjerojatnija

• Koristite riječi „okidače“ i vizualizaciju da biste se sjetili potrebnih informacija

• Pokušajte NE trošiti previše vremena na određenom pitanju • U slučaju da je ostalo još vremena, ponovo pročitajte teška pitanja i

dovršite odgovore

• Provjerite jeste li odgovorili na sva pitanja i ispravite potrebno. 6. Opće činjenice namijenjene osobama za podršku (sažetak)

1. Organizirajte (i pomozite organizirati) „prijateljsku“ sredinu za osobe s

disleksijom: • tihi radni prostor (u kojemu je moguće slušanje instrumentalne muzike,

kretanje tokom učenja, pauze) • korištenje kompjutera za pisanje i učenje (odgovarajući kompjuterski

program) • papiri u boji • mogućnost kopiranja i ispisivanja (printanja) materijala • pomozite studentima s disleksijom da imaju mogućnost jasno vidjeti i

čuti predavača • osigurajte studentima s disleksijom mogućnost da rade s vršnjacima • omogućite im prilike za vizuelno predočavanje • korištenje uređaja za snimanje zvuka tokom predavanja.

2. Ponudite im i naučite ih korištenju odgovarajućih pomoćnih sredstava i izvora

pri učenju: kopirni uređaji, kompjuteri, odgovarajući kompjuterski programi (prikazani u Modulu IV).

3. Naučite ih metodama učenja i pomozite im da poboljšaju svoje vještine učenja tako da mogu:

• Prepoznati svoj osobni stil učenja • Koristiti multisenzoričko učenje • Izraditi i koristiti c-mape • Poboljšati vještine pisanja • Pisati eseje • Čitati (letimično, skeniranje, riječ po riječ, sumiranje/sažimanje,

parafraziranje, provjera) • Brojati • Ohrabrite ih da postavljaju pitanja.

4. Pružite podršku prilikom organizacijskih problema (u životnom okruženju, upravljanju vremenom, u učenju);

5. Pripremite i pomozite nastavnicima i studentima s disleksijom u pripremi materijala koji su „prijateljski“ za disleksiju:

• Odgovarajuća vrsta slova (zaobljeni oblici, Arial, Comic Sans ili Verdana)

• Krem boja papira (obojeni papir ili reciklirani), izbjegavati kontraste • Tekst organiziran u odjeljcima, 5±2 reda, međusobno odvojenim • Više podnaslova, podebljanih, jasno odvojenih od teksta • Koristite različite veličine slova za različite odjeljke (14-16 za naslove,

12-14 za podnaslove i 10-12 za tekst) • Dovoljno prostora između redova • Mnogo crteža, grafikona, dijagrama vezanih uz tekst • Jasne i čiste fotokopije.

6. Ponudite emocionalnu podršku studentima s disleksijom koji imaju nizak

stupanj samopouzdanja, pretjerano su zabrinuti i u velikom stresu zbog svojih obaveza na fakultetu:

• Naučite ih tehnikama opuštanja • Podučite ih strategijama za smanjivanje stresa • Istaknite prednosti studenata s disleksijom (kreativnost,

praktične vještine, dobar kapacitet vizuelnih reprezentacija) i neka postanu svjesni tih prednosti

• Ohrabrite studente s disleksijom da izraze svoje osjećaje i svoje teškoće

• Kritizirajte ih samo na pozitivan, konstruktivan način (pozivajući se na prethodne rezultate i uspjehe),

• Motivirajte studente s disleksijom da se kreću izvan zone svoje ugode

• Pomozite studentima s disleksijom da na konstruktivan način rješavaju ispitni stres

• Omogućite im da budu uključeni u grupe za podršku.

7. Ako je potrebno, budite posrednik u komunikaciji između studenata s disleksijom i sveučilišnog osoblja (nastavnika, administrativnog osoblja,..).

8. Potaknite održavanje predavanja na kojima su predavači stručnjaci za disleksiju.

9. Naučite (uvježbajte) nastavnike da koriste metode „prijateljske“ prema

osobama s disleksijom: • Multisenzoričke metode (vizuelno+auditivno+kinestetičke) • Alternativne i/ili prilagođene ispitne metode (usmene,

korištenje informacione tehnologije, praktične zadatke, dodatno vrijeme,...)

