1 batovic kasalo csp 2012 1

8/13/2019 1 Batovic Kasalo CSP 2012 1

1/16

SP, br. 1., 7.-22. Zagreb, 2012.

7

930.253(410)1980930.253(73)1980

32-05 Tito, J. B.Izvorni znanstveni lanak

Primljeno: 18. 7. 2011.Prihvaeno: 18. 8. 2011.

Britanski i ameriki izvori o smrti Josipa Broza Tita

ANTE BATOVI, BRANKO KASALO

Sveuilite u Zadru, Zadar, Republika Hrvatska

Na temelju uvida u tek nedavno otvorenu arhivsku grau Britanskog nacionalnog ar-hiva u lanku se daje pregled aktivnosti britanskih i amerikih diplomatskih i obavje-tajnih slubi vezanih za socijalistiku Jugoslaviju u vrijeme bolesti i smrti jugoslaven -skog voe Josipa Broza Tita. Ponajvie se to odnosi na mogue posljedice Titove smrtipo budunost jugoslavenske federacije, odnosno njezine unutranje i vanjskopolitikeorijentacije, ali i politike Zapada prema Sovjetskom Savezu u kontekstu intervencije uAfganistanu i uloge Jugoslavije u Pokretu nesvrstanih.

Kljune rijei: Josip Broz Tito, Velika Britanija, Sjedinjene Amerike Drave, SovjetskiSavez, Afganistan, Pokret nesvrstanih.

Titova smrt i situacija u Jugoslaviji bili su u fokusu interesa zapadnih poli-tikih i obavjetajnih krugova, ponajvie zato to je Tito 35 godina bio nepri-kosnoveni voa komunistike Jugoslavije, ali i zbog meunarodne uloge koju

je Jugoslavija imala zbog svojeg geopolitikog poloaja odnosno vanjske poli-tike koju je vodila od 1948. godine. Otvaranje arhivske grae koju uva Britan-ski nacionalni arhiv, nakon isteka tridesetogodinjeg razdoblja zabrane uvidau dokumente nastale 1980., daje nam mogunost da analiziramo podatke skojima su raspolagali britanski diplomati u vrijeme Titove smrti, na temeljukojih su kreirali svoju politiku prema Jugoslaviji. U njima se moe nai mnogoinformacija o situaciji u Jugoslaviji i Hrvatskoj, ali i o globalnoj politikoj situ-aciji, prije svega vezano za sovjetsku intervenciju u Afganistanu. To se, dakako,ne odnosi samo na britansku nego i na politiku Zapada u cjelini, u prvom reduSjedinjenih Amerikih Drava s kojima je Velika Britanija intenzivno surai-

vala. Veina dokumenata koji se uvaju u Britanskom nacionalnom arhivu upotpunosti je dostupna, pa je u tom smislu istraivaima uvelike olakan po-sao. Ponekad, ako se radi o osjetljivijim ili osobnim podacima, dokumenti suogranieni ili zatvoreni za javnost. Prije svega se radi o osjetljivim obavjetaj-nim podacima ili zapisnicima parlamentarnih tijela, poput Joint Information


2/16

8

ANTE BATOVI, BRANKO KASALO, Britanski i ameriki izvori o smrti Josipa Broza Tita SP, br. 1., 7.-22. (2012)

Committee (JIC), koja su analizirala izvjetaje britanskih obavjetajnih slubi.No i u tom je sluaju mogue uz pomo Zakona o slobodi informacija (Free-dom of Information Act) zatraiti uvid u navedene dokumente, kao to je biosluaj i prilikom izrade ovoga rada.1

Britanski diplomati pomno su pratili jugoslavensku unutranju situaciju,kao i njezinu vanjsku politiku. Veinu dokumenata izradile su slube ForeignOcea, odnosno britansko veleposlanstvo u Beogradu i konzulat u Zagrebu.Oni se ponajvie bave analizom unutranje politike situacije u Jugoslaviji,odnosima unutar Saveza komunista (SK), jugoslavenskom ekonomijom, aod sredine 1970-ih sve intenzivnije posljedicama Titove smrti po stabilnostsocijalistike Jugoslavije. Drugi aspekt, podjednako zanimljiv britanskim di-plomatima, bila je jugoslavenska vanjska politika, posebno odnosi sa Sovjet-skim Savezom i komunistikim blokom, ali i jugoslavenska uloga u Pokretunesvrstanih odnosno Treem svijetu. Diplomatski izvjetaji zanimljivi su i

zbog injenice da odraavaju poglede zapadnih diplomata na mnoge aspektesvakodnevnog ivota stanovnika Titove Jugoslavije te biljee njihove reakcijena politike dogaaje, ekonomske probleme i situaciju u zemlji koja je upravou to vrijeme poela zapadati u sve snaniju ekonomsku i politiku krizu.

Razdoblje 1970-ih u socijalistikoj Jugoslaviji proteklo je u postupnim pri-premama za vrijeme nakon Titova odlaska s politike scene. Sam Tito i njegovibliski suradnici bili su svjesni da je on jedan od rijetkih kohezivnih imbenikakoji su povezivali i odravali jugoslavensku federaciju na ivotu. Stoga je bilopotrebno stvoriti politiki sustav koji e nadivjeti Tita i omoguiti normal-no funkcioniranje drave nakon njegove smrti, a istodobno zadrati osnovni

smjer unutranje i vanjske politike temeljene na radnikom samoupravljanju,nesvrstanosti i, dakako, neupitnom politikom primatu Saveza komunista. Pritome je svakako najvanije bilo u najveoj moguoj mjeri zadovoljiti mnogo-brojne, esto suprotstavljene interese svih osam republika i pokrajina.

Cijelo poslijeratno razdoblje, a posebno etrdesete i pedesete godine,pokazalo je da politika centralizma nije rjeenje za nacionalne i ekonomskeprobleme koji su optereivali Jugoslaviju, pa reim ve od poetka ezdesetihgodina zapoinje niz reformi s ciljem decentralizacije drave i Partije. SmjenaAleksandra Rankovia 1966. bila je svakako prekretnica u tom procesu.Istodobno se njegovom smjenom prvi put u diplomatskim krugovima ozbiljnijezapoelo analizirati pitanje sudbine Jugoslavije nakon Tita. Naime Rankovi

je na mjestu potpredsjednika Jugoslavije sve do svoje smjene i formalno biodrugi ovjek u dravi, pa su ga mnogi percipirali kao Titova nasljednika.To je zasigurno bio jedan od uzroka njegove nagle smjene i poticaj Titu dainicira uvoenje kolektivnog vodstva kroz instituciju Predsjednitva SFRJ uamandmanima na Ustav 1971. godine. Paket amandmana usvojen u lipnju 1971.predstavljao je nastavak ekonomske i politike decentralizacije jugoslavenske

1 Premda je istekao tridesetogodinji zakonski rok, koriteni dokumenti nisu bili automatskiotvoreni za javnost, nego su autori na temelju Zakona o slobodi informacija (Freedom of Infor-mation Act) zatraili i dobili od Foreign Officea uvid u navedene dokumente.


