1 ellen g. white isusove usporedbevjesnici.net/dokumenti-pdf/isusove-usporedbe.pdfnjihove uhode...

1

Ellen G. White

ISUSOVE USPOREDBE

2 Isusove usporedbe

Nakladnik

ADVENTUS d.o.o.

Maruπevec 82, 42243 Maruπevec

Tel./faks: 042/771-223

e-mail: [email protected]

www.adventus.hr

Izvornik

Christ’s Object Lessons

Copyright Ÿ by Ellen G. White Publications

Urednik

Dragutin Matak

Prijevod

Milan ©uπljiÊ

Kazala

Ivan –idara

Lektura

Marijan MalaπiÊ

Korektura

Ljiljana –idara, Darko FilËiÊ

Naslovnica

Dejan OstojiÊ

Prijelom

GENESIS, Zagreb

Tisak

TIPOMAT d.o.o.

3

Ellen G. White

ISUSOVEUSPOREDBE

ADVENTUSZagreb, 2003.

4 Isusove usporedbe

Ako nije drukËije naznaËeno, svi su biblijski tekstovi

navedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.

CIP — Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica — Zagreb

UDK 232.33

WHITE, Ellen Gould

Isusove usporedbe / Ellen G. White ;

[prijevod Milan ©uπljiÊ]. — Maruπevec :

Adventus, 2003.

Prijevod djela: Christ’s object lessons.

ISBN 953-7119-02-5

I. Isus Krist — Biblijska egzegeza

430513055

5

Predgovor

Krist, Veliki uËitelj, veliki dio svojih misli izrekao je dok

je sa svojim uËenicima πetao breæuljcima i dolinama Pale-

stine ili se odmarao na obalama jezera ili rijeka. U svojim

usporedbama povezivao je boæansku istinu s obiËnim zbi-

vanjima, s iskustvima pastira, graditelja ili ratara, putnika i

kuÊanica. Poznate pojmove udruæivao je s istinski prekras-

nim mislima — mislima o Boæjoj njeænoj skrbi za nas, o za-

hvalnosti koju od nas s pravom oËekuje i o naπoj duænosti

da se brinemo jedni za druge. Ove pouke o boæanskoj mudro-

sti i praktiËnim, svakidaπnjim istinama objavljivao je snaæ-

no i dojmljivo.

U ovoj knjizi Njegove usporedbe iz æivota podijeljene

su po tematici i razraene. Knjiga je puna dragulja istine i

mnogim Êe Ëitateljima pomoÊi da svestranije upoznaju vri-

jednost i znaËenje onoga Ëime su okruæeni u svojem svaki-

daπnjem æivotu.

Mnoga izdanja ove knjige na izvornom i na mnogim svjet-

skim jezicima pokazala su njezinu vrijednost i omiljenost.

Nadamo se da Êe i ovo izdanje, prvo na naπem jeziku, poslu-

æiti na blagoslov svim Ëitateljima i na lak i jednostavan na-

Ëin upoznati ih s Kristovim naukom.

Nakladnik

(5)

6 Isusove usporedbe

7

Usporedbe kao naËin pouËavanja

U Kristovom naËinu pouËavanja uz pomoÊ usporedbi ot-

krivamo isto naËelo kojim se rukovodio u cijelom svojem

poslanju na Zemlji. Da bi nam pomogao upoznati se s Nje-

govim karakterom i æivotom, On je uzeo naπu narav i bora-

vio meu nama. Boæansko se objavilo u ljudskome; nevidlji-

va slava u vidljivom ljudskom obliku. Ljudi su o nepoznato-

me mogli uËiti na temelju poznatoga; nebesko se objavlji-

valo preko zemaljskoga; Bog se objavio u liku Ëovjeka. Tako

je bilo i u Isusovom naËinu pouËavanja; nepoznato je bilo

oslikano poznatim; boæanske istine zemaljskim pojavama s

kojima su ljudi bili dobro upoznati.

Pismo kaæe: “Sve je to Isus govorio narodu u usporedbama

i niπta mu nije rekao bez usporedaba, da se ispuni proroË-

ka rijeË: ‘U usporedbama Êu progovoriti: otkrit Êu sakrive-

no od postanka svijeta.’” (Matej 13,34.35) Zemaljsko je pri-

kazivano duhovnim; pojave u prirodi i æivotna iskustva Nje-

govih sluπatelja povezivana su s istinama pisane RijeËi. Vo-

deÊi ih tako od zemaljskoga kraljevstva u duhovno, Kristo-

ve usporedbe postajale su karike u lancu istine koji sjedi-

njuje Ëovjeka s Bogom, Zemlju s Nebom.

U svojem pouËavanju iz prirode Isus je govorio o onome

πto je sam svojim rukama stvorio, o onome πto ima kvali-

tetu i silu koju mu je On sam darovao. U svojem prvobit-

nom savrπenstvu, sve stvoreno je izraæavalo boæansku mu-

drost. Adamu i Evi u njihovom edenskom domu priroda je

bila “puna Boæje spoznaje”, prepuna boæanskih pouka. Mu-

drost je progovarala oku i bila primana u srce jer su ljudi

razgovarali s Bogom preko djela koja je On stvorio. Meutim,

Ëim je sveti par prekrπio zakon Najviπega, sjaj s Boæjega lica

napustio je lice prirode. Zemlja je sada pokvarena i uprljana

(7)

18

17

8 Isusove usporedbe

grijehom. Ali i u takvom pomraËenom stanju saËuvala je

veliki dio prijaπnje ljepote. Pouke koje nam pruæa nisu iz-

brisane; kad se pravilno shvati, priroda svjedoËi o svojem

Stvoritelju.

U Kristovo doba ove su pouke bile zanemarene. Ljudi

nisu prepoznavali Boga u Njegovim djelima. Greπnost ljud-

skog roda bacila je sjenku na Ëisto lice stvorenoga; i umje-

sto da prikazuju Boga, Njegova djela postala su prepreka da

Ga upoznamo. Ljudi su “se klanjali i iskazivali πtovanje stvo-

renju umjesto Stvoritelju”. Tako su i neznaboπci “postali is-

prazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce po-

tamnjelo” (Rimljanima 1,25.21). I u Izraelu je ljudski nauk

uzdizan umjesto Boæjeg. Ne samo pojave u prirodi, veÊ i

obredna sluæba i sama Biblija — πto je trebalo objavljivati

Boga — postalo je tako izopaËeno da je sluæilo kao sredstvo

da se Njega prikrije.

Krist se trudio da ukloni sve πto je prikrivalo istinu. On

je doπao ukloniti veo koji je grijeh bacio preko lica pri-

rode, iznijeti na svjetlo duhovnu slavu koju su sva stvore-

na djela morala odraæavati. Pouke iz prirode i Biblije On

je iznosio u novom svjetlu, pretvarajuÊi ih u novo otkrive-

nje.

Isus bi ubrao prekrasni ljiljan i stavio ga u ruke djece i

mladih; i dok su gledali Njegovo mladalaËko lice, osvjeæeno

sunËevom svjetloπÊu s lica Njegovog Oca, pruæio bi im po-

uku: “Promotrite poljske ljiljane (u jednostavnosti njihove

prirodne ljepote) kako rastu! Niti siju, niti æanju. A ja vam

kaæem da se ni Salomon u svoj raskoπi svojoj nije zaodje-

nuo kao jedan od njih.” Izrekao bi im zatim ljubazno obeÊanje

i dao vaænu pouku: “Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu

koja danas jest, a veÊ se sutra baca u peÊ, zar neÊe mnogo

radije vas, malovjerni?!”

Ove su rijeËi u propovijedi na Gori bile upuÊene i drugi-

ma, a ne samo djeci i mladima. Bile su upuÊene mnoπtvu u

kojemu je bilo muπkaraca i æena optereÊenih brigama i ne-

voljama, nesretnih od razoËaranja i tuge. Isus je nastavio:

“Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: ©to Êemo jesti, ili

πto Êemo piti, ili u πto Êemo se obuÊi?! — to sve traæe pogani

— jer zna Otac vaπ nebeski da vam je to sve potrebno.” Is-

pruæivπi zatim ruke prema mnoπtvu oko sebe, rekao je: “Zato

19

9

najprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to

Êe vam se nadodati!” (Matej 6,28-33)

Tako je Isus protumaËio poruku koju je sam uputio preko

ljiljana i trave u polju. On æeli da je i mi Ëitamo sa svakog

ljiljana i sa svake vlati trave. Njegove su rijeËi pune obeÊa-

nja i uËvrπÊuju naπe povjerenje u Boga.

Tako je πiroko bilo Isusovo razumijevanje istine, tako sve-

obuhvatan Njegov nauk, da se koristio svakom mijenom u

prirodi da njome oslika istinu. Prizori na kojima je svakoga

dana poËivalo Ëovjekovo oko bili su povezivani s ponekom

duhovnom istinom, i tako se priroda pojavljivala u uspored-

bama koje je izgovarao veliki UËitelj.

U ranom dijelu svoje sluæbe Krist se obraÊao narodu ri-

jeËima koje su bile tako jednostavne da su svi Njegovi slu-

πatelji mogli shvatiti istine koje Êe ih uËiniti mudrima za spa-

senje. Ali u mnogim srcima istina nije mogla pustiti kori-

jen, pa se brzo gubila. “Njima govorim u usporedbama,” rekao

je On, “zato πto gledajuÊi ne vide i sluπajuÊi ne Ëuju i ne

razumiju... Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uπi mu otvrd-

nule, oËi se zatvorile.” (Matej 13,13-15)

Isus ih je æelio potaknuti na istraæivanje. Pokuπavao je

pokrenuti bezbriæne, utisnuti im istinu u srce. PouËavanje

uz pomoÊ usporedbi u Njegovo je doba bilo omiljeno, izazi-

valo je pozornost i poπtovanje, ne samo meu Æidovima, veÊ

i meu pripadnicima drugih naroda. Zato Isusu nije stajala

na raspolaganju neka druga metoda, uspjeπnija od ove. Nje-

govi sluπatelji mogli su razumjeti Njegove rijeËi uz uvjet da

su æeljeli upoznati ono πto je boæansko; On ih je uvijek bio

spreman razjasniti iskrenim istraæivaËima.

Krist je morao objaviti istine koje ljudi nisu bili spremni

prihvatiti ili barem razumjeti. Zato ih je i uËio uz pomoÊ

usporedbi. PovezujuÊi svoj nauk s prizorima iz æivota, ljud-

skog iskustva ili iz prirode, privlaËio je njihovu pozornost

i utjecao na njihovo srce. Poslije, kad bi promatrali predmete

kojima je oslikavao svoje pouke, sjeÊali su se i rijeËi boæan-

skog UËitelja. Onima koji su se pokoravali utjecaju Sveto-

ga Duha, znaËenje Spasiteljevih pouka bivalo je sve jasnije.

Tajne su se razjaπnjavale, i ono πto se teπko moglo razumjeti,

najednom je postajalo oËigledno.

20

21


10 Isusove usporedbe

Isus je traæio pristup svakom srcu. SluæeÊi se raznoli-

kim slikama, On je prikazivao istinu ne samo u njezinim

razliËitim oblicima, veÊ se obraÊao i razliËitim sluπateljima.

Njihovu pozornost privlaËio je slikama i usporedbama iz nji-

hovog svakidaπnjeg æivota. Nikomu tko bi sluπao Spasitelja

nije se Ëinilo da je zanemaren ili zaboravljen. Najskromniji

i najgreπniji u Njegovom je nauku prepoznavao glas koji mu

se obraÊao s mnogo njeænosti i suosjeÊanja.

Postojao je i drugi razlog zaπto je Isus pouËavao uz po-

moÊ usporedbi. U mnoπtvu koje se okupljalo oko Njega bilo

je sveÊenika i rabina, knjiæevnika i starjeπina, herodovaca i

upravitelja, licemjernih, Ëastoljubivih ljudi koji su voljeli svijet

i koji su jedva Ëekali da nau neku optuæbu protiv Njega.

Njihove uhode pratile su Ga svakodnevno kako bi Ga uhva-

tile u rijeËi, osudile i tako zauvijek uπutkale Onoga koji je,

Ëinilo se, cijeli svijet povukao za sobom. Spasitelj je znao

karakter ovih ljudi pa je istinu tako iznosio da nisu mogli

pronaÊi razlog koji bi im omoguÊio da Njegov sluËaj izne-

su pred Veliko vijeÊe. U svojim usporedbama korio je lice-

mjerje i pokvarena djela onih koji su zauzimali visoke polo-

æaje i simboliËkim jezikom izraæavao tako oπtru istinu da oni

ne bi ni htjeli sluπati Njegove rijeËi, veÊ bi se potrudili brzo

uËiniti kraj Njegovoj sluæbi da je otvoreno izgovarao svoje

optuæbe. Ali iako je izbjegavao uhode, istinu je iznosio tako

jasno da se zabluda sama razotkrivala i da su ljudi iskrena

srca mogli izvuÊi korist iz Njegovih pouka. Djelima Boæjeg

“Njima govorim u usporedbama, zato πto gleda-

juÊi ne vide i sluπajuÊi ne Ëuju i ne razumiju. Na

njima se ispunjava proroËanstvo Izaije proroka:

‘Uπima Êete sluπati, a neÊete razumjeti; oËima Êete

gledati, a neÊete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovog

naroda; uπi mu otvrdnule, oËi se zatvorile — da

oËima jednom ne vidi, da uπima ne Ëuje i srcem

ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdra-

vim.’” (Matej 13,13-15)

j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j


22

11

stvaranja uzdizao je boæansku mudrost i Njegovu beskrajnu

dobrotu. Putem prirode i æivotnih iskustava uËio je ljude o

Bogu. “Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vjeË-

na moÊ i boæanstvo, promatrana po njihovim djelima, opa-

æaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike.” (Rimljanima

1,20)

Spasiteljev naËin pouËavanja uz pomoÊ usporedbi po-

kazuje kako izgleda istinsko “viπe obrazovanje”. Krist je lju-

dima mogao objaviti najdublje znanstvene istine. Mogao im

je razjasniti tajne u koje bi mogli prodrijeti tek nakon mno-

go stoljeÊa truda i prouËavanja. Mogao im je dati prijedloge

iz podruËja znanosti kojima bi hranio njihove misli i poti-

cao njihovu pronalazaËku gorljivost sve do svrπetka vremena.

Ali to nije Ëinio! Nije izrekao nijednu rijeË kojom bi zado-

voljio radoznalost ili ljudsku Ëastoljubivu æelju da se popne

do svjetovne veliËine. Svojim svekolikim pouËavanjem Krist

je ljudski um dovodio u dodir s Beskrajnim umom. Nije upu-

Êivao ljude da prouËavaju ljudske teorije o Bogu, Njegovoj

RijeËi ili Njegovim djelima. Pozivao ih je da promatraju Bo-

ga onako kako se objavio u svojim djelima, u svojoj RijeËi

i preko svoje promisli.

Krist se nije bavio teπko razumljivim teorijama, veÊ onim

πto je bitno za razvitak karaktera, onim πto Êe poveÊati Ëo-

vjekovu sposobnost da upozna Boga i da Ëini dobro. Govo-

rio je ljudima o istinama kojima oblikuju ponaπanje u æivo-

tu i koje su povezane s vjeËnoπÊu.

Sam Krist je odgajao Izrael. GovoreÊi o Gospodnjim za-

povijedima i uredbama, rekao je: “Napominji ih svojim sino-

vima. Govori im o njima kad sjediπ u svojoj kuÊi i kad ideπ

putem; kad lijegaπ i kad ustajeπ. Priveæi ih na svoju ruku za

znak, i neka ti budu kao zapis meu oËima! Ispiπi ih na

dovratnicima kuÊe svoje i na vratima svojim!” (Ponovljeni

zakon 6,7-9) Svojim naukom Isus je pokazao kako se ova

zapovijed moæe ispuniti — kako se zakoni i naËela Boæjeg

kraljevstva mogu tako prikazati da pokaæu svu svoju ljepo-

tu i vrijednost. Kad je Gospodin poduËavao Izraelce da bu-

du Njegovi posebni predstavnici, dao im je domove na bre-

æuljcima i u dolinama. U svojem osobnom æivotu i vjerskoj

sluæbi dolazili su u stalni dodir s prirodom i s Boæjom rijeË-

ju. Tako je i Krist uËio svoje uËenike kraj jezera, na padina-

23

24



ma breæuljaka, u poljima i πumarcima, na mjestima na koji-

ma se mogu vidjeti prirodne pojave kojima je oslikavao svoj

nauk. I dok su uËili od Njega, primjenjivali su steËeno zna-

nje pomaæuÊi Mu u Njegovom radu.

Tako se i mi trebamo upoznavati sa Stvoriteljem preko

djela stvaranja. Knjiga prirode je veliki udæbenik kojim se,

zajedno s Biblijom, moramo sluæiti prikazujuÊi drugima Njegov

karakter i vraÊajuÊi izgubljene ovce u Boæji tor. Dok tako

budemo prouËavali Boæja djela, Sveti Duh Êe osvjedoËavati

naπ um. To neÊe biti osvjedoËenje koje se stjeËe logiËkim

razmiπljanjem, veÊ Êemo, ukoliko naπ um nije postao pre-

viπe pomraËen da upozna Boga, oko previπe mutno da ga

vidi, a uho preslabo da Ëuje Njegov glas, shvatiti njihovo

dublje znaËenje i uzviπene, duhovne istine pisane RijeËi utis-

nut Êe se u naπe srce.

Ove pouke, izvuËene neposredno iz prirode, odlikuju

se jednostavnoπÊu i neporoËnoπÊu i upravo zato su neizre-

civo dragocjene. Svima su potrebne pouke koje dolaze iz

ovog izvora. VeÊ sama ljepota prirode odvraÊa duπu daleko

od grijeha i svjetovnih Ëari i pribliæava je neporoËnosti, mi-

ru i Bogu. Misli uËenika vrlo su Ëesto preokupirane ljud-

skim teorijama i nagaanjima koja se laæno nazivaju znanoπÊu

i filozofijom. Upravo zato oni moraju uspostaviti tijesnu ve-

zu s prirodom. Neka shvate da djela stvaranja i krπÊanstvo

slave istog Boga. Neka nauËe da se duhovno i prirodno na-

lazi u savrπenom meusobnom skladu. Neka sve πto njihove

oËi vide i ruke opipaju iskoriste kao pouku prilikom izgradnje

karaktera. Tako Êe ojaËati svoje umne snage, karakter Êe se

razviti i cijeli æivot oplemeniti.

PouËavajuÊi uz pomoÊ usporedbi i uzdiæuÊi svetost su-

bote, Krist je imao isti cilj. Bog je ljudima dao ovu uspo-

menu na svoju stvaralaËku moÊ da bi Njega prepoznali u

djelima Njegovih ruku. Dan odmora poziva ih da u djelima

stvaranja otkrivaju Stvoriteljevu slavu. I upravo zato πto je

æelio da i mi to Ëinimo, Isus je svoje dragocjene pouke po-

vezivao s ljepotom djela prirode. Tijekom svetog dana od-

mora, viπe nego ijednog drugog dana, trebamo prouËavati

poruke koje nam je Bog zapisao u prirodi. Spasiteljeve us-

poredbe trebamo prouËavati tamo gdje ih je On izgovarao,

u poljima i πumarcima, pod otvorenim nebom, okruæeni cvi-

25

26

13

jeÊem i travom. Kad se pribliæimo samoj prirodi, Kristova

prisutnost postat Êe nam stvarna i On Êe naπem srcu pro-

govoriti o svojoj ljubavi i miru.

Meutim, Krist svoj nauk nije povezivao samo s danom

odmora, veÊ i s radnim tjednom. On je svoje mudre savjete

upuÊivao i onima koji idu za plugom i bacaju sjeme. On je

æelio da u oranju i sijanju, kopanju i prikupljanju plodova

vidimo sliku Njegovog djela dobroËinstva u srcu. Isto tako,

u svakoj grani korisnog rada i u svakoj æivotnoj vezi On æe-

li da nalazimo pouke o boæanskoj istini. Tada naπ svakidaπ-

nji rad neÊe viπe zaokupljati svu naπu pozornost niti Êe nas

navoditi da zaboravimo Boga; on Êe nas neprestano podsje-

Êati na naπeg Stvoritelja i Otkupitelja. Misao o Bogu provla-

Ëit Êe se kao zlatna nit kroz sve naπe svakodnevne brige i

poslove. Za nas Êe slava s Njegovog lica ponovo poËivati na

licu prirode. Stalno Êemo uËiti nove pouke o nebeskoj isti-

ni i postajati sve sliËniji Njegovom neporoËnom liku. Tako

Êemo stalno uËiti o Gospodinu i ostati s Bogom u æivotnom

pozivu na koji nas je pozvao. (Izaija 54,13; 1. KorinÊanima

7,24).

27



“Izie sijaË da sije”Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,1-9.18-23;

Marku 4,1-20 i Luki 8,4-15.

SijaË i sjeme

Usporedbom o sijaËu Krist je oslikao nebesko kraljev-

stvo i djelo koje veliki SijaË obavlja za svoj narod. Kao i si-

jaË u polju, On je doπao posijati nebesko zrnje istine. I samo

Njegovo pouËavanje uz pomoÊ usporedbi bilo je sjeme ko-

jim su sijane najdragocjenije istine Njegove milosti. Zbog svoje

jednostavnosti, usporedba o sijaËu nije bila dovoljno cije-

njena. Od prirodnog sjemena koje se baca u zemlju Krist

je æelio naπe misli usmjeriti prema sjemenu Evanelja koje,

kad se posije, navodi ljude da se vrate Bogu i da Mu posta-

nu vjerni. Ovu usporedbu o malom sjemenu ispriËao je sam

Vladar Neba, a isti zakoni koji upravljaju sijanjem zemalj-

skog sjemena upravljaju i sijanjem sjemena istine.

Na obalama Galilejskog jezera okupilo se mnoπtvo da

vidi i Ëuje Isusa — æeljno mnoπtvo, puno iπËekivanja. I bole-

snici su bili tu, leæali su na svojim prostirkama oËekujuÊi

da svoje nevolje podastru Njemu. Krist je imao od Boga dano

pravo da uklanja muke greπnog roda i On je zato sada lije-

Ëio bolesti i πirio oko sebe æivot, zdravlje i mir.

Kako je mnoπtvo i dalje pristizalo, ljudi su se poËeli gurati

oko Krista i uskoro viπe nije bilo mjesta da ih primi. I tada,

dogovorivπi se s ribarima, uπao je u ribarski Ëamac koji je

Ëekao da Ga odveze preko jezera, naredio uËenicima da ga

odmaknu malo od obale i poËeo govoriti mnoπtvu na obali.

Uzduæ jezera pruæala se prekrasna Genezaretska ravni-

ca, a iza nje su se uzdizali breæuljci. I na padinama breæu-

(14)

33

34

15

ljaka i u ravnici marljivo su radili sijaËi i æeteoci, jedni ba-

cajuÊi sjeme, a drugi prikupljajuÊi ranu ljetinu. GledajuÊi taj

prizor, Krist je rekao:

“Izie sijaË da sije. Dok je sijao, neko zrno pade kraj

puta i dooπe ptice te ga pozobaπe. Neko pade na kame-

nito tlo, na plitku zemlju. Brzo izniknu jer ne imaπe duboke

zemlje. Ali kad izie sunce, uvenu od æege, i jer ne imaπe

korijena, posahnu. Neko, opet, pade u trnje, i trnje uzraste

te ga uguπi. Neko, napokon, pade na dobru zemlju i donese

rod: jedno stostruk, drugo πezdeseterostruk, treÊe tridese-

terostruk.”

Ljudi Kristovog vremena nisu razumjeli Njegovo posla-

nje. NaËin Njegovog dolaska nije bio u skladu s njihovim

oËekivanjima. Na Isusu kao Gospodinu temeljio se cijeli

æidovski vjerski sustav. Njegove uzviπene sluæbe odredio je

sam Bog. Trebale su objaviti narodu da Êe se u odreeno

vrijeme pojaviti Onaj na koga su sve te sluæbe ukazivale.

Ali Æidovi su uzdizali obiËaje i obrede gubeÊi iz vida nji-

hovu svrhu. Ljudske predaje, izreke i uredbe spreËavale su

ih u prihvaÊanju pouka koje im je Bog æelio prenijeti. Te

izreke i predaje postale su prepreka da razumiju i provedu

u æivot naËela prave vjere. A kad se Isus Krist pojavio, oni

u Njemu nisu prepoznali ispunjenje svih svojih nada i sim-

bola koji su upuÊivali na Njega. Odbacili su Izvor i dræali

se svojih beskorisnih simbola i obreda. Boæji Sin je doπao,

a oni su i dalje traæili znak Njegova dolaska. Na poruku

“Obratite se... jer je blizu kraljevstvo nebesko!” oni su od-

govarali zahtijevajuÊi Ëudo (Matej 3,2). Kristovo Evane-

lje postalo im je kamen spoticanja zato πto su zahtijevali

znakove umjesto Spasitelja. OËekivali su da Mesija doka-

æe svoju vlast moÊnim osvajaËkim djelima i uspostavi svoje

kraljevstvo osvajajuÊi zemaljska kraljevstva. Na ova oËe-

kivanja Spasitelj je odgovorio usporedbom o sijaËu. Kraljev-

stvo nebesko trebalo je pobijediti ne silom oruæja, ne na-

silnim nametanjem, veÊ usaivanjem novog naËela u ljud-

ska srca.

“SijaË dobrog sjemena jest Sin »ovjeËji.” (Matej 13,37)

Krist nije doπao kao kralj, veÊ kao sijaË; ne da obori kra-

ljevstva, veÊ da posije sjeme; ne da ukaæe svojim sljedbeni-

cima na zemaljske pobjede i nacionalnu veliËinu, veÊ na æetvu

35

“Izie sijaË da sije”


koja se mora prikupiti nakon strpljivog napora, uz mnogo

gubitaka i razoËaranja.

Farizeji su shvatili znaËenje Kristove usporedbe, ali im

njezina poruka nije bila po volji. Zato su se pravili da je ne

razumiju. Za mnoπtvo ova je poruka bila Ëudna i tajan-

stvena, a rijeËi novoga uËitelja tako su neobiËno dirnule

njihova srca i gorko razoËarale njihova oËekivanja. Ni sami

uËenici nisu razumjeli usporedbu, ali su se ipak zainteresi-

rali za njezino znaËenje. Pristupili su Isusu i zatraæili objaπ-

njenje.

Upravo je tu æelju Isus htio razbuditi u njihovom srcu

da bi im mogao dati odreenije upute. Objasnio im je us-

poredbu, kao πto bi to uËinio svima koji Ga traæe iskrena

srca. Oni koji Boæju rijeË prouËavaju sa æeljom da Sveti Duh

prosvijetli njihova srca, neÊe ostati u tami o znaËenju Rije-

Ëi. Krist je obeÊao: “Ako tko htjedne vrπiti volju njegovu,

znat Êe da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od

sebe.” (Ivan 7,17) Svi koji dolaze Kristu da steknu jasniju

spoznaju istine, primit Êe je. On Êe im otkriti tajne nebes-

kog kraljevstva; te tajne razumjet Êe srce koje Ëezne da upozna

istinu. Nebesko svjetlo obasjat Êe hram srca i otkrit Êe se i

drugima kao blistavi sjaj svjetiljke na tamnome mjestu.

“Izie sijaË da sije.” (Matej 13,3) Na Istoku je vladala

velika nesigurnost i tako velika opasnost od nasilja da su

ljudi preteæno boravili u utvrenim gradovima, odakle su

ratari svakoga dana odlazili da obave svoje poslove izvan

zidina. Tako je i Krist, nebeski SijaË, iziπao da sije. Osta-

vio je svoj sigurni i mirni dom, odrekao se slave koju je

uæivao kod Oca prije nego πto je svijet stvoren, napustio

je svoj poloæaj na prijestolju svemira. Iziπao je kao napa-

Êeni i iskuπavani Ëovjek, iziπao je u samoÊu da sije sa suzama,

da sjeme æivota izgubljenom svijetu navodnjava svojom krv-

lju.

I Njegovi sluge na sliËan naËin moraju izlaziti da siju.

Kad je bio pozvan da postane sijaË sjemena istine, Abraham

je dobio nalog: “Idi iz zemlje svoje, iz zaviËaja i doma oËin-

skog u krajeve koje Êu ti pokazati.” (Postanak 12,1) “Ode,

iako nije znao kamo ide.” (Hebrejima 11,8) Tako je apostolu

Pavlu koji se molio u Hramu u Jeruzalemu doπla vijest od

Boga: “Idi, jer Êu te poslati daleko, k poganima!” (Djela 22,21)

36

17

Tako i oni koji su pozvani da se sjedine s Kristom moraju

ostaviti sve da bi Ga mogli slijediti. Stara druæenja moraju

se prekinuti, æivotni planovi odbaciti, zemaljske nade zabo-

raviti. Sjeme Êe se morati sijati u trudu, u suzama, u samo-

Êi i uz mnogo ærtava.

“SijaË sije rijeË.” (Marko 4,14) Krist je doπao da u svijet

posije istinu. Joπ od pada Ëovjeka u grijeh Sotona sije sje-

me zablude. Upravo je uz pomoÊ laæi u poËetku i zadobio

vlast nad Ëovjekom i na isti naËin se sve dosad trudi da obori

Boæje kraljevstvo na Zemlji i da dovede Ëovjeka pod svoju

upravu. Kao SijaË iz uzviπenijeg svijeta, Krist je doπao posi-

jati sjeme istine. On koji je stajao u Boæjem savjetu, koji je

boravio u svetinji nad svetinjama Sveviπnjega, mogao je lju-

dima donijeti Ëista naËela istine. Joπ od pada Ëovjeka u gri-

jeh On je svijetu objavljivao istinu. Preko Njega je neras-

padljivo sjeme, rijeË “æivoga i vjeËnog Boga” (1. Petrova 1,23)

bila objavljena ljudima. I u onom prvom obeÊanju koje je

izgovoreno naπem greπnom rodu u Edenu, Krist je sijao sje-

me Evanelja. Ali upravo se na Njegovu osobnu sluæbu me-

u ljudima i na djelo koje je tako uspostavio posebno od-

nosi ova usporedba o sijaËu.

Boæja rijeË je sjeme. Svako sjeme sadræi u sebi naËelo

klijanja. U njemu je sakriven æivot biljke. I u Boæjoj rijeËi je

æivot. Krist kaæe: “RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh i

æivot.” (Ivan 6,63) “Tko sluπa moju rijeË i vjeruje onomu

koji me posla, ima vjeËni æivot.” (Ivan 5,24) U svakoj zapo-

vijedi i u svakom obeÊanju Boæje rijeËi je istinski æivot od

Boga, sila kojom se zapovijed moæe izvrπiti i obeÊanje ispu-

niti. Onaj tko vjerom prima RijeË prima i istinski æivot i

karakter samoga Boga.

Svako sjeme donosi rod po svojoj vrsti. Posij sjeme u

povoljnim okolnostima i ono Êe se razviti u biljku. Primi

vjerom u svoju duπu neraspadljivo sjeme RijeËi i ono Êe obli-

kovati karakter i æivot po ugledu na karakter i æivot samoga

Boga.

UËitelji u Izraelu nisu sijali sjeme Boæje rijeËi. Krist se

kao uËitelj istine ponaπao potpuno suprotno rabinima svo-

jeg vremena. Oni su se bavili predajama, ljudskim teorija-

ma i nagaanjima. »esto su ono πto je Ëovjek uËio ili napi-

sao o RijeËi stavljali umjesto same RijeËi. Njihovo nauËava-

37

39

38



nje nije imalo snage da oæivi duπu. Tema Kristovog nauka i

propovijedanja bila je Boæja rijeË. On je sumnjiËavcima uvi-

jek odgovarao: “Pisano je!” “©to kaæe Pismo?” “Kako Ëitaπ?”

U svakoj prilici, kad bi prijatelj ili neprijatelj pokazao za-

nimanje, On bi sijao sjeme RijeËi. On koji je sam Put, Istina

i Æivot, koji je sam æiva RijeË, ukazuje na Pisma govoreÊi:

“Upravo ona svjedoËe za mene.” I poËevπi od “Mojsija te,

slijedeÊi sve proroke,” protumaËio je svojim uËenicima “πto

se na njega odnosilo u svim Pismima”. (Ivan 5,39; Luka 24,27)

Kristovi sluge trebaju obaviti isto djelo. U naπe vrijeme,

kao i u stara vremena, æivotodavne istine Boæje rijeËi zamije-

njene su ljudskim teorijama i nagaanjima. Mnogi takozva-

ni propovjednici Evanelja ne prihvaÊaju cijelu Bibliju kao

nadahnutu RijeË. Jedan mudrac odbacuje jedan njezin dio,

drugi sumnja u drugi dio. Oni svoje sudove stavljaju iznad

RijeËi; i Pismo koje propovijedaju oslanja se na njihov auto-

ritet. Njegova boæanska autentiËnost je uniπtena. I tako se

sjeme nevjere sije na sve strane; jer ljudi postaju zbunjeni i

ne znaju πto da vjeruju. Postoje mnoga vjerovanja kojima

se um nema pravo baviti. U Kristovo vrijeme rabini su mnoge

dijelove Pisma obavijali usiljenim, tajanstvenim mislima. Bu-

duÊi da je jasan nauk Boæje rijeËi osuivao njihove obiËaje,

oni su nastojali potkopati njegovu snagu. Isto se to Ëini i

danas. Boæjoj rijeËi pridaje se tajanstveno i prikriveno zna-

Ëenje da bi se opravdalo krπenje Boæjeg zakona. Krist je osudio

takve obiËaje svojeg vremena. On je govorio da Boæju rijeË

trebaju svi razumjeti. On je tvrdio da Pismo ima neoporeci-

vi autoritet i mi moramo Ëiniti to isto. Biblija se mora pri-

kazivati kao RijeË beskrajnoga Boga, kao rjeπenje svih suko-

ba i temelj svake vjere.

Bibliji je bila oduzeta njezina snaga i posljedice se vide

u gubljenju snage duhovnog æivota. Danas u propovijedima

s mnogih propovjedaonica nema one boæanske sile koja bu-

di savjest i donosi æivot duπi. Sluπatelji ne mogu reÊi: “Zar

nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tuma-

Ëio Pisma!” (Luka 24,32) Ima mnogo onih koji traæe æivoga

Boga, koji Ëeznu za Njegovom boæanskom prisutnoπÊu. Filo-

zofske teorije ili uËene rasprave, ma koliko bile blistave, ne

mogu zadovoljiti srce. Ljudske tvrdnje i pronalasci nemaju

nikakve vrijednosti. Neka Boæja rijeË progovori Ëovjeku! Neka

40

19

oni koji su sluπali samo predaje, ljudske teorije i izreke Ëu-

ju glas Onoga Ëija RijeË moæe obnoviti duπu za vjeËni æi-

vot!

Kristova omiljena tema bila je oËinska njeænost i pre-

obilno Boæje milosre; On se posebno zadræavao na Njego-

vom karakteru i Njegovom Zakonu; a sebe je ljudima pred-

stavljao kao Put, Istinu i Æivot. Neka to budu teme kojima

Êe se baviti i Kristovi propovjednici! Objavljujte istinu ka-

kva je u Isusu! Razjasnite zahtjeve Zakona i Evanelja! Go-

vorite ljudima o Kristovom æivotu samoodricanja i ærtve; o

Njegovom poniæenju i smrti, o Njegovom uskrsnuÊu i uzne-

senju; o Njegovom posredovanju za njih u Boæjim dvorima,

o Njegovom obeÊanju: “Vratit Êu se da vas uzmem k sebi i

da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3)

Umjesto da raspravljate o pogreπnim teorijama, ili da

se pokuπavate boriti s protivnicima Evanelja, slijedite Kri-

stov primjer. UËinite da nove istine iz Boæje riznice prodru

u æivot. “Propovijedaj rijeË.” “Sijte pokraj svake vode!” “Bilo

da im je zgodno, bilo nezgodno.” “U koga je rijeË moja, ne-

ka po istini objavljuje rijeË moju! ©to je zajedniËko slami i

æitu?” “Svaka je rijeË Boæja prokuπana... Ne dodaji niπta nje-

govim rijeËima, da te ne prekori i ne smatra laæljivim.” (2.

Timoteju 4,2; Izaija 32,20; Jeremija 23,28; Izreke 30,5.6)

“SijaË sije rijeË.” Ovdje je objavljeno veliko naËelo koje

treba proæimati cjelokupno odgojno djelo. “Sjeme je rijeË

Boæja.” Meutim, u mnogim πkolama naπeg vremena Boæja

rijeË je potisnuta u stranu. Um zaokupljaju drugi predmeti.

ProuËavanje autora koji sami ne vjeruju zauzima vaæno mjesto

u odgojnom sustavu. SkeptiËni stavovi utkani su u gradivo

koje se nalazi u πkolskim knjigama. Znanstvena istraæivanja

zavode s pravog puta jer se njihova otkriÊa pogreπno tumaËe

i izopaËuju. Boæja rijeË usporeuje se s navodnim znanstve-

nim uËenjima i prikazuje kao nesigurna i nedostojna povje-

renja. I tako se u misli mladih sije sjeme sumnje koje Êe

proklijati u vrijeme kuπnji. Kad se izgubi vjera u Boæju rijeË,

duπa nema vodiËa, nema sigurnosti. Mladi se usmjeravaju na

putove koji ih vode daleko od Boga i vjeËnog æivota.

Ovom se uzroku u velikoj mjeri moæe pripisati πiroko

rasprostranjeno bezakonje naπeg danaπnjeg svijeta. Kad se

Boæja rijeË potisne, odbacuje se i njezina sila da obuzda zle

41



strasti neobraÊenog srca. Ljudi siju u tijelo i od tijela æanju

pokvarenost.

I tu se krije veliki uzrok umne slabosti i nesposobno-

sti. Kad se odvrati od Boæje rijeËi i poËne hraniti spisima

nenadahnutih ljudi, um zaostaje u razvoju i postaje nespo-

soban. Gubi dodir s dubokim i sveobuhvatnim naËelima

vjeËne istine. OgraniËava se na razumijevanje stvari s kojima

je upoznat i u toj zaokupljenosti onim πto je prolazno sla-

bi, njegova snaga se smanjuje i nakon nekog vremena po-

staje nesposoban da se razvija.

Sve to spada u pogreπno obrazovanje. Svaki uËitelj mo-

ra nastojati um mladih usmjeriti prema veliËanstvenim isti-

nama nadahnute RijeËi. Takvo obrazovanje je bitno za ovaj

æivot i za æivot koji Êe doÊi.

I neka nitko ne misli da Êe se tako onemoguÊiti izuËa-

vanje znanosti ili izazvati sniæavanje odgojno-obrazovnih mje-

rila. Znanje o Bogu je visoko kao nebo i πiroko kao svemir.

Niπta tako ne oplemenjuje niti oæivljava kao prouËavanje ve-

likih tema koje se bave naπim vjeËnim æivotom. Neka se mladi

trude da shvate ove od Boga dane istine i njihov Êe se um

pri tom naporu πiriti i jaËati. To Êe svakom uËeniku koji je

vrπitelj RijeËi otvoriti πiroka podruËja razmiπljanja i osigu-

rati mu bogatstvo znanja koje nikad neÊe propasti.

Obrazovanje koje se stjeËe prouËavanjem Biblije jest prak-

tiËno poznavanje plana spasenja. Takvo Êe obrazovanje ob-

noviti boæanski lik u duπi Ëovjeka. Ono Êe uËvrstiti i ojaËa-

ti um u borbi protiv kuπnji i osposobiti uËenika da postane

Kristov suradnik u Njegovom djelu donoπenja blagoslova

svijetu. Ono Êe ga uËiniti pripadnikom nebeske obitelji i

pripraviti da sudjeluje u baπtini svetih u svjetlu.

Ali uËitelj svete istine moæe dijeliti samo ono πto je sam

svojim iskustvom stekao. “SijaË sije svoje sjeme.” Isus je ob-

javljivao istinu zato πto je sam bio istina. Njegove misli, Njegov

karakter, Njegovo æivotno iskustvo, sve je to bilo utjelovljeno

u Njegovom nauku. Tako je i s Njegovim slugama; oni koji

propovijedaju RijeË moraju je upoznati preko svojeg osob-

nog iskustva. Oni moraju znati πto znaËi kad im Krist po-

stane mudrost i pravednost, posveÊenje i otkupljenje. Objav-

ljujuÊi Boæju rijeË drugima, ne smiju si dopustiti da je izgo-

varaju nesigurno ili sa sumnjom. Trebaju reÊi zajedno s apo-

42

43

21

stolom Petrom: “Uistinu, nismo vam navijestili moÊ i dola-

zak naπega Gospodina Isusa Krista dræeÊi se lukavo izmiπ-

ljene bajke, nego jer smo bili oËevici njegova (boæanskog)

veliËanstva.” (2. Petrova 1,16) Svaki Kristov propovjednik i

svaki uËitelj treba reÊi zajedno s ljubljenim Ivanom: “Da, Æivot

se oËitovao, mi smo ga vidjeli i svjedoËimo za nj, i navjeπ-

Êujemo vam Æivot vjeËni, koji bijaπe kod Oca i koji se na-

ma oËitovao.” (1. Ivanova 1,2)

Kraj puta

Usporedba o sijaËu najviπe se bavi utjecajem koji na rast

sjemena ima tlo na koje je bilo baËeno. Ovom usporedbom

Krist zapravo govori svojim sluπateljima: Nije korisno za vas

da se ponaπate kao kritiËari mojeg djela niti da se prepuπ-

tate razoËaranju zato πto ono nije zadovoljilo vaπe zamisli!

Za vas je najvaænije da odgovorite na pitanje: Kako se od-

nosite prema mojoj poruci? Vaπa vjeËna sudbina zavisi od

toga hoÊete li je prihvatiti ili odbiti.

GovoreÊi o sjemenu koje je palo kraj puta, On je rekao:

“Svakomu tko Ëuje rijeË o Kraljevstvu a ne razumije, dolazi

Zli te mu otima πto mu je u srcu posijano. To je onaj koji

je posijan ‘kraj puta’.”

Sjeme posijano kraj puta prikazuje Boæju rijeË koja pa-

da na srca nepaæljivih sluπatelja. Kao ugaæeni put, utaban

nogama ljudi i æivotinja, takvo je srce koje sluæi kao pro-

metnica trgovini ovoga svijeta, njegovim uæivanjima i grije-

sima. Zaokupljena sebiËnim ciljevima i greπnim uæivanjima,

duπa je “otvrdnula zavodljivoπÊu grijeha” (Hebrejima 3,13).

Njezine su duhovne sposobnosti paralizirane. Ljudi Ëuju Ri-

jeË, ali je ne razumiju. Ne shvaÊaju da se ona odnosi na

njih. Nisu svjesni svojih potreba ni opasnosti koja im pri-

jeti. Ne opaæaju Kristovu ljubav; prolaze pokraj poruke

Njegovog milosra kao pokraj neËega πto se ne odnosi na

njih.

Kao πto su ptice brze da pozoblju sjeme koje leæi kraj

puta, tako je i Sotona spreman da iz duπe ukrade sjeme bo-

æanske istine. On se boji da Êe Boæja rijeË probuditi bez-

briæne i utjecati na otvrdnula srca. Sotona i njegovi aneli

dolaze na skupove na kojima se propovijeda Evanelje. Dok

44



se nebeski aneli trude da Boæjom rijeËju utjeËu na srca,

neprijatelj nastoji poniπtiti njezin utjecaj. S upornoπÊu koja

se moæe usporediti jedino s njegovom zlobom, pokuπava one-

moguÊiti djelovanje Boæjega Duha. Dok Krist privlaËi duπu

svojom ljubavlju, Sotona pokuπava pozornost onih koji su

pokrenuti da traæe Spasitelja odvratiti od Njega. On zaokuplja

um svjetovnim planovima. On budi kriticizam ili unosi sumnje

i nevjerovanje. Govornikov izbor rijeËi ili naËin govora moæda

ne odgovaraju sluπateljima i oni se zadræavaju na ovim

manama. I tako istina, koja im je potrebna i koju im je Bog

milostivo poslao, ne ostavlja nikakav trajan dojam.

Sotona ima mnogo pomagaËa. Mnogi koji tvrde da su

krπÊani pomaæu kuπaËu da ukrade sjeme istine iz srca dru-

gih ljudi. Mnogi koji sluπaju propovijedanje Boæje rijeËi,

kod kuÊe se bave njezinim kritiziranjem. Oni ocjenjuju

propovijedi kao πto bi ocjenjivali rijeËi nekog predavaËa

ili politiËara. Vijest koju bi morali smatrati Boæjom porukom,

upuÊenom sebi, razmatraju uz neozbiljne ili podrugljive

komentare. Opπirno raspravljaju o propovjednikovom ka-

rakteru, njegovim pobudama i postupcima; o ponaπanju

drugih vjernika u crkvi. IzriËu oπtre sudove, uËestalo ogovara-

ju i opadaju, i to sve pred neobraÊenima. »esto ovakve ri-

jeËi izgovaraju roditelji u prisutnosti svoje djece. Na taj

naËin ruπe ugled Boæjih vjesnika i poπtovanje njihovih po-

ruka. Mnogi tako uËe olako pristupati i samoj Boæjoj rije-

Ëi.

I zato se u domovima mnogih takozvanih krπÊana mla-

di pripremaju da postanu nevjernici. Roditelji se pitaju za-

πto se njihova djeca tako malo zanimaju za Evanelje, zaπto

su tako spremna sumnjati u istine Biblije. »ude se zaπto

moralni i vjerski sadræaji tako malo utjeËu na njih. Nisu

svjesni da su svojim primjerom otvrdnuli srca svoje djece.

Dobro sjeme nije naπlo mjesta da pusti korijen i Sotona ga

je odnio.

Na kamenitom tlu

“A posijan na ‘kamenito tlo’ jest onaj koji rijeË Ëuje i

veselo je prima, ali, kako nema u sebi korijena, nestalan je:

45

46

23

kada doe nevolja ili progonstvo zbog rijeËi, odmah pod-

legne.”

Sjeme posijano na kamenitom tlu pada na tanak sloj zem-

lje. Biljka iznikne brzo, ali korijen ne moæe prodrijeti kroz

stijenu do hrane i tako omoguÊiti njezin rast, pa ubrzo pro-

pada. Mnogi meu onima koji ispovijedaju vjeru spadaju

meu ovakve sluπatelje. Kao stijena koja leæi ispod tankog

sloja zemlje, tako se i sebiËnost njihovog neobraÊenog srca

krije ispod tla njihovih dobrih æelja i teænji. Nisu joπ svla-

dali ljubav prema sebi. Nisu joπ uvidjeli krajnju snagu gri-

jeha i njihovo se srce nije ponizilo, svjesno svoje krivnje.

Ova vrsta ljudi lako se da osvjedoËiti, oni postaju sjajni obra-

Êenici, ali je njihova vjera povrπna.

Ipak, ljudi ne otpadaju zato πto su smjesta prihvatili Ri-

jeË ili zato πto joj se raduju. »im je Matej zaËuo Spasiteljev

poziv, smjesta je ustao, ostavio sve i poπao za Njim. »im

boæanska RijeË doe do naπeg srca, Bog æeli da je prihva-

timo, i oËekuje se da je prihvatimo radosno! “Kaæem vam,

tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog jednog greπnika koji

se obrati...” (Luka 15,7) I doista je radosna duπa koja je povje-

rovala u Krista. Meutim, oni koji su u ovoj usporedbi opi-

sani kao ljudi koji su smjesta prihvatili RijeË, nisu proraËu-

nali njezinu cijenu. Nisu razmatrali πto Boæja rijeË zahtijeva

od njih. Oni se nisu suoËili sa svim svojim æivotnim navika-

ma niti su se potpuno pokorili njezinoj vlasti.

Korijen biljke prodire duboko u zemlju i skriven od po-

gleda odræava njezin æivot. Tako je i s krπÊaninom; nevid-

ljivim sjedinjavanjem duπe s Kristom, putem vjere, odræava

se njegov duhovni æivot. Meutim, sluπatelji, usporeeni s

kamenitim tlom, oslanjaju se na sebe umjesto na Krista. Oni

se uzdaju u svoja dobra djela i dobre pobude i u svoju ljud-

sku pravednost. Nisu jaki u Gospodinu i u sili Njegove sna-

ge. Takvi ljudi “nemaju u sebi korijena” jer nisu povezani s

Kristom.

Vrelo ljetno Sunce, koje jaËa i hrani otporno zrno, uni-

πtava ono koje nema duboko korijenje. I tako se onaj “koji

nema u sebi korijena” dræi neko vrijeme, ali “kada doe ne-

volja ili progonstvo zbog rijeËi, odmah podlegne”. Mnogi pri-

maju Evanelje da bi izbjegli patnje, umjesto da se oslobo-

de grijeha. Raduju se neko vrijeme jer se nadaju da Êe ih

47



vjera osloboditi teπkoÊa i nevolja. Dok njihov æivot glatko

teËe, moæda izgledaju kao dosljedni krπÊani. Ali padaju na

vruÊem ispitu kuπnji. Nisu sposobni podnijeti ukor radi Kri-

sta. Kad im Boæja rijeË ukaæe na neki omiljeni grijeh, kada

zahtijeva samoodricanje ili ærtvu, oni se osjeÊaju uvrijeeni.

»ini im se da Êe ih stajati prevelikih napora da uËine kor-

jenitu promjenu u svojem æivotu. Gledaju na sadaπnje neu-

godnosti i nevolje i zaboravljaju vjeËne stvarnosti. SliËno uËe-

nicima koji su napustili Isusa, i oni su spremni reÊi: “Tvrd

je ovo govor! Tko ga moæe sluπati?” (Ivan 6,60)

Ima mnogo onih koji tvrde da sluæe Bogu iako nemaju

nikakvog praktiËnog znanja o Njemu. Njihova æelja da ispu-

njavaju Njegovu volju utemeljena je na njihovim vlastitim

sklonostima, a ne na dubokom osvjedoËenju Svetoga Duha.

Njihovo ponaπanje nije dovedeno u sklad s Boæjim zakonom.

Oni govore da prihvaÊaju Krista kao svojeg Spasitelja, ali ne

vjeruju da Êe im On dati snage da svladaju svoje grijehe.

Nisu uspostavili osobni odnos sa æivim Spasiteljem pa i nji-

hov karakter pokazuje nedostatke, naslijeene i steËene.

Jedno je u opÊim crtama prihvatiti djelovanje Svetoga

Duha, a sasvim je neπto drugo prihvatiti Ga kao Onoga koji

ukorava i poziva na pokajanje. Mnogi osjeÊaju da su se uda-

ljili od Boga, shvaÊaju da robuju sebiËnosti i grijehu; ula-

æu napore da se poprave, ali ne razapinju sebe. Oni se ne

predaju potpuno u Kristove ruke niti traæe boæansku sna-

gu da tvore Njegovu volju. Nisu se voljni oblikovati po ugle-

du na Boga. Na neki uopÊeni naËin priznaju svoje nedo-

statke, ali ne odbacuju svoje poznate grijehe. I sa svakim

greπnim postupkom njihova stara sebiËna narav postaje sve

snaænija.

Jedina nada ovih ljudi jest da priznaju da se i na njih s

pravom odnose Kristove rijeËi upuÊene Nikodemu: “Ne Ëu-

di se πto ti rekoh: treba da se odozgo rodite!” “Zaista, zaista,

kaæem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstva

Boæjega.” (Ivan 3,7.3)

Istinska svetost je potpuna predanost u sluæenju Bogu.

To je uvjet za istinsko krπÊansko æivljenje. Krist zahtijeva

neograniËeno posveÊenje, osobnu sluæbu. On traæi srce, um,

duπu, snagu. SebiËnost se ne smije gajiti. Onaj tko æivi sebi,

nije krπÊanin.

48

49

25

Ljubav mora biti naËelo djelovanja. Ljubav je temeljno

naËelo Boæje vladavine na Nebu i na Zemlji i mora postati

i temelj krπÊanskog karaktera. Jedino to krπÊanina moæe uËiniti

i odræati nepokolebljivim. Jedino to ga moæe osposobiti da

se odupre nevoljama i kuπnjama.

Ljubav Êe se pokazati ærtvovanjem. Plan otkupljenja bio

je utemeljen na ærtvi — na ærtvi tako πirokoj, dubokoj i vi-

sokoj da je postala nemjerljiva. Krist je sve dao za nas i oni

koji Ga prihvaÊaju bit Êe spremni da za svojeg Otkupitelja

sve ærtvuju. Prije svega ostaloga oni Êe na umu imati Nje-

govu slavu i Ëast.

Ako volimo Isusa, mi Êemo æivjeti za Njega, s radoπÊu

Mu prinositi svoje zahvalne ærtve i raditi za Njega. I sam

rad bit Êe nam lak. Njega radi mi Êemo priæeljkivati bol,

napor i ærtvu. Bit Êe nam draga Njegova æelja da spasi sve

ljude. OsjeÊat Êemo istu njeænu teænju za spasenjem duπa

koju je On osjeÊao.

To je Kristova vjera. Sve πto je manje od toga, prijevara

je. Nikakva teorija istine, nikakvo izjavljivanje uËeniπtva ne-

Êe spasiti nijednu duπu. Mi ne pripadamo Kristu sve dok

nismo potpuno Njegovi. PoloviËnost u krπÊanskom æivotu

pridonosi da Ëovjek postaje neodluËan u namjerama i ko-

lebljiv u æeljama. Napor da sluæimo i sebi i Kristu Ëini nas

sluπateljima kod kojih je sjeme palo na kamenito tlo i koji

se neÊe odræati kada budu izloæeni kuπnji.

U trnju

“Posijan ‘u trnje’ jest onaj koji sluπa rijeË, ali svjetska

tjeskobna briga i varavo bogatstvo zaguπe rijeË te ostane bez

roda.”

Sjeme Evanelja Ëesto padne u trnje i veliki korov; i ako

ne doe do moralnog preobraæenja u Ëovjekovom srcu, ako

se stare navike i obiËaji ne odbace, ne ostavi stari æivot u

grijehu, ako se sotonske osobine ne protjeraju iz duπe, æe-

tva pπenice bit Êe zaguπena. Trnje Êe se pokazati kao jedini

rod, a pπeniËno zrno Êe propasti.

Boæanska dobrota moæe uzrasti jedino u srcu koje se

ustrajno priprema za dragocjeno sjeme istine. Trnje grijeha

moæe rasti na svakom tlu; njemu nije potrebna njega; ali

50



boæanska dobrota mora se briæljivo gajiti. »iËak i trnje uvi-

jek su gotovi da proklijaju; i zato se djelo ËiπÊenja mora stalno

obavljati. Ukoliko srce nije pokoreno Boæjoj vlasti, ukoliko

Sveti Duh ne djeluje neprestano da proËisti i oplemeni ka-

rakter, u æivotu Êe se pokazivati stare navike. Ljudi mogu

tvrditi da vjeruju u Evanelje; ali ukoliko nisu posveÊeni

Evaneljem, njihove Êe tvrdnje biti potpuno beskorisne.

Ukoliko ne postignu pobjedu nad grijehom, grijeh Êe po-

stiÊi pobjedu nad njima. Trnje koje je bilo posjeËeno, ali

ne i iskorijenjeno, ponovo Êe se razrasti i duπa Êe njime bi-

ti prekrivena.

Krist je naveo ono πto predstavlja opasnost po duπu. Kao

πto Marko biljeæi, to su brige ovoga svijeta, varavo bogat-

stvo i æelja za svim ostalim. Luka navodi brige, bogatstvo i

osjetilne uæitke ovoga æivota. Sve to guπi rijeË, duhovno sje-

me koje raste. Duπa prestaje crpsti hranu od Krista i du-

hovnost u srcu odumire.

“Svjetske tjeskobne brige.” Nijedan druπtveni sloj nije

izuzet od briga ovoga svijeta. Siromaπnima teπki rad, odri-

canja i strah od oskudice uzrokuju nevolje i teπko ih opte-

reÊuju. Bogate optereÊuje strah od gubitaka i mnoπtvo dru-

gih strahovanja i briga. Mnogi od Kristovih sljedbenika za-

boravljaju pouku koju je On æelio da nauËe od cvjetova u

polju. Oni nemaju povjerenja u Njegovu neprekidnu skrb.

Krist ne moæe nositi njihove terete jer ih nisu ni stavili na

Njega. I zato brige æivota, iako su ih trebale pribliæiti Spasi-

telju da od Njega zatraæe pomoÊ i utjehu, Ëine prepreku koja

ih odvaja od Njega.

Mnogi koji bi mogli biti uspjeπni u Kristovoj sluæbi po-

sveÊuju se stjecanju bogatstva. Sve svoje snage troπe u po-

slovnim pothvatima i misle da zato nemaju vremena za ono

πto je duhovno. Na taj se naËin odvajaju od Boga. Nama je

u Bibliji nareeno: “Ne budite u poslu lijeni!” (Rimljanima

12,11 DK) Mi moramo raditi da bismo mogli dati onima ko-

ji su potrebiti. KrπÊani moraju raditi, oni se moraju baviti

poslovima, ali zbog toga ne moraju upadati u grijeh. Meu-

tim, mnogi se tako predaju poslovima da viπe nemaju vre-

mena za molitvu, nemaju vremena za prouËavanje Biblije,

nemaju vremena da traæe Boga i da Mu sluæe. Katkad se u

njihovoj duπi joπ javlja teænja za svetoπÊu i za Nebom, ali

51

27

viπe nemaju vremena da se odvrate od buke ovoga svijeta i

da Ëuju veliËanstvene rijeËi Boæjega Duha. Ono πto je vjeË-

no postaje podreeno, a ono πto je na svijetu uæiva pred-

nost. Sjeme RijeËi viπe ne moæe donositi rod jer su snage

duπe posveÊene njegovanju trnja svjetovnosti.

Mnogi koji se bave poslovima sa sasvim drugaËijim ci-

ljem, Ëine sliËnu pogreπku. Oni æele raditi za dobro drugih,

ali ih njihove duænosti optereÊuju, odgovornosti se umno-

æavaju i oni dopuπtaju da rad potisne njihovu poboænost.

Zanemaruju vezu s Bogom preko molitve i prouËavanja Bib-

lije. Zaboravljaju da je Krist rekao: “Jer bez mene ne mo-

æete niπta uËiniti.” (Ivan 15,5) Udaljavaju se od Krista, nji-

hov æivot viπe nije proæet Njegovim milosrem pa do izra-

æaja dolaze sebiËne osobine. Njihova sluæba biva obiljeæe-

na æeljom za prvenstvom, uprljana grubim, neljubaznim cr-

tama neobraÊenog srca. I to je jedna od osnovnih tajni poraza

u krπÊanskom radu. To je razlog πto su rezultati Ëesto tako

slabi.

“Varavo bogatstvo.” Ljubav prema bogatstvu ima neku

zasljepljujuÊu, prijevarnu moÊ. PreËesto oni koji imaju svje-

tovna blaga zaboravljaju da im je Bog dao snagu da steknu

bogatstvo. Oni govore: “Svojom sam moÊi i snagom svojih

ruku sebi namakao ovo bogatstvo.” (Ponovljeni zakon 8,17)

Njihovo blago, umjesto da ih pokrene na zahvalnost Bogu,

navodi ih da uzdiæu sebe. Gube svijest o svojoj ovisnosti o

Bogu i svojoj obvezi prema bliænjima. Umjesto da bogatstvo

smatraju talentom koji se mora upotrijebiti na Boæju slavu i

na uzdizanje ËovjeËanstva, oni ga proglaπavaju sredstvom da

uzdignu sebe. Umjesto da u Ëovjeku razvije boæanske osobine,

bogatstvo koje se ovako upotrebljava razvija u njemu soton-

ske karakteristike. Sjeme RijeËi biva uguπeno trnjem.

“Sjetilni uæici.” Opasna su zadovoljstva kojima se preda-

jemo da bismo zadovoljili svoje prohtjeve. Svako ugaanje

sebi koje slabi tjelesne snage, koje pomraËuje um ili otup-

ljuje duhovna osjetila predstavlja “tjelesne poæude” koje “vo-

juju protiv duπe” (1. Petrova 2,11).

“Poæude za svim ostalim.” Ovo ne moraju biti æelje, greπne

same po sebi, veÊ sve ono πto cijenimo viπe od Boæjeg kra-

ljevstva. Sve πto misli odvlaËi od Boga, sve πto Kristu uskra-

Êuje naπu ljubav, postaje neprijatelj naπe duπe.

53

52



* * *

Dok je um joπ mlad, pun snage i sposoban da se brzo

razvija, nalazi se u velikoj opasnosti da oboli od sebiËnog

Ëastoljublja, da poËne sluæiti sebi. Ako mu svjetovni planovi

uspiju, postaje sklon da krene putem koji mu umrtvljuje

savjest i onemoguÊuje da pravilno procijeni πto Ëini istin-

sko savrπenstvo karaktera. Kad okolnosti pogoduju takvom

razvitku, rast se nastavlja u smjeru koji Boæja rijeË zabra-

njuje.

Roditelji nose vrlo veliku odgovornost u razdoblju kad

se oblikuje karakter njihove djece. Oni se moraju pobrinuti

da svoju djecu okruæe pravilnim utjecajima, utjecajima koji

Êe im pomoÊi da steknu pravilne poglede na æivot i pravi

uspjeh. Umjesto toga, mnogi roditelji iznad svega æele svo-

joj djeci osigurati svjetovno blagostanje. Biraju im druπtvo

imajuÊi pred oËima upravo taj cilj. Mnogi podiæu svoju obi-

telj u nekom velikom gradu i uvode svoju djecu u pomod-

no druπtvo. Okruæuju ih utjecajima koji navode na svjetovnost

i oholost. U takvom ozraËju i um i duπa zaostaju u razvit-

ku. Djeca gube iz vida visoke i plemenite ciljeve u æivotu.

Prednost da budu Boæji sinovi, baπtinici vjeËnosti, ona mi-

jenjaju za svjetovni dobitak.

Mnogi roditelji se trude da svojoj djeci osiguraju sreÊu

zadovoljavajuÊi njihovu teænju za zabavama. Dopuπtaju im

da se bave sportovima, da posjeÊuju zabavne skupove, daju

im novac kojim se mogu razmetati i zadovoljavati svoje

prohtjeve. ©to se æelji za uæicima viπe popuπta, ona postaje

sve snaænija. Zato ovi mladi ljudi postaju sve zaokupljeniji

zabavama dok ih konaËno ne poËnu smatrati velikim ciljem

æivota. Stvaraju naviku da besposliËe i da popuπtaju svojim

sklonostima pa je skoro nemoguÊe da ikada postanu Ëvrsti

krπÊani.

»ak i sama Crkva, koja treba biti stup i utvrda istine,

katkad ohrabruje sebiËnu ljubav prema uæicima. Kad treba

prikupiti novac za vjerske potrebe, kojim sredstvima pribje-

gavaju mnoge mjesne crkve? Priredbama, veËerama, pomod-

nim sajmovima, Ëak i lutrijama i sliËnim naËinima! »esto

se mjesto odvojeno za sluæenje Bogu obesveÊuje gozbama,

pijankama, kupovanjima, prodajama i veseljima. Poπtovanje

54

29

Boæjeg doma i Njegovih sluæbi umanjuje se u oËima mladih.

Oslabljuju se ograde samosvladavanja. SebiËnost, prohtjevi

i ljubav prema razmetanju privlaËe i jaËaju ako im se popuπta.

Trka za uæicima i zabavama najjaËa je u gradovima. Mno-

gi roditelji koji su svojoj djeci osigurali æivot u gradu sma-

trajuÊi da Êe im to donijeti mnoge prednosti, doæivljavaju

razoËaranje i prekasno pokuπavaju popraviti svoju straπnu

pogreπku. Danaπnji gradovi ubrzano postaju sve sliËniji So-

domi i Gomori. Brojni praznici ohrabruju besposliËenje. Uz-

budljivi sportovi, odlaæenje u kazaliπte, na konjske utrke i

kockarnice, odavanje alkoholu i banËenju — sve to Ëini da

se svaka strast æestoko razbuktava. Mlade jednostavno od-

nosi rijeka popularnih aktivnosti. Oni koji zavole zabave ra-

di zabave, otvaraju vrata poplavi kuπnji. Odaju se druπtve-

nim zabavama i nepromiπljenim veseljima, a druæenje s lju-

biteljima uæitaka opojno djeluje na um. S jednog oblika razo-

node prelaze na drugi, sve dok ne izgube i æelju i sposob-

nost za korisnim æivotom. Njihove se vjerske teænje hlade;

duhovni æivot potamnjuje. IzopaËuju se sve plemenite spo-

sobnosti duπe, sve πto Ëovjeka povezuje s duhovnim svije-

tom.

Istina je da neki moæda uvide svoju ludost i da se po-

kaju. Bog Êe im oprostiti. Ali oni su ranili svoje duπe i navukli

na sebe doæivotnu pogibao. Sposobnost prosuivanja, koja

bi uvijek morala ostati oπtra i osjetljiva da bi mogla razliko-

vati dobro i zlo, u velikoj je mjeri uniπtena. Oni viπe nisu

brzi da prepoznaju glas Svetoga Duha koji ih usmjerava ili

da otkriju Sotonine zamke. PreËesto u vrijeme opasnosti pa-

daju pod naletom kuπnji i udaljavaju se od Boga. Kraj nji-

hove trke za uæicima je slom za ovaj æivot i za æivot koji Êe

doÊi.

Brige, bogatstva, uæici — sve to Sotona ulaæe u igru æi-

vota oko ljudske duπe. Opomena je jasna: “Nemojte ljubiti

ni svijeta ni onoga πto je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u

njemu nema ljubavi OËeve, jer niπta od onoga πto je u svijetu

— poæuda tijela, poæuda oËiju, oholost zbog imetka — ne dolazi

od Oca, nego dolazi od svijeta.” (1. Ivanova 2,15.16) Onaj

koji Ëita ljudsko srce kao otvorenu knjigu, kaæe: “Pazite sa-

mi na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva

i tjeskobnih briga za æivot.” (Luka 21,34) Apostol Pavao,

55



nadahnut Svetim Duhom, piπe: “A oni koji æele da postanu

bogataπi upadaju u napast, u zamku i u mnoge lude i pogubne

æelje πto strovaljuju ljude u propast i uniπtenje, jer je po-

hlepa za novcem izvor svih zala. BuduÊi da su joj se neki

predali, zalutali su od vjere i proboli sami sebe mnogim

teπkim mukama.” (1. Timoteju 6,9.10)

Priprema tla

Cijelom usporedbom o sijaËu Isus pokazuje da razliËiti

rezultati sijanja zavise od tla. U svakom prikazanom sluËaju

i sijaË i sjeme su isti. Isus nam zapravo æeli pokazati da ukoliko

Boæja rijeË ne uspije obaviti svoje djelo u naπem srcu i æi-

votu, razloge moramo traæiti u sebi. Meutim, rezultat nije

izvan naπe vlasti. Istina, mi ne moæemo sebe promijeniti;

ali snaga izbora je u naπim rukama i na nama je da odlu-

Ëimo πto Êemo biti. Sluπatelji koji su usporeeni s tlom kraj

puta, s kamenitim tlom ili s tlom punim trnja, ne moraju

ostati takvi. Boæji Duh se neprestano trudi da raskine Ëaro-

liju zaslijepljenosti koja ljude vezuje uz zemaljske stvari i da

u njima razbudi æelju za nepropadljivim blagom. Jedino kad

se odupiru Svetome Duhu, ljudi postaju nemarni prema Boæ-

joj rijeËi ili je poËinju zanemarivati. Oni su sami odgovorni

za tvrdoÊu svojeg srca koja spreËava da dobro sjeme pusti

korijen i za korov koji spreËava njegovo napredovanje.

Vrt srca mora se obraivati. Tlo se mora pripremiti du-

bokim pokajanjem za grijehe. Otrovne, sotonske biljke mo-

raju se iskorijeniti. Tlo, nekada obraslo trnjem, moæe se po-

praviti jedino marljivim radom. Tako se i zle sklonosti nepre-

poroenog srca mogu svladati jedino ozbiljnim naporima u

Isusovo ime i Njegovom snagom. Gospodin nas poziva pre-

ko svojeg proroka: “ProkrËite sebi prljuπe, ne sijte po trnja-

cima.” “Sijte pravednost, poæet Êete ljubav.” (Jeremija 4,3;

Hoπea 10,12) On æeli za nas obaviti ovo djelo i zato nas po-

ziva da suraujemo s Njim.

