05 annas

5.

Epikurovska psihologija*JULIA ANNAS

1. DUA U SVIJETU

Stoiki je svemir iv, stvoren providnou i proet razumom. Epikurovskisvemir nije nita od toga, i to je vrlo vano za ovjekovo mjesto u njemu.

Kretanja atom u praznini dovode do sloevina meu kojima su iva,osjetilna bia, iako sami atomi nisu ivi.1 Epikur odbacuje panpsihistikizahtjev da ivot mora biti prisutan u posljednjim sastavnicama ivih bia.Zbog toga ne postoji epikurovska svjetska dua. iva bia u sebi ne oitujudjelovanj princip ivota koji su na djelu i u svemiru kao cjelini.

Nadalje, Epikur odbacuje providnost i bilo kakvu teleologiju, kako zasvijet kao cjelinu tako i za njegove dijelove.2 Budui da svijet nije ureenacjelina, ljudi u njemu nemaju neko odreeno mjesto, i ne postoji ljestvicabia. Dua je osebujna vrsta stvari, niemu slina.3 Takoer, za Epikurane postoji nita slino stoikoj racionalnosti koja proima svijet i udjeljujemu (u vie smislova) znaenje. Racionalnost ne odjeljuje strogo ljude odivotinja, kao to je to sluaj kod stoik. ivotinje ba kao i ljudi djelujuslobodno. Lukrecije bar ilustrira postojanje slobodnog poriva (libera vo-luntas) primjerom konj u utrci.4 Nadalje, odlomak iz Epikurovog spisa Oprirodi 25 povlai razliku izmeu divljih i pitomih ivotinja prema stupnju

* Iz J. Annas, Hellenistic Philosophy of Mind, Part III, Chapter 6, Sections (B)(F), Berkeleyand London, 1992, str. 134156. Preveo Pavel Gregori.

1 Kao to Lukrecije opirno dokazuje u RN II.865990.2 RN IV.823857.3 Filodem, O znakovima 25.34.4 RN II.263271. Huby [353] u tome vidi problem pa u opreku stavlja odlomak iz

Epikurovog djela O prirodi o divljim i pitomim ivotinjama. No problem je uvelike ublaenkada shvatimo da libera voluntas nije slobodna volja, ve sposobnost za slobodno djelovanje(vidi poglavlje 8). [Poglavlje Djelovanje i sloboda djelovanja iz autoriine knjige Hellenis-tic Philosophy of Mind, iz koje potjee i ovdje prevedeni tekst. (op. ur.)]

u kojemu je njihova reakcija izravno uzrokovana unosom podataka iz okolineili ovisna o samoj ivotinji.5

Epikurovci su zapravo stanovita koje se upadljivo razlikuje od stanovitastoika u pogledu ivotinjskog razuma. Ne samo to Lukrecije kae dakonji imaju libera voluntas, ve kae da konji i jeleni imaju duh.6 Meutim,jedan rani epikurovac, Hermarh, u raspravi o pravednosti i ivotinjama nijeeda ivotinje imaju logos odnosno sposobnost razmiljanja. Zbog toga, tvrdion, s njima ne moemo sklapati ugovore.7 Za razliku od ivotinja, ljudi sunapredovali u civilizaciji zbog toga to mogu razmiljati o onome to je unjihovom interesu, dok ivotinje posjeduju samo iracionalno pamenje.8

Jesu li ovo meusobno proturjena gledita razliitih smjerova epi-kurovske kole? ini se ipak da se radi o razlikama u naglasku. U kasnijegelnika kole, Polistrata, nalazimo iznijansiranije gledite.9 On kae da iakoivotinje s nama dijele neke vrlo openite znaajke, one su bitno razliite.One upijaju odreene stvari, ali ih ne razumiju kao mi,10 npr. praktinepojmove (zdravo, korisno), etike pojmove (valjano, nevaljano), vjerskepojmove (sveto, bogohulno), i znakove (smeia). Ovo posljednje svodi sena tvrdnju da ivotinje nemaju sposobnost zakljuivanja. Za Polistrata toobrazlae zato one ne mogu predvidjeti potekoe, uiti iz prolih dogaaja,vagati svoje interese, reflektirati o svojim ivotima kao cjelinama.11 Stogaivotinje nemaju udjela u razmiljanju, bar ne u nama slinom.12 Pa ipak,Polistrat misli da je smijeno poricati da smo u opim crtama poput ivotinja,kao to su to inili stoici.

Oigledan nain da se sve ovo uini dosljednim jest da se prihvati kakoivotinje imaju neke misaone sposobnosti, a neke ne; osobito ne one kojeizdvajaju ljude i koje neizbjeno nazivamo viima. To je zdravorazumskizakljuak, no on ima vanu, iako previenu posljedicu: za epikurovceracionalnost nije neka jedinstvena stvar, ve skup sposobnosti; neke odnjih ivotinje dijele s nama, a neke ne. Vidjet emo da Epikur esto upada

u potekoe oko statusa racionalnog dijela due, i da bi dobar dio njegovefilozofije duha profitirao da je malo vie privolio tu posljedicu nijekanjaotre granice izmeu ljudi i drugih ivotinja.13

Kuria doxa 32 saima epikurovski stav prema onome to nas odvaja odivotinja: to se tie onih ivotinja koje ne mogu sklapati ugovore o tomeda ne povreuju jedna drugu ili ne budu povrijeene, prema njima ne postojipravedno ili nepravedno; slino je i s onim narodima koji ne mogu ili neele sklopiti ugovore o povreivanju ili nepovreivanju.14 ivotinjama nedugujemo pravednost, i to samo stoga to one nemaju dovoljne misaonesposobnosti da bi sklopile i pridravale se ugovora to vrijedi i za nekeljude. A iz Lukrecijeve V. knjige moemo vidjeti kako epikurovci gajeduboku podvojenost oko napretka civilizacije i naina na koje smo svojusposobnost miljenja upotrebljavali kako bismo se razlikovali od ivotinja.