3/16

9


federacije zapoet ranih ezdesetih godina. Ali guenje Hrvatskog proljea1971. i smjena srpskog vodstva 1972. pokazali su da reim ima granice do kojih

je spreman ii u ekonomskoj i politikoj liberalizaciji zemlje. Premda je Ustav iz1974. potvrdio ve prije zapoete trendove decentralizacije, smjena liberalnih

kadrova u istkama 1971. i 1972., odnosno dolazak konzervativnije opcije,onemoguila je daljnju liberalizaciju i demokratizaciju te tako zacementiralapolitiku scenu za sljedeih deset godina, kada se, nakon Titove smrti, poinjurazvijati snani pokreti koji su u konanici doveli do raspada Jugoslavije.2

Cilj novog Ustava iz 1974. bila je potpuna implementacija amandmana naUstav iz 1971. godine.3Nastavak reformi, u smislu jaanja republika a ogra-niavanja ovlasti federacije, Tito je vidio kao jedno od sredstava za ouvanjeJugoslavije nakon njegove smrti.4Ustav je potvrdio obveze republika prema fe-deraciji te je obranu, vanjsku politiku i drutveno ureenje postavio kao zajed-nike stvari oko kojih su se odluke donosile konsenzusom.5Pored toga Ustav je

donio i zakonsku potvrdu Titova politikog statusa jer je proglaen doivotnimpredsjednikom SFRJ. On je tako i slubeno postao jedina osoba koja je moglanametnuti konsenzus republikama u odlukama na saveznoj razini. Novi Ustavpotvrdio je, izmeu ostalog, pravo naroda na samoodreenje, ukljuujui ipravo na otcjepljenje, odnosno jasno definirao republike kao drave.6To jemeutim bila formalna odredba koju u to vrijeme nitko nije percipirao kao re-alnu mogunost. Partijsko rukovodstvo Srbije bilo je posebno kritino premanovom Ustavu. Ono je ve 1975. pokrenulo ideju o reviziji Ustava budui da

je, po njima, dao preveliku samostalnost republikama i pokrajinama i ugroziopoloaj Srba u Jugoslaviji.7Novim Ustavom ispunjeni su neki od zahtjeva kojisu bili aktualni u vrijeme Hrvatskog proljea, od ekonomskih pitanja kao to jeraspodjela deviznih prihoda pa do jezinog pitanja.8U republikim ustavimaSrbije, Crne Gore te Bosne i Hercegovine slubeni jezik i dalje je ostao srp-sko-hrvatski, dok je u hrvatskom republikom Ustavu navedena kompromisnadefinicija naziva slubenog jezika, dobrim dijelom na tragu prijedloga iz 1971.godine.9U novi Ustav prenesena je institucija kolektivnog predsjednitva dra-

ve, samo je broj lanova, uz samoga Tita, smanjen s 22 na 8.

Tako je djelomice rijeeno pitanje rukovoenja dravom nakon Titove smr-ti, no jo je uvijek trebalo odluiti na koji e se nain denirati vodstvo Partije.Kardelj, koji je uz Tita bio najutjecajniji jugoslavenski politiar, a ujedno i glavni

2 Duan BILANDI, Hrvatska moderna povijest, Zagreb 1999., 671.-673.3 Hrvoje MATKOVI, Povijest Jugoslavije 1918.-1991., Zagreb 1998., 3724 D. BILANDI, Hrvatska moderna povijest, 577.5 D. BILANDI,Jugoslavija poslije Tita (1980-1985), Zagreb 1986., 22.-24.6 H. MATKOVI, n. dj., 373.; Sabrina RAMET, Tri Jugoslavije : izgradnja drave i izazov

legitimacije : 1918.-2005., Zagreb 2009., 404.7 D. BILANDI, Hrvatska moderna povijest, 675.; S. RAMET, Tri Jugoslavije, 404.8 Paul GARDE, ivot i smrt Jugoslavije, Zagreb 1996., 99.-100.9 lanak 138. Ustava SR Hrvatske iz 1974. denira slubeni jezik kao hrvatski knjievni

jezik standardni oblik narodnog jezika Hrvata i Srba, koji se naziva hrvatski ili srpski; UstavSR Hrvatske, Zagreb 1974., 298.


4/16

10


ideolog reima, teko se razbolio 1977., a umro je 1979. godine.10Bakari, po-sljednji od Titovih najbliih suradnika, takoer je ve bio star i problematinazdravlja. Stoga je i pitanje Titova nasljednika na elu Partije postalo akutno.Dogovor je postignut 1978. uvoenjem kolektivnog vodstva Partije, odnosno

dunosti predsjedavajueg Predsjednitva CK SKJ s jednogodinjim rotira-juim mandatom. Premda se Tito nakon 1972. nije svakodnevno bavio unu-tranjom politikom zemlje i u posljednjim godinama ivota vie se posvetio

vanjskoj politici, uvoenjem dunosti doivotnog predsjednika drave i Partijena Desetom kongresu SKJ 1974. on je i formalno onemoguio potencijalnepretendente na njegovo mjesto te tako dodatno ojaao svoju politiku pozicijui nastavio usmjeravati politiki ivot zemlje.11

Upravo u to vrijeme dolazi i do zaotravanja meunarodnih odnosa. Glo-balni detant ve je od 1975. bio na kunji zbog zastoja u pregovorima oko nu-klearnog naoruanja, ali i sukoba u Treem svijetu koji su vjerno odraavali

odnose velikih sila na globalnoj razini. Iranska revolucija, a nedugo potom isovjetska intervencija u Afganistanu u prosincu 1979. potpuno su zaustavileproces detanta i dovele do ponovnog zaotravanja hladnoratovskih odnosa.Svakako se taj proces odrazio i na nesvrstanu Jugoslaviju.Titova bolest i smrtdoli su stoga u vrlo nepovoljnom trenutku po Jugoslaviju. Sovjetska interven-cija u Afganistanu ponovno je otvorila staru ranu u sovjetsko-jugoslavenskimodnosima. Kao i 1968. u ehoslovakoj, intervencija u Afganistanu izazvala jenegativnu reakciju Beograda. Sama injenica da je Moskva odluila interveni-rati u jednoj nesvrstanoj zemlji stvorila je nelagodu u jugoslavenskom vodstvu.Britanski dokumenti pokazuju da su ve u rujnu 1975. u New Yorku ministri

vanjskih poslova SR Njemake, Velike Britanije, Francuske i Sjedinjenih Ame-rikih Drava zapoeli koordiniranu raspravu o reakcijama Zapada na moguepritiske ili intervenciju Sovjetskog Saveza u Jugoslaviji nakon Titove smrti.12