SijaËi sjemena moraju obaviti djelo pripremanja srca za

primanje Evanelja. U sluæbi RijeËi ima previπe propovije-

danja, a premalo stvarnog obraÊanja s ljubavlju. Potreban je

osobni trud oko izgubljenih duπa. S krπÊanskim suosjeÊanjem

mi se moramo pribliæiti ljudima pojedinaËno i potruditi se

56

57

31

da probudimo njihovo zanimanje za velike Ëinjenice vjeË-

nog æivota. Njihovo srce moæe biti tvrdo kao ugaæeni put i

moæe nam se Ëiniti da se uzaludno trudimo da im otkrije-

mo Spasitelja, ali, iako ih logika neÊe uspjeti pokrenuti, iako

su dokazi nemoÊni da ih osvjedoËe, Kristova ljubav, koja Êe

se oËitovati u osobnom pristupu, moÊi Êe omekπati kameno

srce tako da sjeme istine uhvati korijen.

Prema tomu, sijaËi imaju posao koji moraju obaviti da

sjeme ne bi bilo uguπeno trnjem, da ne bi propalo zbog plit-

kog tla. Na samom poËetku svojega krπÊanskog æivota svaki

vjernik mora nauËiti njegova temeljna naËela. Mora shvatiti

da neÊe jednostavno biti spaπen Kristovom ærtvom, veÊ da

Kristov æivot treba postati njegov æivot i Kristov karakter nje-

gov karakter. Svima trebamo reÊi da moraju nositi terete i

odbaciti svoje uroene sklonosti. Neka svi shvate kakve

blagoslove dobivaju oni koji rade za Krista, koji slijede Nje-

gov primjer samoodricanja, koji podnose teπkoÊe kao dobri

vojnici. Neka nauËe oslanjati se na Kristovu ljubav i sve svoje

brige predati Njemu. Neka okuse radost zadobivanja duπa

za Njega. Kad se ispune ljubavlju prema izgubljenima, kad

se zainteresiraju za njih, zaboravit Êe na sebe. Zadovoljstva

ovoga svijeta izgubit Êe privlaËnu snagu i tereti ih neÊe obes-

hrabrivati. Plug istine obavit Êe svoje djelo. On Êe preorati

neobraenu zemlju. I neÊe otkinuti samo vrhove trnja, veÊ

Êe ga iπËupati iz korijena.

Na dobroj zemlji

SijaË neÊe uvijek doæivljavati razoËaranja. O sjemenu koje

je palo na plodno tlo Spasitelj je rekao: “Posijan ‘na dobru

zemlju’ jest onaj koji Ëuje i razumije rijeË, te rodi i donese

rod: jedan stostruk, drugi πezdeseterostruk, treÊi tridesete-

rostruk.” “A πto [padne] ‘na dobru zemlju’, to su oni koji

Ëuju rijeË i Ëuvaju je u dobru i plemenitu srcu i rod nose

zbog ustrajnosti.”

“Dobro i plemenito srce” o kojemu govori usporedba

nije srce bez grijeha; jer Evanelje se mora propovijedati

izgubljenima. Krist je rekao: “Nisam doπao da zovem pra-

vednike, nego greπnike.” (Marko 2,17) Dobro srce ima onaj

tko se pokorava uvjeravanjima Svetoga Duha. On priznaje

58



svoju krivnju i osjeÊa potrebu za Boæjom miloπÊu i ljubav-

lju. Ima iskrenu æelju da upozna istinu da bi je mogao po-

sluπati. Dobro srce je ono srce koje vjeruje u Boæju rijeË.

Bez vjere nije moguÊe primiti RijeË. “Jer onaj koji æeli pri-

stupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrauje

one koji ga traæe.” (Hebrejima 11,6)

To je “onaj koji Ëuje i razumije rijeË”. Farizeji Kristo-

vog vremena zatvarali su oËi da ne vide i uπi da ne Ëuju;

zato istina i nije mogla doprijeti do njihovog srca. Zato su

morali pretrpjeti kaznu za svoje hotimiËno neznanje i na-

mjerno prouzrokovano sljepilo. Meutim, Krist je uËio svoje

uËenike da trebaju otvoriti svoj um za pouke i biti spremni

da vjeruju. On im je izrekao blagoslov jer su vidjeli i Ëuli

oËima i uπima vjere.

Sluπatelji usporeeni s dobrom zemljom primaju RijeË

“ne kao rijeË ljudsku, nego — kao πto uistinu jest — rijeË

Boæju” (1. Solunjanima 2,13). Meu istinske uËenike spada

jedino onaj koji prima Pismo kao glas kojim mu se obraÊa

sam Bog. On drhti od RijeËi; jer za njega je ona æiva stvar-

nost. On otvara svoj razum i svoje srce da je primi. Takvi

su sluπatelji bili Kornelije i njegovi prijatelji, koji su kazali

apostolu Petru: “Sada smo, dakle, svi mi skupljeni pred Bo-

gom da Ëujemo sve πto ti je Gospodin zapovjedio.” (Djela

10,33)

Znanje istine ne zavisi toliko od snage uma koliko od

ËistoÊe namjere, iskrene jednostavnosti i Ëvrste vjere. Boæji

aneli su blizu onih koji u poniznosti srca traæe boæansko

vodstvo. Njima se daje Sveti Duh da im otvori bogate riz-

nice istine.

Sluπatelji usporeeni s dobrom zemljom dræe RijeË ka-

da je Ëuju. Sotona, zajedno sa svim svojim silama zla, ne

moæe im je oteti.

Samo Ëuti ili Ëitati RijeË nije dovoljno. Onaj tko æeli imati

koristi od Pisma, mora razmiπljati o istini koja mu je bila

objavljena. Ozbiljno se trudeÊi i razmiπljajuÊi uz molitvu, on

treba shvatiti znaËenje rijeËi istine i duboko proniknuti u

smisao svetih rijeËi.

Bog nas poziva da svoj um ispunimo velikim, Ëistim

mislima. On æeli da razmiπljamo o Njegovoj ljubavi i milo-

sru, da istraæujemo Njegovo Ëudesno djelo u velikom pla-

59

60

33

nu otkupljenja. Tada Êe sve jasnije i jasnije biti naπe razu-

mijevanje istine, uzviπenija i svetija naπa æelja da steknemo

neporoËnost srca i jasnoÊu misli. Duπa koja boravi u Ëistom

ozraËju svetih misli preobrazit Êe se zato πto je prouËava-

juÊi Pisma uspostavila vezu s Bogom.

“Te rodi i donese rod.” Oni koji posluπaju RijeË kada je

Ëuju, donosit Êe rod u posluπnosti. Boæja rijeË, primljena u

srce, pokazat Êe se u dobrim djelima. Njezin Êe se rod vidjeti

u karakteru i æivotu po uzoru na Krista. Krist je rekao o

sebi: “Milje mi je, Boæe moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvoj

duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,9) “Jer ne traæim svo-

ju volju, nego volju onoga koji me poslao.” (Ivan 5,30) A

Pismo kaæe: “Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako æi-

vjeti kako je on æivio.” (1. Ivanova 2,6)

Boæja rijeË se Ëesto sukobljava s Ëovjekovim naslijee-

nim ili steËenim karakternim crtama ili æivotnim navikama.

Ali sluπatelji, usporeeni s dobrom zemljom, kada primaju

RijeË, prihvaÊaju i sve njezine uvjete i zahtjeve. Oni svoje

navike, obiËaje i postupke pokoravaju Boæjoj rijeËi. U nji-

hovim oËima zapovijedi smrtnog, zabludjelog Ëovjeka postaju

beznaËajne kad se suoËe s RijeËju beskrajnog Boga. Iz cije-

log srca, s nepokolebljivom namjerom, oni traæe vjeËni æi-

vot, i uz cijenu gubitaka, progonstava, pa Ëak i same smrti,

ostaju posluπni istini.

Oni donose rod “zbog ustrajnosti”. Nitko meu onima

koji su primili Boæju rijeË nije poπteen teπkoÊa i kuπnji;

ali kad se nevolje pojave, istinski krπÊanin ne postaje nemiran,

nepovjerljiv ili oËajan. Iako mi ne moæemo vidjeti konaËni

ishod dogaaja, ili razaznati namjeru Boæje promisli, ne

smijemo odbaciti svoje povjerenje. SjeÊajuÊi se njeæne mi-

losti Gospodnje, trebamo sve svoje brige baciti na Njega i

strpljivo Ëekati Njegovo spasenje.

U borbi duhovni æivot postaje jaËi. Nevolje, koje se str-

pljivo podnose, razvijaju Ëvrstinu karaktera i dragocjene du-

hovne vrline. Savrπeni rod vjere, krotkost i ljubav, Ëesto naj-

bolje sazrijevaju usred olujnih oblaka i tame.

“Poljodjelac iπËekuje skupocjen rod od zemlje, strplji-

vo ËekajuÊi na nj, dok ne primi ‘ranu’ i ‘kasnu kiπu’.” (Jakov

5,7) Tako i krπÊanin treba strpljivo Ëekati da se u njegovom

æivotu pokaæu rodovi Boæje rijeËi. Kada se molimo za vrline

61



Duha, Bog Ëesto usliπava naπe molitve dovodeÊi nas u okol-

nosti u kojima se mogu razviti ti rodovi; ali mi ne razumije-

mo Njegovu namjeru, Ëudimo se i bivamo potiπteni. Ipak,

nitko ne moæe razviti duhovne vrline ukoliko se ne podloæi

procesu rastenja i donoπenja roda. Naπ zadatak je da primi-

mo Boæju rijeË, da se nje Ëvrsto dræimo, da se potpuno po-

korimo njezinoj vlasti i tada Êe se u nama ispuniti njezina

namjera.

Krist je rekao: “Ako me tko ljubi, dræat Êe moju rijeË, i

moj Êe ga Otac ljubiti; k njemu Êemo doÊi i kod njega se

nastaniti.” (Ivan 14,23) Sjenka snaænijeg, savrπenog uma osje-

nit Êe nas jer smo uspostavili æivu vezu s izvorom najtraj-

nije snage. U naπem æivotu po Bogu bit Êemo dovedeni u

pokornost Isusu Kristu. Viπe neÊemo æivjeti uobiËajenim

sebiËnim æivotom, nego Êe Krist æivjeti u nama. Njegov ka-

rakter obnovit Êe se u naπoj naravi. I tako Êemo donijeti

rodove Svetoga Duha — “jedan stostruk, drugi πezdesetero-

struk, treÊi trideseterostruk”.

35

“Najprije donosi stabljiku,zatim klas”

Ovo se poglavlje temelji na Marku 4,26-29.

Usporedba o sijaËu izazvala je mnoge nedoumice. Neki

su sluπatelji zakljuËili da Krist neÊe uspostaviti svoje kra-

ljevstvo na Zemlji, dok su drugi postali radoznali ili Ëak zbu-

njeni. ZapaæajuÊi njihovu zbunjenost, Krist se posluæio dru-

gim slikama i dalje se trudeÊi da njihove misli odvrati od

nade u neko zemaljsko kraljevstvo i da im pozornost skre-

ne na djelo koje Boæja milost obavlja u duπi Ëovjeka.

“I proslijedi: ‘Tako, kraljevstvo je Boæje kao kad Ëovjek

baci sjeme na zemlju; on spava i ustaje noÊu i danju. Sjeme

niËe i raste, a da on o tome niπta ne zna. Zemlja sama od

sebe donosi rod, najprije stabljiku, zatim klas — potom pun

klas zrna. A kad plod dopusti, odmah primiËe srp, jer je

vrijeme æetve.”

Gospodar koji “odmah primiËe srp, jer je vrijeme æe-

tve” ne moæe biti nitko drugi nego Krist. Upravo Êe On u

posljednji veliki dan prikupiti æetvu na Zemlji. Ali sijaË

sjemena prikazuje one koji rade umjesto Njega. Za sjeme je

reËeno da “niËe i raste a da on o tome niπta ne zna”, i to

se ne moæe odnositi na Boæjega Sina. Krist ne spava na svo-

jem poslu, veÊ bdije nad njime dan i noÊ. Njemu nije nepo-

znato kako sjeme raste.

Usporedba o sijaËu pokazuje da Bog djeluje u prirodi.

Sjeme ima u sebi naËelo klijanja, naËelo koje je sam Bog u

njega usadio; ali kad bi bilo prepuπteno samo sebi, ne bi

imalo snage da proklija. I Ëovjek treba odigrati svoju ulogu

u potpomaganju rasta sjemena. On mora pripremiti i obo-

(35)

62

63


gatiti tlo, mora posijati sjeme. On mora obraditi njivu. Ali

postavljena je granica njegovoj moÊi da postigne uspjeh.

Nikakvom snagom ni mudroπÊu Ëovjek ne moæe uËiniti da

æiva klica isklija iz sjemena. »ovjek moæe napregnuti svoju

snagu do krajnjih granica, ali Êe ipak ostati zavisan od Onoga

koji je sijanje i skupljanje ploda povezao prekrasnim spo-

nama svoje svemoÊne sile.

U sjemenu se krije æivot, u zemlji postoji snaga; ali ako

jedna beskrajna sila ne bi djelovala i danju i noÊu, sjeme

nikada ne bi donijelo ploda. Moraju se izlijevati pljuskovi

kiπe da bi navlaæili æedna polja, sunce treba poslati topli-

nu, energiju da probudi zakopano sjeme. Æivot koji je sam

Stvoritelj usadio samo On moæe pozvati u postojanje. Svako

sjeme raste i svaka se biljka razvija jedino Boæjom silom.

“Kao πto zemlja tjera svoje klice, kao πto u vrtu niËe

sjemenje, uËinit Êe Gospod da iznikne pravda i hvala pred

svim narodima.” (Izaija 61,11) Kao πto je u prirodi, tako je

i u duhovnom sijanju; uËitelj istine treba se potruditi da

pripravi tlo srca; on mora posijati sjeme, ali sila koja proiz-

vodi æivot dolazi jedino od Boga. Postoji granica preko koje

svaki ljudski napor postaje uzaludan. Iako moramo propo-

vijedati RijeË, mi ne moæemo udahnuti silu koja Êe oæiviti

duπu i uËiniti da proklija pravednost, da se Bog proslavi.

Prilikom propovijedanja R ijeËi mora djelovati sila koja

nadmaπuje svaku ljudsku snagu. Jedino silom boæanskog Duha

RijeË Êe postati æiva i jaka, sposobna da obnovi duπu za vjeËni

æivot. I to je Krist æelio objasniti svojim uËenicima. On ih

je uËio da niπta od onoga πto imaju u sebi neÊe osigurati

uspjeh njihovom radu, veÊ da Êe Ëudotvorna Boæja sila uËi-

niti da Njegova RijeË bude djelotvorna.

Djelo sijaËa je djelo vjere. Tajnu klijanja i rasta sjemena

on ne moæe razumjeti. Ali oslanja se na sredstva kojima Bog

Ëini da bilje buja. BacajuÊi sjeme u zemlju, on prividno gubi

dragocjeno zrnje koje je moglo osigurati hranu njegovoj obi-

telji. Meutim, on se odriËe sadaπnjeg dobra oËekujuÊi da

Êe biti bogato nagraen. On baca sjeme nadajuÊi se da Êe

ono donijeti mnogostruki rod u obilnoj æetvi. Tako moraju

raditi i Kristovi sluge, oËekujuÊi æetvu od sjemena koje siju.

Dobro sjeme moæe neko vrijeme nezapaæeno leæati u

hladnom, sebiËnom, svjetovnom srcu ne pruæajuÊi dokaz da

64

65

37

je pustilo korijen; ali poslije, kad Boæji Duh bude djelovao

na duπu, skriveno sjeme Êe proklijati i na kraju donijeti rod

na Boæju slavu. U naπem æivotnom radu mi ne znamo πto

Êe uspjeti, ovo ili ono. To nije pitanje na koje mi trebamo

dati odgovor. Mi trebamo obaviti svoje djelo i rezultate pre-

pustiti Bogu. “Ujutro sij svoje sjeme, a naveËer neka ti ru-

ka ne poËiva.” (Propovjednik 11,6) Boæje veliko obeÊanje

glasi da “sve dok zemlje bude, sjetve, æetve, studeni, vru-

Êine, ljeta, zime, dani, noÊi nikada prestati neÊe.” (Posta-

nak 8,22) OslanjajuÊi se na ovo obeÊanje, poljodjelac ore

i sije. Niπta manje povjerenja ne smijemo imati ni mi koji

obavljamo duhovnu sjetvu, oslanjajuÊi se na Njegovo obeÊa-

nje: “Tako se rijeË koja iz mojih usta izlazi ne vraÊa k me-

ni bez ploda, nego Ëini ono πto sam htio i obistinjuje ono

zbog Ëega je poslah.” (Izaija 55,11) “Iπli su plaËuÊi noseÊi

sjeme sjetveno: vraÊat Êe se s pjesmom noseÊi snoplje svoje.”

(Psalam 126,6)

Klijanje sjemena prikazuje poËetak duhovnog æivota, a

razvijanje biljke je prekrasna slika krπÊanskog rasta. Kao πto

je s prirodom, tako je i s boæanskom dobrotom; ne moæe

biti æivota bez rastenja. Biljka mora rasti ili Êe propasti. I

kao πto ona raste tiho i neprimjetno, ali stalno, tako se ra-

zvija i krπÊanski æivot. U svakoj etapi razvitka naπ æivot mo-

æe biti savrπen; ako se ispuni Boæja namjera u nama, mi Êemo

neprestano napredovati. PosveÊenje traje cijelog æivota. Kako

se naπe moguÊnosti budu umnoæavale, tako Êe se πiriti naπe

iskustvo i uveÊavati naπe znanje. Postajat Êemo snaæniji,

sposobniji da nosimo odgovornosti, a naπa Êe zrelost biti u

skladu s prednostima koje uæivamo.

Biljka raste primajuÊi ono πto je Bog pripremio da odr-

æi njezin æivot. Ona πalje svoje korijene u zemlju. Upija sun-

Ëevo svjetlo, rosu i kiπu. Prima æivotodavne sastojke iz zra-

ka. Tako i krπÊanin treba rasti suraujuÊi s boæanskim sila-

ma. OsjeÊajuÊi svoju bespomoÊnost, trebamo iskoristiti sve

prilike koje nam se pruæaju da steknemo potpunije iskustvo.

I kao πto biljka puπta korijen u zemlju, tako se i mi mora-

mo duboko ukorijeniti u Kristu. Kao πto biljka prima sun-

Ëevo svjetlo, rosu i kiπu, tako i mi moramo otvoriti svoje

srce utjecaju Svetoga Duha. Djelo treba biti obavljeno “ne

silom niti snagom, veÊ duhom mojim” (Zaharija 4,6). Ako

67

66

“Najprije donosi stabljiku, zatim klas”


naπe misli budu usredotoËene na Krista, On Êe nam doÊi

“poput daæda jesenskog, poput kiπe proljetne πto natapa

zemlju” (Hoπea 6,3). Kao Sunce pravednosti, On Êe nam ogra-

nuti “sa zdravljem u zrakama” (Malahija 3,20). Mi Êemo cvje-

tati kao ljiljan, bujati kao pπenica, rasti kao loza! (Vidi Ho-

πea 14,5.7.) OslanjajuÊi se neprestano na Krista kao na svo-

jeg Spasitelja, u svemu Êemo uzrastati u Njemu koji je naπ

Poglavar.

Pπenica razvija “najprije stabljiku, zatim klas — potom

pun klas zrna”. Ratar sije sjeme i njeguje biljke koje rastu

da bi na kraju sakupio zrno. On æeli kruha za gladne i sje-

mena za buduÊe sjetve. Tako i boæanski Ratar oËekuje æe-

tvu kao nagradu za svoj rad i ærtvu. Krist æeli obnoviti svoj

lik u srcima ljudi; On to i Ëini preko onih koji vjeruju u

Njega. Cilj krπÊanskog æivota je donoπenje roda — obnavlja-

nje Kristovog karaktera u vjerniku, da bi se on mogao ob-

noviti i u drugima.

Biljka ne klija, ne raste niti donosi rod sama za sebe,

veÊ “da bi dala sjeme sijaËu i kruha za jelo” (Izaija 55,10).

Tako i nitko od nas ne smije æivjeti sebi. KrπÊanin se nalazi

na svijetu kao Kristov predstavnik da radi na spaπavanju

drugih duπa.

NeÊe biti nikakvog rasta ni donoπenja roda u æivotu

koji je okrenut sebi. Ako ste prihvatili Krista kao svojeg

Spasitelja, morate zaboraviti na sebe i pokuπati pomagati

drugima. Govorite o Kristovoj ljubavi, priËajte o Njegovoj

dobroti. Izvrπavajte svaku duænost. Nosite odgovornost za

duπe na svojem srcu i trudite se svim sredstvima koja vam

stoje na raspolaganju da spasite izgubljene. Kad primite

Kristovog duha — duha nesebiËne ljubavi i rada za druge

— vi Êete rasti i donositi rod. Vrline Duha pokazat Êe se u

vaπem karakteru. Vaπa vjera Êe rasti, vaπe Êe se uvjerenje

produbljivati, vaπa ljubav usavrπavati. Sve viπe i viπe odraæa-

vat Êete Kristov lik u svemu πto je neporoËno, plemenito

i lijepo.

“Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost,

blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdræljivost. Protiv ovih

ne postoji zakon.” (GalaÊanima 5,22.23) Ovaj plod nikada

neÊe propasti, veÊ Êe po svojoj vrsti donijeti æetvu za vjeË-

ni æivot.

68

69

39

“A kad plod dopusti, odmah primiËe srp, jer je vrijeme

æetve.” Krist oËekuje s dubokom Ëeænjom da se pokaæe u

svojoj Crkvi. Kad se Njegov karakter savrπeno obnovi u

Njegovom narodu, tada Êe ga On doÊi uzeti kao svoj.

Prednost je svakog krπÊanina ne samo da oËekuje, veÊ

i da ubrza dolazak naπega Gospodina Isusa Krista (2. Petro-

va 3,12). Kad bi svi koji nose Njegovo ime nosili rodove

Njemu na slavu, kako bi brzo cijeli svijet bio zasijan sjeme-

nom Evanelja! Brzo Êe sazreti posljednja velika æetva i Krist

Êe doÊi da prikupi dragocjeno zrno.

“Najprije donosi stabljiku, zatim klas”


LjuljOvo se poglavlje temelji na Mateju 13,24-30.37-43.

“Iznese im drugu usporedbu: ‘S kraljevstvom je nebes-

kim kao s Ëovjekom koji posija dobro sjeme na svojoj njivi.

Dok su ljudi spavali, doe njegov neprijatelj, posija ljulj po

pπenici i ode. Kad usjev naraste i donese rod, pokaza se

ljulj.’”

“Njiva je svijet”, rekao je Krist. Meutim, mi moramo

shvatiti da ove rijeËi oznaËavaju Kristovu Crkvu u svijetu.

Ova usporedba bavi se onim πto pripada Boæjem kraljev-

stvu, Njegovom djelu spasenja ljudi, a to se djelo obavlja

preko Crkve. Istina, Sveti Duh se nalazi u cijelom svijetu;

posvuda On utjeËe na srca ljudi; ali upravo u Crkvi mi treba-

mo rasti i sazreti za Boæju æitnicu.

“SijaË dobrog sjemena jest Sin »ovjeËji... Dobro sjeme

sinovi su Kraljevstva. Ljulj su djeca Zloga.” Dobro sjeme pri-

kazuje one koji su roeni od Boæje rijeËi, istine. Ljulj prika-

zuje skupinu ljudi koji su plod ili utjelovljenje zablude, od-

nosno laænih naËela. “Neprijatelj koji ga posija jest avao.”

Ni Bog ni Njegovi aneli nikada nisu sijali sjeme iz kojega

Êe izrasti ljulj. Ljulj uvijek sije Sotona, neprijatelj Boga i Ëo-

vjeka.

Na Istoku se ljudi katkad osveÊuju svojem neprijatelju

tako πto po njegovom tek zasijanom polju posiju sjeme ne-

kog πtetnog korova koji, dok raste, jako podsjeÊa na pπe-

nicu. RastuÊi zajedno s pπenicom, korov umanjuje prinos,

izaziva nevolje i donosi gubitak vlasniku polja. Isto tako, iz

neprijateljstva prema Kristu, Sotona sije svoje zlo sjeme iz-

meu zdravog zrnja kraljevstva. Plodove svojeg sijanja pri-

pisuje Boæjem Sinu. DovodeÊi u Crkvu one koji samo nose

(40)

70

71

41

Kristovo ime iako odbacuju Njegov karakter, NeËastivi æeli

da se Boæje ime obesveti, pogreπno protumaËi djelo spase-

nja i ugroze duπe.

Kristovi sluge oæaloπÊeni su kad vide kako se istinski i

laæni vjernici mijeπaju u Crkvi. Oni bi na neki naËin æeljeli

oËistiti Crkvu. Kao i sluge Gospodara njive, spremni su

poËupati korov. Ali Krist im kaæe: “Ne... da ne biste, Ëupa-

juÊi ljulj, poËupali s njim i pπenicu. Ostavite oboje neka ra-

ste do æetve!”

Krist je jasno naglaπavao da oni koji ustrajavaju u

otvorenom grijehu moraju biti odvojeni od Crkve, ali nije

nama predao posao da ocjenjujemo karaktere i pobude. On

previπe dobro poznaje naπu narav da bi nam povjerio to djelo.

Kad bismo pokuπali iz Crkve iskorijeniti one koje smatramo

laænim krπÊanima, sigurno bismo uËinili pogreπke. »esto upra-

vo one koje Krist æeli privuÊi k sebi mi proglaπavamo bez-

nadnim sluËajevima. Kad bismo se mi bavili ovim duπama i

njihov sluËaj rjeπavali u skladu s naπim nesavrπenim sudo-

vima, moæda bismo im oduzeli i posljednju nadu. Mnogi koji

sebe smatraju krπÊanima na kraju Êe biti proglaπeni laki. Na

Nebu Êe se naÊi mnogi koje su njihovi susjedi smatrali ne-

dostojnima Neba. Ljudi sude po izgledu, a Bog sudi po sr-

cu. Korov i pπenica trebaju rasti zajedno do æetve; a æetva

je kraj vremena kuπnje.

Spasiteljeve rijeËi kriju joπ jednu pouku, pouku o div-

noj strpljivosti i njeænoj ljubavi. Kao πto je korijenje ljulja

tijesno isprepleteno s korijenjem dobrog zrna, tako su i laæ-

na braÊa u Crkvi usko povezana s istinskim Kristovim sljed-

benicima. Pravi karakter tih laænih vjernika joπ se nije pot-

puno pokazao. Kad bi oni bili odvojeni od Crkve, moæda bi

se sablaznili mnogi koji bi inaËe ostali Ëvrsti u vjeri.

Pouka iz ove usporedbe dobro je prikazana Boæjim po-

stupanjem prema anelima i ljudima. Sotona je varalica. Kad

je on sagrijeπio na Nebu, Ëak ni Bogu odani aneli nisu pot-

puno prepoznali njegov karakter. Upravo zato Bog nije od-

mah uniπtio Sotonu. Da je to uËinio, sveti aneli ne bi shvatili

Boæju pravednost i ljubav. Sumnja u Boæju dobrotu bila bi

kao zlo sjeme koje bi donijelo gorke rodove grijeha i boli.

ZaËetnik zla bio je poπteen da bi potpuno pokazao svoj

pravi karakter. Tijekom dugih vjekova Bog je podnosio mu-

72

Ljulj


ke gledajuÊi djelo zla; On je radije dao beskrajni Dar na Gol-

goti nego da dopusti da bilo tko bude prevaren laæljivim

rijeËima NeËastivoga; korov se ne moæe poËupati bez opas-

nosti da se s njime ne poËupa i dragocjena pπenica. Zar ne

bismo i mi trebali pokazati isto toliko strpljivosti prema na-

πim bliænjima koliko je Gospodar Neba i Zemlje pokazao

prema Sotoni?

Svijet nema nikakvog prava sumnjati u istinitost krπÊan-

stva samo zato πto u Crkvi ima i nedostojnih vjernika, niti

se krπÊani smiju obeshrabriti zbog svoje laæne braÊe. Kako

je to bilo u prvoj Crkvi? Ananija i Safira pridruæili su se

uËenicima. ©imun Mag je bio krπten. Dema, koji je iznevje-

rio Pavla, smatran je vjernikom. Juda Iskariotski ubrajao se

meu apostole. Otkupitelj nije æelio izgubiti nijednu duπu;

Njegovo iskustvo s Judom zabiljeæeno je da bi se pokazalo

Njegovo beskrajno strpljenje prema izopaËenoj ljudskoj na-

ravi; i On nas poziva da takve podnosimo onako kao πto je

On Ëinio. On sam je rekao da Êe se laæna braÊa nalaziti u

Crkvi sve do svrπetka vremena.

Usprkos Kristovoj opomeni, ljudi su pokuπavali iskori-

jeniti korov. Da bi kaznila one koje je proglasila zloËinci-

ma, Crkva se oslanjala na graanske vlasti. Oni Ëija su se

vjerovanja razlikovala od opÊeprihvaÊenih doktrina, bili su

zatvarani, muËeni i ubijani; to su zahtijevali ljudi koji su tvrdili

da djeluju po Kristovom odobrenju. Meutim, takva su dje-

la nadahnuta duhom Sotone, a ne Kristovim Duhom. Soto-

na se sluæio tom metodom da svijet pokori svojoj vlasti. Crkva

je pogreπno prikazala Boga ovim naËinom postupanja pre-

ma onima koje je sama proglasila krivovjercima.

Ova Kristova usporedba uËi nas da ne osuujemo niti

kudimo bliænje, veÊ da budemo ponizni i da se ne oslanjamo

na sebe. Nije dobro sjeme sve πto je posijano. »injenica da

je netko u Crkvi ne dokazuje da je krπÊanin.

Ljulj je doista vrlo sliËan pπenici sve dok je liπÊe zeleno;

ali kad zrno sazri za æetvu, bezvrijedni korov se potpuno

razlikuje od pπenice Ëiji se klasovi savijaju pod teretom zdra-

vog, zrelog zrna. Greπnici koji se pretvaraju da su poboæni

mogu se neko vrijeme druæiti s pravim Kristovim sljedbe-

nicima; njihovo prividno krπÊanstvo ima za cilj prevariti mno-

ge; ali kad se bude prikupljala zemaljska æetva, neÊe viπe

73

74

43

biti sliËnosti izmeu dobra i zla. Tada Êe se otkriti oni koji

su se pridruæili Crkvi, ali se nisu pridruæili Kristu.

Korovu je dopuπteno da raste zajedno s pπenicom, da

uæiva sve prednosti sunca i kiπe; ali u vrijeme æetve “opet

Êete razlikovati pravednika od greπnika, onoga koji sluæi Bogu

od onoga koji mu ne sluæi” (Malahija 3,18). Sam Krist Êe

odluËiti tko je dostojan da æivi s nebeskom obitelji. On Êe

suditi svakom Ëovjeku po njegovim rijeËima i djelima. Na

njegovim mjerilima prazno izraæavanje vjere neÊe znaËiti

niπta. Karakter Êe odluËivati o sudbini svakog Ëovjeka.

Spasitelj ne govori da Êe nekada u buduÊnosti sav ko-

rov postati pπenica. Pπenica i korov samo Êe zajedno rasti

do æetve, do svrπetka svijeta. Tada Êe se ljulj svezati u sno-

pove da se spali, a pπenica Êe se prikupiti u Boæju æitnicu.

“Tada Êe pravednici zasjati poput Sunca u kraljevstvu Oca

svojega.” I “Sin Êe »ovjeËji izaslati svoje anele da pokupe

iz njegova kraljevstva sve zavodnike i zlikovce te da ih bace

u ognjenu peÊ, gdje Êe biti plaË i πkrgut zuba.”

75

Ljulj


“SliËno goruπiËnom zrnu”Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,31.32;

Marku 4,30-32 i Luki 13,18.19.

U mnoπtvu koje je sluπalo Kristov nauk bilo je i mnogo

farizeja. Oni su prezrivo primjeÊivali da Ga malo Njegovih

sluπatelja priznaje kao Mesiju. Pitali su se meu sobom ka-

ko bi taj jednostavni uËitelj uopÊe mogao uzdiÊi Izraela do

sveopÊe vlasti. Bez bogatstva, moÊi ili Ëasti, kako bi On mogao

uspostaviti to svoje novo kraljevstvo? Krist je proËitao nji-

hove misli pa im je odgovorio:

“»emu je sliËno kraljevstvo Boæje? S Ëim da ga uspore-

dim?” Svjetovne vlasti nipoπto mu nisu mogle posluæiti kao

uzor. Nijedno graansko druπtvo nije mu moglo biti simbol.

Zato im je rekao: “Kraljevstvo je nebesko sliËno goruπiËnu

zrnu koje netko uze i posija na svojoj njivi. Ono je, svakako,

najsitnije od svega sjemena, ali kad uzraste, bude veÊe od

drugoga povrÊa, razvije se u stablo, tako da dolaze ptice

nebeske i gnijezde se u njegovim granama.”

Klica u sjemenu raste u skladu sa æivotnim naËelom

koje je Bog u njega usadio. Njezino razvijanje ne zavisi ni

od kakve ljudske sile. Tako je i s Kristovim kraljevstvom.

To je novo stvaranje. NaËela njegovog razvoja suprotna su

naËelima po kojima se upravljaju kraljevstva ovoga svijeta.

Zemaljske vlasti odræavaju se uz pomoÊ fiziËke sile; one odr-

æavaju svoju vladavinu ratovima; meutim, osnivaË ovog no-

vog kraljevstva je Knez mira. Sveti Duh prikazuje svjetovna

kraljevstva simbolima surovih grabeæljivih zvijeri; a Krist je

“Jaganjac Boæji koji uzima grijeh svijeta” (Ivan 1,29). U

Njegovom planu vladavine nema mjesta za grubu silu koja

lomi savjest. Æidovi su oËekivali da Êe se Boæje kraljevstvo

(44)

76

77

45

uspostaviti na isti naËin kao i svjetovna kraljevstva. Da bi

πirili pravednost, oni su pribjegavali prisilnim mjerama. Ko-

vali su metode i planove. Meutim, Krist usauje naËelo. Usa-

ujuÊi istinu i pravednost, On se bori protiv zabluda i gri-

jeha.

Dok je Isus iznosio ovu usporedbu, biljka goruπica mo-

gla se vidjeti na sve strane kako se diæe iznad trave i æita,

njeæno njiπuÊi svoju kroπnju na povjetarcu. Ptice su skakale

s grane na granu i pjevale u gustom liπÊu. A ipak, sjeme iz

kojega je izrasla ta golema biljka spada meu najsitnije

sjemenke. Ona bi prvo puπtala njeæni izdanak, ali pun æi-

votne snage, koji bi rastao i bujao sve dok ne bi dostigao

svoju konaËnu veliËinu. Tako je i Kristovo kraljevstvo u po-

Ëetku izgledalo skromno i beznaËajno. Usporeeno sa svje-

tovnim kraljevstvima Ëinilo se manjim od svih. Upravitelji

ovoga svijeta ismijavali su Kristove tvrdnje da je kralj. A ipak,

moÊne istine, predane Njegovim sljedbenicima, davale su

ovom kraljevstvu boæansku snagu. A kako je brz bio njegov

rast, kako πirok njegov utjecaj! Kad je Krist iznio ovu uspo-

redbu, samo nekoliko galilejskih radnika Ëinilo je novo

kraljevstvo. Njihovo siromaπtvo i njihovu malobrojnost ljudi

su stalno iznova navodili kao razlog zaπto se ne treba pri-

kljuËiti tim jednostavnim ribarima koji su krenuli za Isusom.

Ali goruπiËno sjeme moralo je rasti i πiriti svoje grane po

cijelom svijetu. Kad propadnu zemaljska kraljevstva Ëija je

slava tada ispunjavala ljudska srca, Kristovo Êe kraljevstvo

ostati kao moÊna i dalekoseæna sila.

Tako i djelo boæanske dobrote u srcu ispoËetka izgleda

neznatno. Izgovori se rijeË, zraka svjetla obasja duπu, osjeti

se utjecaj koji zaËinje novi æivot, i tko moæe ocijeniti konaËni

rezultat!

Usporedbom o goruπiËnom sjemenu nije oslikan samo

rast Kristovog kraljevstva, veÊ se i u svakom dijelu njegovog

rastenja ponavlja iskustvo opisano u ovoj usporedbi. Za svoju

Crkvu Bog u svakom naraπtaju ima posebnu istinu i poseb-

no djelo. Istina koja je skrivena od svjetovno mudrih i ra-

zumnih objavljuje se onima koji su skromni i jednostavni

kao djeca. Ona poziva na poærtvovnost. Ona mora voditi svoje

bitke i postizati svoje pobjede. U poËetku su njezini brani-

telji malobrojni. Velikani svijeta i posvjetovljene Crkve pre-

78

“SliËno goruπiËnom zrnu”


ziru ih i progone. Gledajmo Ivana Krstitelja, Kristovog pre-

teËu, kako usamljen ustaje da ukori oholost i formalizam

æidovskog naroda! Gledajmo prve propovjednike Evanelja

u Europi! Kako je prikrivena, kako beznadna izgledala mi-

sija Pavla i Sile, dvojice πatorara, kad su sa svojim druπtvom

u Troadi uπli u brod da se odvezu u Filipe. Gledajmo “star-

ca Pavla” u okovima kako propovijeda Krista u carskom upo-

riπtu. Gledajmo malene Ëete robova i radnika u sukobu s

poganstvom carskoga Rima! Gledajmo Martina Luthera ka-

ko se odupire moÊnoj Crkvi koja predstavlja remek-djelo svje-

tovne mudrosti! Gledajmo ga kako se Ëvrsto dræi Boæje rijeËi

usprkos caru i papi i kako izjavljuje: “Ovdje stojim i ne mogu

drukËije! Neka mi Bog bude u pomoÊi!” Gledajmo Johna We-

sleya kako propovijeda Krista i Njegovu pravednost usred

formalizma, osjetilnih uæitaka i nevjere. Gledajmo mladiÊa

koji suosjeÊa s patnjama poganskog svijeta i traæi prednost

da mu odnese Kristovu poruku ljubavi. Sluπajmo i odgovor

klerika: “Sjedi, mladiÊu! Ako Bog bude æelio obratiti nezna-

boπce, uËinit Êe to bez tvoje ili moje pomoÊi!”

Veliki prvaci vjerske misli u ovom naraπtaju izriËu po-

hvale i grade spomenike onima koji su sijali sjeme prije mnogo

stoljeÊa. A zar se mnogi od njih ne okreÊu od toga posla

da bi nogama gazili izdanke koji danas rastu iz tog istog sje-

mena? Ponavlja se stari usklik: “Mi znamo da je Mojsiju Bog

govorio, a odakle je ovaj (Krist u liku vjesnika koje πalje),

ne znamo.” (Ivan 9,29) Kao i u nekadaπnja vremena, poseb-

ne istine za ovo vrijeme pronaπli su ne crkveni autoriteti,

veÊ muπkarci i æene koji nisu ni previπe uËeni ni previπe

mudri da bi odbili povjerovati u Boæju rijeË.

“Promatrajte, braÊo, sebe koji ste pozvani! Nema vas ni

mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moÊnih, ni mnogo

plemenitih. Naprotiv, πto je ludo u oËima svijeta, izabra Bog

da posrami mudre; πto je slabo u oËima svijeta, izabra Bog

da posrami jake; πto je neplemenito i prezira vrijedno u oËima

svijeta — i Ëak ono Ëega nema — izabra Bog da uniπti ono

πto jest” (1. KorinÊanima 1,26-28), “da se vaπa vjera ne oslanja

na ljudsku mudrost, nego na Boæju snagu.” (1. KorinÊanima

2,5)

U ovom posljednjem naraπtaju usporedba o goruπiËnom

sjemenu treba doæivjeti svoje izuzetno i pobjedonosno ispu-

79

47

njenje. Malo sjeme Êe postati drvo. Posljednja poruka opo-

mene i milosti treba se objaviti “svakom narodu i plemenu,

jeziku i puku” (Otkrivenje 14,6-14) “kako se Bog veÊ u po-

Ëetku dostojao da... uzme sebi narod” (Djela 15,14; Otkri-

venje 18,1). I Zemlja Êe se zasvijetliti od Njegove slave.

“SliËno goruπiËnom zrnu”


Druge pouke od sijanjasjemena

Rad uloæen u sijanje sjemena, ali i rast biljaka iz sjeme-

na, pruæa nam priliku da u obitelji i u πkoli objavimo dra-

gocjene pouke. Djecu i mlade moramo pouËiti da zbivanja

u prirodi promatraju kao djelovanje boæanskih sila i tako ih

osposobiti da vjerom sagledaju Njegova nevidljiva dobro-

Ëinstva. Kad shvate da Bog na prekrasan naËin zadovoljava

potrebe svoje velike obitelji, i da i mi trebamo s Njime su-

raivati, njihova vjera u Boga ojaËat Êe i oni Êe osjetiti viπe

Njegove snage u svojem svakidaπnjem æivotu.

Kao πto je stvorio Zemlju, Bog je stvorio i sjeme svo-

jom rijeËju. Svojom rijeËju dao mu je snagu da raste i da se

umnoæava. Rekao je: “Neka proklija zemlja zelenilom — tra-

vom sjemenitom, stablima plodonosnim koja, svako prema

svojoj vrsti, na zemlji donose plod πto u sebi nosi svoje sje-

me. I bi tako... I vidje Bog da je dobro.” (Postanak 1,11.12)

Ta ista rijeË i danas Ëini da sjeme raste. Svaka sjemenka ko-

ja uvis, prema Suncu, πalje svoj zeleni izdanak, objavljuje

Ëudotvornu snagu rijeËi koju je izgovorio Onaj koji “reËe —

i sve postade, naredi — i sve se stvori” (Psalam 33,9).

Krist je svoje uËenike nauËio moliti: “Kruh naπ svagda-

nji daj nam danas!” PokazujuÊi cvijeÊe, dao im je i obeÊa-

nje: “Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu... zar neÊe mnogo

radije vas, malovjerni!?” (Matej 6,11.30) Krist neprestano

djeluje da odgovori na ovu molitvu i ispuni ovo obeÊanje.

Jedna nevidljiva sila neprestano se trudi, sluæeÊi Ëovjeku, da

ga nahrani i odjene. Mnogim sredstvima sluæi se naπ Gospodin

da bi od sjemena, koje je naizgled odbaËeno, naËinio æivu

biljku. On daje u pravo vrijeme sve πto je potrebno za dobru

(48)

80

81

49

æetvu. Ovu istinu prekrasnim je rijeËima ovako izrazio psal-

mist:

Ti pohodi zemlju i ti je natopi,

obogati nju veoma.

Boæja se rijeka vodom napuni,

ti pripravi ljudima æito.

Ovako pripremi zemlju:

brazde joj natopi,

grude joj poravna;

kiπom je omekπa,

usjeve joj blagoslovi.

Ti okruni godinu dobrotom svojom,

plodnost niËe za stopama tvojim.

Psalam 65,10-12

* * *

Materijalni svijet nalazi se pod Boæjom upravom. Priro-

da se pokorava prirodnim zakonima. Sve prepoznaje Stvori-

teljevu volju. Oblaci i sunËevo svjetlo, rosa i kiπa, vjetar i

oluja, sve se nalazi pod Boæjim nadzorom i preπutno se

pokorava Njegovim zapovijedima. Iz posluπnosti Boæjim

zakonima vlat trave izbija iz zemlje, “najprije stabljika, za-

tim klas — potom pun klas zrna” (Marko 4,28). ZahvaljujuÊi

Bogu sve se razvija u odgovarajuÊe vrijeme jer se ne protivi

Njegovom djelovanju. Moæe li, onda, Ëovjek, naËinjen na Boæju

sliku, s razumom i sposobnoπÊu govora, biti jedino biÊe koje

ne cijeni Njegove darove, jedino koje se ne pokorava Njegovoj

volji? Zar samo razumna biÊa izazivaju zbrku u naπem svije-

tu?

* * *

U svemu πto je u æivotu povjereno Ëovjekovoj brizi, us-

pjeh se postiæe zajedniËkim ulaganjem boæanskih i ljudskih

napora. Ne moæe biti prikupljanja plodova ukoliko ljudska

ruka ne obavi svoj dio posla sijuÊi sjeme. Meutim, bez do-

prinosa koji Bog daje u obliku sunËevog svjetla i kiπe, rose

i oblaka, ne bi bilo prinosa. Tako je to u svakom poslov-

nom pothvatu, u svakoj grani istraæivanja i znanosti. Tako

je to na duhovnom podruËju, prilikom oblikovanja karak-

82

Druge pouke od sijanja sjemena


tera, u svakoj grani krπÊanske djelatnosti. Mi moramo oba-

viti svoj dio, ali se boæanska snaga mora ujediniti s nama; u

protivnom Êe svi naπi napori ostati uzaludni.

Kada god Ëovjek neπto postigne, bilo na duhovnom ili

ovozemaljskom podruËju, mora imati na umu da je to postigao

suraujuÊi sa svojim Stvoriteljem. Naπa velika potreba jest

da shvatimo svoju ovisnost o Bogu. Previπe povjerenja uka-

zujemo Ëovjeku, previπe se oslanjamo na ljudske pronalas-

ke. S druge strane, premalo povjerenja ukazujemo sili koju

nam je Bog spreman staviti na raspolaganje. “Mi smo Boæji

suradnici.” (1. KorinÊanima 3,9) Neizmjerno je neznatniji udio

koji ima ljudsko orue; ali ukoliko se poveæe s Kristovim

boæanstvom, ono moæe postiÊi sve snagom koju mu Krist

daje.

* * *

Postupni razvitak biljke iz sjemena pruæa praktiËnu po-

uku kako treba odgajati djecu. Najprije se pojavi stabljika,

“zatim klas — potom pun klas zrna”. Onaj isti koji je iznio

ovu usporedbu, stvorio je sitnu sjemenku, dao joj njezine

æivotodavne osobine, proglasio zakone koji upravljaju njezi-

nim rastenjem. Istine koje objavljuje ova usporedba postale

su æiva stvarnost u Njegovom æivotu. I u svojoj tjelesnoj i

duhovnoj naravi On je slijedio boæanski redoslijed rastenja

prikazan biljkom, i æeli da to Ëine i svi mladi. Iako je bio

VeliËanstvo Neba, Kralj slave, postao je djeteπce u Betlehemu

i neko vrijeme bio bespomoÊan oviseÊi o svojoj majci. U

djetinjstvu je Ëinio djela posluπnog djeteta. Govorio je i po-

stupao sluæeÊi se mudroπÊu djeteta, a ne odraslog Ëovjeka,

poπtujuÊi svoje roditelje i izvrπavajuÊi njihove æelje, æeleÊi

biti koristan u skladu sa sposobnostima djeteta. Ali u sva-

koj razvojnoj etapi bio je savrπen pokazujuÊi jednostavnu,

prirodnu draæest bezgreπnog æivota. Sveti izvjeπtaj kaæe o

Njegovom djetinjstvu: “Dijete je raslo i jaËalo, napunjujuÊi

se mudroπÊu. I milost je Boæja poËivala na njemu.” O njegovoj

mladosti ostalo je zabiljeæeno: “A Isus je napredovao u mu-

drosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima.” (Luka 2,40.52)

Ovdje je nagovijeπteno djelo roditelja i uËitelja. Oni se

moraju truditi da tako odnjeguju sklonosti mladih biÊa da

ona u svakoj etapi svojeg æivota mogu blistati prirodnom

83

51

ljepotom priroenom tom razdoblju, da se razvijaju prirod-

no, kao biljke u vrtu.

NajprivlaËnija su djeca koja ostanu prirodna, nedirnu-

ta. Nije mudro obraÊati im posebnu pozornost, pred njima

ponavljati njihove pametne izjave. Taπtina se ne smije podu-

pirati isticanjem njihovog izgleda, njihovih rijeËi, njihovih

postupaka. Ne treba ih ni odijevati na skup, upadljiv naËin.

To bi u njima potaknulo oholost i probudilo zavist u srci-

ma njihovih prijatelja.

Maliπane treba odgajati u djeËjoj jednostavnosti. Treba

ih uËiti da budu zadovoljni malim, korisnim duænostima,

zadovoljstvima i iskustvima u skladu s njihovim godinama.

Djetinjstvo odgovara stabljici u ovoj usporedbi i odlikuje se

sebi svojstvenom ljepotom. Djecu ne smijemo gurati u pri-

jevremenu zrelost, veÊ im pomagati da πto je duæe moguÊe

zadræe svjeæu draæest svojih ranih godina.

I mala djeca mogu biti krπÊani, stjecati iskustva koja

odgovaraju njihovim godinama. To je sve πto Bog od njih

oËekuje. Njima je potreban duhovni odgoj; roditelji im mo-

raju osigurati sve potrebne prednosti da bi svoj karakter mogla

oblikovati po ugledu na Kristov.

* * *

U Boæjim zakonima u prirodi posljedica slijedi uzrok s

nepogreπivom sigurnoπÊu. Æetva Êe posvjedoËiti kakva je bila

sjetva. Nemarnog radnika osuuje njegovo djelo. Æetva svje-

doËi protiv njega. Tako je i na duhovnom podruËju; vjer-

nost svakog radnika odmjerava se rezultatima njegovog ra-

da. Rezultat njegovog posla, bilo da je radio marljivo, bilo

nemarno, pokazuje se prilikom æetve. Njegova sudbina za

vjeËnost odreuje se upravo na taj naËin.

Svako posijano sjeme donosi æetvu po svojoj vrsti. Tako

je i u ljudskom æivotu. Svi mi moramo sijati sjeme saæalje-

nja, suÊuti i ljubavi jer Êemo poæeti ono πto smo posijali.

Svaka sebiËnost, samoljublje, samouzvisivanje, svako popuπ-

tanje samome sebi donijet Êe svoju æetvu. Onaj tko æivi sebi,

sije u tijelo i od tijela Êe poæeti propast.

Bog nikoga ne uniπtava. Svatko tko je uniπten, uniπtio

je samoga sebe. Svatko tko odbacuje opomene savjesti, sije

sjeme nevjerovanja, a ono Êe donijeti sigurnu æetvu. U sta-

84



ra vremena, odbacujuÊi prvu Boæju opomenu, faraon je po-

sijao sjeme tvrdokornosti, pa je i poæeo tvrdokornost. Bog

ga nije natjerao na nevjerovanje. Sjeme nevjerovanja koje

je posijao donijelo je æetvu u skladu sa sjetvom. I tako se

njegovo odupiranje nastavilo sve dok nije pogledom obuhva-

tio svoju opustoπenu zemlju, hladno, mrtvo tijelo svojeg

prvoroenca i prvoroenaca svih podanika u svojoj kuÊi i

u cijelom kraljevstvu, sve dok se vode Crvenog mora nisu

sk lopile iznad njegovih konja, bojnih kola i ratnika. Nje-

gova povijest je straπna slika istinitosti izreke: “©to tko sije,

to Êe i æeti.” (GalaÊanima 6,7) Kad bi ljudi ovo uspjeli

shvatiti, bili bi vrlo paæljivi dok biraju sjeme koje Êe sija-

ti!

Kad posijano sjeme sazri za æetvu i kad se ono ponovo

posije, prinos se umnogostruËuje. Ovaj se zakon potvruje

i u naπim odnosima s bliænjima. Svaki postupak, svaka rijeË

predstavlja sjeme koje Êe donijeti rod. Svako djelo promiπ-

ljene ljubaznosti, posluπnosti ili samoodricanja ponovit Êe

se u drugima, a preko njih i u mnogima. Tako Êe i svako

djelo zavisti, zlobe i razdora biti sjeme koje Êe proklijati kao

“gorki korijen” (Hebrejima 12,15) kojim Êe mnogi biti po-

kvareni. A koliki Êe tek biti broj onih koje Êe ti “mnogi”

otrovati! I tako Êe se sijanje dobra i zla nastaviti i za vrije-

me i za vjeËnost.

* * *

U pouci o sijanju sjemena naglaπava se velikoduπnost i

na duhovnom i na tjelesnom podruËju. Gospodin kaæe: “Blago

vama koji sijete pokraj svake vode!” (Izaija 32,20 DK) “Ovo

velim: tko πkrto sije, πkrto Êe i æeti; tko obilato sije, obilato

Êe i æeti!” (2. KorinÊanima 9,6) Sijati pokraj svake vode znaËi

neprestano dijeliti Boæje darove. To znaËi davati kada god

Boæje djelo ili potrebe ËovjeËanstva zahtijevaju naπu pomoÊ.

To nas neÊe dovesti do siromaπtva. “Tko obilato sije, obi-

lato Êe i æeti!” SijaË umnoæava svoje sjeme bacajuÊi ga. Ta-

ko je i s onima koji su vjerni u dijeljenju Boæjih darova. Da-

juÊi drugima, umnoæavaju svoje blagoslove. Bog im je obe-

Êao obilje da mogu nastaviti davati. “Dajite, pa Êe vam se

davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut

Êe vam se u skut.” (Luka 6,38)

85

86

53

Joπ mnogo viπe od toga obuhvaÊeno je sijanjem i sabi-

ranjem roda. Dok dijelimo Boæje zemaljske blagoslove, do-

kazi naπe ljubavi i suosjeÊanja bude u srcu primatelja zahval-

nost i hvalu Bogu. Tlo srca priprema se za primanje sjeme-

na duhovne istine. A Onaj koji je sijaËu dao sjeme, uËinit

Êe da ono proklija i donese rod za vjeËni æivot.

* * *

Bacanjem zrna u zemlju Krist je prikazao ærtvu koju Êe

sam prinijeti za naπe otkupljenje. “Zaista, zaista, vam kaæem,

ako pπeniËno zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje sa-

mo”, rekao je On. “Ako li umre, rodi velik rod.” (Ivan 12,24)

Tako Êe i Kristova smrt donijeti rod za Boæje kraljevstvo. U

skladu sa zakonima biljnog svijeta, æivot Êe biti posljedica

Njegove smrti.

I svi oni koji Êe donijeti rod kao Kristovi suradnici, morat

Êe prvo pasti u zemlju i umrijeti. Æivot mora biti baËen u

brazdu potreba svijeta. Samoljublje i sebiËnost moraju um-

rijeti. Meutim, zakon ærtvovanja sebe je i zakon samoodr-

æanja. Sjeme zakopano u zemlju donosi rod koji se dalje sije

i na taj naËin æetva se umnogostruËuje. Poljodjelac Ëuva svoje

sjeme razbacujuÊi ga. Tako je i u ljudskom æivotu; davati znaËi

æivjeti. Æivot koji Êe biti saËuvan, to je samo æivot koji se

dragovoljno daje u sluæbu Bogu i Ëovjeku. Oni koji radi Krista

ærtvuju svoj æivot u ovom svijetu, saËuvat Êe ga za vjeËnost.

* * *

Sjeme umire da bi proklijalo u novi æivot i time nam

daje pouku o uskrsnuÊu. Svi koji ljube Boga æivjet Êe ponovo

u Edenu, na Nebu. O ljudskom tijelu koje je poloæeno da

istrune u grobu Bog je rekao: “Sije se u raspadljivosti, uskrπava

u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskrπava u slavi; sije se

u slabosti, uskrπava sa silom.” (1. KorinÊanima 15,42.43)

* * *

Ovo su samo neke od mnogih pouka koje moæemo nauËiti

iz prirode na temelju usporedbe o sijaËu i sjemenu. Kad se

roditelji i uËitelji budu trudili da prenesu ove pouke, taj se

posao mora obavljati na praktiËan naËin. Neka sama djeca

pripreme tlo i posiju sjeme. Dok rade, roditelji ili uËitelji

87



mogu im govoriti o vrtu srca i o dobrom i zlom sjemenu

koje se moæe posijati u njega; da se srce mora pripremiti

za sjeme istine kao πto se vrt mora obraditi da primi sjeme.

Kad se sjeme sije u zemlju, oni mogu govoriti o Kristovoj

smrti; kad se pojavi klica, mogu objaviti istinu o uskrsnu-

Êu. Kako biljka raste, moæe se nastaviti usporeivanje du-

hovnog sijanja sa sijanjem u prirodi.

I mladima treba pristupati na sliËan naËin. Oni bi mo-

rali nauËiti obraivati zemlju. Bilo bi dobro kad bi svaka πkola

imala na raspolaganju dovoljno obradive zemlje. Takva zemlja

bi se morala smatrati Boæjom uËionicom, a sve u prirodi Boæ-

jim udæbenikom koji Njegovoj djeci stoji na raspolaganju da

steknu znanje o obrazovanju duπe.

Obraivanje zemlje, oplemenjivanje i krËenje tla moæe

nam posluæiti kao stalni izvor pouka. Nitko se ne bi ni po-

mislio naseliti na nekom zapuπtenom tlu i oËekivati da Êe

ono smjesta poËeti donositi prinos. Prije sijanja sjemena mo-

raju se uloæiti ozbiljni, marljivi i ustrajni napori radi pripre-

me tla. Tako je i u duhovnom nastojanju oko ljudskog srca.

Oni koji oËekuju da Êe postiÊi uspjeh u obradi takvoga tla,

moraju krenuti na posao s Boæjom rijeËju u svojim srcima.

Oni Êe tada ustanoviti da je blagi, krotki utjecaj Svetoga Duha

sposoban djelovati na neobraeno tlo srca. Ukoliko se u ob-

radu zemlje ne uloæe ozbiljni napori, ono neÊe dati æetvu.

Tako je i s tlom srca. Boæji Duh mora djelovati na njega da

ga oplemeni i odgoji prije nego πto moæe donijeti rod na

slavu Bogu.

Zemlja neÊe pokloniti svoje bogatstvo onomu tko radi

po nagonu, bez razmiπljanja. Ona zahtijeva promiπljenu, sva-

kidaπnju paænju. Ona se mora orati Ëesto i duboko, s na-

mjerom da se ukloni korov koji oduzima hranu dobrom

sjemenu. Tako se oni koji oru i siju pripremaju za æetvu.

Nitko se ne treba naÊi na njivi meu æalosnim ostacima svojih

nada.

Gospodnji blagoslovi poËivat Êe na onima koji tako obra-

uju zemlju izvlaËeÊi duhovne pouke iz prirode. Prilikom

obrade i oplemenjivanja zemlje ratar ne moæe znati kakve

Êe se riznice otvoriti pred njim. Iako ne smije prezirati sa-

vjete koje je dobio od iskusnijih ljudi, iako ne smije odba-

citi podatke koje su mu pruæili razumni struËnjaci, on i sam

88

55

mora prikupljati znanje. To treba postati dio njegove podu-

ke. Obraivanje zemlje uvijek Êe se pokazati i kao sredstvo

za obrazovanje duπe.

Onaj koji Ëini da sjeme klija, koji ga njeguje i dan i noÊ,

koji mu daje snagu da se razvija, ZaËetnik je naπeg posto-

janja, Kralj Neba. On se daleko viπe trudi, daleko viπe skrbi

oko svoje djece. Dok Ëovjek kao sijaË sije sjeme da bi odr-

æao ovaj zemaljski æivot, boæanski SijaË zasijava duπu sjeme-

nom koje Êe donijeti rod za vjeËni æivot.

89



“Kraljevstvo je nebeskosliËno kvascu”

Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,33

i Luki 13,20.21.

Mnogi obrazovani i utjecajni ljudi dolazili su sluπati

proroka iz Galileje. Neki meu njima radoznalo su i sa za-

nimanjem promatrali mnoπtvo koje se okupilo oko Krista dok

je propovijedao kraj jezera. U tom velikom mnoπtvu bile su

zastupljene sve druπtvene klase. Bilo je nevoljnih, nepisme-

nih, odrpanih prosjaka, razbojnika kojima se peËat krivnje

zapaæao na licu, unakaæenih, raspuπtenih, trgovaca i bespo-

sliËara, uglednih i prezrenih, bogatih i siromaπnih; i svi su

se tiskali oko Krista, borili se za mjesto u Njegovoj blizini

æeleÊi Ga vidjeti i Ëuti. PromatrajuÊi neobiËni skup, ti su se

obrazovani ljudi pitali: Zar se Boæje kraljevstvo doista sastoji

od ljudi sliËnih ovima? I ponovo im je Spasitelj odgovorio

usporedbom:

“Kraljevstvo je nebesko sliËno kvascu koji uzme æena

te ga pomijeπa sa tri mjere braπna dok sve ne ukvasa.”

Meu Æidovima kvasac se katkad upotrebljavao kao sim-

bol grijeha. U vrijeme Pashe narodu je bilo zapovjeeno da

ukloni svaki kvasac iz svojih kuÊa, kao πto mu je bilo reËe-

no i da ukloni svaki grijeh iz svojeg srca. “»uvajte se farizej-

skog kvasca, to jest licemjerja!” (Luka 12,1) I apostol Pavao

govori o kvascu “zloÊe i pokvarenosti” (1. KorinÊanima 5,8).

Meutim, u ovoj Spasiteljevoj usporedbi kvasac se pojavlju-

je kao simbol nebeskog kraljevstva. Njime je oslikana oæiv-

ljujuÊa, preobraæavajuÊa sila Boæje dobrote.

(56)

95

96

57

Nitko nije tako pokvaren, nitko nije tako duboko pao

da bi se naπao izvan domaπaja te sile. Svima koji se æele po-

koriti Svetome Duhu bit Êe usaeno novo naËelo æivota;

izgubljeni boæanski lik mora se obnoviti u ljudskom rodu.

Meutim, Ëovjek se ne moæe preobraziti sluæeÊi se svo-

jom voljom. U njemu nema nikakve snage kojom bi se ta

promjena mogla izvesti. Kvasac — neπto potpuno izvan nje-

ga — mora se staviti u braπno da bi se æeljena promjena

mogla obaviti. Zato greπnik mora prihvatiti Boæje milosre

da bi se pripremio za kraljevstvo slave. Sva kultura i sva

naobrazba koju svijet moæe dati doæivjet Êe neuspjeh u

pokuπaju da poniæeno dijete grijeha pretvori u dijete Neba.

Obnoviteljska snaga mora doÊi od Boga. Promjena se moæe

obaviti jedino silom Svetoga Duha. Svi koji æele biti spaπe-

ni, ugledni i prezreni, bogati i siromaπni, moraju se poko-

riti djelovanju te sile.

Kao πto kvasac, kad se umijeπa u braπno, djeluje iznutra,

tako i Boæja dobrota, obnavljajuÊi srce, æeli preobraziti æi-

vot. Nikakva preteæno izvanjska promjena nije dovoljna da

nas dovede u sklad s Bogom. Ima mnogo onih koji se po-

kuπavaju reformirati popravljajuÊi ovu ili onu loπu naviku,

nadajuÊi se da Êe tako postati krπÊani, ali takvi zapoËinju

na pogreπnom mjestu. Naπe prvo djelo mora biti obavljeno

u srcu.

Ispovijedanje vjere i usaivanje istine u srce dvije su pot-

puno razliËite pojave. Samo poznavanje istine nije dovolj-

“Blaæeni oni kojih je put neokaljan, koji hode po

Zakonu Jahvinu! Blaæeni oni koji Ëuvaju propise

njegove, Ëitavim srcem njega traæe; koji ne Ëine

bezakonje, veÊ hode putovima njegovim. Nared-

be si svoje dao da se briæno Ëuvaju. O, kad bi Ëvrsti

bili putovi moji da tvoja Ëuvam pravila! NeÊu se

postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvo-

je.” (Psalam 119,1-6)



97

“Kraljevstvo je nebesko sliËno kvascu”


no. Mi je moæemo poznavati a da se sadræaj naπih misli ne

promijeni. Srce se mora obratiti i posvetiti!

»ovjek koji pokuπava dræati Boæje zapovijedi zato πto

osjeÊa da mu je to duænost — zato πto se to od njega zahti-

jeva — nikad neÊe upoznati radost posluπnosti. On i nije po-

sluπan! Kad netko Boæje zahtjeve smatra obvezom, teretom,

zato πto se protive njegovim sklonostima, moæemo znati da

taj Ëovjek ne æivi pravim krπÊanskim æivotom. Istinska je po-

sluπnost posljedica naËela koje djeluje iznutra. Ona prois-

tjeËe iz ljubavi prema pravednosti, iz ljubavi prema Boæjem

zakonu. Sræ svake pravednosti je odanost naπem Otkupite-

lju. To Êe nas navesti da Ëinimo ono πto je pravo zato πto

je pravo — zato πto na taj naËin ugaamo Bogu.

Velika istina o obraÊenju srca silom Svetoga Duha pri-

kazana je rijeËima koje je Krist uputio Nikodemu: “Zaista,

zaista, kaæem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti

kraljevstva Boæjega... ©to je roeno od tijela, tijelo je; πto je

roeno od Duha, duh je. Ne Ëudi se πto ti rekoh: treba da

se odozgo rodite. Vjetar puπe gdje god hoÊe. »ujeπ mu πum,

ali ne znaπ ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim

koji je roen od Duha.” (Ivan 3,3-8)

Apostol Pavao, nadahnut Svetim Duhom, piπe: “Ali Bog

koji je bogat milosrem — iz svoje velike ljubavi kojom nas

je ljubio — nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom

oæivi — miloπÊu ste spaπeni! — s njim nas i uskrisi i s njim

postavi na nebesima, u Kristu Isusu, da u vjekovima koji

nadolaze pokaæe izvanredno bogatstvo svoje milosti dobro-

tom prema nama u Kristu Isusu. Da, miloπÊu ste spaπeni —

“Dovijeka, o Jahve, rijeË tvoja ostaje, stalna po-

put nebesa. Od koljena do koljena tvoja je vjer-

nost; uËvrstio si zemlju, i ona stoji... Naredaba

tvojih neÊu zaboravit dovijeka, jer po njima ti me

oæivljavaπ... Svakom savrπenstvu vidim granicu, a

zapovijed tvoja nema granica.” (Psalam 119,89-96)



98

59

po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Boæji!” (Efeæanima

2,4-8)

Kvasac, skriven u braπnu, djeluje nevidljivo da cijelo ti-

jesto podredi procesu uskisavanja; tako i kvasac istine djeluje

potajno, tiho i ustrajno da preobrazi duπu. Uroene sklono-

sti mekπaju i bivaju ukroÊene. Usauju se nove misli, novi

osjeÊaji, nove pobude. Postavlja se i novo mjerilo karaktera

— Kristov æivot! Mijenja se um, sposobnosti se koriste da

djeluju u novom smjeru. »ovjek nije stekao nove sposobno-

sti, veÊ su sposobnosti koje ima posveÊene. Savjest se pro-

budila. Dobili smo karakterne crte koje nas osposobljavaju

da obavljamo sluæbu za Boga.

»esto se pojavljuje pitanje: Zaπto, onda, ima tako mno-

go onih koji tvrde da vjeruju u Boæju rijeË iako se nisu pro-

mijenili u rijeËima, duhu i karakteru? Zaπto ima tako mno-

go onih koji ne mogu podnijeti protivljenje svojim namje-

rama i planovima, koji pokazuju nesvetu narav, Ëije su rije-

Ëi oπtre, drske i naprasite? U njihovom æivotu djeluje ona

ista sebiËna ljubav, isto sebiËno popuπtanje svojim slabosti-

ma, isti temperament, iste nepromiπljene rijeËi koje se vide

u æivotu svjetovnih ljudi. Zapaæa se ista uvredljiva oholost,

isto popuπtanje uroenim sklonostima, ista izopaËenost ka-

raktera, kao da im je istina potpuno nepoznata. Razlog je u

tome πto nisu obraÊeni! Oni nisu stavili u srce kvasac isti-

ne. On nema prilike obaviti svoj posao. Njihove naslijeene

i steËene sklonosti prema zlu nisu pokorene njegovoj pre-

obraæavajuÊoj sili. U njihovom æivotu ne pokazuje se Kri-

stova milost, oni ne vjeruju da On moæe preobraziti njihov

karakter.

