05_vukas konfederacija

B. VUKAS, ml., Prijedlozi i nacrti konfederalizacije Jugoslavije 1990./91. posljednji pokuaji... Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 27, br. 2, 761-803 (2006)

761

PRIJEDLOZI I NACRTI KONFEDERALIZACIJE JUGOSLAVIJE 1990./91. POSLJEDNJI POKUAJI "SPAAVANJA" ZAJEDNIKE DRAVE

Dr. sc. Budislav Vukas, ml., znanstveni novak vii asistent Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci

UDK: 94(497.1)"1990/1991" 321.013(497.1)"1990/1991" Ur.: 19. svibnja 2006. Pr.: 6. rujna 2006. Izvorni znanstveni lanak

Jugoslavenska dravna zajednica nikada u svojoj povijesti nije bila konfederacija, ali je u trenucima njezinih dravnih kriza, koje je zapravo prate kroz sedam desetljea dug ivot, bilo ideja za njezinu transformaciju. Te su ideje kulminirale pogotovo u vremenu iscrpljivanja jugoslavenskog dravnog zajednitva kasnih osamdesetih godina XX. stoljea. Temeljei se na povijesnim iskustvima i primjerima konfederacije, autor u radu obrauje prijedloge konfederalizacije jugoslavenske drave, koji su ponajprije postojale u transformaciji njezinog ustavnopravnog sustava (do 1990.), da bi kasnije postali prijedlozi za rjeavanje jugoslavenske krize. Napose su apostrofirani Zajedniki hrvatsko-slovenski prijedlog iz listopada 1990., Prijedlog u pet toaka iz 1991. te prijedlog to ga je Konferencija o Jugoslaviji EZ, ponudila jugoslavenskim dravama 4. studenog 1991. godine, kao posljednju prigodu "spaavanja" dravnog zajednitva. Autor zakljuuje kako sve ove prijedloge treba iskljuivo sagledavati u kontekstu rjeavanja jugoslavenske krize te oni predstavljaju iskljuivo suvremenu pravno-povijesnu tematiku. Bilo kakvo ponovno povezivanje tih drava, na politikim ili dravnopravnim temeljima kategorija je, temeljno suprotna povijesnom iskustvu gotovo svih drava lanica nekadanje jugoslavenske drave. Kljune rijei: konfederacija, meunarodni odnosi 1990.-1991., Jugoslavija propast drave, Hrvatska stvaranje drave (pravno-povijesni kontekst), EEZ Konferencija o Jugoslaviji 1991.

762


1. Nekoliko uvodnih pripomenaUstavnopravna i meunarodnopravna zbilja stoljeima je izgraivala razne oblike dravnopravnog organiziranja. Pa iako se ustavnopravne odrednice poimanja i organiziranja drave, s obzirom na povijesno iskustvo ili ideolokovjersku osnovicu (kranski univerzalizam npr.), bitno razlikuju od suvremenog poimanja drave, priklanjamo se stavu da evolucija dravnog organiziranja ostvaruje neki vid kontinuiteta. Mnogi povijesni primjeri mogu se tako podvesti i pod neke osnovne odrednice koje uz povijesnu razliitost, ipak postavljaju slinosti izmeu drava.1 U tom mnotvu povijesnih primjera dravnopravnog organiziranja od davnina su se iz razliitih interesa, ratne zbilje ili nasljednopravnih odnosa pojedinih vladara izgraivali i takvi dravni modaliteti, koje uobiajeno nazivamo sloenim dravama. Od raznih vrsta i oblika drava, koje su postojale u prolosti ili i danas postoje, s meunarodnopravnog gledita posebno su zanimljive, ba takve sloene drave. Bitno je, naime, pitanje subjektiviteta: je li subjekt meunarodnog prava drava kao cjelina ili to ostaju njezine sastavnice? U sagledavanju sloenih drava namee nam se tetrahotomija njezinih oblika pa moemo razlikovati personalnu uniju, realnu uniju, dravni savez (konfederaciju) i saveznu dravu (federaciju). arolikost primjera pojava tih vrsta oteava njihovu striktnu definiciju, no mi emo se ukratko posluiti njihovim uobiajenim odreenjima: Personalna je unija zajednica dviju suverenih drava koje povezuje samo zajedniki vladar. Ovdje je neupitan meunarodnopravni subjektivitet svake drave lanice. Personalna unija obino nastaje poklapanjem nasljednih redova u dvjema dravama ili samostalnom odlukom neke drave o izboru nekog stranog vladara kao njezinog. Ova vrsta sloene drave pripada prolosti. Za primjere ovoga tipa sloene drave navode se unija Poljske i Litve (1386. 1569.), Pruske i Neuchatala (1707. 1857.), Engleske i Hanovera ( 1714. 1837.), Nizozemske i Luksemburga (1815. 1890.) Hrvatskog i Ugarskog Kraljevstva (1102. 1527.). Realna unija predstavlja vezu vie drava sa zajednikim vladarom i utvrenim zajednikim poslovima. I ovdje postoji subjektivitet lanica unije, jer su drave potpuno suverene, no i unija moe imati znaajne elemente i sadraje meunarodnopravnog subjektiviteta. Povijesno iskustvo meutim upozorava na injenicu blieg povezivanja takvih unija, pa one vrlo esto imaju stanoviti zajedniki djelokrug nekih poslova. One ipak nastupaju prema vani kao jedinstvena drava, ali je nepobitna ustavnopravna samostalnost drava lanica unije. Obino se kao primjeri realne unije spominju vedsko-norveka unija (1815. 1905.), Austro-Ugarska (1867. 1918.), unija Danske i Islanda (1918.1 Kao primjer moemo navesti vrlo preciznu sistematizaciju srednjovjekovnih drava, koje Beuc dijeli na patrimonijalnu dravu, lensku dravu, staleku dravu, feudalnu apsolutnu monarhiju i srednjovjekovnu aristokratsku republiku. On iznosi osnovne povijesne premise postanka svake od tih dravnih primjera, ukazujui na njihove osnovne karakteristike i naglaavajui njihove meusobne utjecaje. Vidi, BEUC, Ivan, Osnovni oblici evropske srednjovjekovne drave, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, God. XXXI, br. 3, str. 391423, Zagreb, 1981.


763

1944.), a neka stajalita i uniju Rusije i Finske (1809. 1917.) cijene kao realnu uniju. Dravni savez (konfederacija) je savez vie drava, zasnovan na meunarodnom ugovoru, s ciljem ostvarivanja nekog zajednikog interesa. U okvirima ovakve dravne zajednice, lanice saveza su meunarodnopravni subjekti, s ouvanim velikim opsegom poslova iz njihove nadlenosti. Iako je ovaj pojam u pravnoj teoriji imao svoju genezu jer je izraz "konfederacija" bio drukije shvaan, danas ipak postoji naelno ujednaeno miljenje o shvaanju konfederacije2. U suvremenim meunarodnim iskustvima dananjice vie ne postoje primjeri tako ustrojenih sloenih drava. Moda bi se kao suvremeniji primjer tako ureene drave mogla spomenuti nedavno postojea Zajednica Nezavisnih Drava, nastala kao jedan vid zajednitva nekih bivih drava lanica SSSR-a3. Primjeri konfederacije iz prolosti bili su vicarska konfederacija (od2 eorijsko-pravna razmatranja konfederacije moemo pratiti od potkraj XVIII. stoljea, a napose u prvoj polovici XIX. stoljea i djelima Alexisa De oquevillea. U svojim djelima on razlikuje tri vrste vlada, prema djelovanju njihovih odluka. Jedne su one vlade iji se pravni uinci odnose samo na udruene drave, ne i na dravljane tih drava. Njih De ocquville naziva "federacijama" iako one imaju zapravo odlike konfederacije. Drugi su tipovi vlada ije odluke djeluju samo na dravljane neke drave, to ih ovaj znameniti pravnik i politiki filozof naziva "nacionalne vlade". Prema ocquevilleu u treu skupinu vlada, kojima meutim on ne daje neki posebni naziv su one vlade koje djeluju prema graanima samo u odreenom djelokrugu, to bi danas bilo definirano kao federalnom dravom. Golemo je znaenje ovog pravnika i mislioca politike filozofije. On spaja iskustva u praksi pravnika, u okolnostima dinaminih zbivanja u Francuskoj prve polovice XIX. stoljea, te politiko-filozofskih rasprava, temeljei doktrinu tada novog i aktualnog demokratskog konzervativizma. O tome, RODIN, S. "Je li mogua evropska konfederacija?", Politika misao, XXVII (1991.), br. 2, str. 131146 i KUROVI, ., ocqueville: "Liberalizam i demokracija (to je ocqueville traio u Americi?)", rad je objavljen u monografiji: Studije i lanci iz ope povijesti prava i drave 1969.2002. (knj. br. 3.) autora . Kurtovia, Zagreb, 2003., str. 92116. 3 Zajednica neovisnih drava nastala je kao rezultat elje za meusobnom suradnjom 12 drava nastalih raspadom SSSR-a, u Alma Ati, 21. prosinca 1992. godine. emelje ovog meudravnog saveza postavile su ve 8. prosinca Rusija, Bjelorusija i Ukrajina, dok su u Alma Ati Zajednici pristupile Armenija, Azerbejdan, Kazahstan, Kirgistan, Ruska Federacija, adikistan, urkmenistan, Ukrajina i Uzbekistan. ijekom 1993. Zajednici pristupaju Gruzija i Moldova, dok baltike drave nisu pokazivale interes pristupa ovoj specifinoj zajednici. Vie odlika meunarodne organizacije ima ZND, jer se temelji na meudravnim ugovorima potpuno suverenih drava, s naznaenim ciljevima i ureenjem. One su uvidjele meusobne ciljeve suradnje, kako u tranzicijskim izazovima raspada SSSR-a, (poglavito u gospodarskom smislu, te uvoenju institucija liberalno-demokratskog poretka), tako i u smislu zajednikih vanjskopolitikih ciljeva, ali uvijek na temeljima ravnopravnosti i potivanja teritorijalne cjelovitosti, dravne nezavisnosti svake lanice, te prihvaanju svih meunarodnih obveza. Pored summita prema konferencijskom modelu, ZND je za neke posebne ciljeve mogao osnivati zajednika tijela, poput zajednikih zapovjednitva u pitanjima vojnih interesa i kontrole naoruanja u smislu koritenja atomske energije, neka tijela s ciljem uspostave zajednikog trita po uzoru na europska ili azijska iskustva trgovakih odnosa i sl. Novim promjenama meunarodnih odnosa smanjena je homogenost ovog podruja. Izazovi velikih kriza, meudravnih te unutardravnih napetosti i sporova u dravama lanicama ZND-a, te penetracijom SAD-a, poglavito prema dravama Kavkaza i nekih azijskih zemalja, oslabili su i dokinuli ovakav savez. Za dio teksta osnivakog ugovora vidi: CHRONIK HANDBUCH REDEN UND DOKUMENE DES 20. JAHRHUNDER, Chronic Verlag, Gterslob, Mnchen, 1996., str. 500.