2. PRIRODA I STRUKTURA DUE

Dua se sastoji od najglatkijih i najokruglijih atoma, mnogo nadmonijih[u tim pogledima] atomima vatre.15 Dua oivljuje cijelo tijelo ne oslanjajuise na masu ili sirovu snagu jednostavno zbog prirode njezina sastava. Duaprirodi daje razlog za [to je li prisutan ili odsutan] ivot. Jer iako ona nemaisti broj atoma kao i tijelo, budui da je smjetena u njemu sa svojimracionalnim i neracionalnim elementima, ona ipak obuhvaa cijelo tijelo i,vezana njime, ona ga sa svoje strane vee, ba kao to najmanja kap kiselogsoka zgrua veliku koliinu mlijeka.16

Dua predstavlja kombinaciju etiri vrste duevnih atoma. Zauuje toje Epikurovo vlastito Pismo Herodotu 63 tako suzdrano u pogledu tognauka da ozbiljno navodi na krivi trag,17 ali znamo iz drugih izvora da sedua sastoji od etiri vrste atoma: vatrolikih, zrakolikih, pneumolikih, ibezimenih.18 Za pretpostaviti je kako se tvrdnja da su prve tri vrste atoma

5 Vidi Arrighetti [10] [34.25]; Sedley [330], str. 24 b. 18; LS 20 J; Laursen [18], str. 17).6 Konji: RN II.265, 268 (mens), 270 (animus). Jeleni imaju mens u III.299.7 Fr. 34 (Longo Auricchio) = Porfirije De abstinentia I.712, I.26,1820 (Nauck).8 Odatle prilino sumoran zakljuak da napredak ljudskog drutva ide na tetu ivotinja,

koje su izopene iz njega, i kojima ne dugujemo pravednost.9 U poetnim stupcima (18) njegovog djela O nerazumnom preziru prema mnijenjima

veine.10 Sunoran: one ih ne mogu sagledati. Iako se radi o spekulaciji, u iskuenju smo to

povezati s odlomcima u O prirodi 25 koji govore o razmiljanju o sebi samom, i u kojima seini da se razmatra ideja uvanja razliitih doivljaja kao doivljaja istoga jastva: Arighetti[10] (34.1416).

11ini se da Polistrat ivotinjama nijee neku vrstu pamenja; moda bi dopustio, skupas Hermarhom, da posjeduju iracionalno pamenje.

12 Polistrat 7.68.13 Epikurovci su esto spremni specifino ljudske sposobnosti smatrati razvijenijim

oblicima onoga to vidimo u drugih ivotinja. To smatraju o ljudskom jeziku (Lukrecije, RNV.10561090), seksualnoj elji (IV.11921207) i snovima (IV.9861010).

14 Sadraj ove i povezanih doxai proirio je Hermarh, Epikurov nasljednik, u djelu koje jeparafrazirao Porfirije u De abstinentia I.712. Usp. Clay (1983).

15 Schol. in Ep. Hdt. 66 (= Usener 311); usp. Lukrecije, RN III.177230.16 Diogen iz Enoande, fr. 37, col. 1. [Autorica navodi da se posluila Chiltonovim

prijevodom uz manje preinake. (op. ur.)]17 Kerferd [355] dosjetljivo izbjegava taj problem istiui da se relevantna Epikurova

reenica uope ne odnosi na sastav due.18 Vidi Plutarh, Adv. Col. 1118DE; Aetije IV.3, 11, str. 388 (Diels) = Usener 315; RN

III.231322. Sharples [356] tvrdi da Lukrecije govori o obinoj vatri, zraku i vjetru, a ne oatomima koji su vatroliki itd. Meutim, drugi izvori iznose opreznije gledite. Kod Plutarha

92 Julia Annas Epikurovska psihologija 93

nalik atomima vatre, zraka i tako dalje, svodi na sljedee. Dua ne sadriupravo onu vrstu vatre koju nalazimo u ognjitima, ve neto to je uosnovnim crtama slino tome, ali tananije (primjerice, ona ne sagorijevaostatak due). Pojam koji o tome imamo dolazi od naeg pojma vatre, kaoto za Epikura i mora biti, budui da je on empirist i smatra da su naipojmovi izgraeni na temelju onoga to nalazimo u iskustvu. Tako je napojam te vrste atoma jednostavno neto vatroliko, budui da u iskustvunemamo izravni pristup toj vrsti atoma. Jedino to moemo uiniti jestnaprosto proiriti iskustveno poimanje koje imamo.

Osnova za to objanjenje sastava due je upravo zdravorazumsko zapa-anje da nekakav rijetki dah pomijean s toplinom izlazi iz onoga kojiumire, a toplina, nadalje, sa sobom nosi zrak.19 Ovdje valja primijetiti darije pneuma zadrava svoje zdravorazumsko znaenje dah, u opreci snjezinim upeatljivim teoretskim razvojem u Aristotela i medicinskih pisaca.Epikur je toliko daleko od onoga to e postati znanstveni trend, u kojemuje pneuma u biti topla, da je pneuma po njemu karakteristino hladna.20

Lukrecije razrauje teoriju o razliitim ueima prva tri elementa.21 Uestokih lavova prevladava toplina; straljivi jeleni ilustriraju prevlast hladnepneume, a mirne krave prevlast stajskog zraka. Lukrecije zatim nastavlja sprimjenom te ideje kako bi obrazloio razlike u temperamentima meupojedinim ljudima. Nije jasno je li to sve Lukrecijev vlastiti prilog, odnosnokako bi se to moglo razviti iz ideje razlike meu tipovima.

etvrti, bezimeni element ima povlateni poloaj. On uvelike nadmaujedruge elemente po tananosti svojih dijelova (leptomereia) pa je stogaosjetljiviji (sumpaths) na cijeli sklop.22 Prema Plutarhu iz tog bezimenogelementa proizlazi ono ime djelatnik prosuuje, sjea se, voli i mrzi, teopenito pamet i zakljuivanje.23 Prema Aetiju, jedino etvrti element moeproizvesti osjet.24 Tako se ini da je etvrti tip atoma odgovoran za osjeanje,miljenje, emocije i pamenje.

Zato je etvrti element bezimen? Drugdje Epikur ne oklijeva kovatinovo nazivlje. Ovdje je on ogranien svojim empirizmom o pojmovima ijeziku. O tome kakvi su vatroliki atomi u dui imamo neku predodbu iz

naeg iskustva s vatrom, to nas je navelo da stvorimo rije vatra. Napojam ove sastavnice u dui funkcionira u suprotnom smjeru. No u sluajuetvrte vrste atoma ne postoji nita u naem iskustvu to bi nam moglo datibilo kakvu, ak ni djelominu predodbu o tome kako ona izgleda. Ne samoda je nikada ne susreemo, nikada ne susreemo ak niti neto to stoji uodnosu na nju onako kao to vatra u ognjitima stoji u odnosu na vatrolikeatome u dui. Bezimena vrsta atoma jedini je isto teoretski entitet uepikurovskoj filozofiji. ak si atome i prazninu moemo predoiti tako dastvari koje su u naem iskustvu nedjeljive i prazne proirimo.