“Prema tome, vjera dolazi od propovijedanja, a propo-

vijedanje biva rijeËju Kristovom.” (Rimljanima 10,17) Bibli-

“Slavit Êu te u Ëestitosti srca kad nauËim sudo-

ve pravde tvoje. Tvoja Êu pravila Ëuvati.” (Psalam

119,7.8)



99

100



ja je veliko sredstvo za preobraæavanje karaktera. Krist je

molio: “Posveti ih istinom; tvoja je rijeË istina.” (Ivan 17,17)

Kad se prouËava i vrπi, Boæja rijeË utjeËe na srce obuzdava-

juÊi svaku nesvetu osobinu. Sveti Duh dolazi nas uvjeriti

da smo greπni, i vjera koja se javlja u srcu djeluje silom

ljubavi prema Kristu, ËineÊi da tijelom, duhom i duπom

postajemo sliËni Njemu. I onda nas Bog moæe upotrijebiti

da ostvari svoju volju. Sila koja nam je dana djeluje iznutra

nagoneÊi nas da drugima objavimo istinu koja nam je objav-

ljena.

Istine Boæje rijeËi zadovoljavaju Ëovjekovu veliku prak-

tiËnu potrebu — da se njegova duπa vjerom obrati Bogu. Nje-

zina uzviπena naËela ne smiju se smatrati previπe Ëistima i

svetima da bi se mogla primijeniti u svakidaπnjem æivotu.

To su istine koje doseæu do Neba i obuhvaÊaju vjeËnost, a

ipak se njihov æivotvorni utjecaj mora utkati u Ëovjekovo is-

kustvo. One trebaju proæeti sve πto je veliko i sve πto je ne-

znatno u æivotu.

Kad Ëovjek primi u srce kvasac istine, on Êe promijeniti

njegove æelje, proËistiti misli, ublaæiti raspoloæenje. On Êe

mu oæiviti sposobnosti uma i energije duπe. PoveÊat Êe i nje-

govu sposobnost da osjeÊa i da voli.

Svijet ne shvaÊa Ëovjeka koji je proæet ovim naËelom.

SebiËni srebroljubac æivi samo zato da bi sebi osigurao

bogatstvo, Ëast i zadovoljstva ovoga svijeta. VjeËni svijet ni-

kako se ne uklapa u njegove planove. Meutim, Kristovom

sljedbeniku to nije na prvom mjestu. On Êe radi Krista i

“Kako Êe mladiÊ Ëistim saËuvati put svoj? »uva-

juÊi tvoje rijeËi. Svim srcem svojim tebe traæim;

ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih. U srce

pohranih rijeË tvoju, da protiv tebe ne sagrijeπim...

Razmiπljat Êu o naredbama tvojim i putove Êu tvo-

je razmatrat. Uæivat Êu u pravilima tvojim, rijeËi

tvojih neÊu zaboravit.” (Psalam 119,9-16)



101

61

raditi i odricati se da bi mogao pripomoÊi u velikom djelu

spaπavanja duπa koje su bez Krista i bez nade u svijetu. Takvog

Ëovjeka svijet ne moæe shvatiti jer su njemu vjeËne stvarno-

sti stalno pred oËima. Kristova ljubav preuzela je svojom

otkupiteljskom snagom vlast u njegovom srcu. Ta ljubav

upravlja svakom njegovom pobudom, uzdiæe svojeg vlasnika

iznad svih pokvarenih utjecaja ovoga svijeta.

Boæja rijeË treba posveÊivati naπe druæenje sa svim pri-

padnicima ljudske obitelji. Kvasac istine neÊe poticati u na-

ma duh suparniπtva, sebiËno Ëastoljublje, æelju za prvim mje-

stom. Istinska, nebeska ljubav nije ni sebiËna ni promjenji-

va. Ona ne zavisi od ljudske hvale. Srce onoga koji prima

Boæju milost prepuno je ljubavi prema Bogu i prema onima

za koje je Krist umro. Njegovo sebiËno “ja” ne bori se da

bude priznato. On ne voli druge zato πto oni vole njega ili

zato πto mu ugaaju, zato πto cijene njegove zasluge, veÊ

zato πto su Kristovo otkupljeno vlasniπtvo. Ukoliko drugi nje-

gove pobude, rijeËi ili postupke pogreπno shvate ili protu-

maËe, on se ne vrijea, veÊ nastavlja iÊi istim uravnoteæe-

nim putem u æivotu. On je ljubazan i promiπljen, skroman

u gledanju na sebe, uvijek pun povjerenja u Boæju milost i

ljubav.

Apostol nas poziva: “VeÊ kao πto je svet onaj koji vas je

pozvao, postanite i sami sveti u svemu æivljenju, jer stoji

pisano: ‘Budite sveti jer sam ja svet!’” (1. Petrova 1,15.16)

Kristova milost treba upravljati naπim temperamentom i gla-

som. Njezino djelovanje oËitovat Êe se u pristojnosti i njeæ-

“Pokaæi mi, Jahve, stazu pravila tvojih, i ja Êu je

Ëuvati do kraja. PouËi me da se tvoga dræim Za-

kona, i Ëuvat Êu ga svim srcem. Uputi me stazom

svojih zapovijedi, jer ja u njoj uæivam... Ispuni

svom sluzi obeÊanje koje si onima dao πto te se

boje. Ukloni sramotu od koje strahujem, jer div-

ni su tvoji sudovi.” (Psalam 119,33-39)



102



“Tvoja rijeË nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mo-

joj stazi. Kunem se i Ëvrsto odluËujem, i rijeË Êu

odræati: pravedne Êu tvoje slijedit odluke... Svje-

doËanstva tvoja vjeËna su mi baπtina, ona su ra-

dost mome srcu. Prignuh srce da vrπi naredbe tvoje

uvijek i do kraja.” (Psalam 119,105-112)

noj brizi brata o bratu, u ljubaznim, ohrabrujuÊim rijeËima.

Aneli borave u takvom domu. Æivot diπe slatkim mirisom

koji se kao sveti tamjan uzdiæe Bogu. Ljubav se pokazuje

ljubaznoπÊu, njeænoπÊu, podnoπenjem i strpljivoπÊu.

I lice se mijenja. Krist koji boravi u srcu Ëini da lice

onoga koji Ga ljubi i dræi Njegove zapovijedi blista. Na nje-

mu se odraæava istina. Otkriva se slatki nebeski mir. Obzir

prema drugima postaje uobiËajeni naËin ponaπanja, izraæa-

va se ljubav uzviπenija od ljudske.

Kvasac istine izaziva promjenu u cjelokupnom ljudskom

biÊu; Ëini da neuglaeni postanu otmjeni, grubijani blagi, a

sebiËni velikoduπni. Njime se Ëisti poroËnost, pere se u Janje-

tovoj krvi. On svojom æivotodavnom silom dovodi u sklad s

boæanskim æivotom sve πto je povezano s umom, duπom i

snagom. Krist se proslavlja izvrsnoπÊu i savrπenstvom karak-

tera. Kad se dogode sve ove promjene, aneoski glasovi sje-

dinjuju se u ushiÊenoj pjesmi, a Bog i Krist raduju se duπa-

ma koje su oblikovane po ugledu na boæansku sliku.



63

Skriveno blagoOvo se poglavlje temelji na Mateju 13,44.

“S kraljevstvom je nebeskim kao s blagom πto sakrive-

no leæi u polju. Kad ga netko pronae, sakrije ga te, pun

radosti, ode da proda sve πto ima i kupi ono polje.”

U stara vremena bilo je uobiËajeno da ljudi kriju svoje

blago u zemlji. Krae i pljaËke bile su Ëesta pojava. Kad god

je dolazilo do promjena u vrhu vlasti, oni koji su imali ve-

like posjede bili su izloæeni visokim nametima. Osim toga,

zemlja se nalazila u stalnoj opasnosti od provale pljaËkaπ-

kih vojski. I zato su bogataπi Ëuvali svoje bogatstvo skriva-

juÊi ga, a zemlja se smatrala vrlo sigurnim skroviπtem. Meu-

tim, Ëesto se mjesto skrivanja zaboravljalo; vlasnika je mo-

gla zadesiti smrt, od njegovog blaga moglo ga je odvojiti za-

robljeniπtvo ili izgnanstvo, i bogatstvo koje je uz toliko na-

pora pokuπao saËuvati bilo je prepuπteno sretnom nalazniku.

U Kristovo vrijeme nije bilo neobiËno da se na nekoj zapuπ-

tenoj zemlji otkrije stari novac ili ukrasi od srebra i zlata.

»ovjek uzme zemlju u najam da bi je obradio i dok vo-

lovi vuku plug, zakopano blago izie na svjetlo. Kad Ëovjek

otkrije riznicu, vidi da mu je sreÊa nadohvat. Vrativπi zlato

u skroviπte, odlazi kuÊi i prodaje sve πto ima da bi otkupio

njivu koja krije blago. Njegova obitelj i susjedi misle da se

ponaπa kao Ëovjek koji je izgubio razum. PromatrajuÊi po-

lje, misle da ono nema nikakve stvarne vrijednosti. Ali Ëo-

vjek zna πto radi; i kad polje postane njegovo, pretraæuje

svaki njegov dio da bi pronaπao blago koje je stekao.

Ova usporedba oslikava vrijednost nebeskog blaga i na-

pore koji se moraju uloæiti da bi se ono osiguralo. Nalaznik

blaga u polju bio je spreman odreÊi se svega πto ima, spre-

(63)

103

104


man uloæiti neizmjeran napor da bi osigurao skriveno bla-

go. SliËno tome, ni nalaznik nebeskog blaga neÊe smatrati

nijedan napor prevelikim i nijednu ærtvu preskupom da bi

stekao blago istine.

U ovoj usporedbi polje koje sadræi blago prikazuje Sve-

to pismo. Blago je Evanelje. Zemlja nije tako isprepletena

zlatnim æilama niti tako puna dragocjenosti kao πto je Boæja

rijeË.

Kako je skriveno

Za riznice Evanelja reËeno je da su skrivene. Oni koji

su mudri po svojoj procjeni, koji su napuhani nauËavanji-

ma laæne filozofije, nisu sposobni shvatiti ljepotu, silu i taj-

nu plana otkupljenja. Mnogi imaju oËi, ali ne vide; imaju

uπi, ali ne Ëuju; imaju razum, ali ne prepoznaju skriveno

blago.

»ovjek moæe prijeÊi preko mjesta na kojemu je blago

skriveno. U krajnjoj nevolji moæe sjesti da se odmori u pod-

noæju drveta ne znajuÊi da se u njegovom korijenju krije bo-

gatstvo. Tako je bilo sa Æidovima. Istina je kao zlatna riz-

nica bila povjerena æidovskom narodu. Æidovski vjerski su-

stav, koji je dobio odobrenje Neba, bio je ustanovljen po

uputama samoga Krista. Velike istine otkupljenja bile su pri-

kazane slikama i simbolima. A ipak, kada je Krist doπao, Æi-

dovi nisu prepoznali Onoga na koga su upuÊivali svi sim-

boli. U svojim su rukama imali Boæju rijeË; ali su predaje,

prenoπene s naraπtaja na naraπtaj, i ljudska tumaËenja Pisma

skrili njihovim oËima istinu kakva je u Isusu. Duhovno zna-

Ëenje svetih spisa bilo je zaboravljeno. Riznica svega znanja

leæala je otvorena pred njima, a oni to nisu znali.

Bog ne krije svoju istinu od ljudi. Svojim ponaπanjem

oni je sami skrivaju od sebe. Krist je æidovskom narodu dao

obilje dokaza da je Mesija; ali Njegov nauk zahtijevao je od-

luËujuÊu promjenu u njihovom æivotu. Vidjeli su da Êe, uko-

liko prihvate Krista, morati odbaciti svoja omiljena naËela i

predaje, svoje sebiËne, bezboæne obiËaje. Traæilo se da pri-

nesu ærtvu da bi mogli prihvatiti nepromjenjivu, vjeËnu is-

tinu. Upravo zato nisu æeljeli prihvatiti ni najËvrπÊe dokaze

koje im je Bog davao da bi utvrdio njihovu vjeru u Krista.

105

65

Tvrdili su da vjeruju u starozavjetne spise, ali su odbijali

prihvatiti svjedoËenje tih spisa o Kristovom æivotu i karak-

teru. Plaπili su se osvjedoËenja da se ne bi morali obratiti i

tako biti natjerani da odbace svoja unaprijed stvorena miπ-

ljenja. Riznica Evanelja, Put, Istina i Æivot, bila je meu

njima, ali su oni odbacili najveÊi dar koji im je Nebo mo-

glo ponuditi.

Moæemo Ëitati: “Ipak su mnogi i od Ëlanova Velikog vijeÊa

vjerovali u njega. Ali zbog farizeja nisu to javno priznavali,

da ne budu izopÊeni iz sinagoge.” (Ivan 12,42) Bili su osvje-

doËeni; vjerovali su da je Isus Boæji Sin; ali nije bilo u skla-

du s njihovim Ëastoljubivim planovima da Ga priznaju. Nisu

imali vjere koja bi im osigurala nebesko blago. Traæili su

zemaljska blaga.

I danas ljudi æeljno traæe zemaljska blaga. Njihove su misli

pune sebiËnih, Ëastoljubivih planova. Da bi stekli svjetovno

bogatstvo, Ëast ili moÊ, stavljaju miπljenje, predaju i zahtje-

ve ljudi iznad Boæjih zahtjeva. Za njih su riznice Njegove

rijeËi skrivene.

“Zemaljski Ëovjek ne prima ono πto dolazi od Duha Boæ-

jega, jer je to za nj ludost. On to ne moæe ni upoznati, jer

se to mora uz pomoÊ Duha prosuivati.” (1. KorinÊanima 2,14)

“Ako li je zastrta naπa Radosna vijest, zastrta je onima

koji propadaju; onima kojima je bog ovoga svijeta posve

oslijepio nevjerniËku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne

Radosne vijesti Krista, koji je slika Boæja.” (2. KorinÊanima

4,3.4)

Vrijednost blaga

Spasitelj je shvatio da su ljudi obuzeti æeljom za stjeca-

njem dobitka i da su izgubili iz vida vjeËne stvarnosti. On

se potrudio da to popravi. Æelio je razbiti zasljepljujuÊu Ëa-

roliju koja im je paralizirala duπu. PodiæuÊi glas, uzviknuo

je: “©to koristi Ëovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj

æivot? ©to li moæe dati Ëovjek kao otkupninu za svoj æivot?”

(Matej 16,26) On je ljudskom rodu predstavio plemenitiji svijet

koji je on izgubio iz vida i pomogao mu da sagleda vjeËne

stvarnosti. On je ljude poveo do praga beskraja, obasjanog

neopisivom Boæjom slavom, i tamo im pokazao blago.

106

Skriveno blago


Vrijednost tog blaga mnogo je veÊa od zlata i srebra.

Bogatstva zemaljskih rudnika ne mogu se s njime usporediti.

Bezdan govori: “U meni je nema!”

a more: “Ne nalazi se kod mene!”

Zlatom se Ëistim kupiti ne moæe,

ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;

ne mjeri se ona zlatom ofirskim,

ni oniksom skupim pa ni safirom.

Sa zlatom, staklom ne poreuje se,

Nit se daje za sud od suha zlata.

»emu spominjat prozirac, koralje,

Bolje je steÊi Mudrost no biserje.

Job 28,14-18

To je blago koje se nalazi u Svetom pismu. Biblija je

veliki Boæji udæbenik, Njegov veliki odgojitelj. Temelji sva-

ke istinske znanosti sadræani su u Bibliji. Svaka grana zna-

nja moæe se upoznati prouËavanjem Boæje rijeËi. A iznad sve-

ga, ona sadræi znanost nad znanostima, nauk o spasenju. Bib-

lija je rudnik nedokuËivog Kristovog bogatstva.

Istinska naobrazba stjeËe se prouËavanjem Boæje rijeËi

i posluπnoπÊu njezinim savjetima. Ali kad se Boæja rijeË po-

tiskuje u stranu i zamjenjuje knjigama koje ne vode k Bogu

i nebeskom kraljevstvu, steËena naobrazba samo izopaËuje

istinu o Bogu.

Priroda krije prekrasne istine. Zemlja, more i nebo sadræe

mnogobrojne istine i trebaju postati naπi uËitelji. Priroda

podiæe svoj glas u poukama nebeske mudrosti i vjeËne istine.

Ali greπni Ëovjek ne æeli razumjeti. Grijeh je pomraËio nje-

gov vid, i on sam nije sposoban protumaËiti prirodu ukoliko

je ne uzdigne iznad Boga. Pravilne pouke ne mogu utjecati

na um onih koji odbacuju Boæju rijeË. Oni su tako izopaËili

pouke prirode da ona njihove misli udaljava od Stvoritelja.

Mnogi zamiπljaju da je Ëovjekova mudrost daleko viπa

od mudrosti boæanskog UËitelja, a boæanski udæbenik pro-

glaπavaju staromodnim, pohabanim i nezanimljivim. Meu-

tim, oni koje je oæivio Sveti Duh ne misle tako. Oni vide

neprocjenjivo blago i spremni su prodati sve πto imaju da

bi kupili njivu koja ga krije. Umjesto knjiga koje sadræe pret-

107

108

67

postavke navodno velikih pisaca, oni biraju RijeË Onoga koji

je najveÊi Autor i najveÊi UËitelj kojega je svijet ikada upo-

znao, koji je dao svoj æivot za nas da bismo preko Njega

stekli vjeËni æivot.

Posljedice zanemarivanja blaga

Sotona djeluje na ljudski um navodeÊi ljude da pomisle

kako se i bez Boga moæe steÊi neko Ëudesno znanje. Prijeva-

rom je naveo Adama i Evu da posumnjaju u Boæju rijeË i da

je nadomjeste teorijom koja ih je navela na neposluπnost.

Njegove lukavπtine i danas Ëine ono isto πto su nekada Ëini-

le u Edenu. UËitelji koji mijeπaju misli nevjerniËkih autora

dok poduËavaju, usauju u um mladih misli koje Êe ih na-

vesti da izgube povjerenje u Boga i da krπe Njegov zakon.

Oni sigurno nisu svjesni πto Ëine. Svakako ne znaju kakve

Êe biti posljedice njihovog djela.

UËenik moæe zavrπiti sve razrede danaπnjih srednjih i vi-

sokih πkola. Sve svoje snage moæe posvetiti stjecanju zna-

nja. Ali ako nema znanja o Bogu, ako nije posluπan zakoni-

ma koji upravljaju njegovim biÊem, on Êe uniπtiti samoga

sebe. Uz pomoÊ svojih loπih navika izgubit Êe samopoπtova-

nje, izgubit Êe vlast nad sobom. NeÊe moÊi pravilno prosu-

ivati o pitanjima koja ga se najviπe tiËu. Postat Êe nesmo-

tren i nerazuman u pristupu svojem umu i tijelu. Loπim navi-

kama naËinit Êe od sebe ruπevinu. SreÊu neÊe postiÊi jer je

propuπtanjem da njeguje neporoËna, zdrava naËela stavio sa-

moga sebe pod vlast navika koje mu uniπtavaju mir. Godine

koje je proveo naporno se trudeÊi da stekne obrazovanje

bit Êe izgubljene, jer je uniπtio samoga sebe. Zloupotrijebio

je svoje tjelesne i umne sposobnosti i od hrama njegovog

tijela ostala je ruπevina. Uniπten je za ovaj æivot i za æivot

koji Êe doÊi. StjeËuÊi zemaljsko znanje, pomislio je da je

stekao blago, ali odbacujuÊi Bibliju, ærtvovao je blago vred-

nije od svega.

Potraga za blagom

Boæja rijeË treba biti predmet naπeg istraæivanja. I svo-

ju djecu trebamo poduËavati istinama koje ona sadræi. Ona

109

Skriveno blago


je neiscrpno blago; ali ljudi ne nalaze to blago zato πto ga

ne traæe dok se nalazi u njihovom dohvatu. Vrlo je mnogo

onih koji se zadovoljavaju pretpostavkama o istini. Zado-

voljni su povrπnim radom, sigurni da imaju sve πto je vaæ-

no. Tue izreke smatraju istinom jer su previπe lijeni da uloæe

marljiv, ozbiljan napor koji je u Bibliji prikazan kao traæe-

nje skrivenog blaga. Meutim, ljudski zakljuËci nisu samo

nepouzdani, veÊ su i opasni jer Ëovjeka stavljaju na Boæje

mjesto; miπljenje ljudi stavljaju na mjesto na kojemu bi se

moralo nalaziti: “RijeË je Jahvina.”

Krist je istina. Njegove rijeËi su istina i imaju dublje zna-

Ëenje nego πto na prvi pogled izgleda. Sve Kristove izreke

imaju daleko veÊu vrijednost nego πto se to u prvi mah Ëini.

Umovi oæivljeni silom Svetoga Duha prepoznat Êe vrijednost

tih izreka. Prepoznat Êe skupocjene dragulje istine, iako se

moæda radi o zakopanom blagu.

Ljudske teorije i mudrovanje nikada neÊe dovesti do boljeg

razumijevanja Boæje rijeËi. Oni koji misle da razumiju filo-

zofiju, tvrde da su njihova objaπnjenja prijeko potrebna da

bi se otkljuËale riznice znanja i da bi se krivovjerju zatvo-

rio put u Crkvu. Meutim, upravo su ta objaπnjenja unijela

laæne teorije i krivovjerja. Ljudi su ulagali oËajniËke napore

da objasne biblijske tekstove koje su proglasili nerazumljivi-

ma; ali se previπe Ëesto dogaalo da su svojim naporima samo

zamrsili ono πto su htjeli razjasniti.

SveÊenici i farizeji mislili su da su kao uËitelji uËinili

veliko djelo kad su Boæjoj rijeËi nametnuli svoja tumaËenja,

ali im je Krist rekao: “Zar niste u zabludi zbog toga πto ne

poznajete ni Pisma ni moÊi Boæje?” (Marko 12,24) Optuæio

ih je: “Uzaludno je bogoπtovlje koje mi iskazuje. I πto nau-

Ëava, to su zapovijedi ljudske.” (Marko 7,7) Iako su kao uËi-

telji objaπnjavali Boæja proroËanstva, iako se pretpostavljalo

da razumiju Njegovu rijeË, oni je nisu izvrπavali. Sotona je

zaslijepio njihove oËi da ne vide njezino pravo znaËenje.

Tim se poslom u naπe vrijeme bave mnogi. Mnoge Crkve

su krive za taj grijeh. Postoji opasnost, velika opasnost, da

danaπnji navodni mudraci ponove pogreπku nekadaπnjih

æidovskih uËitelja. Oni pogreπno tumaËe Boæja proroËanstva

i svojim pogreπnim shvaÊanjem boæanske istine dovode du-

πe u zabunu i obavijaju ih velom tame.

110

111

69

Sveto pismo se ne smije Ëitati uz mutno svjetlo predaja

i ljudskog mudrovanja. Obasjavati Sunce svijeÊom bilo bi isto

kao pokuπavati da objasnimo Bibliju uz pomoÊ ljudskih pre-

daja ili ljudskih zamisli. Boæjoj svetoj rijeËi nije potrebno

svjetlucanje zemaljske svjetiljke da bi njezine krasote postale

vidljive. Ona je svjetlost sama po sebi — otkrivena Boæja slava,

i pokraj nje svako drugo svjetlo postaje blijedo.

Ali ona se mora ozbiljno istraæivati i duboko prouËava-

ti. Oπtro, jasno shvaÊanje istine nikada neÊe biti dano kao

nagrada za lijenost. Nikakav zemaljski blagoslov ne moæe se

dobiti bez strpljivosti, ozbiljnog i ustrajnog napora. Ako æele

postiÊi uspjeh u poslovima, ljudi moraju imati volju za rad

i vjeru da Êe postiÊi rezultate. Ni mi ne moæemo oËekivati

da Êemo steÊi duhovno znanje bez ozbiljnih napora. Oni koji

æele naÊi riznice istine, moraju kopati kao πto rudar kopa

da bi otkrio blago skriveno u zemlji. Nikakav poloviËan, rav-

noduπan posao neÊe postiÊi uspjeh. Bitno je da i mladi i

stari ne samo Ëitaju Boæju rijeË, veÊ da je prouËavaju ozbilj-

no i cijelim srcem moleÊi se i traæeÊi istinu kao skriveno

blago. Oni koji to Ëine bit Êe nagraeni, jer Êe im sam Krist

produbiti razumijevanje.

Naπe spasenje zavisi od poznavanja istine koja je sadræana

u Bibliji. Boæja volja je da ga steknemo. ProuËavajte, o prou-

Ëavajte dragocjenu Bibliju s gladnim srcem! Istraæujte Boæju

rijeË kao πto rudar pretraæuje zemlju da pronae zlatnu æi-

lu. Nikada ne odustajte od istraæivanja sve dok ne utvrdite

svoj odnos s Bogom, dok ne otkrijete Njegovu volju za vas!

Krist izjavljuje: “I πto god zamolite u moje ime, uËinit Êu,

da se proslavi Otac u Sinu. Ma πto me zamolili u moje ime,

ja Êu to uËiniti.” (Ivan 14,13.14)

Poboæni i sposobni ljudi bacaju pogled na vjeËne stvar-

nosti, ali ih Ëesto ne mogu razumjeti jer ono πto je vidljivo

zasjenjuje slavu nevidljivoga. Onaj koji æeli biti uspjeπan u

traganju za skrivenim blagom, mora se uzdiÊi iznad onoga

πto je na svijetu, teæiti za neËim πto je daleko uzviπenije.

Njegove sklonosti i sve sposobnosti moraju biti posveÊene

traganju.

Neposluπnost je zatvorila vrata beskrajnim koliËinama

znanja koje se moglo steÊi iz Biblije. Razumjeti zapravo znaËi

biti posluπan Boæjim zapovijedima. Biblija se ne smije prila-

112

Skriveno blago


goavati predrasudama i sumnjiËavostima ljudi. Nju mogu

razumjeti samo oni koji ponizno traæe istinu da bi je mogli

posluπati.

Pitaπ li se: ©to trebam Ëiniti da se spasim? Prije poËetka

istraæivanja moraπ odloæiti svoja unaprijed stvorena glediπta,

svoje naslijeene ili steËene zamisli. Ako istraæujeπ Bibliju

da bi obranio svoja miπljenja, nikada neÊeπ dosegnuti isti-

nu. Istraæuj da spoznaπ πto kaæe Gospodin. I dok pretraæujeπ,

ako se osvjedoËiπ, ako uvidiπ da tvoja omiljena miπljenja ni-

su u skladu s istinom, nemoj pogreπno tumaËiti istinu da bi

je prilagodio svojem vjerovanju, veÊ prihvati svjetlo koje si

dobio. Otvori svoj um i svoje srce da sagledaπ Ëudesne istine

Boæje rijeËi.

Prosvijetljeni um koji je sposoban prepoznati i cijeniti

nebesko blago izraæava vjeru u Krista kao Otkupitelja svije-

ta. Ova je vjera neodvojiva od pokajanja i preobraæenja

karaktera. Imati vjeru znaËi naÊi i prihvatiti blago Evane-

lja sa svim obvezama koje ono nameÊe.

“Zaista, zaista, kaæem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne

moæe vidjeti kraljevstva Boæjega.” (Ivan 3,3) On moæe naga-

ati i zamiπljati, ali bez oËiju vjere ne moæe vidjeti blago.

Krist je dao svoj æivot da bi nam osigurao to neprocjenjivo

blago; ali bez obnove vjerom u Njegovu krv nema oprosta

grijeha, nema blaga nijednoj duπi koja propada.

Nama je potrebno prosvjetljenje Svetim Duhom da bi-

smo prepoznali istine u Boæjoj rijeËi. Prekrasna djela u svi-

jetu prirode ne mogu se vidjeti sve dok ih Sunce, rastjeru-

juÊi tamu, ne obasja svojom svjetloπÊu. Tako se i blaga Boæje

rijeËi ne mogu procijeniti sve dok ih Sunce pravednosti ne

otkrije svojim blistavim zrakama.

Sveti Duh, kojeg je dobra volja beskrajne ljubavi posla-

la s Neba, uzima nebeske Ëinjenice i objavljuje ih svakoj duπi

koja gaji bezuvjetnu vjeru u Krista. Njegovom se silom æi-

votodavne istine od kojih zavisi spasenje duπe urezuju u um,

i put æivota postaje tako jasan da nitko ne moæe skrenuti.

Dok prouËavamo Bibliju, trebamo se moliti da svjetlo Boæ-

jega Svetoga Duha obasja rijeË kako bismo mogli vidjeti i

ocijeniti njezina blaga.

113

71

Nagrada istraæivaËima

Neka nitko ne pomisli da viπe nema znanja koje bi mo-

gao steÊi. Dubina ljudskog uma moæe se izmjeriti; djela ljud-

skih autora mogu se nadvisiti; ali ni najviπi, najdublji i naj-

πiri uzlet maπte ne moæe naÊi Boga. Iza granice onoga πto

mi moæemo shvatiti prostire se beskraj. Mi vidimo jedino

svjetlucanje boæanske slave, poËetke beskrajnog znanja i

mudrosti; mi radimo, ako se tako moæe reÊi, tek na povr-

πini rudnika, kojemu se bogata zlatna æila krije u dubini da

nagradi onoga koji bude duboko kopao da je nae. Rov se

mora iskopavati sve dublje i dublje, sve dok ne dopre do

veliËanstvenog blaga. ZahvaljujuÊi pravoj vjeri, boæansko zna-

nje postat Êe ljudsko znanje.

Nitko ne moæe pretraæivati Bibliju u Kristovom Duhu i

ostati bez nagrade. Kada Ëovjek kao malo dijete bude spre-

man primiti pouku, kad se potpuno pokori Bogu, u Njego-

voj Êe rijeËi naÊi istinu. Kad bi ljudi bili posluπni, razumjeli

bi plan Boæje vladavine. Nebeski svijet otvorio bi im za is-

traæivanje svoje prostore milosti i slave. Ljudska biÊa bila bi

potpuno drugaËija nego πto su sada jer bi se oplemenila istra-

æivanjem rudnika istine. Tajna otkupljenja, Kristovo utjelov-

ljenje i Njegova posredniËka ærtva ne bi bili nejasni naπem

umu kao sada. Ne samo da bismo ih daleko bolje razumjeli,

veÊ bismo ih i daleko viπe cijenili.

U svojoj molitvi Ocu Krist je svijetu pruæio pouku koja

Êe se Ëovjeku urezati u um i duπu. Rekao je: “A ovo je vjeËni

æivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si

poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) To je pravo obrazovanje.

Ono daje silu. PraktiËno poznavanje Boga i Isusa Krista, ko-

jega je On poslao, preobraæava Ëovjeka po ugledu na boæansku

sliku. To omoguÊuje Ëovjeku da zavlada sobom, da svaki na-

gon i svaku strast niæe naravi pokori vlasti viπih snaga uma.

To znanje Ëini onoga koji ga ima Boæjim sinom i baπtini-

kom Neba. Ono ga dovodi u zajedniπtvo s umom Najviπega

i otvara mu bogate riznice svemira.

To je znanje koje se stjeËe istraæivanjem Boæje rijeËi. To

blago moæe pronaÊi svaka duπa koja je spremna odreÊi se

svega da bi ga stekla.

114

Skriveno blago


“Jest, ako prizoveπ razum i zavapiπ za razborom; ako ga

potraæiπ kao srebro i tragaπ za njim kao za skrivenim bla-

gom — tada Êeπ shvatiti strah Gospodnji i naÊi Êeπ Boæje

znanje.” (Izreke 2,3-5)

73

Dragocjeno zrno biseraOvo se poglavlje temelji na Mateju 13,45.46.

Blagoslove otkupiteljske ljubavi naπ Spasitelj je uspore-

dio s dragocjenim zrnom bisera. On je svoju pouku zaodje-

nuo u usporedbu o trgovcu koji traæi skupocjene bisere, koji

“kad se namjeri na dragocjen biser, ode da proda sve πto

ima i kupi ga”. Sam Krist je biser velike vrijednosti. On je

odsjaj OËeve slave i otisak Njegovog biÊa. Slava boæanskih

osobina odraæava se u Njegovom karakteru. Svaka stranica

Svetoga pisma blista Njegovom svjetloπÊu. Kristova praved-

nost kao Ëisti, bijeli biser nema nedostatka, nema mrlje. Ni-

kakvo ljudsko djelo ne moæe usavrπiti veliki i dragocjeni Boæji

dar jer je On bez mane. U Kristu “se nalazi sakriveno sve

blago mudrosti i znanja” (Koloπanima 2,3). On nam je postao

“mudrost od Boga, pravednost, posveÊenje i otkupljenje” (1.

KorinÊanima 1,30). Sve πto moæe zadovoljiti potrebe i Ëeæ-

nje ljudske duπe, u ovom svijetu i u svijetu koji Êe doÊi,

nalazi se u Kristu. Naπ Otkupitelj je biser, tako dragocjen

da se u usporedbi s Njim sve ostalo moæe smatrati gubit-

kom.

Krist “k svojima doe, ali ga njegovi ne primiπe” (Ivan

1,11). Boæja svjetlost zasjala je u tami ovoga svijeta i “tama

ga ne obuze” (Ivan 1,5). Ali nisu svi ostali ravnoduπni pre-

ma ovom nebeskom daru. Trgovac iz ove usporedbe prika-

zuje skupinu koja iskreno Ëezne za istinom. U raznim naro-

dima bilo je iskrenih i razumnih ljudi koji su u literaturi,

znanosti i religijama poganskog svijeta traæili ono πto bi mogli

prigrliti kao blago svoje duπe. I meu Æidovima je bilo onih

koji su traæili ono πto im je nedostajalo. Nezadovoljni praz-

nom poboænoπÊu, Ëeznuli su za onim πto bi bilo duhovno i

(73)

115

116


uzviπeno. UËenici koje je Krist izabrao pripadali su ovoj drugoj

skupini, dok su Kornelije i Etiopljanin pripadali prvoj. Oni

su ne samo Ëeznuli za nebeskim svjetlom, veÊ su se i molili

da ga prime; i kada im se Krist objavio, radosno su Ga primili.

U ovoj usporedbi zrno bisera nije prikazano kao dar.

Trgovac ga je kupio dajuÊi za njega sve πto je imao. Mnogi

traæe znaËenje ove zagonetke buduÊi da je Krist u Bibliji pri-

kazan kao dar. On i jest dar, ali samo onima koji Mu daju

sebe, duπu, tijelo i duh, bez ograniËenja. Mi moramo sebe

predati Kristu, æivjeti æivotom dragovoljne posluπnosti svim

Njegovim zahtjevima. Sve πto jesmo, sve sposobnosti i svi

talenti koje imamo, sve pripada Gospodinu i treba biti po-

sveÊeno Njegovoj sluæbi. Kada tako sebe potpuno predamo

Njemu, Krist se sa svim blagom Neba daje nama. Mi dobivamo

zrno bisera neprocjenjive vrijednosti.

Spasenje je dar, a ipak se mora kupovati i prodavati.

Na træiπtu kojim upravlja boæanska milost dragocjeno zrno

bisera je prikazano kao vrijednost koja se kupuje bez novca

i bez cijene. Na tom træiπtu svi mogu nabaviti nebeska do-

bra. Riznica dragulja istine otvorena je svima. Gospodin iz-

javljuje: “Gle, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne

moæe zatvoriti.” Nikakav maË ne Ëuva prolaz kroz ta vrata.

Glasovi iznutra i na vratima govore: Doi! Spasiteljev glas

ozbiljno i s ljubavlju nas poziva: “Savjetujem ti da od mene

kupiπ u vatri æeæenog zlata, da se obogatiπ.” (Otkrivenje

3,8.18)

Kristovo Evanelje je blagoslov koji svi mogu imati. Naj-

siromaπniji su kao i najbogatiji sposobni da kupe spasenje;

jer nikakva koliËina zemaljskih dobara ne moæe ga platiti.

Ono se stjeËe dragovoljnom posluπnoπÊu, predajuÊi sebe Kri-

stu, postajuÊi Njegovo otkupljeno vlasniπtvo. Obrazovanje,

Ëak i ono najviπeg stupnja, ne moæe samo po sebi pribliæiti

Ëovjeka Bogu. Farizeji su uæivali sve zemaljske i duhovne

prednosti i govorili, puni hvalisave oholosti: “Bogat sam, na-

gomilao sam bogatstvo; niπta mi ne treba” — a ipak su bili

“nesretni, i bijedni, i siromaπni, i slijepi, i goli” (Otkrivenje

3,17). Krist im je ponudio zrno bisera velike vrijednosti, ali

su ga oni prezrivo odbili pa im je rekao: “Zaista, kaæem vam,

carinici i bludnice pred vama su na putu u kraljevstvo ne-

besko.” (Matej 21,31)

117

75

Mi ne moæemo zaraditi spasenje, ali ga moramo traæiti

onoliko æeljno i ustrajno kao da se moramo odreÊi svega na

svijetu da bismo ga dobili.

Moramo traæiti zrno bisera velike vrijednosti, ali ne na

svjetovnom træiπtu ili na svjetovan naËin. Cijena koju mora-

mo platiti nije izraæena zlatom i srebrom, jer biser pripada

Bogu. Odbacimo pomisao da nam svjetovne ili duhovne pred-

nosti mogu priskrbiti spasenje. Bog traæi naπu dragovoljnu

posluπnost. On zahtijeva da se odreknemo svojih grijeha. Krist

izjavljuje: “Pobjedniku Êu dati da sjedne sa mnom na mome

prijestolju, kao πto i ja pobijedih i sjedoh sa svojim ocem

na njegovu prijestolju.” (Otkrivenje 3,21)

Ima nekih koji naizgled stalno traæe nebesko zrno bise-

ra, ali se nisu potpuno odrekli svojih zlih navika. Oni ne

umiru sebi da bi Krist mogao u njima æivjeti. I zato ne na-

laze svoje dragocjeno zrno bisera. Oni joπ nisu svladali ne-

sveto Ëastoljublje i svoju sklonost prema svjetovnim privlaË-

nostima. Oni nisu uzeli na sebe svoj kriæ niti su poπli za

Kristom putem samoodricanja i ærtvovanja. Skoro krπÊani, a

ipak ne potpuno krπÊani, oni su naizgled vrlo blizu nebes-

kom kraljevstvu, ali ne uspijevaju u njega uÊi. Spaπen skoro,

ali ne i potpuno, znaËi biti ne skoro, veÊ potpuno izgubljen.

Usporedba o trgovcu koji traæi skupocjeni biser ima dvo-

struko znaËenje: ona se ne odnosi samo na ljude koji traæe

nebesko kraljevstvo, veÊ i na Krista koji traæi svoje izgub-

ljeno naslijee. Krist, nebeski trgovac koji traæi skupocjeni

biser, vidio je u izgubljenom ËovjeËanstvu biser velike vri-

jednosti. U Ëovjeku, uprljanom i uniπtenom grijehom, vidio

je moguÊnost otkupljenja. Srca koja su bila popriπte bitke

sa Sotonom i koja su bila izbavljena silom ljubavi, mnogo

su dragocjenija Spasitelju od onih koja nikada nisu pala. Bog

nije gledao na ËovjeËanstvo kao na buntovno i bezvrijedno

mnoπtvo; On ga je gledao Kristovim oËima i vidio πto ono

moæe postati silom Njegove otkupiteljske ljubavi. On je priku-

pio sva bogatstva cijelog svemira i dao ih da kupi biser. I

Isus, kad ga je pronaπao, stavlja ga u svoju krunu. “Kao drago

kamenje krune oni Êe blistat u zemlji njegovoj.” (Zaharija

9,16) “Moji Êe biti, moja steËevina — govori Jahve nad Voj-

skama. U Dan koji spremam bit Êu im milostiv.” (Malahija

3,17)

118

Dragocjeno zrno bisera


Meutim, Krist kao dragocjeno zrno bisera, i naπa pred-

nost da steknemo to nebesko blago, trebaju biti tema ko-

jom Êemo se najviπe baviti. Upravo Sveti Duh otkriva lju-

dima dragocjenost tog dobrog zrna bisera. Vrijeme sile Sve-

toga Duha je vrijeme kad se u posebnom smislu ovaj ne-

beski dar traæi i nalazi. U Kristovo doba mnogi su Ëuli Evan-

elje, ali je njihov um bio pomraËen laænim naukom i zato

u UËitelju iz Galileje nisu prepoznali Boæjeg Izaslanika. Ali

nakon Kristovog uznesenja, Njegovo stupanje na prijestolje

Njegovog posredniËkog kraljevstva bilo je objavljeno izlije-

vanjem Svetoga Duha. Na Pedesetnicu se Sveti Duh spustio

na ljude. Kristovi svjedoci objavljivali su silu uskrslog Spa-

sitelja. Nebesko svjetlo je prodrlo u pomraËeni um onih koje

su prevarili Kristovi neprijatelji. Oni su Ga sada vidjeli na

uzviπenom poloæaju kao “Vou i Spasitelja, da dadne Izra-

elu obraÊenje i oproπtenje grijeha” (Djela 5,31). Vidjeli su

Ga okruæenog nebeskom slavom, s beskrajnim blagom u svo-

jim rukama, blagom koje dijeli onima koji su se odvratili

od svoje pobune. Kad su apostoli objavili slavu Jedinoroe-

noga od Oca, obratilo se tri tisuÊe duπa. Pomogli su im da

sebe vide kakvi jesu, greπni i pokvareni, a Krista kao svojeg

prijatelja i Otkupitelja. Krist je bio uzdignut, Krist je bio

proslavljen silom Svetoga Duha koja se spustila na ljude.

Vjerom su Ga ti vjernici sagledali kao Onoga koji je podnio

poniæenje, patnje i smrt da oni ne propadnu, veÊ da dobiju

vjeËni æivot. ObjavljujuÊi im Krista, Sveti Duh im je pomo-

gao da shvate Njegovu silu i veliËanstvo i oni su ispruæili

ruke k Njemu govoreÊi: “Vjerujem!”

Poslije toga je Radosna vijest o uskrslom Spasitelju bila

odnesena sve do krajnjih granica nastanjenoga svijeta. Cr-

kva je gledala kako joj obraÊenici pristiæu sa svih strana. Vjer-

nici su se nanovo obraÊali. Greπnici su se sjedinjavali s krπ-

Êanima u traæenju zrna bisera velike vrijednosti. Ispunilo se

proroËanstvo: “Najsustaliji meu njima bit Êe u onaj dan kao

David, a dom Davidov bit Êe kao boæanstvo, kao Aneo Ja-

hvin pred njima.” (Zaharija 12,8) Svaki krπÊanin prepoznao

je u svojem bratu boæansku sliku velikoduπnosti i ljubavi.

Jedan cilj je prevladavao. Jedna tema je obuhvaÊala sve ostale.

Sva srca su kucala jednoduπno. Jedina æelja svih vjernika bila

je da Kristov lik prikaæu u svojem karakteru i da rade na

120

119

121

77

πirenju Njegovog kraljevstva. “Mnoπtvo je vjernika bilo jed-

no srce i jedna duπa... Apostoli su vrlo odvaæno svjedoËili

za uskrsnuÊe Gospodina Isusa, i velika je milost bila nad

njima svima.” (Djela 4,32.33) “A Gospodin je svaki dan pri-

pajao Crkvi one koji se spasavahu.” (Djela 2,47) Kristov Duh

je pokretao sve u zajednici jer su naπli zrno bisera velike

vrijednosti.

Ovi prizori ponovit Êe se s joπ veÊom silom. Izlijevanje

Svetoga Duha na Pedesetnicu bilo je rana kiπa, ali Êe kasna

kiπa biti mnogo obilnija. Sveti Duh oËekuje da Ga zatraæi-

mo i primimo. Krist se ponovo mora objaviti u svojoj puni-

ni silom Svetoga Duha. Ljudi Êe prepoznati vrijednost dra-

gocjenog zrna bisera i reÊi zajedno s apostolom Pavlom: “Ali

sve to πto mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni svoju

vrijednost zbog najveÊe prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga

Gospodina. Radi njega sam sve ærtvovao, i sve smatram bla-

tom, da Krista dobijem.” (Filipljanima 3,7.8)

Dragocjeno zrno bisera


MreæaOvo se poglavlje temelji na Mateju 13,47-50.

“Nadalje: kraljevstvo je nebesko sliËno velikoj mreæi koja

se baci u more i zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni,

ribari je izvuku na obalu te sjednu i pokupe dobre ribe u

posude, a rave izbace. Tako Êe biti i na svrπetku svijeta.

IziÊi Êe aneli, odijelit Êe zle od pravednika te Êe ih baciti

u ognjenu peÊ, gdje Êe biti plaË i πkrgut zuba.”

Bacanje mreæe je propovijedanje Evanelja. Tako se i

dobri i zli prikupljaju u Crkvu. Kad navjeπÊivanje Evanelja

bude dovrπeno, sud Êe obaviti djelo razdvajanja. Krist je znao

da Êe prisutnost laæne braÊe u Crkvi uËiniti da se ruæno go-

vori o putu istine. Svijet Êe ogovarati Evanelje zbog nedo-

sljednog æivota onih koji ga ispovijedaju. »ak i krπÊani mo-

gu posrnuti kad vide da se mnogi koji nose Kristovo ime

ne pokoravaju sili Svetoga Duha. BuduÊi da se ti greπnici

nalaze u Crkvi, ljudi su u opasnosti da pomisle da Bog oprav-

dava njihove grijehe. Upravo zato Krist podiæe veo s buduÊ-

nosti i poziva sve da shvate da karakter, a ne poloæaj, odlu-

Ëuje o Ëovjekovoj sudbini.

I usporedba o ljulju i ova o mreæi jasno govore da nika-

da neÊe doÊi vrijeme da se svi bezakonici obrate Bogu. Pπe-

nica i ljulj trebaju rasti zajedno do æetve. I dobre i loπe ribe

zajedno se izvlaËe na obalu i ostaju zajedno sve do konaË-

nog razdvajanja.

Obje usporedbe takoer pokazuju da nakon suda neÊe

biti novog vremena milosti. Kad se propovijedanje Evane-

lja dovrπi, smjesta Êe doÊi do razdvajanja dobrih i zlih, i sud-

bina obje skupine bit Êe time zauvijek odluËena.

Bog ne æeli niËije uniπtenje. “Æivota mi moga — rijeË je

Jahve Gospoda — nije meni do smrti bezboænikove, nego da

(78)

122

123

79

se odvrati od zloga puta svojega i da æivi! Obratite se, da-

kle, obratite od zloga puta svojega! Zaπto da umrete, dome

Izraelov!” (Ezekiel 33,11) Tijekom cijelog vremena milosti

Boæji Duh je pozivao ljude da prihvate dar æivota. Samo oni

koji odbiju Njegove pozive bit Êe ostavljeni da propadnu.

Bog je objavio da grijeh mora biti uniπten kao zlo opasno

za cijeli svemir. Oni koji prionu uz grijeh bit Êe uniπteni

prilikom njegovog uniπtenja.

Mreæa


Novo i staroOvo se poglavlje temelji na Mateju 13,51.52.

PouËavajuÊi narod, Isus je i svoje uËenike pripremao za

njihovo buduÊe djelo. U svim Njegovim poukama krili su

se i savjeti namijenjeni njima. Poπto je ispriËao usporedbu

o mreæi, upitao ih je: “Jeste li ovo sve razumjeli?” “Da”, od-

govorili su. Zatim im je u drugoj usporedbi objasnio kakvu

odgovornost imaju prema istini koju su primili. Rekao im

je: “Zato je svaki knjiæevnik koji je postao uËenikom kra-

ljevstva nebeskoga nalik na domaÊina koji iz svoje riznice

vadi novo i staro.”

Blago koje je stekao, domaÊin nije zadræao za sebe. Iz-

nio ga je da bi ga predao drugima. Blago se ulaganjem po-

veÊava. DomaÊin je imao na raspolaganju nove i stare dra-

gocjenosti. U skladu s tim, i Krist kaæe da se istina koju je

povjerio svojim uËenicima mora objaviti svijetu. Kad se znanje

istine bude πirilo, ono Êe se poveÊavati.

Svi koji evaneosku poruku prime u srce, æele je obja-

viti drugima. Kristova ljubav, roena na Nebu, mora se po-

kazati. Oni koji su se odjenuli u Krista, prenosit Êe to svoje

iskustvo prateÊi korak po korak putove kojima ih je vodio

Sveti Duh — svoju glad i æe da upoznaju Boga i Isusa Kri-

sta, kojega je On poslao, rezultate svojih istraæivanja Pisma,

svoje molitve, svoju duπevnu borbu i rijeËi koje im je Krist

uputio: “Oproπteni su ti grijesi!” Ne bi bilo prirodno da it-

ko krije takva iskustva, pa to ne Ëine ni oni kojima je srce

ispunjeno Kristovom ljubavlju. Njihova æelja da i drugi steknu

te iste blagoslove u skladu je s veliËinom istine koju im je

Gospodin povjerio. I dok budu objavljivali bogate riznice

blaga Boæje milosti, dobivat Êe sve viπe i viπe Kristove milosti.

(80)

124

125

81

Dobit Êe i srce maloga djeteta s njegovom jednostavnoπÊu i

neograniËenom posluπnoπÊu. Njihove duπe Ëeznut Êe za sve-

toπÊu i otkrivat Êe im se sve viπe i viπe blaga istine i milo-

sti da bi ga prenijeli svijetu.

Velika riznica istine je Boæja rijeË — pisana RijeË, knji-

ga prirode i knjiga iskustava o Boæjem postupanju prema

ljudskom æivotu. To su riznice iz kojih trebaju crpsti Kri-

stovi suradnici. U svojoj potrazi za istinom trebaju se oslo-

niti na Boga, a ne na ljudske izvore, ne na velike ljude Ëija

je mudrost ludost pred Bogom. Preko kanala koje Êe sam

izabrati, Bog Êe znanje o sebi prenijeti svakomu tko Ga tra-

æi.

Kad bi Kristovi sljedbenici vjerovali Njegovoj rijeËi i

provodili je u æivot, ne bi bilo znanja u svijetu prirode koje

oni ne bi mogli shvatiti i ocijeniti. I to je jedini naËin da se

istina prenese drugima. Prirodne znanosti su riznica iz koje

svaki uËenik u Kristovoj πkoli treba crpsti znanje. Dok bu-

demo razmiπljali o ljepotama prirode, dok budemo prouËa-

vali pouke koje nam ona pruæa preko obraivanja zemlje,

rasta drveÊa, preko svih Ëuda na zemlji, u moru i zraku,

mi Êemo istinu shvatiti na potpuno novi naËin. I tajne po-

vezane s Boæjim postupanjem prema ljudima, dubina Nje-

gove mudrosti i sudova koji se vide u æivotu Ëovjeka — sve

Êe se to pokazati kao riznica bogato napunjena blagom.

Meutim, znanje o Bogu upravo je u pisanoj RijeËi naj-

jasnije objavljeno greπnom Ëovjeku. To je riznica nedokuËi-

voga Kristovog bogatstva.

Boæja rijeË obuhvaÊa knjige Staroga kao i Novog zavje-

ta. Jedno nije potpuno bez drugoga. Krist je objavio da su

istine Starog zavjeta isto tako dragocjene kao i istine Novog.

Krist je bio isto toliko Otkupitelj Ëovjeka u poËetku povije-

sti svijeta kao πto je sada. Prije nego πto je svoju boæansku

narav odjenuo u Ëovjekovu i doπao na ovaj svijet, evaneoska

poruka je bila objavljena Adamu, ©etu, Henoku, Metuπala-

hu i Noi. Ovu su vijest objavljivali Abraham u Kanaanu i

Lot u Sodomi, a vjerni glasnici iz naraπtaja u naraπtaj najav-

ljivali su dolazak ObeÊanoga. Obrede hebrejskoga vjerskog

sustava ustanovio je sam Krist. On je bio temelj njihovog

sustava prinoπenja ærtava, veliko ispunjenje svih njihovih

vjerskih obreda. Krv, prolijevana kad su bile prinoπene ær-

126

Novo i staro


tve, ukazivala je na Ærtvu Boæjeg Janjeta. Sve simboliËke ær-

tve ispunile su se u Njemu.

Krist, kao πto se pokazao patrijarsima, kao πto je sim-

boliËki prikazivan u obredima prinoπenja ærtava, opisan u

zakonu i objavljen u proroËkim spisima, predstavlja bogat-

stvo Starog zavjeta. Krist u svojem æivotu, svojoj smrti i u

svojem uskrsnuÊu, Krist kakvim Ga je oËitovao Sveti Duh

predstavlja blago Novog zavjeta. Naπ Spasitelj, odsjaj slave

svojeg Oca, istodobno je i Staro i Novo.

Apostolima je bilo reËeno da trebaju iziÊi kao svjedoci

Kristovog æivota, smrti i posredovanja, kao πto su to naja-

vili proroci. Tema njihovog svjedoËenja morao je biti Krist

u svojem poniæenju, u svojoj neporoËnosti i svetosti, u svo-

joj nenadmaπnoj ljubavi. Da bi objavili Evanelje kao pot-

punu vijest, morali su predstaviti Spasitelja ne samo onak-

vim kakvim se pokazao u svojem æivotu i nauku, veÊ i kako

su Ga navijestili proroci u Starom zavjetu i kako je simbo-

liËki bio prikazan obrednim ærtvenim sluæbama.

Krist je u svojem nauku objavio stare istine kojih je sam

bio zaËetnik, istine koje je izrekao preko patrijarha i proro-

ka, ali sada u potpuno novom svjetlu. Koliko se time pro-

mijenilo njihovo znaËenje! Njegova su objaπnjenja donijela

obilje svjetla i duhovnosti. Osim toga, obeÊao je da Êe Sveti

Duh prosvijetliti Njegove uËenike, da Êe im Boæja rijeË

neprestano otkrivati svoje tajne i da Êe i oni biti sposobni

otkrivati u njezinim istinama nove ljepote.

Joπ od vremena kad je u Edenu bilo izreËeno prvo obe-

Êanje o otkupljenju, Kristov æivot, karakter i posredniËko

djelo zaokupljali su ljudski um. A ipak, svaki vjesnik preko

kojega je djelovao Sveti Duh, predstavljao je ove teme u no-

vom i svjeæem svjetlu. Istine otkupljenja mogu se nepresta-

no razvijati i proπirivati. Iako stare, one su uvijek nove ne-

prestano otkrivajuÊi veÊu slavu i moÊniju silu svakomu tko

teæi za istinom.

U svakom vremenu istina je doæivljavala novi razvitak,

pojavljivala se u obliku poruke koju je Bog upuÊivao naro-

du toga naraπtaja. Sve stare istine prijeko su potrebne; no-

va istina nije nezavisna od stare, veÊ je njezino objaπnjenje.

Jedino kad razumijemo stare istine, moÊi Êemo shvatiti no-

ve. Kad je Krist poæelio svojim uËenicima objaviti istinu o

127

83

svojem uskrsnuÊu, poËeo je “od Mojsija te, slijedeÊi sve pro-

roke, protumaËi im πto se na njega odnosilo u svim Pismi-

ma ” (Luka 24,27). Upravo svjetlo koje obasjava novo tuma-

Ëenje istine uzdiæe staru. Onaj koji odbacuje ili zanemaruje

novu, ne prihvaÊa ni staru. Ona je za njega izgubila svoju

æivotnu snagu i postala samo beæivotna forma.

Ima onih koji tvrde da vjeruju i propovijedaju istine Starog

zavjeta, istodobno odbacujuÊi istine Novoga. Ali odbijajuÊi

prihvatiti Kristov nauk, pokazuju da ne vjeruju onome πto

su govorili patrijarsi i proroci. Sam Krist je rekao: “Jer, kad

biste vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i meni. On je, naime,

o meni pisao.” (Ivan 5,46) Zato nema stvarne snage u njiho-

vom objavljivanju Ëak i samog Starog zavjeta.

Mnogi koji tvrde da vjeruju u Evanelje i koji ga pro-

povijedaju Ëine sliËnu pogreπku. Oni odbacuju starozavjet-

ne spise o kojima je Krist rekao: “Vi istraæujete Pisma u ko-

jima mislite da ima æivot vjeËni. I upravo ona svjedoËe za

me.” (Ivan 5,39) OdbacujuÊi Stari, zapravo odbacuju Novi,

jer su oba dijelovi nerazdvojive cjeline. Nitko ne moæe pra-

vilno prikazati Boæji zakon bez Evanelja, ili Evanelje bez

Zakona. Zakon je utjelovljeno Evanelje, a Evanelje je ob-

jaπnjenje Zakona. Zakon je korijen, a Evanelje je mirisni

cvijet i plod koji on zatim donosi.

Stari zavjet rasvjetljava Novi, a Novi objaπnjava Stari. Svaki

od njih je objava Boæje slave u Isusu Kristu. Oba objavljuju

istine koje Êe ozbiljnom traæiocu neprestano otkrivati nove

dubine znaËenja.

Istina u Kristu i preko Krista je nemjerljiva. IstraæivaË

Pisma, gledajuÊi u njegove dubine, kao da gleda u izvor koji

se stalno produbljuje i πiri. U ovom æivotu mi neÊemo stiÊi

sagledati tajnu Boæje ljubavi koja se pokazala kada je dao

svojeg Sina za otkupljenje naπih grijeha. Djelo naπeg Otku-

pitelja na Zemlji jest i uvijek Êe biti tema koja Êe do kraj-

njih granica naprezati snagu naπe sposobnosti zamiπljanja.

»ovjek moæe napregnuti sve svoje umne snage u nastojanju

da shvati tu tajnu, ali Êe njegov um ostati bez snage i brzo

Êe se umoriti. I najmarljiviji istraæivaË vidjet Êe pred sobom

samo beskrajno more bez obala.

Istina kakva je u Isusu moæe se iskusiti, ali nikada ob-

jasniti. Njezina visina, dubina i πirina nadmaπuje naπe zna-

128

129

Novo i staro


nje. Mi moæemo napregnuti svoju maπtu do krajnjih granica,

pa i tada Êemo tek nejasno sagledati obrise ljubavi koja je

neobjaπnjiva, visoka kao Nebo, ali koja se spustila na Zem-

lju da peËat Boæjega lika stavi na cijelo ËovjeËanstvo.

Ipak, nama je moguÊe da o Boæjem milosru nauËimo

koliko god moæemo shvatiti. To moæe otkriti samo ponizna,

skruπena duπa. Mi Êemo moÊi shvatiti Boæje milosre samo

onoliko koliko cijenimo ærtvu koju je prinio za nas. Kada

Boæju rijeË budemo istraæivali ponizna srca, uzviπen pred-

met otkupljenja otvorit Êe se pred nama. Ona Êe postajati

sve sjajnija dok je budemo gledali, i dok se budemo trudili

da je shvatimo, njezina visina i dubina stalno Êe se poveÊa-

vati.

Naπ se æivot treba povezati s Kristovim æivotom; mora-

mo stalno crpsti od Njega, hraniti se Njime, æivim Kruhom

koji je siπao s Neba i napajati se sa svjeæeg, nepresuπivog

izvora Njegovog bogatstva. Ako Gospodina imamo stalno pred

sobom, ako dopuπtamo svojem srcu da Mu se obraÊa s hva-

lom i zahvaljivanjem, naπ vjerski æivot stalno Êe se osvjeæa-

vati. Naπe molitve Êe dobiti oblik razgovora s Bogom kao

πto se razgovara s prijateljem. On Êe nam sam objavljivati

svoje tajne. Vrlo Ëesto Êemo imati radosnu svijest o Isuso-

voj prisutnosti. »esto Êe naπe srce gorjeti u nama kad se

On bude pribliæavao da razgovara s nama kao πto je to Ëi-

nio s Henokom. Kad se to ostvari u iskustvu krπÊanina, u

njegovom Êe se æivotu zapaziti jednostavnost, skromnost,

krotkost i poniznost srca, osobine koje Êe svima s kojima

dolazi u dodir pokazati da je bio s Isusom i da je nauËio od

Njega.

U onima koji imaju Kristovu vjeru, ona Êe se otkrivati

kao okrepljujuÊe, proæimajuÊe naËelo, kao æiva, djelatna du-

hovna energija. Pokazat Êe svjeæinu, snagu i radost stalne

mladosti. Srce koje prima Boæju rijeË nije moËvara koja se

isparava, nije napukli zdenac koji gubi svoje blago. Ono je

sliËno planinskom potoku koji izvire iz nepresuπivog izvora

Ëija hladna, πumeÊa voda skaËe sa stijene na stijenu osvje-

æavajuÊi umorne, æedne i teπko optereÊene.

Ovo iskustvo svakom uËitelju istine daje upravo onu

osobinu koja ga Ëini Kristovim predstavnikom. Duh Kristo-

vog nauka ulit Êe snagu i neposrednost njegovim izjavama i

130

85

njegovim molitvama. Njegovo svjedoËenje za Krista neÊe biti

ograniËeno i beæivotno. Propovjednik neÊe stalno iznova pro-

povijedati isti niz propovijedi. Njegov um bit Êe otvoren za

stalno prosvjetljenje Svetim Duhom.

Krist je rekao: “Tko jede tijelo moje i pije krv moju,

ima æivot vjeËni... Kao πto je mene poslao æivi Otac, i kao

πto ja æivim zbog Oca, tako Êe i onaj koji mene jede æivjeti

zbog mene... Duh je onaj koji oæivljava... RijeËi koje sam

vam ja rekao jesu duh i æivot.” (Ivan 6,54-63)

Kad budemo jeli Kristovo tijelo i pili Njegovu krv, u na-

πem Êe se propovijedanju pojaviti element vjeËnog æivota.

NeÊe to viπe biti zaliha ustajalih, Ëesto ponavljanih misli.

Nestat Êe beæivotnog, dosadnog propovijedanja. Iznosit Êe

se stare istine, ali Êe one biti sagledane u novom svjetlu. Is-

tina Êe se shvatiti na novi naËin, s jasnoÊom i snagom koju

Êe svi zapaziti. Oni koji imaju prednost sluπati takvo pro-

povijedanje osjetit Êe, ukoliko se pokore utjecaju Svetoga Duha,

oæivljavajuÊu silu novoga æivota. Oganj Boæje ljubavi razgor-

jet Êe se u njima. Bit Êe oæivljene njihove sposobnosti opaæa-

nja tako da Êe raspoznati ljepotu i veliËanstvenost istine.

Vjerni domaÊin pokazuje πto treba postati svaki uËitelj

djece i mladih. Ako on Boæju rijeË prihvati kao svoje blago,

stalno Êe objavljivati novu ljepotu i novu istinu. Kad se kao

uËitelj bude oslanjao na Boga u molitvi, obuzet Êe ga Kri-

stov Duh i Bog Êe preko njega svojim Svetih Duhom utjecati

na um drugih. Sveti Duh ispunit Êe njegov um i njegovo

srce blaæenom nadom, hrabroπÊu i biblijskim slikovitim na-

Ëinom izraæavanja i on Êe sve to prenositi mladima koje po-

uËava.

Izvori nebeskog mira i radosti, otpeËaÊeni u srcu uËitelja

rijeËima NadahnuÊa, pretvorit Êe se u moÊnu rijeku utjecaja

na blagoslov svima koji su s njime povezani. Biblija viπe ne-

Êe biti uËenicima zamorna knjiga. Nastojanjem mudrog uËi-

telja RijeË Êe postajati sve poæeljnija. Ona Êe biti kao kruh

æivota, nikada neÊe zastarijevati. Njezina svjeæina i ljepota

privlaËit Êe i zadobivati djecu i mlade. Bit Êe kao Sunce koje

obasjava zemlju, neprestano darivajuÊi sjaj i toplinu i nika-

da se ne iscrpljujuÊi.

Duh boæanskog, svetog prosvjeÊivanja nalazi se u Nje-

govoj rijeËi. Svjetlo, novo i dragocjeno svjetlo blista sa svake

132

131

Novo i staro


njezine stranice. Istina je u njoj objavljena, a rijeËi i reËe-

nice su blistave i odgovaraju prilici; to je glas Boæji koji se

obraÊa duπi.

Sveti Duh se s uæitkom obraÊa mladima i otkriva im riz-

nice i ljepote Boæje rijeËi. Tako obeÊanja koja je izgovorio

veliki UËitelj zanose osjeÊaje i oæivljavaju duπu duhovnom

silom koja potjeËe od Boga. Plodonosni um mladih sve se

viπe upoznaje s duhovnim vrijednostima koje se podiæu protiv

kuπnji kao prepreka.

RijeËi istine postajat Êe nam sve vaænije, dobivat Êe πirinu

i punoÊu znaËenja o kojoj prije nismo ni sanjali. Ljepota i

bogatstvo RijeËi imat Êe preobraæavajuÊi utjecaj na um i

karakter. Svjetlo nebeske ljubavi obasjat Êe srce snagom na-

dahnuÊa.

©to viπe budemo prouËavali Bibliju, to Êemo je viπe cije-

niti. Na koju se god stranu okrenuli prouËavajuÊi njezine stra-

nice, nalazit Êemo dokaze Boæje beskrajne mudrosti i lju-

bavi.

Smisao æidovskog vjerskog sustava joπ nije potpuno shva-

Êen. Njegovim obredima i simbolima prikazane su beskraj-

ne i sadræajne istine. Evanelje je kljuË koji otvara njegove

tajne. Poznavanje plana otkupljenja pomaæe nam da razumi-

jemo njegove istine. Nama je ukazana prednost da razumi-

jemo te prekrasne teme, ali se njome ne sluæimo dovoljno.

Mi moramo shvatiti dubine boæanskih istina. I aneli æele

zaviriti u istine otkrivene onima koji skruπena srca pretra-

æuju Boæju rijeË i mole se da steknu joπ veÊu duæinu, πiri-

nu, dubinu i visinu znanja koje im samo On moæe dati.

Kako se pribliæavamo kraju povijesti ovoga svijeta, pro-

roËanstva koja se odnose na posljednje dane zahtijevaju na-

πu posebnu pozornost. Posljednja knjiga Novog zavjeta pre-

puna je istina koje moramo razumjeti. Sotona je tako zasli-

jepio um mnogih da spremno prihvaÊaju svaki izgovor da

ne prouËavaju Otkrivenje. Meutim, Krist preko svojeg sluge

Ivana objavljuje πto Êe se zbivati u posljednje dane i kaæe:

“Blago ËitaËu i sluπaËima rijeËi ovoga proroËanstva ako vr-

πe πto je u njemu napisano.” (Otkrivenje 1,3)

Sam Krist kaæe: “A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe,

jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.”

(Ivan 17,3) Zaπto smo tako spori da shvatimo vrijednost ove

133

87

spoznaje? Zaπto ove slavne istine ne plamte u naπim srci-

ma, zaπto ne izviru s naπih usana, zaπto ne proæimaju cijelo

naπe biÊe?

DajuÊi nam svoju RijeË, Bog nam je dao sve istine koje

su nam potrebne za spasenje. TisuÊe su veÊ zahvaÊale s ovih

izvora æivota, a ipak se razina njihovih voda nije smanjila.

TisuÊe su stavile Gospodina pred sebe i gledajuÊi Ga pro-

mijenile se, poprimajuÊi Njegov lik. Njihov duh gori u nji-

ma dok govore o Njegovom karakteru, dok objavljuju ono

πto je Krist postao njima i πto su oni postali Kristu. Ali ti

istraæivaËi nisu iscrpli ove velike i svete teme. Joπ se mno-

ge tisuÊe mogu ukljuËiti u istraæivanje tajni spasenja. Kada

se budemo bavili Kristovim æivotom i karakterom Njegovog

poslanja, zrake svjetla zasjat Êe sve jasnije pri svakom po-

kuπaju da otkrijemo istinu. Svako novo istraæivanje otkrivat

Êe neπto novo i mnogo zanimljivije od onoga πto nam je dotad

bilo poznato. Ova tema je neiscrpna. ProuËavanje Kristovog

utjelovljenja, Njegove ærtve pomirnice i posredniËke sluæbe

zaokupljat Êe umove marljivih istraæivaËa sve dok bude vre-

mena; i gledajuÊi prema Nebu i njegovim bezbrojnim godi-

nama, oni Êe uzviknuti: “Velika je tajna poboænosti!”