764


1291. do 1798., te ponovno 1815. do 1848.4), Nizozemska (1580. 1795.), SAD (1778. 1787. lanci o konfederaciji5), Njemaki savez (1815. 1866.), Sjevernonjemaki savez (1866. 1871.)6, Centralnoamerika konfederacija (od 1895. do 1899., ponovno 1922.) i dr. Savezna drava (federacija) je dravnopravna zajednica vie drava koje nose razliite nazive (republika, zemlja, pokrajina), a ustavom je ureen odnos izmeu savezne i pokrajinske vlasti. Federacija je kao cjelina subjekt meunarodnog prava. Mnogobrojni povijesni primjeri i suvremeno stanje4 vicarska konfederacija (Confderation Helvtique) svakako je jedan od najstarijih primjera konfederacije u povijesti i najjasniji uzor njezina organiziranja. Ona je prvotno nastala 1291. godine kada su je oformila tri tzv. prakantona Uri, Schwyz i Unterwalden. Do potkraj XIV. stoljea Konfederaciji pristupaju i drugi kantoni. Organizacija te Konfederacije predviena je Federalnim paktom sklopljenim u Bernu 1353. godine, a kantoni zadravaju svoju suverenost, prenosei tek neke poslove od svojih zajednikih interesa na Savez (obrana, arbitrani postupci i sl.). Izazovi reformacije znatno su oslabili funkcioniranje Konfederacije, koja je u vremenu Napoleonovih ratova i ukinuta. Obnovljena je ponovno odlukama Bekog kongresa 1815. godine, kada je Konfederaciji priznata i trajna neutralnost, da bi se 1848., nakon graanskog rata, usvajanjem novog Ustava vicarska transformirala u federativnu dravu. Ustavom je ojaana sredinja vlast u federaciji. Umjesto Sabora (agessatzung), s prerogativima konferencijskog predstavnitva kantona i tzv. Vodeeg kantona, (koji je imao stalnu upravnu funkciju dok Sabor ne zasjeda) sada je prema tzv. skuptinskom modelu oformljena dvodomna skuptina koju ine Vijee kantona i Nacionalno vijee. Savez ima i nadalje mali broj ovlatenja (vanjska politika, neki posebni trgovako-pravni odnosi), ali je samostalnost kantona ograniena nemogunou donoenja i provoenja propisa, izriito suprotnih federativnom ustavu. Vidi vie: DEGAN, V. ., Konfederalizam, Politika misao, Vol. XXVIII., br. 2, Zagreb, 1991., str. 913; Za tekst Zavrnog akta Bekog kongresa sklopljenog 9. lipnja 1815. izmeu Austrije, panjolske, Francuske, Velike Britanije, Portugala, Pruske, Rusije i vedske koji ureuje poloaj vicarske vidi, IBLER, V., Diplomatska historija 1814.1871. sumarni pregled, Zagreb, 1960., str. 137 i dalje. Vidi i VAJS, A., KANDI, Lj., Opta istorija drave i prava dvanaesto izdanje, Savremena administracija, Beograd, 1984., str. 224225. 5 Jedan od prvih cjelovitih primjera konfederativnog ureenja svakako je razdoblje amerike povijesti od 1777. do Ustava iz 1787. godine. Iako e se teorijsko-pravne pa i mnogo ire polemike o ureenju drave voditi i jo do polovice XIX. stoljea, tzv. lanci o konfederaciji i vjenoj Uniji ostaju povijesni primjer postojanja prvog jasnog i prepoznatljivog suvremenog modela konfederacije. Svaka od pojedinih drava ima vlastiti Ustav, koji proklamira narodnu suverenost i podjelu vlasti, a svih trinaest kolonija na Savez prenose samo neka ovlatenja. Ona spadaju u nadlenost jednodomnog Kongresa i ine tzv. "supranacionalnu legislativu". Nacionalna legislativa potpuno je u rukama drava lanica Saveza, a "supranacionalna egzekutiva" zapravo uope ne postoji, iako kao stalni organ Saveza djeluje Odbor. I financijsko-pravne ovlasti ostale su u nadlenosti drava lanica, to smanjuje mogunost jae egzistencije Saveza. Sve to ima za posljedicu neuinkovitost takvog saveza, to pokazuju daljnji procesi amerike dravnopravne povijesti, ali i mnoge rasprave o ustavnopravnoj prirodi drave. o, dakako, ne moe biti tema ovog rada. Za tekst lanaka o konfederaciji i vjenoj Uniji vidi: KUROVI, ., Hrestomatija ope povijesti prava i drave II. knjiga (Novi vijek), Izdava PF u Zagrebu, Zagreb, 2000., str. 58 63; JELUI, M., Razvoj konfederalistikih stremljenja u SAD i konfederalistika koncepcija Johna Caldowella Calhouna, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, God. 42., br., 56, Zagreb, 1992., str. 843854; JOVANOVI, S., Ameriki federalizam, Politika i drutvo, Beograd, 1939.; DEGAN, Konfederalizam, str. 1621. 6 O tome vie: ZIPPELIUS,R., Kleine deutsche Verfassungsgeschichte vom frhen Mittelalter bis zum Gegenwart, Becksche Reihe, vierte vorbereitete Aufgabe, str. 90121.; DEGAN, V., ., Konfederalizam, str. 2129.


765

ukazuju na najrazliitija rjeenja odnosa izmeu savezne razine i razine drave lanice federacije, ali su nerijetki primjeri da i lanice savezne drave imaju, dodue ogranienu, meunarodnopravnu sposobnost. Izvjesno znaenje federalnih jedinica u meunarodnim odnosima potvruje i postojanje, tzv. federalne klauzule, koja omoguuje upravo tim jedinicama vezanost s odreenim ugovorom i njegovu provedbu. Kao primjere suvremenih federacija moemo spomenuti Austriju, Njemaku, vicarsku te Jugoslaviju, ija je federalna jedinica u vremenu od 1945. do 1991. bila i Hrvatska. U povijesti je bilo, ali i danas postoji, i drugih oblika povezivanja drava, temeljenih najrazliitijim meusobnim, ali i meunarodnim interesima. o su raznovrsni savezi, danas suverenih drava, prije lanica kolonijalnih carstava (Commonwealth) te mnogobrojne meunarodne organizacije. Oni su nesporno subjekti meunarodnog prava, od onih klasine strukture, kao npr. Ujedinjeni narodi, do onih supranacionalnih", kao to je Europska unija. Svu osebujnost ispoljavanja najrazliitijih kompromisa predstavljaju suvremeni primjeri sloenih drava sui generis poput Bosne i Hercegovine prema Daytonskom sporazumu iz 1995. te zajednike drave Srbije i Crne Gore, sukladno odredbama tzv. Beogradskog sporazuma te s njim usklaene Ustavne povelje iz 2002. godine.

2. Ideje konfederalizacije Jugoslavije 1945. 1990.U situacijama politikih i dravnih kriza jugoslavenskog zajednitva, za itavo njezino gotovo sedamdesetljetno razdoblje postojanja, vodei su politiki dunosnici traili rjeenje za njezin opstanak, pazei pritom na svoje stranake, ideoloke ili usko osobne interese.7 ako je jo prije Drugog svjetskog rata, u7 Zanimljivo je pripomenuti kako je ve u tijeku Prvog svjetskog rata, u vremenu procesa nastanka zajednike jugoslavenske drave bilo izuzetno razraenih ideja o novoj jugoslavenskoj dravi s nekim konfederativnim obiljejima. Iako su se te ideje odnosile poglavito na definiranje prijelaznog, provizornog razdoblja, od proglaenja ujedinjenja do donoenja ustava, i one mogu ukazivati na zanimljiva rjeenja konfederativnog ureenja zajednike jugoslavenske drave. Pobornici takvih ideja bili su, kao i kasnije, pripadnici Hrvata, Slovenaca, a kao primjer moemo iznijeti, zbog srbijanskih opstrukcija kasnije neprihvaenu enevsku deklaracije, iz studenog 1918. godine. Prema tom nacrtu trebalo je biti oformljeno tzv. "Zajedniko ministarstvo", kao oblik prijelazne vlade, utemeljeno na paritetnim i ravnopravnim principima. "Vlada Kraljevine Srbije i Narodno vijee u Zagrebu produit e otpravljati poslove svaki u svojem unutranjem pravnom i teritorijalnom delokrugu na redovan nain, kakav god postoji, dok Velika Skuptina ujedinjenih Srba, Hrvata i Slovenaca (Konstituanta) izabrana optim, jednakim, neposrednim i tajnim glasanjem svih graana, ustavom ne propie definitivno ustrojstvo drave". Prema ulinoviu ova zajednica, osim vie odlika federacije ima i dva obiljeja konfederacije: 1. obje drave su u potpunosti zadrale svoju unutranju suverenost i pravo da odluuju o svim onim poslovima, koji nisu odreeni kao poslovi u iskljuivoj, prenijetoj nadlenosti zajednike drave i 2. Zajedniko ministarstvo u potpunosti zavisi od odluka svojih Vlada (Vlada Kraljevine Srbije i Narodno vijee SHS). o "zajedniko ministarstvo" je, dakle, bilo neki vid konfederativnog organa, no u ovom sluaju s nadlenostima "supranacionalne egzekutive", jer se radi o provizornom stanju nepostojanja zajednikog parlamentarnog tijela. Za tekst enevske deklaracije vidi: II, F., Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, naklada "Matica Hrvatska", Zagreb,

766


vremenima kada je velikosrpsko hegemonistiko nasilje u Jugoslaviji bilo na svom vrhuncu, to se pokuavalo prikazati kao nerijeenost nacionalnog pitanja, dolo do Sporazuma Cvetkovi-Maek (1939. godine) i stvorena je Banovina Hrvatska. No ona nije uspjela odoljeti, s jedne strane velikosrpskoj moi nove vlade generala Simovia, te izazovima Drugog svjetskog rata. Jugoslavija, ustrojena na konfederativnim naelima bila je u zamislima i nekih izdvojenih politikih prijedloga HSS-a u Drugom svjetskom ratu. No, kasnija su kretanja ipak ila u pravcu stvaranja, dodue, formalnopravno ravnopravne federacije, ali u zbilji centralistike dogmatsko-unitaristike drave. I s novim reimom jugoslavenska se drava kroz itavo svoje poslijeratno vrijeme nalazila u stalnoj opasnosti svojega raspadanja. Iza naoigled stabilnog ideolokog monolitnog partijskog sustava vodile su se stalne rasprave o svim kljunim pitanjima, pa i o preureenju jugoslavenske zajednice. I dok je Banovina Hrvatska bile jedna vrsta decentralizacije i federalizacije dravne vlasti sui generis, u vremenu socijalistike Jugoslavije gotovo od samog poetka njezina nastajanja postojale su razne ideje nunosti njezine transformacije u pravcu konfederalizacije. U mnogim se dijelovima drutvene, socijalne i kulturne stvarnosti pokazivalo da, unato svojem federativnom ureenju, centralistiki, etatistiki ureena drava, pod stalnim pritiskom i bezgraninom moi Partije i karizmatskog voe, trai odlunije promjene svog dravnog ureenja. Prva ideja o stvaranju jugoslavenske konfederacije, istaknuta na politikoj razini dolazi od najblieg itovog suradnika i jednog od utemeljitelja i glavnih ideologa jugoslavenskoga jedinstva, Eduarda Kardelja. ako je na sjednici Izvrnog komiteta Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije (IK CK SKJ), odranoj od 14. do 16. oujka 1962. u okolnostima sporova ideoloke i ekonomsko-politike problematike, sukoba izmeu stajalita o veoj samostalnost republika, i stajalita o centraliziranoj federaciji, ogranienom samoupravljanju i zadravanju dotadanje uloge drave i partije, bio posebno zanimljiv Kardeljev prijedlog. Njegova analiza nacionalnog stanja u Jugoslaviji uoava tri realiteta: 1. Krugovi skloni izrazitoj centralizaciji i etatizaciji, koji kroz takav koncept organizacije drave pokuavaju ostvariti sada zamaskirane velikosrpske interese; 2. Drugi se krug zalagao za korake decentralizacije i deetatizacije, no u prilog, tzv. nerazvijenih podruja, koji bi profitirali tim zahvatima; 3. rei je krug stajalita bio okupljen oko slovenskih i hrvatskih republiko-partijskih vodstava i zalagao se za radikalniji model decentralizacije. U takvim okolnostima nacionalnog stanja, Kardelj je polazio od teze kako je jugoslavenska drava nastala na principu ujedinjenja oko ideala socijalizma. i narodi su se ujedinili poput svih drugih naroda svijeta i njihovih modela ujedinjavanja, te je stoga i u okolnostima ideolokih imperativa, mogue izvriti konfederalizaciju jugoslavenske drave. U svojem modelu konfederalizacije dravnog i drutvenog sustava, Kardelj osobito naglaava decentralizaciju financijskih sredstava,1920., str. 236241.; ULINOVI, F., Dravnopravna historija jugoslavenskih zemalja XIX. i XX. stoljea, - knj. II., kolska knjiga, Zagreb, 1954., str. 207209.