U nepravilnoj prirodi bezimenih atoma mnogi vide nepriliku. Antiki isuvremeni kritiari tvrdili su da je Epikur ovdje stjeran u neto za to nitisam ne zna to je, i da to zapravo predstavlja naputanje fizikalizma; jerbezimena vrsta atoma jest fizika, ali, pozivanjem na neto to nema nikakvuosnovu u iskustvu, Epikur tek nudi zamjenu za sve to je, s fizikalistikepozicije, teko objanjivo.25 Ne moe se porei da je Epikur ovdje u velikojmjeri oslabio svoj empirizam; moramo prihvatiti da postoji teoretski entitetkoji ima veliku ulogu u toj teoriji, ali pojam kojega uope nemamo iziskustva. No to ne treba nuno smatrati pogrenim; zapravo se to moesmatrati naprosto realistinim. Na pojam due see mnogo dalje od onogato moemo lako ekstrapolirati iz prirode vatre, zraka i pneume. Isto tako,nema nikakvog razloga misliti da Epikur naputa fizikalizam kada misli daje etvrta vrsta atoma u biti arobni dodatak koji oivljuje neto to fizi-kalistiki principi ne mogu objasniti.26

Uloga etvrtog elementa izlazi na vidjelo kod Lukrecija.27 On kae dase kretanja atom meusobno tako proimaju da se ne mogu razdvojiti, nitise njihova svojstva mogu odijeliti. Atomi (valjda vrste atoma) su poputveeg broja sposobnosti jednog jedinog tijela. ivo bie je jedna stvar, iakoima mnoga svojstva poput mirisa, topline i okusa; isto tako, vrste atomatvore jedinstvenu prirodu. To podsjea na usporedbu stoike sjedinjenedue s njezinim razliitim sposobnostima s jabukom i njenim razliitimsvojstvima. etvrti je element ona sposobnost koja duu ini jedinstvom bez nje, Lukrecije kae, druge tri vrste atoma ne bi se drale na okupu i

stoji ek tinos thermou kai pneumatikou [od neeg toplog i pneumolikog (op. ur.)], a kodAetija ek poioi purdous, ek poiou ardous, ek poiou pneumatikou [od neega vatrolikog,od neega zrakolikog, od neega pneumolikog (op. ur.)].

19 Lukrecije, RN III.232233.20 Lukrecije je prevodi kao aura, povjetarac ili ventus, vjetar. U Diogena iz Enoande,

novi fr. 82, pneuma je obian vjetar, koji je hladan i visok kada pada tua.21 Lukrecije, RN III.288322.22 Epikur, Ep. Hdt. 63.23 Plutarh, Adv. Col. 1118E.

24 Aetije, IV.3, 11, str. 388 (Diels) = Usener 315; usp. Lukrecije, RN III.237242.25 Usp. Bailey [233], str. 392, koji ovdje vidi prozirno pokrie za naputanje mate-

rijalistike pozicije.26 To iskljuuje teorije koje smatraju da je etvrti element sam odgovoran za djelatnost

due ili njezina racionalnog dijela (za pregled teorija tog pravca vidi Kerferd [355], str. 8487). Jedna stalna verzija tog stava glasi da je etvrta narav transformacija Aristotelovog petogelementa. Nema razloga za to miljenje, i jednako je krivo smatrati da je eter potpunoduhovan i nematerijalan (Bailey [233], str. 392).

27 RN III.258287.


funkcionirale onako kako funkcioniraju u ivom tijelu.28

etvrti je element najdublje skriven u dui, kao to je i dua u tijelu;on je dua due i upravlja stvarima u cijelome tijelu. etvrti elementoito se ne nalazi najdublje u prostornom smislu, zbijen ondje preostalimtrima elementima.29 Najzad, ni dua nije zbijena tijelom, nego je skrivenau smislu da je ne susreemo u iskustvu. Dovoljno jasno vidimo posljediceposjedovanja due: ona oivljuje i usmjerava tijelo. No dua sama nijedostupna promatranju. Isto tako, etvrti element je ono to oivljuje duu.Iako ne moemo vidjeti duu, moemo izvesti zakljuke o njezinoj prirodi,a osobito zakljuiti da postoji jedna vrsta atoma koji ini da dua funkcionirakao cjelina, i koja je razliita od ostalih elemenata due iju prirodu djelomicemoemo opisati iz iskustva.

Dua i tijelo, kao to veli Lukrecije,30 meusobno su ovisni: dua jepoput mirisa u parfemu koji ne moe ukloniti a da ne uniti supstanciju.etvrti element stoji u odnosu prema dui kao to dua stoji u odnosu prematijelu: taj i ostali elementi due meusobno su ovisni utoliko to bez njihetvrti element ne bi imao nita za oivjeti, a bez njega ostali elementi nebi se drali na okupu kao jedna jedinstvena vrsta stvari. Kako etvrti ele-ment to postie? Zacijelo ne, na prividno udotvorni nain, sam po sebi,nego on mora svojom posebno finom prirodom omoguiti ostalim ele-mentima da se okupe u novoj vrsti sloevine. To duu ini jedinstvom ujednostavnom smislu da njena priroda stvara nunu osnovu za vezivanjeatoma ostalih vrsta u sloevinu koja ima svojstva due. Uvoenje etvrtogelementa oznauje zahtjev da postoji fizika razlika izmeu dua i drugihvrsta tijela.

Na jedan nain to se dobro uklapa u Epikurovu teoriju: za djelovanjadue se pretpostavlja da ukljuuju posebno tanane, nevidljive procese, aetvrti element slui kao obrazloenje toga kako dua, iako je fizika, moeimati posebno tananu strukturu koja omoguuje odvijanje tih procesa.Meutim, na druge naine se ini da taj potez nema dovoljno snaan poticaj.Epikurovska fizika i kozmologija operiraju s atomima i prazninom: sve toimamo za obrazloenje raznolikog pojavnog svijeta jesu kretanja atoma iposljedine sloevine do kojih ta kretanja dovode. Suoen sa sloenom isamorazmnoavajuom vrstom stvari poput drveta, epikurovac mora priznatida je nain na koji ono raste i razmnoava se objanjen njegovim obrascemfunkcionalne organizacije koja je dovoljno stabilna da od drvea uini stvaris trajnom prirodom. Pod pretpostavkom tako oskudne ontologije kao to je

ona atoma i praznine, i neprihvaanja teleologije, obrasci funkcionalneorganizacije potrebni su da bi se obrazloio svijet u kojemu stvari potpadajupod vrste sa stabilnim ponaanjem. Ali zato pristup koji se smatra prikladnimobrazloenjem za vrstu specifinog ponaanja drvea nije dovoljan kaoobrazloenje za ponaanje ljudi? Ili da preokrenemo to pitanje: ako trebamoposebnu vrstu bezimenog atoma kako bismo obrazloili to su to due, kakoto da ne trebamo jo jednu vrstu atoma kako bismo obrazloili to je todrvee?

Moe biti da je Epikur naprosto mislio kako su ivotinje i ljudi u svojojsloenosti toliko razliiti od stvari poput drvea da bi isti tip obrazloenja unjihovom sluaju neto ispustio. to je vjerojatnije, moda je Epikur mislioda je pozivanje samo na obrasce funkcionalne organizacije u sluaju ljudi,kako bi se obrazloilo ono to je za njih karakteristino, problematino sgledita atomistike metodologije. Ispravno je rei da je drvo ona vrstastvari koja jest zbog toga to su njegovi atomi organizirani na posebnostabilno funkcionirajui nain. No rei to za ljude moglo bi zvuati opasnoblisko Aristotelu, i primaklo bi se priznavanju metafizikog principa poputforme kao neeg jednako temeljnog za obrazloenje kao to je to materija.Ako odista predstavlja obrazloenje kazati da opaam i djelujem zbog togato postoje stabilni opaajni, reaktivni itd. obrasci funkcioniranja koje mojadua omoguuje da moje tijelo provede, onda se ini da ti obrasci imajuveliku obrazlobenu ulogu. I vidimo zato bi Epikur to smatrao proble-matinim. Velike razlike u toj obrazlobenoj ulozi u fizikalistikom sustavumoraju imati fizikalnu osnovu. Stoga bezimeni tip atoma ne samo da nenaznauje uzmak od fizikalizma, nego otkriva povjerenje u prikladnostfizikalizma kao teorije due. Postoji fizikalna razlika izmeu dua i drugihvrsta stvari, tako da ne trebamo nita slino aristotelovskim formama kakobismo obrazloili nain na koji dua funkcionira.