U vjeËnosti Êemo nauËiti ono πto je veÊ ovdje moglo

prosvijetliti naπe razumijevanje. Teme povezane s otkuplje-

njem zaokupljat Êe srca, um i jezik otkupljenih tijekom vjeËnih

vremena. Oni Êe shvatiti istine koje je Krist æelio objaviti

svojim uËenicima, a koje oni nisu mogli shvatiti jer nisu imali

dovoljno vjere. Sve viπe i viπe, neprestano Êe se otvarati novi

pogledi na Kristovo savrπenstvo i slavu. Tijekom beskrajnih

vjekova vjeËnosti vjerni DomaÊin iznosit Êe iz svojih rizni-

ca novo i staro.

134

Novo i staro


Traæiti da bismo daliOvo se poglavlje temelji na Luki 11,1-13.

Krist je neprestano primao od Oca da bi mogao davati

nama. Sam je rekao: “RijeË koju sluπate nije moja, veÊ od

Oca koji me posla.” (Ivan 14,24) “Po primjeru Sina »ovjeË-

jega, koji nije doπao da mu sluæe, nego da on sluæi.” (Matej

20,28) On je æivio, mislio i upuÊivao molitve ne za sebe,

veÊ za druge. Svakoga jutra, iz dana u dan, nakon sati pro-

vedenih s Bogom, On je polazio da donese nebesko svjetlo

ljudima. Svakog dana iznova je primao krπtenje Svetim Du-

hom. U ranim satima svakoga novog dana Gospodin Ga je

budio iz sna, pomazivao milosrem Njegovu duπu i Njego-

ve usne da moæe dijeliti drugima. I iz nebeskih dvorova bi-

le su Mu davane nove rijeËi, rijeËi koje Êe u pravo vrijeme

izgovarati umornima i potlaËenima. Sam je o tome rekao:

“Gospod Jahve dade mi jezik vjeπt da znam rijeËju krijepiti

umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga sluπam kao uËe-

nici.” (Izaija 50,4)

Kristovi uËenici bili su zadivljeni Njegovim molitvama i

Njegovim obiËajem da odræava zajedniπtvo s Bogom. Jedno-

ga dana, poπto su kratko vrijeme bili udaljeni od svojega

Gospodina, naπli su Ga zadubljenog u molitvu. Naizgled ne-

svjestan njihove prisutnosti, On se nastavio glasno moliti.

Srca uËenika bila su duboko ganuta. Kad je zavrπio molitvu,

oni su uskliknuli: “Gospodine, nauËi nas moliti!”

OdgovarajuÊi, Isus je ponovio molitvu OËenaπ kao πto

ju je izgovorio u propovijedi na Gori. A onda je slikovito

iznio pouku koju je uËenicima æelio objaviti.

Rekao je: “Tko bi od vas imao prijatelja te mu otiπao u

ponoÊi i rekao mu: ‘Prijatelju, pozajmi mi tri kruha, jer mi

(88)

140

139

89

je doπao prijatelj s puta, a nemam πto staviti pred njega!’ i

onaj iznutra odgovorio: ‘Ne dosauj mi, vrata su veÊ zatvo-

rena, a mala djeca sa mnom u postelji, ne mogu ustati da ti

dadnem’ — kaæem vam, ako i ne bi ustao da mu dadne zato

πto mu je prijatelj, ustao bi sigurno zbog njegova dosaiva-

nja i dao bi mu sve πto treba.”

Ovdje Isus opisuje molitelja koji traæi da bi dao drugo-

me. Morao je dobiti kruha jer inaËe ne bi mogao zadovo-

ljiti potrebe umornog, zakaπnjelog putnika. Iako susjedu ni-

je bilo drago ovo uznemiravanje, nije se mogao oduprijeti

molbi; prijatelju se moralo pomoÊi, i tako je na kraju njego-

vo moljakanje bilo nagraeno, njegove potrebe zadovoljene.

I uËenici su na sliËan naËin trebali traæiti blagoslove od

Boga. Kad je nahranio mnoπtvo i izgovorio propovijed o kruhu

s Neba, Isus je uËenicima pokazao πto trebaju raditi kao Nje-

govi predstavnici. Trebali su ljudima dijeliti kruh æivota. Onaj

koji im je odredio posao, znao je kako Êe Ëesto njihova vjera

biti stavljena na kuπnju. Znao je da Êe se Ëesto naÊi u neu-

godnom poloæaju, svjesni da kao ljudi nisu sposobni rijeπiti

problem. Duπe, gladne kruha æivota, dolazit Êe k njima, a

oni Êe se osjeÊati liπeni svega i bespomoÊni. Zato i sami

moraju primati duhovnu hranu, jer inaËe neÊe imati πto davati

drugima, a nijednu duπu ne smiju otpustiti nenahranjenu.

Krist ih zato upuÊuje na izvor na kojem mogu zadovoljiti

svoju potrebu. »ovjek Ëiji je prijatelj doπao traæiti pomoÊ,

iako u neprikladno vrijeme, oko ponoÊi, nije ga odbio. Nije

imao niπta Ëime bi ga posluæio, ali je otiπao k onomu koji

ima hrane i traæio je od njega sve dok susjed nije zadovoljio

njegovu potrebu. A zar neÊe Bog, koji je poslao svoje sluge

da nahrane gladne, zadovoljiti njihovu potrebu u svojem djelu?

Meutim, sebiËni susjed u ovoj usporedbi ne prikazuje

Boæji karakter. Pouka se ne izvlaËi na temelju sliËnosti, veÊ

na temelju suprotnosti. I sebiËan Ëovjek Êe zadovoljiti hitan

zahtjev da bi se oslobodio nekoga tko mu remeti mir. Bog

uæiva kad daje. On je pun suosjeÊanja i rado usliπava zahtjeve

onih koji k Njemu dolaze s vjerom. On daje nama da bismo

mi mogli posluæiti drugima i tako postati sliËni Njemu.

Krist naglaπava: “Traæite, i naÊi Êete! Kucajte, i otvorit

Êe vam se! Jer svatko tko moli, prima; tko traæi, nalazi, a

otvara se onomu koji kuca.”

141

Traæiti da bismo dali


Spasitelj nastavlja: “A tko bi od vas, koji je otac, ako bi

ga sin zamolio kruha, pruæio mu kamen? Ili ako bi ga za-

molio ribu, pruæio mu mjesto ribe zmiju? Ili ako bi ga za-

molio jaje, pruæio mu πtipavca? Dakle: ako vi, premda ste

zli, moæete davati svojoj djeci dobre darove, koliko Êe viπe

Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!”

Da bi ojaËao naπe povjerenje u Boga, Krist nas uËi da

Ga nazivamo novim imenom, imenom koje je povezano s

najdraæim uspomenama ljudskog srca. On nam daje pred-

nost da beskrajnog Boga zovemo svojim Ocem. Ovo ime,

kojim Ga nazivamo kad Mu se obraÊamo ili kad o Njemu

govorimo, izraæava naπu ljubav prema Njemu i pouzdanje u

Njega, i zalog je Njegove skrbi za nas i Njegovog odnosa

prema nama. Izgovoreno kad traæimo Njegovu naklonost ili

Njegov blagoslov, odjekuje kao glazba u Njegovim uπima. Da

ne bismo smatrali drskoπÊu πto Ga zovemo tim imenom, On

sam ga je ponavljao mnogo puta. On æeli da nam to ime

postane blisko.

Bog nas smatra svojom djecom. On nas je otkupio iz

ovog raskalaπenog svijeta i izabrao da postanemo pripadni-

ci Njegove kraljevske obitelji, sinovi i kÊeri nebeskog Kra-

lja. On nas poziva da se oslonimo na Njega s povjerenjem

veÊim od povjerenja djeteta u svojeg zemaljskog oca. Rodi-

telji vole svoju djecu, ali je Boæja ljubav daleko veÊa, πira i

dublja nego πto moæe biti ljudska ljubav. Ona je nemjerlji-

va. A zatim, ako zemaljski roditelji znaju davati dobre da-

rove svojoj djeci, koliko Êe viπe naπ nebeski Otac biti spre-

man udijeliti svojega Svetog Duha onima koji Ga traæe?

Kristove pouke o molitvi zasluæuju da se briæljivo raz-

motre. U molitvi je boæanski nauk i ova Kristova usporedba

naglaπava naËela koja Êe koristiti svima koji ih razumiju. On

pokazuje kako izgleda pravi duh molitve, naglaπava potrebu

ustrajnosti u iznoπenju naπih zahtjeva Bogu i uvjerava nas u

Njegovu spremnost da Ëuje i usliπa naπe molitve.

Naπe molitve ne smiju biti sebiËna iskanja, preteæno u

naπu korist. Mi moramo traæiti da bismo mogli dati. NaËelo

Kristovog æivota treba postati i naËelo naπeg æivota. ObraÊajuÊi

se svojim uËenicima, On je rekao: “Ja sebe samog posveÊu-

jem za njih da i oni budu posveÊeni istinom.” (Ivan 17,19)

Ista odanost, ista samopoærtvovnost, isto pokoravanje zah-

142

91

tjevima Boæje rijeËi, koje se vidjelo kod Krista, mora se vi-

djeti i kod Njegovih slugu. Naπe poslanje u svijetu nije da

sluæimo sebi ili da ugaamo sebi; mi trebamo proslaviti Bo-

ga suraujuÊi s Njime u djelu spaπavanja greπnika. Trebamo

od Boga traæiti blagoslove koje Êemo dijeliti bliænjima. Spo-

sobnost primanja moæe se saËuvati jedino davanjem. Mi ne

moæemo nastaviti primati nebeska blaga ako ih ne dijelimo

onima oko sebe.

U ovoj usporedbi molitelj je nekoliko puta bio odbijan,

ali nije odustajao od svoje namjere. Tako i naπe molitve ne

dobivaju uvijek neposredan odgovor ili bar tako izgleda; ali

nas Krist uËi da se ne smijemo prestati moliti. Molitva ne

treba izazvati neku promjenu u Bogu; ona treba nas dovesti

u sklad s Bogom. Kad neπto traæimo od Njega, On moæe

smatrati potrebnim da ispitamo svoje srce i da se pokaje-

mo za neki svoj grijeh. Zato nas vodi kroz kuπnje i teπkoÊe,

izlaæe nas poniæenju da bismo uvidjeli πto spreËava djelo koje

Sveti Duh treba obaviti preko nas.

Postoje uvjeti pod kojima se mogu ispuniti boæanska obe-

Êanja. Molitvom se nikada ne moæe zamijeniti izvrπavanje

duænosti. Krist kaæe: “Ako me ljubite, vrπit Êete moje zapo-

vijedi.” “Tko pozna moje zapovijedi i vrπi ih, taj me ljubi. A

tko mene ljubi, njega Êe ljubiti Otac moj, i ja Êu ga ljubiti

i objaviti mu samog sebe.” (Ivan 14,15.21) Oni koji iznose

svoje molbe Bogu, pozivajuÊi se na Njegova obeÊanja iako

ne ispunjavaju uvjete, vrijeaju Gospodina. PozivajuÊi se na

Kristovo ime oni oËekuju ispunjenje obeÊanja, ali ne Ëine

niπta Ëime bi pokazali svoju vjeru u Krista i svoju ljubav

prema Njemu.

Mnogi su vlastitom krivnjom proigrali priliku da budu

prihvaÊeni pred Ocem. Moramo pozorno ispitati s kakvim

punomoÊjem izlazimo pred Gospodina. Kada smo neposluπni,

donosimo Gospodinu obveznicu na naplatu, iako nismo

ispunili uvjete pod kojima bismo je mogli unovËiti. Tako

iznosimo pred Boga Njegova obeÊanja i traæimo od Njega

da ih ispuni, i kad bi On to uËinio obeπËastio bi svoje

ime.

ObeÊanje glasi: “Ako ostanete u meni i ako moje rijeËi

ostanu u vama, traæite πto god hoÊete, i bit Êe vam.” (Ivan

15,7) Ivan izjavljuje: “Ako vrπimo njegove zapovijedi, po tom

143

144



znamo da ga poznajemo. Tko tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne vrπi

njegovih zapovijedi, laæac je, i u njemu nema istine. Ali tko

god vrπi njegovu rijeË, uistinu, u tome je do savrπenstva doπla

ljubav Boæja.” (1. Ivanova 2,3-5)

Jedna od Kristovih posljednjih zapovijedi upuÊenih

uËenicima glasila je: “Ljubite jedan drugoga; kao πto sam ja

ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” (Ivan 13,34) Ispunja-

vamo li mi ovu zapovijed ili gajimo oπtre, nekrπÊanske ka-

rakterne osobine? Ako smo na bilo koji naËin oæalostili ili

povrijedili druge, naπa je duænost da priznamo svoju pogre-

πku i da zatraæimo pomirenje. To je prijeko potrebna pri-

prema da bismo mogli iziÊi pred Gospodina u vjeri i potra-

æiti Njegov blagoslov.

Ima joπ jedno pitanje koje previπe Ëesto zanemaruju oni

koji izlaze pred Gospodina u molitvi. Jeste li bili poπteni

pred Bogom? Preko proroka Malahije Gospodin izjavljuje: “Od

vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne Ëu-

vate ih. Vratite se k meni, i ja Êu se vratiti k vama — govori

Jahve nad Vojskama. Pitate: ‘Kako da se vratimo?’ Smije li

Ëovjek prikraÊivati Boga? A vi mene prikraÊujete. I pitate:

‘U Ëemu te prikratismo?’ U desetini i u prinosu.” (Malahija

3,7.8)

Kao Davatelj svih blagoslova, Bog polaæe pravo na odre-

eni dio svega πto imamo. To je Njegova zaliha kojom po-

dupire propovijedanje Evanelja. Kad se trudimo da se de-

setina vrati Bogu, pokazujemo da cijenimo Njegove darove.

Ali ako Mu uskraÊujemo ono πto je Njegovo, kako moæemo

zahtijevati Njegove blagoslove? Ako smo nevjerni upravitelji

zemaljskih dobara, kako moæemo oËekivati od Njega da nam

povjeri nebeska dobra? Moæda se upravo ovdje krije tajna

neusliπanih molitava.

Ali Gospodin je u svojoj velikoj milosti spreman opro-

stiti i zato kaæe: “Donesite Ëitavu desetinu u riznicu da u

mojoj kuÊi bude hrane. Tada me iskuπajte... neÊu li vam otvo-

riti ustave nebeske i neÊu li izliti na vas punom mjerom bla-

goslov, neÊu li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam viπe ne

kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju — govo-

ri Jahve nad Vojskama.” (Malahija 3,10-12)

Tako je i sa svim ostalim Boæjim zahtjevima. Svi Nje-

govi darovi obeÊani su pod uvjetom posluπnosti. Bog ima

145

93

Nebo puno blagoslova za one koji Êe suraivati s Njim. Svi

koji su Mu posluπni mogu s povjerenjem zahtijevati ispu-

njenje Njegovih obeÊanja.

Ali mi moramo pokazati Ëvrsto, neograniËeno povjere-

nje u Boga. On Ëesto odgaa usliπenje da bi iskuπao naπu

vjeru ili da bi ispitao iskrenost naπe æelje. Ukoliko smo tra-

æili u skladu s Njegovom RijeËju, moramo vjerovati Njego-

vim obeÊanjima i ponavljati svoje molbe s odluËnoπÊu koja

se ne moæe odbiti.

Bog ne kaæe: Traæi jednom i primit Êeπ! On nas poziva

da traæimo. Da neumorno ustrajemo u molitvi. Ustrajno tra-

æenje pridonosi da molitelj postaje ozbiljniji i da s poveÊa-

nom æeljom Ëezne za onim πto traæi. Krist je rekao Marti

na Lazarovom grobu: “Ne rekoh li ti... da Êeπ vidjeti slavu

Boæju ako budeπ vjerovala?” (Ivan 11,40)

Ali mnogi nemaju dovoljno æive vjere. Upravo zato i ne

vide viπe dokaza Boæje moÊi. Njihova slabost je posljedica

njihovog nevjerovanja. Oni imaju viπe vjere u svoja djela nego

u djela koja Bog Ëini za njih. Oni tako preuzimaju na sebe

brigu o sebi. Oni planiraju i ostvaruju, ali se malo mole i

imaju malo stvarnog povjerenja u Boga. Misle da imaju vje-

re, ali je to samo trenutaËna pobuda. Ne uspijevajuÊi shva-

titi svoje potrebe ili Boæju spremnost da ih zadovolji, nisu

ustrajni u iznoπenju svojih zahtjeva Bogu.

Naπe molitve trebaju biti isto tako ozbiljne i ustrajne kao

i molba prijatelja u nevolji koji je u ponoÊi doπao traæiti kruha.

©to ozbiljnije i ustrajnije budemo traæili, to Êe ËvrπÊe biti

naπe duhovno zajedniπtvo s Kristom. Primat Êemo uveÊane

blagoslove zato πto se i naπa vjera uveÊala.

Naπ je dio da molimo i da vjerujemo. Budimo budni u

svojim molitvama. Budimo budni i suraujmo s Bogom koji

sluπa naπe molitve. Budimo svjesni da “smo Bogu pomagaËi”

(1. KorinÊanima 3,9). Govorimo i djelujmo u skladu sa svojim

molitvama. Beskrajno mnogo Êemo dobiti ako nevolje poka-

æu da smo nadahnuti istinskom vjerom umjesto da otkriju

da su naπe molitve bile samo izgovaranje praznih rijeËi.

Kad se pojave nevolje i kada se suoËite s teπkoÊama,

nemojte oËekivati da vam ljudi pomognu. Sve povjerite Bo-

gu. ObiËaj da o svojim nevoljama govorimo drugima samo

nas Ëini slabima, a ne jaËa ni naπe bliænje. Njima tako name-

146



Êemo teret svojih duhovnih nedostataka koji nam oni ne mogu

olakπati. Mi traæimo snagu od pogreπivih, smrtnih ljudi u

trenutku kad moæemo dobiti snagu od nepogreπivog, bes-

krajnog Boga.

Ne trebate iÊi nakraj svijeta da biste dobili mudrost jer

je Bog blizu. Sposobnosti koje sada imate ili koje Êete steÊi

neÊe vam osigurati uspjeh. Uspjeh Êe vam osigurati ono πto

Bog moæe uËiniti za vas. Mi moramo imati mnogo manje po-

vjerenja u ono πto moæe uËiniti Ëovjek i mnogo viπe povje-

renja u ono πto moæe uËiniti Bog za svakoga tko vjeruje.

On Ëezne da Ga vjerom potraæite. On Ëezne da od Njega

oËekujete da uËini velika djela. On vam æeli pomoÊi da

razumijete i zemaljska i duhovna pitanja. On moæe izoπtriti

vaπ razbor. On vam moæe dati taktiËnosti i umjeπnosti. Po-

sluæite se svojim sposobnostima, traæite od Boga mudrost i

dobit Êete ono πto traæite.

Oslonite se na Kristovu rijeË. Zar vas On nije pozvao

da doete k Njemu? Nikada nemojte sebi dopustiti da izri-

Ëete beznadne, obeshrabrujuÊe rijeËi! Ako to budete Ëinili,

mnogo Êete izgubiti. GledajuÊi na ono πto se vidi, prigova-

rajuÊi kad se pojave teπkoÊe i pritisci, pruæate dokaz da je

vaπa vjera postala mlaka, slabaπna. Gospodnje zalihe su ne-

iscrpne; Njemu pripada cijeli svijet. Gledajte s vjerom pre-

ma Nebu. Gledajte na Onoga koji ima svjetlo, snagu i djelo-

tvornost!

Istinska je vjera puna poleta, Ëvrstine naËela i stalnosti

namjere koju ni vrijeme ni napori ne mogu oslabiti. “MladiÊi

se more i malakπu, iznemogli, momci posrÊu. Al onima πto

se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlo-

vima, trËe i ne sustaju, hode i ne more se.” (Izaija 40,30.31)

Ima mnogo onih koji bi rado pomogli drugima, ali sma-

traju da nemaju duhovne snage ili svjetla koje bi mogli po-

dijeliti s bliænjima. Neka takvi iznesu svoje molbe pred pri-

jestolje milosti. Neka se mole da dobiju Svetoga Duha. Bog

stoji iza svakog obeÊanja koje je dao. S Biblijom u ruci kaæite:

UËinio sam kako si rekao. IstiËem tvoje obeÊanje: “Ustrajno

molite, i dat Êe vam se! Traæite i naÊi Êete! Kucajte i otvo-

rit Êe vam se!”

Ne samo da smijemo moliti u Kristovo ime, veÊ mora-

mo biti nadahnuti Svetim Duhom. To objaπnjava πto je Pa-

147

95

vao mislio kad je napisao da Sveti Duh “posreduje za nas

neizrecivim uzdisajima” (Rimljanima 8,26). Bog s uæitkom

odgovara na takve molitve. Kad ozbiljno i vatreno izmolimo

molitvu u ime Isusa Krista, tada je upravo ta vatrenost Boæ-

ji zalog da Êe On usliπati naπu molitvu “neograniËeno viπe

od onoga πto moæemo moliti ili misliti” (Efeæanima 3,20).

Krist je rekao: “©to god moleÊi pitate, vjerujte da ste

to veÊ primili, i bit Êe vam.” (Marko 11,24) “I πto god zamolite

u moje ime, uËinit Êu, da se proslavi Otac u Sinu.” (Ivan

14,13) A ljubljeni Ivan, nadahnut Svetim Duhom, govori ve-

oma jasno i sigurno: “Ovo je sinovsko pouzdanje koje ima-

mo u nj da nas usliπava ako πto molimo po njegovoj volji. A

ako znamo da nas usliπava πto god ga molimo, znamo da

veÊ posjedujemo ono πto smo ga molili.” (1. Ivanova 5,14.15)

Prema tome, iznosite svoje molbe Ocu u ime Isusovo! Bog

Êe proslaviti to ime.

Duga koja se nalazi oko prijestolja dokaz je da je Bog

istinit, da u Njemu nema promjene, da nema ni sjenke od

okretanja. Mi smo grijeπili protiv Njega i ne zasluæujemo

Njegovu naklonost; a ipak je On sam stavio na naπe usne

najdivniju od svih molitava: “Ne odbaci nas, rad imena svoga,

ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvrÊi

Saveza svog s nama!” (Jeremija 14,21) Kada doemo k Nje-

mu priznajuÊi svoju nedostojnost i grijeh, On se obvezao

da Êe sasluπati naπe vapaje. »ast Njegovog prijestolja zalog

je da Êe ispuniti obeÊanje koje nam je dao.

Kao i Aron, koji je simboliËki predstavljao Krista, naπ

Spasitelj u Svetiπtu nosi imena svih pripadnika svojeg naro-

da na svojem srcu. Naπ Veliki sveÊenik sjeÊa se svih rijeËi

kojima nas je hrabrio da Mu vjerujemo. On uvijek ima na

umu svoj Savez.

Svi koji Njega traæe, naÊi Êe Ga. Svima koji kucaju, vrata

Êe se otvoriti. NeÊe se Ëuti izgovor: “Nemoj me uznemiri-

vati, vrata su veÊ zatvorena, neÊu ti otvoriti!” Nikome neÊe

biti reËeno: “Ne mogu ti pomoÊi!” Oni koji u pola noÊi budu

traæili kruha da nahrane gladne duπe, bit Êe usliπani.

Prema Kristovim rijeËima, onaj koji je traæio kruha da

nahrani stranca, primio je “onoliko koliko mu je bilo po-

trebno”. Po kojem mjerilu Êe nama Bog dati da bismo mo-

gli dati bliænjima? “Po onoj mjeri po kojoj je Krist htio dati

148

149



svoj dar.” (Efeæanima 4,7) Aneli promatraju s velikom po-

zornoπÊu kako se ljudi ponaπaju prema svojim bliænjima. Kad

vide da netko pokazuje kristoliko saæaljenje prema onima

koji grijeπe, staju uz njega i podsjeÊaju ga na rijeËi koje tre-

ba reÊi i koje Êe biti kao kruh æivota toj duπi. I tako Êe Bog

“ispuniti u Kristu Isusu svaku vaπu potrebu raskoπno pre-

ma svom bogatstvu” (Filipljanima 4,19). Vaπe istinito i stvarno

svjedoËenje On Êe uËiniti silnim u sili æivota koji Êe doÊi.

RijeË Gospodnja bit Êe u vaπim ustima rijeË istine i pravde.

Osobnim naporima za druge treba prethoditi obilje taj-

nih molitava jer je potrebna velika mudrost da se shvati na-

uk o spaπavanju duπa. Prije nego πto razgovarate s ljudima,

razgovarajte s Kristom! Pripremite se kod prijestolja nebe-

ske milosti da sluæite bliænjima.

Neka vam srce puca od Ëeænje za Bogom; za æivim

Bogom! Kristov æivot je pokazao πto Ëovjek moæe postiÊi kada

stekne sudioniπtvo u boæanskoj naravi. Sve πto je Krist pri-

mio od Boga i mi moæemo primiti. Prema tomu, traæite i

primit Êete! Ispunjeni ustrajnom Jakovljevom vjerom, s Iliji-

nom nepokolebljivoπÊu, traæite da dobijete sve πto je Bog

obeÊao!

Neka se u vaπem umu oblikuju slavne zamisli o Bogu!

Neka vaπ æivot bude povezan skrivenim vezama s Isusovim

æivotom. Onaj koji je zapovjedio svjetlu da zasja u tami, æeli

zasjati i u vaπem srcu, udijeliti vam svjetlo spoznaje Boæje

slave u osobi Isusa Krista. Sveti Duh Êe uzeti ono πto pripa-

da Bogu i pokazati vama, prenijeti kao æivotnu snagu po-

sluπnom srcu. Krist Êe vas povesti sve do granice beskraja.

MoÊi Êete promatrati slavu iza zavjese i objaviti ljudima sa-

vrπenost Onoga koji uvijek æivi da nas zastupa.

97

Dva moliteljaOvo se poglavlje temelji na Luki 18,9-14.

“Na raËun nekih koji su bili uvjereni u svoju vlastitu

pravednost, a druge prezirali”, Krist je uputio pouku o fari-

zeju i cariniku. Farizej je otiπao u Hram da se moli Bogu

ne zato πto je mislio da mu je kao greπniku potreban oprost,

veÊ zato πto se smatrao pravednikom i oËekivao da Êe tako

steÊi pohvale. Prisustvovanje bogosluæju uraËunavao je sebi

u zaslugu, htio se time preporuËiti Bogu. Istodobno se na-

dao da Êe i ljudi steÊi visoko miπljenje o njemu i njegovoj

poboænosti. Htio je, dakle, zadobiti blagonaklonost i Boga i

ljudi. Njegova poboænost nastala je iz sebiËne pobude.

Odisao je hvalisavoπÊu. Tako je izgledao, tako je iπao, tako

se molio. Odvajao se od ostalih, kao da je æelio reÊi: “Od-

lazi! Ne dohvataj me se, jer sam svetiji od tebe!” (Izaija 65,5

DK) Stajao je i molio sam za sebe. Potpuno zadovoljan sobom,

mislio je da ga i Bog i ljudi promatraju s istim zadovoljstvom.

Govorio je: “Boæe, zahvaljujem ti πto nisam kao ostali

ljudi: razbojnici, nepravednici, preljubnici ili kao i ovaj ov-

dje carinik.” Ocjenjivao je svoj karakter, ne po uzoru na Boæji,

veÊ po uzoru na karakter ostalih ljudi. Njegove su se misli

odvratile od Boga i bavile se ljudima. U tome je i bila tajna

njegovog zadovoljstva sobom.

Nastavio je nabrajati svoja dobra djela: “Postim dvaput

u tjednu i dajem desetinu od svega πto steËem.” Farizejeva

vjera nije dopirala do srca. On nije ni teæio da postane sli-

Ëan Bogu po karakteru, da mu srce bude puno ljubavi i mi-

losti. Zadovoljio se vjerom koja se odnosila samo na vidljiva

djela. Njegova pravednost bila je samo njegova — plod nje-

govih djela — i cijenila se po ljudskim mjerilima.

(97)

150

151


Svatko tko sebe smatra pravednikom, poËinje prezirati

ostale. Kao πto je sebe usporeivao s drugim ljudima, fari-

zej je i sve ostale usporeivao sa sobom. Svoju pravednost

ocjenjivao je po njihovoj, i πto su oni ispadali gori, to je on

izgledao bolji. Njegova samopravednost navodila ga je da

optuæuje druge. “Druge ljude” on proglaπava prijestupnici-

ma Boæjeg zakona. Time je pokazao duh samog Sotone, ko-

ji je tuæitelj braÊe. Ljudi nadahnuti takvim duhom ne mogu

uspostaviti zajedniπtvo s Bogom, ne mogu razgovarati s Njim.

I zato je otiπao kuÊi liπen boæanskih blagoslova.

Carinik je doπao u Hram s ostalim vjernicima, ali se us-

koro povukao u stranu smatrajuÊi sebe nedostojnim da su-

djeluje u njihovoj poboænosti. StojeÊi sam, nije se usudio

“ni oËiju podignuti prema nebu, veÊ se udarao u prsa”, is-

punjen gorkim kajanjem preziruÊi samoga sebe. Bio je svje-

stan da je prijestupnik pred Bogom, da je greπan i pokva-

ren. Znao je da ne moæe oËekivati Ëak ni saæaljenje ljudi

oko sebe, jer su ga svi prezrivo promatrali. Znao je da ne-

ma nikakvih zasluga kojima bi se preporuËio Bogu, pa je u

krajnjem oËaju zavapio: “Boæe, smiluj se meni greπniku!” Nije

se usporeivao s ostalima. Svladan svijeπÊu o krivnji, stajao

je kao da se sam nalazi u Boæjoj prisutnosti. »eznuo je jedi-

no za oprostom i mirom, traæio je samo milost od Boga. I

bio je blagoslovljen. Krist je rekao: “Ovaj se vrati opravdan

kuÊi, a ne onaj.”

Farizej i carinik prikazuju dvije velike skupine na koje

se dijele svi koji dolaze pred Boga. Dva prva djeteta roena

na Zemlji bila su dva njihova prva predstavnika. Kajin je sebe

smatrao pravednikom i doπao je pred Boga donoseÊi samo

zahvalni prinos. Nije priznao nikakve grijehe, nije osjetio

nikakvu potrebu za miloπÊu. Abel je, meutim, doπao s krvlju

koja je ukazivala na Boæje Janje. Doπao je kao greπnik pri-

znajuÊi da je izgubljen; njegova jedina nada bila je nezaslu-

æena Boæja ljubav. Gospodin je prihvatio njegovu ærtvu, ali

Kajina i njegovu ærtvu nije mogao prihvatiti. Svijest o potrebi,

priznanje naπeg siromaπtva i grijeha prvi je uvjet da bude-

mo prihvaÊeni pred Bogom. “Blago siromaπnima u duhu, jer

je njihovo kraljevstvo nebesko!” (Matej 5,3)

Za svaku od ove dvije skupine, prikazane farizejem i

carinikom, u izvjeπtaju o æivotu apostola Petra krije se va-

152

99

æna pouka. U prvim danima svojeg uËeniπtva Petar je sebe

smatrao jakim. Kao i farizej, po svojoj procjeni nije bio “kao

ostali ljudi”. Kad je Isus, u predveËerje Judine izdaje, opo-

menuo uËenike: “Svi Êete se pokolebati”, Petar je samouvje-

reno izjavio: “Ako se doista i svi pokolebaju — ja ipak ne-

Êu.” (Marko 14,27.29) Petar nije znao kakva mu opasnost

prijeti. Samouvjerenost ga je zavela. Smatrao je sebe spo-

sobnim da se odupre kuπnji; ali za nekoliko kratkih sati do-

πao je ispit i on se zaklinjuÊi i preklinjuÊi odrekao svojega

Gospodina.

Kad ga je kukurijekanje pijetla podsjetilo na Kristove

rijeËi, iznenaen i zaprepaπten onim πto je upravo uËinio,

okrenuo se i pogledao svojeg UËitelja. U tom je trenutku i

Isus pogledao Petra i taj oæaloπÊeni pogled, u kojemu se

mijeπalo saæaljenje i ljubav, pomogao je Petru da shvati se-

be. Iziπao je i gorko plakao. Taj Kristov pogled slomio mu

je srce. Naπao se na prekretnici i duboko se pokajao za svoj

grijeh. Bio je sliËan cariniku u svojoj skruπenosti i pokaja-

nju, i kao carinik dobio je milost. Kristov pogled uvjerio

ga je da mu je oproπteno.

Tada je nestalo njegovog samopouzdanja. Nikada se vi-

πe nisu ponovile stare hvalisave izjave.

Nakon svojeg uskrsnuÊa, Isus je triput iskuπao Petra. Pitao

ga je: “©imune, sine Ivanov, ljubiπ li me viπe nego ovi?” Petar

se nije ni pokuπao uzdiÊi iznad svoje braÊe. Prepustio se

Onomu koji je mogao Ëitati njegovo srce. Odgovorio je: “Da,

Gospodine, ti znaπ da te ljubim.” (Ivan 21,15.17)

I tada mu je odreen posao. Bilo mu je dodijeljeno da-

leko πire i osjetljivije djelo od onoga koje je dotad obavljao.

Krist mu je naloæio da pase ovce i jaganjce. PovjeravajuÊi

tako njegovoj skrbi duπe za koje je poloæio svoj æivot, dao

je Petru najsnaæniji dokaz da je osvjedoËen o njegovom iskre-

nom obraÊenju. Nekad nemirni, hvalisavi, samopouzdani uËe-

nik postao je skruπen i pokoran. Otad je slijedio svojega Go-

spodina u samoodricanju i poærtvovnosti. Postao je i sudionik

u Kristovom stradanju; i kada Krist jednom sjedne na prije-

stolje svoje slave, Petar Êe sudjelovati u Njegovoj slavi.

Zlo koje je dovelo do Petrovog pada i zlo koje je fari-

zeja liπilo zajedniπtva s Bogom, i danas uniπtava tisuÊe lju-

di. Niπta nije tako uvredljivo za Boga, niπta tako opasno po

154

Dva molitelja


ljudsku duπu kao oholost i samodovoljnost. Od svih grijeha,

taj je najbeznadniji, najteæe se lijeËi.

Petrov pad nije doπao iznenada, odjednom, veÊ postup-

no. Samopouzdanje ga je dovelo do uvjerenja da je spaπen

pa je korak po korak krenuo nizbrdo, sve dok se nije odre-

kao svojeg UËitelja. Nikad se bez opasnosti ne moæemo oslo-

niti na sebe niti pomisliti, dok smo joπ ovdje na Zemlji, da

smo sigurni od kuπnje. Oni koji prihvate Spasitelja, ma ko-

liko iskreno bilo njihovo obraÊenje, nikad ih se ne smije

uËiti da kaæu ili misle da su spaπeni. To ih moæe zavesti s

pravog puta. Svakoga treba pouËiti da gaji nadu i vjeru;

ali Ëak i tada kad sebe predamo Kristu i znamo da nas je

On prihvatio, nismo izmakli izvan domaπaja kuπnji. Boæja

rijeË kaæe: “Mnogi Êe se oËistiti, ubijeliti i prokuπati.” (Daniel

12,10) Ali samo oni koji izdræe ispit, primit Êe vijenac æivota

(Jakov 1,12).

Oni koji prihvate Krista i puni samopouzdanja kaæu da

su spaπeni, izlaæu se opasnosti da se oslone na sebe, da iz-

gube iz vida svoje slabosti i svoju stalnu potrebu za boæan-

skom snagom, da postanu nepripremljeni za Sotonine maj-

storije. Zato Êe u kuπnji mnogi duboko pasti u grijeh kao

Petar. UpuÊen nam je savjet: “Dakle, tko misli da stoji, ne-

ka pazi da ne padne!” (1. KorinÊanima 10,12) Naπa jedina

sigurnost je stalno nepovjerenje u sebe i stalno oslanjanje

na Krista.

Petar je morao shvatiti mane svojeg karaktera i svoju

potrebu za Kristovom snagom i miloπÊu. Gospodin ga nije

mogao poπtedjeti kuπnji, ali ga je mogao izbaviti od poraza.

Da je Petar bio spreman prihvatiti Kristovu opomenu, bio

bi budan i u molitvi. Iπao bi u drhtanju i u strahu Gospod-

njem, pazeÊi da ne posrne svojom nogom. I primio bi boæan-

sku pomoÊ tako da Sotona ne bi mogao postiÊi pobjedu.

Petar je pao zbog svoje samodovoljnosti; pokajanje i

poniznost pridonijeli su da se ponovo uËvrste njegove sto-

pe. Izvjeπtaj o njegovom iskustvu moæe ohrabriti svakog gre-

πnika koji se kaje. Iako je teπko sagrijeπio, Petar nije bio

odbaËen. Kristove rijeËi bile su urezane u njegovu duπu: “Ja

sam molio za te da tvoja vjera ne malakπe.” (Luka 22,32) U

gorkoj agoniji kajanja, ova molitva i sjeÊanje na Kristov pogled

pun ljubavi i suosjeÊanja davali su mu nadu. Nakon svojeg

156

155

101

uskrsnuÊa, Krist se sjetio Petra i preko anela uputio poru-

ku æenama: “Idite i recite njegovim uËenicima, posebno Petru:

Pred vama ide u Galileju; ondje Êete ga vidjeti.” (Marko 16,7)

Spasitelj koji opraπta grijehe prihvatio je Petrovo pokajanje.

Isto milosre koje je pruæeno Petru, pruæit Êe se sva-

koj duπi koja je pala pod naletom kuπnji. Sotona je smislio

poseban plan: da ljude prvo navede na grijeh i da ih onda

ostavi, bespomoÊne i u oËajniËkom stanju, u kojemu se bo-

je traæiti oprost. Ali zaπto bismo se trebali bojati kad je Bog

rekao: “Ili u moje nek doe okrilje, neka sklopi mir sa mnom,

mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija 27,5) Sve je uËinjeno da

se uklone naπi nedostaci, ponueno nam je svako ohrabre-

nje da se vratimo Kristu.

Krist je ponudio svoje slomljeno tijelo da bi otkupio Boæje

nasljedstvo, da bi ljudima osigurao joπ jednu priliku. “Oda-

tle slijedi da moæe zauvijek spasavati one koji po njemu do-

laze k Bogu, jer uvijek æivi da posreduje za njih.” (Hebreji-

ma 7,25) Svojim besprijekornim æivotom, svojom posluπnoπÊu,

svojom smrÊu na kriæu na Golgoti Krist je posredovao za

izgubljeni rod. A sada, ne samo kao obiËni molitelj, veÊ kao

OsvajaË koji zahtijeva plodove svoje pobjede, Zapovjednik

naπeg spasenja posreduje za nas. Njegova ærtva je potpuna,

i kao naπ Posrednik On obavlja djelo koje je sam preuzeo

podiæuÊi pred Bogom kadionicu koja sadræi Njegove preËi-

ste zasluge i molitve, priznanja i zahvaljivanja Njegovog na-

roda. Namirisane mirisom Njegove pravednosti, one se uzdiæu

Bogu kao slatki miris. Ærtva je potpuno prihvatljiva, a pomi-

lovanje pokriva sve prijestupe.

Krist se zavjetovao da bude naπ Zamjenik i Jamac i On

nikoga neÊe zanemariti. Onaj koji nije mogao dopustiti da ljud-

ska biÊa budu izloæena vjeËnoj propasti, koji je svoju duπu

predao na smrt umjesto njih, doËekivat Êe sa saæaljenjem i

samiloπÊu svaku duπu koja shvati da ne moæe spasiti sama sebe.

On Êe podiÊi svakog uzdrhtalog molitelja. On koji je svo-

jim posredovanjem svakom Ëovjeku osigurao beskrajnu za-

lihu moralne snage, neÊe propustiti priliku da tu snagu upo-

trijebi u naπu korist.

Sve sotonske Ëete nemaju snage da svladaju jednu duπu

koja se s jednostavnim povjerenjem osloni na Krista. “Umor-

nome snagu vraÊa, jaËa nemoÊnoga.” (Izaija 40,29)

157

Dva molitelja


“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan:

oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepravedno-

sti.” Gospodin kaæe: “Samo priznaj svoju krivnju da si se od-

vrgla od Jahve, Boga svojega.” “I poπkropit Êu vas vodom

Ëistom da se oËistite. OËistit Êu vas od svih vaπih neËistoÊa

i od svih kumira vaπih.” (1. Ivanova 1,9; Jeremija 3,13; Eze-

kiel 36,25)

Meutim, moramo upoznati sebe, a poznavanje sebe mora

nas navesti na skruπenost da bismo mogli dobiti pomilova-

nje i mir. Farizej nije bio osvjedoËen u svoju greπnost. Zato

Sveti Duh nije ni mogao na njega utjecati. Njegova duπa bi-

la je okruæena oklopom samopravednosti koji nisu uspjele

probiti ni Boæje strijele, iako su ih aneoske ruke namje-

stile i naniπanile. Krist moæe spasiti samo onoga koji je svjestan

da je greπnik. On je doπao da “donese Radosnu vijest siro-

masima, da navijesti osloboenje zarobljenicima i vraÊanje

vida slijepcima, da oslobodi potlaËene” (Luka 4,18). “Ne treba

zdravima lijeËnik, nego bolesnima.” (Luka 5,31) Mi mora-

mo znati svoje pravo stanje jer inaËe neÊemo osjeÊati potrebu

za Kristovom pomoÊi. Moramo shvatiti kakva nam opasnost

prijeti jer inaËe neÊemo potraæiti utoËiπte. Moramo osjetiti

bol koju nam zadaju naπe rane jer inaËe neÊemo æeljeti iz-

ljeËenje.

Gospodin kaæe: “Ti tvrdiπ: ‘Bogat sam, nagomilao sam

bogatstvo; niπta mi ne treba’, a ne znaπ da si upravo ti ne-

sretan, i bijedan, i siromaπan, i slijep, i go. Savjetujem ti da

od mene kupiπ u vatri æeæenog zlata, da se obogatiπ, i da

se obuËeπ u bijele haljine, i da sakrijeπ svoju sramotnu go-

lotinju, zatim pomasti da pomaæeπ svoje oËi da bi vidio.”

(Otkrivenje 3,17.18) U vatri æeæeno zlato jest vjera koja djeluje

preko ljubavi. Samo nas to moæe dovesti u sklad s Bogom.

Mi moæemo biti aktivni, moæemo obavljati mnogo posla, ali

bez ljubavi, one ljubavi koja prebiva u srcu Isusa Krista, nikada

se neÊemo ubrojiti u nebesku obitelj.

Nitko ne moæe sam od sebe shvatiti svoje pogreπke. “Pod-

muklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pro-

nikne?” (Jeremija 17,9) Usne mogu govoriti o siromaπtvu duπe

iako ga srce ne æeli priznati. Dok se Ëovjek obraÊa Bogu i

govori o siromaπtvu duha, njegovo srce se moæe nadimati i

misliti da je iznad svih ostalih pripadnika ljudskog roda i

159

158

103

da se odlikuje uzviπenom pravednoπÊu. Istinsko znanje o

samome sebi moæe se steÊi samo na jedan jedini naËin. Mo-

ramo promatrati Krista! Upravo nepoznavanje Krista navodi

ljude da toliko uzdiæu svoju pravednost. Kad budemo raz-

miπljali o Njegovoj neporoËnosti i Njegovom savrπenstvu, tada

Êemo sagledati svoje slabosti, siromaπtvo i mane u pravom

svjetlu. Vidjet Êemo da smo izgubljeni i bez nade, odjeveni

u haljine svoje pravednosti, kao i svi drugi greπnici. Uvidjet

Êemo da se spasenje ne moæe zadobiti naπom dobrotom, veÊ

jedino Boæjom beskrajnom miloπÊu.

Carinikova molitva bila je usliπana zato πto je priznavao

da zavisi od Boga i jer se sasvim predao SvemoguÊemu. Sam

u svojim oËima nije zasluæivao niπta drugo osim sramote.

Tako sebe moraju gledati svi koji traæe Boga. Vjerom — vjerom

koja odbacuje svako oslanjanje na sebe — molitelj se u nevolji

moæe povezati s izvorom beskrajne snage.

Nikakvi formalni obredi ne mogu zamijeniti jednostav-

nu vjeru i potpuno odbacivanje svoje stare neobraÊene na-

ravi, svojeg starog ja. Meutim, nitko se ne moæe potpuno

osloboditi svoje stare naravi. Mi se jedino moæemo osloniti

na Krista da dovrπi to djelo u nama. Tada Êe jezik naπe duπe

biti: Gospodine, uzmi moje srce jer Ti ga ja ne mogu dati!

Ono je Tvoje vlasniπtvo. SaËuvaj ga od pokvarenosti, jer ga

ja ne mogu saËuvati za Tebe. Spasi me usprkos meni samo-

me, mojoj slaboj, nekrπÊanskoj staroj naravi! Oblikuj me, pro-

mijeni me, uzdigni me u Ëisto i sveto ozraËje Neba tako da

Tvoja obilna ljubav moæe poteÊi kroz moju duπu.

Ovo odbacivanje Ëovjekove stare naravi ne dogaa se

samo u poËetku njegovog krπÊanskog æivota. Ono se mora

dogaati iznova na svakom koraku Ëovjekovog napredovanja

prema Nebu. Sva naπa dobra djela zavise od sile koja se na-

lazi izvan nas. Zato naπe srce neprestano mora sezati za Bo-

gom, zato moramo neprestano, ozbiljno i iskreno priznavati

svoje grijehe i u poniznosti svojeg srca izlaziti pred Njega.

Jedino stalnim odbacivanjem stare naravi, stalnim oslanja-

njem na Krista moæemo mirno nastaviti iÊi putem koji vodi

u Nebo.

©to bliæe budemo prilazili Kristu, πto jasnije budemo sa-

gledavali neporoËnost Njegovog karaktera, to Êemo jasnije

prepoznavati krajnju snagu grijeha i manje æeljeti uzdizati

160

Dva molitelja


sebe. Oni koje Nebo priznaje kao svete, svakako su posljednji

koji Êe isticati svoju dobrotu. Apostol Petar postao je vjerni

Kristov sluga, bio je u velikoj mjeri nagraen boæanskim svjet-

lom i silom; odigrao je aktivnu ulogu u izgradnji Kristove

Crkve; ali Petar nikada nije zaboravio æalosno iskustvo svo-

jeg poniæenja; njegov grijeh je bio oproπten, ali je on do-

bro znao da mu je u slabosti karaktera koja je dovela do

pada mogla pomoÊi samo Kristova milost. U sebi nije nala-

zio niπta Ëime bi se mogao pohvaliti.

Nijedan od apostola i proroka nikad nije tvrdio da je

bez grijeha. Ljudi koji su æivjeli u najveÊoj Boæjoj blizini,

ljudi koji su bili spremni radije ærtvovati i sam æivot nego

da namjerno uËine neko loπe djelo, ljudi koje je Bog nagra-

dio boæanskim prosvjetljenjem i silom, priznavali su greπ-

nost svoje naravi. Ni najmanje se nisu oslanjali na tijelo, nisu

tvrdili da imaju neku svoju pravednost, veÊ su se potpuno

oslanjali na Kristovu pravednost. Tako Êe biti sa svima koji

gledaju na Krista.

Na svakom koraku kojim napredujemo u svojem krπ-

Êanskom iskustvu naπe Êe se pokajanje produbljivati. Upra-

vo onima kojima je oprostio, onima koje je priznao kao svoj

narod, Gospodin kaæe: “I tada Êete se spomenuti zlih puto-

va i nedjela svojih, i sami Êete sebi omrznuti zbog bezako-

nja i gadosti svojih.” (Ezekiel 36,31) I ponovo naglaπava:

“Sklopit Êu s tobom Savez svoj, i znat Êeπ da sam ja Jahve,

da se opomeneπ i da se postidiπ i da od sramote viπe ne

otvoriπ usta kad ti oprostim sve πto uËini!” (Ezekiel 16,62.63)

Tada se naπe usne viπe neÊe otvarati da uzdiæemo sebe. Znat

Êemo da je naπa uspjeπnost jedino u Kristu. Priznanje apo-

stola bit Êe i naπe: “Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne

stanuje u meni, to jest u mom tijelu.” (Rimljanima 7,18) “A

ja sam daleko od toga da se iËim ponosim, osim kriæem Go-

spodina naπega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet

i ja svijetu!” (GalaÊanima 6,14)

U skladu je s ovim iskustvom i zapovijed: “Sa strahom

i drhtanjem nastojte da postignete svoje spasenje. Bog je,

naime, onaj koji proizvodi u vama i htijenje i djelovanje da

mu se moæete svidjeti.” (Filipljanima 2,12.13) Bog ne traæi

od vas da se plaπite da On neÊe ispuniti svoja obeÊanja, da

Êe se umoriti u svojem strpljenju ili da Êe Mu nedostati sa-

161

105

æaljenja! Trebali biste se, zapravo, bojati da vaπa volja ne

odbije pokornost Kristovoj volji, da vaπe naslijeene i ste-

Ëene karakterne crte ne zavladaju vaπim æivotom! “Bog je,

naime, onaj koji proizvodi u vama i htijenje i djelovanje da

mu se moæete svidjeti.” Trebali biste se bojati da se vaπa

stara narav ne isprijeËi izmeu vaπe duπe i vaπeg velikog UËi-

telja; da samovolja ne pokvari uzviπenu namjeru koju Bog

æeli ostvariti preko vas; da se ne oslonite na svoju snagu,

da ne izvuËete svoju ruku iz Kristove, da ne pokuπate hodati

svojim æivotnim putem bez Njegove stalne prisutnosti!

Mi moramo izbjegavati sve πto bi moglo potaknuti naπu

oholost i samodovoljnost; moramo se Ëuvati davanja ili pri-

manja hvale ili laskanja. Laskanje je Sotonino djelo. On dje-

luje putem laskanja isto onako kao i preko optuæivanja i

osuivanja. Laskanjem on pokuπava upropastiti duπe. One

koji slave ljude Sotona upotrebljava kao svoja orua. Neka

Kristovi radnici odbace od sebe svaku rijeË hvale. Neka na-

πe staro ja nestane iz naπeg vidokruga. Samo Krist treba biti

uzdizan. Njemu, “koji nas ljubi i koji nas je otkupio od gri-

jeha svojom krvi”, neka se uzdiæe hvala iz svakog srca, Nje-

ga neka gleda svako oko (Otkrivenje 1,5).

Æivot u kojemu se gaji strah Gospodnji neÊe biti æivot

æalosti i potiπtenosti. Upravo odsutnost Krista Ëini lice æalo-

snim, a æivot hodoËaπÊem uzdaha. Oni koji su puni sebe,

koji vole samo sebe, ne osjeÊaju potrebu da uspostave æivo,

osobno zajedniπtvo s Kristom. Srce koje nije palo na Stijenu

ponosi se sobom i svojom sveukupnoπÊu. Ljudima se dopa-

da dostojanstvena poboænost. Æele hodati putem koji je do-

voljno πirok i na kojemu ima dovoljno mjesta za njihove

vlastite sklonosti i osobine. Njihovo samoljublje, æelja da budu

omiljeni i hvaljeni, iskljuËuje Spasitelja iz njihovog srca, a

bez Njega im ostaje samo potiπtenost i æalost. Meutim, Kri-

stov boravak u duπi izvor je radosti. Za sve one koji prima-

ju Njega, osnovna misao Boæje rijeËi postaje radost.

“Jer ovako govori Viπnji i Uzviπeni, koji vjeËno stoluje i

ime mu je Sveti: ‘U prebivaliπtu visokom i svetom stolujem,

ali ja sam i s potlaËenim i poniæenim, da oæivim duh smjer-

nih, da oæivim srca skruπenih.” (Izaija 57,15)

Kad se nalazio skriven u rasjelini stijene, Mojsije je

ugledao Boæju slavu. Kad se mi sakrijemo u pukotinu Stije-

162

Dva molitelja


ne, Krist Êe nas pokriti svojom probodenom rukom i mi Êemo

Ëuti πto Gospodin govori svojim slugama. I nama, kao i

Mojsiju, Bog Êe se objaviti kao “Bog milosrdan i milostiv,

spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjernoπÊu, iskazuje milost

tisuÊama, podnosi opaËinu, grijeh i prijestup.” (Izlazak 34,6.7)

Djelo otkupljenja donosi posljedice koje Ëovjek jedva

moæe shvatiti. “Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo,

na πto ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio oni-

ma koji ga ljube.” (1. KorinÊanima 2,9) Kad se greπnik, pri-

vuËen Kristovom snagom, pribliæi uzdignutom kriæu, kad se

baci na lice pred njim, nastaje nova tvar. Dobiva novo srce.

Postaje novo stvorenje u Isusu Kristu. Svetost zakljuËuje da

niπta viπe ne moæe zahtijevati. Sam Bog “opravdava onoga

koji vjeruje u Krista.” (Rimljanima 3,26). A “koje je predo-

dredio, one je i pozvao!” (Rimljanima 8,30) Koliko god bila

velika sramota i pokvarenost uzrokovana grijehom, joπ je veÊa

Ëast i hvala uzrokovana otkupiteljskom ljubavlju. Ljudskim

biÊima koja se æele uskladiti s boæanskim likom daje se dio

iz nebeske riznice, savrπenstvo sile, koje ih uzdiæe Ëak i viπe

od anela koji nikad nisu pali.

“Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov,

onome kog preziru i odbacuju narodi... Kad vide, diÊi Êe

se kraljevi, bacit Êe se niËice knezovi, zbog Jahve, koji je

vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao!” (Izaija

49,7)

“Jer tko se uzvisi, bit Êe poniæen, a tko se ponizi, bit

Êe uzviπen.”

163

107

Zar Bog neÊe svoje obranitiOvo se poglavlje temelji na Luki 18,1-8.

Krist je govorio o razdoblju neposredno prije svojeg dru-

gog dolaska i o opasnostima kroz koje Êe prolaziti Njegovi

sljedbenici. ImajuÊi posebno u vidu to razdoblje, ispriËao

je usporedbu “o tome kako uvijek treba moliti i nikada ne

klonuti”.

Kazao je: “Bijaπe u nekom gradu sudac koji se nije bo-

jao Boga i nije dræao do ljudi. A bila u onome gradu i udo-

vica koja bi dolazila k njemu i molila ga: ‘Brani me od mog

protivnika!’ Onaj to zadugo ne htjede. Ali nakon toga reËe

u sebi: ‘Ako se Boga i ne bojim a do ljudi ne dræim, ipak

Êu, jer mi dosauje, braniti ovu udovicu, da vjeËno ne do-

lazi i ne razbija mi glavu.’ ... »ujte πto govori nepravedni

sudac! Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan

i noÊ vapiju prema njemu? I da zategne s njihovom stvari?

Kaæem vam, brzo Êe ih obraniti.”

Sudac, koji je ovdje opisan, nije mario za pravdu niti je

imao saæaljenja prema napaÊenima. Udovicu koja je svoj sluËaj

iznosila pred njega, stalno je odbijao. Stalno iznova je dola-

zila k njemu, ali su je uvijek prezrivo primali i tjerali iz sud-

nice. Sudac je znao da je pravda na njezinoj strani, da joj

smjesta moæe ukazati pomoÊ, ali nije htio. Æelio je pokazati

svoju samovolju i moÊ, pruæalo mu je zadovoljstvo kad ga

je uzalud traæila, molila i preklinjala. Ali ona nije popuπtala

niti se obeshrabrivala. Usprkos njegovoj ravnoduπnosti i tvr-

doÊi srca, ona je ponavljala svoju molbu sve dok se sudac

nije udostojio da razmotri njezin sluËaj. Sam je objasnio: “Ako

se Boga i ne bojim a do ljudi ne dræim, ipak Êu, jer mi do-

(107)

164

165


sauje, braniti ovu udovicu, da vjeËno ne dolazi i ne raz-

bija mi glavu.” Da bi saËuvao svoj ugled, da ne bi javno po-

kazao pristranost, jednostran pristup parnicama, on je ob-

ranio ustrajnu i upornu æenu.

“Gospodin nastavi: ‘»ujte πto govori nepravedni sudac!

Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan i noÊ

vapiju prema njemu? I da zategne s njihovom stvari? Kaæem

vam, brzo Êe ih obraniti.’” Krist ovdje naglaπava veliku ra-

zliku izmeu nepravednog suca i Boga. Sudac je popustio

udovici i njezinom zahtjevu preteæno iz sebiËnosti, da bi se

oslobodio njezinog dosadnog navaljivanja. Nije prema njoj

osjeÊao ni saæaljenje niti suÊut; njezina nevolja nije mu niπta

znaËila. Koliko se Boæje postupanje prema onima koji dola-

ze k Njemu razlikuje od ovoga? On s beskrajnim saæaljenjem

razmatra molbe jadnih i oæaloπÊenih.

Æeni koja je od suca traæila zaπtitu smrt je otela muæa.

Siromaπna i bez prijatelja, nije imala nikakvih sredstava da

vrati svoje oteto imanje. I Ëovjek je zbog grijeha izgubio svoju

vezu s Bogom. Sam od sebe, on nema nikakvog naËina da

sebi osigura spasenje. Meutim, mi smo po Kristu ponovo

dovedeni u OËevu blizinu. Boæji izabranici dragi su Njego-

vom srcu. To su oni koje je On pozvao iz tame u svoje div-

no svjetlo da Mu odaju hvalu, da blistaju kao svjetiljke u

tami ovoga svijeta. Nepravedni sudac nije bio posebno zain-

teresiran da izbavi udovicu koja mu je dosaivala; ipak, da

bi se oslobodio njezinih stalnih molbi, posluπao je njezin

zahtjev i izbavio je od njezinog protivnika. Ali Bog voli svoju

djecu beskrajnom ljubavlju. Njemu je Njegova Crkva vaænija

od svega na Zemlji.

“Tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova ba-

πtina. U zemlji stepskoj on ga je naπao, u pustinjskoj jezivoj

pustoπi. Obujmio ga, gajio ga i Ëuvao kao zjenu oka svoga.”

(Ponovljeni zakon 32,9.10) “Ovako govori Jahve nad Vojska-

ma, Ëija me Slava izaslala k narodima koji su vas opljaËkali:

‘Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.’” (Zaharija 2,12)

Molitva udovice: “Brani me od mog protivnika!” pred-

stavlja molitvu Boæje djece. Sotona je njihov veliki protiv-

nik. On je “opadaË braÊe naπe”, koji ih optuæuje pred Bogom

dan i noÊ (Otkrivenje 12,10 DK). On se neprestano trudi

da pogreπno prikaæe i optuæi, prevari i uniπti Boæji narod.

166

109

Krist u ovoj usporedbi poziva svoje uËenike da se mole Bo-

gu da ih obrani od sile Sotone i njegovih slugu.

U Zaharijinom proroËanstvu opisano je Sotonino optu-

æivaËko djelovanje, ali i Kristovo djelo suprotstavljanja pro-

tivniku svojeg naroda. Prorok kaæe: “Potom mi pokaza Joπuu,

velikog sveÊenika, koji stajaπe pred anelom Jahvinim, i

Satana, koji mu stajaπe zdesna, da ga tuæi. Aneo Jahvin re-

Ëe Satanu: ‘Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji iza-

bra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvuËena?’ A Joπua

bijaπe obuËen u prljave haljine dok stajaπe pred anelom Jah-

vinim.” (Zaharija 3,1-3)

Boæji narod je ovdje prikazan kao da se radi o zloËin-

cu na sudu. Joπua, veliki sveÊenik, traæi blagoslov za svoj

narod koji je u velikoj nevolji. Dok se on moli pred Bo-

gom, Sotona mu stoji s desne strane kao protivnik. Optu-

æuje Boæju djecu trudeÊi se da njihov sluËaj prikaæe u πto

oËajnijem svjetlu. On pred Gospodinom navodi njihova zla

djela i njihove nedostatke. Prikazuje njihove mane i pro-

puste nadajuÊi se da Êe oni u Kristovim oËima izgledati

tako loπi da im neÊe priskoËiti u pomoÊ u njihovoj velikoj

potrebi. Joπua, kao predstavnik Boæjeg naroda, stoji pod

prokletstvom, odjeven u prljave haljine. Svjestan grijeha svo-

jeg naroda, optereÊen je i obeshrabrenjem. Sotona salijeÊe

njegovu duπu svijeπÊu o krivnji tako da se osjeÊa skoro bez-

nadno. A ipak stoji kao molitelj, dok se Sotona okomio na

njega.

Sotona je svoje djelo optuæivanja zapoËeo joπ na Nebu.

Isto djelo nastavio je na Zemlji joπ od vremena Ëovjekovog

pada i tim Êe se djelom baviti i dalje, ali bit Êe posebno

izraæeno dok se budemo pribliæavali kraju povijesti ovoga

svijeta. BuduÊi da vidi da je njegovo vrijeme kratko, on Êe

djelovati s joπ veÊom odluËnoπÊu trudeÊi se da vara i uni-

πtava. Obuzima ga srdæba kad na Zemlji vidi ljude koji, iako

slabi i greπni, poπtuju Gospodnji zakon. »vrsto je odluËio

da oni ne smiju sluπati Boga. Uæiva u njihovoj nedostojno-

sti, ima u pripremi lukavstvo za svaku duπu, trudi se da sve

ljude uvuËe u svoje zamke i tako ih odvoji od Boga. Poku-

πava optuæiti i izloæiti osudi i samog Boga, ali i sve one koji

nastoje da u ovom svijetu ostvare Njegove namjere ljubavi i

milosti, samilosti i oprosta.

167

168

Zar Bog neÊe svoje obraniti


Svako pokazivanje Boæje moÊi za dobrobit Njegovog na-

roda rasplamsava Sotonino neprijateljstvo. Svaki put kada Bog

djeluje u njegovu korist, Sotona se sa svojim demonima s

posebnom gorljivoπÊu trudi da izazove njegovu propast. On

je zavidan svima koji su Krista uËinili svojom snagom. Nje-

gov je cilj da potakne zlo i da, u sluËaju da postigne us-

pjeh, svu krivnju prebaci na one koji su pali u kuπnji. Uka-

zuje na njihove prljave haljine, njihove karakterne mane. Iz-

nosi njihove slabosti i nerazumnosti, njihov grijeh nezahval-

nosti, njihovu nesliËnost Kristu, sve ono Ëime su osramotili

svojeg Otkupitelja. Sve to iznosi kao dokaz da ima pravo iza-

zvati njihovu propast. Pokuπava prestraπiti njihovu duπu

navodeÊi ih da pomisle da je njihov sluËaj beznadan, da se

mrlja njihove sramote nikada neÊe ukloniti. Nada se da Êe

tako potkopati njihovu vjeru, uËiniti da se potpuno pokore

njegovim kuπnjama i odbace svoju odanost Bogu.

Pripadnici Gospodnjeg naroda nikada neÊe biti sposob-

ni sami opovrgnuti Sotonine optuæbe. Dok budu ispitivali

sebe, lako Êe se prepustiti oËaju. Meutim, oni Êe se obra-

titi boæanskom Zastupniku. Oslonit Êe se na zasluge Otkupi-

telja. Bog moæe pokazati “da je pravedan i da opravdava onoga

koji vjeruje u Isusa” (Rimljanima 3,26). Gospodnja djeca ob-

ratit Êe se s povjerenjem Njemu i traæiti da On odbaci So-

tonine optuæbe i da onemoguÊi njegova lukavstva. “Brani me

od mog protivnika!” mole oni; i moÊnim dokazom kriæa Krist

utiπava drskog tuæitelja.

“Aneo Jahvin reËe Satanu: ‘Suzbio te Jahve, Satane! Su-

zbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz og-

nja izvuËena?’” Kad Sotona pokuπa ocrniti Boæji narod i uniπtiti

ga, Krist se mijeπa. Iako su sagrijeπili, Krist je krivnju za

njihove grijehe uzeo na svoju duπu. On je ljudski rod izvu-

kao iz ognja kao glavnju. Svojom ljudskom naravi povezan

je s Ëovjekom, dok je svojom boæanskom naravi sjedinjen s

beskrajnim Bogom. PomoÊ se nalazi nadohvat ruke duπama

koje ginu. Protivnik je ukoren.

“A Joπua bijaπe obuËen u prljave haljine dok stajaπe pred

anelom Jahvinim. Aneo se obrati onima koji pred njim

stajahu i reËe im: ‘Skinite s njega te prljave haljine!’ I reËe

mu: ‘Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u drago-

cjenu haljinu!’ I nastavi: ‘Stavite mu Ëist povez oko glave!’

169

111

Oni mu staviπe Ëist povez oko glave i odjenuπe ga u drago-

cjene haljine u nazoËnosti anelovoj. I aneo Jahvin upozo-

ri Joπuu: ‘Ovako govori Jahve nad Vojskama: Ako budeπ mo-

jim putovima hodio i mojih se pridræavao naredaba, ti Êeπ

biti upravitelj u Domu mojemu, Ëuvat Êeπ moja predvorja, i

dat Êu ti pristup meu one koji ondje stoje’“ — Ëak i meu

anele koji okruæuju Boæje prijestolje (Zaharija 3,3-7).

Usprkos nedostacima Boæjeg naroda, Krist ne odbacuje

one o kojima se skrbi. On ima snagu da zamijeni njihovu

odjeÊu. On skida s njih njihove prljave haljine i na one koji

se kaju i vjeruju stavlja svoju odjeÊu pravednosti. U izvjeπ-

tajima Neba pokraj njihovog imena dopisuje: pomilovani. On

ih priznaje kao svoje pred cijelim svemirom. Sotona, njihov

protivnik, pokazuje se kao ogovaraË i varalica. Bog Êe doista

udijeliti pravdu svojim izabranicima.

Molba: “Brani me od mog protivnika!” ne odnosi se sa-

mo na Sotonu kao neprijatelja, veÊ i na sve sile kojima se

on sluæi da bi krivo prikazao, iskuπao ili uniπtio Boæji na-

rod. Oni koji su odluËili vrπiti Boæje zapovijedi ustanovit Êe

na temelju iskustva da se bore s protivnicima kojima upravljaju

mraËne sile. Takvi su protivnici salijetali Krista na svakom

koraku, a koliko su neprestano i odluËno to Ëinili, nijedno

ljudsko biÊe nikada neÊe saznati! Kristovi uËenici, kao i nji-

hov UËitelj, praÊeni su stalnim kuπnjama.

Pismo opisuje stanje u svijetu neposredno prije Kristo-

vog drugog dolaska. Apostol Jakov slika lakomost i nasilje

koje Êe prevladavati. On kaæe: “Pazite sad, bogataπi!... Joπ

ste u posljednje vrijeme skupljali blago! Evo viËe plaÊa æete-

laca vaπih njiva koju ste im uskratili, i vika tih æetelaca doπla

je u uπi Gospodinu nad vojskama. Æivjeli ste na zemlji raskoπ-

no i razvratno. Utovili ste svoja srca na dan klanja. Osudili

ste, ubili ste pravednika, i on vam se ne moæe suprotstavlja-

ti.” (Jakov 5,1-6) To je slika naπih dana. Svakovrsnim nasi-

ljem i otimanjem ljudi su nagomilali golema bogatstva, dok

krici izgladnjelog ËovjeËanstva odjekuju pred Bogom.

“Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko.

Jer na trgu posrnu istina, i poπtenju viπe nema pristupa. Vjer-

nosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljaËkan.” (Izaija

59,14.15) Ovo se ispunilo u Kristovom æivotu na Zemlji. On

je bio vjeran Boæjim zapovijedima, odbacivao je ljudske obi-

170

171



Ëaje i zahtjeve koji su postavljani umjesto njih. Upravo zbog

toga je bio omrznut i proganjan. Ova povijest se ponavlja.

Zakoni i ljudske predaje uzdiæu se iznad Boæjeg zakona, a

oni koji su vjerni Boæjim zapovijedima trpe poniæenje i

progonstvo. Zbog svoje vjernosti Bogu, Krist je bio optu-

æen da krπi subotu i huli na Boga. Njegovi protivnici tvrdili

su da je opsjednut demonima, govorili su da je sam Belze-

bub. Na sliËan naËin i Njegove sljedbenike optuæuju i po-

greπno prikazuju. Sotona se nada da Êe ih tako navesti na

grijeh i sramotu baciti na Boga.

OpisujuÊi suca u ovoj usporedbi, suca koji se nije bo-

jao Boga niti se sramio ljudi, Krist je prikazao vrstu sue-

nja koje se tada obavljalo i s kojim Êe se uskoro i sam sresti

prilikom svojeg suenja. On je æelio da Njegov narod u sva

vremena shvati kako se malo moæe osloniti na zemaljske

upravitelje ili suce u trenutku nevolje. Boæji izabranici Ëesto

moraju stati pred ljude na sluæbenim poloæajima koji Boæju

rijeË nisu uËinili svojim vodiËem i savjetnikom, i koji sli-

jede svoje neposveÊene, neukroÊene nagone.