767

smatrajui kako efikasnost rada banaka treba mjeriti prema njezinom profitu. On ukazuje i na nunost diferenciranja nadlenosti saveznih banaka u odnosu na republike. Kardelj se posebno zalae i za novi devizni reim. i bi novi financijski standardi, uz bitnije dravnopravne promjene trebale stabilizirati jugoslavensku dravu. No, napetosti u meurepublikim partijskim vodstvima bile su vrlo velike, pa je ito u tom vremenu bio ozbiljno zabrinut za opstanak same dravne zajednice. 2.1. "Od savezne drave prema dravnom savezu" - reformska nastojanja u vremenu Hrvatskog proljea (1970./1971.) U razdoblje dinaminih politikih odnosa ezdesetih godina i prijelaza desetljea, kada je jugoslavenska drava ozbiljno uzdrmana pojavama nacionalnih pokreta (svakako najglasovitiji Hrvatski nacionalni pokret kako ga naziva Bilandi8), ova politika promiljanja postaju realnost, te su ona poela postajati i uzorima novih ustavnopravnih rjeenja reorganizacije drave. Jedna od osnovnih intencija proljearskih politiara, napose okupljenih oko vodstva hrvatskog Saveza komunista, je preobrazba jugoslavenske drave iz savezne drave u dravni savez. Vodstvo hrvatskih komunista, veim svojim dijelom okupljeno oko dominantne proljearske ideje vrlo je opirno obrazlagalo temeljne razloge i uzroke nunosti transformacije jugoslavenske drave, te predlagalo konkretna rjeenja za reformu same drave. Osnovni razlozi takve transformacije, svakako su ope politike prilike u dravnom ureenju i ustavnoj te pravnoj zbilji, a ideja o rehabilitiranju potpunije hrvatske dravnosti jasno je obrazlagana i shvaana.9 Detaljna elaboracija pitanja transformacije poloaja Hrvatske u odnosima prema federaciji, konfederalizacija Jugoslavije i sl. zahtijevala bi daljnju i dublju analizu, to opseg ovog rada nikako ne moe zahvatiti. Vano je tek navesti kako je hrvatsko proljearsko vodstvo bilo potpuno svjesno hrvatske "samobitnosti" i dravnosti, ono ga je vrlo esto obrazlagalo i argumentiralo, predlaui i konkretne zahvate institucionalne transformacije jugoslavenske drave premaBILANDI, D., Hrvatska moderna povijest, Golden marketing, Zagreb, 2001., str. 553. Iako se moe tvrditi neobjektivnost i nedovoljna prihvatljivost memoara kao izvora za prouavanje povijesnih injenica, (a u nedostatku izvora u ovom se radu poesto pozivamo na neku memoarsku knjievnost), mi prihvaamo stav A. Miluia koji o memoarima kao pravno-povijesnim izvorima navodi: "Memoari pojedinih linosti, posebice onih to su bile aktivni sudionici politikih zbivanja o kojima piu, takoer imaju vrijednost kao izvor podataka o povijesnim injenicama, kada se informacije koje se donose interpretiraju kritiki (a to se mora zbog toga to su memoari esto neobjektivni, pristrani, jer prenaglaavaju pievu ulogu u zbivanjima koja opisuju), uzimajui u obzir i druge izvore.", MILUI, A., Povijest hrvatskog prava i drave knjiga prva uvod temeljni problemi znanstvenog pristupa predmetu, Sveuilite J.J. Strossmayera u Osijeku, Osijek, 1997. str. 49. Mi se u ovom radu oslanjamo primjerice na memoarsku literaturu dr. Savke Dabevi-Kuar, ak. Davorina Rudolfa, ak. Duana Bilandia, Borisava Jovia i dr., nastojei odgovoriti na zahtjeve prema memoarskoj knjievnosti kao obliku pravno-povijesnog vrela.9 8

768


konfederalnom modelu, modelu saveza suverenih drava. akav se model temeljito obrazlae u aktima Centralnog komiteta SKH, a uz ideoloku osnovu (pozivanje na izvorna naela ZAVNOH-a, i druge temelje hrvatske i jugoslavenske ustavnosti, obrazovanje posebne, tzv. hrvatske radnike klase, usuprot internacionalizacijskim poimanjima radnike klase i sl.), vodstvo SK jasno predlae gospodarsku decentralizaciju, deetatizaciju velikih dravnih poduzea te radikalne promjene u funkcioniranju pravnih i faktikih mehanizama u Jugoslaviji (npr. reforma deviznog sustava, ekonomski koncept, tzv. istih rauna, detaljna reforma savezne politike prema, tzv. nerazvijenim republikama, eksploatacija dravnih dobiti od turizma i sl.).10 e e temeljne postavke rezultirati ustavnim amandmanima 1971. te donoenjem novog saveznog i republikog Ustava 1974. godine. ako su ve Amandmani na Ustav SFRJ iz 1971. godine najavili ono to e vrlo brzo uslijediti. Bio je to tzv. Konfederalni ustav iz 1974., kojim je, u okvirima i nadalje ideologiziranog drutvenog sustava, valjalo decentralizirati saveznu dravu, u pravcu to naglaenijeg samostalnijeg poloaja republika. Iako postoje pravnici koji osporavaju karakter jugoslavenske drave kao konfederacije (Degan), njezini su mehanizmi prema takvim ustavnim rjeenjima ipak ukazivali na znatne elemente konfederacije. Ustav, dodue, nije bio meunarodni ugovor, ali je usvajan naelom pariteta, ba kao i mnogi savezni zakoni, koji su bili u nadlenosti federacije. Naglaenija dravnost republika vidljiva je i u njezinom ogranienom meunarodnopravnom subjektivitetu. ako je, primjerice, l. 332. st. 8 Ustava SRH davao Republici mogunost sudjelovanja u procesu kreiranja vanjske politike SFRJ, dok je Ustav u procesu ratifikacije meunarodnog ugovora predviao mogunost da Republika daje suglasnost na one meunarodne ugovore za iju su provedbu nadlena republika tijela vlasti. l. 332. st. 8. Ustava SRH propisuje kako Republika Hrvatska "sudjeluje u utvrivanju i provoenju vanjske politike SFRJ i njezinih odnosa sa drugim dravama i meunarodnim organizacijama." U okviru predvienog zakonodavnog postupka i nadlenosti Federacije, republika daje suglasnost na meunarodne ugovore koji spadaju u njezinu nadlenost, a ima i mogunost sudjelovanja u meunarodnim odnosima, te ostvarivanje meunarodne suradnje. U tu svrhu Ustav SRH predvia, definirajui nadlenost Sabora, kako Sabor "daje suglasnost na meunarodne ugovore koje sklapa SFRJ, a koji zahtijevaju donoenje novih ili izmjene vaeih zakona Republike ili iz kojih proistjeu posebne obveze zaDo sada ve postoji opsena povijesna literatura, te podosta publicistikih i memoarskih naslova o Hrvatskom nacionalnom programu. Neke od njih, prema stajalitima autora ovog rada mogu biti svojevrsne studije, s obzirom na temeljitost i gotovo znanstvenu argumentaciju njihovih autora, kao npr. DABEVI-KUAR, S. 71 Hrvatski snovi i stvarnost knjiga prva i druga, Zagreb, Interpublic, Zagreb, 1997., RIPALO, M., Hrvatsko proljee, Globus, Zagreb, 1990., DRAGOVI, M., Hrvatsko proljee masovni pokret hrvatskog naroda, Hrvatska obzorja, asopis Ogranka Matice hrvatske Split, 1996., 4; str. 781-790. (asopis je u cjelosti tematski posveen Hrvatskom proljeu). Vidi i djela u prigodi obiljeavanja 30-te obljetnice Hrvatskog proljea, 2001.10


769

Socijalistiku Republiku Hrvatsku" (l. 350 st. 4. Ustava SRH). ime SRH sudjeluje u onim meunarodnim odnosima koji se odnose na delegirane joj nadlenosti od strane Federacije.11 Sagledavajui kontinuitet hrvatske dravnosti 20. stoljea Hodimir Sirotkovi ovako analizira poloaj hrvatske drave na temelju novog Ustava : "Ustav SRH iz 1974. godine, u skladu sa sedamdesetih godina prihvaenom koncepcijom reforme federacije u smislu snaenja republike dravnosti i suvereniteta i unoenja elemenata konfederalizma u ustrojstvo federativne vlasti, vraa se u osnovi, koncepciji izvornog suvereniteta i dravnosti Republike Hrvatske iz 1947. godine. ako se u osnovnim naelima Ustava SRH iz 1974. godine istie da je hrvatski narod uspostavio svoju dravu SRH na temelju prava na samoodreenje, ukljuujui i pravo na odcjepljenje i udruivanje s drugim narodima svojom slobodno izraenom voljom, a radi zatite svoje nacionalne nezavisnosti i slobode."12 Ustav je inicirao brojne pravne i politike procese. Rasformirani su mnogi fondovi federacije u korist republika, a federativni organi ustrojeni su na principima pariteta, a ne vie na do tada postojeem veinskom modelu. ime su dobila na znaenju hrvatska tijela vlasti, Sabor Socijalistike Republike Hrvatske, Predsjednitvo, Savjet Republike, te Izvrno vijee Sabora (republika vlada). Dogaanja s kraja 70-ih i tijek 80-ih godina obiljeeni su brojnim napetostima i novim ideolokim trendovima. ako je npr. 1976. donijet Zakon o udruenom radu. Smrt jugoslavenskoga predsjednika ita 1980. bila je uvodom u sve intenzivnije i otvorene meunacionalne sukobe izmeu pojedinih naroda Jugoslavije. Nastavljaju se i mnogobrojni sudski progoni uglednih Hrvata. Godine 1981. javlja se ponovno kosovska kriza, koja e sljedeih godina dosei velike razmjere. Jaa i velikosrpska misao, koja je 1986. godine u zloglasnom Memorandumu SANU-a oivjela staro velikosrpstvo. Upravo e ovaj akt postati idejni predloak velikosrpskoj agresiji. Srbijanski partijski i republiki voa Slobodan Miloevi od 1988. ukida samostalnost autonomnih pokrajina u Srbiji i time i rui jugoslavenski ustavni sustav. Godine 1990. raspada se i Savez komunista Jugoslavije. Javljaju se nove politike stranke, produbljuje se gospodarska kriza i to sve vodi u suton Jugoslavije i njezine socijalistike ideologije. Zakljuno moemo rei kako konfederalizacija Jugoslavije, u smislu njezine ustavnopravne transformacije, nije uspjela, niti juridiki (s obzirom na mnoge nedoreenosti i nune kompromise te napose ideoloka ogranienja), a niti faktiki (zbog uruavanja jugoslavenskog dravnog sustava, gospodarskog kolapsa i novog vala velikosrpskog politikog nasilja).11 Ustavni lanci navedeni prema: Ustav Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije i Ustav Socijalistike Republike Hrvatske, NN, Zagreb, 1979. 12 SIROKOVI, H., Kontinuitet izgradnje hrvatske dravnosti u razdoblju 1918.-1991., Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 6., Zagreb, 2000., str. 996.

770


3. Nacrti konfederacije kao prijedlozi rjeavanja jugoslavenske krize 1990./1991.U predveerje jugoslavenske krize, kada je ve bilo jasno da slijede burne promjene na politikim obzorjima ovih prostora, kada se velikosrpskohegemonistika politika pribliava vrhuncu svoje pogubnosti za susjedne narode, mnogi hrvatski intelektualci i politiari govore o nunosti transformacije jugoslavenske drave u pravcu stvaranja klasinog modela konfederacije. ema je to mnogih javnih politikih nastupa predvodnika hrvatske oporbene misli Franje umana i ak. Ivana Supeka (predsjednika HAZU). Iako razliiti politiki vizionari, u svojim su se predavanjima u Chicagu u studenom 1989. godine izjanjavali za nunost transformacije jugoslavenske zajednice u pravcu konfederacije. Supek je u ime HAZU konfederativni model drave sagledavao jo u kontekstu samoupravnih institucija, zalaui se za jaanje institucija drutvenog, politikog i gospodarskog karaktera te je smatrao kako e se takvim jaanjem postii pluralitet i demokratinost drutva.13 S druge strane, uman se priklanjao naglaenijoj nacionalno-liberalnoj orijentaciji stvaranjem jae nacionalne drave hrvatskoga naroda, koja e kroz viestranaje i zatitu ljudskih prava ostvariti demokratski i pluralistiki koncept.14 Jo prije ovih vizija hrvatskih intelektualaca krajem osamdesetih godina, slovensko, poglavito oporbeno, mnijenje takoer izraava svoja stajalita o nunosti reforme jugoslavenske drave. Dejan Jovi slovensku politiku oporbu promatra u dva kruga (jedan okupljen oko lista Mladina i J. Jane, dok je drugi, intelektualno mnogo snaniji, vezan za asopis Nova revija, Grafenauera i13 U mnogim svojim radovima ak. Ivan Supek tada je naglaavao temeljne postulate u pristupu jugoslavenskom pitanju. Meu njima je dakako stvaranje konfederativnog modela drave, kojeg treba urno ukljuiti u europske institucije. Odnos s BiH vidio je znaajnim imbenikom u zajednikom odupiranju velikosrpskom ekspanzionizmu, zalaui se za njezinu dravnopravnu cjelovitost i nezavisnost, dok je u znanosti vidio osnovicu svega budueg razvitka i napretka hrvatskog naroda i drave. Vidi, npr. SUPEK, I., European peace and cooperation after the disintegration of the Socialist Federative Republic of Yugoslavia, Encyclopedia moderna, str. 433437., 1992.; SUPEK, I., Humanizam i politiki pluralizam, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Birotehnika, Zagreb, 1990. (predavanje odrano u JAZU); ova stajalita Supek je iznosio i u mnogih javnim istupima i intervjuima u programima hrvatskih javnih glasila, primjerice Hrvatskoj televiziji (urednik: Branimir Bili) ili Hrvatskom radiju (urednik Aris Angelis) i dr. 14 Programska osnovica Hrvatske Demokratske Zajednice temeljena je i na povijesnim pogledima i argumentima Franje umana. Nju je uman generirao tijekom svojega ivota u svojim glavnim znanstvenim napisima te ukupnom radu kao direktor Instituta za historiju radnikog pokreta. a je politika vizija temeljena na pozitivnim sastavnicama Starevievskog dravotvorstva, radievtine, te pozitivnim postignuima hrvatske antifaistike ljevice, s naglaenim odlunim ciljem, stvaranjem suverene hrvatske nacionalne drave sukladno kriterijima meunarodne zajednice. Sadraj te politike ideje je i revalorizacija znaenja uloge hrvatskoga iseljenitva u prolosti i danas, te politika pomirbe izmeu suprotstavljenih strana u svim hrvatskim povijesnim sukobima, u cilju stvaranja politikog jedinstva hrvatskoga naroda. Snano je naglaen i koncept demokratske i socjalne drave, slobode poduzetnitva, te u cjelini izgradnje moderne hrvatske drave u zajednici zemalja slobodnoga svijeta.