Sovjetska intervencija u Afganistanu zapoela je desetak dana prije Titovehospitalizacije, pa je ta sluajna koincidencija dodatno podigla razinu pozor-nosti u zapadnim prijestolnicama. Premda pod snanim sovjetskim utjecajem,Afganistan je formalno bio izvanblokovska zemlja, lanica Pokreta nesvrsta-nih. Uz to je to bio prvi sluaj da je Sovjetski Savez intervenirao u zemlji kojanije bila dio Istonog bloka. Jugoslavija je, dosljedno svojoj vanjskopolitikojdoktrini, osudila vojnu intervenciju Sovjetskog Saveza u Afganistanu, a mogla

je povui paralele i sa svojim poloajem.13Ponovno se javila prijetnja sovjet-

ske intervencije u Jugoslaviji ako doe do nepredvienog razvoja situacije uzemlji. Titova bolest i starost sigurno su bili jedan od elemenata koji su moglidestabilizirati SFRJ. Ipak, ton osude intervencije bio je neoekivano blag, tako

10 D. BILANDI, Hrvatska moderna povijest, 687.11 Jasper RIDLEY, Tito, Zagreb 2000., 426.;XI kongres Saveza Komunista Jugoslavije, Beograd

1978., 260.-261.12 e National Archives, London (dalje: TNA), Records of the Prime Ministers Oce,

16/1839, Yugoslavia: Contingency Planning.13 Branko PETRANOVI, Istorija Jugoslavije : 1918-1988,sv. 3., Beograd 1988., 436.


5/16

11


da su i sami Sovjeti ostali iznenaeni.14Viestruki su razlozi mlake reakcije ju-goslavenske diplomacije u tom sluaju u odnosu na neke ranije primjere. Sva-kako se radilo o Titovoj dobi, ali i nejedinstvu u Pokretu nesvrstanih. Pokret

je od svog osnutka pokuavao zadrati distancu u odnosu na dva bloka. Takvu

politiku podupirali su i provodili Jugoslavija i Tito kao jedan od najistaknuti-jih protagonista Pokreta. Pojedine zemlje teile su pribliavanju Moskvi kaoprirodnom partneru, primjerice Castrova Kuba. Razlike u stavovima meuzemljama lanicama slabile su ponekad zajedniku politiku Pokreta. To je kul-miniralo na estoj konferenciji Pokreta nesvrstanih u Havani u rujnu 1979.godine. Kuba je kao predsjedavajua zemlja Pokreta i domain konferencijepokrenula diplomatsku ofenzivu da se politika Pokreta priblii Sovjetskom Sa-

vezu, to je bio dugogodinji cilj Kremlja. Jugoslavenska diplomacija na elus jo aktivnim Titom uspjela je to sprijeiti. Jugoslavija je i u tom sluaju po-kazala dosljednost svoje vanjske politike, koja je inzistirala na udaljenosti od

blokovskih lagera.15

Sjedinjene Drave i zapadnoeuropski saveznici percipirali su pak s drugestrane Pokret od njegova osnutka kao relativno nevanu asocijaciju, bez ja-snih politikih ciljeva, i uz to esto blisku sovjetskim stavovima. Ipak, nastojalisu utjecati na umjerenije lanice Pokreta, poput Jugoslavije, kako bi umanjiliutjecaj Sovjetskog Saveza u Treem svijetu.16To se pokazalo i na konferenciji uHavani, a posebno nakon sovjetske intervencije u Afganistanu. SAD je u svo-

jim diplomatskim aktivnostima obuhvatio i Jugoslaviju, odnosno predsjednikaTita, koji je odravao pismenu korespondenciju s predsjednikom Carterom.Jugoslavenske diplomatske slube i sam Tito posluili su, ne prvi put, kao po-

srednik u komunikaciji izmeu Bijele kue i Kremlja. I britanska diplomaci-ja aktivno je kontaktirala s jugoslavenskim dunosnicima u pokuajima da sediskreditira sovjetska intervencija, prije svega pokuavajui iskoristiti jugosla-

venski poloaj unutar Pokreta nesvrstanih. Jugoslavenska diplomacija osudilaje sovjetsku intervenciju i vrlo se aktivno angairala unutar Pokreta nesvrsta-nih kako bi onemoguila pokuaje prosovjetski orijentiranih lanica, prije sve-ga Kube, da manipuliraju Pokretom u sovjetsku korist.17Afganistan je meulanicama NATO-a percipiran kao presedan koji bi Sovjetima mogao posluitikao dobar izgovor za intervenciju u Europi. Kao najugroenije zemlje u Europioznaene su Jugoslavija, Rumunjska i Finska. Stanje u Jugoslaviji u NATO-u seanaliziralo prije svega u kontekstu Titove smrti i stabilnosti zemlje nakon toga.

14 Tvrtko JAKOVINA, Sovjetska intervencija u Afganistanu 1979. i Titova smrt,Historijskizbornik, 60/2007., 295.-320.

15 T. JAKOVINA, Trea strana Hladnog rata, Zagreb 2011., 207.-221.; TNA, Records of theForeign and Commonwealth Oce and predecessors (dalje: FCO) 28/3923, Yugoslavia and theNon-Aligned Bureau, e Sixth Non-Aligned Summit Meeting, 20. 9. 1979.

16 Radovan VUKADINOVI, Meunarodni odnosi od Hladnog rata do globalnog poretka,Zagreb 2001., 257.-258.

17 T. JAKOVINA, Sovjetska intervencija u Afganistanu 1979. i Titova smrt, 295.-320.; TNA,FCO 28/4244, Yugoslav Attitude to Russian Intervention in Afghanistan, 7. 1. 1980.