Je li taj potez uspjean? Aristotel tvrdi da zanemarivanje uloge formeonemoguuje obrazloenje funkcioniranja. Da li postuliranje fizikalnerazlike, neke nove vrste sastojka, prikladno odgovara na tu vrstu prigovora?Moda bismo mogli pomisliti da ne odgovara prisjetimo li se da je taj sastojakbezimen, budui da teorija postulira neto o emu nam iskustvo ne pruapojam. Uspjean prigovor Aristotelu oslanjao bi se na znanstvena postignuai umjesto forme u obrazloenju bi navodio prihvaenu sloenost strukture.Meutim, Epikur ne samo da nije u prilici pozvati se na takva postignua,nego on openito nije jako zainteresiran za znanost na niim, praktinimrazinama. On prihvaa atomizam kao najbolju dostupnu znanstvenu teorijui sklon je pretpostaviti da se sve to je potrebno moe razraditi unutaratomizma, i ne ekajui konkretno istraivanje. Tako u njegovom pozivanjuna bezimene atome postoji znaajan element vjere one vrste vjere u znanost

28 RN III.285287.29 Kao to to shvaa Diano [247].30 RN III.323332.


koju esto imaju filozofi koji se ne bave niti jednom konkretnom znanou.Epikurov opis due pokuava protumaiti zdrav razum u kategorijama

atomistike teorije. Za razliku od stoika, on ne pokuava tumaenje dueusmjeriti prema onom mentalnom. Dobar dio onoga to mi nazivamo men-talnim on objanjava racionalnom duom, no racionalna je dua tek diocjelokupne due, i to se oito smatra fizikom osnovom sveg funkcioniranjaivoga bia. Iz jednog fragmenta Diogena iz Enoande moemo vidjeti kakoEpikur ostaje blizak zdravom razumu:

esto kada je tijelo prisiljeno na predaju zbog duge bolesti, i kada se smanji dotakve slabosti i gubitka da suha koa gotovo prianja uz kosti dok se prirodaunutranjih dijelova ini praznom i beskrvnom, dua se ipak odrava i ne doputastvoru da umre. I to nije jedini znak prevlasti: odsijecanje aka, a esto i otkidanjecijelih ruku i nogu vatrom i elikom ne moe unititi ivot. Tako je velika prevlastivota u onom dijelu nas koji ini duu. (fr. 37, col. 23)a

Dua je ono to nas ini ivima i na taj nain funkcionalnima. To jeopepoznato, no epikurovska filozofija naglaava vanost ispravnog razu-mijevanja opepoznatih stvari.

3. DIJELOVI DUE

Dua nije jednolika; njezin racionalni dio (to logikon) je smjeten ugrudima, dok je ostatak, iracionalni dio, raspren kroz cijelo tijelo.Iznenauje odsustvo ovog dijela teorije u Pismu Herodotu, no on je dobroposvjedoen u jednoj sholiji uz to pismo i, istim rijeima, u Diogena izEnoande.31 Lukrecije tom dijelu teorije posveuje posebnu pozornost. Onte dijelove naziva animus i anima, to je otmjeni latinski u kojemu se naalost izgubilo da je animus racionalni a anima iracionalni dio.

Racionalni dio je odgovoran ne samo za zakljuivanje i spoznavanje,nego i za emocije kao to su strahovi i radosti. Lukrecije kae da se unjemu nalaze i razboritost (consilium) i upravljanje (regimen) ivotom.32

Zapravo, postoji tendencija da se iracionalnu duu smatra odgovornomiskljuivo za opaanje, u kojoj ulozi ona ima odreenu neovisnost: sameoi gledaju, a nisu tek prozori kroz koje racionalna dua gleda.33

Ovdje postoji jasna opreka spram stoika, koji navode da opaanje i porivkarakteriziraju cijelu duu, i koji smatraju da je miljenje ukljueno u svimdjelatnostima due. Zapravo, dok nas epikurovska racionalna dua u nekim

aspektima nuno podsjea na stoiki hgemonikon jer centralizira svedjelatnosti due, na primjer postoje upadljive razlike. Za epikurovce osjetse registrira u osjetilnim organima; za stoike osjet se registrira u hgemo-nikonu. Tako za epikurovce racionalna dua nije ukljuena u svakom doga-aju u dui kao to to vrijedi za hgemonikon. I dok su stoici poeli upotre-bljavati rije hgemonikon za duu u cjelini, to nije sluaj s epikurovskomracionalnom duom. Zapravo Lukrecije izriito napominje da e upo-trebljavati anima, rije za iracionalnu duu, kad referira na duu u cjelini.34

To je neobino, i na vie naina nezgodno. Pitanje je bi li on to inio takospremno da se koristio rijeima koje odraavaju injenicu da je Epikur uveodijelove na nain koji njihovu vezu s racionalnou ini oitom.

Racionalna dua smjetena je u grudima zbog toga to je to podrujeemocija.35 Ovo podsjea na Krizipovo insistiranje da je hgemonikon ugrudima, a ne u glavi. Dva zanimljiva fragmenta Demetrija Lakonca poka-zuju da su kasniji epikurovci morali pobijati, slino kao i Krizip, otkriefunkcije mozga i ivanog sustava.36 Demetrije spominje Epikurovo glediteda mjesto razumskog dijela due doputa ispitivanje koje je i praktino(pragmatik) i racionalno (kata logon). Postoji tvrdnja da je oigledno dapokret i emocija vuku prema grudima. Spominje se mnoge lijenikekoji se koriste nekim induktivnim zakljucima (smeisis) kako bi utvrdilida se zakljuivanje zbiva u glavi. ini se da posjedujemo fragment sue-ljavanja vrlo slian onom stoikom.37 Znanstveno istraivanje ukazuje naulogu mozga, no filozofi odbijaju napustiti puku psihologiju.

Meutim, odgovor epikurovaca razlikuje se na dva naina. Prvo, oniopenito nisu jako impresionirani niim razinama znanosti. Drugo, oni nedijele Krizipovu nesklonost dijeljenju due. Naime, epikurovska racionalnadua ne predstavlja racionalni aspekt cijele due. Cijela dua nije racionalna.Racionalna dua je dio cjeline, upravo onako kao to je ruka ili oko dio.38

Ona organizira i tako vlada djelatnostima due, pa stoga moe funkcioniratikao relativno samostalni dio, dok iracionalna dua ovisi o racionalnoj.39

1 [Autorica navodi Chiltonov prijevod i upuuje da se usporede novi fragmenti 20, 94.(op. ur.)]