771

Rupela). Ovaj drugi krug, u mnogim lancima i istupima nudi vie mogunosti poloaja Slovenije u Jugoslaviji, kreui se u rasponu od ostanka Slovenije u jedinstvenoj dravi, preko jae reforme jugoslavenske federacije, tj. "federacije koja nee priznavati dravnu suverenost samo formalno" to je zapravo prijedlog dravne konfederalizacije (ako Ustav iz 1974. godine promatramo kao konfederalni ustav) pa do stvaranja potpuno samostalne i nezavisne drave.15 U tim lancima osobito argumentirano o slovenskoj nezavisnosti pie ine Hribar. No, slovenska je oporbena scena, dodue drukije impostirana od one srbijanske (primjerice zalae se za izolacionistiki koncept), u stalnom dosluhu i korelaciji ba sa srbijanskim nacionalistiko-ekspanzionistikim oporbenim krugovima. Reakcija politike komunistike elite u Sloveniji bila je prilino "kardeljevski" postavljena, slino kao i u Srbiji, ali e se novim demokratskim zaokretima i slomom SK, ona ipak temeljito demokratizirati i transformirati, u potpunosti prihvativi ideale liberalne demokracije i samostalne slovenske drave. Iz svega naznaenog gotovo je nemogue tvrditi kako postoji bilo kakva veza i razumijevanje slovenskih krugova za pitanja hrvatskih dravotvornih interesa, iako e nova realnost 1990. godine uzrokovati zajednika, koordiniranija stajalita slovenske i hrvatske vlade. 3.1. Zajedniki slovensko-hrvatski nacrt iz listopada 1990. godine Vrijeme poetaka jugoslavenske krize 1990.,16 kada su meurepubliki odnosi obiljeeni zategnutou i suprotstavljanjima demokratskih i antidemokratsko-hegemonistikih snaga, ponovno je obiljeeno novim raspravama o reorganizaciji jugoslavenske drave. Kao i ranije, nositelji takvih ideja predstavnici su, sada demokratskih, vlada u Zagrebu i Ljubljani. Oni istiu kako se Jugoslavija moe spasiti jedino u obliku saveza suverenih drava. U javnosti se u tim vremenima nerijetko pojavljuju stajalita o nunosti, tzv. skandinavizacije Jugoslavije, a vrlo skoro nakon formiranja novih demokratskih vlasti u Sloveniji i Hrvatskoj pojavljuju se i slubeni nacrti mogueg saveza jugoslavenskih republika.

JOVI, D., Jugoslavija drava koja je odumrla uspon, kriza i pad Kardeljeve Jugoslavije (1974.1990.), Prometej, Zagreb, 2003., str. 433 i dalje. 16 Ovo razdoblje predstavlja prijelomnicu u suvremenoj povijesti svjetske politike, napose europskih odnosa. Pad Berlinskog zida, uruavanje komunistikih sustava i korjenite demokratske promjene u veini istonoeuropskih i srednjoeuropskih drava, ujedinjenje Njemake, novo definiranje pojmova nacionalne sigurnosti i vanjskopolitikih interesa mnogih drava u Europi oznaavajui kraj hladnoratovskog bipolarnog vremena. Svijet otvara potpuno novu stranicu svojega razvitka, susreui se s novim i znatno drukijim interesima i problemima svoje sigurnosti, razvitka i ukupnih meunarodnih odnosa. O tome vidi vie npr.: DI NOLFO, E., Storia delle relazioni internazionali 1918.1998., editori Laterza, 6. izd., 2005., str. 13301334; CALVOCORESSI, P., Svjetska politika nakon 1945., Nakladni zavod Globus i Adami, Zagreb, 2003., str. 328355 i 430445; DUROSELLLE, J., B., Storia diplomatica dal 1919 ai nostri giorni talijansko izdanje, Edizione universitaria di Lettere Economia Diritto, str. 713732.

15

772


Osobito znaajan je Model konfederacije u Jugoslaviji (Zajedniki prijedlog Predsjednitva Hrvatske i Slovenije), objavljen 12. listopada 1990. godine.17 (dalje Zajedniki prijedlog). Bio je to rezultat dvaju odvojenih nacrta, hrvatskog; Nacrt Ugovora o jugoslavenskoj konfederaciji savezu jugoslavenskih republika (autor je prof. Degan)18 i slovenskog prijedloga ugovora od 11. rujna. Unato slovenskom stajalitu labavijeg saveza (tzv. konfederacija a la cart), zajedniki je prijedlog, blii hrvatskim stajalitima, bio inspiriran idejama tadanjega ustroja Europske zajednice, te povijesnim iskustvima konfederativno ureenih drava. reba dodati i nekoliko rijei o slovenskim stajalitima, koja su bila temeljena na naglaenijoj suverenistikoj koncepciji. Iako je Slovenija naelno poetno podrala ovaj zajedniki prijedlog, njezini su zahtjevi bili usmjereni poglavito na ustrojavanje zone slobodne trgovine, s nekim koordinacijskim mehanizmima. aj tzv. model a la cart, znaio je da e suverenim dravama biti ponueni sadraji u kojima mogu stvoriti i provoditi stanovite zajednike politike, ve prema volji i politikim pogledima pojedinih drava, bez bilo kakve jae suprainstitucionalne strukture. o je zapravo trebao biti niz bilateralnih ugovora drava lanica, temeljen na zajednikim naelima, iz kojih drave potpuno slobodno biraju sadraje svoje meusobne suradnje, s moebitnim koordinacijskim tijelima, kroz koje bi se ostvarivala takva suradnja. O tom naglaenom suverenistikom stavu i nesklonosti Slovenije prema konferedalizaciji jugoslavenske drave pie i Dimitrije Rupel.19 I iz ovoga se moe potvrditi zakljuak kako je hrvatskoslovenska suradnja bila izrazito pragmatine prirode. Razmatrajui ovaj Zajedniki prijedlog vano je napomenuti kako je on temeljen na primjerima tadanjeg iskustva stvaranja europske supranacionalne pravne strukture, te je vodio rauna i o osobitostima vrlo osjetljivih odnosa jugoslavenske krize. o je i razumljivo kada se uzme u obzir temeljni motiv samog stvaranja te zajednice. o je poglavito bilo postizanje kompromisa izmeu vrlo oprenih poetnih polazita tadanjih jugoslavenskih republika i ouvanje stabilnosti i mira na ovom prostoru. Kako je imperativ kompromisa bio uvjetovan prilino razliitim polaznim stajalitima, jer je trebalo pomiriti demokratskoeuropske snage u Hrvatskoj i Sloveniji, s onim antidemokratsko-velikosrpskim krugovima u Srbiji i Crnoj Gori (koji su se zalagali za centralizirani, unitaristiki koncept), Zajedniki prijedlog je trebao, na neki nain, pomiriti suprotnosti i odgovoriti na prilino velik izazov sigurnosti u srednjoeuropskom i jugoistonoeuropskom prostoru. Sve su to razlozi odreenom specifinom modelu konfederacije, to su ga zajedniki predloila Predsjednitva republika

17 ekst ovog Nacrta objavljen je 12. listopada u Vjesniku, a objavio ga je i prof. Degan, Vidi: DEGAN, V. ., Hrvatska drava u meunarodnoj zajednici razvitak njezine meunarodnopravne osobnosti tijekom povijesti, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2002., str. 281294. 18 Za tekst vidi: Ibid., str. 295306. 19 RUPEL, D., Skrivenost drave, str. 70 i dalje.


773

Hrvatske i Slovenije.20 No, meunarodno pravo ne poznaje neki uobiajeni jednoobrazni model konfederacije. Njegovo povijesno iskustvo i zbilja doputa stvaranje najrazliitijih oblika konfederativnih struktura. 3.1.1. Ravnopravnost drava lanica meunarodni ugovor Kako je ve naglaeno, konfederacija se mora temeljiti na meunarodnom ugovoru, to znai da se njome ne obrazuje neka dravnopravna tvorba, ve iskljuivo organizam to nastaje klasinim meunarodnim ugovorom. Na tom su tragu ve i temeljna polazita Zajednikog nacrta, koja predviajui zajednike organe Konfederacije naglaavaju delegatski, tj. konferencijski princip njihova djelovanja. Svaka "supranacionalna legislativa, egzekutiva ili judikatura" mora se temeljiti na konceptu jednoglasnosti i pariteta. Drugi je pokazatelj naglaavanja ovog kontraktualnog karaktera jugoslavenske zajednice svakako injenica da Zajedniki prijedlog (osim uvoda i emeljnih polazita), zapravo predvia klasian model meunarodnog ugovora, koji definira pravnu infrastrukturu Konfederacije, a sklapaju ga samostalne i suverene drave.21 ako Zajedniki prijedlog prejudicira nunost stvaranja samostalnih i nezavisnih drava, bivih republika SFRJ. Ugovor se trebao sastojati iz slijedeih glava: (I.) Naela; (II.) lanstvo; (III.) Nadlenost; (IV.) Organi; (V.) Financiranje Saveza; (VI.) Pitanje sukcesije; (VII.) Uporaba jezika i (VIII.) Prijelazne i zavrne odredbe. U Uvodu Zajednikog prijedloga istie se obaveza implementacije odredbe koja afirmira pravo naroda na samoodreenje, gdje se navodi kako se udruivanju pristupa "na temelju neotuivog i nepotroivog prava svakog naroda na samoodreenje, ukljuujui i pravo na odcjepljenje i udruivanje s drugim narodima i dravama". Na karakter meunarodnog ugovora, kojim je trebala biti obrazovana ova Konfederacija, upuuju i odredbe iz Prijelaznih i zavrnih odredaba Zajednikog prijedloga. One predviaju klasini mehanizam ratifikacije navedenog osnivakog meunarodnog ugovora Konfederacije, jednako uobiajenoj proceduri ratifikacije slinih ugovora iz primjera meunarodnih organizacija, kako to uobiajenoi su zajedniki motivi konfederacije iznijeti u emeljnim polazitima Zajednikog prijedloga. Motivi su bili: 1. ekonomska suradnja i povezivanje na tim interesima, 2. obrambeno-sigurnosni interesi, 3. dogovaranje standarda zatite ljudskih prava (posebno zatite nacionalnih manjina u svim lanicama Konfederacije), 4. jaanje meunarodnog poloaja drava, njihova razvitka i napretka. U tu se svrhu i oformljuje Konfederacija. 21 Kao uvjet lanstva u Savezu predvia se da sve drave moraju biti opredijeljene za parlamentarno-demokratski sustav, utemeljene na viestranakim izborima. Svaka lanica saveza mora se opredijeliti za slobodu privatnog vlasnitva, slobodu poduzetnitva i pravo sindikalnog organiziranja. Konfederalni sud je nadlean za odluivanje o moguem iskljuenju drave iz Saveza, u sluaju krenja Ugovora, tj. neispunjavanja prava i dunosti to proistjee iz lanstva. Prema uzoru na Povelju UN-a drave se dijele na iskonske lanice i one lanice koje naknadno iskau svoju volju za pristup Savezu. Nema razlike u njihovom statusu u Savezu. Na ovakvo rjeenje oit je utjecaj l. 3. i 4. Povelje Ujedinjenih naroda, koji reguliraju pitanja lanstva u Ujedinjenim narodima. Povelja Ujedinjenih naroda i Statut meunarodnog suda, Narodne Novine, Zagreb, 1992.; DEGAN, V. ., Meunarodno pravo, Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka, 2000., str. 437.20