GovoreÊi o nepravednom sucu, Krist nam je pokazao

πto moramo Ëiniti. “Pa da Bog zbilja ne obrani svoje iza-

branike koji dan i noÊ vapiju prema njemu?” Krist, naπ Uzor,

nije niπta uËinio da se obrani ili oslobodi. On je svoj slu-

Ëaj predao Bogu u ruke. Ni Njegovi sljedbenici ne smiju

optuæivati ili osuivati, niti pribjegavati sili da bi sebe iz-

bavili.

Kad se pojave naizgled neobjaπnjive nevolje, ne smije-

mo im dopustiti da poremete naπ mir. Ma kako se nepra-

vedno prema nama postupalo, ne smijemo se æestiti. GajeÊi

duh osvete, samo Êemo sebi naπkoditi. Potkopat Êemo svo-

je povjerenje u Boga i oæalostiti Svetoga Duha. Uz nas se

nalazi svjedok, nebeski vjesnik, koji Êe umjesto nas podig-

nuti zastavu nasuprot naπim neprijateljima. On Êe nas zaπti-

titi svijetlim zrakama Sunca pravednosti kroz koje Sotona

ne moæe prodrijeti. On ne moæe probiti taj πtit svete svjetlo-

sti.

Dok se bezakonje u svijetu umnoæava, nitko od nas ne

moæe se zavaravati da neÊe imati teπkoÊa. Ali upravo Êe nas

teπkoÊe dovesti u prijestolnu dvoranu Najviπega. MoÊi Êe-

mo potraæiti savjet Onoga koji je beskrajno mudar.

172

113

Gospodin kaæe: “Zazovi me u dan tjeskobe.” (Psalam

50,15) On nas poziva da iznesemo pred Njega svoje teπko-

Êe i nevolje, svoju potrebu za boæanskom pomoÊi. On nas

poziva da bez oklijevanja uputimo svoje molitve. »im se te-

πkoÊe pojave, trebamo Mu uputiti svoje iskrene, ozbiljne mo-

litve. Svojim upornim molitvama pruæamo dokaz dubokog

povjerenja u Njega. Svijest o naπoj potrebi nagoni nas da se

molimo ozbiljno, i naπ nebeski Otac biva ganut naπim mol-

bama.

»esto su oni koji trpe poniæenja ili progonstva zbog svoje

vjere u kuπnji da pomisle da ih je Bog zaboravio. U oËima

ljudi oni su manjina. Po svemu izgleda da njihovi neprija-

telji likuju nad njima. Ali neka se ne uznemiravaju! Onaj

koji je patio radi njih, koji je nosio njihove tuge i æalosti,

nije ih zaboravio!

Boæja djeca nisu ostavljena sama i bez obrane. Molitva

pokreÊe ruku SvemoguÊega. Molitvom “osvojiπe kraljev-

stva, izvrπiπe pravdu, postigoπe obeÊanja, zatvoriπe usta la-

vovima, ugasiπe æestinu ognja” — i mi Êemo saznati πto to

znaËi kad Ëujemo izvjeπtaje muËenika koji su umrli za svoju

vjeru — koji “nagnaπe u bijeg tue bojne redove” (Hebrejima

11,33.34).

Ako svoj æivot posvetimo sluæbi Njemu, nikad se neÊemo

naÊi u poloæaju za koji Bog nema rjeπenje. Ma kakav bio

naπ poloæaj, imamo VodiËa koji Êe usmjeriti naπ put; ma ka-

kve bile naπe nevolje, imamo sigurnog Savjetnika; ma kakve

bile naπe tuge i æalosti, ma kolika naπa osamljenost, imamo

Prijatelja koji s nama suosjeÊa. Ukoliko u svojem neznanju

naËinimo pogreπan korak, Krist nas neÊe ostaviti. »ujmo

Njegov glas kako govori jasno i razgovijetno: “Ja sam put,

istina i æivot!” (Ivan 14,6) “Smilovat Êe se ubogu i siroma-

hu i spasit Êe æivot nevoljniku.” (Psalam 72,13)

Gospodin izjavljuje da Êe Mu posluæiti na Ëast oni koji

æele biti blizu Njega i vjerno obavljati Njegovu sluæbu. “Tko

se tebe dræi Ëuvaπ ga jednako u miru, jer se u tebe uzda.”

(Izaija 26,3 DK) Ruka SvemoguÊega ispruæena je da nas vo-

di naprijed i samo naprijed. Idite naprijed, kaæe Gospodin;

ja Êu vam poslati pomoÊ! Na slavu je mojemu imenu da

traæite, i zato Êete primiti! Ja Êu se proslaviti pred onima

koji oËekuju vaπ poraz. Oni Êe vidjeti kako moja RijeË slavno

173

174



pobjeuje. “Sve πto s vjerom zamolite dobit Êete.” (Matej

21,22)

Neka svi koji su u nevolji, prema kojima se nepravedno

postupa, poviËu Bogu! Odvratite se od onih Ëija su srca ka-

mena, objavite svoje zahtjeve vaπem Stvoritelju. Nikada nije

bio odbaËen nijedan koji je skruπena srca iziπao pred Nje-

ga. Nijedna iskrena molitva nije zaboravljena. I usred pjesa-

ma nebeskih zborova Bog Ëuje viku najslabijeg ljudskog stvora.

Kad æelje svojeg srca izlijevamo u osami, kada izriËemo svoje

molbe dok idemo putem, naπe rijeËi dopiru do prijestolja

Vladara svemira. One su, moæda, neËujne za ljudsko uho,

ali ne mogu se izgubiti u prostoru niti ih moæe nadglasati

buka poslova oko nas. Niπta ne moæe uguπiti zahtjeve duπe.

Iznad uliËne buke, iznad æagora mnoπtva one se uzdiæu prema

nebeskim dvorima. Bog je onaj kojemu se obraÊamo i On

Ëuje naπe molitve.

I vi koji se osjeÊate najnedostojniji, ne ustruËavajte se

svoj sluËaj prepustiti Bogu. Kad je sebe u Kristu dao za gri-

jehe svijeta, preuzeo je sluËaj svake duπe. “On koji Ëak nije

poπtedio vlastitog Sina, veÊ ga predao za sve nas, kako nam

neÊe dati sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,32) Zar neÊe

ispuniti milostive rijeËi koje nam je uputio da bi nas ohrab-

rio i ojaËao?

Najviπe od svega Krist æeli iskupiti svoje nasljedstvo iz

vlasti Sotone. Ali prije nego πto nas izbavi od Sotonine sile

oko nas, On nas mora osloboditi od njegove sile u nama.

Gospodin dopuπta nevolje da bismo se mogli oËistiti od svje-

tovnosti, sebiËnosti i grubih, nekrπÊanskih crta karaktera.

On dopuπta da duboke vode nevolja preplave naπu duπu da

bismo mogli upoznati Njega i Isusa Krista kojega je poslao,

da bismo duboko u svojem srcu osjetili Ëeænju da budemo

oËiπÊeni od svake prljavπtine i da iz kuπnje iziemo Ëistiji,

svetiji i sretniji. »esto ulazimo u peÊ nevolje jer su nam du-

πe uprljane sebiËnoπÊu; ali ako strpljivo izdræimo kuπnju kojoj

nas je On izloæio, iziÊi Êemo odraæavajuÊi boæanski karak-

ter. Kad se Njegova namjera s nevoljama izvrπi, “pravda Êe

tvoja zasjati kao svjetlost i tvoje pravo ko sunce podnevno”

(Psalam 37,6).

Nema opasnosti da Êe Gospodin zanemariti molitve svojeg

naroda. Opasnost je u tome πto se Boæji narod u kuπnjama

175

115

i nevoljama moæe obeshrabriti i prestati biti ustrajan u svo-

jim molitvama.

Spasitelj je pokazao boæansko suosjeÊanje prema æeni

SirofeniËanki. Njegovo srce je bilo ganuto kad je vidio nje-

zinu duboku æalost. Poæelio ju je smjesta uvjeriti da je nje-

zina molitva usliπana. Meutim, htio je svojim uËenicima pru-

æiti pouku, pa je neko vrijeme izgledalo da ne æeli Ëuti va-

paje njezinog izmuËenog srca. Ali kad se njezina vjera poka-

zala, uputio joj je pohvalne rijeËi i otpustio je s dragocje-

nim darom koji je traæila. UËenici nikad nisu zaboravili ovu

pouku, i ona je zabiljeæena da bi pokazala rezultate ustraj-

ne molitve.

Sam Krist je u majËinsko srce te æene stavio upornost

koja se nije mogla zanemariti. Upravo je Krist nadahnuo onu

moliteljicu, onu udovicu, da bude tako hrabra i odluËna pred

sucem. Isti Krist je prije mnogo stoljeÊa, tijekom tajanstve-

nog sukoba na Jaboku, nadahnuo Jakova tom istom ustraj-

nom vjerom. A povjerenje koje je sam usadio nikada nije

prolazilo bez nagrade.

On, koji boravi u nebeskom Svetiπtu, sudi pravedno. On

viπe uæiva u svojem narodu koji se bori s kuπnjama u ovom

svijetu grijeha, nego u Ëetama anela koje okruæuju Njego-

vo prijestolje.

Cijeli nebeski svemir zainteresiran je za ovu trunËicu

svijeta jer je Krist platio beskrajnu cijenu za æivot njezinih

stanovnika. Otkupitelj svijeta povezao je Zemlju s Nebom

Ëvrstim vezama, jer otkupljenici Gospodnji æive na njoj. Ne-

beska biÊa i sada posjeÊuju Zemlju kao πto su to Ëinila u

dane kad su πetala i razgovarala s Abrahamom i Mojsijem.

Usred poslovne buke u naπim velikim gradovima, usred mno-

πtva koje se tiska naπim ulicama i trænicama, u kojima se

od jutra do veËeri ljudi ponaπaju kao da su poslovi, sport i

uæici jedino πto postoji u ovom æivotu, u kojima ima tako

malo onih koji razmiπljaju o nevidljivim stvarnostima — Ëak

i na tim mjestima Nebo ima svoje promatraËe i svoje svete

predstavnike. Postoje nevidljiva biÊa koja prate svaku rijeË

i svako djelo nas ljudi. Na svakom poslovnom skupu, na svakoj

zabavi, na svakom bogosluæju, ima viπe sluπatelja nego πto

se moæe vidjeti ljudskim okom. Katkad nebeske sile podig-

nu zavjesu koja skriva nevidljivi svijet, tako da se naπe mi-

176



sli mogu odvratiti od trke i æurbe æivota i pozabaviti se Ëi-

njenicom da postoje nevidljivi svjedoci svega πto Ëinimo ili

kaæemo.

Trebali bismo mnogo bolje razumjeti misiju tih nebes-

kih izvjestitelja. Bilo bi dobro da uzmemo u obzir da u sve-

mu svojem poslu moæemo raËunati na suradnju i brigu ne-

beskih biÊa. Nevidljive vojske svjetla i sile prate krotke i po-

nizne koji vjeruju Boæjim obeÊanjima i oslanjaju se na njih.

Kerubini, serafini i aneli koji su silni snagom — deset tisu-

Êa puta deset tisuÊa i tisuÊe tisuÊa — stoje Njemu zdesna,

“svi sluæbujuÊi duhovi πto se obiËavaju slati da sluæe onima

koji imaju baπtiniti spasenje” (Hebrejima 1,14).

Ovi aneoski vjesnici vode vjeran izvjeπtaj o rijeËima i

djelima ljudskih sinova. Svako okrutno ili nepravedno djelo

protiv Boæje djece, sve πto su morali pretrpjeti od onih koji

Ëine zlo, sve je zabiljeæeno na Nebu.

“Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan i

noÊ vapiju prema njemu? I da zategne s njihovom stvari?

Kaæem vam, brzo Êe ih obraniti.” (Luka 18,7.8)

“Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripa-

da velika nagrada. Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vr-

πenjem volje Boæje postignete obeÊanje jer: ‘Joπ malo, vrlo

malo, i doÊi Êe onaj koji ima doÊi; neÊe zakasniti.” (Hebrejima

10,35-37) “Prema tome, strpite se, braÊo, do dolaska Gospod-

njega! Pazite! Poljodjelac iπËekuje skupocjen rod od zem-

lje, strpljivo ËekajuÊi na nj, dok ne primi ‘ranu’ i ‘kasnu ki-

πu’. Strpite se i vi i uËvrstite svoja srca, jer je blizu dolazak

Gospodnji!” (Jakov 5,7.8)

Divno je boæansko strpljenje. Pravednost dugo Ëeka dok

milost poziva greπnika. Meutim, “pravda i pravo temelj su

prijestolja njegova” (Psalam 97,2). Gospodin je “spor u gnjevu,

ali silan u moÊi”. On “neÊe pustiti krivca nekaænjena. U vi-

horu i oluji put je njegov, oblaci su praπina koju podiæu nje-

govi koraci.” (Nahum 1,3)

Svijet je postao drzak u krπenju Boæjeg zakona. Zato πto

ih je Bog dugo trpio, ljudi su pogazili Njegov autoritet. Po-

dræavali su jedni druge u nasilju i okrutnosti prema Njego-

vom naslijeu, govoreÊi: “Kako da dozna Bog? Spoznaje li

Sveviπnji?” (Psalam 73,11) Meutim, postoji crta koju ne mogu

prijeÊi. Bliæi se vrijeme kada Êe dostignuti postavljenu gra-

177

117

nicu. VeÊ su i sada skoro prevrπili mjeru beskrajnog Boæjeg

strpljenja, granicu Njegove milosti, mjeru Njegovog milosra.

Gospodin Êe se umijeπati da obrani svoju Ëast, da izbavi svoj

narod, da suzbije oholost nepravednika.

U Noine dane ljudi su zanemarivali Boæji zakon sve dok

se svako sjeÊanje na Stvoritelja nije izgubilo sa Zemlje. Nji-

hovo bezakonje dostiglo je takvu mjeru da je Gospodin pu-

stio vode Potopa na Zemlju i uniπtio njezine pokvarene sta-

novnike.

Iz naraπtaja u naraπtaj Gospodin je djelovao na svoj naËin.

Kad bi se pojavila kriza, On bi se objavljivao i spreËavao

ispunjenje Sotoninih planova. Kad se radilo o narodima,

obiteljima ili pojedincima, On je Ëesto dopuπtao da se po-

jave krize da bi Njegovo djelovanje postalo vidljivo. Na taj

naËin je objavljivao da postoji Bog u Izraelu koji uzdiæe svoj

zakon i brani svoj narod.

U ovo vrijeme sveopÊeg bezakonja moæemo znati da je

na vidiku i posljednja velika kriza. Kad je prkoπenje Boæjem

zakonu postalo skoro sveopÊa pojava, kad je Njegov narod

izloæen nasilju i surovosti svojih bliænjih, Gospodin se mora

umijeπati.

Bliæi se vrijeme kad Êe On reÊi: “Hajde, narode moj, ui

u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se Ëaskom dok jarost

ne proe.” Jer Êe iziÊi Gospodin “iz svog prebivaliπta da sta-

novnike zemljine kazni πto se o njeg ogrijeπiπe. Izbacit Êe

zemlja svu krv πto je na njoj prolivena i neÊe viπe kriti onih

koji su na njoj poklani.” (Izaija 26,20.21) Ljudi koji tvrde

da su krπÊani mogu sada varati i tlaËiti siromaπne; mogu

pljaËkati udovice i siroËad; mogu davati maha svojoj soton-

skoj mrænji zato πto ne mogu vladati savjeπÊu Boæjeg naro-

da; ali Êe ih za sve to Bog izvesti na sud. “Jer onoga koji ne

bude iskazivao milosra zadesit Êe sud bez milosra.” (Jakov

2,13) Joπ samo malo vremena i oni Êe iziÊi pred Suca cijele

Zemlje da poloæe raËun za bol koju su nanijeli tijelima i du-

πama Njegove baπtine. Oni danas mogu iznositi laæne optuæ-

be, oni se mogu izrugivati onima koje je Bog postavio da

rade Njegov posao, mogu bacati Njegove vjernike u tamnice,

u okove, osuivati na progonstvo i na smrt; ali Êe za svaku

bol, za svaku prolivenu suzu morati dati odgovor. Bog Êe

im dvostruko platiti sve njihove grijehe. O Babilonu, simbolu

178

179



otpale Crkve, On Êe reÊi svojim slugama na sudu: “Jer nje-

zini su grijesi doprli do neba i Bog se sjetio njezinih opa-

Ëina. Platite joj kao πto je i ona plaÊala! Vratite joj dvostru-

ko prema njezinim djelima. U Ëaπu u koju je lijevala ulijte

joj dvostruko!” (Otkrivenje 18,5.6)

Iz Indije, iz Afrike, iz Kine, s otoka u moru, od potlaËenih

milijuna u takozvanim krπÊanskim zemljama, vika ljudske boli

podiæe se prema Bogu. Ta vika neÊe dugo Ëekati na odgo-

vor. Bog Êe oËistiti Zemlju od moralne pokvarenosti, ne

morem velike vode kao u Noino doba, veÊ morem ognja koji

se neÊe moÊi ugasiti nikakvim ljudskim nastojanjima.

“Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otkako je

ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj Êe se narod

spasiti — svi koji se nau zapisani u Knjizi.” (Daniel 12,1)

Iz potkrovlja, iz koliba, iz tamnica, sa stratiπta, s pla-

nina i iz pustinja, iz zemaljskih πpilja i iz morskih dubina

Krist Êe dovesti svoju djecu k sebi. Na Zemlji su bili siro-

maπni, progonjeni i muËeni. Milijuni su otiπli u grob nato-

vareni sramotom zato πto su odbili pokoriti se prijevarnim

Sotoninim zahtjevima. Na ljudskim sudovima Boæjoj djeci su

sudili najteæi zloËinci. Ali blizu je dan kad Êe sam Bog na-

stupiti kao sudac! (Vidi Psalam 50,6.) Tada Êe se preokre-

nuti zemaljske presude. “Sramotu Êe svog naroda na svoj zem-

lji skinuti.” (Izaija 25,8) Svakome od njih bit Êe dana bijela

odjeÊa (Otkrivenje 6,11). “Oni Êe se zvati Sveti narod, Ot-

kupljenici Jahvini.” (Izaija 62,12)

Za svaki kriæ koji su morali nositi, za svaki gubitak koji

su morali podnijeti, za svako progonstvo koje su morali pre-

trpjeti, Ëak i za gubitak ovozemaljskog æivota, Boæja djeca

Êe biti bogato nagraena. “I gledat Êe njegovo lice. A nje-

govo Êe ime biti na njihovim Ëelima.” (Otkrivenje 22,4)

180

119

“Ovaj prima greπnike”Ovo se poglavlje temelji Luki 15,1-10.

Dok su se “carinici i greπnici” okupljali oko Krista, rabini

su glasno izraæavali svoje nezadovoljstvo. Govorili su: “Ovaj

prima greπnike i jede s njima.”

Ovom optuæbom æeljeli su nagovijestiti da Krist uæiva u

druæenju s greπnima i pokvarenima; da Mu ne smeta njiho-

va zloÊa. Isus je doista teπko razoËarao knjiæevnike. Zaπto

Ëovjek tako uzviπena karaktera izbjegava druæenje s njima i

ne æeli se sluæiti njihovim metodama pouËavanja? Zaπto se

ponaπa tako jednostavno, zaπto se kreÊe meu pripadnici-

ma svih druπtvenih slojeva? Kad bi On bio pravi prorok,

govorili su o Njemu, sloæio bi se s njima, a prema carinici-

ma i greπnicima ponaπao bi se ravnoduπno, kao πto i zaslu-

æuju. Ti Ëuvari druπtvenog morala bjesnjeli su πto se Onaj s

kojim su se stalno sukobljavali, Ëija je neporoËnost æivota

izazivala u njima strahopoπtovanje, iako ih je osuivala, s

toliko izrazite naklonosti druæi s izopÊenicima iz druπtva.

Nisu se slagali s Njegovim metodama. Smatrali su sebe obra-

zovanima, plemenitima i, prije svega, poboænima; ali je ova

Kristova usporedba razotkrila njihovu sebiËnost.

Ljutilo ih je, osim toga, πto se oni koji su pokazivali je-

dino prijezir prema rabinima i koje se nikada nije moglo

vidjeti u sinagogama, okupljaju oko Isusa i s napetom pozor-

noπÊu sluπaju Njegove rijeËi. Knjiæevnici i farizeji osjeÊali su

da ih Njegova neporoËna prisutnost osuuje; pa zaπto se,

onda, carinici i greπnici okupljaju oko Njega?

Nisu znali da se objaπnjenje krije upravo u rijeËima ko-

je su izgovorili da bi Ga podcjenjivaËki opisali: “Ovaj pri-

ma greπnike.” Duπe koje su dolazile k Isusu osjeÊale su u

(119)

185

186


Njegovoj prisutnosti da i za njih postoji izlaz iz ponora gri-

jeha. Farizeji su za njih imali samo rijeËi prijezira i osude;

a Krist ih je pozdravljao kao Boæju djecu koja su se, istina,

udaljila iz OËevog doma, ali su ostala bliska OËevom srcu.

Upravo je zbog njihove bijede i njihovog grijeha imao joπ

viπe suosjeÊanja prema njima. ©to su dalje odlutali od Nje-

ga, to je dublja bila Njegova Ëeænja za njima i veÊa ærtva da

ih izbavi.

Sve su to uËitelji u Izraelu mogli nauËiti iz svetih spisa

koje su ponosno Ëuvali i tumaËili. Zar nije David napisao —

David, koji je upao u smrtonosni grijeh: “Ko ovca izgublje-

na ja zalutah: o, potraæi slugu svojega.” (Psalam 119,176)

Zar nije Mihej prikazao Boæju ljubav prema greπnicima kad

je rekao: “Tko je Bog kao ti koji praπta krivnju, koji grijeh

opraπta i prelazi preko prekrπaja Ostatka baπtine svoje, koji

ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uæiva u pomilova-

nju?” (Mihej 7,18)

Izgubljena ovca

Ovom prilikom Krist nije pokuπao podsjetiti svoje sluπa-

telje na rijeËi Biblije, veÊ se pozivao na njihovo æivotno is-

kustvo. Prostrana visoravan istoËno od Jordana pruæala je

obilnu paπu stadima, a u klancima i na poπumljenim bre-

æuljcima Ëesto bi zalutala ovca koju bi pastir s mukom pro-

nalazio i vraÊao u stado. U mnoπtvu koje se okupilo oko

Isusa bilo je pastira i ljudi koji su svoj novac ulagali u stada

krupne i sitne stoke, pa su svi mogli slijediti Njegovu uspo-

redbu: “Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne

ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom

dok je ne nae?”

Ove duπe koje vi prezirete, htio je Isus reÊi, pripadaju

Bogu. I stvaranjem i otkupljenjem one su Njegove, i drago-

cjene su u Njegovim oËima. Kao πto pastir voli svoje stado

i ne moæe ostati na miru ako mu samo jedna nedostaje, isto

tako, samo u beskrajno veÊoj mjeri, Bog voli svaku izgub-

ljenu i odbaËenu duπu. Ljudi mogu odbaciti Njegovu ljubav,

mogu odlutati od Njega, mogu izabrati drugog gospodara;

ipak, pripadaju Njemu i On ih æeli vratiti k sebi. Sam Go-

spodin kaæe: “Kao πto se pastir brine za ovce svoje kad se

187

121

nae uza stado rasprπeno, i ja Êu se pobrinuti za svoje ovce

i skupit ih iz svih mjesta u koja se rasprπiπe u dan oblaka i

mraka.” (Ezekiel 34,12)

U ovoj usporedbi pastir odlazi traæiti samo jednu ovcu

— posljednju koja je nedostajala prilikom brojenja. Prema

tomu, da je postojala samo jedna izgubljena duπa, Krist bi

umro i za tu jednu.

Ovca koja se izgubi iz stada najbespomoÊnije je od svih

stvorenja. Pastir je mora traæiti, jer se sama ne zna vratiti.

Tako je i s duπom koja je odlutala od Boga; ona je isto tako

bespomoÊna kao i izgubljena ovca i ukoliko joj boæanska lju-

bav ne priskoËi u pomoÊ, nikad se neÊe uspjeti vratiti k Bogu.

Pastir koji ustanovi da jedna od njegovih ovaca nedo-

staje, ne gleda bezbriæno svoje stado koje se nalazi u sigur-

nom zaklonu, niti kaæe: “Imam devedeset devet ovaca. Mo-

rao bih uloæiti prevelik napor da idem traæiti zalutalu. Neka

se sama vrati, a ja Êu otvoriti vrata tora i pustiti je da ue!”

Ne, Ëim se ovca udalji od stada, pastir je pun straha i bri-

ge! On broji i ponovo broji svoje stado. Kad se uvjeri da je

jedna ovca doista odlutala, ne oklijeva. Ostavlja devedeset

devet u toru i polazi u potragu za jednom izgubljenom. ©to

je mraËnija i olujnija noÊ i opasniji put, to je veÊa pastiro-

va briga i to ozbiljnija njegova potraga. On ulaæe svaki na-

por da pronae izgubljenu ovcu.

S kakvim olakπanjem Ëuje iz daljine njezin prvi jedva

Ëujni poziv. IduÊi za zvukom, penje se uz najstrmije padi-

ne, dolazi do samog ruba ponora i izlaæe opasnosti svoj æi-

vot. I tako traæi dok pozivi, sve slabiji, pokazuju da je ovca

na kraju svojih snaga. KonaËno su njegovi napori nagrae-

ni; izgubljena ovca je pronaena. On je tada ne grdi πto mu

je zadala toliko briga. Ne tjera je biËem. »ak je ne pokuπa-

va ni povesti prema toru. U svojoj radosti uzima drhtavo

stvorenje na svoje rame; ako je ozlijeena ili ranjena, uzima

je na ruke, pritiπÊe je na svoje grudi da je toplina njegovog

srca vrati u æivot. Pun zahvalnosti πto njegova potraga nije

bila uzaludna, nosi je natrag u tor.

Hvala Bogu πto Isus nije uËinio da moramo zamiπljati

sliku æalosnog pastira koji se vraÊa bez ovce! Usporedba ne

govori o neuspjehu, veÊ o uspjehu i radosti izbavljenja. U

njoj nam je pruæeno boæansko jamstvo da ni jedna jedina

188

“Ovaj prima greπnike”


od zalutalih ovaca iz Boæjega tora neÊe biti zaboravljena, ni-

jedna neÊe biti ostavljena bez pomoÊi. Sve koji æele biti iz-

bavljeni Krist Êe izvuÊi iz ponora pokvarenosti i iz trnjaka

grijeha.

Klonula duπo, ohrabri se, iako si grijeπila! Nemoj mi-

sliti da Êe Bog moæda oprostiti tvoje prijestupe i dopustiti

ti da doeπ k Njemu. Bog je uËinio prvi korak. Dok si joπ

bila u pobuni protiv Njega, On je krenuo u potragu za to-

bom. S njeænim srcem pastira ostavio je devedeset devet i

krenuo u divljinu da nae onu koja se izgubila. Duπu, ozli-

jeenu i izranjenu, na rubu smrti, uzima u naruËje svoje

ljubavi i radosno nosi u siguran zaklon svojeg tora.

Æidovi su govorili da se greπnik mora pokajati prije ne-

go πto moæe uæivati Boæju ljubav. Po njihovom miπljenju, po-

kajanje je djelo kojim Ëovjek zasluæuje naklonost Neba. Upra-

vo je ta misao navela farizeje da uzviknu puni zaprepaπte-

nja i gnjeva: “Ovaj prima greπnike!” U skladu s njihovim zami-

slima, On nije smio dopustiti nikome da Mu se pribliæi, osim

onima koji su se pokajali. Meutim, u pouci o izgubljenoj

ovci Krist govori da se spasenje ne stjeËe zato πto mi traæi-

mo Boga, veÊ zato πto Bog traæi nas. “Nema razumna, ne-

ma nikoga koji traæi Boga. Svi su zastranili.” (Rimljanima

3,11.12) Mi se ne kajemo da bi nas Bog mogao zavoljeti,

veÊ nam On objavljuje svoju ljubav da bi nas naveo na po-

kajanje.

Kad je izgubljenu ovcu konaËno donio u tor, pastir je

svoju zahvalnost izrazio melodiËnim, radosnim pjesmama.

Sazvao je i svoje prijatelje i susjede govoreÊi im: “Radujte

se sa mnom, jer sam naπao svoju izgubljenu ovcu!” I tako,

kad veliki Pastir ovaca nae svoju izgubljenu ovcu, i Nebo

i zemlja sjedinjuju se u zahvaljivanju i radosti.

“Kaæem vam, tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog jed-

nog greπnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pra-

vednika kojima ne treba obraÊenja.” Vi, farizeji, htio je reÊi

Krist, smatrate sebe miljenicima Neba. Uvjereni ste u svoju

pravednost. Znajte, zato, da se moje poslanje ne odnosi na

vas ukoliko mislite da vam pokajanje nije potrebno! One ja-

dne duπe koje su svjesne svojeg siromaπtva i svoje greπnosti

upravo su duπe koje sam doπao izbaviti. Nebeski aneli za-

interesirani su za te izgubljene duπe koje vi prezirete. Vi

190

189

123

prigovarate i rugate se kad se jedna od tih duπa pridruæi

meni; ali znajte da se aneli raduju i da nebeskim dvorovi-

ma odjekuju pobjedonosne pjesme.

Rabini su imali izreku da na Nebu vlada radost kada bude

uniπten onaj tko je sagrijeπio protiv Boga, dok je Isus govo-

rio da je djelo uniπtenja strano Bogu; da se cijelo Nebo ra-

duje kad se Boæja slika obnovi u duπama koje je On stvo-

rio.

Kad se onaj koji je odlutao daleko u grijeh æeli vratiti

Bogu, suoËava se s kritikom i nepovjerenjem. Ima onih koji

sumnjaju da je njegovo pokajanje istinsko, ili onih koji go-

vore u pola glasa: “Nije on ustrajan; sumnjam da Êe izdræati.”

Takve osobe ne obavljaju Boæje djelo, veÊ djelo Sotone, koji

je tuæitelj svoje braÊe. SluæeÊi se njihovim kriticizmom, Ne-

Ëastivi se nada da Êe obeshrabriti duπu i da Êe je otjerati

joπ dalje od Boga i nade. Neka zato pokajani greπnik raz-

miπlja o radosti Neba kad se vrati jedna izgubljena duπa. Neka

poËiva u Boæjoj ljubavi i neka se ne da obeshrabriti rugali-

cama i sumnjiËenjima farizeja.

Rabini su smatrali da se Isusova usporedba odnosi na

carinike i greπnike; ali ona ima i πire znaËenje. Izgubljenom

ovcom Isus ne prikazuje samo pojedinaËne greπnike, veÊ i

svijet koji je otpao od Boga i bio opustoπen grijehom. Ovaj

svijet je samo atom meu beskrajnim svjetovima kojima Bog

upravlja, a ipak je taj mali greπni svijet — jedna izgubljena

ovca — dragocjeniji u Njegovim oËima od devedeset devet

svjetova koji nisu zalutali iz stada. Krist, omiljeni Zapovjed-

nik u nebeskim dvorovima, ostavio je svoj visoki poloæaj,

odloæio slavu koju je imao kod Oca da bi spasio ovaj izgub-

ljeni svijet. Zbog njega je ostavio bezgreπne svjetove u sve-

miru, devedeset devet onih koji su Ga ljubili, i doπao na

ovu Zemlju da bude proboden za naπe grijehe, da bude sa-

trven za naπe opaËine (Vidi Izaija 53,5). U svojem Sinu Bog

je dao sebe da bi mogao uæivati radost primanja izgubljene

ovce koja se vraÊa.

“Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo

djeca Boæja. A to i jesmo!” (1. Ivanova 3,1) Krist kaæe: “Kao

πto ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet” (Ivan

17,18) — da dovrπe “πto nedostaje Kristovim mukama — za

Tijelo njegovo, koje je Crkva.” (Koloπanima 1,24) Svaka du-

191



πa koju je Krist izbavio pozvana je da radi u Njegovo ime

na spasenju izgubljenih. To djelo bilo je zanemareno u Izra-

elu. Zar ga i danas ne zanemaruju upravo oni koji sebe sma-

traju Kristovim sljedbenicima?

Koliko si onih koji su odlutali ti, Ëitatelju, potraæio i vratio

u tor? Kad se odvraÊaπ od onih koji su neprivlaËni i ne obe-

Êavaju mnogo, shvaÊaπ li da zanemarujeπ upravo one duπe

koje Krist traæi? Moæda upravo u vrijeme kad se ti odvraÊaπ

od njih imaju najveÊu potrebu za tvojim suosjeÊanjem. U

svakom mnoπtvu koje se okuplja na bogosluæju nalaze se duπe

koje Ëeznu za odmorom i mirom. Moæda izgleda da vode

bezbriæan æivot, ali one nisu neosjetljive za utjecaj Svetoga

Duha. Mnoge meu njima mogu se zadobiti za Krista.

Ako se izgubljena ovca ne vrati u tor, ona Êe lutati dok

ne propadne. Mnoge duπe padaju u propast samo zato πto

nema ruke koja je ispruæena da ih spasi. Ove zalutale duπe

moæda izgledaju ravnoduπne i otvrdnule; ali da su uæivale

iste prednosti koje su imale druge, moæda bi pokazale da-

leko veÊu plemenitost duπe i viπe revnosti za korisnu sluæ-

bu. Anelima je æao tih zalutalih duπa. Oni plaËu dok su

ljudske oËi suhe i srca zatvorena za samilost.

O, kako je rijetka duboka, dirljiva samilost prema zalu-

talima i iskuπanima! O, kad bismo imali viπe Kristovog du-

ha, a manje, mnogo manje, sebe i svojeg duha!

Farizeji su shvatili da im je Kristova usporedba upuÊe-

na kao prijekor. Umjesto da prihvati njihove kritike na svoj

rad, On ih je ukorio zbog zanemarivanja carinika i greπni-

ka! On to nije uËinio otvoreno, da ne bi zatvorio njihova

srca za svoj nauk; ali im je svojim rijeËima otkrio djelo ko-

je Bog od njih oËekuje i koje su propustili obaviti. Da su

se pokazali kao pravi pastiri, ti starjeπine u Izraelu obavili

bi djelo pastira, pokazali bi Kristovu milost i Njegovu lju-

bav i sjedinili bi se s Njime u Njegovom poslanju. Odbija-

juÊi to uËiniti, pokazali su da je njihova poboænost laæna. I

danas mnogi odbijaju Kristov ukor; ali ima i onih koje su

Njegove rijeËi osvjedoËile. Na takve se nakon Kristovog uz-

nesenja izlio Sveti Duh i oni su se sjedinili s Njegovim uËenici-

ma u onom istom djelu koje je opisano u usporedbi o iz-

gubljenoj ovci.

192

125

Izgubljena drahma

Poπto je ispriËao usporedbu o izgubljenoj ovci, Krist je

izrekao i drugu govoreÊi: “Ili koja æena, ako ima deset dra-

hmi pa izgubi jednu, ne uæeæe svjetiljku, ne pomete kuÊu i

ne traæi pomnjivo dok je ne nae?”

Na Istoku su se kuÊe siromaha obiËno sastojale od sa-

mo jedne prostorije, Ëesto bez prozora i mraËne. Prostorija

se rijetko Ëistila i kovani novac, ako bi pao na pod, brzo bi

bio prekriven praπinom i smeÊem. Da bi se mogao pronaÊi,

Ëak i po danu, trebalo je upaliti svjetiljku i paæljivo poËi-

stiti cijelu sobu.

Miraz, koji je æena donosila u brak, obiËno se sastojao

od kovanog novca koji je ona Ëuvala kao svoje najdragocje-

nije blago, da bi ga poslije predala svojim kÊerima. Gubi-

tak samo jednog od tih komada znaËio bi ozbiljnu nesreÊu,

a njegovo pronalaæenje veliku radost u kojoj su i æenine su-

sjede rado sudjelovale.

Krist je to i naglasio: “A kad je nae, zove prijateljice i

susjede pa im rekne: ‘Radujte se sa mnom, jer sam naπla

izgubljenu drahmu!’ Tako, kaæem vam, biva veselje meu Boæ-

jim anelima zbog jednog jedinog greπnika koji se obrati.”

Ova usporedba, kao i prethodna, opisuje gubitak neËe-

ga πto se paæljivim traæenjem moæe naÊi i prouzroËiti veliko

veselje. Meutim, ove dvije usporedbe opisuju razliËite sku-

pine. Izgubljena ovca zna da je izgubljena. Ona je sama na-

pustila pastira i stado i ne zna se vratiti. Ona prikazuje one

koji shvaÊaju da su se odvojili od Boga i obavijeni su obla-

kom zbunjenosti, poniæeni i u gorkoj kuπnji. Izgubljeni nov-

“Ko izgubljene ovce bijaπe narod moj, pastiri ih

zavedoπe, te zalutaπe po brdima: moradoπe s brda

na breæuljke, zaboraviπe gdje su im torovi.” (Jere-

mija 50,6) “Ko ovca izgubljena ja zalutah: o, po-

traæi slugu svojega, jer zapovijedi tvoje ja ne za-

boravih.” (Psalam 119,176)



193



ËiÊ prikazuje one koji su izgubljeni u prijestupima i grije-

sima, ali nisu svjesni svojeg stanja. Oni su se otuili od Bo-

ga, ali to ne znaju. Njihove su duπe u opasnosti, ali su ne-

svjesni toga i bezbriæni. U ovoj usporedbi Krist uËi da su

Ëak i oni koji su ravnoduπni prema Boæjim zahtjevima pred-

met Njegove milosrdne ljubavi. I njih treba potraæiti da bi

se mogli vratiti Bogu.

Ovca je odlutala iz stada; bila je izgubljena u pustinji

ili na planinama. Drahma je bila izgubljena u kuÊi. Bila je

nadohvat ruke, ali se mogla pronaÊi samo pozornim traæe-

njem.

Ova usporedba sadræi pouku upuÊenu obiteljima. U do-

movima Ëesto vlada potpuna nebriga o duπama njegovih Ëla-

nova. Meu njima moæe biti i onih koji su se udaljili od Bo-

ga; meutim, u obiteljskim odnosima osjeÊa se tako malo

zabrinutosti hoÊe li se izgubiti jedan od Boæjih povjerenih

darova.

NovËiÊ, iako leæi u praπini i smeÊu, i dalje je srebrnjak.

Njegova vlasnica ga traæi zato πto je vrijedan. Tako i svaka

duπa, iako poniæena grijehom, u Boæjim je oËima i dalje dra-

gocjena. Kao πto novËiÊ nosi lik i natpis vladara, tako je i

Ëovjeku prilikom stvaranja utisnut lik i natpis Boga; i iako

je taj natpis danas pokvaren i napola izbrisan pod utjeca-

jem grijeha, njegovi tragovi ostaju u svakoj duπi. Bog æeli

vratiti k sebi svaku takvu duπu i obnoviti u njoj lik svoje

pravednosti i svetosti.

Æena o kojoj Isus govori marljivo traæi svoj izgubljeni

novËiÊ. Ona pali svjetiljku i Ëisti kuÊu. Uklanja sve πto bi

joj moglo zasmetati u potrazi. Iako je izgubljen samo jedan

novËiÊ, ona neÊe prestati sve dok ga ne nae. Tako i u obitelji,

ukoliko je jedan Ëlan izgubljen za Boga, mora biti uloæen

svaki moguÊi napor za njegovo vraÊanje. Svi ostali Ëlanovi

obitelji moraju marljivo i temeljito ispitati sebe. Neka se is-

pita stvarno ponaπanje svih. Neka se ustanovi nije li neka

pogreπka, neki propust u meusobnim odnosima uËinio da

se ta osoba uËvrsti u svojem nepokajanju.

Ukoliko u obitelji neko dijete nije svjesno svojega greπ-

nog stanja, roditelji ne smiju mirovati. Neka zapale svjetilj-

ke. Neka pretraæuju Boæju rijeË, neka se u njezinom svjetlu

temeljito ispita sve u domu da bi se ustanovilo zaπto je dijete

195

194

127

izgubljeno. Neka roditelji ispitaju svoje srce, neka ispitaju

svoje navike i obiËaje. Djeca su nasljedstvo od Gospodina,

i mi smo Njemu odgovorni kako upravljamo Njegovom imo-

vinom.

Ima oËeva i majki koji Ëeznu za tim da rade u nekom

dalekom misijskom polju; mnogi su aktivni u krπÊanskom

djelu izvan doma, dok su njihova djeca stranci za Spasitelja

i Njegovu ljubav. Djelo zadobivanja svoje djece za Krista

mnogi roditelji prepuπtaju propovjedniku ili uËitelju u su-

botnjoj πkoli, ali ËineÊi to zanemaruju odgovornost koju im

je Bog povjerio. Odgajanje i poduËavanje djece da postanu

krπÊani najveÊa je sluæba koju roditelji mogu obaviti za Bo-

ga. To je djelo koje zahtijeva strpljiv rad, marljiv i ustrajan

napor tijekom cijelog æivota. ZanemarujuÊi taj posao, poka-

zujemo da smo nevjerni upravitelji. Bog neÊe prihvatiti nika-

kvu ispriku za takvo postupanje.

Ali ni oni koji su krivi za takvo zanemarivanje duænosti

ne trebaju oËajavati. Æena koja je izgubila svoj novËiÊ, tra-

æila ga je uporno sve dok ga nije naπla. Neka i roditelji u

ljubavi, vjeri i molitvi rade za Ëlanove svoje obitelji sve dok

ne budu mogli radosno stupiti pred Boga govoreÊi: “Evo, ja

i djeca koju mi Jahve dade.” (Izaija 8,18)

To je pravo misionarsko djelo u domu i ono je isto tako

korisno za one koji ga obavljaju kao i za one za koje se Ëini.

Svojom odanom zainteresiranoπÊu za one koji æive u domu

mi se pripremamo raditi za pripadnike Gospodnje obitelji s

kojima Êemo, ukoliko budu vjerni Kristu, æivjeti kroz vjeË-

nost. Prema naπoj braÊi i sestrama u Kristu trebamo poka-

zati istu zainteresiranost koju kao Ëlanovi iste obitelji poka-

zujemo jedni prema drugima.



“Isus dozva k sebi djeËicu te reËe: ‘Pustite djeËicu

da dou k meni; nemojte im prijeËiti, jer takvima

pripada kraljevstvo Boæje! Zaista, kaæem vam, tko

ne primi kraljevstvo Boæje kao malo dijete, taj

sigurno neÊe uÊi u nj.’” (Luka 18,16.17)

196



Bog æeli da se na taj naËin pripremimo i za rad s drugima.

Kad se krug naπe skrbi proπiri i naπa ljubav poveÊa, na sve

strane Êemo naÊi posla za sebe. Boæja velika ljudska obitelj

obuhvaÊa cijeli svijet, i nijedan od njezinih Ëlanova ne smi-

je biti zanemaren.

Ma gdje se nalazili, neki izgubljeni srebrni novËiÊ Ëeka

da ga potraæimo. A traæimo li ga? Iz dana u dan sreÊemo se

s ljudima koji ne pokazuju nikakvo zanimanje za vjerska pi-

tanja; razgovaramo s njima, posjeÊujemo ih; pokazujemo li

neko zanimanje za njihovo duhovno dobro? Predstavljamo

li im Krista kao Spasitelja koji opraπta grijehe? Ako je naπe

srce doista zagrijano Kristovom ljubavlju, govorimo li i nji-

ma o toj ljubavi? Ako to ne Ëinimo, kako Êemo se sresti s

tim duπama — izgubljenima, izgubljenima za vjeËnost — kad

se zajedno s njima budemo pojavili pred Boæjim prijesto-

ljem?

Tko moæe procijeniti vrijednost jedne duπe? Ako æelite

saznati njezinu vrijednost, idite u Getsemani i tamo bdijte

zajedno s Kristom tijekom tih sati Njegove agonije, kad su

krupne kapi znoja kao krv tekle s Njegova Ëela. Gledajte

Spasitelja visoko na kriæu. Sluπajte Njegov oËajniËki uzvik:

“Boæe moj, Boæe moj, zaπto si me ostavio!” (Marko 15,34)

Gledajte Njegovu ranjenu glavu, probodeni bok, iznakaæene

noge. Sjetite se da je Krist sve stavio na kocku. Radi naπeg

otkupljenja, cijelo Nebo je dovedeno u opasnost. Kada se u

podnoæju kriæa sjetiπ da bi Krist poloæio svoj æivot i za jed-

nog jedinog greπnika, tek tada Êeπ moÊi cijeniti vrijednost

jedne duπe!

Ako ste u zajedniπtvu s Kristom, vi Êete po Njegovom

mjerilu ocjenjivati svako ljudsko biÊe. Vi Êete osjeÊati pre-

ma drugima istu duboku ljubav koju Krist osjeÊa prema va-

ma. I tada Êete moÊi zadobiti, a ne natjerati, privuÊi, a ne

odbiti one za koje je On umro. Nitko nikada ne bi bio do-

veden natrag k Bogu da Krist nije uloæio osobni napor oko

njega; i samo takvim osobnim zalaganjem i mi moæemo

spaπavati duπe. Kad vidite one koji odlaze u smrt, neÊete

poËivati u tihoj ravnoduπnosti i dokolici. ©to je veÊi njihov

grijeh i dublja njihova bijeda, to Êe ozbiljniji i njeæniji biti

vaπi napori da ih zadobijete. Vi Êete prepoznati potrebe onih

koji pate, koji su grijeπili protiv Boga i koji su natovareni

197

129

teretom krivnje. Vaπe srce ispunit Êe se suosjeÊanjem prema

njima, i vi Êete im pruæiti ruku pomoÊnicu. U zagrljaju svo-

je vjere i ljubavi vi Êete ih dovesti Kristu. Vi Êete bdjeti nad

njima i hrabriti ih, i vaπa suÊut i vaπe povjerenje sprijeËit

Êe ih da odustanu od svoje ustrajnosti u vjeri.

U ovom djelu spremno Êe suraivati svi nebeski aneli.

Svi izvori Neba na raspolaganju su onima koji se trude da

izbave izgubljene. Aneli Êe vam pomoÊi da doprete i do

onih najnemarnijih i najtvrih. I kad se jedan od njih vrati

Bogu, cijelo Nebo Êe se radovati; serafini i kerubini podig-

nut Êe svoje zlatne harfe i pjevati hvalu Bogu i Janjetu radi

njihove milosti i dobrote prema sinovima ljudskim.



“Izgubljen i naen”Ovo se poglavlje temelji na Luki 15,11-32.

Usporedbe o izgubljenoj ovci, izgubljenom novËiÊu i iz-

gubljenom sinu vrlo jasno prikazuju Boæju ljubav, punu sa-

æaljenja, prema onima koji su odlutali od Njega. Iako su se

odvratili od Boga, On ih ne ostavlja u njihovom jadnom stanju.

On je pun milosra i njeæne suÊuti prema onima koji su

izloæeni kuπnjama prepredenog neprijatelja.

U pouci o izgubljenom sinu prikazano je Gospodnje

postupanje prema onima koji su nekada poznavali OËevu

ljubav i onda dopustili kuπaËu da ih zarobi i vodi po svojoj

volji.

“Neki Ëovjek imao dva sina. Mlai od njih reËe ocu: ‘OËe,

daj mi dio baπtine koji mi pripada!’ Otac im podijeli ima-

nje. Poslije nekoliko dana mlai sin skupi sve svoje te kre-

ne u daleku zemlju.”

Ovaj mlai sin postao je umoran od obuzdavanja u do-

mu svojeg oca. Smatrao je da mu je sloboda ograniËena. Po-

greπno je tumaËio oËevu ljubav i brigu pa je odluËio slije-

diti svoje sklonosti.

MladiÊ nije priznavao nikakve obveze prema svojem ocu

niti mu je izrazio bilo kakvu zahvalnost; a ipak je traæio da

kao njegovo dijete dobije dio njegovog imanja. Nasljedstvo

koje bi mu bilo dodijeljeno nakon oËeve smrti æelio je primiti

odmah. Vaæno mu je bilo trenutaËno zadovoljstvo i nije mi-

slio o buduÊnosti.

Dobivπi svoju oËevinu, otiπao je u “daleku zemlju”, daleko

od oËevog doma. ImajuÊi obilje novca i slobodu da se po-

naπa kako æeli, zanosio se miπlju da Êe ispuniti sve æelje svojeg

srca. Nije bilo nikoga da mu kaæe: Nemoj to Ëiniti jer Êeπ si

(130)

199

198

131

naπkoditi, ili: UËini to jer je tako pravo! Pokvareni prijatelji

pomogli su mu da pada sve dublje u grijeh, tako da je ra-

suo svoje imanje “provodeÊi æivot razvratno”.

Biblija govori o ljudima koji su “umiπljajuÊi da su mu-

dri” postali “ludi” (Rimljanima 1,22); i upravo je to povijest

mladiÊa iz ove usporedbe. Bogatstvo koje je sebiËno zatra-

æio od svojeg oca rasuo je na bludnice. Uludo je protratio

blago svoje mlade muæevnosti. Dragocjene godine æivota, sna-

ga uma, blistave vizije mladosti, duhovne teænje — sve je iz-

gorjelo u ognju strasti.

Kad je zavladala velika glad, poËeo je osjeÊati oskudicu

te je otiπao sluæiti k nekom Ëovjeku u onoj zemlji, koji ga

je poslao u polja da pase svinje. Za Æidova je to bio najniæi

i najsramotniji posao. MladiÊ koji se hvalisao svojom slobo-

dom, naπao se u poloæaju roba. Bio je sputan najteæim lan-

cima — “sapet u... uæa svojih grijeha” (Izreke 5,22). Nestalo

je sjaja i bljeπtavila koji su ga privlaËili, osjeÊao je jedino

teæinu svojih okova. SjedeÊi na tlu u toj opustoπenoj i glau

pogoenoj zemlji, bez ikakvog druπtva osim druπtva svinja,

bio je primoran hraniti se ljuskama mahunarki kojima su se

hranile æivotinje. Od veselih prijatelja koji su se okupljali

oko njega u danima blagostanja, koji su jeli i pili na njegov

raËun, nije ostao nijedan da mu pomogne. Gdje je sada nje-

govo buntovno veselje? Dok je umirivao svoju savjest i otup-

ljivao svoju osjetljivost, mogao je sebe smatrati sretnim; ali

sada, bez novca, neutaæene gladi, poniæen i moralno pro-

pao, oslabljene i kolebljive volje, obamrlih plemenitih osje-

Êaja, postao je bijedan osamljenik.

Kakvog li opisa pravog stanja greπnika! Iako okruæen

blagoslovima Njegove ljubavi, greπnik, sklon popuπtanju svojim

slabostima i greπnim uæicima, najviπe od svega æeli se odvojiti

od Boga. Kao i nezahvalni sin, smatra da mu boæanski blago-

slovi s pravom pripadaju. On ih uzima kao neπto πto se sa-

mo po sebi podrazumijeva, ne uzvraÊa zahvalnoπÊu, ne sluæi

Bogu iz ljubavi. Kao πto je Kajin otiπao iz Boæje blizine da

potraæi sebi dom; kao πto je izgubljeni sin odlutao u “dale-

ku zemlju”, tako i greπnici misle da Êe naÊi sreÊu ako zabo-

rave Boga (Rimljanima 1,28).

Bez obzira na vanjski izgled, svaki æivot, usredotoËen

na sebe, zapravo je protraÊen. Tko god pokuπava æivjeti bez

200

“Izgubljen i naen”


Boga, troπi glavnicu æivota. Rasipa dragocjene godine svo-

jeg æivota, rasipa sposobnosti uma, srca i duπe te se sam

osuuje na trajnu propast. »ovjek koji se odvaja od Boga

da bi mogao sluæiti sebi, postaje sluga boga novca. Um koji

je Bog stvorio da bude u druπtvu anela, srozava se na razi-

nu tjelesnog i æivotinjskog ponaπanja. To su posljedice sluæenja

sebi.

Ako ste izabrali takav æivot, tada znate da troπite svoj

novac na ono πto nije hrana i da radite za ono πto vas neÊe

nasititi. Svakako Êete se suoËiti s trenucima kad Êete shva-

titi koliko ste nisko pali. Sami u svojoj “dalekoj zemlji” po-

stat Êete svjesni svoje bijede i u oËaju uzviknuti: “Jadan ti

sam ja Ëovjek! Tko Êe me izbaviti od ovoga smrtonosnoga

tijela?” (Rimljanima 7,24) Sveobuhvatna istina krije se u rije-

Ëima proroka: “Proklet Ëovjek koji se uzdaje u Ëovjeka, i

slabo tijelo smatra svojom miπicom, i Ëije se srce od Jahve

odvraÊa. Jer on je kao draË u pustinji: ne osjeÊa kad je sre-

Êa na domaku, tavori dane u usahloj pustinji.” (Jeremija

17,5.6) Bog “Ëini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobri-

ma, i da kiπa pada pravednima i nepravednima” (Matej 5,45),

ali ljudi imaju sposobnost da se zaπtite i od sunca i od kiπe.

I tako, iako Sunce pravednosti sja, iako kiπe boæanske milo-

sti padaju obilno na sve, mi moæemo, odvajajuÊi se od Boga,

i dalje æivjeti u “usahloj pustinji”.

Boæja ljubav i dalje Ëezne za onim tko je odluËio odvo-

jiti se od Njega i zato se sluæi razliËitim utjecajima da ga

vrati u OËev dom. Izgubljeni sin je u svojoj bijedi “doπao k

sebi”. Prijevarna sila koju je Sotona imao nad njim bila je

slomljena. Uvidio je da su njegove patnje posljedica njego-

vih ludosti, te je rekao: “Koliko najamnika u mog oca obi-

luje kruhom, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat Êu, poÊi Êu

ocu svome.” Iako se nalazio u jadnom poloæaju, uvjerenje

da ga otac i dalje voli pruæilo je nadu izgubljenom sinu. Ta

ga je ljubav i pokrenula da se vrati kuÊi. Prema tomu, sigur-

nost u Boæju ljubav navodi greπnika da se vrati k Bogu. “A

ne znaπ da dobrota Boæja hoÊe da te vodi k obraÊenju?” (Rim-

ljanima 2,4) Svaka ugroæena duπa okruæena je zlatnim lan-

cem milosti i saæaljive Boæje ljubavi. Gospodin izjavljuje: “Lju-

bavlju vjeËnom ljubim te, zato ti saËuvah milost.” (Jeremija

31,3)

202

201

133

Sin je odluËio priznati svoju krivnju. OtiÊi Êe k ocu i

reÊi Êe mu: “OËe, sagrijeπih Bogu i tebi. Nisam viπe dosto-

jan da se zovem tvojim sinom.” I dodat Êe, pokazujuÊi ka-

ko je ograniËeno njegovo poznavanje oËeve ljubavi: “Primi

me kao jednog od svojih najamnika!”

MladiÊ ostavlja krdo svinja i ljuske mahunarki i polazi

prema svojoj kuÊi. DrhteÊi od slabosti, gubeÊi svijest od gladi,

æeljno kreÊe na put. Nema plaπta da pokrije svoju podera-

nu odjeÊu; ali je bijeda svladala njegov ponos i on æuri za-

traæiti mjesto sluge u domu u kojemu je nekad bio nasljed-

nik.

Dok je izlazio kroz vrata oËevog doma, taj razdragani,

nepromiπljeni mladiÊ nije imao ni pojma o boli i Ëeænji oËevog

srca. Dok je plesao i gostio se sa svojim razuzdanim prijate-

ljima, nije ni mislio o sjenci koja se nadvijala nad njegovim

domom. A ni sada, dok se umoran i jadan kretao putem ku-

Êi, nije znao da netko oËekuje njegov povratak. Ali dok je

“joπ bio daleko”, otac ga je prepoznao. Ljubav ima dobro

oko. Ni duge godine greπnog æivota koje su promijenile njegov

izgled nisu mogle skriti oËevom oku sinovljevo lice. “Opazi

ga njegov otac, i saæali mu se te poleti, pade mu oko vrata”,

prihvati ga u dug, Ëvrst i njeæan zagrljaj.

Otac nije htio dopustiti nijednom prezrivom oku da se

ruga bijedi i dronjcima njegovog sina. Skinuo je sa svojih

ramena πiroki, krasni ogrtaË i njime prekrio oronuli lik svojeg

sina, dok je mladiÊ uz jecaje izgovarao rijeËi pokajanja go-

voreÊi: “OËe, sagrijeπih Bogu i tebi. Nisam viπe dostojan da

se zovem tvojim sinom.” Otac ga je Ëvrsto zagrlio i uveo u

kuÊu. Nije mu dao priliku da traæi mjesto sluge. On je sin

koji Êe biti poËaπÊen najboljim u kuÊi i kojega Êe spremni

sluge i sluπkinje poπtovati i sluæiti mu.

Otac je rekao svojim slugama: “’Brzo, donesite haljinu,

onu najbolju, i obucite ga! Stavite mu na ruku prsten a na

noge sandale! Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite da jede-

mo i da se veselimo, jer mi ovaj sin bijaπe mrtav i oæivje,

bijaπe izgubljen i nae se.’ I poËnu se veseliti.”

U svojoj nemirnoj mladosti izgubljeni sin smatrao je oca

strogim i surovim. Kako se sada promijenilo njegovo miπ-

ljenje! Tako i oni koje je Sotona zaveo smatraju Boga stro-

gim i punim zahtjeva. Oni Ga zamiπljaju kako samo gleda

203

204



da bi optuæio i kaznio, kako ne æeli primiti greπnika sve dok

ima neki zakonski izgovor da mu ne pomogne. Njegov za-

kon oni proglaπavaju smetnjom Ëovjekovoj sreÊi, teπkim jar-

mom kojega bi se rado rijeπili. Meutim, oni kojima je Kri-

stova ljubav otvorila oËi, znaju da je Bog pun samilosti. On

se ne pojavljuje kao tiransko, osvetoljubivo biÊe, veÊ kao

otac koji Ëezne za tim da zagrli svojeg pokajniËkog sina. I

zato greπnik moæe uskliknuti zajedno s psalmistom: “Kako

se otac smiluje djeËici, tako se Jahve smiluje onima πto ga

se boje.” (Psalam 103,13)

U ovoj usporedbi nema zajedljivosti, nema prigovaranja

izgubljenom sinu zbog njegovog zlog puta. Sin osjeÊa da mu

je proπlost oproπtena i zaboravljena, izbrisana zauvijek. Ta-

ko i Bog kaæe greπniku: “Kao maglu rastjerao sam tvoje opa-

Ëine i grijehe tvoje poput oblaka.” (Izaija 44,22) “Jer Êu opro-

stiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neÊu viπe spo-

minjati.” (Jeremija 31,34) “Nek bezboænik svoj put ostavi,

a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji Êe mu

se smilovati, k Bogu naπem, jer je velikoduπan u praπtanju.”

(Izaija 55,7) “U one dane, u vrijeme ono — rijeË je Jahvina

— traæit Êu grijeh Izraelov, ali ga viπe neÊe biti; traæit Êu

opaËine judejske, ali ih neÊe naÊi. Jer oprostih svima koje

saËuvah.” (Jeremija 50,20)

Kakvog li obeÊanja o Boæjoj spremnosti da primi poka-

janog greπnika! Jesi li i ti, Ëitatelju, poπao nekim svojim pu-

tem? Jesi li odlutao daleko od Boga? Jesi li se pokuπao gos-

titi plodovima prijestupa, da bi ustanovio da su postali kao

pepeo na tvojim usnama? A sada, kad je nestalo tvojega blaga,

kad su se izjalovili tvoji æivotni planovi, kad su propale tvoje

nade, sjediπ li sam i osamljen? Sada, kad glas koji je veÊ du-

go govorio tvojem srcu i koji nikad nisi htio sluπati odje-

kuje jasno i odreeno: “Ustanite, idite! Ovo nije poËivali-

πte! Zbog neËistoÊe teπko vas uæe svezalo.” (Mihej 2,10) Vratite

se domu svojeg Oca! On vas poziva govoreÊi: “Meni se obrati,

jer ja sam te otkupio.” (Izaija 44,22)

Nemojte sluπati neprijateljev prijedlog da se ne vratite

Kristu sve dok ne postanete bolji; dok ne budete dovoljno

dobri da se vratite Bogu! Ako budete dotad Ëekali, nikad se

i neÊete vratiti. Kad Sotona pokaæe vaπe prljave haljine, po-

novite Isusovo obeÊanje:

205

206

135

“A tko doe k meni, sigurno ga neÊu izbaciti van.” (Ivan

6,37) Kaæite neprijatelju da krv Isusa Krista Ëisti od svako-

ga grijeha. Neka Davidova molitva postane i vaπa: “Poπkro-

pi me izopom da se oËistim, operi me, i bit Êu bjelji od

snijega!” (Psalam 51,9)

Ustani i idi svojem Ocu! On Êe ti iziÊi daleko ususret.

Ako uËiniπ samo jedan korak k Njemu u pokajanju, On Êe

se poæuriti da te prihvati u svoje naruËje beskrajne ljubavi.

Njegovo je uho otvoreno za vapaj skruπene duπe. Njemu je

poznato i kada se tvoje srce prvi put okrenulo Bogu. Nikad

nije upuÊena molitva, ma koliko nesavrπena, nikad nije

prolivena suza, ma koliko potajna, nikad se nije javila iskre-

na teænja za Bogom, ma koliko slabaπna, da se Boæji Duh

nije pokrenuo da je zadovolji. »ak i prije nego se molitva

izgovori ili teænja srca objavi, milost izlazi od Krista da se

sretne s miloπÊu koja djeluje na ljudsko srce.

Vaπ nebeski Otac æeli skinuti s vas odjeÊu uprljanu gri-

jehom. U prekrasnom simboliËkom Zaharijinom proroËan-

stvu veliki sveÊenik Joπua stoji odjeven u prljave haljine pred

Gospodnjim anelom, predstavljajuÊi greπnike. I Gospodin

izgovara rijeËi: “’Skinite s njega te prljave haljine!’ I reËe

mu: ‘Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u drago-

cjenu haljinu!... Stavite mu Ëist povez oko glave!’ Oni mu

staviπe Ëist povez oko glave i odjenuπe ga u dragocjene ha-

ljine u nazoËnosti anelovoj.” (Zaharija 3,4.5) Isto Êe tako

Gospodin odjenuti i tebe u “haljinu spasenja” (Izaija 61,10).

“Smirivπi se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj

su krila posrebrena, a perje joj se zlatni.” (Psalam 68,13 DK)

On Êe te odvesti u svoju kuÊu za gozbe, a nad tobom

Êe biti Njegova zastava ljubavi (Pjesma 2,4). On sam izjav-



“Traæite Jahvu dok se moæe naÊi, zovite ga dok

je blizu! Nek bezboænik put svoj ostavi, a zliko-

vac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji Êe

mu se smilovati, k Bogu naπem, jer je velikodu-

πan u praπtanju.” (Izaija 55,6.7)

207



ljuje: “Ako budeπ mojim putovima hodio... ti Êeπ biti upra-

vitelj u Domu mojemu, Ëuvat Êeπ moja predvorja, i dat Êu

ti pristup meu one koji ondje stoje” — meu anele koji

okruæuju Njegovo prijestolje (Zaharija 3,7).

“Kao πto se æenik raduje nevjesti, tvoj Êe se Bog tebi

radovati.” (Izaija 62,5) “Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj,

silni spasitelj! On Êe se radovati tebi pun veselja, obnovit

Êe ti svoju ljubav, kliktat Êe nad tobom radosno.” (Sefanija

3,17) Zemlja i Nebo sjedinit Êe se u OËevoj pjesmi radosti:

“Jer mi ovaj sin bijaπe mrtav i oæivje, bijaπe izgubljen i na-

e se.”

Sve dovde u Spasiteljevoj usporedbi nema nekog nesklad-

nog tona da naruπi sklad radosnog prizora; ali sada Krist

uvodi novi element. Kad je izgubljeni sin stigao kuÊi, stariji

sin “bijaπe u polju. Kad na povratku stiæe blizu kuÊe te Ëu

pjesmu i igru, dozva k sebi jednog od slugu i upita ga πto

je to. ‘Doπao ti brat — odgovori — pa tvoj otac zakla ugojeno

tele, πto opet sina ima zdrava.’ On se razljuti i ne htjede

uÊi.” Stariji brat nije dijelio oËev strah niti je Ëekao da se

vrati izgubljeni brat. Zato nije dijelio ni oËevu radost zbog

njegova povratka. Zvuci veselja nisu budili radost u njego-

vom srcu. On se kod sluge raspituje za razloge veselja i od-

govor rasplamsava u njemu ljubomoru. Ne æeli uÊi da bi po-

zdravio svojega izgubljenog brata. Naklonost pokazanu pre-

ma izgubljenom sinu on doæivljava kao uvredu.

Kad mu je otac prigovorio, otkrila se oholost i zloÊud-

nost njegove naravi. On govori o svojem æivotu u oËevoj kuÊi

kao o nizu neplaÊenih poslova i onda u pogreπnom svjetlu

prikazuje prednosti ukazane sinu koji se upravo vratio. Otvo-

reno naglaπava da je njegova uloga u kuÊi bila prije uloga

sluge nego sina. Kad se moglo oËekivati da uæiva trajnu ra-

dost u prisutnosti svojeg oca, on se u mislima bavi dobit-

kom koji Êe steÊi svojim besprijekornim æivotom. Njegove

rijeËi pokazuju da se upravo zbog dobitka odrekao zadovolj-

stava grijeha. Prema tomu, ukoliko mlai brat treba sudje-

lovati u oËevim darovima, stariji brat smatra sebe oπteÊenim.

Zato je nezadovoljan prednostima koje je dobio mlai brat.

Jasno pokazuje da ne bi primio izgubljenog sina da je bio

na oËevom mjestu. Ne priznaje ga Ëak ni kao brata, veÊ hlad-

no govori o njemu kao o “tvom sinu”.

208

137

Ipak, otac postupa blago i prema njemu. Kaæe mu: “Sine,

ti si svagda sa mnom i sve je moje tvoje.” Zar ti nisi svih

ovih godina koje je tvoj brat proveo kao prognanik uæivao

prednost da se druæiπ sa mnom?

Sve πto je moglo posluæiti sreÊi oËeve djece, stajalo mu

je na raspolaganju u obilnoj mjeri. Sin nije imao potrebe

postavljati pitanje darova ili nagrada. “Sve je moje tvoje!”

Trebao si samo vjerovati mojoj ljubavi i posluæiti se darom

koji ti je u obilnoj mjeri ponuen!

Jedan sin se privremeno udaljio iz doma, nesvjestan oËeve

ljubavi. Meutim, sada se vratio i plima radosti odnijela je

svaku neugodnu misao: “Jer ti ovaj brat bijaπe mrtav i opet

oæivje, bijaπe izgubljen i nae se!”

Je li stariji brat postao svjestan svojega zlog, nezahval-

nog duha? Je li shvatio da je izgubljeni sin i dalje njegov

brat iako se ponaπao nedoliËno? Je li se stariji brat pokajao

zbog svoje ljubomore i tvrdoÊe srca? O tome Krist niπta ne

govori. BuduÊi da se priËa upravo dogaala, Kristovi sluπa-

telji su mogli pogaati kakav Êe joj biti ishod.

Stariji sin je prikazivao neobraÊene Æidove Kristovog doba,

ali i farizeje svih vremena koji su prezrivo gledali na one

koje su smatrali carinicima i greπnicima. Smatrali su sebe

pravednima, jer nisu pali u najdublje poroke. Krist se suko-

bio s tim cjepidlakama na njihovom tlu. Kao i stariji sin, i

oni su uæivali posebne prednosti pred Bogom. Smatrali su

sebe sinovima u Boæjem domu, ali su bili nadahnuti najam-

niËkim duhom. Radili su, ali ne iz ljubavi, veÊ zato πto su

se nadali nagradi. Bog je u njihovim oËima bio strogi poslo-

davac. Oni su vidjeli kako Krist poziva carinike i greπnike

da prime obilan dar Njegove milosti — dar koji su rabini

htjeli osigurati sebi teπkim radom i pokorama — pa su bili

uvrijeeni. Povratak izgubljenog sina, koji je oËevo srce is-

punio radoπÊu, njih je samo pokrenuo da postanu ljubomor-

ni.