• Dijagrame, ilustracije, boje, označene važne dijelove • Prikazivanje ključnih riječi • Ulazne informacije u malim cjelinama • Jasne, kratke rečenice i uputstva • Pružaju odmah povratnu informaciju o napretku u učenju.

10. Pomozite studentima da pronađu stručnjake za disleksiju koji vrše procjenu i

ukoliko je potrebno uputite ih kako da se priključe grupi za podršku. Bitno je IZBJEĆI:

• Upoređivanje studenata s disleksijom sa studentima koji nemaju disleksiju (ili rangiranje prema pismenosti)

• Kritiziranje studenata s disleksijom zbog njihovih grešaka u pisanju ili gramatici

• Korištenje podignutog glasa u razgovoru s osobama s disleksijom

• Požurivanje pri učenju ili na ispitu

• Izlaganje studenta s disleksijom glasnom čitanju pred drugima

• Zahtjeve za pisanjem na ploči pred kolegama • Označavanje studenata s disleksijom hendikepiranim • Nestrpljivost • Iznenađenost ako osobe sa disleksijom nešto ne znaju • Iznenadno prekidanje studenta s disleksijom kada

pogriješe u čitanju ili pisanju • Previsoka (ambiciozna) očekivanja • Nedoumice o tome hoće li student s disleksijom

diplomirati i uspješno završiti studij

7. Emocionalni napor pri pružanju podrške (M. Meehan, Swansea)

Faktor koji se mora uzeti u obzir je „emocionalni napor“ pri pružanju podrške. Ovo se odnosi na energiju koju te osobe troše kada pružaju podršku studentima koji mogu imati emocionalne teškoće.

Studenti s disleksijom često pate od pretjerane zabrinutosti i stresa jer ispiti podrazumijevaju čitanje i pisanje, s kojima oni imaju problema. Često je neophodno dopustiti studentima da iskažu kakav je njihov stres vezan uz zaduženja, opterećenje poslom ili stavove nastavnika, drugog osoblja ili kolega. Ipak, glavni dio koji im osobe za podršku trebaju omogućiti je poboljšanje vještina učenja. Ukoliko se ne mogu usredotočiti, bilo bi dobro da se jave u univerzitetsko savjetovalište (tamo gdje postoji).

Bez obzira na to, studenti s kojima osobe za podršku rade mogu prolaziti kroz emocionalne teškoće, bolest ili smrt nekog bližnjeg, raskid s partnerom, razvod, trudnoću, ili višestruke smetnje koje mogu utjecati na njihov emocionalni život. Ponekad studenti ne mogu izaći na kraj sa svojim emocionalnim smetnjama, ili im se može činiti da je osoba za podršku jedina osoba koja ih može razumijeti pa joj govore o svemu što ih muči. Ovakav pristup može dovesti do toga da se osobe za podršku osjećaju iscrpljeno, pogotovo ukoliko je njihova osobna emotivna situacija pod utjecajem studentovih okolnosti i iskustava. Podrška savjetovališta je tada najbolji put za osobe koje pružaju podršku, bilo u obliku sastanaka jedan-na-jedan ili kao oblik grupne podrške. To zavisi od potreba osobe za podršku i dostupnosti takve podrške. Vršnjački sastanci i internetski forumi su mogućnosti koje se također mogu koristiti. Literatura i za daljnje čitanje 1. Gyarmathy É. (2007) Diszlexia. Specifikus tanítási zavar. Lélekben Otthon Kiadó,

Budapest. 2. Pavey B., Meehan M., Waugh A. (2009): Dyslexia–friendly Further and Higher

Education. Textbook. 3. Smythe I.(szerk.)(2005) Diszlexia: Utmutató felnőtteknek, Leonardo da Vinci

Project 4. Smythe I, - Gyarmathy E. (2007) Adystrain, Leonardo da Vinci Project 5. www.education.com/reference/article/strategic-reading-expository/

6. www.gtce.org.uk 7. www.ncistudent.net.