774


predvia meunarodno pravo. ako bi svaka od drava-lanica Saveza, osnivaki ugovor ratificirala sukladno svojoj ustavnopravnoj proceduri, a instrumenti o ratifikaciji bili bi deponirani kod jedne od vlade drave-lanice Saveza. Ugovor stupa na snagu izmeu samo onih drava koje su ispunile uvjete ratifikacije i Savez stupa u ivot danom predaje ratifikacijskih instrumenata drava-lanica zainteresiranih za sudjelovanje u njemu. Mogue je i vremensko ogranienje trajanja Ugovora te je on mogao biti podvrgnut reviziji nakon 5 ili 10 godina. Postoji i posebna klauzula o istupanju iz Saveza. Ope je naelo da dravalanica moe uvijek napustiti Savez, to i proistjee iz naela prava naroda na samoodreenje, te iz injenice da drave-lanice Saveza imaju potpun meunarodnopravni subjektivitet. No posebna klauzula (toka 3 Glave VIII Zajednikog prijedloga) daje mogunost vezivanja istupa drave-lanice iz saveza s njezinim pristupom Europskoj zajednici. ime je ponovno naglaen interes drava-lanica Saveza da je on trebao predstavljati jedno prijelazno rjeenje proirenja Europske zajednice i prema srednjoeuropskom i jugoistonoeuropskom prostoru. Ravnopravnost drava lanica, naelo nenadglasavanja i nenametanja volje drugim dravama od bilo koje lanice Saveza, bilo je od izuzetne vanosti i kako smo objasnili temeljni uvjet formiranja jugoslavenske konfederacije. o istie i glavni hrvatski "projektant" modela konfederacije prof. dr. sc. Vladimir . Degan (uz dr. Darka Bakia) kada naglaava kako bi "drave-lanice morale priznati pravo na opstanak, na nezavisnost, na jednakost i na postojee granice (naelo uti possidetis). Ako toga nema, ne samo da nije mogua konfederacija, nego nije mogu ni bilo kakav drugi odnos zasnovan na pravu."22 Ove, gotovo proroanske rijei, pokazat e se potpuno tonima, kako u kasnijim stajalitima Konferencije o Jugoslaviji, tako i u daljnjim politikim odrednicama geneze jugoslavenske krize. 3.1.2. Polje suradnje drava-lanica "Ovaj koncept ne predstavlja labavu i nedjelotvornu federaciju ili labavu i nedjelotvornu konfederaciju, nego veoma vrst i konsolidiran savez suverenih drava na temelju zajednikih interesa, s namjerom da dugorono djeluje, pa da u svom prirodnom razvoju moda zadobije, poput Evropske unije 1993. i neka federalistika obiljeja."23 Ovako Degan obrazlae osnovne postavke i namjere kreacije jugoslavenskog saveza, to pokazuje da se u ovom prijedlogu trebalo raditi o dosta vrstom i homogeniziranom savezu, s mnogim zajednikim poljima suradnje i mehanizmima njezine provedbe. Suradnja koja se ostvaruje preko Saveza osobito je znaajna na sljedeim podrujima: i. vojno-obrambena suradnja;

22 23

DEGAN, Konfederalizam, str. 346. DEGAN, Konfederalizam, str. 44.


775

ii. suradnja u promociji standarda zatite prava ovjeka i nacionalnih manjina; iii. ekonomska, carinska suradnja, zatita okolia i kulturno-znanstvena suradnja prema principima meudravne solidarnosti. ad i) Ve emeljna polazita Zajednikog prijedloga navode kako "Konfederacija mora osigurati ostvarivanje obrambeno-sigurnosnih interesa, tj. zatitu od napada izvana, tonije, zatitu granica svih drava lanica." Ova je zadaa razraena u toki 3 glave III. Zajednikog prijedloga s naslovom "Obrana i sigurnost oruane snage". Posebno je naglaena zajednika obrana od agresije na Konfederaciju, gdje su nadlenosti i procedura voenja obrambenih zadaa povjerene zajednikim civilnim i vojnim tijelima Konfederacije, ostavljajui dravama lanicama iroku autonomiju u organizaciji, funkcioniranju, napose zapovijedanju svojim posebnim vojnim snagama. Ova je klauzula temeljena na iskustvima NAO-saveza koji u l. 5. Sjevernoatlanskog ugovora iz 1949. godine sadri sr vojnog postojanja tog vrlo specifinog vojno-politikog saveza. o je odredba o zajednikoj obrani od agresije treega i stava kako napad na bilo koju od drava lanica Saveza znai napad na itav savez. U tom sluaju, lanice saveza poduzimaju "akciju koju smatraju potrebnom, ukljuujui upotrebu oruane sile kako bi uspostavile i odrale sigurnost u Sjevernoatlanskom podruju"24 Vano je naglasiti kako je pitanje stvaranja posebnih vojski drava lanica saveza dodatno potvrivalo njihovu dravnost.25 S druge strane, provedba i usuglaavanje ovakvog ustroja vojske bilo je vrlo upitno i gotovo iluzorno. JNA je za itavog funkcioniranja jugoslavenske drave bila smatrana jamcem njezine opstojnosti, zalaui se za provedbu najradikalnijih ideolokih, drutvenih i politikih odrednica, koje su, toboe, trebale jamiti jugoslavensko dravno jedinstvo. Ona je funkcionirala kao potpuno izdvojeno tijelo u drutvenom i politikom sustavu, bez ikakve drutvene kontrole, a sve kljune odluke donosi samo vrhovni komandant, neprikosnoveni voa ukupnog dravnog, drutvenog i politikog sustava u zemlji. ito je do smrti 1980. godine, prema mnogim svjedoanstvima aktera tih zbivanja, imao potpunu dominaciju nad svim24 Navedeno prema KINDER, I., Institucionalna struktura i pravni poloaj Sjevernoatlanske organizacije, ZPFR, vol. 19., br. 1., Rijeka, 1998., str. 262; Zajednika obrambena suradnja bila je jedan od glavnih razloga uspostavljanja konfederacija u povijesti. Navodili smo ve primjere vicarske konfederacije, koja je krajem XIII. stoljea i nastala u elji za obranom od Habsburgovaca, a kasnije je jedna od temeljnih zadaa Konfederacije i bila zajednika obrana kantona od treih drava. Slino je bilo i u razdoblju nakon 1815. godine, kada je Beki kongres vicarskoj meunarodno priznao trajnu neutralnost. 25 ako je Nacrtom predvieno da svaka drava lanica samostalno odluuje o prirodi vojne slube (profesionalna ili obveznika vojska) te samostalno provodi vojnu obuku. Meudravna se pitanja rjeavaju temeljem dogovora i ravnopravnog sudjelovanja drava lanica u zajednikim vojnim nastojanjima Konfederacije, zato se osiguravaju i sredstava (tako postoje primjerice ideje o stvaranju zajednikih organizacijskih jedinica i kontingenata vie vojski, npr. zajedniko zrakoplovstvo i sl.). Poseban je sluaj formiranja kontingenata u svrhu zajednike obrane od agresije treega na Konfederaciju.

776


strukturama JNA, prijetei njome u vremenima dravnih kriza.26 Od sloma hrvatskog nacionalnog pokreta 1970-ih godina, nastavljaju se trendovi eliminacije mnogih uvaenih i dokazano kompetentnih hrvatskih asnika i visokih dunosnika u JNA27, tako da je uoi raspada Jugoslavije vrh JNA bio zapravo u potpunosti u rukama velikosrpskih krugova, koji se difamantno predstavljao braniteljem jugoslavenskog dravnog zajednitva. Pored S. Dapevi-Kuar i vodstva Hrvatskog nacionalnog pokreta u ezdesetim godinama, a napose 1970./71., na te je trendove ukazivao i slovenski oporbeni politiki dunosnik iz vrha slovenske omladinske organizacije Janez Jana. Zahtijevajui demilitarizaciju Slovenije, on je 1986. godine upozoravao da JNA djeluje potpuno izvan ustavnih pozicija i naela, dominantno ignorirajui slovensku i albansku nacionalnu komponentu svojega sastava.28 Sve te trendove pokazuju i mnoga zbivanja iz 1990. i kasnije, kada se JNA svrstava na stranu ekstremnih srpskih nacionalistikih vojnih formacija u Hrvatskoj i BiH. Stoga je u politikim krugovima 1990-ih, svaki istup ciljan uspostavi posebnih vojnih postrojbi u Hrvatskoj i Sloveniji bio na meti najodlunijih kritika velikosrpskih vojnih vrhova u Beogradu. ad ii) Suradnja u promociji standarda zatite prava ovjeka i nacionalnih manjina bila je osobito vana u kreaciji ovog Nacrta.29 U Uvodu, tj. osnovnim naelima Saveza, predvia se primjena Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama iz 1950. godine s pripadajuim protokolima, a daljnja razradba institucionalnih mehanizama predvienih za ovu Konfederaciju, pokazat e kako su autori ovog Nacrta bili inspirirani postojeim mehanizmima zatite ljudskih i manjinskih prava, sukladno normativnom, judikaturnom i zbiljskom okviru Vijea Europe. Uvod Nacrta posebno izdvaja neka temeljna ljudska, politika i graanska prava, no naglaava se njihova primjena i zatita s obzirom na recepciju prava Vijea Europe, koja e tititi institucije Konfederacije (napose Konfederalni sud). S druge strane, autori ovog Nacrta poznavali su i nove mehanizme prava Europske zajednice (sustav zatite ljudskih prava EZ do tada se temeljio iskljuivo na judikaturi Europskog suda), koje u vidu, tzv. etiri osnovne slobode Unije ini dio njezinu pravnu steevinu. a su naela trebala initi temelj zatite ljudskih prava u ekonomskom smislu, sukladno idejama autora ovog konfederativnog ugovora. ad iii) Zajedniki nacrt ovog polja meudravne suradnje naziva "kljunim dijelom konfederalnog ugovora". a, ekonomska suradnja, sastoji se od formiraO tome pie npr. DABEVI-KUAR, S., 71 hrvatski snovi i stvarnost knjiga 1., INERPUBLIC, Zagreb, 1997., str. 414 i dalje. 27 Neke podatke donosi DABEVI-KUAR, S, ibid., str. 429 i 444 i dalje. 28 O tome vidi: JOVI, D., Jugoslavija drava koja je odumrla (uspon, kriza i pad Kardeljeve Jugoslavije 1974.1990.), Prometej, Zagreb, 2003., str. 430431. 29 Zanimljivo je navesti kako je predsjednik jo uvijek postojeeg Predsjednitva R Hrvatske dr. uman inzistirao na posebnoj pozornosti u pravnom utanaivanju ovog vida suradnje. ako je, prema sjeanjima dr. Degana, autor ovog Nacrta, prema molbi dr. umana morao doraivati ove odredbe, uvrtavajui one o zatiti nacionalnih manjina.26