OËev prigovor starijem sinu njeæni je poziv koji Nebo

upuÊuje svim farizejima. “Sve je moje tvoje” — ne kao plaÊa,

veÊ kao dar. Kao i izgubljeni sin, i vi ga moæete primiti jedino

kao nezasluæeni dar OËeve ljubavi.

Vlastita pravednost navodi ljude da ne samo pogreπno

prikazuju Boga, veÊ i da budu hladnoga srca i kritiËki ras-

209

210



poloæeni prema svojoj braÊi. Stariji sin, u svojoj sebiËnosti

i ljubomori, bio je spreman vladati svojim bratom, kritizi-

rati svaki njegov potez i optuæiti ga i za najmanji nedosta-

tak. On je traæio svaku pogreπku svojega brata i svaki je njegov

pogreπni postupak preuveliËavao. Na taj bi naËin pokuπao

opravdati svoj nepomirljivi duh. I danas mnogi Ëine to isto.

Dok neka duπa vodi svoje prve bitke protiv poplave kuπnji,

oni stoje po strani, tvrdoglavi, samovoljni, puni prigovora,

optuæivaËki raspoloæeni. Oni sebe mogu smatrati Boæjom dje-

com, ali djeluju nadahnuti sotonskim duhom. Svojim po-

naπanjem prema svojoj braÊi ovi tuæitelji stavljaju sebe u po-

loæaj u kojemu ih Bog ne moæe obasjati svjetloπÊu sa svojeg

lica.

Mnogi se stalno pitaju: “S Ëime Êu doÊi pred Jahvu, hoÊu

li pasti niËice pred Bogom Sveviπnjim? HoÊu li doÊi preda

nj sa ærtvom paljenicom, s teocima od jedne godine? HoÊe

li mu biti mile tisuÊe ovnova, tisuÊe tisuÊa potoka ulja?” Me-

utim, “objavljeno ti je, ËovjeËe, πto je dobro, πto Jahve traæi

od tebe: samo Ëiniti pravicu, milosre ljubiti i smjerno sa

svojim Bogom hoditi.” (Mihej 6,6-8)

Ovo je sluæba koju je Bog odabrao — “kidati okove ne-

pravedne, razvezivat spone jarmene, puπtati na slobodu po-

tlaËene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima,

uvesti pod krov svoj beskuÊnike, odjenuti onog koga vidiπ

gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.” (Izaija 58,6.7)

Kad sebe promatramo kao greπnike koji su spaπeni jedino

ljubavlju svojega nebeskog Oca, tada Êemo osjeÊati njeænu

suÊut prema bliænjima koji pate u grijehu. Tada neÊemo viπe

bijedu i pokajanje doËekivati ljubomorom i prijekorima. Kad

se led sebiËnosti otopi u vaπem srcu, tad Êete se sloæiti s

Bogom i dijeliti s Njim radost spaπavanja izgubljenih.

Istina je da vi sebe smatrate Boæjom djecom; ali ako je

ta tvrdnja istinita, onda Êe onaj koji bijaπe “mrtav i opet

oæivje, bijaπe izgubljen i nae se” doista biti “tvoj brat”! On

je povezan s tobom najËvrπÊim vezama jer ga Bog priznaje

kao svojeg sina. Odbijeπ li svoje srodstvo s njim, pokazujeπ

da si samo najamnik u kuÊi, a ne dijete u Boæjoj obitelji.

Ukoliko se ne pridruæiπ iskazivanju dobrodoπlice izgub-

ljenima, radost Êe se nastaviti, otkupljeni Êe dobiti svoje mje-

sto kraj Oca i u OËevom djelu. Ali ti Êeπ ostati u tami, iz-

211

139

van doma. “Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog lju-

bav.” (1. Ivanova 4,8)



“Ostavi je joπ ovu godinu”Ovo se poglavlje temelji na Luki 13,1-9.

U svojem pouËavanju Krist je upozoravanje na sud

povezivao s pozivima milosti. Govorio je: “Jer Sin ËovjeËji

nije doπao da pogubi duπe ËovjeËje, nego da saËuva!” (Luka

9,56 DK) “Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi

svijet, nego da se svijet spasi po njemu.” (Ivan 3,17) Odnos

izmeu Njegovog poslanja milosti i Boæje pravednosti i su-

da opisan je u usporedbi o neplodnom drvetu.

Krist je upozoravao ljude na dolazak Boæjeg kraljevstva

i oπtro je ukoravao njihovo neznanje i njihovu ravnoduπnost.

Znakove na nebu, koji najavljuju vrijeme, brzo su razumjeli;

ali znakove vremena, koji tako jasno ukazuju na Njegovo po-

slanje, nisu prepoznavali.

Meutim, ljudi su tada, kao i danas, bili spremni sebe

proglasiti miljenicima Neba i zakljuËiti da se poruke ukora

odnose na druge. Sluπatelji su obavijestili Isusa o dogaaju

koji je upravo izazivao veliko uzbuenje u narodu. Neke mjere

Poncija Pilata, upravitelja Judeje, uvrijedile su narod. Doπlo

je do narodnog ustanka u Jeruzalemu i Pilat ga je pokuπao

uguπiti silom. Jednom su prilikom njegovi vojnici Ëak prova-

lili na podruËje Hrama i pobili nekoliko galilejskih hodoËas-

nika koji su upravo prinosili ærtve. Æidovi su ovu nesreÊu

proglasili kaznom zbog grijeha pobijenih, i oni koji su go-

vorili o tom djelu nasilja, Ëinili su to s potajnim zadovolj-

stvom. Po njihovom miπljenju, ishod je pokazao da su oni

sami mnogo bolji od tih Galilejaca i da uæivaju veÊu Boæju

naklonost. OËekivali su da Êe Isus izreÊi rijeËi osude protiv

tih ljudi, koji su, po njihovom sudu, i viπe nego zasluæili

svoju kaznu.

(140)

212

213

141

Kristovi uËenici nisu se usuivali izreÊi svoju ocjenu prije

nego πto saznaju miπljenje svojeg UËitelja. On im je veÊ dao

oπtre pouke o ocjenjivanju karaktera drugih ljudi i o odmje-

ravanju kazne u skladu s njihovim ograniËenim prosuiva-

njem. Ipak, oËekivali su da Êe Isus osuditi te ljude kao teπke

greπnike. Veliko je bilo njihovo iznenaenje kad su Ëuli Njegov

odgovor.

Okrenuvπi se prema mnoπtvu, Spasitelj je rekao: “Mislite

li da su ti Galilejci, jer tako nastradaπe, bili veÊi greπnici od

svih ostalih Galilejaca? Ne to, velim vam! ©toviπe, ako se ne

obratite, svi Êete tako izginuti.” Ove tragiËne nesreÊe treba-

le su ih navesti da budu skruπena srca, da se pokaju za svo-

je grijehe. Pripremala se oluja odmazde i uskoro se trebala

obruπiti na sve koji nisu naπli utoËiπte u Kristu.

Dok je razgovarao s uËenicima i mnoπtvom, Isus je pro-

roËkim okom gledao u buduÊnost i vidio Jeruzalem opko-

ljen vojskom. »uo je korake stranaca koji su stupali protiv

izabranog grada i vidio kako tisuÊe i tisuÊe ginu tijekom op-

sade. Mnogi Æidovi su bili, sliËno onim Galilejcima, pobije-

ni u predvorju Hrama, upravo dok su prinosili ærtve. NesreÊe

koje su zadesile pojedince bile su Boæja opomena cijelom

narodu koji je bio isto toliko kriv. Isus je rekao: “Ako se ne

obratite, svi Êete tako izginuti.” Joπ kratko vrijeme odgaat

Êe se trenutak kuπnje za sve njih. Joπ imaju vremena sazna-

ti ono πto je vaæno za njihov mir.

Isus je zato nastavio: “Neki je Ëovjek imao u svom vino-

gradu posaenu smokvu. Doe, potraæi na njoj roda, ali ga

ne nae te reËe vinogradaru: ‘Evo, veÊ tri godine dolazim i

traæim rod na ovoj smokvi, ali ga ne nalazim. Posijeci je!

Zaπto da iscrpljuje zemlju?’”

Kristovi sluπatelji nisu mogli pogreπno protumaËiti ove

rijeËi. David je pjevao o Izraelu kao o lozi koja je donesena

iz Egipta. Izaija je napisao: “Vinograd Jahve nad vojskama

dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci.” (Izaija

5,7) Naraπtaj kojemu je Spasitelj doπao bio je prikazan smo-

kvom u Gospodnjem vinogradu — obuhvaÊen okruæjem Nje-

gove posebne brige i blagoslova.

Boæja namjera prema Njegovom narodu i velike moguÊ-

nosti koje je narod imao, sve je to bilo izraæeno ovim prekra-

snim rijeËima: “I zvat Êe ih Hrastovima pravde, Nasadom

214

“Ostavi je joπ ovu godinu”


Jahvinim — na slavu njegovu.” (Izaija 61,3) Nadahnut Duhom,

Jakov je na samrti rekao o svojem najmilijem sinu: “Josip

je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje gra-

na preko zida.” Zatim je nastavio: “Bogom, Ocem tvojim,

koji ti pomaæe, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo

sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih

prsa, iz svih utroba!” (Postanak 49,22.25) I tako je Bog zasadio

Izrael kao plemenitu lozu kraj izvora æivota. On je podigao

svoj vinograd “na breæuljku rodnome”. On ga je ogradio,

“iskrËi kamenje, posadi ga lozom plemenitom” (Izaija 5,1.2).

“Nadaπe se da Êe uroditi groæem, a on izrodi vinjagu.”

(Izaija 5,2) Narod u Kristovo doba pokazivao je veÊu izvanjsku

poboænost od Æidova prijaπnjih vremena, ali je joπ u veÊoj

mjeri bio liπen plemenitih vrlina Boæjega Duha. Dragocjeni

rodovi karaktera koji su Josipov æivot Ëinili tako mirisnim i

prekrasnim, nisu se pokazivali u æidovskom narodu.

Bog je preko svojeg Sina traæio rod, ali ga nije naπao.

Izrael je bio na teret zemlji. Samo njegovo postojanje pre-

tvorilo se u kletvu jer je zauzimao mjesto u vinogradu na

kojem je moglo rasti neko plodno drvo. On je svijetu uskra-

Êivao blagoslove koje mu je Bog æelio dati. Izraelci su po-

greπno predstavljali Boga okolnim narodima. Nisu bili samo

nekorisni, veÊ su bili i velika smetnja. Njihova vjera u velikoj

je mjeri bila prijevarna, izazivala je pustoπ umjesto da donosi

spasenje.

U ovoj usporedbi vinogradar nije dovodio u pitanje pre-

sudu da drvo, ukoliko ostane bezrodno, bude posjeËeno; on

je samo znao koliko je vlasnik, zajedno s njim, zainteresiran

za to neplodno drvo. Niπta ga ne bi moglo viπe obradovati



“Sad, æitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite

izme mene i vinograda mojega. ©to joπ mogoh

uËiniti za svoj vinograd pa da nisam uËinio? Na-

dah se da Êe uroditi groæem, zaπto vinjagu izro-

di?” (Izaija 5,3.4)

215

143

nego da vidi kako ono raste i donosi rod. On je na æelju

vlasnika odgovorio: “Gospodaru, ostavi je joπ ovu godinu dok

je okopam i pognojim. Moæda Êe ubuduÊe roditi...”

Vinogradar nije odbio da se potrudi oko ove nekorisne

biljke. Bio je spreman posvetiti joj joπ viπe truda, æivotne

uvjete uËiniti joπ povoljnijima, obasuti je svakovrsnom paæ-

njom.

I vlasnik i vinogradar jedinstveni su u svojoj zainteresi-

ranosti za stablo smokve. Tako su i Otac i Sin jedinstveni u

svojoj ljubavi prema izabranom narodu. Krist je obeÊavao

svojim sluπateljima da Êe im biti pruæene joπ bolje prilike.

Svako sredstvo koje je Boæja ljubav mogla zamisliti bit Êe

pokrenuto da bi oni mogli postati drveÊe pravednosti koje

Êe donositi rod na blagoslov svijetu.

Isus u ovoj usporedbi nije rekao πto je vinogradar po-

stigao svojim trudom. Na tom se mjestu Njegova priËa pre-

kida. Njezin kraj bio je prepuπten naraπtaju koji je sluπao

Njegove rijeËi. Njima je bila upuÊena i sveËana opomena:

“Ako ne rodi, moÊi Êeπ je posjeÊi.” Od njih je zavisilo hoÊe

li biti izreËene neopozive rijeËi osude. Dan gnjeva bio je

blizu. Nevoljama koje su veÊ zadesile Izrael vlasnik vinograda

je milostivo unaprijed podsjeÊao ljude na uniπtenje nerod-

nog drveta.

Ova opomena odjekuje kroz vrijeme sve do naπih dana.

Jesi li ti, o bezbriæno srce, nerodno drvo u Gospodnjem vino-

gradu? HoÊe li zato rijeËi osude biti izreËene i tebi? Koliko

dugo veÊ primaπ Njegove darove? Koliko dugo On bdije i

Ëeka da Mu uzvratiπ ljubavlju? Posaen u Njegovom vino-

gradu, pod budnim okom vinogradara, koje si samo pred-

nosti uæivao! Koliko Ëesto je njeæna poruka Evanelja odu-

πevljavala tvoje srce! Nosiπ Kristovo ime, naizgled si pripad-

nik Crkve koja je Njegovo Tijelo, a ipak si svjestan da nemaπ

nikakvih æivih veza s velikim srcem ljubavi! Rijeka Njego-

vog æivota ne teËe preko tebe. Plemenite osobine Njegovog

karaktera, “plod Duha”, ne vide se u tvojem æivotu.

Nerodno drvo uæiva kiπu i svjetlo sunca i zahtijeva vino-

gradarev trud. Ono crpi hranu iz zemlje. Ali njegova nerodna

kroπnja samo zaklanja tlo, tako da rodne biljke ne mogu rasti

i napredovati u njegovoj sjeni. Tako i Boæji darovi, kojima

je obasuo tebe, ne prenose nikakav blagoslov svijetu. Ti dru-

216

217

“Ostavi je joπ ovu godinu”


gima oduzimaπ prednosti koje bi im, da nije tebe, mogle

pripadati.

I ti shvaÊaπ, iako moæda samo nejasno, da si samo teret

zemlji. Ipak, Bog te u svojoj velikoj milosti joπ nije posje-

kao. On ne gleda hladno na tebe. On se ne odvraÊa ravno-

duπno od tebe niti te prepuπta uniπtenju. GledajuÊi tebe, uz-

vikuje, kao πto je uzvikivao prije toliko stoljeÊa o Izraelu:

“Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele...

neÊu viπe gnjevu dati maha, neÊu opet zatirati Efrajima, jer

ja sam Bog, a ne Ëovjek.” (Hoπea 11,8.9) Saæaljivi Spasitelj

kaæe o tebi: poπtedjet Êu ga joπ ovu godinu, okopat Êu ga i

zaliti!

S tom neumornom ljubavlju Isus je sluæio Izraelu tije-

kom dodatnog vremena milosti. I na kriæu je molio: “OËe,

oprosti im, jer ne znaju πto Ëine!” (Luka 23,34) Nakon Nje-

govog uznesenja Evanelje se propovijedalo prvo u Jeruza-

lemu. Tu je bio izliven i Sveti Duh. Tu je prva evaneoska

Crkva objavljivala moÊ uskrslog Spasitelja. Tu je Stjepan —

kojemu je lice bilo “poput aneoskog” (Djela 6,15) — obja-

vio svoje svjedoËanstvo i poloæio svoj æivot. Sve πto je Nebo

moglo uËiniti bilo je uËinjeno. Sam Krist je rekao: “©to joπ

mogoh uËiniti za svoj vinograd pa da nisam uËinio?” (Izaija

5,4) Tako se ni Njegova briga ni Njegov trud oko tebe ne

umanjuju, veÊ pojaËavaju. On i dalje govori: “Ja, Jahve, nje-

ga Ëuvam, svaki Ëas ga zalijevam; i da ga tko ne oπteti, da-

nju i noÊu straæim.” (Izaija 27,3)

“Ako ne rodi, moÊi Êeπ je posjeÊi” — srce koje se ne

odaziva na boæanske pozive postaje tvrdo i sve tvre, dok

konaËno ne postane neosjetljivo za utjecaj Svetoga Duha. I

tek tada Êe biti izgovorene rijeËi: “Posijeci je! Zaπto da is-

crpljuje zemlju?”

Danas On poziva tebe: “Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu

svome... Iscijelit Êu ih od njihova otpada, od svega Êu ih

srca ljubiti... Bit Êu kao rosa Izraelu; kao ljiljan on Êe cvasti,

pustit Êe korijen poput jablana... Opet Êe u mojoj sjeni bo-

raviti, uzgajat Êe svoju pπenicu, gajit vinograd... po meni si

rodan plodovima.” (Hoπea 14,2-8)

218

145

“Izii na putove i meu ograde”Ovo se poglavlje temelji na Luki 14,1.12-24.

Spasitelj se naπao kao gost na gozbi nekog farizeja. On

je rado prihvaÊao pozive bogatih, ali i siromaπnih, i te je

prigode, po svojemu obiËaju, povezivao sa svojim poukama

o istini. Ovakva sveËana gozba bila je meu Æidovima sa-

stavni dio svih nacionalnih i vjerskih svetkovina. Ona je za

njih bila simbol blagoslova koje Êe uæivati u vjeËnom æivo-

tu. Velika gozba na kojoj Êe sjediti zajedno s Abrahamom,

Izakom i Jakovom, dok Êe neznaboπci ostati vani i proma-

trati ih Ëeznutljivim oËima, bila je tema o kojoj su s uæiva-

njem raspravljali. Pouku koju im je æelio pruæiti, rijeËi savjeta

i opomene koje im je htio uputiti, Krist je sada oblikovao

kao usporedbu o velikoj veËeri. Boæje blagoslove, i u sadaπ-

njem i u buduÊem æivotu, Æidovi su æeljeli zadræati iskljuËi-

vo za sebe. Odbijali su i samu pomisao da bi Bog mogao

biti milostiv i prema neznaboπcima. Ovom poukom Krist je

pokazao da upravo u tom trenutku i oni sami odbijaju pozive

milosti, pozive da uu u Boæje kraljevstvo. Otkrio im je da

Êe poziv koji su odbili biti upuÊen onima koje su prezirali,

onima koje nisu htjeli dodirnuti ni svojim haljinama kao da

su gubavci od kojih se moraju Ëuvati.

BirajuÊi goste za svoju gozbu, farizej se rukovodio svo-

jim sebiËnim probicima. Krist mu je zato rekao: “Kada dajeπ

objed ili veËeru, ne pozivaj ni svojih prijatelja, ni svoje braÊe,

ni svoje rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi i oni tebe za

uzvrat pozvali, te tako primio plaÊu. Nego, kad prireujeπ

gozbu, pozivaj siromahe, sakate, hrome i slijepe! Tada Êe ti

biti blago, jer ti nemaju Ëime uzvratiti! To Êe ti se uzvratiti

o uskrsnuÊu pravednika.”

(145)

220

219


Krist je ovdje ponavljao pouke koje je davao Izraelu preko

Mojsija. Po Gospodnjoj naredbi, na njihove svete gozbe tre-

bali su dolaziti “levit — jer nema udjela ni baπtine s tobom

— doπljak, sirota i udovica, koji budu æivjeli u tvom gradu,

i neka jedu i neka se nasite” (Ponovljeni zakon 14,29). Ova

okupljanja morala su sluæiti kao uzor Izraelu. Kad na taj na-

Ëin spoznaju radosti istinskog gostoprimstva, Izraelci Êe se

i tijekom godine brinuti o oæaloπÊenima i siromaπnima. Ove

gozbe pruæale su i πiru pouku. Duhovni blagoslovi, dani

Izraelu, nisu bili namijenjeni samo njima. Bog im je dao kruh

æivota da bi ga mogli podijeliti svijetu.

Ovo djelo oni nisu ispunili. Zato su Kristove rijeËi bile

ukor njihovoj sebiËnosti. Farizejima su Njegove rijeËi bile po-

sebno neugodne. NadajuÊi se da Êe razgovor skrenuti u dru-

gom smjeru, jedan od njih je, pun licemjerno poboænog æa-

ra, uskliknuo: “Blago onomu koji bude na objedu u kraljev-

stvu Boæjem!” »ovjek je govorio s Ëvrstom uvjerenoπÊu, kao

da je siguran da Êe dobiti mjesto u tom kraljevstvu. Njego-

vo dræanje bilo je vrlo sliËno dræanju onih koji se raduju

πto su spaπeni u Kristu iako ne ispunjavaju uvjete pod ko-

jima je spasenje obeÊano. Njegov duh je bio sliËan duhu

Bileama kad je molio: “O, da mi je umrijeti smrÊu praved-

nika! O, da svrπetak moj bude kao njegov!” (Brojevi 23,10)

Farizej nije razmiπljao o svojoj spremnosti za Nebo, veÊ o

onomu πto se nadao da Êe uæivati na Nebu. Svojom primjed-

bom æelio je misli gostiju skrenuti s rasprave o njihovoj

praktiËnoj duænosti. Æelio ih je u mislima povesti iz ovog

sadaπnjeg æivota u udaljeno vrijeme uskrsnuÊa pravednika.



“O svi vi koji ste æedni, doite na vodu; ako no-

vaca i nemate, doite. Bez novaca i bez naplate

kupite vina i mlijeka! Zaπto da troπite novac na

ono πto kruh nije, i nadnicu svoju na ono πto ne

siti? Mene posluπajte, i dobro Êete jesti, i soËna Êete

uæivati jela.” (Izaija 55,1.2)

221

147

Krist je Ëitao srce ovog licemjera i, iako je svoj pogled

usmjerio prema njemu, svim ostalim gostima poËeo je opi-

sivati znaËaj i vrijednost njihovih sadaπnjih prednosti. Ob-

jasnio je da im je namijenjena uloga koju moraju odigrati u

sadaπnje vrijeme da bi mogli uæivati u blagoslovima budu-

Êeg vremena.

Rekao je: “Neki Ëovjek pripremi veliku veËeru na koju

pozva mnoge. Kad bijaπe vrijeme veËeri, pozva slugu svoje-

ga da rekne uzvanicima: ‘Doite, veÊ je sve gotovo!’” Meu-

tim, oni su pokazali Ëudnu ravnoduπnost. “Svi se, kao po

dogovoru, poËeπe ispriËavati. Prvi mu reËe: ‘Kupio sam nji-

vu, moram otiÊi da je vidim.’ Drugi mu reËe: ‘Kupio sam

pet jarmova volova, idem da ih okuπam. Molim te, smatraj

me ispriËanim!’ TreÊi reËe: ‘Oæenio sam se, zato ne mogu

doÊi!’”

Nijedan izgovor nije bio utemeljen na stvarnoj potrebi.

»ovjek, koji je morao otiÊi da vidi svoj komad zemlje, veÊ

ga je kupio. Njegova æurba da ide i pregleda njivu mogla se

pripisati jedino njegovoj potpunoj obuzetosti tom trgovi-

nom. I volovi su veÊ bili kupljeni. “Okuπati volove” znaËilo

je samo zadovoljiti svoju radoznalost. Ni treÊi izgovor nije

imao pravi razlog. »injenica da se pozvani gost oæenio nije

ga morala sprijeËiti da prisustvuje gozbi. Svakako da bi i

njegova æena bila dobrodoπla. Meutim, on je imao svoje

zamisli o zadovoljstvima i izgleda da su mu one bile mnogo

privlaËnije od onih koje bi mu se nudile na gozbi. On se

navikao traæiti zadovoljstva u druæenju s drugim osobama,

a ne s domaÊinom gozbe. Zato se nije ni pokuπavao oprav-

dati, nije se potrudio pruæiti makar samo prividno pristo-

jan izgovor za svoje odbijanje. Njegovo “ne mogu” bilo je

samo prikrivanje istine koja je glasila: “Nije mi stalo da

doem!”

Svi izgovori otkrivaju um preokupiran drugim poslovi-

ma. Tim su pozvanim gostima drugi probici bili mnogo preËi.

Poziv koji su trebali prihvatiti bio je odbijen, a velikoduπni

prijatelj povrijeen njihovom ravnoduπnoπÊu.

Velikom veËerom Krist prikazuje blagoslove ponuene

preko Evanelja. Zapravo, bio je ponuen i sam Isus Krist.

On je kruh koji silazi s Neba; i od Njega teku rijeke spasenja.

Gospodnji vjesnici najavili su Æidovima dolazak Spasitelja;

222

“Izii na putove i meu ograde”


oni su ukazali na Krista kao na “Jaganjca Boæjeg koji uzima

grijeh svijeta” (Ivan 1,29). Na gozbi koju je priredio, Bog

im nudi najveÊi dar koji Nebo moæe dati — dar koji se ne

moæe procijeniti. Boæja ljubav je priredila skupocjenu goz-

bu, pripremila neiscrpne zalihe. Sam Krist naglaπava: “Ako

tko jede od ovoga kruha, æivjet Êe zauvijek!” (Ivan 6,51)

Meutim, da bi mogli prihvatiti poziv na evaneosku

gozbu, svoje zemaljske probitke morali su podrediti jednom

cilju: da prihvate Krista i Njegovu pravednost. Bog je za Ëo-

vjeka dao sve i On traæi od njega da Njegovu sluæbu stavi

iznad svih zemaljskih i sebiËnih probitaka. On ne moæe pri-

hvatiti podijeljeno srce. Srce koje je preokupirano zemalj-

skim sklonostima ne moæe biti posveÊeno Bogu.

Ova pouka vrijedi za sva vremena. Mi moramo slijediti

Janje Boæje kamo god Ono poe. Moramo izabrati Njegovo

vodstvo, Njegovo druπtvo cijeniti viπe od druπtva zemaljskih

prijatelja. Krist kaæe: “Tko viπe ljubi oca ili majku nego me-

ne, nije me dostojan. Tko viπe ljubi sina ili kÊer nego mene,

nije me dostojan.” (Matej 10,37)

Mnogi, okupljeni oko obiteljskog stola dok su lomili svoj

svakidaπnji kruh u Kristove dane, ponavljali su rijeËi: “Bla-

go onomu koji bude na objedu u kraljevstvu Boæjem!” Me-

utim, Krist im je pokazao kako je teπko naÊi goste za goz-

bu koja je pripravljena uz tako veliki troπak. Oni koji su

sluπali Njegove rijeËi bili su svjesni da su odbili poziv milo-

sti. Njima su zemaljski posjedi, bogatstvo i zadovoljstva pot-

puno zaokupili pozornost. Kao po dogovoru, svi su naπli

neki izgovor.

Tako je i danas. Izgovori kojima su se pozvani gosti ne-

kada pravdali πto odbijaju poziv na gozbu pokrivaju cijelu

“Ja sam kruh æivota. OËevi vaπi jedoπe manu u

pustinji i pomrijeπe. Ovo je onaj kruh πto s neba

silazi da onaj tko od njega jede ne umre. Ja sam

æivi kruh koji je siπao s neba.” (Ivan 6,48-51)



223

224

149

lepezu izgovora koje ljudi sada daju kad odbijaju evaneo-

ski poziv. Oni izjavljuju da ne mogu ugroziti svoje svjetov-

ne interese prihvaÊajuÊi zahtjeve Evanelja. Oni svoje zemalj-

ske probitke smatraju daleko vrednijima od vjeËnih. I tako

blagoslovi koje su primili od Boga postaju prepreka koja njih-

ovu duπu odvaja od njihovog Stvoritelja i Otkupitelja. Ne æele

biti zaustavljeni u svojim zemaljskim pothvatima i zato ka-

æu vjesnicima milosti: “Sad zasad hajde! Kad imadnem zgodno

vrijeme, opet Êu te k sebi dozvati.” (Djela 24,25) Drugi na-

vode teπkoÊe koje bi se pojavile u njihovim druπtvenim od-

nosima kad bi prihvatili Boæji poziv. Kaæu da ne mogu sebi

dopustiti da poremete odnose sa svojim roacima i pozna-

nicima. I tako pokazuju da spadaju meu osobe spomenute

u ovoj Kristovoj usporedbi. DomaÊin gozbe smatra da su svo-

jim prozirnim izgovorima pokazali prijezir prema Njegovom

pozivu.

»ovjek koji je rekao: “Oæenio sam se, zato ne mogu doÊi!”

predstavlja mnogobrojnu skupinu. Ima mnogo onih koji

dopuπtaju svojoj æeni ili svojem muæu da ih sprijeËi da pri-

hvate Boæji poziv. Muæ kaæe: “Iako shvaÊam svoju duænost,

ne mogu je prihvatiti sve dok se moja æena tomu protivi.

Ona mi svojim utjecajem oteæava odluku!” Kad æena Ëuje

poziv milosti: “Doite, veÊ je sve gotovo!” ona odgovara:

“Molim te, ispriËaj me! Moj muæ odbija pozive milosti. Kaæe

da mu poslovi onemoguÊuju da se odazove. Moram podu-



“Rekoπe mu nato: ‘Naπi su oËevi jeli manu u pus-

tinji, kao πto stoji pisano: Dade im kruh s neba

za jelo.’ ‘Zaista, zaista, kaæem vam — odvrati im

Isus — nije vam Mojsije dao kruh s neba; napro-

tiv, Otac moj vam daje pravi kruh s neba. Jer kruh

je Boæji onaj koji silazi s neba i daje æivot svije-

tu... Ja sam kruh æivota. Tko dolazi k meni, si-

gurno neÊe ogladnjeti. Tko vjeruje u me, sigurno

neÊe nikada oæednjeti.’” (Ivan 6,30-35)



prijeti svojeg muæa i zato ne mogu doÊi.” DjeËja srca su po-

krenuta. Djeca æele doÊi. Ali vole oca i majku i buduÊi da

oni ne prihvaÊaju evaneoski poziv, djeca misle da se ni od

njih ne moæe oËekivati da dou. I ona kaæu: “Molim te, is-

priËaj me!”

Svi oni odbijaju Spasiteljev poziv zato πto se boje podjela

u obitelji. Smatraju da Êe, ako odbiju posluπati Boga, osigu-

rati mir i napredak doma; ali su u zabludi. Oni koji siju se-

biËnost, poæet Êe sebiËnost. OdbijajuÊi Kristu ljubav, odbi-

jaju jedino πto moæe osigurati neporoËnost i Ëvrstinu ljud-

skoj ljubavi. Ne samo da Êe izgubiti Nebo, veÊ Êe propustiti

istinski uæivati u onome zbog Ëega su ærtvovali Nebo.

Po Kristovim rijeËima, domaÊin gozbe, kad je saznao

kako su se uzvanici ponijeli prema njegovom pozivu, po-

staje srdit i kaæe sluzi: “Idi brzo na trgove i gradske ulice

te dovedi ovamo: siromaπne, sakate, slijepe, hrome!”

DomaÊin se odvratio od onih koji su prezreli njegovo

obilje i pozvao one koji nisu bili siti, koji nisu imali kuÊe i

imanja. Pozvao je one koji su siromaπni i gladni i koji Êe

cijeniti obilje koje im je ponueno. Krist je rekao: “Zaista,

kaæem vam, carinici i bludnice pred vama su na putu u kra-

ljevstvo nebesko.” (Matej 21,31) Koliko god jadni bili neki

pripadnici ljudskog roda koje ljudi preziru i od kojih se

odvraÊaju, ipak nisu toliko nisko pali niti su toliko jadni da

ih Bog ne zapaæa i ne voli. Krist Ëezne da brigama izmuËe-

na, umorna i potlaËena ljudska biÊa dou k Njemu. On im

æeli udijeliti svjetlo, radost i mir, ono πto se ni na kojem

drugom mjestu ne moæe naÊi. I najteæi greπnici predmet su

Njegove duboke, iskrene suÊuti i Njegove ljubavi. On πalje

svojeg Svetoga Duha da u njima pobudi ljubav i pokuπa ih

privuÊi Kristu.

Sluga koji je doveo siromaπne i slijepe na gozbu, izvje-

πtava svojega gospodara: “Gospodaru, uËinjeno je πto si za-

povjedio, ali ima joπ mjesta!” “Gospodar reËe sluzi: ‘Izii

na putove i meu ograde i natjeraj svijet da doe da mi se

napuni kuÊa!’” Ovdje je Krist opisao djelo Evanelja izvan

ograde judaizma, na putovima i stazama ovoga svijeta.

Posluπni ovoj zapovijedi, Pavao i Barnaba su objavili Æi-

dovima: “Vama je najprije trebalo propovijedati rijeË Boæju.

Ali kako je vi od sebe odbijate i sami sebe smatrate nedo-

225

226

151

stojnima vjeËnoga æivota, mi se obraÊamo poganima, jer nam

je tako zapovjedio Gospodin: ‘Postavio sam te svjetlom

poganima, da im budeπ spasenje do kraja zemlje.’ Kad po-

gani to Ëuπe, poËeπe veselo slaviti rijeË Gospodnju i prigr-

liπe vjeru svi koji bijahu usmjereni vjeËnom æivotu.” (Djela

13,46-48)

Evaneoska poruka koju su objavljivali Kristovi uËenici

bila je objavljivanje Njegovog prvog dolaska na svijet. Ona

je donosila ljudima Radosnu vijest o spasenju vjerom u Nje-

ga. Ona je ukazivala i na to da Êe On doÊi i drugi put u

slavi da izbavi svoj narod i tako ulijevala ljudima nadu da

Êe vjerom i posluπnoπÊu dijeliti baπtinu svetih u svjetlu. Ova

poruka upuÊena je i ljudima danas i ovaj put je s njom po-

vezano najavljivanje skorog drugog Kristovog dolaska. Zna-

ci Njegovog dolaska koje je On sam dao ispunili su se, i na

temelju nauka Boæje rijeËi mi moæemo znati da je naπ Go-

spodar pred vratima.

Ivan u Otkrivenju najavljuje da Êe se neposredno prije

Kristovog drugog dolaska propovijedati evaneoska poruka.

On je vidio anela “gdje leti u najviπem dijelu neba noseÊi

jednu neprolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo navijes-

titi stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i

puku. Vikao je jakim glasom: ‘Bojte se Boga i zahvalite mu,

jer je doπao Ëas njegova Suda! Poklonite se Stvoritelju neba

i zemlje, mora i izvora voda!’” (Otkrivenje 14,6.7)

Prema ovom proroËanstvu, nakon najavljivanja suda i

poruka koje su s njime povezane, slijedi dolazak Sina »o-



“Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pra-

davni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi

na glavi kao Ëista vuna. Njegovo prijestolje kao

plamenovi ognjeni i toËkovi kao æarki oganj. Ri-

jeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. TisuÊu

tisuÊa sluæahu njemu, mirijade stajahu pred njim.

Sud sjede, knjige se otvoriπe.” (Daniel 7,9.10)

227



vjeËjega na oblacima nebeskim. Najavljivanje suda zapravo

je propovijedanje da je drugi Kristov dolazak pred vratima.

To najavljivanje nazvano je neprolaznom radosnom vijeπÊu.

Prema tome, propovijedanje drugog Kristovog dolaska, ob-

javljivanje njegove blizine, prikazano je kao bitni dio evan-

eoske poruke.

Biblija izjavljuje da Êe u posljednje dane ljudi biti obuzeti

svjetovnim pothvatima, uæicima i stjecanjem novca. Oni Êe

biti slijepi za nebeske stvarnosti. Krist kaæe: “Kao πto je bilo

u Noino vrijeme, tako Êe biti za dolaska Sina »ovjeËjega.

Kao πto su ljudi jeli i pili, æenili se i udavali u vrijeme πto

je prethodilo potopu, i to sve do dana kad Noa ue u lau,

a da niπta nisu nasluÊivali dok ne doe potop i sve ih od-

nese, tako Êe biti i za dolaska Sina »ovjeËjega.” (Matej 24,37-

39)

Tako je i danas. Ljudi jure za dobitkom i sebiËnim uæi-

cima kao da nema Boga, kao da nema Neba ni buduÊega

svijeta. U Noino vrijeme bilo je poslano upozorenje na potop

da bi trgnulo ljude iz njihovog bezakonja i pozvalo ih na

pokajanje. Isto tako poruka o skorom Kristovom dolasku ima

cilj da trgne ljude iz njihove obuzetosti svjetovnim pothva-

tima kako bi postali svjesni nebeskih stvarnosti i prihvatili

poziv da sjednu za Gospodnji stol.

Evaneoski poziv treba biti objavljen cijelom svijetu —

“svakom narodu i plemenu, jeziku i puku” (Otkrivenje 14,6).

Posljednja vijest opomene i milosti treba obasjati cijelu Zemlju

svojom slavom. Ona treba obuhvatiti sve slojeve ljudi, bo-

gate i siromaπne, ugledne i prezrene. Krist je rekao: “Izii

na putove i meu ograde i natjeraj svijet da doe da mi se

napuni kuÊa!”

Svijet propada zbog nedostatnog poznavanja Evanelja.

Postoji glad za Boæjom rijeËju. Rijetki su oni koji propovije-

daju RijeË nepomijeπanu s ljudskim predajama. Iako imaju

Bibliju u rukama, ljudi ne primaju blagoslove koje im je Bog

u njoj namijenio. Gospodin poziva svoje sluge da Njegovu

poruku odnesu ljudima. RijeË vjeËnog æivota mora se obja-

viti onima koji umiru u svojim grijesima.

U zapovijedi da iziu na putove i meu ograde, Krist

odreuje posao svima koje je pozvao da sluæe u Njegovo

ime. Cijeli svijet je radno polje Kristovih slugu. Cijela ljud-

228

229

153

ska obitelj saËinjava njihove sluπatelje. Gospodin æeli da se

Njegova rijeË milosti objavi svakoj duπi.

U velikoj mjeri to se moæe postiÊi osobnim radom. Tom

se metodom i Krist sluæio. Njegovo djelo se najveÊim dije-

lom sastojalo od razgovora s pojedincima. On je posebno

cijenio sluπateljstvo koje se sastojalo od jedne osobe. Preko

te jedne duπe poruka se Ëesto prenosila tisuÊama.

Mi ne smijemo Ëekati da duπe dou k nama; moramo

ih potraæiti tamo gdje æive. Kad se RijeË propovijeda s pro-

povjedaonice, rad je tek zapoËeo. Mnoπtvo ljudi nikada ne-

Êe biti obuhvaÊeno Evaneljem ukoliko im se ono ne odnese.

Poziv na gozbu prvo je bio upuÊen æidovskom narodu,

narodu Ëiji su pripadnici bili pozvani da djeluju kao uËitelji

i voe meu ljudima, narodu u Ëijim su rukama bili sveti

spisi koji su najavljivali Kristov dolazak, narodu kojemu je

bila povjerena simboliËka sluæba koja je prikazivala Njego-

vo poslanje. Da su sveÊenici i narod posluπali poziv, mogli

su se sjediniti s Kristovim glasnicima u objavljivanju evan-

eoskog poziva svijetu. Istina im je bila poslana da bi je mogli

πiriti. Kad su odbili poziv, on je bio upuÊen siromaπnima,

sakatima, slijepima i hromima. Carinici i greπnici su prihvatili

poruku. Kad je evaneoski poziv bio upuÊen neznaboπci-

ma, primijenjen je isti radni plan. Poruka je prvo morala

biti objavljena “na putovima” — ljudima koji igraju aktivnu

ulogu u poslovima svijeta, uËiteljima i voama u narodu.

Neka Gospodnji vjesnici to imaju na umu. Pastirima stada,

uËiteljima koje je Bog postavio, vijest treba biti objavljena

kao poruka koja se mora posluπati. Onima koji pripadaju

viπim druπtvenim slojevima, mora se pristupati s njeænom

naklonoπÊu i bratskom paænjom. Ljudi u poslovnom svije-

tu, na visokim i odgovornim poloæajima, ljudi velikih istra-

æivaËkih sposobnosti i znanstvene pronicavosti, genijalni

umovi, uËitelji Evanelja Ëiji um joπ nije upoznat s poseb-

nim istinama za ovo vrijeme — oni moraju biti prvi koji Êe

Ëuti poruku. Njima se mora objaviti poziv.

Postoji djelo koje se mora obaviti za bogate. Oni mo-

raju postati svjesni svoje odgovornosti kao ljudi kojima su

povjereni darovi Neba. Moramo ih podsjetiti da Êe jednoga

dana polagati raËun pred Onim koji Êe suditi i æivima i mr-

tvima. S njima moramo raditi s ljubavlju i u strahu Boæjem.

230



Vrlo Ëesto se bogataπ uzda u svoje bogatstvo i nije svjestan

opasnosti koja mu prijeti. OËi njegova uma moraju biti pri-

vuËene k onomu πto ima trajnu vrijednost. On mora priznati

autoritet istinske dobrote koja kaæe: “Doite k meni svi koji

ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti. Uzmite jaram

moj na se i uËite od mene, jer sam krotka i ponizna srca.

Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama, jer jaram je moj sla-

dak, a moje breme lako.” (Matej 11,28-30)

Onima koji se u svijetu istiËu svojom naobrazbom, bo-

gatstvom ili pozivom rijetko se osobno skreÊe pozornost na

probitak njihove duπe. Mnogi krπÊanski radnici oklijevaju se

pribliæiti pripadnicima ovog druπtvenog sloja. Meutim, ta-

ko ne bi smjelo biti. Kad bi se netko utapao, mi ne bismo

stajali po strani i gledali kako gine samo zato πto je pravnik,

trgovac ili sudac. Kad bismo vidjeli ljude kako jure prema

provaliji, sigurno ih ne bismo oklijevali pozvati da stanu,

bez obzira na njihov poloæaj i æivotni poziv. Isto tako ne

bismo smjeli oklijevati upozoriti ljude na opasnosti koje prijete

njihovoj duπi.

Nitko ne bi smio biti zanemaren zbog svoje prividne oda-

nosti onomu πto je u svijetu. Mnogi ljudi na visokim dru-

πtvenim poloæajima su potiπteni i siti taπtine. Oni Ëeznu za

mirom kojega nemaju. »ak i u najviπim druπtvenim slojevi-

ma ima onih koji su gladni i æedni spasenja. Mnogi Êe pri-

hvatiti pomoÊ ukoliko im se Gospodnji vjesnici pribliæe osob-

no, na ljubazan naËin, sa srcem koje je Kristova ljubav uËi-

nila blagim.

Uspjeh evaneoske poruke ne zavisi od uËenog govora,

rjeËitog svjedoËenja ili Ëvrstih dokaza. On zavisi od jedno-

stavnosti poruke i njezine prilagoenosti duπama koje su glad-

ne kruha æivota. “©to mi valja Ëiniti da dobijem æivot vjeË-

ni?” — to je nuæna potreba duπe.

TisuÊama ljudi moæe se priÊi na najjednostavniji i naj-

skromniji naËin. VeÊina intelektualaca, onih koji se smatraju

najsposobnijim muπkarcima i æenama u svijetu, Ëesto je osvje-

æena jednostavnim rijeËima onih koji ljube Boga i koji znaju

govoriti o toj ljubavi isto tako prirodno kao πto svjetovni

ljudi govore o onome za πto su najdublje zainteresirani.

Paæljivo pripremljene i promiπljene reËenice Ëesto ima-

ju malo utjecaja. Ali iskrene i poπtene rijeËi nekog Boæjeg

231

232

155

sina ili kÊeri, izgovorene s prirodnom jednostavnoπÊu, ima-

ju snagu da otvore vrata srca koje je dugo bilo zatvoreno

za Krista i Njegovu ljubav.

Neka onaj koji radi za Krista uvijek ima na umu da ne

smije raditi u svojoj sili. Neka se osloni na Gospodnje pri-

jestolje s vjerom u Njegovu moÊ da spasi. Neka se bori s

Bogom u molitvi, a onda neka radi sluæeÊi se svim sposob-

nostima koje mu je Bog dao. Sveti Duh mu stoji na raspo-

laganju kao jamstvo njegove uspjeπnosti. SluæbujuÊi aneli

bit Êe uz njega da utjeËu na srca.

Da su starjeπine i uËitelji u Jeruzalemu prihvatili isti-

nu koju im je Krist objavio, kakvo bi misionarsko srediπte

postao njihov grad! Otpali Izrael bi se obratio. Veliko mno-

πtvo okupilo bi se oko Gospodina i Evanelje bi bilo brzo

odneseno u sve krajeve svijeta! Isto je tako i danas. Kad

bi utjecajni ljudi, s velikim sposobnostima za korisnu sluæ-

bu, bili zadobiveni za Krista, kakvo bi se djelo preko njih

moglo obaviti u podizanju palih, okupljanju odbaËenih, u

πirenju radosne vijesti o spasenju na sve strane! Poziv bi

se mogao brzo objaviti i gosti okupiti da sjednu za Gospodnji

stol.

Meutim, ne smijemo misliti samo o velikim i nadare-

nim ljudima i zanemarivati siromaπnije slojeve. Krist je na-

redio svojim vjesnicima da idu k onima koji su na putovi-

ma i meu ogradama, siromaπnima i prezrenima na Zemlji.

Na trgovima i ulicama velikih gradova, na pustim putovima

u unutraπnjosti zemlje ima obitelji i pojedinaca — moæda stra-

naca u stranoj zemlji — koji nisu povezani s Crkvom i koji

u svojoj osamljenosti misle da ih je Bog zaboravio. Oni nisu

svjesni πto im valja Ëiniti da dobiju vjeËni æivot. Mnogi od

njih su potonuli u grijeh. Mnogi su pali u oskudicu. Optere-

Êeni su patnjama, potrebama, nevjerovanjem, oËajem. Pri-

jete im bolesti svih vrsta, napadajuÊi i tijelo i duπu. Oni poku-

πavaju naÊi utjehu u svojim nevoljama, a Sotona ih kuπa da

je traæe u strastima i uæicima koji vode u propast i u smrt.

On im nudi sodomske jabuke koje Êe im se u ustima pretvoriti

u pepeo. Oni troπe svoj novac na ono πto nije hrana i svoj

trud na ono πto ne siti.

U ovim napaÊenima trebamo vidjeti one koje je Krist

doπao spasiti. Njegov poziv njima glasi: “O vi svi koji ste

233



æedni, doite na vodu; ako novaca i nemate, doite. Bez no-

vaca i bez naplate kupite vina i mlijeka!... Mene posluπajte,

i dobro Êete jesti, i soËna Êete uæivati jela. Priklonite uho i k

meni doite, posluπajte, i duπa Êe vam æivjeti.” (Izaija 55,1-3)

Bog nam je dao posebnu zapovijed da se brinemo o

strancima, prognanicima i siromaπnim duπama kojima nedo-

staje moralna snaga. Mnogi koji su naizgled ravnoduπni pre-

ma vjeri, duboko u srcu Ëeznu za odmorom i mirom. Iako

su, moæda, duboko potonuli u grijeh, ipak postoji moguÊ-

nost da budu spaπeni.

Kristovi sluge trebaju slijediti Njegov primjer. Dok je iπao

iz mjesta u mjesto, On je tjeπio napaÊene i lijeËio bolesne.

Zatim im je objavljivao velike istine o svojem kraljevstvu.

To je djelo koje moraju obavljati i Njegovi sljedbenici. Kad

budete ublaæavali tjelesne patnje, naÊi Êete naËin da poslu-

æite i potrebama duπe. Moæete im ukazati na raspetog Spa-

sitelja i govoriti o ljubavi velikog LijeËnika koji ih jedini moæe

iscijeliti.

Kaæite jadnim, beznadnim duπama koje su zaπle s pravog

puta da ne moraju oËajavati. Iako su pogrijeπile, iako nisu

izgraivale pravi karakter, Bog ih æeli vratiti k sebi, obnoviti

im radost spasenja. On æeli uzeti naizgled bezvrijedni mate-

rijal, one preko kojih je radio Sotona, i uËiniti ih podanici-

ma svoje milosti. On Êe ih s radoπÊu izbaviti od gnjeva koji

Êe pasti na neposluπne. Kaæite im da ima lijeka, da ima oËiπ-

Êenja za svaku duπu! Ima mjesta za njih za Gospodnjim sto-

lom. On samo Ëeka da im ukaæe dobrodoπlicu.

Oni koji odlaze na putove i meu ograde pronaÊi Êe i

druge osobe, potpuno razliËitog karaktera, koji trebaju nji-

hovu pomoÊ. PronaÊi Êe ljude koji æive u potpunom skladu

sa svjetloπÊu koju imaju, koji sluæe Bogu najbolje πto znaju,

iako su svjesni da se veliko djelo joπ mora obaviti za njih i

za one koji æive oko njih. Oni Ëeznu za tim da bolje upoznaju

Boga, jer tek poËinju opaæati svjetlucanje veÊeg svjetla. Oni

se mole sa suzama da im Bog poπalje blagoslov koji vjerom

naziru negdje u daljini. Mnoge od tih duπa mogu se naÊi

usred pokvarenosti velikih gradova, mnoge æive u vrlo skrom-

nim okolnostima i upravo zato ostaju nezapaæene u svijetu.

Ima mnogo onih o kojima ni propovjednici ni Crkve niπta

ne znaju. Meutim, na svojim skromnim, bijednim mjestima

234

157

oni svjedoËe za Gospodina. Iako imaju malo svjetla i malo

prilika da se usavrπe kao krπÊani, usred sve te golotinje, gladi

i hladnoÊe, oni se trude da pomognu bliænjima. Zato neka

upravitelji mnogovrsne Boæje milosti potraæe takve duπe, neka

posjete njihove domove i neka u sili Svetoga Duha posluæe

njihovim potrebama. ProuËavajte Bibliju s njima i molite se

s njima u jednostavnosti na koju vas je nadahnuo Sveti Duh.

Krist Êe svojim slugama dati poruku koja Êe tim duπama

posluæiti kao kruh s Neba. I tako Êe se dragocjeni blago-

slov prenositi od srca do srca, od obitelji do obitelji.

Zapovijed izraæena Kristovim rijeËima: “Natjeraj svijet

da doe”, Ëesto se pogreπno tumaËi. Neki su je smatrali nalo-

gom da moramo prisiljavati ljude da prihvate Evanelje. Me-

utim, ona pokazuje æurnost poziva, ali i uspjeπnost doka-

za koje smo upotrijebili. Evanelje se nikada ne sluæi silom

da ljude privede Kristu. Njegova poruka glasi: “O vi svi koji

ste æedni, doite na vodu!” (Izaija 55,1) “Duh i zaruËnica

vele: ‘Doi!’ Tko Ëuje, neka rekne: ‘Doi!’... Tko æeli, neka

badava uzme vode æivota!” (Otkrivenje 22,17) Sila Boæje ljubavi

i milosti nagoni nas da doemo!

Spasitelj kaæe: “Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko

Ëuje moj glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i veËerati s njim,

i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,19.20) Njega ne odvraÊaju po-

ruge niti zadræavaju prijetnje, on neprestano traæi izgublje-

ne govoreÊi: “Kako da te dadem?” (Hoπea 11,8) Iako tvrda

srca odbacuju Njegovu ljubav, On se vraÊa da bi ih joπ snaænije

pozivao: “Evo stojim na vratima i kucam.” PrivlaËna moÊ Nje-

gove ljubavi nagoni duπe da Mu otvore. One same priznaju

Kristu: “Tvoja me desnica dræi, tvoja me briæljivost uzvisi.”

(Psalam 18,36)

Krist Êe svojim vjesnicima usaditi onu istu Ëeznutljivu

ljubav koju On pokazuje traæeÊi izgubljene. Ne smijemo sa-

mo govoriti: “Doi!” Ima onih koji Ëuju poziv, ali su njihove

uπi preslabe da prepoznaju njegovo znaËenje. Njihove oËi

su previπe zaslijepljene da bi mogli vidjeti ikakvo dobro u

onomu πto im je ponueno. Mnogi shvaÊaju svoju veliku

izopaËenost i kaæu: Nisam dostojan da mi se pomogne. Osta-

vite me na miru! Meutim, Boæji sluge ne smiju odustati. S

njeænom ljubavlju, punom saæaljenja, pristupite obeshrabre-

nim i bespomoÊnim duπama. Udahnite im svoju hrabrost,

235



svoju nadu, svoju snagu! Svojom ljubaznoπÊu navedite ih da

dou! “A od spomenutih jednima — koji se kolebaju — doka-

zujte da imaju krivo; druge spasavajte grabeÊi ih iz vatre.”

(Juda 22.23)

Ako Boæji sluge budu hodili s Njim u vjeri, On Êe dati

snagu njihovom propovijedanju. On Êe ih osposobiti da tako

prikaæu Njegovu ljubav i opasnost koja duπama prijeti ako

odbiju Boæju milost da Êe ljudi biti navedeni prihvatiti Evan-

elje. Krist Êe uËiniti prekrasna Ëuda ukoliko ljudi uËine ono

πto im je Bog naredio. Danas se u ljudskim srcima moæe

dogoditi isto tako veliko preobraæenje kakvo se dogaalo u

proteklim naraπtajima. John Bunyan bio je osloboen od bo-

gohuljenja i razvrata, a John Newton od trgovanja robovi-

ma da bi mogli objavljivati uskrslog Spasitelja. I danas se

novi Bunyani i Newtoni mogu pojaviti meu ljudima! Preko

ljudskih orua koja surauju s boæanskim, mogu se zadobi-

ti mnogi zalutali koji Êe onda nastojati obnavljati boæansku

sliku u svojim bliænjima. Ima i onih kojima su bile pruæene

vrlo oskudne prilike, koji su hodili putem zablude zato πto

nisu znali za bolje, i koje Êe obasjati zrake svjetla. Kao πto

je Kristova rijeË doπla Zakeju: “Treba da se danas zadræim

u tvojoj kuÊi” (Luka 19,5) — tako Êe biti upuÊena i njima i

tada Êe se vidjeti da su srca onih koje smo smatrali otvrd-

nulim greπnicima njeæna kao srce djeteta zato πto se Krist

udostojio da ih zapazi. Mnogi Êe doÊi iz velikih zabluda i

grijeha i zauzeti mjesto onih koji su imali prilike i predno-

sti i nisu ih cijenili. Oni Êe se uraËunati meu Boæje iza-

branike, meu Njegove dragocjene odabranike; i kada Krist

doe u svojem kraljevstvu, oni Êe stajati pokraj Njegovog

prijestolja.

Ali “pazite da ne odbijete onoga koji vam govori” (Heb-

rejima 12,25). Isus je rekao: “Kaæem vam da ni jedan od

onih koji bijahu pozvani neÊe okusiti moje veËere.” Oni su

odbili poziv i nijedan od njih neÊe biti pozvan ponovo. Od-

bijajuÊi Krista, Æidovi su otvrdnuli svoja srca i sebe u tolikoj

mjeri predali Sotoninoj sili da im je postalo nemoguÊe

prihvatiti Kristovu milost. Tako je i danas. Ukoliko Boæju ljubav

ne cijenimo, ukoliko ona ne postane vladajuÊe naËelo koje

omekπava i pokorava srce, mi smo potpuno izgubljeni. Go-

spodin nam ne moæe pruæiti snaæniji prikaz svoje ljubavi od

236

237

159

onoga koji nam je veÊ pruæio. Ukoliko Isusova ljubav ne po-

kori srce, nema drugog sredstva kojim bi nas On mogao do-

hvatiti.

Svaki put kad odbijete posluπati vijest milosti, sami sebe

uËvrπÊujete u nevjeri. Svaki put kad propustite otvoriti vra-

ta svojeg srca Kristu, postajete sve nespremniji sluπati Nje-

gov glas kojim vam se obraÊa i tako umanjujete svoju spo-

sobnost da odgovorite na posljednji poziv milosti. Ne do-

pustite da se i o vama napiπe: “Efrajim se udruæio s kumiri-

ma: pusti ga!” (Hoπea 4,17) Ne dopustite da Krist plaËe nad

vama kao πto je plakao nad Jeruzalemom rekavπi: “Koliko

puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao πto kvoËka skuplja svoje

piliÊe pod krila, ali vi ne htjedoste! Evo, vaπa Êe kuÊa biti

prepuπtena vama — pusta!” (Matej 23,37.38)

Mi æivimo u vremenu kad posljednja vijest milosti, po-

sljednji poziv odjekuje meu ljudima. Zapovijed: “Izii na

putove i meu ograde!” doæivljava svoje konaËno ispunje-

nje. Kristov Êe se poziv uputiti svakom Ëovjeku. Vjesnici go-

vore: “Doite, veÊ je sve gotovo!” Nebeski aneli rade za-

jedno s ljudskim oruima. Sveti Duh koristi svaki dokaz da

bi te naveo da doeπ. Krist Ëeka na neki znak kojim Êeπ

pokazati da uklanjaπ prepreke i otvaraπ vrata svojeg srca da

bi On mogao uÊi. Aneli æele odnijeti na Nebo radosnu

poruku da je joπ jedan izgubljeni greπnik pronaen. Nebe-

ske vojske Ëekaju, spremne da zasviraju u svoje harfe i za-

pjevaju pjesmu radosti πto je joπ jedna duπa prihvatila po-

ziv da doe na evaneosku gozbu.



Mjera opraπtanjaOvo se poglavlje temelji na Mateju 18,21-35.

Petar je priπao Kristu i postavio mu pitanje: “Gospodine,

ako brat moj pogrijeπi protiv mene, koliko puta da mu opro-

stim? Do sedam puta?” Rabini su smatrali da se mogu oprostiti

tri prijestupa. PretpostavljajuÊi da primjenjuje Kristov nauk,

Petar je odluËio broj poveÊati na sedam, do broja koji ozna-

Ëava savrπenstvo. Meutim, Krist traæi da se nikada ne umo-

rimo od opraπtanja. Zato mu je odgovorio: “Ne kaæem ti do

sedam puta, nego do sedamdeset i sedam puta.”

Opisao je zatim stvarni uvjet pod kojim se oprost moæe

traæiti i opasnost kojoj se izlaæe Ëovjek koji ne æeli oprostiti.

IspriËao je usporedbu o nekom kralju i njegovom postupa-

nju prema sluæbenicima koji su vodili poslove u njegovom

kraljevstvu. Neki od tih sluæbenika rukovali su velikim

svotama novca koji je pripadao dræavi. Kad je kralj zatraæio

da pregleda poslove koji su im bili povjereni, pred njega je

doveden Ëovjek Ëiji je obraËun pokazao da svojem gospo-

daru duguje golemu svotu od deset tisuÊa talenata. BuduÊi

da nije imao Ëime platiti, vladar je, prema tadaπnjem obi-

Ëaju, naredio da ga se proda u roblje, zajedno sa svim svojim

imanjem, da bi se tako naplatio dug. Meutim, uplaπeni duæ-

nik pao je pred njegove noge i poËeo ga preklinjati: “Ustrp-

ljenja imaj sa mnom, i sve Êu ti vratiti!” I gospodar se saæa-

lio nad tim slugom, oslobodio ga i oprostio mu dug.

“Kad taj sluga izie, susrete jednoga od drugova svojih

koji mu je dugovao stotinu denara. Uhvati ga, poËe ga daviti

i govoriti mu: ‘Vrati πto si duæan!’ Tada pred njega pade drug

njegov i zamoli ga: ‘Ustrpljenja imaj sa mnom, pa Êu ti vra-

titi!’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok ne

(160)

244

243

161

vrati dug. Kad njegovi drugovi vidjeπe πto se dogodi, vrlo

se raæalostiπe te odoπe sve javiti gospodaru. Nato ga dozva

k sebi gospodar njegov pa mu reËe: ‘Zli slugo, sav sam ti

dug oprostio jer si me molio. Zar nije trebalo da se i ti smi-

lujeπ svome drugu kako sam se i ja tebi smilovao?’ Tada ga

njegov gospodar, pun gnjeva, predade muËiteljima dok ne

vrati sav dug.”

Ova usporedba zalazi u pojedinosti koje su nuæne da bi

se stvorila potpuna slika, ali koje nemaju neke duhovne vaæ-

nosti. Zato im ne treba poklanjati pozornost. Meutim, ovom

su usporedbom opisane neke znaËajne istine i o njima tre-

ba razmiπljati.

Oprost koji je kralj dodijelio prikazuje boæanski oprost

grijeha. Krist je prikazan kraljem koji, pokrenut saæaljenjem,

opraπta dug svojem sluzi. Tom je Ëovjeku prijetila kazna koju

je propisivao prekrπeni zakon. On sam se nije mogao izbaviti

i upravo zato je Krist doπao na ovaj svijet, odjenuo svoju

boæansku narav ljudskom i dao svoj æivot, pravednik za ne-

pravednike. Dao je sebe za naπe grijehe i zato svakoj duπi

besplatno nudi krvlju steËeni oprost. “Jer je u Jahve milosr-

e i obilno je u njega otkupljenje.” (Psalam 130,7)

Ovo je podruËje na kojemu moramo pokazivati saæalje-

nje prema onima koji su greπnici kao i mi. “Ljubljeni, ako

je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga.”

(1. Ivanova 4,11) Krist kaæe: “Badava ste primili, badava i

dajte!” (Matej 10,8)

Kad je duænik iz usporedbe traæio da mu se odgodi pla-

Êanje duga i obeÊavao: “Ustrpljenja imaj sa mnom, pa Êu ti

vratiti!” kazna je bila povuËena. Cijeli dug bio je izbrisan.

Uskoro je dobio i priliku da slijedi primjer gospodara koji

mu je oprostio. Iziπavπi iz palaËe, sreo je svojeg prijatelja,

takoer slugu, koji mu je dugovao malu svotu. Njemu je bilo

oproπteno deset tisuÊa talenata; ovaj duænik je njemu dugo-

vao samo stotinu denara. Meutim, Ëovjek prema kojemu

se tako milostivo postupalo, ponaπao se prema svojem surad-

niku na sasvim drugaËiji naËin. Njegov duænik uputio mu

je molbu, potpuno sliËnu onoj koju je on sam uputio kra-

lju, ali bez sliËnog ishoda. Isti Ëovjek koji je prije tako kratkog

vremena dobio oprost nije imao ni njeænosti ni saæaljenja.

Milost koja je njemu bila ukazana nije se pokazala u njego-

245

Mjera opraπtanja


vom postupanju prema prijatelju u nevolji. Nije odgovorio

na zahtjev da bude strpljiv. Malena svota koju je potraæivao

bila je sve πto je nezahvalni sluga imao na umu. Zahtijevao

je sve πto je smatrao svojim pravom i proveo u djelo presu-

du sliËnu onoj koja je njemu bila milosrdno oproπtena.

Koliko ima onih koji i danas pokazuju isti duh! Kad je

duænik molio milost od svojega gospodara, nije imao pravog

pojma o veliËini svojeg duga. Nije shvatio svoju bespomoÊ-

nost. Nadao se da Êe se izbaviti svojim trudom. Zato je i

molio: “Ustrpljenja imaj sa mnom, pa Êu ti vratiti!” Kao on,

mnogi se nadaju da Êe svojim djelima zasluæiti Boæju na-

klonost. Oni ne shvaÊaju svoju bespomoÊnost. Oni ne pri-

hvaÊaju Boæju milost kao Boæji dragovoljni dar, veÊ pokuπa-

vaju razviti neku svoju pravednost. Njihova srca nisu skrha-

na i skruπena zbog grijeha koje su poËinili i zato su strogi

i nepomirljivi prema drugima. Njihovi grijesi prema Bogu,

kad bi se usporedili s grijesima njihovog brata prema nji-

ma, izgledali bi kao deset tisuÊa talenata prema stotinu de-

nara — skoro milijun prema jedan; a ipak se usuuju biti

nepomirljivi, nespremni da oproste.

Po Kristovim rijeËima, gospodar je pozvao nemilosrd-

nog duænika i rekao: “‘Zli slugo, sav sam ti dug oprostio jer

si me molio. Zar nije trebalo da se i ti smilujeπ svome dru-

gu kako sam se i ja tebi smilovao?’ Tada ga njegov gospo-

dar, pun gnjeva, predade muËiteljima dok ne vrati sav dug.”

Isus je nastavio: “Tako Êe i Otac moj nebeski postupiti s

vama ako ne oprostite jedni drugima od svega srca.” Onaj

koji odbija oprostiti, odbacuje svaku nadu da Êe i sam dobiti

oprost.

Meutim, pouka ove usporedbe ne smije se zloupotrije-

biti. Boæja spremnost da nam oprosti ne umanjuje ni na koji

naËin naπu duænost da Mu budemo posluπni. Isto tako, duh

opraπtanja prema naπim bliænjima ne umanjuje njihove pra-

vedne obveze prema nama. U molitvi koju je nauËio svoje

uËenike, Krist je rekao: “I otpusti nam duge naπe kako i mi

otpuπtamo duænicima svojim!” (Matej 6,12) Time Krist nije

æelio reÊi da ne smijemo traæiti od svojih duænika da ispune

svoje zakonske obveze prema nama ukoliko æelimo dobiti

oprost svojih grijeha. Ako oni ne mogu izvrπiti svoje obveze,

Ëak i onda kad je to posljedica njihovog nerazumnog

247

246

163

upravljanja sredstvima, mi ih ne smijemo bacati u zatvor,

tlaËiti ili Ëak nemilosrdno postupati prema njima; meutim,

usporedba nas ne uËi da pomaæemo tuu lijenost. Boæja rijeË

izjavljuje da onaj tko ne æeli raditi, ne treba ni jesti (2. So-

lunjanima 3,10). Gospodin ne zahtijeva od Ëovjeka koji na-

porno radi da podupire druge u njihovoj lijenosti. Mnogi

gube vrijeme, ne ulaæu ozbiljne napore i zato zapadaju u

siromaπtvo i oskudicu. Ukoliko oni koji imaju ove mane ne

isprave svoje nedostatke, sve πto bismo mogli uËiniti za njih

sliËilo bi sipanju blaga u vreÊu bez dna. Ipak, postoji i ne-

izbjeæno siromaπtvo, i mi moramo pokazati razumijevanje i

suÊut prema takvim nesretnicima. Prema bliænjima moramo

postupati onako kako bismo æeljeli da se u sliËnim okolno-

stima postupa prema nama.

Sveti Duh poziva nas preko apostola Pavla: “Ako πto vrijedi

pobuda u Kristu, ako πto ljubezna utjeha, ako zajednica s

Duhom, ako njeænost i samilost, uËinite potpunom moju ra-

dost: budite sloæni, imajte istu ljubav, isto srce i jednu te

istu misao! Ne Ëinite niπta iz sebiËnosti ili taπte slave, nego

u poniznosti smatrajte jedan drugoga veÊim od sebe! Ne gle-

dajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist

drugih!” (Filipljanima 2,1-5)

Meutim, grijeh se ne smije shvaÊati olako. Gospodin

nam je zapovjedio da ne trpimo zlo na svojem bratu. On

kaæe: “Ako ti brat sagrijeπi, ukori ga!” (Luka 17,3) Grijeh se

mora nazvati njegovim pravim imenom i mora se jasno iznijeti

onomu koji Ëini zlo.

ObraÊajuÊi se Timoteju, nadahnut Svetim Duhom, apostol

Pavao piπe: “Propovijedaj rijeË — kori, prijeti, opominji u

svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke.” (2. Timoteju 4,2) I Titu

je napisao: “Ima, naime, mnogo buntovnika, brbljavaca i za-

vodnika... zato ih strogo karaj da budu zdravi u vjeri.” (Titu

1,10-13)

Sam Krist je rekao: “Ako ti brat sagrijeπi, poi te ga ukori

nasamo. Ako te posluπa, dobio si svoga brata. Ako te ne po-

sluπa, dovedi joπ jednoga ili dvojicu sa sobom da sve, osla-

njajuÊi se na izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjero-

dostojno. Ako ni njih ne posluπa, saopÊi to Crkvi! Ako li ni

Crkve ne posluπa, smatraj ga poganinom i carinikom!” (Ma-

tej 18,15-17)

248

Mjera opraπtanja


Naπ Gospodin uËi da se sporovi meu krπÊanima mo-

raju izgladiti u Crkvi. Ne smijemo ih iznositi pred one koji

se ne boje Boga. Ako krπÊaninu njegov brat uËini zlo, neka

se ne obraÊa nevjernicima ni sudskim ustanovama. Neka

slijedi upute koje je dao Krist. Umjesto da se pokuπava osve-

titi, neka se trudi spasiti svojeg brata. Bog Êe πtititi probi-

tak onih koji Ga ljube i koji Ga se boje pa zato svoj sluËaj

moæemo s povjerenjem prepustiti Onomu koji sudi praved-

no.