31 Schol. in Ep. Hdt. 66 (= Usener 311); Diogen iz Enoande, fr. 37, col. 1.32 Schol. in Ep. Hdt. 66 (= Usener 311); Lukrecije, RN III.95, 140142.33 Lukrecije, RN III.359369. Ciceron spominje teoriju prozora u Tusc. I.46.

34 Lukrecije, RN III.421424.35 Schol. in Ep. Hdt. 66 (= Usener 311); Lukrecije, RN III.140142.36 Pap. 1012, cols. 2930, str. 3839 (De Falco) (= Usener 313). Vidi Croenert [249], str.

117. De Falco [250] smatra da se moda misli na neke sljedbenike Herofila i Erasistrata,poput Demetrija iz Apameje. Croenert dotine lijenike identificira samo kao empiriste.[Herofil i Erasistrat bili su aleksandrijski lijenici kojima se pripisuje otkrie ivanog sustavai sredinje uloge mozga u tijelu. (op. ur.)]

37 Vidi Annas [226], str. 6870.38 Diogen iz Enoande, fr. 37, col. 1; Lukrecije, RN III.9497.39 RN III.147160.


Racionalna dua smjetena je u odreenom dijelu tijela, i oteenje u tompredjelu opasnije je po ivot nego oteenje drugih dijelova tijela.40

Nameu se dva pitanja. Je li racionalna dua i sama nekakvo jedinstvo?Ve smo vidjeli da se iz epikurovskih gledita o ovjeku i ivotinjama nameezakljuak da je ona vie poput skupine sposobnosti.41 Racionalnost se oitujena mnotvo naina i ima razliite vrste.42 Ne moe se rei, meutim, daepikurovci to jasno uviaju, kao to bi se to od njih moglo oekivati.

Drugo, kakve posljedice podjela due ima za tezu da je ono to duuini jedinstvom etvrta, bezimena vrsta elementa? Tu tezu treba uskladiti sdjelomice neovisnim djelatnostima animusa i anime, a oito rjeenje je dauinci posjedovanja etvrtog elementa moraju biti diferencirani. Budui daje on povezan s iznimno tananom strukturom due, primamljivo je smatratiga smjetenim prvenstveno u animusu; njegova najistaknutija aktivnost jemiljenje, aktivnost za koju je najvjerojatnije da zahtijeva tanane, brzeprocese.

Meutim, kada bi etvrti element bio smjeten samo u animusu, ono tobi objanjavalo jedinstvo cijele due bilo bi djelovanje animusa. Ova stoikavrsta opisa vjerojatno je ono to Epikuru treba, i to on veinu vremenaimplicitno pretpostavlja. No to se ne slae dobro s relativnom neovisnouanime, a najsigurniji zakljuak koji doputa postojee stanje naih izvorajest onaj razoaravajui da Epikur to nije do kraja promislio. Zapravo, Epikurje suoen s potekoom oko jedinstva due. Cijela je dua jedno funkcionalnojedinstvo, no jedini dio sposoban da je ujedini nije ukljuen u sve djelatnostidue.

Je li to vano? Epikuru je stalo da uvai zdrav razum; pretpostavlja li toda je cijela naa dua, racionalna i iracionalna, vrsto ujedinjena? Moglo bise pomisliti da je zdrav razum zapravo sklon zanijekati jedinstvo due. Naprimjer, obino se smatra da je stoika teorija emocija vrlo protivna naimintuicijama; openitije bi se moglo smatrati da stoici odbacuju zdrav razumkada dre da su podaci koji stiu do oiju i ozlijede koje snalaze stopaloregistrirani u hgemonikonu a ne u oima ili stopalu. Stoga je Epikur modanamjerno odgovorio na zahtjev puke psihologije kad je animus i animuuinio djelomice neovisnima jedno od drugoga.43 To bi moglo biti istina;epikurovska je dua zacijelo mnogo slabije ujedinjena nego stoika dua, atome moe biti razlog svjesna elja da se udovolji zdravom razumu. Meu-tim, nailazimo i na epikurovske tvrdnje da je dua jedinstvo, prije nego dva

povezana sustava: na primjer, Lukrecije tvrdi da racionalna i iracionalnadua zajedno ine jedinstvenu narav, i da se ne mogu odijeliti bez uza-jamnog unitenja.44 Sama injenica da je Lukrecije spreman upotrebljavatirije anima za cijelu duu ukazuje na to da on ne uzima djelominuneovisnost iracionalne due zaista ozbiljno. U svom opisu odnosa due itijela, te u svojim argumentima o smrti i njenoj vanosti, ini se da Epikurpretpostavlja ujedinjenu duu i da proputa pokloniti dunu pozornostrazlikama izmeu njezinih dijelova i naina na koji oni funkcioniraju.

4. ODNOS DUE I TIJELA

U epikurovskoj filozofiji postoji napetost u pogledu odnosa due i tijela. Sjedne strane, naglaava se da je tijelo spremnik ili posuda due. Epikurstalno koristi takve izraze, a Lukrecije ak temelji svoj prvi argument zasmrtnost due na usporedbi tijela s posudom.45 Tijelo je ono to duu drina okupu i tako omoguuje jedinstveno ivotno funkcioniranje u suprot-nosti s aristotelovskim i stoikim gleditem da djelatnik ivi i funkcionirazbog toga to dua dri tijelo na okupu.

Takvi izrazi, meutim, zauujue su neprikladni za odnos due i tijelakako epikurovci zapravo razrauju tu ideju. Lukrecije dodaje da je duatijelu uvar i uzrok odranja; jer oni prianjaju jedno uz drugo kao zajednikokorijenje i izgleda da se ne mogu odijeliti bez unitenja. Dua je u tijelukao miris u parfemu; ona ne moe biti uklonjena bez unitenja supstancije.Tako su meu sobom prepleteni njihovi elementi od njihova prvog poetka;obdareni su zajednikim ivotom.46 Diogen iz Enoande insistira da dua,koja je vezana tijelom, sa svoje strane vezuje i tijelo.47 Dua i tijelo dvasu tijela koja su u ivom biu meusobno ovisna.

Na tome Epikur insistira u sluaju osjetilnosti: strogo govorei, ona nepripada samo dui, ve je zajedniki produkt due i tijela. Lukrecije toformulira na elegantniji nain,48 no ovdje Epikurov glasovito nedotjeranigrki otkriva jedno zanimljivo pojmovno naprezanje:

Moramo imati na umu da dua ima najvei udio u uzrokovanju (aitia) osjeta(aisthsis). Meutim, ona to ne bi imala da nije na neki nain obujmljena

40 RN III.396416.41 Vidi gore odjeljak 1.42 Usporedi razlikovanje izmeu divljih i pitomih ivotinja (u 1. odjeljku ovog poglavlja).43 U vezi s ovim pitanjem zahvalnost dugujem Robu Cumminsu.