777

nja zajednikih mehanizama i sadraja slijedeih podruja: a) carinska unija, b) zajedniko trite, c) monetarna unija30 i d) zatita okolia i ostali vidovi suradnje. Kreacija ovih sadraja zajednikih polja meusobne suradnje inspirirana je novim procesima geneze zajednikih politika Europske zajednice, koja ba u tim vremenima ostvaruje poetna stremljenja prema konanoj monetarnoj uniji (koja u svojem izvornom doktrinarnom smislu nije postignuta ni do danas). Ovaj nacrt, meutim, ve predvia uspostavu svih stupnjeva ekonomskog povezivanja, to je bilo mogue s obzirom na postojanje jugoslavenskog dravnog zajednitva. Nacrt, dakle, polazi od carinske unije, to je preduvjet postojanja zajednikog trita, do konanog ustroja monetarne unije. U jugoslavenskom primjeru radilo bi se o jednostavnijem zahvatu transformacije drave, jer je ta transformacija trebala tek reorganizirati i reformirati postojeu federalnu dravu, koja je ve u nekim vidovima i ukljuivala ove ekonomske integrativne imbenike. S druge strane, europski je primjer mnogo zahtjevniji, jer polazi od integracijskih koraka, koji tek trebaju voditi konanoj uspostavi pune ekonomske integracijske strukture. 3.1.3. Supranacionalna legislativa, egzekutiva i judikatura Zajedniki nacrt jugoslavenske konfederacije polazi od tetrarhijskog koncepta glavnih organa kakvi su tada ve u procesima geneze europskih integracija postojali na razini Europske zajednice. Zajedniki nacrt navodi tako Savjetodavni parlament, Vijee ministara, Izvrnu komisiju te Konfederalni sud. U analizi ovih tijela nemogue je razmatrati njihovu zbilju, jer oni nikada nisu funkcionirali. Vrlo je teko izvriti bilo kakvu analizu njihove detaljnije pravne strukture ili mehanizama, jer Zajedniki nacrt sadri tek osnovna naela i dosta nedoreenosti.30 Monetarna unija nije do kraja definirana ovim Nacrtom. Date su tri mogunosti, koje polaze od razliitih modaliteta definiranja monetarne suverenosti drava lanica. Prva mogunost polazi od postojanja posebnih valuta svake drave lanice s usklaivanjem teajne politike. U drugoj takoer svaka drava lanica Konfederacije ima vlastitu valutu, ali je predvieno i postojanje tzv. zajednike obraunske valute (poput tadanjeg ECU-a). rea alternativa prijedloga polazi od monetarne suverenosti Konfederacije i sredinje emisijske politike. irina polaznih moguih prijedloga razumljiva je s obzirom na konstelacije ekonomske i monetarne politike u Jugoslaviji. S jedne strane, srbijanska je velikodravna politika nastojala ouvati svoje interese koncentracije financijskih institucija u Beogradu i naglaeniju kontrolu nad sredinjim monetarnim institucijama u Jugoslaviji. S druge strane, temeljni zahtjevi novih demokratskih vlada u Zagrebu i Ljubljani bili su eliminacija velikodravnih centralistikih institucija u sreditu federacije. a su pitanja ve od ezdesetih godina bila vaan kamen spoticanja i sukobima izmeu republikih vlada u Zagrebu i Ljubljani s jedne strane, te velikodravnih (zapravo velikosrpskih) krugova s druge dominantne strane u jugoslavenskoj federaciji. Otegotna okolnost prijepora stvaranja ukupnih ekonomskih odnosa u Jugoslaviji, vrlo nepovoljna za hrvatske interese, bila je postojanje tadanje tzv. reformske ekonomske politike saveznog premijera Ante Markovia, koji je imao veliku potporu europskih i meunarodnih ekonomskih i politikih krugova, pa su time zahtjevi za hrvatsku monetarnu samostalnost bili znatno oteani. U ovom kontekstu Zajedniki prijedlog predvia i zajedniku politiku na podruju temeljne infrastrukture prometa, veza i energetike, te na podruju poljoprivrede, pitanja elektroprivrede, eljeznikog prometa, pota i telekomunikacija, kao i pravila o konkurenciji (npr. antimonopolistike odredbe i sl.).

778


Vrlo je saet i prikaz ovog Nacrta, u vrelima znanosti meunarodnog prava, svodi se tek na nekoliko saetijih znanstvenih lanaka. Savjetodavni parlament predvien Nacrtom definiran je u nekoliko alternativnih koncepata, koje se kreu od recepcije iskustava Europske zajednice, preko modela snanijeg realiziranja parlamentarno-demokratskih principa pa do potpunog nepostojanja ovakvog tijela. Nekoliko je mogunosti predvieno za izbor lanova Savjetodavnog parlamenta. Prvi model predvia neposredan izbor zastupnika Savjetodavnog parlamenta na temelju proporcionalnih kriterija s obzirom na drave lanice Konfederacije. Ovaj Nacrt predvia jednoobrazna izborna pravila za izbor zastupnika, koja odreuje Vijee ministara, kao glavno zakonodavno tijelo Konfederacije31. Drugo rjeenje predvia donoenje odluka u Savjetodavnom parlamentu, sukladno paritetnim principima ustroja Konfederacije, tako da bi nacionalni parlamenti asignirali odreeni broj zastupnika. ini se kako se ovdje ne radi o imperativnom mandatu zastupnika u Savjetodavnom parlamentu, ve iskljuivo o nainu njihova izbora u Savjetodavni parlament.32 Nadlenost Savjetodavnog parlamenta kree se u modalitetima Zajednikog nacrta od koncepcije savjetodavnog organa, to je svakako njegova primarna funkcija, preko nadzornog tijela u Konfederaciji pa do njegova definiranja kao odreenog aktivnijeg subjekta u zakonodavnom postupku. Druga mogunost predvia donoenje "odluka" u Savjetodavnom parlamentu. No, takva odluka nije rezultat zakonodavnog postupka nekog parlamenta centralizirane drave, ve ona ima karakter odluke konferencijskog tipa. Naime, temeljna pretpostavka za donoenje takve odluke je "prethodna suglasnost drava lanica", a za stupanje odluke na snagu nuna je njezina naknadna ratifikacija sukladno zakonskojUtemeljen lancima od 137. do 144. Ugovora o EEC-u, institucionalna struktura Europskog parlamenta vie je puta mijenjana do dananje njegova naglaenije funkcije u ustavnoj strukturi Europske unije. Izbore za Europski parlament regulirao je Act Concerning the Election of the Representatives of the Assembly by Direct Universal Suffrage, ime je predvieno ope i jednako pravo glasa. Do 1976. lanovi Europskog parlamenta biraju se sukladno nacionalnim zakonodavstvima svojih zemalja, a kasnije je prihvaen koncept jednoobraznog modela izbora lanova Parlamenta. o je naelo dakle sluilo kao model piscima Zajednikog prijedloga Konfederacije. 32 Inzistiranje na paritetnim naelima i vrlo suenoj nadlenosti Savjetodavne skuptine svakako slijedi modele konfederativno ureenih drava i njihovu karakteristiku naglaenosti konferencijskog modela odluivanja. u dakako valja navesti da je povijesno iskustvo hrvatskih politikih krugova u jugoslavenskoj dravi, jo od 1918., izuzetno traumatino. Demokratski parlamentarni mehanizmi u Kraljevini SHS/Jugoslaviji bili su vrlo sueni, u relaciji prema izvrnoj vlasti (kralju i vladi), a rad skuptinskih organa u Vidovdanskom i Oktroiranom razdoblju bio je karakteriziran taktikom politikih malverzacija uvijek na tetu hrvatskih interesa, pa sve do antidemokratskih iskustava i nasilja velikosrpskih politikih krugova (napose 1928. godine). Vrijeme kada je vrijedio tzv. Oktroirani ustav (od 1931.) oznaeno je juridiki i dakako faktini bitno skuenim parlamentarizmom, gdje su hrvatski nacionalni interesi tek povremeno tieni nakon 1935. Razdoblje socijalistike vlade nakon 1945. zapravo ne poznaje klasian parlamentarni rad, jer je sustav odluivanja tek formalno u nadlenosti savezne skuptine, a faktino u rukama uskih partijskih krugova, gdje u konanici arbitrira neprikosnoveni voa drave.31


779

proceduri drava lanica. o pokazuje da Savjetodavna skuptina predstavlja iri politiki organ, koji djeluje na temeljima konferencijskog modela. a mogunost ureenja Savjetodavnog parlamenta predvia i njegovo pravo rasprave o godinjem izvjeu rada Izvrne komisije, kao i o nacrtu prorauna Konfederacije. Radi se zapravo o konkretizaciji savjetodavnog prava Savjetodavnog parlamenta, jer on nema nikakvo pravo kontrasignature po pitanjima proraunskog prava, to je jedno od temeljnih prava parlamenta u nekoj centralistiki ureenoj dravi. Jedna od mogunosti predvia tjenji odnos izmeu Savjetodavnog parlamenta i Izvrne komisije, kao svojevrsnog izvrno-strunog tijela Konfederacije. ako ta mogunost predvia sudjelovanje Izvrne komisije u radu Savjetodavnog parlamenta, a Parlament ima pravo postavljati zastupnika pitanja lanovima Izvrne komisije. Interpelacija nije propisana, iz jednostavnog razloga, to Parlament ne moe odluivati prema modalitetu zakonodavnih postupaka, karakteristinih za centraliziranu dravu. Mogunost koja predvia jau ulogu parlamenta u Konfederaciji propisuje i mogunost izglasavanja nepovjerenja Izvrnoj komisiji. Ovaj mehanizam parlamentarno-demokratske drave danas je prihvaen i u suvremenom odluivanju Europskog parlamenta. U sluaju da Savjetodavni parlament izglasuje nepovjerenje Izvrnoj komisiji, ona podnosi ostavku i ostaje na dunosti do izbora nove. Ovakva nadlenost Savjetodavnog parlamenta tek naelno slijedi tadanji koncept Europskog parlamenta. Njegova je nadlenost na osnovi izvora europskog prava (to smo ih naveli ranije) tada bila koncipirana u tri temeljne grupe: a) zakonodavna ovlatenja, b) financijska (proraunska) ovlatenja i c) nadzorna ovlatenja.33 Ugovor iz Maastrichta iz 1993., Amsterdama iz 1998. te Nice, kao i de lege ferenda Europskog ustava znatno ojaavaju pravni poloaj Europskog parlamenta u Europskoj uniji.34 Dakako da razlike izmeu Europskog parlamenta i Savjetodavnog parlamenta u ovom Nacrtu, proizlaze iz samog poimanja konfederacije, te Savjetodavni parlament ipak odgovara pravnopovijesnim iskustvima vicarskih Dieta, dok je temeljna intencija Europskog parlamenta ila u cilju njegova institucionalnog ojaavanja, kao nekog vida donjeg parlamentarnog doma moebitne budue europske federacije.Zakonodavni postupak Europskog parlamenta, znatno razraen Jedinstvenim europskim aktom iz 1986. godine ima znaajne specifinosti u odnosu na tradicionalnu ulogu parlamenata u nacionalnim dravama. Sloenost tog postupka u konanici odluujuu ulogu ipak daje Vijeu Europskih zajednica. Neto je detaljnija i naglaenija uloga Europskog parlamenta u donoenju prorauna Europske zajednice. O poloaju Europskog parlamenta, napose prema Osnivakim ugovorima, drugim izvorima europskog prava, a naroito Jedinstvenom europskom aktu iz 1987. vidi u RODIN, S., Pravni sustav i institucije Evropske zajednice, Zagrebaka poslovna kola, Zagreb, 1990., str. 160172. 34 O razvitku Europskog parlamenta u svjetlu izrazitije institucionalne rekonstrukcije Europske Unije, vidi vie: JURI, D., "Europski parlament nakon Amsterdamskog ugovora" Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 19. (Supplement 1998.); JURI, D., "Europski parlament u svjetlu Ugovora iz Nice" Pravo i porezi, br. 11/2002., JURI, D., POI, A., VUKAS, B., ml., "Novi europski ustav", Rijeki teoloki asopis, vol. 12. (br. 2/2004.), str. 337-365.33