Vrlo Ëesto, kad se uËinjena zla ponavljaju nekoliko pu-

ta, a poËinitelj svaki put priznaje svoju pogreπku, povrije-

eni postaje umoran i misli da je veÊ dovoljno opraπtao. Me-

utim, Spasitelj nam je jasno rekao kako moramo postupati

prema onima koji nam Ëine zlo: “Ako ti brat sagrijeπi, ukori

ga pa mu oprosti ako se pokaje.” (Luka 17,3) Nemoj ga sma-

trati nedostojnim svojeg povjerenja. “Pazi na samoga sebe

da i ti ne budeπ iskuπan.” (GalaÊanima 6,1)

Ukoliko tvoja braÊa grijeπe, trebaπ im oprostiti. Kada dou

k tebi i priznaju πto su uËinili, nemoj reÊi: “»ini mi se da

nisu pokazali dovoljno poniznosti. Mislim da njihovo priznanje

nije iskreno.” Odakle ti pravo da im sudiπ kad ne moæeπ Ëi-

tati srca? Boæja rijeË kaæe: “Oprosti mu ako se pokaje. Ako

i sedam puta na dan sagrijeπi protiv tebe i sedam ti se puta

obrati i rekne: ‘Kajem se!’ — oprosti mu!” (Luka 17,3.4) I

ne samo sedam puta, veÊ sedamdeset puta sedam — upravo

onoliko Ëesto koliko Bog opraπta tebi!

Mi sami za sve dugujemo Boæjoj obilnoj milosti. Milost

u Savezu odredila je naπe sinovstvo. Milost u Spasitelju omo-

guÊila je naπe otkupljenje, naπe obnovljenje i naπe uzdiza-

nje do poloæajaa subaπtinika s Kristom. Neka se ta milost

pokaæe i prema drugima.

Nemojte onima koji su pogrijeπili dati povoda da se obes-

hrabre. Nemojte svojom farizejskom oπtrinom ranjavati svo-

jeg brata. Neka vam se ni u umu ni u srcu ne pojavi neka

zajedljiva, gorka misao. Neka se nikakav trag prijezira ne

pokaæe u vaπem glasu. Ako odluËite izraziti neko svoje miπ-

ljenje, zauzeti ravnoduπan stav ili pokazati sumnjiËavost ili

nepovjerenje, moæete zapeËatiti propast te duπe. Njoj je po-

treban brat sa srcem starijeg Brata, srcem punim saæaljenja,

da utjeËe na njezine ljudske osjeÊaje. Neka osjeti Ëvrst sti-

250

249

165

sak bratske ruke, neka Ëuje πapat: “Hajde da se pomolimo!”

Bog Êe i vama i njemu pokloniti bogato iskustvo. Molitva

nas sjedinjuje meusobno i s Bogom. Molitva dovodi Isusa

na naπu stranu, daje slaboj, zbunjenoj duπi novu snagu da

svlada svijet, tijelo i avola. Molitva odbija Sotonine napa-

de.

Kad se netko odvrati od nesavrπenih ljudi da bi proma-

trao Isusa, u njegovom se karakteru dogaa boæanska pre-

obrazba. Kristov Duh, djelujuÊi na srce, prilagouje ga Nje-

govoj slici. A tada je na vama da uzdignete Isusa. Neka vaπe

duhovne oËi promatraju “Jaganjca Boæjeg koji uze grijeh

svijeta” (Ivan 1,29). Kad se ukljuËite u Njegovo djelo, sjetite

se da “Êe onaj koji vrati greπnika s njegova krivoga puta spasiti

njegovu duπu od smrti i postiÊi oproπtenje mnogih grijeha”

(Jakov 5,20).

“Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogreπaka, ni

vaπ Otac neÊe vama oprostiti vaπih.” (Matej 6,15) Niπta ne

moæe opravdati nepomirljiv duh. Onaj tko je nemilosrdan

prema drugima, pokazuje da ni sam nema udjela u Boæjoj

milosti koja opraπta grijehe. Boæanski oprost privlaËi duπu

zalutaloga velikom srcu Beskrajne Ljubavi. Rijeka boæanskog

saæaljenja teËe u duπu greπnika i iz nje u duπe drugih. Njeæ-

nost i milost koju je Krist pokazao u svojem savrπenom æivotu

vidjet Êe se u æivotu onih koji imaju udio u Njegovoj milo-

sti. Ali “ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov” (Rimlja-

nima 8,9). Takav se otuio od Boga i bit Êe vjeËno odvojen

od Njega.

Istina, on je nekada primio oprost od Boga, ali njegov

nemilosrdni duh pokazuje da sada odbacuje Boæju ljubav koja

opraπta. On se sam odvojio od Boga i nalazi se u istom polo-

æaju u kojemu je bio prije oprosta. On se odrekao svojeg

obraÊenja i njegovi ga grijesi optereÊuju kao da se nikad i

nije pokajao.

Meutim, velika pouka ove usporedbe krije se u razlici

izmeu Boæjeg saæaljenja i tvrdoÊe Ëovjekovog srca, u Ëinje-

nici da boæanska milost koja opraπta treba biti mjera njego-

ve sposobnosti opraπtanja. “Zar nije trebalo da se i ti smilu-

jeπ svome drugu kako sam se i ja tebi smilovao?”

Nama nije oproπteno zato πto opraπtamo, veÊ dok opra-

πtamo. Temelj svega oprosta nalazi se u nezasluæenoj Boæjoj

251

Mjera opraπtanja


ljubavi, a mi svojim ponaπanjem prema drugima pokazuje-

mo je li ta ljubav postala i naπa. Zato Krist i kaæe: “Jer kako

budete sudili, onako Êe se i vama suditi; kako budete mje-

rili, onako Êe se i vama mjeriti.” (Matej 7,2)

167

Dobitak koji postaje gubitakOvo se poglavlje temelji na Luki 12,13-21.

Krist je pouËavao i, kao i obiËno, oko Njega se, osim

uËenika, okupilo i mnogo drugih sluπatelja. Upravo je govorio

uËenicima o dogaajima u kojima Êe uskoro i oni sami sudje-

lovati. Istine koje im je povjerio trebali su razglasiti unao-

kolo i to Êe ih dovoditi u sukob s vladarima ovoga svijeta.

Bit Êe izvoeni pred sudove, pred vlastodrπce i vladare. Obe-

Êao im je mudrost kojoj se nitko neÊe moÊi suprotstaviti.

Njegove rijeËi, koje su utjecale na srca mnoπtva i zbunji-

vale Njegove lukave protivnike, svjedoËile su o sili Duha

kojega je obeÊao svojim sljedbenicima i koji Êe prebivati

u njima.

Meutim, bilo je mnogo onih koji su Ëeznuli za miloπ-

Êu Neba, ali samo da bi zadovoljili svoje sebiËne ciljeve. Vi-

djeli su da Krist ima Ëudesnu sposobnost objavljivati istine

u jasnom svjetlu. »uli su obeÊanje koje je dao svojim sljedbe-

nicima da Êe im udijeliti mudrost da govore pred upravite-

ljima i vlastima. Zar im ne bi mogao posuditi tu svoju silu

da ostvare svoje zemaljske ciljeve?

“Netko mu iz naroda reËe: ‘UËitelju, reci mome bratu

da sa mnom podijeli baπtinu!’” Bog je preko Mojsija dao upute

o nasljeivanju imovine. Najstariji sin dobivao je dva dijela

oËevog imanja (Ponovljeni zakon 21,17), dok su mlaa braÊa

dobivala po jedan dio. Ovaj je Ëovjek smatrao da ga je brat

zakinuo prilikom diobe baπtine. Njegovi napori da se izbori

za svoja prava ostali su uzaludni, ali je mislio da Êe sigurno

postiÊi uspjeh ako se Krist zaloæi za njega. Sluπao je Kristove

uzbudljive pozive i Njegove sveËane osude knjiæevnika i fa-

rizeja. Kad bi se takvim glasom izrekla zapovijed njegovom

(167)

252

253


bratu, sigurno se ne bi usudio zakinutom bratu uskratiti nje-

gov dio.

Usred sveËanih pouka koje je Krist davao, ovaj Ëovjek

prekinuo ga je iz Ëisto sebiËnih razloga. On je cijenio one

Gospodnje sposobnosti koje bi se mogle iskoristiti za una-

preenje njegovih zemaljskih poslova; ali duhovne istine nisu

utjecale ni na njegov um ni na njegovo srce. Dobivanje ba-

πtine zaokupljalo je sve njegove misli. Isus, Kralj slave, koji

je, buduÊi bogat, radi nas osiromaπio, otvarao mu je rizni-

ce boæanske ljubavi. Sveti Duh ga je zaklinjao da postane

baπtinik “neprolazne, neokaljane, neuvele baπtine” (1. Petrova

1,4). Vidio je dokaze Kristove moÊi. Dobio je priliku da se

obrati Velikom UËitelju, da izrazi najdublje teænje svojeg sr-

ca. Ali, sliËno Ëovjeku s prljavim grabljama iz Bunyanove

alegorije, svoj pogled je usmjerio prema zemlji i nije vidio

krunu iznad svoje glave. SliËno ©imunu Magu, on je Boæji

dar cijenio jedino kao sredstvo za stjecanje zemaljskih do-

bitaka.

Spasiteljevo poslanje na Zemlji brzo se bliæilo kraju. Ostalo

mu je samo joπ nekoliko mjeseci da dovrπi ono πto je doπao

uËiniti da bi uspostavio svoje kraljevstvo milosti. A ipak Ga

je ljudska lakomost pokuπala odvratiti od Njegovog djela i

navesti da se pridruæi raspravi oko komada zemlje. Meu-

tim, Isusa niπta nije moglo udaljiti od Njegove zadaÊe. Nje-

gov je odgovor glasio: “»ovjeËe, tko je mene postavio vama

za suca ili djelioca?”

Isus je ovom Ëovjeku mogao reÊi πto bi bilo pravo da

dobije. On je znao kako bi glasila pravedna presuda u ovom

sluËaju; meutim, braÊa su se svaala zato πto su obojica

bila lakoma. Zapravo, Krist kao da je htio reÊi: Nije moje

djelo da rjeπavam sukobe ove vrste! On je doπao s drugom

namjerom, propovijedati Evanelje i tako pridonijeti da lju-

di postanu svjesni nebeskih stvarnosti.

Kristovo postupanje u ovom sluËaju pouka je svima koji

sluæe u Njegovo ime. Kad je izaslao Dvanaestoricu, rekao

im je: “Na svom putu navjeπÊujte: Blizu je kraljevstvo nebe-

sko! LijeËite bolesnike, uskrisujte mrtvace, Ëistite gubavce,

izgonite zle duhove! Badava ste primili, badava i dajte!” (Matej

10,7.8) Nisu trebali rjeπavati zemaljske sukobe meu ljudi-

ma. Njihov je posao bio da nagovore ljude da se pomire s

254

169

Bogom. U tom djelu krila se njihova moÊ da budu na bla-

goslov ËovjeËanstvu. Jedini lijek za grijehe i æalosti ljudi je

Krist. Samo Evanelje o Njegovoj milosti moæe izlijeËiti zla

koja muËe druπtvo. Nepravednost bogatih prema siromaπni-

ma i mrænja siromaπnih prema bogatima imaju svoj korijen

u sebiËnosti, a sebiËnost se moæe ukloniti jedino pokorno-

πÊu Kristu. SebiËno srce puno grijeha jedino On moæe zami-

jeniti novim srcem punim ljubavi. Neka Kristovi sluge pro-

povijedaju Evanelje, nadahnuti Duhom koji je doπao s Neba,

i neka obavljaju djelo koje je On obavljao na dobrobit ljudi-

ma. I tada Êe se pokazati rezultati u blagoslivljanju i uzdiza-

nju ËovjeËanstva kakvi se nikada ne bi mogli postiÊi ljud-

skom silom.

Naπ Gospodin pogodio je u sam korijen problema koji

je muËio njegovog sugovornika i u korijen svih sliËnih proble-

ma kad je rekao: “Pazite! »uvajte se svake pohlepe, jer ni ono-

mu tko je u izobilju nije æivot osiguran njegovim imanjem!”

“Nato im iznese usporedbu: Bijaπe neki bogataπ Ëije polje

obilno urodi. I poËe razmiπljati u sebi: ©to da uËinim? Nemam

viπe u πto skupiti ljetine. Ovako Êu — reËe — uËiniti: razvalit

Êu svoje æitnice te sagraditi veÊe pa Êu u njih skupiti svu

svoju pπenicu i svoja dobra. Tada Êu reÊi svojoj duπi: ‘Duπo,

imaπ mnogo dobra u zalihi za brojne godine, poËivaj, jedi,

pij, uæivaj!’ ‘LuaËe — reËe mu Bog — joπ noÊas zatraæit Êe

ti se natrag duπa. Komu Êe pripasti ono πto si skupio?’ Tako

biva s onim koji sebi zgrÊe blago, a ne sabire bogatstvo koje

pred Bogom vrijedi.”

Usporedbom o nerazumnom bogataπu Krist je pokazao

ludost svih onih kojima je svijet sve. Ovaj Ëovjek je sve primio

od Boga. Suncu je bilo dopuπteno da obasjava njegove njive

jer njegove zrake dopiru i do pravednika i do nepravedni-

ka. Pljuskovi s neba padaju i dobrima i zlima. Gospodin je

uËinio da bilje buja i da polja donose obilan rod. I sada se

bogataπ naπao u nevolji πto da uËini sa svojim rodom. Njegove

æitnice veÊ su se presipale od roda, i nije imao kamo smjestiti

viπkove nove æetve. Nije mislio na Boga od kojega dolaze

svi blagoslovi. Nije shvatio da ga je Bog uËinio upraviteljem

svojih dobara kako bi mogao pomoÊi nevoljnima. Imao je

odliËnu priliku da u Boæje ime dijeli milostinju, ali je mislio

samo na svoju udobnost.

255

256

Dobitak koji postaje gubitak


Stanje siromaπnih, potrebitih, udovica, patnika i nevolj-

nika bilo je poznato bogataπu; na mnogo mjesta mogao je

raspodijeliti svoja dobra. Lako se mogao odreÊi dijela svo-

jeg obilja i mnogi domovi bili bi osloboeni nestaπice, mnoga

gladna usta nahranjena, mnogi goli odjeveni, mnoga srca ob-

radovana, mnoge molitve za kruhom i odjeÊom usliπane,

mnoge pjesme zahvalnosti uzdigle bi se prema Nebu. Go-

spodin je Ëuo molitve nevoljnika i u svojoj se dobroti po-

brinuo za siromaπne (Psalam 68,10). Obilne zalihe za potrebe

mnogih bile su nagomilane u blagoslovima koji su bili

udijeljeni bogataπu. Meutim, on je zatvorio svoje srce za

viku nevoljnih i zapovjedio svojim slugama: “Ovako Êu —

reËe — uËiniti: razvalit Êu svoje æitnice te sagraditi veÊe pa

Êu u njih skupiti svu svoju pπenicu i svoja dobra. Tada Êu

reÊi svojoj duπi: ‘Duπo, imaπ mnogo dobra u zalihi za broj-

ne godine, poËivaj, jedi, pij, uæivaj!’”

Ciljevi ovoga Ëovjeka nisu bili uzviπeniji od ciljeva æi-

votinja koje propadaju. Æivio je kao da nema Boga, nema

Neba, nema buduÊeg æivota; kao da je sve πto ima samo nje-

govo, kao da ne duguje niπta ni Bogu ni ljudima. Psalmist

je opisao ovog bogataπa kad je napisao: “Bezumnik reËe u

srcu: ‘Nema Boga!’” (Psalam 14,1)

Ovaj je Ëovjek æivio i planirao za sebe. Shvatio je da je

obilno opskrbljen za svoju buduÊnost i da viπe nema nika-

kvog posla osim da Ëuva plodove svojeg truda i da u njima

uæiva. Proglasio je sebe sretnijim od drugih ljudi i sebi je

pripisao zaslugu za svoje mudro gospodarenje. Sigurno je

uæivao i ugled u oËima svojih sugraana; oni su ga hvalili

kao Ëovjeka zdravog razuma koji zato uæiva blagostanje. Jer

ljudi “slave tebe, πto ugaaπ sebi” (Psalam 49,18 — DK).

Ali je “mudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom” (1.

KorinÊanima 3,19). Dok je bogataπ oËekivao da Êe u buduÊ-

nosti uæivati u godinama blagostanja, Gospodin je stvarao

sasvim druge planove za njega. Ovom nevjernom upravite-

lju bila je upuÊena poruka: “LuaËe, joπ noÊas zatraæit Êe ti

se natrag duπa.” Proglaπena je presuda od koje se novcem

nije mogao iskupiti. Bogatstvom koje je nagomilao nije mogao

platiti ni odgodu njezinog izvrπenja. U jednom trenutku sve

oko Ëega se cijelog æivota trudio postalo je potpuno bezvri-

jedno. “Komu Êe pripasti ono πto si skupio?” Njegova pro-

257

258

171

strana polja i prepune æitnice izmakle su se njegovoj vlasti.

“Tek daπak je sve bogatstvo njegovo: zgrÊe, a ne zna tko Êe

ga pokupiti!” (Psalam 39,7)

Jedino πto bi mu sada bilo dragocjeno nije si osigurao.

ÆiveÊi sebiËno, odbacio je boæansku ljubav koja bi se preko

njega izlijevala na njegove bliænje. I tako je odbacio æivot.

Jer Bog je ljubav, a ljubav je æivot. Ovaj je Ëovjek izabrao

zemaljsko umjesto duhovnoga, pa je zajedno sa zemaljskim

i on morao nestati. “»ovjek koji nerazumno æivi sliËan je

stoci koja ugiba.” (Psalam 49,21)

“Tako biva s onim koji sebi zgrÊe blago, a ne sabire bo-

gatstvo koje pred Bogom vrijedi.” Ova slika odnosi se na

sva vremena. Vi moæete planirati za svoje sebiËno dobro,

moæete skupljati blago, moæete graditi velike i visoke pala-

Ëe, kao πto su to Ëinili graditelji nekadaπnjeg Babilona; ali

ne moæete podiÊi tako visok zid ili tako jaka vrata da zadr-

æite vjesnike propasti. Kralj Baltazar “priredi veliku gozbu”

u svojoj palaËi. “Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata

i srebra, mjedi i æeljeza, drva i kamena.” Meutim, ruka Nevid-

ljivoga napisala je na zidu rijeËi prokletstva i koraci nepri-

jateljskih Ëeta odjeknuli su na vratima njegove palaËe. “Iste

te noÊi kaldejski kralj Baltazar bi ubijen” i strani vladar sjeo

je na njegovo prijestolje (Daniel 5,1.4.30).

Æivjeti sebi znaËi propasti. Lakomost i æelja za sebiËnim

dobitkom odvajaju duπu od æivota. Prisvajati sebi, grabiti za

sebe, to je izraæavanje sotonskog duha. Kristov duh navodi

ljude da daju od sebe, da sebe ærtvuju za dobro bliænjih. “A

ovo je to svjedoËanstvo: Bog nam je dao æivot vjeËni, i taj

je æivot u njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima æivot; tko nema

Sina Boæjega, nema æivota.” (1. Ivanova 5,11.12)

Upravo zato On kaæe: “Pazite! »uvajte se svake pohlepe,

jer ni onomu tko je u izobilju nije æivot osiguran njegovim

imanjem!”

259

Dobitak koji postaje gubitak


Nepremostiva provalijapremoπtena

Ovo se poglavlje temelji na Luki 16,19-31.

U svojoj usporedbi o bogataπu i Lazaru Krist pokazuje

da Ëovjek u ovom æivotu odluËuje o svojoj vjeËnoj sudbini.

Tijekom ovog vremena kuπnje Boæja milost ponuena je sva-

koj duπi. Meutim, ako ljudi propuste prilike koje im se pru-

æaju i umjesto toga ugaaju svojim prohtjevima, sami sebi

uskraÊuju vjeËni æivot. Nikakvo novo vrijeme milosti neÊe

im biti pruæeno. Svojom odlukom sami su stvorili nepre-

mostivu provaliju izmeu sebe i svojega Boga.

Ova usporedba naglaπava suprotnost izmeu bogataπa koji

se nije oslanjao na Boga i siromaha koji je to Ëinio. Krist

pokazuje da dolazi vrijeme kad Êe se poloæaj ovih dviju ljud-

skih klasa potpuno promijeniti. Oni koji su siromaπni dob-

rima ovoga svijeta, ali se uzdaju u Boga i strpljivo podnose

patnje, jednog Êe dana biti uzdignuti iznad onih koji danas

zauzimaju najviπe poloæaje koje svijet moæe ponuditi, ali svoj

æivot nisu predali Bogu.

Krist je rekao: “Bijaπe neki bogataπ koji se oblaËio u gri-

miz i skupocjeni lan a iz dana se u dan sjajno gostio. Neki

siromah imenom Lazar leæao sav u Ëirevima do njegovih vrata,

ËeznuÊi da se nasiti onim πto je padalo s bogataπeva sto-

la...”

Bogataπ nije spadao meu ljude prikazane nepravednim

sucem koji otvoreno izraæavaju svoje nepoπtovanje i Boga i

ljudi. On je sebe smatrao sinom Abrahamovim. Prema siro-

mahu nije nasilno postupao niti je traæio od njega da se udalji

zato πto bi mu i pogled na njega bio neugodan. Ukoliko je

(172)

260

261

173

siromahu, jadnom pripadniku ljudskog roda, pruæalo utjehu

da ga gleda dok on ulazi na svoja vrata, bogataπ se nije proti-

vio da ostane na tom mjestu. Ali njegova sebiËnost uËinila

ga je ravnoduπnim prema potrebama svojeg napaÊenog brata.

U ono doba nije bilo bolnica u kojima bi se bolesnicima

mogla pruæiti pomoÊ. Patnici i siromasi bili su prepuπteni

brizi onih kojima je Gospodin povjerio bogatstvo da bi im

mogli pruæiti pomoÊ i utjehu. Tako je bilo i s prosjakom i

bogataπem. Lazaru je pomoÊ bila vrlo potrebna jer nije imao

ni prijatelja, ni kuÊe, ni novca ni hrane. A ipak je bio ostavljen

da æivi u takvim uvjetima iz dana u dan, dok je bogati ple-

miÊ mogao zadovoljiti svaku svoju potrebu. Onaj koji je bio

viπestruko sposoban ublaæiti patnje svojih bliænjih, æivio je

sebi, kao πto to mnogi Ëine i danas.

I danas su mnogi u naπoj blizini gladni, goli i bez doma.

Ako zanemarimo posluæiti svojim sredstvima ovim siromaπ-

nim, napaÊenim duπama, tovarimo sebi teret krivnje s kojim

Êemo se jednoga dana sa strahom suoËiti. Svaka lakomost

osuuje se kao idolopoklonstvo. Svako sebiËno popuπtanje

svojim prohtjevima prekrπaj je u Boæjim oËima.

Bog je bogataπa uËinio upraviteljem svojih dobara i za-

to mu je bila duænost da priskaËe u pomoÊ upravo u sluËa-

jevima kao πto je bio Lazarov. Zapovijed je glasila: “Zato ljubi

Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom duπom svojom

i svom snagom svojom!” (Ponovljeni zakon 6,5) i “Ljubi bliæ-

njega svoga kao samoga sebe!” (Levitski zakonik 19,18) Bo-

gataπ je bio Æidov i znao je Boæju zapovijed. Ali je zabora-

vio da je odgovoran za sluæenje sredstvima i sposobnosti-

ma koje su mu povjerene. Gospodnji blagoslovi obilno su

poËivali na njemu, ali ih je on upotrebljavao sebiËno, da

proslavi sebe, a ne svojeg Stvoritelja. U skladu sa svojim obi-

ljem trebao je upotrijebiti poklonjene darove u korist Ëovje-

Ëanstva. To je bila Gospodnja zapovijed, ali bogataπ nije raz-

miπljao o svojim obvezama prema Bogu. On je davao novac

u zajam i uzimao kamatu na posuena sredstva; ali nije da-

vao kamate na sredstva koja je njemu Bog posudio. Imao je

novca i sposobnosti, ali ih nije koristio. ZaboravljajuÊi svoju

odgovornost pred Bogom, sve svoje snage posveÊivao je uæi-

cima. Sve ono Ëime je bio okruæen, niz zadovoljstava kojima

se odavao, hvale i laskanja njegovih prijatelja, sve je prido-

262

Nepremostiva provalija premoπtena


nosilo njegovom sebiËnom uæivanju. Toliko je bio obuzet dru-

æenjem sa svojim prijateljima da je izgubio svaku svijest o

svojoj odgovornosti da surauje s Bogom u Njegovoj sluæbi

milosti. Imao je priliku da razumije Boæju rijeË, da primje-

njuje u æivotu njezina naËela; ali zadovoljstvima odano dru-

πtvo kojim se okruæio toliko je zauzelo njegovo vrijeme da

je zaboravio na Boga vjeËnosti.

A onda je doπlo vrijeme kad se dogodila promjena u po-

loæaju ova dva Ëovjeka. Siromah je patio iz dana u dan, ali

je strpljivo i tiho trpio. Nakon nekog vremena umro je i bio

pokopan. Nije bilo nikoga tko bi za njim plakao; ali je svo-

jom strpljivoπÊu u patnjama svjedoËio za Krista, izdræao je

kuπnju svoje vjere i u Bibliji je opisan kako na rukama an-

ela odlazi u Abrahamovo naruËje.

Lazar prikazuje napaÊene siromahe koji vjeruju u Kri-

sta. Kada odjekne Boæja truba, on Êe zajedno sa svima koji

su u grobovima Ëuti Kristov glas i iziÊi da primi svoju na-

gradu; jer njegova vjera u Boga nije bila samo teorija, veÊ

stvarnost.

“Umrije i bogataπ i bijaπe pokopan. Kad je bio u paklu,

usred straπnih muka, podiæe oËi te izdaleka opazi Abraha-

ma i Lazara u njegovu krilu pa povika: ‘OËe Abrahame, smiluj

mi se, te poπalji Lazara neka namoËi vrh prsta vodom da

mi rashladi jezik, jer se straπno muËim u ovom plamenu!’”

U ovoj usporedbi Isus se sreo s ljudima na njihovom

tlu. Nauk o svjesnom stanju Ëovjeka u vremenu izmeu smrti

i uskrsnuÊa zastupali su mnogi meu sluπateljima Kristo-

vih rijeËi. Spasitelj je znao njihova vjerovanja, pa je tako

oblikovao usporedbu da svoje znaËajne istine objavi preko

njihovih ukorijenjenih miπljenja. On je pred svoje sluπate-

lje podignuo ogledalo da mogu vidjeti sebe i svoj pravi odnos

prema Bogu. Posluæio se njihovim vjerovanjima da im pre-

nese misao koju je æelio istaknuti pred svima — da ljude

ne treba vrednovati prema njihovom imanju; jer sve πto Ëo-

vjek ima, dobio je na pozajmicu od Gospodina. Zloupotre-

bom tih darova Ëovjek sebe stavlja daleko ispod najsiro-

maπnijih i najnapaÊenijih ljudi koji ljube Boga i uzdaju se

u Njega.

Krist je æelio da Njegovi sluπatelji shvate da Ëovjek ne

moæe niπta uËiniti za spasenje svoje duπe nakon smrti. Abra-

263

175

hamu je stavio u usta rijeËi: “Sjeti se, sine, da si ti primio

svoje dobro za svoga æivota, a Lazar zlo! On je sada ovdje

utjeπen, a ti se muËiπ. Osim toga, izmeu nas i vas velik je

bezdan, te ni oni koji bi htjeli ne mogu odavde prijeÊi k

vama niti odatle k nama.” Time je Krist prikazao beznad-

nost traæenja joπ jedne prilike. Ovaj je æivot jedino vrijeme

dano Ëovjeku da se pripravi za vjeËnost.

Bogataπ nije odbacio misao da je dijete Abrahamovo, i

prikazan je kako u svojem oËaju od njega traæi pomoÊ. Mo-

lio je: “OËe, Abrahame, smiluj mi se!” On se nije molio Bo-

gu, veÊ Abrahamu. Time je pokazao da Abrahama stavlja iz-

nad Boga i da misli da mu srodstvo s Abrahamom moæe

osigurati spasenje. Razbojnik na kriæu uputio je svoju moli-

tvu Kristu: “Isuse, sjeti me se kada doeπ u svoje kraljev-

stvo!” (Luka 23,42) I odgovor je odmah doπao: “Zaista, ka-

æem ti danas [dok visim na kriæu i trpim poniæenja i pat-

nje], bit Êeπ sa mnom u raju!” Meutim, bogataπ se molio

Abrahamu i njegova molba nije bila usliπana. Jedino Krist

je uzdignut “za Vou i Spasitelja, da dadne Izraelu obraÊe-

nje i oproπtenje grijeha” (Djela 5,31). “Spasenja nema ni po

jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano lju-

dima po kojem nam se treba spasiti.” (Djela 4,12)

Bogataπ je cijeli æivot proveo ugaajuÊi sebi i prekasno

je uvidio da se nije pobrinuo za vjeËnost. Shvatio je svoju

ludost i pomislio na svoju braÊu koja Êe nastaviti æivjeti kao

πto je on æivio, naime, da ugode sebi. Zato je uputio zahtjev:

“Molim te, oËe, poπalji ga u kuÊu mog oca; imam petero

braÊe, neka ih ozbiljno opomene da ne bi i oni doπli u ovo

mjesto muka!” Meutim, “Abraham reËe: ‘Imaju Mojsija i Pro-

roke. Neka njih sluπaju!’ Onaj nastavi: ‘NeÊe, oËe Abraha-

me! Ali ako im tko doe od mrtvih, obratit Êe se.’ Tada Êe

mu Abraham: ‘Ako zaista ne sluπaju Mojsija i Proroka, neÊe

vjerovati ni ako tko od mrtvih uskrsne.’”

Kad je bogataπ traæio nove dokaze koji Êe utjecati na

njegovu braÊu, njemu je jasno reËeno da ih neÊe uvjeriti ni

novi dokazi. Ova molba je zapravo bila neizravni prigovor

Bogu. Kao da je bogataπ æelio reÊi: Da si me ozbiljnije upo-

zorio, ne bih sada bio ovdje! U svojoj usporedbi Isus kaæe

da je Abraham ovako odgovorio na taj zahtjev: Tvoja su braÊa

bila dovoljno upozorena. Njima je bilo poslano svjetlo, ali

264

265



ga oni nisu htjeli vidjeti; istina im je bila objavljena, ali je

oni nisu htjeli sluπati!

“Ako zaista ne sluπaju Mojsija i Proroka, neÊe vjerovati

ni ako tko od mrtvih uskrsne.” Ove su rijeËi pokazale svoju

vjerodostojnost u povijesti æidovskog naroda. Kristovo po-

sljednje i zavrπno Ëudo bilo je podizanje iz mrtvih Lazara iz

Betanije, koji je veÊ Ëetiri dana leæao mrtav. Æidovima je bio

dan ovaj uvjerljiv dokaz Spasiteljevog boæanstva, ali su ga

oni odbili. Lazar je uskrsnuo iz mrtvih i pruæio im svoje

svjedoËanstvo, ali su oni otvrdnuli svoja srca za svaki do-

kaz, pa su ga Ëak pokuπali i ubiti (Ivan 12,9-11).

Zakon i proroci Boæje su odabrano sredstvo za spase-

nje ljudi. Krist je rekao: Neka posluπaju te dokaze! Ako ne

budu posluπali Boæji glas koji progovara preko Njegove Ri-

jeËi, onda ni svjedoËenje Ëovjeka koji bi ustao iz mrtvih ne

bi bilo prihvaÊeno.

Oni koji posluπaju Mojsija i proroke, neÊe traæiti veÊe

svjetlo od onoga koje im je Bog dao; ali ako odbiju svjetlo,

ako propuste iskoristiti prilike koje su im pruæene, ljudi neÊe

posluπati ni onoga koji bi im iz mrtvih doπao objaviti bo-

æansku poruku. Ne bi ih uvjerio ni taj dokaz; jer oni koji

su odbacili zakon i proroke tako otvrdnjuju svoje srce da

Êe poslije odbaciti svako svjetlo.

Razgovor izmeu Abrahama i nekadaπnjeg bogataπa tre-

ba shvatiti simboliËki. Iz njega treba izvuÊi pouku da je svaki

Ëovjek dobio dovoljno svjetla da obavi zadatak koji mu je

Bog namijenio. »ovjekove odgovornosti u skladu su s nje-

govim prilikama i prednostima. Bog svakomu daje dovoljno

svjetla i svoje milosti da obavi posao koji mu je dan. Ako

Ëovjek propusti uËiniti ono πto slabije svjetlo pokazuje kao

njegovu duænost, snaænije bi svjetlo otkrilo jedino njegovu

nevjernost i nemar da iskoristi blagoslove koje je dobio. “Tko

je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je ne-

vjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u velikoj.” (Luka 16,10)

Oni koji odbijaju prosvjetljenje preko Mojsija i proroka i traæe

da vide neko veliko Ëudo, ne bi bili osvjedoËeni ni da se

ono stvarno dogodi.

Usporedba o bogataπu i Lazaru pokazuje kako su dvije

skupine, koje prikazuju ova dva Ëovjeka, ocijenjene u nevid-

ljivom svijetu. Nije nikakav grijeh biti bogat ukoliko bogat-

266

177

stvo nije steËeno na nepravedan naËin. Bogataπ nije osuen

zato πto je bio bogat, veÊ Êe ga prokletstvo stiÊi ako povje-

rena sredstva troπi u sebiËne svrhe. Mnogo bi bolje uËinio

da je svoja sredstva uloæio u riznicu Boæjeg prijestolja upo-

trebljavajuÊi ih da Ëini dobro. Smrt ne moæe Ëovjeka uËiniti

siromahom ukoliko se posvetio stjecanju vjeËnog bogatstva.

Ali Ëovjek koji gomila svoje blago za sebe, ne moæe niπta

od toga ponijeti sa sobom na Nebo. Pokazat Êe se kao nevjerni

upravitelj. Tijekom svojeg æivota imao je na raspolaganju svoja

dobra, ali je zaboravio na svoje obveze prema Bogu. Propu-

stio je sebi osigurati nebesko blago.

Bogataπ koji je uæivao toliko pogodnosti prikazan nam

je kao Ëovjek koji je propustio oplemeniti svoje darove kako

bi njegova djela bila dostojna uzviπenog buduÊeg æivota i

posvjedoËila o iskoriπtenim duhovnim prednostima. Svrha

otkupljenja nije samo da izbriπe grijehe, veÊ i da vrati Ëo-

vjeku one duhovne darove koje je izgubio zbog izopaËenog

utjecaja grijeha. Novac se ne moæe ponijeti u sljedeÊi æivot;

tamo neÊe ni biti potreban; ali dobra djela kojima smo za-

dobili duπe za Krista ponijet Êemo i u nebeske dvorove. Oni

koji Gospodnje darove sebiËno zadræavaju za sebe, koji svoje

bliænje u potrebi ostavljaju bez pomoÊi i ne Ëine niπta da

bi unaprijedili Boæje djelo u svijetu, sramote svojeg Stvori-

telja. Pokraj njihovih imena u nebeskim knjigama bit Êe za-

pisano da su pokrali Boga.

Bogataπ je imao sve πto se novcem moglo kupiti, ali nije

stekao bogatstvo kojim bi mogao srediti svoj raËun s Bogom.

Æivio je kao da je sve πto ima stvarno njegovo. Odbacio je

Boæje pozive i molbe napaÊenih siromaha. Ali na kraju je

odjeknuo poziv koji viπe nije mogao odbiti. Sila s kojom nije

mogao pregovarati niti joj se oduprijeti zapovjedila mu je

da ostavi dobra kojima viπe neÊe upravljati. Nekadaπnji bo-

gataπ tako je postao puki siromah. OdjeÊa Kristove praved-

nosti, satkana na nebeskom razboju, nije ga mogla pokriti.

Onaj koji je nekada nosio najskupocjeniji grimiz, najfiniji

lan, sada je ostao potpuno gol. Njegovo vrijeme milosti je

isteklo. Niπta nije donio na ovaj svijet, niπta nije ni odnio

s njega.

Krist je razgrnuo zavjesu i prikazao ovu sliku sveÊeni-

cima i poglavarima, knjiæevnicima i farizejima. Gledajte je

267



vi, bogati dobrima ovoga svijeta, koji ste siromaπni pred Bo-

gom! Zar neÊete razmisliti o ovom prizoru? Ono πto je visoko

cijenjeno meu ljudima, odvratno je u Boæjim oËima. Krist

pita: “©to, dakle, koristi Ëovjeku ako dobije cijeli svijet, a

izgubi svoj æivot? ©to li moæe dati Ëovjek kao otkupninu za

svoj æivot?” (Marko 8,36.37)

Pouka za æidovski narod

Dok je Krist iznosio usporedbu o bogataπu i Lazaru, mno-

gi pripadnici æidovskog naroda nalazili su se u istom æalo-

snom poloæaju bogataπa koji se Gospodnjim darovima slu-

æio da bi zadovoljio svoje sebiËne prohtjeve i koji se pri-

premao da Ëuje presudu: “Bio si vagnut na tezulji i naen

si prelagan.” (Daniel 5,27) Bogataπ je uæivao sve materijal-

ne i duhovne blagoslove, ali je odbio suraivati s Bogom u

sluæenju tim blagoslovima. Tako je bilo i s cijelim æidovskim

narodom. Gospodin ga je uËinio Ëuvarem svoje svete isti-

ne. Postavio ga je za upravitelja svoje milosti. Dao mu je

sve duhovne i materijalne prednosti i naredio da te blago-

slove dijeli s drugima. Bile su mu dane posebne upute o

postupanju prema braÊi koja su upala u nevolju, prema stran-

cima koji æive s njim ili prema siromaπnima u njegovoj sre-

dini. Nije smio pokuπavati da iz svega izvlaËi korist samo

za sebe, veÊ se morao sjeÊati i onih koji su potrebiti i dijeliti

s njima. Bog je obeÊao da Êe ga blagosloviti u skladu s nje-

govim djelima ljubavi i milosra. Ali, kao i bogataπ, æidov-

ski narod nije napaÊenom ËovjeËanstvu pruæio ruku pomoÊ-

nicu niti se potrudio da zadovolji materijalne i duhovne po-

trebe bliænjih. Puni oholosti, Æidovi su smatrali sebe izabra-

nim i povlaπtenim Boæjim narodom; ali nisu sluæili Bogu ni-

ti su Ga poπtovali. Sva njihova sigurnost u spasenje temeljila

se na Ëinjenici da potjeËu od Abrahama. “Mi smo potomci

Abrahamovi”, tvrdili su oholo (Ivan 8,33). Kad se pojavila

kriza, pokazalo se da su se potpuno odvojili od Boga i da

se oslanjaju na Abrahama kao da im je on Bog.

Krist je Ëeznuo da svjetlo rasvijetli potamnjeli um æi-

dovskog naroda. Zato im je rekao: “Kada biste zbilja bili djeca

Abrahamova, postupali biste prema djelima Abrahamovim.

Umjesto toga vi æelite ubiti mene koji sam vam objavio isti-

268

179

nu koju sam Ëuo od Boga. To Abraham nije uËinio.” (Ivan

8,39.40)

Krist nikakve zasluge nije pripisivao rodoslovljima. On

je govorio da duhovna veza nadomjeπta svaku zemaljsku ve-

zu. Æidovi su tvrdili da potjeËu od Abrahama; ali ne ËineÊi

Abrahamova djela, pokazali su da nisu njegova istinska dje-

ca. Jedino oni koji dokaæu da su duhovno u skladu s Abraha-

mom jer sluπaju Boæji glas, raËunaju se u njegovo pravo po-

tomstvo. Iako je prosjak Lazar pripadao druπtvenom sloju

koji su ljudi smatrali niæim, Krist ga je ubrojio meu ljude

s kojima bi Abraham sklopio najuæe prijateljstvo.

Bogataπ, iako okruæen svim udobnostima æivota, bio je

u tako dubokom neznanju da je Abrahama stavio na mjesto

koje pripada jedino Bogu. Da je cijenio svoje visoke pred-

nosti i da je dopustio Svetome Duhu da oblikuje njegov um

i njegovo srce, nalazio bi se u potpuno drugaËijem polo-

æaju. Tako bi bilo i s narodom koji je predstavljao. Da su se

Æidovi odazvali na boæanski poziv, njihova buduÊnost bila

bi potpuno drugaËija. Stekli bi istinsku duhovnu pronica-

vost. Na raspolaganju su im stajala sredstva koja bi Bog joπ

i umnoæio, tako da bi postala dovoljna da donesu blagoslov

i prosvjetljenje cijelom svijetu. Meutim, oni su se toliko

udaljili od Gospodnjeg reda da se cijeli njihov æivot izopa-

Ëio. Darove koje su dobili kao Boæji upravitelji nisu upo-

trebljavali u skladu s naËelima istine i pravednosti. VjeËnost

nije ulazila u njihove proraËune i kao posljedica njihove ne-

vjernosti propast je zadesila cijeli narod.

Krist je znao da Êe se Æidovi prilikom razorenja Jeruza-

lema sjetiti Njegovog upozorenja. I bilo je tako. Kad se kata-

strofa nadnijela nad Jeruzalem, kad su glad i svakovrsne patnje

zahvatile narod, svi su se sjetili ovih Kristovih rijeËi i razu-

mjeli Njegovu usporedbu. Zanemarivπi svoju duænost da od

Boga danim svjetlom obasjaju cijeli svijet, sami su navukli

na sebe patnje koje su ih zadesile.

U posljednje dane

Zavrπni prizori u povijesti Zemlje opisani su pri kraju

usporedbe o bogataπu. Bogataπ se hvalio da spada meu Abra-

hamove potomke, ali je bio razdvojen od Abrahama nepre-

269



mostivom provalijom — karakterom koji se pogreπno razvio.

Abraham je sluæio Bogu, slijedio je Njegovu rijeË u vjeri i

posluπnosti. Meutim, bogataπ se nije osvrtao na Boga i na

potrebe napaÊenog ËovjeËanstva. Nepremostiva provalija iz-

meu njega i Abrahama bila je provalija neposluπnosti. I danas

mnogi idu u istom smjeru. Iako su upisani u crkvene knji-

ge, nisu obraÊeni. Oni mogu sudjelovati u crkvenim sluæba-

ma, mogu pjevati psalam: “Kao πto koπuta æudi za izvor-vo-

dom, tako duπa moja Ëezne, Boæe, za tobom” (Psalam 42,2),

ali to je laæno svjedoËenje! Oni nisu niπta pravedniji u Boæ-

jim oËima od najgoreg greπnika. Duπa koja Ëezne za uzbud-

ljivim svjetovnim uæicima, um koji je zaokupljen æeljom da

se razmeÊe, ne moæe sluæiti Bogu. Kao i bogataπ iz ove uspo-

redbe, takav Ëovjek nema sklonosti da se bori protiv æelja

tijela. On æeli zadovoljiti svoje prohtjeve. On bira ozraËje

grijeha. Kad ga iznenada zadesi smrt, odlazi u grob noseÊi

karakter koji se oblikovao tijekom njegovog æivota u surad-

nji sa sotonskim silama. U grobu viπe nema prilike da bilo

πto bira, bilo dobro, bilo zlo; jer kad Ëovjek umre, viπe “nema

udjela ni u Ëem πto biva pod suncem” (Psalam 146,4; Pro-

povjednik 9,5.6).

Kad Boæji glas probudi umrle, oni Êe iziÊi iz groba s

istim prohtjevima i strastima, s istim sklonostima i nesklo-

nostima koje su gajili za æivota. Bog neÊe uËiniti Ëudo da

ponovo stvori Ëovjeka koji nije æelio biti ponovo stvoren kad

je uæivao sve prednosti i imao na raspolaganju sva sredstva.

Tijekom svojeg æivota nije se radovao u Gospodinu, nije na-

lazio zadovoljstva u Njegovoj sluæbi. Njegov karakter nije bio

u skladu s Bogom i zato ne bi mogao biti sretan u nebeskoj

obitelji.

Danas u naπem svijetu postoje ljudi koji su zadovoljni

svojom pravednoπÊu. Oni nisu izjelice, nisu pijanice, nisu

ni nevjernici; samo æele æivjeti za sebe, a ne za Boga. On

nije u njihovim mislima; zato su i svrstani meu nevjerni-

ke. Kad bi im bilo omoguÊeno da uu na vrata u Boæji grad,

ne bi imali prava na stablo æivota jer su odbili prihvatiti Boæje

zapovijedi sa svojim obvezujuÊim zahtjevima. Oni nisu slu-

æili Bogu ovdje; zato neÊe sluæiti Bogu ni u vjeËnosti. Oni

ne bi mogli æivjeti u Njegovoj prisutnosti. OsjeÊali bi da bi

im svako mjesto bilo milije od Neba.

270

271

181

NauËiti od Krista znaËi primiti Njegovu milost, koja je

Njegov karakter. Meutim, oni koji ne cijene i ne koriste

dragocjene prilike i posveÊujuÊe utjecaje na Zemlji, nisu

osposobljeni da slave Boga na Nebu. Njihov karakter nije

oblikovan po ugledu na Boæji. Svojom nemarnoπÊu stvorili

su provaliju koju niπta ne moæe premostiti. Njih od praved-

nika dijeli duboki ponor.



Govoriti i ËinitiOvo se poglavlje temelji na Mateju 21,23-32.

“Neki je Ëovjek imao dva sina i pristupi prvom pa mu

reËe: ‘Sinko, hajde i radi danas u vinogradu!’ On mu odgo-

vori: ‘Idem, gospodaru’, ali ne ode. Tada pristupi drugom

pa mu isto tako reËe. On mu odgovori: ‘NeÊu.’ Kasnije pro-

mijeni odluku i ode. Koji je od dvojice izvrπio oËevu volju?

‘Posljednji’, odgovore.”

U propovijedi na Gori Krist je rekao: “NeÊe svaki koji

mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ uÊi u kraljevstvo nebe-

sko, nego onaj koji vrπi volju moga nebeskog Oca.” (Matej

7,21) Ispit iskrenosti nije u rijeËima, nego u djelima. Krist

nikome nije rekao: ©to si rekao viπe od drugih? — veÊ: “©to

izvanredno Ëinite?” (Matej 5,47) Pune su znaËenja Njegove

rijeËi: “Kad to znate, blago vama ako to i Ëinite!” (Ivan 13,17)

RijeËi nemaju vrijednosti ukoliko nisu praÊene odgovaraju-

Êim djelima. To je pouka koju moæemo izvuÊi iz usporedbe

o dva sina.

Ovu usporedbu Krist je ispriËao tijekom svojeg posljed-

njeg posjeta Jeruzalemu, neposredno prije svoje smrti. Tada

je istjerao iz Hrama kupce i trgovce. Njegov glas djelovao

je na njihovo srce boæanskom silom. Zaprepaπteni i zaplaπe-

ni, posluπali su Njegovu zapovijed bez izgovaranja ili otpo-

ra.

Kad se njihov strah malo stiπao, sveÊenici i starjeπine

vratili su se u Hram i naπli Isusa kako lijeËi bolesne i umiruÊe.

»uli su se radosni glasovi i pjesme hvale. U samom Hramu

djeca kojoj je Isus vratio zdravlje mahala su palminim gra-

nama i pjevala: “Hosana Sinu Davidovu!” I glasovi najmla-

ih upuÊivali su hvale moÊnom LijeËniku. Ipak, sve to nije

(182)

273

272

183

bilo dovoljno sveÊenicima i starjeπinama da svladaju svoje

predrasude i svoju zavist.

SljedeÊeg dana, dok je Isus govorio u Hramu, “pristupiπe

mu glavari sveÊeniËki i starjeπine narodne pa ga upitaπe:

‘Kakvom vlasti to Ëiniπ? Tko ti je dao tu vlast?’”

SveÊenici i starjeπine imali su neoborive dokaze o Kri-

stovoj sili. Prilikom ËiπÊenja Hrama na Njegovom licu je bli-

stao nebeski autoritet. Oni se nisu mogli oduprijeti sili kojom

je govorio. VeÊ je svojim divnim djelima lijeËenja odgovo-

rio na njihovo pitanje. Pruæio im je neoborive dokaze o svojem

autoritetu. Ali to nisu bili dokazi koje su oni htjeli. SveÊe-

nici i starjeπine æarko su æeljeli da Isus sebe objavi kao Me-

siju da bi mogli zloupotrijebiti Njegove rijeËi i podiÊi narod

protiv Njega. Æeljeli su potkopati Njegov utjecaj i ubiti Ga.

Isus je znao da oni neÊe povjerovati ako im posvjedoËi

da je Krist, jer joπ ne mogu u Njemu prepoznati Boga ni u

Njegovim djelima vidjeti dokaze Njegovog boæanskog karak-

tera. Zato je na njihovo pitanje odgovorio drugaËije nego

πto su se nadali i tako teret osude prebacio na njih.

Kazao je: “I ja Êu vas neπto upitati. Ako mi odgovorite,

kazat Êu vam kakvom vlasti ovo Ëinim. Odakle je bilo Iva-

novo krπtenje? S neba ili od ljudi?”

SveÊenici i starjeπine ostali su zbunjeni. “Oni poËeπe u

sebi umovati: ‘Ako reknemo: s neba, reÊi Êe nam: Zaπto mu

onda niste vjerovali? Reknemo li: od ljudi, moramo se bojati

naroda, jer svi Ivana dræe za proroka.’ Stoga odgovoriπe Isusu:

‘Ne znamo.’ Tada im reËe: ‘Ni ja vama neÊu kazati kakvom

vlaπÊu ovo Ëinim.’”

“Ne znamo.” Ovaj odgovor bio je laæ. SveÊenici su shvatili

da su se naπli u nezgodnom poloæaju, pa su pribjegli laæi

da bi saËuvali obraz. Ivan Krstitelj je doπao da posvjedoËi

za Onoga u Ëiji su autoritet posumnjali. On Ga je uzdigao

govoreÊi: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan

1,29) On Ga je krstio, i nakon krπtenja, dok se Krist molio,

otvorilo se nebo, Boæji Duh u obliku goluba spustio se na

Njega, a s neba se zaËuo glas kako govori: “Ovo je Sin moj,

Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” (Matej 3,17)

ImajuÊi na umu kako je Ivan navodio proroËanstva o Me-

siji, sjeÊajuÊi se prizora prilikom Isusovog krπtenja, sveÊe-

nici i starjeπine nisu se usudili reÊi da Ivanovo krπtenje nije

274

Govoriti i Ëiniti


s Neba. Ukoliko priznaju da je Ivan prorok, kao πto su uost-

alom i vjerovali, kako da odbiju njegovo svjedoËenje da je

Isus iz Nazareta Boæji Sin? A nisu smjeli reÊi ni da je Ivano-

vo krπtenje od ljudi, plaπeÊi se naroda koji je vjerovao da je

Ivan prorok. Zato su i izjavili: “Ne znamo.”

I tada im je Krist ispriËao usporedbu o ocu i o njegova

dva sina. Kad je otac priπao prvom sinu i rekao: “Sinko, hajde

i radi danas u vinogradu!” ovaj je odgovorio: “Idem, gospo-

daru!” — ali nije otiπao.

Otac je priπao i drugom sinu s istim nalogom: “Sine,

idi i radi danas u vinogradu!” Sin je smjesta odgovorio: “Ne-

Êu!” Odbio je posluπati i predao se loπem æivotu i druπtvu.

Ipak, poslije se pokajao i posluπao poziv.

U ovoj usporedbi otac prikazuje Boga, a vinograd Cr-

kvu. Dva sina prikazuju dvije vrste ljudi. Sin koji je odbio

nalog govoreÊi: “NeÊu!” prikazuje one koji æive u otvorenom

prijestupu, koji se ne izdaju za poboæne vjernike, veÊ otvo-

reno odbijaju prihvatiti jaram ograniËenja i posluπnosti koji

zahtijeva Boæji zakon. Ali mnogi od njih su se poslije poka-

jali i prihvatili Boæji poziv. Kad im je preko poruke Ivana

Krstitelja bilo objavljeno Evanelje: “Obratite se jer je blizu

kraljevstvo nebesko!” oni su se pokajali i priznali svoje gri-

jehe (Matej 3,2).

Preko sina koji je rekao: “Idem, gospodaru!” i nije oti-

πao, prikazan je karakter farizeja. SliËno tome sinu, æidov-

ski glavari nisu bili spremni za obraÊenje i bili su dovoljni

sami sebi. Vjerski æivot æidovskog naroda tako je postao sa-

mo privid. Kad je na Sinaju bio proglaπen zakon, cijeli se

narod obvezao na posluπnost. Svi su rekli: “Idem, gospodaru”,

ali nisu otiπli. Kad je Krist osobno doπao da istakne naËela

zakona, odbili su Ga. Krist je æidovskim glavarima svojeg

vremena dao obilje dokaza o svojem autoritetu i boæanskoj

snazi, ali, iako osvjedoËeni, oni nisu htjeli prihvatiti doka-

ze. Krist im je pokazao da uporno odbijaju vjerovati samo

zato πto nemaju duha koji navodi na posluπnost. Rekao im

je: “Ukidoste zapovijed Boæju zbog svoje predaje... Uzalud

misli da me πtuje dok nauËava kao moju nauku zapovijedi

ljudske.” (Matej 15,6.9)

Meu Kristovim sluπateljima bilo je knjiæevnika i fari-

zeja, sveÊenika i glavara, pa im je Isus, poπto je ispriËao

276

275

185

usporedbu o dva sina, postavio pitanje: “Koji je od dvojice

izvrπio oËevu volju?” ZaboravljajuÊi na sebe, farizeji su

odgovorili: “Posljednji.” To su uËinili ne shvaÊajuÊi da tako

izriËu presudu samima sebi. I tada se s Isusovih usana Ëula

optuæba: “Zaista, kaæem vam, carinici i bludnice pred vama

su na putu u kraljevstvo nebesko. Doe, naime, Ivan k vama

putem pravednosti: vi mu ne vjerovaste, a vjerovahu mu

carinici i bludnice. A vi, videÊi to, niste se poslije pokajali,

tako da bi mu vjerovali.”

Ivan Krstitelj je propovijedao istinu i njegovim pro-

povijedanjem greπnici su se osvjedoËili i obratili. Oni su bili

dostojniji da uu u nebesko kraljevstvo od onih koji su, uvje-

reni u svoju pravednost, odbacili sveËanu opomenu. Cari-

nici i bludnice bili su u neznanju, dok su ovi uËeni ljudi

znali put istine. Ipak su odbili krenuti putem koji vodi u

Boæji raj. Istina koja im je mogla biti miris æivota na æivot,

postala im je miris smrti na smrt. Javni greπnici koji su pre-

zirali sebe prihvatili su krπtenje Ivanovom rukom; ali ovi

uËitelji su bili licemjeri. Njihova tvrdokorna srca postala su

im prepreka da prihvate istinu. Oduprli su se uvjeravanji-

ma Boæjega Duha. Odbili su posluπnost Boæjim zapovijedi-

ma.

Krist im nije rekao: Vi ne moæete uÊi u nebesko kra-

ljevstvo! — veÊ im je pokazao da su sami sebi postavili pre-

preku da uu. Vrata su ovim æidovskim glavarima i dalje bila

otvorena; poziv je i dalje odjekivao. Krist je Ëeznuo da Mu

dopuste da ih osvjedoËi i obrati.

SveÊenici i starjeπine u Izraelu provodili su svoj æivot u

vjerskim obredima koje su smatrali previπe svetima da bi


“Ovako kaæi domu Jakovljevu... ‘Budete li mi se

vjerno pokoravali i dræali moj Savez, vi Êete mi

biti predraga svojina mimo sve narode — ta moj

je sav svijet! — vi Êete mi biti kraljevstvo sveÊe-

nika, narod svet.’” (Izlazak 19,3-6)


277

278

Govoriti i Ëiniti


se mogli povezivati sa svjetovnim poslovima. Zato se misli-

lo da je njihov æivot potpuno posveÊen religiji. Meutim,

oni su svoje obrede obavljali pred oËima ljudi samo zato da

bi ih svijet smatrao poboænima i vjernima. Iako su govorili

da sluπaju Boga, zapravo su Mu odbijali posluπnost. Nisu pri-

mjenjivali istinu koju su tvrdili da zastupaju.

Krist je Ivana Krstitelja proglasio jednim od najveÊih

proroka i dokazao svojim sluπateljima da imaju dovoljno

razloga vjerovati da je on doista Boæji vjesnik. RijeËi ovog

proroka iz pustinje uistinu su bile snaæne. On je svoju vijest

iznosio neustraπivo, korio je grijehe sveÊenika i starjeπina i

traæio od njih da Ëine djela dostojna nebeskog kraljevstva.

Isticao je da pokazuju greπno nepoπtovanje vlasti svojeg

nebeskog Oca jer odbijaju obaviti djelo koje im je On odre-

dio. Nije Ëinio nikakve kompromise s grijehom i tako je

mnoge naveo da odbace svoje bezakonje.

Da je vjera koju su ispovijedali ovi æidovski glavari bila

iskrena, oni bi povjerovali Ivanovom svjedoËenju i prihva-

tili Isusa kao Mesiju. Ali oni nisu pokazali rodove pokajanja

i rodove pravednosti. Zato se i dogaalo da su upravo oni

koje su prezirali pred njima na putu u Boæje kraljevstvo.

Sin koji je u usporedbi rekao: “Idem, gospodaru”, pred-

stavio se kao vjeran i posluπan; ali je vrijeme pokazalo da

njegov iskaz nije bio vjerodostojan. On uopÊe nije gajio ne-

ku iskrenu ljubav prema svojem ocu. Isto tako su se i fari-

zeji hvalili svojom svetoπÊu, ali kad su bili izloæeni kuπnji,

naπli su se laki. Kad im je to bilo u interesu, zahtjeve Zako-

na shvaÊali su vrlo strogo; ali kad se i od njih samih zahti-

jevala posluπnost, tada su lukavo sroËenim izgovorima sla-

bili Boæje propise. Krist je izjavio o njima: “Vrπite i dræite

sve πto vam reknu, ali se ne ravnajte prema njihovim djelima,

jer govore, a ne vrπe!” (Matej 23,3) Nisu gajili istinsku ljubav

ni prema Bogu ni prema ljudima. Bog ih je pozvao da su-

rauju s Njime u donoπenju blagoslova svijetu; ali, iako su

na rijeËima prihvatili poziv, na djelu su pokazali da odbija-

ju posluπnost. Uzdali su se u sebe i bili ponosni na svoju

dobrotu, a zapravo su prkosili Boæjim zapovijedima. Odbili

su obaviti posao koji im je Bog dodijelio i upravo se zbog

njihovih prijestupa Gospodin spremao raskinuti s tim ne-

posluπnim narodom.

279

187

Takozvana pravednost, utemeljena na djelima, zapravo

i nije pravednost, i oni koji se uzdaju u svoju dobrotu, mo-

rat Êe snositi posljedice te svoje kobne zablude. Danas mnogi

tvrde da dræe Boæje zapovijedi iako im srce nije prepuno

boæanske ljubavi, niti se ona iz njih izlijeva na druge. Krist

ih poziva da se sjedine s Njim u Njegovom djelu spaπavanja

svijeta, ali se oni zadovoljavaju rijeËima: “Idem, gospodaru.”

I, naravno, ne idu! Oni ne surauju s onima koji rade u Go-

spodnjoj sluæbi. Oni su zaludni sluge. SliËno nevjernom si-

nu, daju Bogu laæna obeÊanja. Kad su pristupajuÊi Crkvi po-

loæili sveËani zavjet, obvezali su se da Êe prihvatiti i sluπati

Boæju rijeË, da Êe sebe posvetiti Gospodnjoj sluæbi, ali to

ne Ëine. Na rijeËima tvrde da su sinovi Boæji, ali æivotom i

karakterom odbacuju taj odnos. Svoju volju ne pokoravaju

Boæjoj volji i tako æive u laæi.

Svoje obeÊanje o posluπnosti prividno ispunjavaju kada

to ne zahtijeva nikakvu ærtvu; ali kad se traæi samoodrica-

nje i poærtvovnost, kad vide da treba uzdignuti kriæ, tada

se povlaËe. I tako se svijest o duænosti polako gubi i svjesno

prestupanje Boæjih zapovijedi prelazi u naviku. Uπima joπ,

moæda, sluπaju Boæju rijeË, ali nemaju viπe duhovne sposob-

nosti da je shvate. Njihovo je srce otvrdnulo, savjest otupjela.

Nemojte misliti da neπto Ëinite za Krista zato πto ne po-

kazujete odluËno neprijateljstvo prema Njemu. Tako samo

varamo svoju duπu. Ako Bogu uskraÊujemo ono πto nam je

dao da koristimo u Njegovoj sluæbi, bez obzira na to radi li

se o vremenu, sredstvima ili o bilo kojem drugom povjere-

nom daru, mi zapravo radimo protiv Njega.

Sotona koristi najmanju pospanu ravnoduπnost takozva-

nih krπÊana da ojaËa svoje snage i pridobije duπe za sebe.

Mnogi koji misle da su na Kristovoj strani iako ne Ëine ni-

πta za Njega, omoguÊuju neprijatelju da prije njih zauzme

zemlju i tako stekne prednost. Svojom nespremnoπÊu da

marljivo rade za svojeg UËitelja, svojim neobavljanjem po-

vjerenih duænosti i neupuÊivanjem opomena, oni dopuπtaju

Sotoni da zadobije vlast nad duπama koje su mogle biti

zadobivene za Krista.

Sve dok budemo nemarni i lijeni, neÊemo biti spaπeni.

Ne postoji istinski obraÊena osoba koja æivi beskorisnim

naËinom æivota, æivotom bez snage. Nitko od nas ne moæe

280

Govoriti i Ëiniti


traæiti da ga netko drugi odnese na Nebo. Za lijenËine tamo

nema mjesta. Ukoliko se ne budemo iskreno trudili uÊi u

nebesko kraljevstvo, ukoliko ne uloæimo ozbiljan napor da

nauËimo njegove zakone, neÊemo se osposobiti za æivot u

njemu. Oni koji odbijaju suraivati s Bogom na Zemlji, ne

bi s Njime suraivali ni na Nebu. Zato ne bi bilo preporuË-

ljivo primiti ih na Nebo.

Ima mnogo viπe nade za carinike i greπnike nego za one

koji znaju Boæju rijeË, a odbijaju je posluπati. Onoga koji sebe

vidi kao greπnika Ëije grijehe niπta ne moæe sakriti, koji je

svjestan pokvarenosti svoje duπe, tijela i duha pred Bogom,

obuzima strah da Êe za svu vjeËnost biti izdvojen iz nebes-

kog kraljevstva. On uvia da je duhovno bolestan i zato tra-

æi iscjeljenje od velikog LijeËnika koji je rekao: “A tko doe

k meni, sigurno ga neÊu izbaciti van.” (Ivan 6,37) Takve duπe

Bog moæe upotrijebiti kao radnike u svojem vinogradu.

Sina koji je privremeno odbio posluπati zapovijed svo-

jeg oca Krist nije osudio, ali ga nije ni pohvalio. Oni koji

poput ovoga sina odbijaju posluπnost, ne zasluæuju pohvalu

za svoj postupak. Njihova iskrenost i otvorenost ne moæe

se smatrati vrlinom. Ukoliko je iskrenost posveÊena istinom

i svetoπÊu, ona ljude osposobljava da smjelo svjedoËe za Kri-

sta, ali kad se njome posluæe greπnici, takva iskrenost po-

staje uvredljiva i drska, vrlo sliËna bogohuljenju. »injenica

da netko nije licemjer ne Ëini ga niπta manjim greπnikom.

Kad poziv Svetoga Duha odjekne u naπem srcu, naπa jedina

sigurnost jest da se odazovemo bez odgaanja. Kad se zaËuje

poziv: “Poi i radi danas u vinogradu mojemu!” — nemojte

ga odbiti. “Danas, kad Ëujete glas njegov, ne otvrdnite srca

svoja!” (Hebrejima 4,7) Nije preporuËljivo odgaati posluπ-

nost. Moæda vam poziv viπe nikada neÊe biti upuÊen.

Neka se nitko ne vara da se grijesi kojima smo se neko

vrijeme odavali mogu vrlo lako, skoro usputno odbaciti. Nije

tako! Svaki omiljeni grijeh oslabljuje karakter i jaËa naviku,

a rezultat toga je tjelesna, umna i moralna pokvarenost. Vi

se moæete pokajati zbog zla koje ste uËinili, moæete svoje

stope usmjeriti pravim putem, ali uobliËenost vaπeg uma i

vaπa bliskost sa zlom oteæat Êe vam da sagledate razliku iz-

meu dobra i zla. Preko veÊ uËvrπÊene zle navike Sotona

Êe vas stalno iznova napadati.

281

189

Preko zapovijedi: “Hajde i radi danas u vinogradu!” stavlja

se na kuπnju iskrenost svake duπe. HoÊe li biti i djela, a ne

samo rijeËi? HoÊe li pozvani staviti sve svoje znanje u sluæ-

bu Vlasnika vinograda, hoÊe li raditi za Njega vjerno i ne-

sebiËno?

Apostol Petar nas upoznaje s planom kojega se mora-

mo dræati. On kaæe: “Milost vam i mir u obilju po pravoj

spoznaji Boga i naπega Gospodina Isusa! Njegova boæanska

snaga obdarila nas je svime πto je potrebno za æivot i poboæ-

nost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom

slavom i moÊi. Tim nas je obdario skupocjenim i najveÊim

obeÊanim dobrima, da po njima, umaknuvπi pokvarenosti

koja je zbog opake poæude u svijetu, postanete dionici bo-

æanske naravi.”

“Zbog toga uloæite svu revnost da sa svojom vjerom spo-

jite poπtenje, s poπtenjem znanje, sa znanjem uzdræljivost, s

uzdræljivoπÊu postojanost, s postojanoπÊu poboænost, s po-

boænoπÊu bratsku ljubav, s bratskom ljubavi ljubav uopÊe!”

(2. Petrova 1,2-7)

Ukoliko budete vjerno obraivali vinograd svoje duπe,

Bog Êe vas uËiniti svojim suradnicima i vi Êete morati oba-

viti djelo ne samo za sebe, veÊ i za druge. PrikazujuÊi Crkvu

kao vinograd, Krist ne govori da moramo ograniËiti svoju

ljubav ili svoje napore samo na one koji pripadaju naπim

redovima. Gospodnji vinograd se mora proπiriti. Bog æeli da

se on proπiri na sve dijelove svijeta. »im primimo upute

od Boga i Njegovu milost, duæni smo i drugima prenijeti

znanje kako treba njegovati dragocjene biljke. Na taj naËin

moæemo πiriti Gospodnji vinograd. Bog æeli vidjeti dokaze

naπe vjere, ljubavi i strpljivosti. On se æeli uvjeriti da smo

iskoristili sve svoje duhovne prednosti da bismo postali spo-

sobni radnici u Njegovom vinogradu na Zemlji, i da bismo

tako mogli uÊi u Boæji raj, u onaj edenski dom iz kojega su

Adam i Eva bili iskljuËeni zbog prijestupa.

Bog se prema svojem narodu odnosi kao Otac i kao Otac

polaæe pravo na naπu odanu sluæbu. Razmotrite Kristov æi-

vot! StojeÊi na Ëelu ËovjeËanstva, sluæeÊi svojem Ocu, On

je uzor onoga πto svaki sin treba i moæe biti. Posluπnost koju

je Krist pokazao Ocu zahtijeva se danas od svakog ljudskog

biÊa. On je svojem Ocu sluæio iz ljubavi, dragovoljno i veselo.