44 RN III.136137.45 Epikur, Ep. Hdt. 6366 sadri tri upotrebe gramatikih oblika od to stegazon za tijelo,

i jedan od ta periechonta. Usp. 65: Kada se cijeli sklop razvrgne, dua se raspruje. Lukrecije,RN III.425444 je odlomak o kojemu je ovdje rije; usp. III.555. Usp. takoer Usener 337,gdje se kae da je dua u tijelu poput vjetra (pneuma) u mjehu (i tako se raspruje u smrti).

46 RN III.323332; usp. 337349: Tijelo se nikada ne raa samo po sebi.47 Fr. 37, col. 1.48 RN III.331336, 350358.


ostatkom sklopa. Ostatak sklopa, koji joj prua tu kauzalnost, i sam, preko due,ima udjela u tom svojstvu, iako ne u svemu to dua posjeduje. Stoga kad duaode ona je bez osjeta. Jer tu mo ona nije posjedovala sama po sebi, ve joj je topruilo neto drugo njoj priroeno, a to, kroz mo dovrenu s tim u vezi ovisnoo kretanju, odjednom si je steklo svojstvo osjetilnosti i prenijelo ga na drugo,ovisno o supostavljenosti i uzajamnoj osjetljivosti, kao to sam rekao. Stoga,dok je dua unutra prisutna ona nikada nije bez osjeta zbog odlaska bilo kojegdrugog dijela; to god da se uniti prilikom razvrgavanja onoga to obujmljuje,bilo cijelog ili nekog dijela, ako preostane imat e osjet. Ostatak sklopa, bilo dapreostaje cijeli ili djelomice, nee imati osjet kad onaj dio ode, to jest, koja godje koliina atoma potrebna da se dri na okupu kako bi konstituirala prirodudue. Nadalje, kada se cijeli sklop razvrgne, dua se raspruje i vie nema istemoi, niti se kree; tako da ne posjeduje niti osjet, jer je ne moemo pomiljatikao osjetilnu a da nije u toj sastavini i da se ne slui tim kretanjima, kadaobujmljujui i okolni dijelovi nisu takvi kao ti u kojima je [dua] sada i kojiimaju ta kretanja. (Ep. Hdt. 6466)

Poanta koju Epikur s toliko potekoa eli iznijeti nije da dua trebatijelo za osjetilnost, niti da je osjetilnost produkt meudjelovanja due itijela, ak niti da je to nuno. Sve te tvrdnje posve su spojive s dualizmom.Radi se o tome da epikurovska dua i tijelo trebaju jedno drugo kako bipostojali i funkcionirali kao dua i kao tijelo. Bez tijela dua vie ne postojiili ne funkcionira kao dua, ve je samo raspreni atomi. Bez due, tijelovie ne postoji ili ne funkcionira kao tijelo, ve je puka leina. Osjetilnostto iznosi na povrinu: ona je produkt meusobno ovisnih due i tijela, jerdua treba tijelo da bi postojala kao dua osjetilnog djelatnika, a tijelo trebaduu da bi postojalo kao tijelo osjetilnog djelatnika.

Zato se Epikur toliko napree da bi to iskazao? Potekoe uglavnomproizlaze iz njegovog prianjanja uz neprikladno poimanje tijela i due kaoposude i sadraja.49 Epikur esto zna iznijeti tezu u nepotrebno poleminomi grubom obliku koji ponekad navodi na krivi trag; kad ispitamo tu tezuvidimo da joj grube formulacije ne idu na ruku. To moemo pripisati jedinonesavrenom spoju Epikurove filozofijske djelatnosti i njegovog pedagokogpristupa. Ovo potonje gdjekad zahtijeva taktiku oka kako bi se ljudimaprodrmala njihova ustaljena gledita i predrasude. Ako i kada se oni upusteu prouavanje epikurovske filozofije mogli bi shvatiti da isprva kontroverznapojavnost navodi na krivi trag; no do tada to vie nee biti vano, barem zauvjerenog epikurovca. Meutim, ispada da Epikurove grublje izjave ponekadpredstavljaju zapreku njegovim sloenijim mislima.50

vrstinu odnosa due i tijela na vidjelo iznosi osjetilnost, koja karakte-rizira iracionalnu duu. Meutim, drugdje vidimo da su epikurovci bili sklonistavljati u opreku duu i tijelo, a da pri tome imaju drugaiju opreku naumu, naime onu izmeu tijela s iracionalnom duom s jedne strane, iracionalne due s druge strane. Bolovi due, na primjer, gori su od bolovatijela; jer tijelo trpi samo u sadanjem trenutku, dok dua trpi za prolost,sadanjost i budunost. Isto tako, ugode due su vee.51 Ovdje se tijelooito odnosi na osjetilno tijelo, usko povezano s iracionalnom duom, adua se oito odnosi na racionalnu duu.

Nadalje, brojne teme u epikurovskoj etici naglaavaju ne samo ovorazlikovanje, nego i superiornost due koja crpei iz prolih, sadanjih ibuduih iskustava moe itekako kompenzirati za ono to se dogaa tijelu.Tu je najbolji primjer pismo koje je Epikur na samrti pisao svojim prija-teljima, u kojemu kae da su njegovi trenutni bolovi itekako kompenziraniveseljem u dui koje crpi iz sjeanj na filozofijsku djelatnost.52 Epikurovciod Polistrata do Lukrecija neprestano nam ukazuju da e nas jedino racio-nalna djelatnost filozofije uiniti sretnima, jer trebamo vjebati racionalnuduu kako bismo organizirali svoje ivote i dali smisao uincima iracionalnedue.

Ovdje potencijalno postoji napetost. Za Epikura je kljuno da o svojojdui razmiljamo kao o neemu to u svojem postojanju i funkcioniranjuovisi o postojanju i funkcioniranju naega tijela. On nam je to pokazao zairacionalnu duu, izvor osjetilnosti. Meutim, s obzirom na naglaavanjevanosti naeg poistovjeivanja s racionalnom duom, i opreku izmeuracionalne due s jedne strane i tijela s iracionalnom duom s druge strane,neminovno e se javiti pitanje je li Epikur prikladno pokazao da je duakao cjelina neraskidivo povezana s tijelom. Dakako, moglo bi se prigovoritida sve to on mora pokazati jest da je osjetilna, iracionalna dua neraskidivopovezana s tijelom, a racionalna dua pak neraskidivo povezana s iracio-nalnom duom; ako je jedinstvo due ionako slabo, ne bismo niti oekivaliargument koji izravno dokazuje da je racionalna dua neraskidivo povezanas djelatnostima tijela. Meutim, dok je to ono to bi Epikuru po svemusudei trebalo, ne nalazimo u izriitom obliku niti kakvu potvrdu da je toono to treba pokazati, niti kakve argumente koji bi to pokazali.