6/16

12


Ako kolektivno Predsjednitvo uspjeno preuzme ulogu, predviali su NATO-ovi analitiari, rizici od intervencije trebali bi biti minimalni.18

Pa premda se inilo da je budunost jugoslavenske federacije stabilna, Ju-goslavija se potkraj 1970-ih nala u politikoj, drutvenoj i gospodarskoj krizi.Gospodarstvo SFRJ bilo je u silaznoj putanji ve tijekom 1970-ih, premda sustope rasta bile jo uvijek relativno visoke.19Politika i drutvena scena nijebila aktivna kao poetkom toga desetljea jer su uspomene na sudbinu hrvat-skog i srpskog partijskog vodstva iz tog razdoblja jo uvijek bile vrlo ive, ali is-pod prividnog mira kljuali su dugogodinji nerijeeni problemi. Na politikojsceni oekivala se Titova smrt i samim time postavljala su se pitanja o daljnjemsmjeru razvoja zemlje.20

Amerika, britanska i druge zapadne vanjskopolitike i obavjetajne slubeve su od polovine ezdesetih godina radile vojno-obavjetajne analize stanjau Jugoslaviji i njezina razvoja u kontekstu Titova odlaska s politike scene. U

svima se istie kako je Tito, uz JNA, jedan od glavnih kohezivnih elemenata ze-mlje i njegovom smru moglo bi doi do krize. U analizama se uoava podije-ljenost na prozapadno orijentirane Sloveniju i Hrvatsku te ostatak zemlje, koji

je vie okrenut Istoku. Istie se mogunost raspada zemlje i opasnost od sovjet-ske intervencije ako doe do destabilizacije. Prema predvianjima amerikihslubi, nakon Titove smrti Zapad bi trebao podrati novo kolektivno vodstvoi sprijeiti mogui raspad Jugoslavije i graanski rat.21Stabilnost Jugoslavijebila je bitan segment stabilnosti jugoistone Europe i Mediterana. Jugoslavija

je bila bitna u odnosima velikih sila kao jedan specini primjer i nikome nisuodgovarali veliki politiki potresi. Meutim, kako je naglasio jedan britanski

diplomat, za svijet, Tito je Jugoslavija, stoga nitko nije mogao sa sigurnoupredvidjeti u kojem e se pravcu zemlja razvijati nakon njegove smrti.22

Britanski politiki establiment i diplomatska sluba pomno su pratilisituaciju u Jugoslaviji. Ve u oujku 1979. na sjednicama JIC-a, tijela zaduenogza koordinaciju britanskih obavjetajnih slubi, raspravljalo se o Jugoslaviji iposljedicama Titove smrti. Dakako, o konanom odlasku jugoslavenskog voeraspravljalo se u Whitehallu intenzivno ve vie od desetljea, a posljednjihnekoliko godina prije njegove smrti Foreign Office imao je pripremljenplan za poduzimanje diplomatskih aktivnosti kada do toga doe.23Britanski

veleposlanik u Beogradu Dugald Stewart ve je u lipnju 1975. u svojem izvjetajuForeign Oceu zapisao da je do 1973. Tito bio izvrsnog zdravlja i kao primjernjegove izdrljivosti naveo rijei jednog od hrvatskih politiara, koji mu je

18 T. JAKOVINA, Sovjetska intervencija u Afganistanu 1979. i Titova smrt, 295.-320.19 Zdenko RADELI, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., Zagreb 2006., 492.20 J. BAEV, US Intelligence Community Estimates on Yugoslavia (1948-1991), National Se-

curity and the Future, 1 (1), 2000., 95.-106., 141.21 Isto, 95.-106.22 TNA, FCO 28/4235, Internal Situation in Yugoslavia23 Whitehall je sredite britanskog politikog establimenta u Londonu. Neslubeno je to i

naziv za britansku dravnu upravu.


7/16

13


rekao kako je Tito 23 sata provodio harangu nad hrvatskim rukovodstvom uKaraorevu, od ukupno 36 sati koliko su tamo boravili. Ali u proljee 1973.Tito je iznenada zapoeo smanjivati svoje obveze, a strani su diplomati zapazilida mu se zdravlje naglo pogoralo. Britanski veleposlanik doznao je od Titova

osoblja da su mu lijenici morali davati stimulanse i lijekove protiv bolova prijesvakog vanijeg dogaaja kojem je prisustvovao. Stewart je na kraju zakljuio,s obzirom na saznanja o njegovu zdravlju, kako ne oekuje da e Tito bitiaktivan u politikom ivotu due od godinu dana.24

Titova bolest i boravak u bolnici u Ljubljani zasjenili su na nekoliko mjese-ci sve probleme u zemlji. Tito je hospitaliziran u ljubljanskoj bolnici 3. sijenja1980. zbog problema s venama u nogama, to samo po sebi nije predstavljalodramatinu vijest. On je odmah potom otiao u svoju rezidenciju na Brdu kodKranja, gdje je nastavio obavljati svoje dunosti. No izjava poznatog amerikogkardiokirurga Michaela Debakeya kako su ga jugoslavenske vlasti pozvale da

sudjeluje u Titovu lijeenju zbog problema s cirkulacijom u lijevoj nozi poka-zala je stranim diplomatima da se radi o ozbiljnijim zdravstvenim problemima.Ve 12. sijenja objavljena je vijest da je Tito podvrgnut operacijskom zahvatuna venama u lijevoj nozi. Doktor Debakey rekao je amerikim diplomatimakako je operacija prola dobro, ali i kako su mogue komplikacije zbog kojihbi Titu mogla biti amputirana noga, to bi ozbiljno ugrozilo njegovo zdravlje.Upravo se to i dogodilo. Dva dana poslije, 14. sijenja, objavljeno je priopenjekako operacija nije postigla oekivane rezultate, to je zapadnim diplomatimabio znak da se Titovo zdravlje nepovratno pogorava.

Zapad je racionalno analizirao novonastalu situaciju. Foreign Office, u

konzultacijama prije svega s Washingtonom i Bruxellesom, procijenio je danema izravne opasnosti od sovjetske vojne intervencije, ali kao primjerice i1971. meu zapadnim diplomatima postojao je strah da e Sovjeti pokuatidestabilizirati jugoslavenski reim, posebno u okolnostima kada vie ne budeglavnog arbitra koji bi mogao pomiriti kronine jugoslavenske kontradiktor-nosti.25Reakcija Zapada bila je brza. Britanska premijerka Margaret atcherizjavila je 15. sijenja u britanskom parlamentu kako e britanska vlada uinitisve da ouva jugoslavensku neovisnost, a istodobno su zapoele pripreme zanjezin posjet Jugoslaviji koji se predviao ve za oujak 1980. godine.26Istogadana Vijee ministara vanjskih poslova zemalja Europske ekonomske zajedni-ce (EEZ) donijelo je odluku o zakljuivanju povoljnog trgovinskog sporazuma

izmeu Jugoslavije i EEZ-a. Sporazum bi jugoslavenskoj privredi olakao izvozproizvoda u Europsku zajednicu i tako smanjio ogroman trgovinski deficit koji

24 Foreign Oce ve je od 1975. svake godine pripremao plan djelovanja za sluaj Titove smr-ti, koji je ukljuivao ve pripremljene izjave dunosnika, kraljice, premijera i ministra vanjskihposlova, kao i sastav britanskog izaslanstva koje je trebalo prisustvovati pogrebu; TNA, Contin-gency Planning in the Event of the Death of President Tito of Yugoslavia, Titos Expectation ofActive Life, 19. 7. 1975.