10. Vodič kroz besplatne pomoćne softvere

Prebacivanje teksta-u-govor na vašem jeziku

Postoji nekoliko izvora dostupnih na vašem maternjem jeziku. Ipak, postoje internetske stranice koje stalno nude nove mogućnosti i koje je dobro stalno pretraživati. Najviše nudi stranica Intranslatora koja se može naći na http://imtranslator.com.

Prebacivanje teksta-u-govor na engleskom jeziku

Računarski program za prebacivanje teksta-u-govor na engleskom jeziku dostupan je na mnogo adresa. Ipak, računarski program sa širokim rasponom jezika može se naći na stranici http://imtranslator.com. Za one koji ne žele direktnu vezu, stranica koja nudi izvrsne izvore je www.readplease.com.

Računarski programi za prevođenje

Postoji mnogo internetskih stranica koje se mogu koristiti za prevođenje. Većina se temelji na Google izvorima. Zbog toga je najbolje početi s http://translate.google.com. Drugi izvor dobrog prijevoda, ali sa znatno ograničenijim opsegom, je http://imtranslator.com.

Lenijar na ekranu

Ovaj računarski program ima dvije namjene. Za neke je on samo „klizač”, no puno važnija mogućnost je da ga se koristiti kao klizajući lenijar koji se smješta ispod linije teksta da bi se lakše pratili redovi za vrijeme čitanja. Dostupan je na http://www.portablefreeware.com/?id=1250&ts=1258712098.

„Prekrivač“ pozadine

Svi programi nemaju mogućnost izmjene boje pozadine. Međutim, postoji računarski program koji može ubaciti filter/prekrivač preko ekrana. Primjer takvog računarskog programa je Tbar koji se može naći na

http://www.fxc.btinternet.co.uk/tbar.htm

Mentalne mape (www.ikonmap.com )

Oblikovane su za upotrebu na više različitih jezika. Intuitivne su i oblikovane tako da uzimaju u obzir način razmišljanja osoba s disleksijom. Imaju nekoliko izbornika, višejezičke su i prebacuju se u MS Word.

Snimanje sadržaja ekrana

Cijeli je niz programa koji mogu snimiti ono što se trenutno nalazi na ekranu, uključujući PicPick (za mirne slike) i Jing (za snimanje slika u pokretu, kao što su demonstracije rada računarskih programa). Ova mogućnost je vrlo korisna pri poučavanju.

Podsjetnici

Osobe s disleksijom imaju problema u ispunjavanju rokova. Ovaj računarski program omogućava podešavanje podsjetnika tako da dobivate e-mail koji vas podsjeća na vrijeme.

Naljepnice (http://www.zhornsoftware.co.uk/stickies/)

Naljepnice su mali podsjetnici koje možete staviti na radnu površinu svog računara. Dobivaju se uz operativni program Windows 7. Međutim, mogu se preuzeti s brojih internetskih stranica. Pomoću njih možete mijenjati boje, vrste slova i dodati alarm.

Audacity (http://audacity.sourceforge.net/)

Audacity je besplatni računarski program za snimanje glasa koji omogućava snimanje bilo kakvih zvukova i pohranjivanje u .mp3 obliku. Omogućava i baratanje snimljenim zvukovima. Njime je opremljena većina komercijalnih paketa.

Vodiči za tipkanje

Postoji mnogo vodiča za učenje tipkanja dostupnih na različitim jezicima. Internetska stranica na kojoj se nalazi lista ovakvih programa je

http://www.typingsoft.com/all_typing_tutors.htm

PicPick (http://picpick.en.softonic.com)

PicPick je program za jednostavno uređivanje slika. On sadrži i druga podešavanja kao što su povećalo i lenijar. Lenijar se može podesiti tako da bude polu-prozirno i koristi za praćenje teksta.

PicPick se može koristiti za snimanje onoga što se trenutno nalazi na ekranu i trenutno prebacivanje snimljenog u .jpg oblik. Dostupan je na više različitih jezika, a moguće je podesiti još više jezika ulaskom u dio mape za odabir jezika u samom računarskom programu. Može biti koristan studentima kod zapamćivanja slikovnog okvira računarskog programa.

Program je korišten je i za oblikovanje slika uz tekstove u ovoj modulu.

Može se naći na http://picpick.en.softonic.com.