5. PREIVLJAVANJE

Slavno i temeljno epikurovsko uenje glasi da smrt za nas nije nita; jerono to je razvrgnuto nema osjeta, a ono to nema osjeta za nas nije nita.5349 Diano [247], str. 146 i d. sugerira da bi to moglo biti batinjeno od Demokrita, koji

tijelo naziva sknos [ator, koliba (op. ur.)] (frs. A152, B37, B223 DK).50 To je pogotovo sluaj s njegovim opisom ugode, gdje njegovi grubi i okantni slogani

posve zavaravaju.

51 DL X.137.52 DL X.22.53 Kuria doxa 2.


Opsenije:Privikni se na misao da smrt za nas nije nita, jer svako dobro i zlo lei u osjetu,a smrt je lienost osjeta Tako smrt, najstranije od svih zala, za nas nije nita,jer kad mi postojimo smrti nema, a kad smrt postoji nas nema. Stoga ona nijenita za ive, a niti za mrtve; jer za prve ne postoji, dok potonji vie ne postoje.(Epikur, Ep. Men. 124125)

To je odrjeito iskazano kod Lukrecija: ono to se dogaa nakon toumrem mene se ne tie, jer vie nee biti mene, ba kao to me se nisu ticaliniti Punski ratovi kada su se zbivali, jer tad jo nije bilo mene koga bi se toticalo. A ak i kada bi priroda racionalne due i mo iracionalne duenastavili imati osjetilnost nakon to se odvoje od tijela, to za nas jo uvijeknije nita, jer mi smo stvoreni kao jedna sjedinjena sloevina spajanjem ipovezanou tijela i due.54 Mogue je, dodaje Lukrecije, da su se atomimoje due i tijela u prolosti spojili upravo na nain na koji su spojeni sada,ali svaki takav proli spoj nije ja. Ja ne mogu postojati prije zaea kojimsam nastala kao produevljeno tijelo, i isto tako ja ne mogu postojati nakonsmrti koja razvrgava meusobno ovisno funkcioniranje due i tijela. Dakle,ono to se dogaa nakon moje smrti slino je onome to se dogaalo prijemog roenja to za mene nije nita.

Taj argument potaknuo je raspravu, kako u antici tako i u nae doba.Ovdje je vano naglasiti kako je nuna premisa da sva dobra i zla lee uosjetu. Jer osjet je, dakako, karakteristian za iracionalnu duu; i vidjelismo da su tijelo i iracionalna dua u osjetilnosti odista meusobno ovisni.No ini se kako tvrdnja da za nas sva dobra i zla lee u osjetilnosti zapostavljaulogu racionalne due. To se vidi na barem dva naina. Zbog djelatnostiracionalne due mi smo sposobni identificirati nae dobro s planovima ijisadraj see dalje od naih osobnih ugoda, i koji se mogu ostvariti samonakon nae smrti. Epikur sam naglaava vrijednost prijateljstva i brigu zaprijatelje i njihova djelovanja radi njih samih. No to e podrazumijevatidjelatnika koji se na savreno racionalni nain brine za planove i djelatnostiiji plodovi ne ovise o tome je li on iv. Teko je shvatiti kako to da smrtnije nita za takvu osobu samo zato to ona zna da nee biti svjesna tihplanova: njezina briga za te planove ne ovisi o njenoj svijesti o tim plano-vima.

Drugo, zbog toga to racionalna dua moe, kako to Epikur kae, uspo-reivati prolost, sadanjost i budunost, ona djelatniku daje osjeaj zasamoga sebe kao djelatnika koji traje kroz vrijeme, bia s cjelokupnimivotom. A to znai da iako smrt za mene nije nita kad nastupi, budui da

ona uklanja djelatnika o kojemu je rije, nije nuno iracionalno brinuti sezbog toga to e se ona dogoditi u budunosti. I Epikur i Lukrecije to nijeu:budui da me se smrt nee ticati kada nastupi, iracionalno je da se ja sadabrinem zbog toga.55 Ali na temelju ega oni to nijeu? To to smrt nije zlokada nastupi ne povlai da ona nije zlo u neijem ivotu kao cjelini (naprimjer, stoga to nastupa ranije, a ne kasnije).

Moglo bi se odgovoriti da ti prigovori proizlaze iz neprimjerenog insi-stiranja na Epikurovim rijeima da dobro i zlo lee u osjetu. On zacijelonije htio ograniiti osjet u ovom kontekstu na aktivnost iracionalne due.Zar ne bi bilo primjerenije njegove rijei shvatiti u smislu da nita nijedobro ili zlo za djelatnika ako on to ne doivljava, pri emu se doivlja-vanje odnosi na djelatnost cijele due, racionalne i iracionalne? Moda jeEpikur imao neto takvo na umu. No koliko god iroko ovdje protumailiosjet, neemo se izvui iz potekoe. Smrt nije zlo u trenutku kada nastupa,ali to ne pokazuje da ona nije zlo u ovjekovom ivotu kao cjelini; no onoto epikurovcu prua zamisao ivota kao cjeline jest racionalna dua. Nepokazuje niti to da smrt nije zlo utoliko to osujeuje nastojanja koja seuvan granica ivota pojedinca i ne ovise o njegovom doivljavanju rezultatatih nastojanja; no ono to epikurovcu omoguuje nastojanje oko planova idjelatnosti koja seu van granica njegova ivota i ija vanost ne ovisi otome hoe li on doivjeti njihove rezultate ili ne na primjer, nastojanja iaktivnosti prijatelj jest racionalna dua.

Epikur ima odgovor na te prigovore. Svi oni na neki nain ukljuujutvrdnju da smrt, iako moda nije zlo kada nastupi, ipak jest zlo utoliko tonas liava dobara koja bismo inae uivali; jer zahvaljujui naoj racionalnojdui poimamo svoje ivote kao cjeline i planove koji seu dalje od naevlastite osjetilnosti; pa ipak, upravo je to ono to nam omoguuje da seobveemo na postojanje dobara kojih nas, kako se ini, smrt moe liiti.Epikur moe rei da e jedino netko tko nije epikurovac biti zabrinut zbogtoga, jer on ima krivo poimanje toga koja su to dobra. Epikurovac e shvatitida je nae najvie dobro ugoda i da sva dobra koja u ivotu moemo razlonoprihvatiti jesu sredstva ili naini postizanja te ugode. ak i prijateljstvo iciljeve koji seu van granica naih ivota traimo radi ugode. Epikurovateorija o tome to ta ugoda, kada je ispravno pojmljena, zapravo jest, sloenaje i oteana nerazvidnim svjedoanstvima, no neke stvari su jasne. Nju sene smije poistovjetiti s osjeajem uitka: ona je stanje neuznemirenostiili ataraxije, koju ovjek postie tako da slijedi jedino prirodne elje iizbjegava postupke za koje se moe predvidjeti da vode u zabrinutost inemir.