25 TNA, FCO 28/4237, Yugoslavia, Country Assessment Paper.26 TNA, FCO 28/4229, President Tito of Yugoslavia, President Tito, 16. 1. 1980.; Visit to

Yugoslavia, 17. 1. 1980.


8/16

14


je snano optereivao jugoslavensku ekonomiju. To nije bilo sluajno. Sve za-padne analize ukazivale su da su ekonomski problemi, u jednakoj mjeri kao inacionalni animoziteti, prijetnja stabilnosti jugoslavenske drave. CIA-in iz-

vjetaj iz oujka 1980. vrlo jasno upozorava da bi previsoki jugoslavenski de-

cit mogao poremetiti vanjsko zaduivanje, a kako bi smanjila proraunski dugvlada e biti prisiljena uvesti restrikcije, to e zasigurno dovesti do smanjenjaekonomskog rasta, nezaposlenosti i pada ivotnog standarda. To e zauzvratpojaati meunacionalne i meurepublike sukobe, posebno na relaciji Hrvat-ska Srbija, i stvoriti dodatni animozitet svih nacionalnosti prema Beogradu.27

U Bruxellesu je 17. sijenja 1980. odran sastanak stalnih predstavnika ze-malja pri NATO paktu kako bi raspravili poloaj Jugoslavije u svjetlu Titovebolesti i situacije u Afganistanu. NATO-ov zakljuak bio je kako sovjetska in-tervencija u Jugoslaviji nije izvjesna, ali i kako e Sovjeti i dalje nastojati ojaatisvoj dugoroni utjecaj u Jugoslaviji. Pozitivna okolnost bila je, kako su NATO-

ovi predstavnici zakljuili, da e intervencija u Afganistanu i Titova bolest uje-diniti zemlju i tako olakati proces tranzicije nakon Titove smrti. U tom je smi-slu jugoslavenskom reimu trebalo nastaviti davati punu potporu Zapada, dok

je Sovjetima bilo potrebno jasno dati do znanja da bi zapadna koalicija vrloozbiljno reagirala na svaki pokuaj mijeanja u unutranja pitanja Jugoslavije.28

Jugoslavenske vlasti nerado su meutim gledale na pretjerane komentarepojedinih zapadnih vlada i medija kako se Jugoslavija pribliava Zapadu, od-nosno kako je Zapad u svakom trenutku spreman jamiti njezinu neovisnost.Usprkos dobrim odnosima sa zapadnim dravama jugoslavensko vodstvo in-zistiralo je na nesvrstanosti kao stupu jugoslavenske vanjske politike. Uz to se

bojalo da bi Sovjeti mogli priskoiti u pomo Jugoslaviji kako bi je zatitili oduplitanja Zapada u njezine unutranje poslove. Britanski diplomati dobro su torazumjeli i slali su Foreign Oceu iz Beograda poruke kako bi Zapad premaJugoslaviji trebao pristupati s oprezom. Potporu takvom stavu dao je i glasno-govornik SKJ, koji se britanskom novinaru potuio na TASS-ov komentar koji

je optuio zapadne medije da u dosluhu s NATO-ovim slubama pokuavajupogorati odnose Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Jugoslavenski dunosnik opi-sao je pretjerano zatitniki stav Zapada kao medvjeu uslugu Jugoslaviji.29U tom je smislu i visoki dunosnik Carterove administracije Robert Barry utravnju 1980. izjavio da bi pokroviteljski stav SAD-a i njegovih saveznika samostvorio nelagodu Titovim nasljednicima. Ali isto je tako ponovio stav amerike

administracije kako Sovjetskom Savezu i njegovim saveznicima mora biti jasnoda e svaki pokuaj slabljenja jugoslavenskog jedinstva, teritorijalnog integri-teta i neovisnosti naii na otru reakciju SAD-a i njegovih zapadnoeuropskih

27 TNA, FCO 28/4235, Internal Situation in Yugoslavia, 18. 1. 1980.; FCO 28/4256, Yugosla-via: Internal Economic Situation, e Yugoslav Economy, 16. 7. 1980.; Yugoslavia: A Look at theSociety on the Eve of the Post-Tito Period, 27. 3. 1980., www.foia.cia.gov.

28 TNA, FCO 28/4235, Internal Situation in Yugoslavia, NATO Discussions on Yugoslavia,17. 1. 1980.

29 TNA, FCO 28/4235, Internal Situation in Yugoslavia, 21. 1. 1980.


9/16


10/16

16


reviji, koja je, komentirajui zakljuke kongresa, pozvala sve Hrvate da se pri-preme za skori raspad Jugoslavije nakon Titove smrti.35

Neizvjesnost stvorena Titovom boleu i moguim posljedicama njegovesmrti svakako se odraavala i na raspoloenje drutva. Britanski i amerikidiplomati zabiljeili su da graani masovno podiu devizne depozite iz banakazbog straha da e im drava zamrznuti deviznu tednju kako bi smanjila vanj-skotrgovinski deficit. Ameriki diplomati uli su vijest da su Sovjeti smanjiliopskrbu plinom koji je dolazio plinovodom preko Austrije kao osvetu zbog ju-goslavenskog stava prema intervenciji u Afganistanu. Ve u studenome 1979.britanski diplomati izvjetavaju o nestaicama pojedinih proizvoda, mlijeka,kave, mesa, voa, ugljena, loivog ulja i benzina, i opet u kolovozu 1980. onedostatku deterdenta, kave i eera. Mnogo ozbiljnija bila je nestaica mesa,koja je bila jedan od uzroka masovnih nemira u Poljskoj, pa su jugoslavenske

vlasti odluile zbog toga ograniiti izvoz mesa i eera te tako barem djelomice

smiriti nezadovoljstvo graana. To je meutim bio dodatni udarac jugoslaven-skom izvozu, koji je od srpnja 1980. dobio mogunost lakeg plasiranja robe natrite Europske zajednice.36Diplomati navode kako su jugoslavenski graani,za razliku od drugih komunistikih zemalja, navikli na visoki ivotni standardi zato im jo tee padaju nestaice. Jo jedna razlika u odnosu na druge komu-nistike zemlje, kako navode zapadni diplomati, bila je u tome to su oni moglirelativno otvoreno kritizirati takvu situaciju. Britanski konzul u Zagrebu izvi-