780


Kako je jedini uvjet za opstojnost konfederacije ravnopravnost njezinih drava lanica, teko je bilo vjerovati da u iskustvu opstojnosti viedesetljetnog antidemokratskog reima u jugoslavenskoj dravi, a uz nepoznavanje temeljnih demokratskih iskustava te vrlo nisku politiko-demokratsku kulturu koja je postojala u veini jugoslavenskih drava poetkom 90-ih, moe biti utemeljen jedan ovakav sustav vlasti. Hegemonistika komponenta, lano prikazivana kao projugoslavenska u veini ne samo srbijanskih stranaka ne bi mogla prihvatiti ovakav ravnopravni model dravne zajednice. U razmatranjima poloaja Vijea ministara postojale su dvije temeljne ideje. Jedna je polazila od modela prihvaenog iz iskustva Europske zajednice, gdje je ovo tijelo definirano kao kljuno zakonodavno tijelo Konfederacije. Vijee ministara sastavljeno od po jednog predstavnika svake drave lanice djeluje kao organ konferencijske naravi. On predstavlja interese politika drava lanica, koje su u njegovom sastavu zastupane po jednom predstavniku. Vijee ima potpunu zakonodavnu vlast u Konfederaciji, a za njezino izvrenje ono moe ovlastiti Izvrnu komisiju. U svakom trenutku Vijee moe vratiti ovlatenje koje je prenijelo na Izvrnu komisiju. Vidljiv je utjecaj na ovu stilizaciju Zajednikog prijedloga l. 145. Ugovora o osnivanju EEZ, koji naglaava kako Vijee Europskih zajednica osigurava usklaivanje opih ekonomskih politika dravalanica, donosi odluke (zakonodavna vlast u Uniji), a prema Jedinstvenom europskom aktu Vijee je dobilo nadlenost dodjeljivanja ovlatenja da prenese na Europsku komisiju ovlatenja za provoenje propisa koje donosi. Poput Vijea Europskih zajednica i Vijee ministara Konfederacije trebalo je biti, prema Nugentu, "glavno mjesto sastajanja nacionalnih vlada i glavna zakonodavna institucija Zajednice".35 Prema drugom modelu, koji slijedi iz jae uloge Savjetodavnog parlamenta (kako smo naveli ranije) Vijee ministara "izvravalo bi odluke Savjetodavnog parlamenta, koje prihvate sve drave lanice Konfederacije". Radi se o drukijoj preraspodjeli nadlenosti u Konfederaciji, ali uvijek s naglaenim paritetnim konceptom i nunou ratifikacije svake odluke sukladno zakonima svake od drava lanica. Po uzoru na uobiajenu praksu meunarodnih organizacija, Vijee ministara je trebalo odluke u svezi s pitanjima postupka donositi veinom glasova, dok se odluke o meritumu donose jednoglasno. S obzirom na iskustva opstrukcije rada kolektivnih tijela u Jugoslaviji, poglavito njezina Predsjednitva, jer su predstavnici radikalnije hegemonistike struje voeni B. Joviem ili B. Kostiem esto opstruirali njegove odluke, predloeno je rjeenje kako "suzdravanje od glasovanja ne bi sprjeavalo donoenje punovane odluke." Inicijatori ovog Zajednikog prijedloga u smislu zatite ljudskih prava, vodili su se i iskustvima njihove regionalne zatite u europskom prostoru. ako je u sadraj nadlenosti Vijea unijeta istovrsna nadlenost koju Odbor ministara Vijea Europe ima prema Europskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine. Uz l. 28., 31. i 32., osobito znaajnim35

Navedeno prema RODIN, Pravni sustav, str. 135.


781

ocjenjujemo l. 52. Konvencije koji navodi: "Nita u ovoj Konvenciji ne ograniava ovlasti Odbora ministara povjerene mu Statutom Vijea Europe."36 ime se naglaava kako Vijee ministara Konfederacije je nadleno poduzimati korake u cilju zatite ljudskih prava tienih Europskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja tada jo nije bila na snazi niti u jednoj od drava lanica mogue jugoslavenske konfederacije. ako Vijee ministara ima nadlenost primjenjivati standarde i mehanizme Vijea Europe i Europsku konvenciju i na one drave Konfederacije koje nisu lanice te najstarije i vrlo ugledne europske meunarodne organizacije s velikim iskustvom i autoritetom u zatiti ljudskih prava. Prema uzoru na Europsku komisiju Europskih zajednica, Konfederacija je trebala imati Izvrnu komisiju koja je trebala biti definirana kao izvrno-struno tijelo, koje titi interese Konfederacije. Izvrna komisija, dakle, nije vezana nikakvim naputcima nacionalnih vlada, poput Vijea ministara. lanove Izvrne komisije sporazumno imenuju vlade drava lanica na mandat od etiri godine, s mogunou reizbora. lanovi tog tijela mogu biti jedino dravljani drava lanica Konfederacije, a propisan je strogi inkopatibilitet za lanove tog tijela. On se jo trebao razraditi Osnivakim ugovorom i pravom Konfederacije. Zajedniki prijedlog predvia dvojaku nadlenost Izvrne komisije. Prvo, ona donosi preporuke i miljenja o pitanjima koja ureuje konfederalni ugovor, kada je to izriito predvieno ili ako ona to smatra potrebnim. o je, dakle, izvorna nadlenost s karakteristikama izvrno-operativnih funkcija, temeljenih prijenosom dravne suverenosti na Konfederaciju. u nadlenost Izvrna komisija stjee ne kao iuris delegata, budui da njezina nadlenost uvijek mora proizlaziti iz onih poslova koje drave lanice Konfederacije suverenom odlukom, tj. Osnivakim meunarodnim ugovorom, prenose na Savez. Druga je skupina ponovno samostalna nadlenost Izvrne komisije, no na temelju delegacije nadlenosti od strane Vijea ministara. Izvrna komisija odluuje veinom glasova, uvijek u granicama Osnivakog ugovora Konfederacije. U izradi supranacionalnih institucija Konfederacije je velika vanost bila poklonjena Konfederalnom sudu. Njegova je nadlenost naelno usporediva s ustavnosudskim tijelima te meunarodnim sudovima, a ima nekih, dodue, vrlo malih odlika i upravnosudskog tijela. Na stvaranje Konfederalnog suda utjeu i razraena iskustva sustava meunarodnog pravosua, ona Vijea Europe (tada jo dvostrukog sudbenog organa Komisije i Suda u VE) te Suda Europskih36 Navedeno prema DOKUMENI VIJEA EUROPE institucionalni okvir, ljudska i manjinska prava, lokalna samouprava, kazneno pravo, priredili M. Matulovi i B. Pavii, Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci, str. 111. Iako bi daljnja pitanja nadlenosti Vijea ministara Konfederacije regulirao Osnivaki ugovor Konfederacije, ustavni akti Konfederacije i Poslovnik Vijea, mogue je pretpostaviti da se je u nadlenost Vijea predvialo posebno postaviti njegova nadlenost temeljem jednoglasnog odluivanja iz lanka 20. Statuta Vijea Europe iz 1949. godine. Primjerice, Vijee ministara odluivalo bi jednoglasno u obliku preporuka odreenim sadrajima to ih propisuje Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama.

782


zajednica. Mogue je uoiti tri temeljne skupine nadlenosti Konfederalnog suda: i) Rjeavanje sporova izmeu drava lanica. Ovo naelo nije istovjetno nadlenosti ustavnih sudova u dravama federativnog ureenja, npr. Vrhovni sud SAD i sl., ve je koncipirano prema institucionalnom i procesualnom iskustvu Meunarodnog suda UN-a. S obzirom na to da su sve drave lanice Konfederacije vezane Osnivakim ugovorom, one tim pristaju i na nadlenost tog Suda te na prava i obveze to proistjeu iz Ugovora. o je dakle temelj da, kako navodi Zajedniki prijedlog, ako neka drava lanica kri Osnivaki ugovor i temeljna prava i obveze svojeg lanstva u Konfederaciji, protiv nje moe biti podnijeta tuba Sudu, uz prethodno odluivanje Izvrne Komisije. Sud donosi miljenje, a ako drava tuiteljica uspije sa svojim optunim prijedlogom, za izvrenje sudske odluke nadleno je Vijee ministara, u skladu sa svojim temeljnim zakonodavnom nadlenostima. ii) Zatita naela ustavnosti i zakonitosti u smislu prava Konfederacije. Sud ocjenjuje prekoraenje nekog od organa prema njegovoj nadlenosti, to je predvia pravo Konfederacije, ali i ponitava druge akte, koji kre Osnivaki ugovor ili druga "ustavna naela" Konfederacije. ako Zajedniki prijedlog predvia da Sud moe ocjenjivati zakonitost odluka Vijea ministara ili Izvrne komisije, osim njezinih preporuka i miljenja. u je uoljiva konfederalna priroda Suda, jer bi se u sluaju da Sud odluuje o odlukama koje se izravno primjenjuju u dravi lanici Konfederacije (kakvih zapravo i nema), radilo o federativnom modelu. U tom ogranienju nadlenosti Suda vidimo i razliku prema Sudu Europskih zajednica, koja kao to znamo nema odlike klasine konfederacije, a neke se odluke tijela Europskih zajednica izravno primjenjuju u dravama lanicama. Dakle, Konfederalni sud je u vrenju svoje nadlenosti zatite naela ustavnosti ogranien iskljuivo konfederalnim pravom i ne moe se uputati u sudbene stvari drava lanica. iii) Predvien je i utok sudu pravnih i fizikih osoba, prema uzoru na ve tada definiran sustav zatite ljudskih prava sukladno pravu Vijea Europe. o je nadlenost to je uobiajeno ureena vrstama ustavnih tubi, a Vijee Europe razradilo ju je svojim specifinim pravom, koje na regionalnoj razini vrlo uinkovito titi osnovne demokratske standarde europskih drava. Ova, trea temeljna nadlenost ima vie moguih rjeenja, koji se odnose na raznovrsne modalitete sudbeno-institucionalnog vezivanja Konfederalnog suda za mehanizme postupaka pred sudbenim tijelima Vijea Europe, sukladno Europskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. i njezinim protokolima. Upravnosudsku prirodu ovog Konfederativnog suda pokazuje odredba prema kojoj svaka pravna ili fizika osoba ima pravo utoka Sudu protiv odluke (ovdje se vjerojatno misli na upravni akt) koja se na nju odnosi, kao i ako neki organ Konfederacije propusti donijeti potrebnu odluku (utnja


783

administracije). o su i fundamentalni sadraji aktivne legitimacije za upravni spor, kojega u konetinentalnoeuropskom sustavu uobiajeno rjeavaju upravnosudbena tijela. Zajedniki prijedlog predvia neparan broj sudaca, zahtijevajui uobiajene uvjete za izbor suca. Suce sporazumno imenuju vlade drava lanica na mandat od 6 godine (ne spominje se mogunost parcijalnog izbora svake dvije godine i sl.). Sudski postupak je jednostupanjski, a sudska odluka konana i izvrna bez prava na albu. Zajedniki prijedlog, prema uzoru na Ujedinjene narode, predvia da je Statut Konfederalnog suda temeljni akt Konfederacije, ravnopravan s Osnivakim ugovorom i moguim njegovim dopunskim protokolima. Degan posebno upozorava na nunost detaljnog reguliranja i preciziranja nadlenosti Konfederalnog suda. Svako postojanje konkurentne i paralelne nadlenosti te nedoreenosti njegovog institucionalnog ili formalno-postupovnog sadraja slabio bi autoritet i uinkovitost Suda, a time i opstojnost i zdravo funkcioniranje Konfederacije.37 Nacrt jo predvia sadraje financiranja Konfederacije, sukcesije drava lanica (sukladno kodifikacijskim rjeenjima meunarodnog prava i, dakako, dogovorno), pitanja ravnopravnosti jezika i slina temeljna naela, koja uvijek polaze od radikalnog koncepta meudravne jednakosti i ravnopravnosti, s naglaenim inzistiranjem na njihovu potpunom meunarodnopravnom subjektivitetu. 3.2. Predsjednitvo SFRJ i prijedlozi konfederalizacije Jugoslavije Ovakav zajedniki model konfederacije hrvatsko i slovensko dravno vodstvo pokualo je braniti na sjednici proirenog Predsjednitva SFRJ 10. listopada 1990.38 Predsjednitvo je meutim bilo nesklono hrvatsko-slovenskimDEGAN, V. ., Konfederalizam, str. 43. Za ilustraciju okruenja u kojima je zasjedalo predsjednitvo SFRJ valja ukazati na neke dogaaje koji su obiljeavali te listopadske dane 1990. Pripadnici pobunjenih Srba u Hrvatskoj, koji su tada ve pet mjeseci opstruirali hrvatsku dravnu vlast, ne priznajui njezin legitimitet, nastavljaju sa svojim teroristikim akcijama, podstrijekivanih od beogradskih vlasti. ako su ponovno 1. listopada 1990. lokalni srpski teroristi na podruju Dalmacije prekinuli cestovni i eljezniki promet prema Dalmaciji, dok su nekoliko dana kasnije teroristike grupacije minirale cestu nedaleko Obrovca. eroristike formacije dijela srpske manjine u Hrvatskoj nastavljaju i s kampanjom naoruavanja svojih paravojnih postrojbi, pa su 17. listopada pokradene znatne koliine oruja iz neuvanih vagona na kninskoj eljeznikoj postaji, navodno potrebnih postrojbama JNA. Nastavljaju se i procesi naruavanja slobodnog trinog gospodarstva u Jugoslaviji od strane srbijanskih vlasti. Biljei se, kako je 24. listopada u srbijanskoj Skuptini donijet Zakon o zatvaranju srbijanskog trita za proizvode iz Hrvatske i Slovenije, a proizvodi iz tih zemalja proglaeni su tetni za razvitak srbijanskog gospodarstva. Nastavljena je politika homogenizacije srpskog naroda iz Hrvatske sa Srbijom. Protivno hrvatskom zakonodavstvu o dravnoj televiziji i sustavima odailjaa i veza, 2. studenog 1990. je u Kninu potpisan sporazum izmeu Opine Knin (koju tada vodi ratni zloinac Milan Babi) i srbijanske dravne radio-televizije. ako je postavljen temelj snane promidbe protiv Hrvatske, kojom e srbijanska televizija za itavog ratnog sukoba manipulirati srpskom manjinom u Hrvatskoj, vodei pravi propagandistiki rat protiv hrvatskog38 37