54 RN III.830869, naroito 843846. 55 Epikur, Ep. Men. 124125; Lukrecije, RN III.870977.


Vaan aspekt svega ovoga je da e epikurovac postii ravnodunost glededobara koja se mogu izgubiti; jer ono za ime on stremi kada trai ataraxijunisu izvanjski rezultati djelatnosti, nego unutranji rezultat, ugoda koja leiu ispravnom stavu prema stvarima koje uznemiruju druge ljude. Ugoda kaoivotni cilj radikalno je pounutranjena. Jedna upadljiva posljedica togajest teza da se ugoda ne poveava trajanjem: jednom kada si postigaoepikurovsku sreu, ima sve to ti je za sreu potrebno, i svako narednovrijeme provedeno u djelovanju moe samo preoblikovati ono to ima, aline i uveati.56 Stoga dobrog epikurovca smrt ipak ne liava dobara.57

Ogranienost tog odgovora je oigledna: on vrijedi samo za predanogepikurovca koji ve prihvaa cijelu epikurovsku etiku. Taj odgovor neeuvjeriti nekoga tko nije epikurovac, tko ima drugaije poimanje onoga toje racionalno smatrati dobrom. ini se da je slabost i to to teza o dui takoizravno ovisi o vrlo upitnoj etikoj tezi. Dakle, ako ovjek nije epikurovaciz drugih razloga, argument o smrti sadri jaz koji jo oitijim ini neposto-janje Epikurove izriite rasprave o prirodi jedinstva due i odnosima izmeuracionalnog i iracionalnog dijela due.

Epikurov argument ne ovisi o premisi da je moja dua smrtna; kao toLukrecije objanjava, to bi vailo ak i da moja dua preivljava razvrgnuenjezina jedinstva s tijelom ak i kad bi bila besmrtna, budui da smrt zamene nije nita niti kada bi postojao kvalitativno identini Doppelgngersainjen od istih onih atoma koji ine i mene. U naelu, epikurovska duamogla bi biti besmrtna bez opasnosti po argumente o preivljavanju.

Stoga zauuje to nas Lukrecije u svoju veliku objavu da smrt za nasnije nita uvodi s gotovo trideset argumenata koji dokazuju da je duasmrtna.58 Lukrecije je moda zbunjen.59 No moda bi ti argumenti trebaliigrati jednu vanu pomonu ulogu; naime, vjerovanje da je moja duabesmrtna, iako nije onako kljuno kao to je to vjerovanje da je smrt zamene loa, odista igra vanu ulogu u razliitim vjerovanjima koja proizvodestrah od smrti i negativan stav prema umiranju. Lukrecijevu salvu argu-menata najbolje je razumjeti kao ustrajan pokuaj da otkloni pogreke i

omogui nam da imamo ispravni prolpsis ili poimanje due. Njihovaneuglaenost je namjerna Lukrecije utuvljuje jednostavne i neporeciveinjenice, kao to je ona da nas bolest pogaa psiholoki ba kao i fizioloki,i dovodi ih u izravni sukob s poimanjem due kao besmrtne. U epikurovskojfilozofiji vano je otpoeti s ispravnim poimanjem onoga to istraujemo.60

U sluaju due to ukljuuje otklanjanje zabuna, a djelotvoran nain da se touini jest opetovano prizivanje naih osnovnih intuicija. Za Epikura nijevjerojatno da nau svijest o neemu jasnom i konkretnom u ivotu moepokvariti loa teorija. Diogen iz Enoande ismijava vjerovanje u preivlja-vanje nakon smrti na isti prizemni i neuglaeni nain.61

Za Epikura vjerovanja da je moja dua besmrtna i da je smrt za meneloa nisu samo pogrena, nego i nezdrava, patoloka. Dokle god imamo tavjerovanja, neemo biti sretni, jer ona dubinski kvare nae poimanje onogato smo i kako bismo trebali ivjeti. Bit emo u iskuenju, na primjer, vanostnaih ivota pronalaziti u neemu za to pretpostavljamo da nas eka nakonsmrti.62 Lukrecije primjenjuje strastvenu retoriku da bi nam pokazao da jeto izokrenuto. elja da se preivi smrt temelji se na neuspjenom suoavanjusa zbiljom. One koji ale zbog umiranja samo se prekorava zbog toga to sedre nezrelih matarija.63

56 Ta zamisao da je neija srea dovrena i da sadri sve to vrijedi imati, na nain kojine uzima u obzir prirodne smjernice ljudskog ivota, vrlo je upitna. Vidi T. Nagel, MortalQuestions, Cambridge, 1979; Furley [380]; Mitsis [362], [382]; Striker, [383]; Rosenbaum[372].

57 Dakako, to jo uvijek ne pokriva sluaj nesavrenih epikurovaca koji racionalno eleivjeti dulje kako bi se primakli blie svom cilju ataraxije. Jedino potpuno mudri epikurovacne moe stei nita vie od narednih etrdeset godina nego od naredne etiri minute.

58 RN III.425829.59 On kae da smrt za nas nije nita zbog toga to je priroda (racionalne) due smrtna, a to

naprosto iskrivljuje argument.

60 Vidi Asmis [272], 1. dio.61 Novi fr. 2; frs. 34, 35.62 Vidi Konstan [350] za tvrdnju da kad Lukrecije kae da su uasi pakla u naim ivotima

[usp. RN III.9781023 (op. ur.)], on misli da je pakao projekcija pretpostavljenog ivotanakon smrti izazvana pogrenim vjerovanjima o ovom ivotu.

63 Usp. konac Filodemovog djela O smrti. Vidi M. Gigante, La chiusa del De morte diFilodemo, u Gigante [251], str. 63122.


/ColorImageDict > /JPEG2000ColorACSImageDict > /JPEG2000ColorImageDict > /AntiAliasGrayImages false /DownsampleGrayImages true /GrayImageDownsampleType /Bicubic /GrayImageResolution 300 /GrayImageDepth -1 /GrayImageDownsampleThreshold 1.50000 /EncodeGrayImages true /GrayImageFilter /DCTEncode /AutoFilterGrayImages true /GrayImageAutoFilterStrategy /JPEG /GrayACSImageDict > /GrayImageDict > /JPEG2000GrayACSImageDict > /JPEG2000GrayImageDict > /AntiAliasMonoImages false /DownsampleMonoImages true /MonoImageDownsampleType /Bicubic /MonoImageResolution 1200 /MonoImageDepth -1 /MonoImageDownsampleThreshold 1.50000 /EncodeMonoImages true /MonoImageFilter /CCITTFaxEncode /MonoImageDict > /AllowPSXObjects false /PDFX1aCheck false /PDFX3Check false /PDFXCompliantPDFOnly false /PDFXNoTrimBoxError true /PDFXTrimBoxToMediaBoxOffset [ 0.00000 0.00000 0.00000 0.00000 ] /PDFXSetBleedBoxToMediaBox true /PDFXBleedBoxToTrimBoxOffset [ 0.00000 0.00000 0.00000 0.00000 ] /PDFXOutputIntentProfile () /PDFXOutputCondition () /PDFXRegistryName (http://www.color.org) /PDFXTrapped /Unknown

/Description >>> setdistillerparams> setpagedevice

05 annas

Documents