jestio je kako je u katolikoj Sloveniji i Hrvatskoj jo uvijek vrlo snaan osjeajda Srbi i Crnogorci ne bi dovoljno odluno reagirali na sovjetsku intervenciju,zbog tradicionalnog miljenja da je Rusija zatitnik panslavizma i pravoslavlja.Jednako su se tako u Hrvatskoj mogla uti miljenja da bi Titovom smru srp-ski elementi, koji su inili veinu u sigurnosnim slubama i dravnoj upravi,mogli omoguiti Sovjetima da preuzmu kontrolu nad jugoslavenskom federa-cijom.37CIA u tom smislu naglaava kako su stari meunacionalni i meure-publiki animoziteti izmeu republika jo uvijek prisutni, a Titova smrt i sveloija ekonomska situacija mogli bi ih dodatno potaknuti. Izvjetaj ne predviauspon hrvatskog nacionalizma, koji je slomljen jo 1971., no upozorava naoivjeli srpski nacionalizam, povezan sa situacijom na Kosovu i sve snanijimalbanskim nacionalizmom, ali i u Srbiji uvrijeenim miljenjem kako Srbi ima-

ju povijesno pravo na vodeu ulogu u jugoslavenskoj federaciji.38

Titu je 20. sijenja amputirana lijeva noga, ali nakon kratkog poboljanja

njegovo stanje poelo se naglo pogoravati.39Britanski diplomati zabiljeili supovodom toga i dva bizarna dogaaja koja su jasno pokazivala da su Titov kult

35 Poziv Hrvatima u domovini i irom svijeta, Hrvatska revija, 117/1980., 131.-132.36 TNA, FCO 28/3931, Internal Economic Situation in Yugoslavia, Shortages, 14. 11. 1979.;

FCO 28/4256, Yugoslavia: Internal Economic Situation, Shortages, 13. 8. 1980.37 TNA, FCO 28/4235, Internal Situation in Yugoslavia, e Internal Situation, 23. 1. 1980.38 Yugoslavia: A Look at the Society on the Eve of the Post-Tito Period, 27. 3. 1980., www.foia.

cia.gov.39 Saopenje o zdravstvenom stanju Predsjednika Republike, Vjesnik, br. 11639, 21. 1. 1980., 1.


11/16

17


linosti i stega reima jo uvijek vrlo snani. Prvi se odnosio na snimanje lmau kojem jedan od likova izgubi lijevu nogu i postane bogalj. Premda je film sni-mljen prije amputacije Titove noge, partijski organi inzistirali su da se ta sce-na izostavi iz filma. Slina situacija dogodila se s benevolentnom reportaom

u asopisu Duga, o eni iz njemakoga grada Mnchena kojoj je amputirananoga, a njemako socijalno osiguranje odbilo je platiti trokove. lanak je ta-koer napisan prije Titove operacije, a spletom okolnosti reportaa s fotogra-

jom ene koja u ruci dri umjetnu nogu tiskana je neposredno prije nego to jeobjavljeno da je Titu amputirana noga. Uz to je na susjednoj stranici objavljenlanak s fotograjom nasmijanog Tita koji se uspjeno oporavlja od bolesti. Tanaizgled crnohumorna situacija zavrila je s tekim posljedicama po urednikaasopisa, koji je pozvan na odgovornost, optuen za namjerno omalovaavanjeTitova lika i djela i u konanici otputen sa svojeg radnog mjesta.40

Poetkom oujka jugoslavenske vlasti zapoele su s organizacijom pogre-

ba i jasno dale do znanja stranim diplomatima kako ne oekuju da e se Titooporaviti. Vijest o njegovoj smrti objavljena je 4. svibnja 1980. godine. Titovoje tijelo vlakom dopremljeno iz Ljubljane preko Zagreba u Beograd, gdje jepoloeno na odar u Saveznoj skuptini. Stranim diplomatima upala je u oi i-njenica da u vlaku nije bilo Titove supruge Jovanke, koja se ispraaju pridruilatek u Beogradu. Jovanka se jo od 1977. nije pojavljivala u javnosti i meu di-plomatima se spekuliralo da se Tito od nje i slubeno razveo, a poetkom 1979.u diplomatskim krugovima pronosili su se glasovi da je Tito oenio opernupjevaicu Gertrudu Muniti, pa je i Savezni sekretarijat za vanjske poslovemorao demantirati takve glasine.41Ceremoniji pogreba prisustvovalo je 209izaslanstava iz 128 zemalja, od kojih su mnoga predvodili predsjednici, premi-

jeri ili monarsi iz cijeloga svijeta, to je svakako bila potvrda Titove reputacijesvjetskog dravnika i vanosti SFRJ u meunarodnim odnosima.42Na pogreb

je dola politika elita iz Zapadnog i Istonog bloka i Pokreta nesvrstanih, paje Titova sahrana posluila kao dobro mjesto za susrete i razgovore pojedinihdravnih izaslanstava. Britansko izaslanstvo predvodili su britanski ministar

vanjskih poslova Peter Carrington i kraljiin suprug princ Philip, vojvoda odEdinburgha. Premda ameriki predsjednik Carter nije doao na pogreb, ame-riko je izaslanstvo bilo dobro zastupljeno, a britanski diplomati zabiljeili suda francuski predsjednik Giscard dEstaing i kubanski diktator Fidel Castronisu nikome pretjerano nedostajali.43Afganistan je, dakako, bio jedna od tema

razgovora. Jugoslavenski diplomat i lan hrvatskog Izvrnog vijea Jaka Petri

40 TNA, FCO 28/4229, President Tito of Yugoslavia, President Titos Health, 13. 2. 1980.41 TNA, FCO 28/3909, President Tito of Yugoslavia, Titos Domestic Aairs, 13. 3. 1979.;

TNA, FCO 28/3572, Madame Tito of Yugoslavia. Premda se u jugoslavenskim medijima o tome,dakako, nije izvjetavalo, strani mediji i diplomatski krugovi opirno su komentirali nestanakPrve dame Jugoslavije iz javnoga ivota. Tito je u intervjuu koji je dao amerikom novinaru Wal-teru Cronkiteu, a koji su zabiljeili i u Foreign Oceu, u polualjivom tonu objasnio da Jovanka

vie ne putuje s njim jer mu ide na ivce!42 J. RIDLEY, n. dj., 23.-24.43 Zlatko RENDULI, Tito u djelima inozemnih povjesniara, Zagreb 2010., 102.-105.