784


inicijativama te se izdvajaju tri skupine stajalita: Srbija i Crna Gora zalau se za federativni model, dok BiH i Makedonija neodlune i nedefinirane, ini se, podravaju neki vid reforme egzistirajue federacije. adanji predsjednik predsjednitva SFRJ Borisav Jovi istie kako je u tijeku sjednice uspio pridobiti bosanskohercegovaku i makedonsku stranu, te njihove prijedloge predstaviti kao "alternativu" postojeem federativnom ureenju Jugoslavije. ime je, kako navodi u svojim memoarima39, izolirao Hrvatsku i Sloveniju te potpuno umanjio i obezvrijedio njihove argumente. Znakovito je da se u svojim memoarima Jovi zapravo predstavlja kao radikalni antidemokrat, posluni sluga Miloevievog ekspanzionizma, negirajui legitimitet vlastima Slovenije i Hrvatske. U takvim politikim okolnostima i konstelacijama i nije bilo mogue oekivati bilo kakav uspjeh slovensko-hrvatskog nacrta. Predsjednitvo SFRJ nije prihvatilo konani zakljuak o novom ureenju drave. Predvia se da se s prijedlozima upozna Savezna Skuptina, dok bi se u republikama koje se zalau za konfederativni model moebitno prilo provedbi referenduma o buduem ureenju Jugoslavije. Umjesto da razmatraju modalitete daljnje politike krize, temeljene na opsenijoj raspravi i argumentima, tadanji vodei srbijanski politiari bili su okupirani drugim temama, ciljanih difamiranju itavog hrvatskog dravnog vodstva.40 U okolnostima stalnih optubi prema hrvatskom dravnom vodstvu, srbijanska je politika poela naglaavati kako konfederacija i nije hrvatski interes, ve samo pokuaj da kroz odbijanje takvih prijedloga iz redova srbijanskih i jugofilskih struktura, pokae kako nikakav pokuaj reforme jugoslavenske drave nije mogu, to bi zapravo otvaralo put prema punoj dravnoj neovisnosti. Srbijanski argumenti tada su se svodili na optube kako Hrvatska priprema rat protiv Srbije, prikazujui nune hrvatske korake ciljane za obranu protiv agresije, kao izazivanje rata u zemlji. adanji Miloeviem poslunik u jugoslavenskom predsjednitvu B. Jovi (kojeg e se Miloevi lako odrei 1994. godine), tako zakljuuje: "Nee oni (vlast u Hrvatskoj, op. B.V.) politike razgovore. Odluili su se za rat. I to za prljavi rat. Nee oni ni konfederaciju, a kamoli zajedniku dravu."41 No hrvatska vlast i nadalje nastavlja kampanju za ostvarenje konfederativnog preureenja Jugoslavije. Dana 18. listopada 1990. hrvatski predsjednik uman u razgovoru sa stranim novinarima istie kako Hrvatska ne moe prihvatiti niti jedno drugo rjeenje, koje bi se temeljilo na Ustavu SFR Jugoslavije, ve njegovu temeljnu rekonstrukciju u pravcu ozbiljenja saveza suverenih drava. U tijeku je i izrada Ustava Republike Hrvatske, koji e promovirati Hrvatsku u samostalnunaroda i njezine vlasti, kakav je u prvoj polovici XX. stoljea ve vien (primjerice u Njemakoj ili SSSR-u, te drugim totalitarnim reimima). Pregled zbivanja rekonstruiran je prema izvjeima iz dnevnog tiska (NOVI LIS, VJESNIK), te KRONOLOGIJA ZBIVANJA U REPUBLICI HRVASKOJ 1989.1995., priredio: Reuf Mirko Kapetanovi, Informator, Zagreb, 1997., str. 1011. 39 JOVI, Borisav, Poslednji dani SFRJ, drugo izdanje, Beograd, 1996., str. 203 i dalje. 40 Vidi JOVI, Borisav, str. 205. 41 JOVI, Borisav, str. 206.


785

i suverenu dravu, pa nikakav modalitet njezina poloaja u okvirima Ustava SFR Jugoslavije nee biti mogu.

4. Konfederacija kao modalitet transformacije Jugoslavije u ustavnim aktima i zakljucima vlasti RH 1990. i 1991. godineVe je navedeno kako se predsjednik uman u svojim prvim politikim nastupima u vremenu demokratskih promjena zalagao za konfederativno preureenje drave. o potvruju i njegovi saborski govori, prvi govor kao predsjednik predsjednitva SR Hrvatske 30. svibnja 199042., govor na dan donoenja Ustava 22. prosinca 1990. te na obiljeavanju prve obljetnice demokratskog Sabora, 30. svibnja 1991. godine. U svim tim istupima predsjednik se zalae za transformaciju jugoslavenske drave prema savezu ili savezima suverenih drava, cijenei okolnosti unutardravnih politikih odnosa, ali i trendove velikih promjena meunarodnih odnosa. Demokratska vlast u Hrvatskoj mora voditi rauna o injenicama kako se svijet civilizacijski svestrano integrira (u smislu evolucije Europske zajednice), ali se istodobno nacionalno sve vie individualizira, to sve zapravo predstavlja pogodnost reformi jugoslavenske zajednice u pravcu stvaranja saveza suverenih drava. uman esto iznosi i argumente o spremnosti meunarodnih imbenika u pravcu formiranja saveza, jer je ouvanje jugoslavenske federacije silom, apsolutno neprihvatljivo43. Stajalita o spremnosti ulaska Hrvatske i Slovenije u savez suverenih drava, uz ispunjavanje demokratskih standarda svih zainteresiranih lanica takvog saveza bili su sadrajem i veine ustavnih akata i izjava u vremenu procesa konstituiranja samostalne hrvatske drave (1990./1991.). ako 21. veljae 1991. Hrvatski sabor u Rezoluciji o prihvaanju postupka za razdruivanje SFRJ i o moguem udruivanju u savez suverenih republika postavlja uvjete pod kojima je Republika Hrvatska spremna na mogue udruivanje u savez suverenih drava, koje ne mora iskljuivo ukljuivati jugoslavenske republike. Pretpostavka je dakle svakog ulaska RH u bilo kakve konfederativne ili sline asocijacije priznanje njezinog meunarodnog subjektiviteta, dakle potpune dravnosti i samostalnosti.44 Ova Rezolucija prihvaa inicijativu Skuptine Republike Slovenije o poetku procesa razdruivanja i moebitnog postizanja novog dogovora jugoslavenskih republika o stvaranju konfederativnog saveza suverenih drava. Sabor u Rezoluciji istie jasne kriterije i uvjete pod kojima e stupiti u konfederativne odnose s jugoslavenskim republikama. i su kriteriji kompatibilni suvremenim meunarodnim standardima te odredbama meunarodnoga prava42 O tome vidi vie: VUKAS, B., ML., Prvi viestranaki hrvatski sabor (30. svibanj 1990.) i njegovi odjeci u rijekoj javnosti, Sveti Vid, IX., ICR., Rijeka, 2004., str. 127148. 43 RUDOLF, D., Rat koji nismo htjeli, Hrvatska 1991., Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1999., str. 294295. 44 Za tekst Rezolucije vidi: NN, br. 8., 21. veljae 1991.

786


(toka druga do deveta Rezolucije). Sabor izraava volju "sklapanja saveza i s drugim dravama Europe, i izvan SFRJ, ukljuujui i pravo sklapanja odgovarajuih dvostranih i multilateralnih sporazuma". Rezolucija sadri i stajalita o daljnjoj participaciji hrvatskih predstavnika u saveznim tijelima vlasti, a kao krajnji rok za okonanje postupka razdruivanja predvia 30. lipanj 1991. U Odluci predsjednika Republike o raspisivanju referenduma u prvom pitanju, koje se odnosilo na izjanjavanje birakog tijela za samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku stajalo je: "Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna drava, koja jami kulturnu autonomiju i sva graanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, moe stupiti u savez suverenih drava s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rjeavanje dravne krize SFRJ)?"45. Iako je jasno da se je time glasovalo za hrvatsku neovisnost, juridiki su birai bili pozvani izjasniti se o Zajednikom prijedlogu, kojeg smo ranije razmatrali. Poznato je da je velika veina od 93,94% biraa poduprla taj koncept za rjeavanje jugoslavenske krize. I sama Deklaracija o proglaenju suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, od 25. lipnja 1991., nakon to obrazlae Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, u svojoj toki V. istie: "RH priznaje puni suverenitet i meunarodnopravni subjektivitet novim dravama koje nastaju razdruivanjem SFRJ u okviru postojeih granica SFRJ i u okviru njihovih meusobnih granica utvrenih dosadanjim ustavom ili meunarodnim dogovorom na demokratski nain... RH e uspostaviti posebni ugovorni odnos s Republikom Slovenijom, stvarajui savez dviju samostalnih suverenih drava."46. Izjavljuje se kako bi stvaranje saveza suverenih drava moglo biti od koristi svim jugoslavenskim republikama, ali uz potpuno uvaavanje svih europskih i meunarodnih demokratskih standarda. Odluka Sabora RH od 8. listopada 1991., kojom su raskinute sve dravnopravne veze Hrvatske s republikama SFRJ i samom federacijom, takoer je ostavljala, dodue neto modificiranu, mogunost pristupanja Hrvatske savezu samostalnih i suverenih drava. ako se formulacija toke V. ove Odluke ne odnosi iskljuivo na bive jugoslavenske republike, ve na sve demokratske drave s kojima je RH spremna ui u "meudravne i meuregionalne asocijacije". Kao to je to istaknuto i u saborskoj Rezoluciji od 21. veljae, i u ovoj Deklaraciji Hrvatska postavlja jasne uvjete za stupanje u takvu zajednicu, a oni su temeljeni na demokratskim standardima, poglavito u smislu da drava s kojom bi se savez oformio potuje ope standarde meunarodnog prava i temeljne propise zatite ljudskih i manjinskih prava. oka IV. Odluke osporava bilo kakvu suradnju s dravama s kojima je RH u ratnom sukobu. Iako ratno stanje formalnopravno nikada nije proglaeno, dakako da se ovdje mislilo na suradnju s Republikama Srbijom i Crnom Gorom47.oka III. Odluke o raspisu referenduma predsjednika Republike, NN, br. 21, 2. svibanj 1991. 46 NN, br. 31, 25. lipanj 1991. 47 NN, br. 53, 8. listopad 1991.45


787

Sve su to bili pokuaji hrvatskoga dravnoga vodstva i predsjednika Republike Franje umana da osiguraju potpunu dravnost Republici Hrvatskoj, a time ostanu dosljedni i razboriti u nastojanjima rjeavanja jugoslavenske krize, u okolnostima njezinih specifinih sastavnica, te osiguraju demokratski i gospodarski prosperitet Hrvatskoj i dravama u jugoslavenskoj zajednici. No, velikosrpsko-hegemonistiki krugovi, koji su se tada predstavljali kao branitelji integralistike jugoslavenske ideje, uz potporu mone JNA, odbacivali su svako drugo rjeenje osim mogue reforme postoj

05_vukas konfederacija

Documents