12/16

18


prenio je britanskom veleposlaniku detalje neugodnog razgovora izmeu Le-onida Brenjeva i iranskog ministra vanjskih poslova Sadegha Ghotbzadeha,kada je Brenjev otvoreno kritizirao iransku islamistiku vladu zbog politikeprema Sovjetskom Savezu, posebno u kontekstu pisma koje je Brenjev upu-

tio Titu povodom intervencije u Afganistanu, u kojem je naglasio da nijednasusjedna zemlja Sovjetskog Saveza ne bi smjela biti pod zapadnim utjecajem.Pored toga proirio je formulaciju Brenjevljeve doktrine prema kojoj lanicesovjetskog bloka imaju obvezu zatititi ne samo druge lanice lagera nego izemlje izvan njega. Bio je to presedan koji je Sovjetima mogao posluiti kaopovod i opravdanje za intervencije i u drugim zemljama, kako u Iranu tako iu Jugoslaviji.44

Proces tranzicije vlasti nakon Titove smrti bio je svakako najzanimljivijistranim diplomatima. Kako bi sprijeili spekulacije vezane za Titovu bolest,

jugoslavenske su vlasti ve 17. sijenja objavile na koji e se nain obaviti pri-

jenos vlasti. Titova pozicija predsjednika SFRJ prestat e postojati nakon nje-gove smrti, a sva prava proizala iz te dunosti preuzet e Predsjednitvo SFRJ.Ujedno e predsjedavajui Predsjednitva preuzeti dunosti zapovjednika oru-anih snaga. Poziciju predsjednika Predsjednitva, koju je Tito takoer draokao predsjednik SFRJ, trebao je prema Ustavu preuzeti potpredsjednik Pred-sjednitva. Vie zanimanja izazvala je promjena na elu Saveza komunista, koji

je i dalje bio centar politikog ivota u Jugoslaviji. Premda je ve prije bilopredvieno da e po Titovoj smrti vodstvo SKJ preuzeti kolektivno Predsjed-nitvo, nije bila iskljuena ni mogunost da e se u budunosti ponovno uvestimjesto predsjednika Partije.45

Amerike i britanske procjene djelomice su se razlikovale po tom pitanju.CIA je predviala da e nakon Titove smrti doi do borbe za vlast unutar Par-tije. Bila je to, prema CIA-i, naznaka prvog hrvatsko-srpskog sukoba nakonTitove smrti, prije svega izmeu Vladimira Bakaria i Miloa Minia. Tito jeBakariu povjerio da nadzire proces tranzicije nakon njegove smrti, a CIA jepredviala da bi Bakari, kao jedan od najbliih Titovih suradnika, s neospor-nim autoritetom, mogao preuzeti mjesto predsjednika Partije. On je kao lanPredsjednitva SFRJ i predsjednik Savjeta za zatitu ustavnog poretka u to vri-

jeme neosporno bio prvi meu jednakima, a uz to je u razdoblju Titove bole-sti intenzivirao svoje javno djelovanje. Minia su, prema amerikim podacima,podravali ministar obrane Nikola Ljubii i Petar Stamboli, dok je Bakaria

podravalo hrvatsko rukovodstvo i politiki istomiljenici iz Bosne i Hercego-vine. Britanske analize nisu ile u tom pravcu: Foreign Oce je procjenjivao dabi imenovanje Bakaria na tako vanu poziciju bilo u kontradikciji s Titovimdugogodinjim naporima da uspostavi djelotvorni sustav kolektivnog uprav-ljanja dravom i Partijom. Osim toga Bakari je u to vrijeme imao 68 godinai bio je slaba zdravlja. Konano, Britanci su pretpostavljali da bi postavljanje

44 TNA, FCO 28/4235, Internal Situation in Yugoslavia, Notes on HM Ambassadors Visit toCroatia and Slovenia, 15-20 June 1980.

45 TNA, FCO 28/4235, Internal Situation in Yugoslavia, e Succession to Tito, 17. 1. 1980.


13/16

19


hrvatskog kadra na tako vanu poziciju nailo na otpor srpskih krugova, pa seu tom kontekstu mogao tumaiti sukob Bakaria s Miniem.46

Pokazalo se da su to ipak bila nagaanja bez temelja, ili su eventualni ani-moziteti izmeu partijskih elnika ostali dobro skriveni od oiju javnosti i stra-nih obavjetajnih slubi. Sustav kolektivnog predsjedanja dravom i Partijomnastavio je nakon Titove smrti djelovati kako je prije bilo predvieno. Uga-eno je mjesto predsjednika SFRJ, a mjesto predsjedavajueg PredsjednitvaSFRJ preuzeo je dotadanji potpredsjednik Lazar Kolievski, odnosno po iste-ku njegova jednogodinjeg mandata u svibnju 1980. bosansko-hercegovakipredstavnik Cvijetin Mijatovi. Mjesto predsjednika SKJ nije formalno ugae-no, nego je dogovoreno da e se o tome odluivati na sljedeem, Dvanaestomkongresu SKJ 1982. godine. U meuvremenu je nastavljeno s rotirajuim jed-nogodinjim izborom predsjednika Predsjednitva SKJ, a takav nain izborapartijskog vodstva i formalno je unesen u Statut SKJ na Dvanaestom kongresu

SKJ.47

U vrijeme Titove smrti tu je dunost obnaao vojvoanski Srbin StevanDoronjski, kome je mandat istjecao u listopadu 1980. godine. Nakon Doronj-skog dunost predsjednika Predsjednitva CK SKJ preuzeo je Makedonac La-zar Mojsov.48

Nakon Titove smrti 1980. u svim sferama jugoslavenskog drutva dolazido sve otvorenije kritike drutvenog, gospodarskog, politikog i kulturnog sta-nja u zemlji. U javnost poinju izlaziti podaci o negativnoj vanjskotrgovinskojbilanci i inozemnoj zaduenosti. Gospodarski problemi poinju se odraavatii na standard graana. Inacija se 1970-ih kretala oko 20% godinje, a stopainacije poetkom 1980-ih naglo je porasla, tako da su se cijene izmeu 1982.

i 1984. udvostruile. Dinar je 1981. devalviran za 29%, i njegova vrijednostnastavlja drastino padati sve do raspada zemlje.49Svi ti problemi rezultirali supadom ivotnog standarda stanovnitva. Rast inacije vlasti su pokuale obuz-dati odreivanjem cijena pojedinih proizvoda, ali ni to nije pomoglo. Dolo

je do nestaice nae, sirovina i svih uvoznih proizvoda, za iji su uvoz bilepotrebne devize.50 Razlozi za takvo stanje gospodarstva bili su viestruki: uprvom redu preveliko vanjsko zaduivanje koje se koristilo za loe investiranjeu zemlji te slaba konkurentnost i inovativnost.51Gospodarska kriza potenci-rala je daljnje zaotravanje u komunikaciji izmeu republika. SR Srbija je kaoglavni uzrok gospodarskog kraha isticala poveanje republikih ovlasti, to jebila izravna kritika slovenske i hrvatske politike, koja se tradicionalno zalagala

za to iru politiku i ekonomsku autonomiju. Svi problemi koji su izali na vi-46 Yugoslavia, Five Weeks into the Succession, 12. 6. 1980.,www.foia.cia.gov.47 Do Titove smrti formalni naziv tog poloaja bio je predsjedavajui lan Predsjednitva SKJ,

dok je nakon njegove smrti dogovoreno da e novi naziv biti predsjednik Predsjednitva SKJ;XII kongres Saveza komunista Jugoslavije, Beograd 1982., 222.

48 TNA, FCO 28/4233, League of Communists of Yugoslavia, Post-Tito Changes in LCY, 18.6. 1980.

49 Igor DUDA, Pronaeno blagostanje, Zagreb 2010., 31.-33.50 H. MATKOVI, n. dj., 377.51 D. BILANDI, Hrvatska moderna povijest, 715.-726.


14/16

20


djelo u SFRJ nakon Titove smrti sa srpske strane promatrali su se kroz prizmuureenja drave. Nakon partijskih istki u Hrvatskoj 1971. i u Srbiji 1972. tadase prvi put intenzivnije javljaju kritiki glasovi.

Najjai val kritika ipak dolazi iz Srbije. Ondje veliki broj kulturnih djelat-nika, intelektualaca, pa i partijskih inovnika u sferi svoga interesa preispitujerazliite teme iz prolosti Jugoslavije. Kritikoj analizi podvrgnuto je razdobljeod kraja Drugog svjetskog rata do 1948. i prekida veza s SSSR-om. Kritizirase nain dolaska komunista na vlast. Raspravlja se o ulozi KPJ u progonimainformbiroovaca te se istie ironija borbe protiv Staljina staljinistikim me-todama.52U javnu polemiku ukljuili su se i knjievnici, koji polako poinjunaimati zabranjene teme. Iz Srbije se jasnije artikulira i prije izraeno ne-zadovoljstvo ureenjem zemlje. Istie se da je Ustav iz 1974. zemlju pretvoriou savez vie drava koje su samo nominalno povezane. Kao najveu rtvu dr-avnopravnog ureenja SFRJ istiu Srbiju i Srbe. Srpski su intelektualci i eko-

nomske probleme stavljali u kontekst Ustava iz 1974. godine. Tvrdili su da jevelika samostalnost republika dovela do stvaranja nacionalnih gospodarstavakoja loe utjeu na gospodarstvo SFRJ.53Kao argument se koristila teza da sutrendovi u svijetu udruivanje i integracija (EEZ), a jedino je u Jugoslaviji nadjelu proces dezintegracije.54Osim teoretskih rasprava o drutvenom i drav-nom ureenju i prolosti SFRJ u fokusu Srbije, ali i ostatka Jugoslavije, nalo sealbansko pitanje na Kosovu. U proljee 1981. dolo je do nemira meu kosov-skim Albancima, koji su zahtijevali da Kosovo dobije status republike.55Nemi-ri su zapoeli na Sveuilitu u Pritini i proirili su se na sve slojeve albanskogstanovnitva u pokrajini. Kako bi se uguilo nemire, proglaeno je izvanrednostanje uz intervenciju JNA.56Albanske prosvjede srpski intelektualci i partijsko

vodstvo iskoristili su kao argument u raspravi o tekom poloaju Srba u Jugo-slaviji. Srpsko republiko rukovodstvo, zbog stanja na Kosovu, predloilo jesmanjenje Ustavom zajamenih autonomnih prava SAP Kosova i Vojvodine.57SFRJ se nala u pat-poziciji. Zbog ustavnog ureenja zemlje za svaku odlukuna federalnoj razini bio je potreban republiki konsenzus. No konsenzus jebilo nemogue postii budui da su republike nastupale s razliitih pozicija.Najvei zagovaratelji reformi u smjeru veih ovlasti federacije bili su SK Srbijei SK Crne Gore, dok se hrvatsko i slovensko partijsko rukovodstvo odupiralosvim odlukama koje su potencijalno mogle ugroziti federalizam.58Zbog me-usobnog politikog nepovjerenja i optubi nije bilo mogue provesti nikakvu

ekonomsku reformu i spirala krize se produbljivala, to je u konanici, u kom-binaciji s drugim imbenicima, dovelo do raspada jugoslavenske federacije.

52 Isto, 738.53 Isto, 696.-708.54 B. PETRANOVI, n. dj.,469.55 Isto, 449.-452.56 H. MATKOVI, n. dj., 386.57 D. BILANDI, Hrvatska moderna povijest, 726.-736.58 S. P. RAMET, Balkanski Babilon, Zagreb 2005., 31.-39.


15/16

21


Zakljuak

Titova smrt imala je dalekosene posljedice za posljednju fazu razvoja ju-goslavenske drave. Unato naporima da se uspostavom kolektivnih partijskihi dravnih tijela nadoknadi neosporni Titov autoritet, situacija nakon njegovesmrti pokazala je da se nacionalne, kulturne i ekonomske razliitosti ne mogupremostiti administrativnim mjerama, posebno u nedemokratskom, jedno-partijskom reimu s nekonkurentnom i neeksibilnom privredom socijalisti-kog tipa, koja je bila dodatno optereena sloenim sustavom samoupravljanja.Zapad je bio svjestan jugoslavenskih problema i zapadni diplomati o njima suopirno izvjetavali, premda se ini da nisu bili svjesni stvarne teine proble-ma. No dokumenti pokazuju da su zapadne diplomatske slube pratile situa-ciju u Jugoslaviji prije svega u kontekstu svojih irih hladnoratovskih interesai sukoba sa Sovjetskim Savezom. Upravo u tome lei klju beskompromisne

potpore jugoslavenskom komunistikom reimu, ali i sveopeg nesnalaenjameunarodne zajednice kada je Jugoslavija prestala biti dio hladnoratovskeigre. Nakon 1989., uslijed uruavanja komunistikog bloka i gubitka ulogekoju je imala u Pokretu nesvrstanih, Jugoslavija sve vie prestaje biti u fokusuEurope i Sjedinjenih Amerikih Drava i umjesto globalnog politikog subjek-ta prostor bive jugoslavenske drave za svijet postaje samo mjesto jo jednogod brojnih regionalnih svjetskih sukoba koji su obiljeili tranzicijsko poslije-hladnoratovsko razdoblje.


16/16

22


SUMMARY

BRITISH AND AMERICAN SOURCES CONCERNING THE DEATH OFJOSIP BROZ TITO

On the basis of an overview of the recently opened archival materials ofthe British National Archive this article provides a look at the activities Britishand American diplomats and secret services attached to socialist Yugoslavia atthe time of the sickness and death of the Yugoslavian leader Josip Broz Tito.Mostly these have to do with the potential consequences of Titos death forthe Yugoslav federation, that is, its internal and foreign political orientation,but also the politics of the West toward the Soviet Union in the context of

its intervention in Afghanistan and the role of Yugoslavia in the Non-alignedMovement.

Key words: Josip Broz Tito, Great Britain, United States of America, SovietUnion, Afghanistan, Non-aligned movement

1 batovic kasalo csp 2012 1

Documents