282

Govoriti i Ëiniti


On je sam izjavio: “Milje mi je, Boæe moj, vrπit volju tvoju,

Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,9) Krist n-

ijednu ærtvu nije smatrao prevelikom i nijedan napor pre-

teπkim da bi obavio djelo radi kojega je doπao. U dvanaes-

toj godini æivota rekao je: “Zar niste znali da ja moram biti

u kuÊi Oca svoga?” (Luka 2,49) On je Ëuo poziv i prihvatio

se posla. Izjavio je: “Moja se hrana sastoji u tom da vrπim

volju onoga koji me poslao i dovrπim njegovo djelo.” (Ivan

4,34)

I mi trebamo na taj naËin sluæiti Bogu. Njemu sluæi je-

dino onaj koji dostigne najviπa mjerila posluπnosti. Svi koji

æele postati Boæji sinovi i kÊeri moraju se dokazati kao su-

radnici Boga, Krista i nebeskih anela. To je ispit koji mora

proÊi svaka duπa. O onima koji Mu vjerno sluæe, Gospodin

kaæe: “Moji Êe biti, moja steËevina... u Dan koji spremam

bit Êu im milostiv kao πto je milostiv otac sinu koji mu slu-

æi.” (Malahija 3,17)

Prilikom ostvarivanja namjera svoje Promisli, Bog æeli

okuπati ljude, pruæiti im priliku da razviju svoj karakter. Na

taj naËin æeli ustanoviti jesu li posluπni ili neposluπni Nje-

govim naredbama. Dobrim djelima ne moæemo kupiti Boæ-

ju ljubav, djelima samo dokazujemo da je veÊ uæivamo. Ukoliko

svoju volju pokorimo Bogu, neÊemo ni pokuπavati djelima

zaraditi Boæju ljubav. Duπa Njegovu ljubav prihvaÊa kao Njegov

bezuvjetni dar i iz ljubavi prema Njemu mi radosno izvrπa-

vamo Njegove zapovijedi.

Danas u svijetu postoje samo dvije vrste ljudi i samo Êe

dvije vrste biti priznate na sudu — bit Êemo podijeljeni na

one koji krπe Boæji zakon i na one koji ga izvrπuju. Krist

nam je objavio mjerilo kojim moæemo pokazati jesmo li vjerni

ili nevjerni Bogu. Rekao je: “Ako me ljubite, vrπit Êete moje

zapovijedi... Tko pozna moje zapovijedi i vrπi ih, taj me lju-

bi. A tko mene ljubi, njega Êe ljubiti Otac moj, i ja Êu ga

ljubiti i objaviti mu samog sebe... Tko mene ne ljubi, ne dræi

mojih rijeËi. RijeË koju sluπate nije moja, veÊ od Oca koji

me posla.” “Ostat Êete u mojoj ljubavi ako budete vrπili moje

zapovijedi, kao πto sam i ja vrπio zapovijedi Oca svog te osta-

jem u njegovoj ljubavi.” (Ivan 14,15-24; 15,10)

283

191

Gospodnji vinogradOvo se poglavlje temelji na Mateju 21,33-44.

Æidovski narod

Poπto je ispriËao usporedbu o dvojici sinova, Isus je pre-

πao na usporedbu o vinogradu. U prvoj je æidovskim starje-

πinama naglasio vaænost posluπnosti. U drugoj je istaknuo

bogate blagoslove izlivene na Izrael, i na temelju njih boæan-

sko pravo na njihovu posluπnost. Izloæio im je slavu boæanske

namjere koju su svojom posluπnoπÊu mogli ostvariti. Ukla-

njajuÊi koprenu s buduÊnosti, pokazao im je kako je cijeli

narod, zanemarivπi ostvariti Njegovu namjeru, izgubio Boæ-

je blagoslove i na sebe navukao propast.

Krist je ovako zapoËeo: “Bijaπe neki domaÊin koji posadi

vinograd, ogradi ga plotom, iskopa u njemu tijesak, sagradi

kulu te ga dade u zakup vinogradarima pa ode iz toga kra-

ja.”

Ovaj vinograd opisao nam je prorok Izaija: “Zapjevat Êu

svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogra-

du. Moj je dragi imao vinograd, na breæuljku rodnome. Okopa

ga, iskrËi kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega

kulu on podiæe, i u nj tijesak metnu. Nadaπe se da Êe uro-

diti groæem.” (Izaija 5,1.2)

Ratar je izabrao komad zemlje u divljini; ogradio ga, oËi-

stio, obradio i zasadio izabranom lozom oËekujuÊi bogat rod.

Ovaj dio tla, sada neusporedivo bolji od neobraene pusta-

re, trebao mu je posluæiti na Ëast pokazujuÊi rezultate nje-

govih napora i truda uloæenog u obradu. Tako je i Bog iz

svijeta izabrao narod da ga preko Krista poduËi i osposobi.

Prorok kaæe: “Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izrae-

(191)

284

285


lov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci.” (Izaija 5,7) Tom na-

rodu Bog je dao velike prednosti i obilno ga blagoslovio iz

riznice svoje dobrote. OËekivao je od njega da Mu ukaæe

Ëast donoseÊi rod. Preko njega su se trebala objaviti naËela

Boæjeg kraljevstva. Usred greπnog, pokvarenog svijeta, taj je

narod trebao prikazati karakter Boga kojemu sluæi.

Kao Gospodnji vinograd, trebali su donijeti rod koji Êe

se potpuno razlikovati od roda poganskih naroda. Okolni

idolopokloniËki narodi potpuno su se predali bezakonju. Bez

ikakvih ograniËenja odavali su se nasilju i zloËinu, lakomo-

sti, tlaËenju i najpokvarenijim obiËajima. Bezakonjem, izo-

paËenoπÊu i bijedom raalo je to pokvareno stablo. Bog je

oËekivao da loza koju je On zasadio donese potpuno drugaËije

plodove.

Hebrejski narod dobio je prednost da prikazuje Boæji ka-

rakter, onakav kakav je bio objavljen Mojsiju. OdgovarajuÊi

na Mojsijevu molbu da mu pokaæe svoju slavu, Gospodin je

obeÊao: “Dopustit Êu da ispred tebe proe sav moj sjaj.”

(Izlazak 33,18.19) Gospodin “proe ispred njega te se javi:

‘Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdæbu, bo-

gat ljubavlju i vjernoπÊu. Iskazuje milost tisuÊama, podnosi

opaËinu, grijeh i prijestup.’” (Izlazak 34,6.7) To je bio rod

koji je Bog oËekivao od svojeg naroda. Po neporoËnosti nji-

hovog karaktera, po svetosti njihovog æivota, po milosti, do-

broti i saæaljenju njihovog srca trebalo se pokazati da je “sa-

vrπen zakon Jahvin — duπu krijepi” (Psalam 19,8).

Preko hebrejskog naroda Bog je namjeravao izliti svoje

bogate blagoslove na sve narode. Preko Izraela se trebao pri-

praviti put za πirenje Njegova svjetla cijelom svijetu. Narodi

svijeta, slijedeÊi svoje pokvarene obiËaje, izgubili su znanje

o Bogu. Ipak, Bog ih u svojoj milosti nije izbrisao s lica Zem-

lje. On im je namjeravao pruæiti priliku da se upoznaju s

Njim preko Njegove Crkve. On je planirao da naËela, prika-

zana preko Njegovog naroda, postanu sredstvo da se Boæji

moralni lik obnovi u Ëovjeku.

Da bi ostvario ovu svoju namjeru, Bog je pozvao Abra-

hama da ostavi svoj idolopokloniËki rod i da se nastani u

kanaanskoj zemlji. Rekao mu je: “Velik Êu narod od tebe

uËiniti, blagoslovit Êu te, ime Êu ti uzveliËat, i sam Êeπ biti

blagoslov.” (Postanak 12,2)

286

193

Abrahamovi potomci, Jakov i njegovi sinovi, bili su do-

vedeni u Egipat da bi usred tog velikog i pokvarenog naro-

da mogli prikazati naËela Boæjeg kraljevstva. Josipova Ëesti-

tost i njegovo zadivljujuÊe djelo odræavanja u æivotu cijelog

egipatskog naroda predstavljali su æivot Isusa Krista. Mojsije

i mnogi drugi bili su svjedoci za Boga.

IzvodeÊi Izraelce iz Egipta, Gospodin je ponovo poka-

zao svoju moÊ i svoju milost. Njegovo veliËanstveno djelo

njihovog izbavljenja iz ropstva i Njegovo postupanje prema

njima tijekom putovanja kroz pustinju nisu bili samo njima

na blagoslov. Sve je to trebalo posluæiti kao zorna pouka okol-

nim narodima. Gospodin se objavio kao Bog koji daleko nad-

visuje sve ljudske autoritete i veliËine. Znakovi i Ëuda koja

je uËinio za svoj narod prikazali su Njegovu vlast nad pri-

rodom i nad najveÊim oboæavateljima prirode. Bog je proπao

kroz oholu egipatsku zemlju kao πto Êe proÊi kroz cijelu

Zemlju u posljednje dane. SluæeÊi se ognjem i olujom, po-

tresom i smrÊu, veliki JA SAM izbavio je svoj narod. Izveo

ih je iz zemlje ropstva. Vodio ih je “kroz onu veliku i straπnu

pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i πtipavaca, suhim i

bezvodnim krajem” (Ponovljeni zakon 8,15). On je udario

“u hrid, i voda poteËe”, nahranio ih je “kruhom nebeskim”

(Psalam 78,20.24). Mojsije je izjavio: “Tad Jahvu njegov na-

rod zapade, Jakov bi njegova baπtina. U zemlji stepskoj on

ga je naπao, u pustinjskoj jezivoj pustoπi. Obujmio ga, gajio

ga i Ëuvao kao zjenu oka svoga. Poput orla πto bdi nad gni-

jezdom, nad svojim orliÊima lebdeÊi, tako on krila πiri, uzi-

ma ga, pa ga na svojim nosi perima. Jahve sam njega je vodio,

tueg boga s njim ne bijaπe.” (Ponovljeni zakon 32,9-12) Tako

ih je doveo k sebi da mogu boraviti kao da se nalaze u sjenci

Najviπega.

Krist je vodio djecu Izraelovu na njihovim lutanjima kroz

pustinju. Zaogrnut stupom od oblaka danju i stupom od ognja

noÊu, On ih je vodio i usmjeravao. On ih je Ëuvao od opas-

nosti u pustinji, doveo ih je u obeÊanu zemlju, i na vidiku

svim narodima koji nisu priznavali Boga utvrdio je Izraela

kao svoje izabrano vlasniπtvo, kao Gospodnji vinograd.

Tom narodu Bog je povjerio i svoju proroËku RijeË. Ogra-

dio ga je propisima svojeg Zakona, vjeËnim naËelima isti-

ne, pravednosti i neporoËnosti. Posluπnost tim naËelima bila

287

Gospodnji vinograd


je njegova zaπtita jer ga je Ëuvala da greπnim obiËajima ne

uniπti samoga sebe. I kao kulu u vinogradu, Bog je usred

svojeg naroda postavio svoj sveti Hram.

Krist je poduËavao Izraelce. Ne samo da ih je vodio kroz

pustinju, veÊ je i nakon toga ostao u njihovoj sredini da bude

njihov uËitelj i voa. U ©atoru i u Hramu Njegova slava se

pokazivala u svetoj πekini iznad prijestolja milosti. Nepre-

stano je na njih izlijevao bogatstva svoje ljubavi i strpljivo-

sti.

Bog je æelio da Mu Njegov narod Izrael bude na slavu i

hvalu. Zato mu je dao sve duhovne prednosti. Nije mu uskra-

tio niπta πto bi moglo povoljno utjecati na izgradnju karak-

tera kojim Êe Njega predstavljati svijetu.

Posluπnost Boæjem zakonu osigurala bi Izraelcima bla-

gostanje kojemu bi se divili svi narodi svijeta. Onaj isti koji

im je mogao dati mudrost i vjeπtinu u svakome poslu i dalje

bi ostao njihov uËitelj i putem posluπnosti Njegovom Zako-

nu oplemenjivao bi ih i uzdizao. Pod uvjetom da budu po-

sluπni, bili bi saËuvani od bolesti koje su muËile ostale na-

rode i nadareni posebnom oπtrinom uma. Boæja slava, Nje-

govo veliËanstvo i moÊ izraæavali bi se preko svega njiho-

vog blagostanja. Trebali su biti kraljevstvo sveÊenika i kne-

zova. Bog im je darovao sva sredstva da postanu najznaËaj-

niji narod na Zemlji.

Preko Mojsija Krist im je na najodreeniji naËin obja-

vio boæansku namjeru i uvjete pod kojima Êe postiÊi obe-

Êano blagostanje. Rekao im je: “Ta ti si narod posveÊen Jahvi,

Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da meu svim

narodima koji su na zemlji budeπ njegov predragi vlastiti na-

rod. Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran,

koji dræi svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuÊu koljena

onima koji ga ljube i dræe njegove zapovijedi. Stoga dræi za-

povijedi, zakone i uredbe koje ti danas nalaæem da ih vrπiπ.

A za nagradu — budeπ li sluπao ove naloge, dræao ih te ih

izvrπavao — Jahve, Bog tvoj, dræat Êe ti Savez svoj i milost

za koje se zakleo tvojim ocima. Ljubit Êu te, blagoslivljati i

razmnaæati; blagoslivljat Êe plod utrobe tvoje i rod zemlje

tvoje: æito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje, mlad krava tvojih i

prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim

da Êe je tebi dati. Bit Êeπ blagoslovljen nad sve narode...

289

288

195

Jahve Êe od tebe maknuti svaku bolest; neÊe na te pustiti

ni jedno od straπnih zala egipatskih za koja znaπ.” (Ponov-

ljeni zakon 7,6.9.11-15)

Ako budu dræali zapovijedi, Bog je obeÊao da Êe im dati

najbolju pπenicu i izvoditi im med iz stijene. Nasitit Êe ih

duga æivota i pokazati im svoje spasenje.

Svojom neposluπnoπÊu Bogu Adam i Eva su izgubili Eden,

zbog grijeha je cijela Zemlja stavljena pod prokletstvo. Ali

ukoliko Boæji narod bude slijedio Njegove upute, njihovoj

zemlji bit Êe vraÊena plodnost i ljepota. Sam Bog im je dao

upute o obraivanju tla; trebali su suraivati s Njim u ob-

navljanju njezine prvobitne plodnosti. I na taj bi naËin ci-

jela zemlja pod Boæjom upravom postala uzorni rasadnik

duhovnih istina. Kao πto je putem posluπnosti Njegovim

prirodnim zakonima zemlja trebala πirom otvoriti svoje riz-

nice, tako su trebala srca ljudi putem posluπnosti Njegovim

moralnim zakonima odraæavati osobine Njegovog karaktera.

»ak su i neznaboπci morali uvidjeti nadmoÊnost onih koji

oboæavaju pravoga Boga i koji Mu sluæe.

Mojsije je zapisao: “Ja sam vas, eto, pouËio o zakonima

i uredbama, kako mi je Jahve, Bog moj, naredio da ih vrπite

u zemlji u koju idete da je zaposjednete. Dræite ih i vrπite:

to Êe u oËima narodâ biti vaπa mudrost i vaπa razboritost.

Kad oni Ëuju za sve ove zakone, reÊi Êe: ‘Samo je jedan narod

mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.’ Jer, koji je to

narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao πto je

Jahve, Bog naπ, nama kad god ga zazovemo? Koji je to na-

rod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao πto

je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim?” (Ponovljeni

zakon 4,5-8)

Sinovi Izraelovi trebali su zaposjesti cijeli teritorij koji

im je Bog odredio. S njega su morali izagnati sve narode

koji su odbili oboæavati pravoga Boga i sluæiti Mu. Meu-

tim, Bog je æelio preko Izraela objaviti svoj karakter i na taj

naËin privuÊi ljude k sebi. Evaneoski poziv morao se upu-

titi cijelom svijetu. Preko pouka koje je pruæala sluæba prino-

πenja ærtava Krist je morao biti uzdignut pred narodima kako

bi svi koji u Njega povjeruju mogli æivjeti. Svi oni koji se

kao Kananejka Rahaba ili Moapka Ruta odvrate od idolopo-

klonstva i prigrle oboæavanje pravoga Boga, trebali su se pri-

290

Gospodnji vinograd


druæiti Njegovom izabranom narodu. I kada se broj Izrae-

laca umnoæi, trebali su πiriti svoje granice sve dok njihovo

kraljevstvo ne obuhvati cijeli svijet.

Bog je æelio sve narode dovesti pod svoju milosrdnu

upravu. On je æelio da Zemlja bude puna veselja i mira. On

je stvorio Ëovjeka da bude sretan i zato æeli ljudsko srce is-

puniti nebeskim mirom. On æeli da ljudske obitelji na Zem-

lji budu simboli velike obitelji na Nebu.

Ali Izrael nije ispunio Boæju namjeru. Sam je Gospodin

izjavio: “A ja te zasadih kao lozu izabranu, kao sadnicu

plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u

lozu divlju!” (Jeremija 2,21) “Izrael je prazna loza vinova,

ostavlja rod za se!” (Hoπea 10,1 DK) “Sad, æitelji jeruzalem-

ski i ljudi Judejci, presudite izme mene i vinograda mo-

jega. ©to joπ mogoh uËiniti za svoj vinograd pa da nisam

uËinio? Nadah se da Êe uroditi groæem, zaπto vinjagu izro-

di? No, sad Êu vam reÊi πto Êu uËiniti od svog vinograda:

plot Êu mu soriti da ga opustoπe, zidinu razvaliti da ga iz-

gaze. U pustoπ Êu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek

u draË i trnje sav zaraste; zabranit Êu oblacima da daæde

nad njime... Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pra-

viËnosti, a eto vapaja.” (Izaija 5,3-7)

Gospodin je preko Mojsija objavio svojem narodu i

posljedice nevjernosti. Ukoliko odbiju dræati Njegov Savez,

oni Êe se odvojiti od æivota koji dolazi od Boga i Njegovi se

blagoslovi neÊe moÊi izlijevati na njih. Mojsije je naglasio:

“»uvaj se da ne zaboraviπ Jahvu, Boga svoga, zanemarujuÊi

njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem. I poπto

se najedeπ do sitosti, posagradiπ lijepe kuÊe i u njima se

nastaniπ; kad ti se krupna i sitna stoka namnoæi; kad se na-

kupiπ srebra i zlata, i kada sve tvoje uznapreduje, nemoj da

se zanese srce tvoje i da zaboraviπ Jahvu, Boga svoga... Ne

reci tada u svome srcu: svojom sam moÊi i snagom svojih

ruku sebi namakao ovo bogatstvo... Ako li zaboraviπ Jahvu,

Boga svoga, i poeπ za drugim bogovima te njima budeπ

iskazivao πtovanje, njima se klanjao, kunem vam se danas

da Êete zacijelo izginuti... jer niste posluπali glasa Jahve, Boga

svoga.” (Ponovljeni zakon 8,11-14.17.19.20)

Ovu opomenu Æidovi nisu posluπali. Zaboravili su Bo-

ga, izgubili iz vida visoke prednosti koje su imali kao Nje-

291

197

govi predstavnici. Blagoslovi koje su primili nisu donijeli

nikakav blagoslov svijetu. Sve svoje prednosti iskoristili su

jedino da proslave sebe. Uskratili su Bogu sluæbu koju je

zahtijevao od njih, a svojim su bliænjima uskratili vodstvo

na vjerskom podruËju i svoj posveÊeni primjer. Kao i sta-

novnici pretpotopnog svijeta, slijedili su sve zamisli svoje-

ga zlog srca. I tako su uËinili da ono πto je sveto izgleda

kao πala, jer su govorili: “Svetiπte Jahvino! Svetiπte Jahvino!

Svetiπte Jahvino!” (Jeremija 7,4) iako su istodobno pogreπno

prikazivali Boæji karakter, sramotili Njegovo ime i oskvrnji-

vali Njegovo Svetiπte.

Vinogradari, postavljeni da se brinu o Gospodnjem vino-

gradu, nisu opravdali ukazano povjerenje. SveÊenici i uËite-

lji nisu vjerno pouËavali svoj narod. Nisu pred narodom uz-

dizali Boæju dobrotu i milost i Njegovo pravo na njihovu ljubav

i sluæbu. Brinuli su se jedino da proslave sebe. Æeljeli su se

sami posluæiti rodovima vinograda. Promiπljeno su pokuπa-

vali privuÊi pozornost naroda i zadobiti njegovo poπtovanje.

Krivnja ovih starjeπina u Izraelu nije bila sliËna krivnji

obiËnih greπnika. Oni su nosili sveËanu odgovornost pred

Bogom. Zavjetovali su se da Êe govoriti samo: “Tako reËe

Gospodin!” i da Êe svojim svakidaπnjim æivotom pruæati pri-

mjer stroge posluπnosti Bogu. Umjesto da to Ëine, oni su

izopaËivali sveta Pisma. Stavljali su teπka bremena na rame-

na ljudi, propisivali im obrede koji su ih pratili na svakom

koraku u æivotu. Narod je æivio u stalnoj nesigurnosti jer

nije uspijevao ispuniti zahtjeve koje su mu postavljali rabini.

Kad su ljudi uvidjeli da ne mogu ispuniti zapovijedi koje su

im ljudi nametnuli, postali su nemarni i u dræanju Boæjih

zapovijedi.

Gospodin je objavio pripadnicima svojeg naroda da je

On gospodar vinograda, da su im sva dobra koja imaju da-

na na povjerenje i da se moraju upotrijebiti za Njega. Meu-

tim, sveÊenici i starjeπine nisu obavljali poslove svoje svete

sluæbe kao upravitelji Boæje imovine. Sustavno su zakidali

Boga uzimajuÊi novac i imovinu koja im je bila povjerena

za unapreenje Njegovog djela. Njihova lakomost i pohlep-

nost uËinila je da ih Ëak i neznaboπci preziru. Tako je nezna-

boæaËkom svijetu bila pruæena prilika da pogreπno protu-

maËi Boæji karakter i karakter zakona Njegovog kraljevstva.

292

293

Gospodnji vinograd


Pun oËinske strpljivosti, Bog je podnosio pripadnike

svojeg naroda. Borio se s njima blagoslovima koje im je da-

vao ili uskraÊivao. Strpljivo im je iznosio njihove grijehe, i

strpljivo Ëekao da ih priznaju. Proroci i vjesnici dolazili su

da objave Boæje zahtjeve vinogradarima; ali umjesto da ih

doËekaju dobrodoπlicom, oni su prema njima postupali kao

prema neprijateljima. Progonili su ih i ubijali. Bog im je slao

nove vjesnike, ali su i oni prolazili kao i prvi, jedino πto su

vinogradari ovaj put pokazali joπ ogorËeniju mrænju.

Kao posljednje sredstvo, Bog je poslao svojeg Sina go-

voreÊi: “Imat Êe obzira prema mome sinu.” Meutim, njihov

ih je otpor uËinio osvetoljubivima pa su kazali jedan drugome:

“Ovo je baπtinik! Ubijmo ga, pa Êe nam pripasti njegova

baπtina!” Tada Êe nam vinograd biti prepuπten na uæivanje,

i moÊi Êemo s plodom Ëiniti πto nam je volja!

Æidovski starjeπine nisu voljeli Boga; zato su se i odvo-

jili od Njega i odbacivali sve Njegove pokuπaje za pravedno

rjeπenje. Krist, ljubljeni Boæji Sin, doπao je iznijeti zahtjeve

Vlasnika vinogradarima; ali oni su Ga doËekali s izrazitim

prijezirom govoreÊi: Ne æelimo da ovaj Ëovjek nama uprav-

lja! Zavidjeli su Kristu na ljepoti karaktera. Njegov naËin po-

uËavanja bio je daleko djelotvorniji od njihovoga i Njegov

ih je uspjeh uæasavao. On im je upuÊivao prigovore, razot-

krivao njihovo licemjerje i prikazivao im sigurne posljedice

njihovog ponaπanja. To ih je gnjevilo do ludila. Patili su zbog

Njegovih ukora koje nisu mogli uπutkati. Mrzili su i visoka

mjerila pravednosti koja je On neprestano objavljivao. Shva-

tili su da On svojim naukom razotkriva njihovu sebiËnost,

pa su Ga odluËili ubiti. Zazirali su od primjera istinoljubivosti,

poboænosti i uzviπene duhovnosti koju je oËitovao u svemu

πto je Ëinio. Njegov cijeli æivot bio je ukor njihovoj sebiËnosti,

pa kad je doπao posljednji ispit, ispit koji je znaËio posluπ-

nost za vjeËni æivot ili neposluπnost za vjeËnu smrt, oni su

odbacili Sveca Izraelova. Kad su bili pozvani da biraju izmeu

Krista i Barabe, povikali su: “Pusti nam Barabu!” (Luka 23,18)

Kad ih je Pilat upitao: “©to da onda uËinim s Isusom?” —

okrutno su zatraæili: “Neka se razapne!” (Matej 27,22) “Vaπega

kralja da razapnem?” zaËudio se Pilat, na πto su sveÊenici i

glavari odgovorili: “Mi nemamo drugoga kralja osim cara!”

(Ivan 19,15)

294

199

Dok je Pilat prao ruke govoreÊi: “Nevin sam od krvi

ovog pravednika”, sveÊenici su se pridruæili neukoj svjetini

strastveno viËuÊi: “Krv njegova neka padne na nas i na na-

πu djecu!” (Matej 27,24.25)

Tako su æidovski starjeπine naËinili svoj izbor. Njihova

odluka zabiljeæena je u knjizi koju je Ivan vidio u ruci Ono-

ga koji sjedi na prijestolju, u knjizi koju nijedan Ëovjek ne

moæe otvoriti. U svoj svojoj optuæujuÊoj snazi ova odluka

pojavit Êe se pred njima onoga dana kad knjigu otvori Lav

iz plemena Judina.

Æidovski narod je gajio zamisao da je miljenik Neba i

da Êe uvijek uæivati Ëast da predstavlja Boæju Crkvu. Mi smo

djeca Abrahamova, tvrdili su oni, i tako im je Ëvrst izgle-

dao temelj njihovog blagostanja da su bili spremni prkositi

i Nebu i zemlji ako im se pokuπaju oduzeti njihova prava.

Meutim, æiveÊi u nevjeri, pripravljali su se za osudu Neba

i za odvojenje od Boga.

Poπto je sveÊenicima opisao vrhunsko djelo njihove po-

kvarenosti, Krist im je u usporedbi o vinogradu postavio pi-

tanje: “Kada doe gospodar vinograda, kako Êe postupiti s

tim vinogradarima?” SveÊenici su slijedili Isusove rijeËi s du-

bokim zanimanjem i, ne povezujuÊi sadræaj usporedbe sa

sobom, pridruæili su se narodu u odgovoru: “Te Êe zloËince

pogubiti za zloËine, a vinograd Êe dati u zakup drugim vino-

gradarima, takvima koji Êe mu predati plodove u njihovo

vrijeme.”

I ne sluteÊi πto Ëine, sami su sebi odredili sudbinu. Isus

ih je pogledao i pod Njegovim ispitivaËkim pogledom oni

su osjetili da On Ëita tajne njihovih srca. Njegova boæanska

narav zablistala je pred njima s neizrecivom snagom. U vino-

gradarima su sagledali sebe te su nehotice uzviknuli: “Ne

dao Bog!”

SveËano, ali sa æaljenjem, Krist ih je upitao: “Zar niste

nigda Ëitali u Pismima: ‘Kamen koji odbaciπe graditelji po-

stade ugaonim kamenom; to je djelo Gospodnje, ono je divno

u naπim oËima.’ Tako Êe vam se — velim — oduzeti kraljev-

stvo Boæje i dat Êe se narodu koji raa njegovim rodom.”

Krist bi sprijeËio propast æidovskog naroda da Ga je pri-

hvatio. Meutim, zavist i ljubomora uËinile su ih nepomir-

ljivima. Oni su jednostavno odluËili da neÊe primiti Isusa

295

Gospodnji vinograd


iz Nazareta kao svojeg Mesiju. Odbacili su Svjetlo svijeta i

upravo zato je njihov æivot zahvatila tama, tama crnja od

noÊi. Nagovijeπtena propast stigla je æidovski narod. Njiho-

ve divlje i neukroÊene strasti izazvale su njihovu propast. U

slijepoj srdæbi uniπtavali su i jedni druge. Svojom buntov-

nom, tvrdokornom oholoπÊu navukli su na sebe gnjev rim-

skih osvajaËa. Jeruzalem je bio razoren, Hram je leæao u ru-

πevinama, a samo mjesto preorano je kao njiva. Sinovi Ju-

dini izginuli su najstraπnijom smrÊu. Milijuni su bili prodani

da sluæe kao robovi u stranim zemljama.

Kao narod, Æidovi su propustili ispuniti Boæju namjeru

i vinograd im je bio oduzet. Prednosti koje su zloupotrije-

bili, djelo koje su omalovaæili, sve je to bilo povjereno dru-

gima.

Danaπnja Crkva

Usporedba o vinogradu ne smije se primijeniti samo na

æidovski narod. Ona ima pouku i za nas. Crkva je u ovom

naraπtaju dobila od Boga velike prednosti i blagoslove i On

od nje oËekuje odgovarajuÊe rodove.

Naπe otkupljenje plaÊeno je visokom cijenom. Jedino po

veliËini te otkupnine moæemo suditi o njezinim posljedica-

ma. Na ovom svijetu, na tlu koje je natopljeno suzama i krvlju

Boæjega Sina, trebaju uzrasti dragocjeni plodovi Raja. U æi-

votu Boæjeg naroda istine Njegove RijeËi trebaju izraziti svu

svoju slavu i uzviπenost. Preko svojeg naroda Krist treba po-

kazati svoj karakter i naËela svojeg kraljevstva.

Sotona se trudi da onemoguÊi Boæje djelo i zato nepre-

stano nagovara ljude da prihvate njegova pravila. On Boæji

izabrani narod prikazuje kao zavedene ljude. On je “opadaË

naπe braÊe” i njegove optuæbe usmjerene su protiv onih koji

Ëine pravdu. Gospodin na njegove optuæbe æeli odgovoriti

preko svojeg naroda, prikazujuÊi posljedice posluπnosti pravim

naËelima.

Ova naËela trebaju se pokazati u svakom pojedinaËnom

krπÊaninu, u obiteljima, u Crkvi i u svakoj ustanovi koja je

utemeljena da sluæi Bogu. Svi trebaju postati uzori onoga

πto se moæe uËiniti za svijet. Svi trebaju posluæiti kao prikaz

spasonosne sile evaneoskih istina. Svi trebaju biti sredstva

296

297

201

preko kojih Êe se ostvariti velika Boæja namjera s ljudskim

rodom.

Æidovski starjeπine ponosili su se svojim veliËanstvenim

Hramom i dojmljivim obredima svoje vjerske sluæbe; ali pra-

vednosti, milosti i Boæje ljubavi nisu imali. Slava Hrama i

sjaj njegovih obreda nisu ih mogli preporuËiti Bogu; jer ono

πto jedino vrijedi u Njegovim oËima nisu Mu mogli ponu-

diti. Nisu mu mogli prinijeti kao ærtvu ponizno i skruπeno

srce. Upravo kad se bitna naËela Boæjeg kraljevstva izgube

iz vida, obredi se mnogostruko umnoæavaju i postaju ras-

koπni. Tako i kad se zanemari izgradnja karaktera, kad pre-

stane ukraπavanje duπe, kad se izgubi iz vida jednostavnost

istinske poboænosti, tada oholost i ljubav prema razmetanju

poËinju zahtijevati veliËanstvena crkvena zdanja, sjajne ukr-

ase i dojmljive obrede. Ali sve to ne proslavlja Boga! Po-

modna religija koja se sastoji od ceremonija, prividne poboæ-

nosti i razmetanja nije prihvatljiva pred Bogom. Njezine sluæbe

ne nailaze na odgovor nebeskih vjesnika.

Crkva je vrlo dragocjena u Boæjim oËima. On je cijeni,

ne zbog vanjskog dojma koji ostavlja, veÊ zbog iskrene po-

boænosti kojom se razlikuje od svijeta. On je ocjenjuje pre-

ma napretku vjernika u poznavanju Krista, prema njihovom

napredovanju u duhovnom iskustvu.

Krist Ëezne da iz svojeg vinograda primi rod svetosti i

nesebiËnosti. On æeli vidjeti na djelu naËela ljubavi i dobro-

te. I najljepπa umjetniËka djela blijede kad se usporede s

ljepotom temperamenta i karaktera koa se treba otkriti u

Kristovim predstavnicima. Upravo ozraËje milosti kojom je

okruæena duπa vjernika i Sveti Duh koji djeluje na njegov

um i njegovo srce, pridonose da on postane miris æivota na

æivot i omoguÊuje Bogu da blagoslovi njegov rad.

Neka mjesna crkva moæe biti najsiromaπnija u zemlji.

Moæe biti bez privlaËnosti ili ikakve vidljive ljepote; ali ako

su njezini vjernici prihvatili naËela Kristovog karaktera, imat

Êe i radost u svojim srcima. Aneli Êe dolaziti da im se pri-

druæe na njihovim bogosluæjima. Hvala i slava Bogu uzdizat

Êe se iz njihovih zahvalnih srca kao slatki miris.

Gospodin æeli da spominjemo Njegovu dobrotu i da go-

vorimo o Njegovoj moÊi. Njemu se odaje Ëast izraæavanjem

hvale i zahvaljivanja. On sam kaæe: “Pravo me πtuje onaj koji

298

Gospodnji vinograd


prinosi ærtvu zahvalnu.” (Psalam 50,23) Dok su prolazili kroz

pustinju, sinovi Izraelovi slavili su Boga svetim pjesmama.

Gospodnje zapovijedi i Njegova obeÊanja skladani su kao

pjesme koje su putnici pjevali tijekom cijelog putovanja. A

kad su u Kanaanu proslavljali svoje vjerske blagdane, sjeÊali

su se Boæjih divnih djela i upuÊivali zahvalne pjesme u Ëast

Njegovom imenu. Bog je æelio da i cijeli æivot Njegovog na-

roda bude æivot odavanja hvale Stvoritelju. Na taj se naËin

Njegov put trebao objaviti po svoj Zemlji i svi su narodi trebali

upoznati Njegovo spasenje (Psalam 67,2).

Tako bi trebalo biti i danas. Ljudi u svijetu oboæavaju

laæne bogove. Njih treba odvratiti od njihovog laænog bo-

goπtovlja, ali ne osuivanjem njihovih idola, veÊ pokaziva-

njem neËega πto je mnogo bolje. Treba objaviti Boæju do-

brotu. “Vi ste mi svjedoci”, kaæe Gospodin. “Ja sam Bog od

vjeËnosti!” (Izaija 43,12)

Gospodin æeli da mi cijenimo veliki plan otkupljenja,

da shvatimo kako visoke prednosti uæivamo kao Boæja djeca

i da hodimo pred Njim u posluπnosti, zahvalno Mu izraæa-

vajuÊi hvalu. On æeli da Mu sluæimo u novom æivotu radu-

juÊi se svakog dana iznova. On æeli vidjeti kako se naπa srca

ispunjavaju zahvalnoπÊu zato πto su naπa imena zapisana u

æivotnoj knjizi Janjeta, zato πto sve svoje brige moæemo pre-

baciti na Onoga koji se brine za nas. On nas poziva da se

radujemo zato πto smo Gospodnja baπtina, zato πto je Kri-

stova pravednost postala bijela odjeÊa Njegovih svetih, zato

πto imamo blagoslovljenu nadu u skori dolazak naπeg Spasi-

telja.

Hvaliti Boga punim i iskrenim srcem naπa je duænost

isto toliko koliko i molitva. Mi moramo pokazati svijetu i

svim nebeskim biÊima da cijenimo zadivljujuÊu Boæju lju-

bav prema palom ËovjeËanstvu i da oËekujemo sve veÊe i

veÊe blagoslove iz Njegovog beskrajnog obilja. Mnogo viπe

nego πto to inaËe Ëinimo, trebali bismo govoriti o dragocjenim

poglavljima iz svojeg iskustva. Kad osjetimo da je sila Svetoga

Duha na poseban naËin djelovala u naπem æivotu, naπa ra-

dost u Gospodinu i naπa uspjeπnost u Njegovoj sluæbi zna-

Ëajno Êe se poveÊati ukoliko budemo govorili o Njegovoj

dobroti i Njegovim divnim djelima koja je uËinio za svoj na-

rod.

300

299

203

Kad na ovaj naËin slavimo Boga, Sotona se povlaËi. Mi

viπe nemamo vremena za gunanje i prigovaranje i kuπaË

gubi tlo pod nogama. U nama jaËaju one karakterne oso-

bine koje stanovnike Zemlje pripremaju za nebeske stanove.

Ovakvo svjedoËenje snaæno utjeËe i na druge. Nema us-

pjeπnijeg naËina zadobivanja duπa za Krista od ovoga.

Boga trebamo slaviti i stvarnom sluæbom, ËineÊi sve πto

je u naπoj moÊi da poveÊamo slavu Njegovog imena. Bog

nam daje svoje darove da bismo i mi mogli davati i tako

svijetu obznanjivati Njegov karakter. U vrijeme æidovskog su-

stava darovi i prinosi bili su znaËajan dio sluæbe Bogu. Od

Izraelaca se traæilo da deseti dio cjelokupnog dohotka po-

svete sluæbama u Svetiπtu. Osim toga, trebali su donositi i

ærtve za grijeh, dragovoljne darove i darove zahvalnosti. To

su bila sredstva kojima se podupirala evaneoska sluæba u

to vrijeme. Bog danas od nas ne oËekuje niπta manje nego

πto je oËekivao od svojeg naroda u nekadaπnja vremena. Veliko

djelo spaπavanja duπa mora iÊi naprijed. Preko desetine, da-

rova i prinosa Bog se pobrinuo za ovo djelo. On æeli da se

na ovaj naËin hrane oni koji propovijedaju Evanelje. On

desetinu proglaπava svojom i ona se uvijek mora smatrati

svetim sredstvima koja se donose u Njegovu riznicu na do-

brobit Njegovog djela. On traæi i naπe dragovoljne darove i

darove zahvalnosti. Sva ova sredstva moraju se upotrijebiti

da bi se Evanelje odnijelo i u najudaljenije krajeve svijeta.

U sluæenje Bogu spada i naπ osobni doprinos. Svojim

vlastitim naporima moramo suraivati s Njim u spaπavanju

duπa u svijetu. Kristov nalog: “Idite po svem svijetu i pro-

povijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!” (Marko 16,15)

upuÊen je svakom pojedinom Njegovom sljedbeniku. Svi koji

su pozvani da æive u Kristu pozvani su i u djelo spaπavanja

bliænjih. Njihova srca kucat Êe u skladu s Kristovim srcem.

Oni Êe osjeÊati istu Ëeænju za spaπavanjem duπa koju je On

osjeÊao. Ne mogu svi zauzeti isto mjesto u Boæjem djelu,

ali mjesta i posla ima za svakoga.

U stara su vremena Abraham, Izak, Jakov, Mojsije, redom

krotki i mudri ljudi, i Joπua, mnogostruko sposobni voa,

bili pozvani u Boæje djelo. Pjesma i sviranje Marije, hrab-

rost i poboænost Debore, djetinja privræenost Rute, posluπ-

nost i vjernost Samuela, nepokolebljiva vjera Ilije, blagotvorni

301

Gospodnji vinograd


umirujuÊi utjecaj Elizeja — sve je to bilo potrebno. Zato i

sada svi koji su primili Boæje blagoslove trebaju odgovoriti

ukljuËujuÊi se u aktivnu sluæbu; svaki dar mora se upotrije-

biti za unapreenje Boæjeg kraljevstva i za slavu Njegovog

imena.

Svi koji su prihvatili Krista kao svojeg Spasitelja, trebaju

prikazati istinu Evanelja i njezin spasonosni utjecaj na æi-

vot. Bog ne postavlja nijedan zahtjev prije nego πto osigura

sredstva za njegovo izvrπenje. Kristovom miloπÊu moæemo

postiÊi sve πto Bog od nas traæi. Boæji narod treba prikazati

sva bogatstva Neba. Krist je rekao: “Otac moj proslavit Êe

se time πto Êete roditi mnogo roda i pokazati se moji uËenici.”

(Ivan 15,8)

Bog polaæe pravo na cijelu Zemlju kao na svoj vinograd.

Iako je sada u rukama uzurpatora, ona pripada Bogu. Ona

je Njegova ne samo stvaranjem, veÊ i otkupljenjem. Kristova

ærtva bila je prinesena za svijet. “Da, Bog je tako ljubio svi-

jet da je dao svoga jedinoroenog Sina.” (Ivan 3,16) Upra-

vo preko tog jednog dara, ljudima su bili dani svi ostali da-

rovi. Iz dana u dan cijeli svijet prima blagoslov od Boga.

Svaka kap kiπe, svaka zraka svjetla koja obasja ovaj naπ ne-

zahvalni rod, svaki list, cvijet i plod svjedoËe o Boæjoj veli-

koj strpljivosti i ljubavi.

A kako je svijet uzvratio svojem velikom Darovatelju?

Kako se ljudi odnose prema Boæjim zahtjevima? Komu pre-

teæna veÊina ljudi sluæi cijelog æivota? Sluæi bogu novca! Bo-

gatstvo, poloæaj, svjetovna zadovoljstva, to je njihov cilj. Bo-

gatstvo zadobivaju otimaËinom, ne samo od ljudi, veÊ i od

Boga. Sluæe se Njegovim darovima da bi zadovoljili svoju se-

biËnost. Sve Ëega se mogu domoÊi upotrebljavaju da bi zado-

voljili svoju pohlepu i svoju æelju za sebiËnim uæicima.

Grijeh danaπnjeg svijeta isti je onaj grijeh koji je donio

propast Izraelu. Nezahvalnost Bogu, zanemarivanje prilika i

blagoslova, sebiËna zloupotreba Boæjih darova — sve je to

bilo obuhvaÊeno grijehom kojim je Izrael navukao na se Boæju

srdæbu. Taj isti grijeh donosi propast i danaπnjem svijetu.

Suze koje je Krist prolio na Maslinskoj gori dok je sta-

jao iznad izabranog grada nisu bile prolivene samo nad

Jeruzalemom. U sudbini Jeruzalema On je sagledao i pro-

past cijeloga svijeta.

302

205

“Kada bi i ti znao u ovaj tvoj dan πto je za mir tvoj! Ali

je sada sakriveno od oËiju tvojih!” (Luka 19,42 DK)

“Kada bi i ti znao u ovaj tvoj dan!” Taj dan se pribli-

æava svojem kraju. Razdoblje milosti i prednosti veÊ je sko-

ro na izmaku. Oblaci osvete veÊ se gomilaju. Oni koji su

odbacili Boæju milost vrlo skoro Êe biti zahvaÊeni brzom i

neizbjeænom propaπÊu.

A svijet ipak spava. Ljudi ne znaju kad Êe im biti sueno.

Gdje se u ovoj krizi nalazi Crkva? Priznaju li njezini

vjernici Boæje zahtjeve? Izvrπavaju li Njegov nalog, pokazu-

ju li svijetu Njegov karakter? SkreÊu li pozornost svojih bliæ-

njih na posljednju milosrdnu vijest opomene?

Ljudi su u opasnosti. Mnoπtvo ih propada. A kako malo

takozvanih Kristovih sljedbenika osjeÊa odgovornost za te

duπe! Sudbina svijeta visi o niti; ali sve to jedva da moæe

pokrenuti Ëak i one koji tvrde da vjeruju u najdalekoseæniju

istinu koja je ikada bila povjerena smrtnicima. OsjeÊa se

nedostatak one ljubavi koja je pokrenula Krista da napusti

svoj nebeski dom i prihvati ljudsku narav da bi kao Ëovjek

priπao Ëovjeku i privukao Ëovjeka Bogu. Boæji narod zahva-

tila je obamrlost, paraliza koja ga spreËava da shvati svoju

trenutaËnu duænost.

Kad su Izraelci uπli u Kanaan, nisu ispunili Boæju namjeru

da zauzmu cijelu zemlju. Poπto su je djelomiËno pokorili,

htjeli su uæivati plodove svojih pobjeda. U svojoj nevjeri i

ljubavi prema udobnosti, okupili su se u veÊ osvojenim dijelo-

vima zemlje umjesto da krenu u osvajanje novih podruËja.

I tako su se poËeli udaljavati od Boga. PropuπtajuÊi izvrπiti

Njegovu namjeru, onemoguÊili su i Njemu da izvrπi svoje

obeÊanje o blagoslovu. Zar danaπnja Crkva ne Ëini upravo

to isto? Iako je pred njima cijeli svijet koji osjeÊa potrebu

za Evaneljem, takozvani krπÊani okupljaju se na mjestima

na kojima sami mogu uæivati u blagodatima Evanelja. Ne

osjeÊaju potrebu da zauzmu nova podruËja, da vijest spasenja

odnesu u daleke krajeve. Odbijaju izvrπiti Kristov nalog: “Idite

po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvo-

renju!” (Marko 16,15) Jesu li onda manje krivi od hebrej-

ske Crkve?

Takozvani Kristovi sljedbenici nalaze se na ispitu pred

oËima cijelog svemira; ali utrnulost njihovog æara i slabost

303

Gospodnji vinograd


njihovih napora u Gospodnjoj sluæbi veÊ ih je obiljeæila kao

nevjerne. Da je ono πto Ëine najbolje πto mogu, prokletstvo

ne bi poËivalo na njima; a kad bi njihova srca bila uklju-

Ëena u djelo, mogli bi uËiniti mnogo viπe. Oni sami znaju,

a i svijet zna da su u velikoj mjeri izgubili duh samoodri-

canja i noπenja svojega kriæa. Ima mnogo onih uz Ëija Êe

imena u nebeskim knjigama biti zapisano: ne sabire, nego

prosipa! U mnogima koji nose Kristovo ime Njegova je sla-

va potamnjela, Njegova ljepota prikrivena, a Njegova Ëast

odbaËena.

Ima mnogo onih Ëija su imena zapisana u crkvenim

knjigama, ali koji nisu pod Kristovom upravom. Oni ne slu-

πaju Njegove upute niti rade Njegov posao. Stoga se nalaze

pod upravom neprijatelja. Oni ne Ëine nikakvo stvarno do-

bro, pa zato nanose neprocjenjivu πtetu. BuduÊi da njihov

utjecaj nije miris æivota za æivot, on je postao miris smrti

za smrt.

Gospodin kaæe: “Pa da to ne kaznim?” (Jeremija 5,9) Bu-

duÊi da nisu ostvarili Boæju namjeru, sinovi Izraelovi bili su

odbaËeni i Boæji poziv je bio upuÊen drugim narodima. Ako

se i oni pokaæu nevjerni, zar neÊe biti odbaËeni na isti na-

Ëin?

U usporedbi o vinogradu Krist je vinogradare proglasio

krivcima. Upravo su oni odbili svojem gospodaru dati plo-

dove koji su mu pripadali. U æidovskom narodu sveÊenici i

uËitelji poveli su vjernike u pogreπnom smjeru i tako Bogu

uskratili sluæbu koju je zahtijevao. Upravo su oni odvratili

narod od Krista.

Krist je Boæji zakon, nepomijeπan s ljudskim predajama,

prikazao kao veliko mjerilo posluπnosti. Time je na sebe na-

vukao mrænju rabina. Oni su ljudska nauËavanja uzdizali iz-

nad Boæje rijeËi i tako odvraÊali narod od Njegovih propisa.

Nisu æeljeli odustati ni od svojih ljudskih zapovijedi da bi

posluπali zahtjeve Boæje rijeËi. Svakako da zbog istine ne bi

ærtvovali ni svoj intelektualni ponos ni pohvale ljudi. Kad

je Krist doπao objavljujuÊi narodu Boæje zahtjeve, sveÊenici

i starjeπine osporili su Mu pravo da stane izmeu njih i na-

roda. Nisu htjeli prihvatiti ni Njegove ukore i opomene, pa

su se zauzeli da narod okrenu protiv Njega i da tako izazo-

vu Njegovu propast.

304

305

207

Oni su zato bili odgovorni πto je narod odbacio Krista

i za posljedice koje su iz toga proiziπle. Grijeh naroda i nje-

gova propast morala se pripisati vjerskim voama.

A zar u naπe vrijeme ne djeluju isti utjecaji? Zar mnogi

radnici u Gospodnjem vinogradu ne idu stopama æidovskih

glavara? Zar vjerski uËitelji ne odvraÊaju ljude od jasnih

zahtjeva Boæje rijeËi? Umjesto da ih odgajaju u posluπnosti

Boæjem zakonu, zar ih ne navode na prijestup? S mnogih

propovjedaonica po crkvama vjernici sluπaju da Boæji zakon

viπe nikoga ne obvezuje. Uzdiæu se ljudske predaje, obredi

i obiËaji. Gaji se oholost i samozadovoljstvo zbog Boæjih

darova, dok se istodobno zanemaruju Boæji zahtjevi.

Kad odbacuju Boæji zakon, ljudi stvarno ne znaju πto Ëine.

Boæji zakon je izraz Boæjeg karaktera. On utjelovljuje naËela

Njegovog kraljevstva. Onaj tko odbija prihvatiti ta naËela,

stavlja sebe izvan dohvata Boæjih blagoslova.

Slavne moguÊnosti koje su stajale pred Izraelom mogle

su se ostvariti jedino posluπnoπÊu Boæjim zapovijedima. Isto

savrπenstvo karaktera, ista punina blagoslova — blagoslova

uma, duπe i tijela, blagoslova domovima i poljima, blagoslo-

va u ovom æivotu i u æivotu koji Êe doÊi — moguÊa nam je

jedino ako æivimo u posluπnosti.

U duhovnom svijetu i u svijetu prirode posluπnost Boæ-

jim zakonima uvjet je za donoπenje plodova. A kad ljudi uËe

narod da ne poπtuje Boæje zapovijedi, spreËavaju ga da do-

nosi rod Bogu na slavu i tako postaju krivi pred Gospodi-

nom πto Mu se uskraÊuje rod iz Njegovog vinograda.

I nama su na UËiteljev nalog stigli Boæji vjesnici. I oni

su, po uzoru na Krista, zahtijevali posluπnost Boæjoj rijeËi.

I oni su objavili Njegovo pravo na rod vinograda, rod lju-

bavi i poniznosti, Njegovo pravo na poærtvovnu sluæbu. Zar

se mnogi vinogradari u Gospodnjem vinogradu nisu raz-

gnjevili kao πto su to uËinili æidovski glavari? Kad su zahtjevi

Boæjeg zakona bili objavljeni narodu, zar se ti uËitelji nisu

posluæili svim svojim utjecajem da bi naveli ljude da ih

odbace? Takve uËitelje Bog naziva nevjernim slugama.

RijeËi koje je Bog uputio nekadaπnjem Izraelu sadræe

sveËanu opomenu danaπnjoj Crkvi i njezinim voama. Bog

je rekao o Izraelu: “Napisah mu velike stvari u zakonu svo-

me, ali mu se Ëine kao neπto tue!” (Hoπea 8,12 DK) UËite-

306

Gospodnji vinograd


ljima i sveÊenicima je naglasio: “Moj narod gine: nema zna-

nja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz sveÊen-

stva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja Êu tvoje

zaboraviti sinove.” (Hoπea 4,6)

HoÊe li Boæje opomene ostati nezapaæene? HoÊe li pri-

like za sluæbu ostati neiskoriπtene? HoÊe li poruge svijeta,

intelektualni ponos, pokoravanje ljudskim obiËajima i pre-

dajama, zadræati takozvane Kristove sljedbenike da ne stupe

u Njegovu sluæbu? HoÊe li i oni odbaciti Boæju rijeË kao πto

su æidovski starjeπine odbacili Krista? Poznate su nam po-

sljedice Izraelova grijeha. HoÊe li suvremena Crkva prihva-

titi opomenu?

“Ako su neke grane odlomljene, i ako si ti, koji si divlja

maslina, pricijepljen mjesto njih i postao s njima sudionik

u soËnom korijenu masline, ne uzvisuj se nad grane! ... Do-

bro! Njih je odlomila nevjera, a tebe dræi vjera. Ne ponosi

se viπe, nego se boj! Jer, ako Bog nije poπtedio prirodnih

grana, neÊe ni tebe poπtedjeti.” (Rimljanima 11,17-21)

209

Bez svadbenog ruhaOvo se poglavlje temelji na Mateju 22,1-14.

Iz Kristove usporedbe o svadbenom ruhu moæe se izvuÊi

vrlo znaËajna pouka. Svadbom je prikazano sjedinjavanje ljud-

skog s boæanskim; svadbeno ruho prikazuje karakter bez ko-

jega nitko ne moæe biti primljen na svadbenu gozbu.

Kao i u usporedbi o velikoj gozbi, Krist i ovdje opisuje

evaneoski poziv, njegovo odbijanje od strane æidovskog

naroda i poziv milosti upuÊen neznaboπcima. Meutim, On

istiËe da su gosti, odbijajuÊi poziv, nanijeli joπ dublju uvre-

du prireivaËu gozbe i doæivjeli joπ straπniju kaznu. Ovaj put

poziv na gozbu dolazio je od samog vladara. Dolazio je od

onoga koji je imao vlast zapovijedati. Poziv je bio velika Ëast.

Meutim, gosti tu Ëast nisu cijenili. Podcijenili su i vlada-

rev autoritet. Dok su se prema pozivu domaÊina gosti po-

naπali ravnoduπno, na kraljev su poziv odgovorili uvredama

i ubojstvima. Prema njegovim izaslanicima postupali su pre-

zrivo, zlostavljali ih i na kraju pobili.

DomaÊin, kad je vidio da su gosti odbili njegov poziv,

izjavio je da nijedan od njih neÊe okusiti njegove gozbe. Me-

utim, oni koji su prezreli kralja, iskusili su neπto mnogo

teæe od gubljenja mjesta u njegovoj prisutnosti i za njego-

vim stolom. “Nato se kralj razgnjevi te posla vojsku i pogu-

bi one ubojice a grad im zapali.”

U obje usporedbe na gozbi su trebali biti gosti, ali druga

pokazuje da je potrebna priprema za sve one koji prisustvuju

gozbi. Oni koji su zanemarili ovu pripremu izbaËeni su van.

“Tada ue kralj da pogleda goste. Nae ondje jednog Ëovjeka

koji ne bijaπe obuËen u svadbeno ruho te mu reËe: ‘Prijatelju,

kako si uπao ovamo bez svadbenog ruha?’ On ostade nijem.

(209)

307

308


Tada kralj zapovjedi posluænicima: ‘Sveæite mu noge i ruke

te ga bacite van, u tamu gdje Êe biti plaË i πkrgut zuba!’”

Poziv na veliku gozbu uputili su Kristovi uËenici. Naπ

Gospodin je poslao najprije dvanaestoricu, a poslije toga

sedamdesetoricu, koji su objavljivali da se pribliæilo kraljevstvo

Boæje pozivajuÊi ljude da se pokaju i vjeruju Evanelje. Ali

poziv nije prihvaÊen. Oni koji su bili pozvani na veliku gozbu

nisu doπli. Poslije su bili poslani sluge s porukom: “Pripravio

sam gozbu, junci su moji i utovljenici poklani, i sve je gotovo.

Doite na svadbu!” Ovo je bila vijest koja je bila upuÊena

æidovskom narodu nakon Kristova raspeÊa; ali narod koji je

tvrdio da je Boæji osobiti narod odbacio je Evanelje koje

mu je bilo objavljeno u sili Svetoga Duha. Mnogi su to uËinili

s najdubljim prijezirom. Drugi su bili toliko ogorËeni

ponudom spasenja, ponudom oprosta za odbacivanje

Gospodina slave da su se okomili na vjesnike. Doπlo je do

“velikog progona” (Djela 8,1). Mnogi muπkarci i æene bili

su baËeni u tamnicu, a neki od Gospodnjih vjesnika, kao

Stjepan i Jakov, bili su ubijeni.

Tako je æidovski narod zapeËatio svoje odbacivanje Boæje

milosti. Posljedice su bile proreËene u Kristovoj usporedbi.

Kralj “posla vojsku i pogubi one ubojice a grad im zapali”.

ProreËena kazna doπla je na Æidove u obliku razorenja

Jeruzalema i raseljavanja tog naroda po svijetu.

TreÊi poziv na gozbu prikazuje upuÊivanje Evanelja ne-

znaboπcima. Kralj je rekao: “Gozba je, istina, gotova, ali uz-

vanici nisu bili dostojni. Zato iziite na raskrπÊa putova te

pozovite na svadbu koga god naete.”

Kraljevi sluge, koji su iziπli na putove, “dovedoπe sve

koje naoπe: zle i dobre.” Bilo je to mijeπano druπtvo. Neki

meu njima nisu imali niπta viπe poπtovanja prema prirei-

vaËu gozbe od onih koji su odbili poziv. Skupina koja je pr-

va bila pozvana nije mogla sebi dopustiti, ili je bar tako mi-

slila, ærtvovati neke svjetovne prednosti da bi prisustvovala

kraljevoj gozbi. Meu onima koji su prihvatili poziv bilo je

i takvih koji su mislili jedino na vlastiti dobitak. Doπli su

uæivati prednosti goπÊenja, ali nisu imali nikakve æelje da

daju Ëast kralju.

Kad je kralj iziπao pogledati goste, pokazao se njihov

stvarni karakter. Za svakoga gosta na svadbi bilo je priprem-

309

211

ljeno svadbeno ruho. To ruho bilo je kraljev dar. NoseÊi ga,

gosti su pokazivali svoje poπtovanje prema prireivaËu go-

zbe. Meutim, jedan Ëovjek je ipak zadræao svoje obiËno gra-

ansko odijelo. Nije izvrπio pripremu koju je kralj zahtije-

vao. Vrlo skupocjeno ruho prezrivo je odbio obuÊi. Time

je uvrijedio svojega gospodara. Na kraljevo pitanje: “Prijate-

lju, kako si uπao ovamo bez svadbenog ruha?” niπta nije mogao

odgovoriti. I tako je osudio samoga sebe. Tada je kralj

zapovjedio: “Sveæite mu noge i ruke te ga bacite van, u ta-

mu gdje Êe biti plaË i πkrgut zuba!”

Kraljevo ispitivanje gostiju na gozbi prikazuje sud. Gosti

na evaneoskoj gozbi jesu oni koji tvrde da sluæe Bogu, oni

Ëija su imena zapisana u knjizi æivota. Meutim, nisu svi koji

govore da su krπÊani doista iskreni Kristovi uËenici. Prije

nego πto se dodijeli konaËna nagrada, morat Êe se odluËiti

tko je dostojan da dobije baπtinu pravednih. Ova odluka mora

se donijeti prije Kristovog drugog dolaska na nebeskim ob-

lacima; jer kad On doe, Njegova nagrada Êe veÊ biti s Njim,

“da svakome plati prema njegovu djelu” (Otkrivenje 22,12).

Prema tome, prije Njegovog drugog dolaska morat Êe se

odrediti kakvoÊa djela svakog Ëovjeka da bi se svakom Kri-

stovom sljedbeniku odredila nagrada u skladu s njegovim

djelima.

Dok ljudi joπ budu boravili na Zemlji, u nebeskim Êe

se sudnicama obaviti istraæni sud. Æivot svih onih koji su

tvrdili da slijede Krista bit Êe istraæen pred Bogom. Svi Êe

biti ispitani u skladu s onim πto je zapisano u nebeskim

knjigama i prema njihovim djelima bit Êe im odreena vjeËna

sudbina.

Svadbenim ruhom prikazan je neporoËni, Ëisti karakter

koji Êe imati svi pravi Kristovi sljedbenici. Crkvi je dano “da

se obuËe u blistav, Ëist lan” da “bude sveta i bez mane”.

“Lan, zapravo, oznaËuje pravedna djela svetih.” (Otkrivenje

19,8; Efeæanima 5,27) To je Kristova pravednost, Njegov

neokaljani karakter, koji se vjerom daje svima koji Krista prime

kao svojeg Spasitelja.

Bijelu odjeÊu nevinosti nosili su naπi praroditelji kad ih

je Bog namjestio da æive u svetom Edenu. Æivjeli su u sa-

vrπenom skladu s Boæjom voljom. Sva snaga njihovih osje-

Êaja bila je posveÊena njihovom nebeskom Ocu. Prekrasna

310

Bez svadbenog ruha


ugodna svjetlost, Boæja svjetlost, okruæivala je sveti par. Ta

svijetla odjeÊa bila je simbol njihove duhovne odjeÊe nebe-

ske nevinosti. Da su ostali vjerni Bogu, ona bi ih zauvijek

obavijala. Meutim, kad su sagrijeπili, prekinuli su svoju vezu

s Bogom i nestalo je svjetlosti koja ih je okruæivala. Goli i

posramljeni, pokuπali su nadomjestiti svoju nebesku odjeÊu

odjeÊom od smokvinog liπÊa koju su sami naËinili.

Upravo to su Ëinili prekrπitelji Boæjeg zakona od dana

Adamove i Evine neposluπnosti. Oni su spleli pregaÊe od smo-

kvina liπÊa da pokriju golotinju prouzroËenu grijehom. No-

sili su odjeÊu koju su sami sebi naËinili, svojim djelima su

pokuπavali pokriti svoje grijehe da sebe uËine prihvatljivim

u Boæjim oËima.

Meutim, to nikada nisu uspjeli postiÊi. »ovjek ne moæe

uËiniti niπta da nadomjesti svoju izgubljenu odjeÊu nevino-

sti. Nikakvu odjeÊu od smokvinog liπÊa, nikakvo zemaljsko

odijelo neÊe nositi oni koji Êe sjediti s Kristom i anelima

na Janjetovoj svadbenoj gozbi.

Samo s pokrivalom koje nam Krist daruje moæemo se

pojaviti u Boæjoj prisutnosti. Tim pokrivalom, tom odjeÊom

svoje pravednosti Krist æeli pokriti svaku pokajniËku, vjer-

nu duπu. On sam kaæe: “Savjetujem ti da od mene kupiπ...

bijele haljine, da sakrijeπ svoju sramotnu golotinju.” (Otkri-

venje 3,18)

Ta odjeÊa, satkana na razboju Neba, nema u sebi nijed-

ne nîti ljudske zasluge. Krist je u ljudskom obliku izgradio

savrπeni karakter i taj karakter On nudi i nama. “Tako svi

postasmo neËisti, a sva pravda naπa ko haljine okaljane.” (Izaija

64,5) Sve πto mi sami moæemo uËiniti uprljano je grijehom.

Ali Boæji Sin se “pojavio da uzme grijehe, i znate da grijeha

u njemu nema”. Grijeh je opisan kao “krπenje zakona” (1.

Ivanova 3,5.4). Krist je bio posluπan svim zahtjevima Zako-

na. Sam je o sebi rekao: “Milje mi je, Boæe moj, vrπit tvoju

volju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,9)

Dok je bio na Zemlji, rekao je svojim uËenicima: “Ja sam

vrπio zapovijedi Oca svog.” (Ivan 15,10) Svojom savrπenom

posluπnoπÊu omoguÊio je svakom ljudskom biÊu da sluπa Boæje

zapovijedi. Kad se pokorimo Kristu, srce se sjedinjuje s Nje-

govim srcem, volja se stapa s Njegovom voljom, um postaje

jedno s Njegovim umom, misli se dovode u pokornost Nje-

311

312

213

mu; mi æivimo Njegovim æivotom. To znaËi biti odjeven u

haljinu Njegove pravednosti. I tada, kad Gospodin gleda na

nas, ne vidi pregaËu od smokvinog liπÊa, ne vidi golotinju

ili izopaËenost grijeha, veÊ Njegovu odjeÊu pravednosti ko-

jom je oznaËena savrπena posluπnost Gospodnjem zakonu.

Goste na svadbenoj gozbi provjerio je sam kralj. On je

prihvatio samo one koji su posluπali njegov zahtjev i odje-

nuli svadbeno ruho. Tako Êe biti i s gostima na evaneoskoj

gozbi. Sve njih provjerit Êe sam veliki Vladar, koji Êe kao

goste prihvatiti samo one koji su odjenuli odjeÊu Kristove

pravednosti.

Pravednost znaËi pravedno postupanje, jer Êe svakome

biti sueno prema njegovim djelima. Naπ se karakter otkri-

va onim πto Ëinimo. Djela pokazuju je li naπa vjera iskrena.

Nije dovoljno da samo vjerujemo da Isus nije samozva-

nac i da biblijska vjera nije lukavo izmiπljena bajka. Mi mo-

æemo vjerovati da je Isusovo ime jedino ime pod nebom kojim

se moæemo spasiti, ali to ne mora znaËiti da smo Ga vje-

rom prihvatili kao svojeg Spasitelja. Nije dovoljno vjerovati

u teoriju istine. Nije dovoljno rijeËima izraziti svoju vjeru u

Krista i upisati svoje ime u crkvene knjige. “Tko vrπi njego-

ve zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. I po tome, po

Duhu πto nam ga dade, spoznajemo da on ostaje u nama.”

“Ako vrπimo njegove zapovijedi, po tom znamo da ga po-

znajemo.” (1. Ivanova 3,24; 2,3) To je istinski dokaz obra-

Êenja. Bez obzira na to πto ispovijedamo, niπta ne vrijedi

sve dok se Krist u nama ne pokaæe naπim djelima praved-

nosti.

Istina mora biti zasaena u srce. To znaËi da ona mora

upravljati umom i usmjeravati osjeÊaje. Cijeli karakter mora

biti obiljeæen boæanskim rijeËima. Svaka jota i kovrËica Boæje

rijeËi mora postati dio naπeg svakidaπnjeg æivota.

Oni koji postanu sudionici boæanske naravi bit Êe u skladu

s Boæjim velikim mjerilom pravednosti, Njegovim svetim

Zakonom. To je mjerilo po kojemu Bog odmjerava Ëovjekove

postupke. To Êe biti i mjera karaktera na sudu.

Mnogi tvrde da je Kristovom smrÊu Zakon ukinut; ali

se time suprote rijeËima samoga Krista: “Nemojte misliti da

sam doπao ukinuti Zakon i Proroke... Jer, zaista, kaæem vam,

dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrËica

314

313

Bez svadbenog ruha


slova iz Zakona sigurno neÊe nestati, a da se sve ne ostvari.”

(Matej 5,17.18) Da bi obavio djelo pomirenja za Ëovjekovo

prestupanje Zakona, Krist je poloæio svoj æivot. Da se Za-

kon mogao promijeniti ili ukinuti, ne bi bilo potrebno da

Krist umre. Svojim æivotom na Zemlji Krist je uzvisio Boæji

zakon. Svojom ga je smrÊu potvrdio. On je dao svoj æivot

na ærtvu ne zato da ukine Boæji zakon, ne zato da postavi

neka niæa mjerila, veÊ da se pravda saËuva, da se Zakon pri-

kaæe kao nepromjenjiv, da se utvrdi za vjeËnost.

Sotona je govorio da Ëovjek ne moæe odræati Boæje za-

povijedi; i stvarno je istina da mi to svojom snagom ne mo-

æemo postiÊi. Meutim, Krist je doπao kao Ëovjek i svojom

savrπenom posluπnoπÊu dokazao da se sjedinjavanjem ljud-

skih i boæanskih snaga moæe poπtovati svaki Boæji propis.

“A svima koji ga primiπe dade vlast da postanu djeca

Boæja: onima koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan 1,12) To nije

sila koja se krije u Ëovjeku. To je sila koja dolazi od Boga.

Kada duπa prihvati Krista, dobiva silu da æivi Kristovim æivo-

tom.

Bog od svoje djece zahtijeva savrπenstvo. Njegov Zakon

je izraz Njegovog karaktera i mjerilo svih karaktera. To bes-

krajno mjerilo pokazano je svima tako da nitko ne moæe biti

u zabludi kakve ljude Bog æeli imati u svojem kraljevstvu.

Kristov æivot na Zemlji bio je savrπeni izraz Boæjeg zakona,

pa kad oni koji tvrde da su Boæja djeca svojim karakterom

postanu sliËni Kristu, bit Êe posluπni Boæjim zapovijedima.

Tada Êe ih Bog moÊi proglasiti pripadnicima nebeske obite-

lji. Odjeveni u bijelu odjeÊu Kristove pravednosti, oni Êe dobiti

mjesto na kraljevoj svadbenoj gozbi. Imat Êe se pravo pri-

druæiti mnoπtvu koje je oprano Spasiteljevom prolivenom krv-

lju.

»ovjek koji je doπao na gozbu bez svadbenog ruha

prikazuje mnoge koji danas æive u svijetu. Oni izjavljuju da

su krπÊani, polaæu pravo na blagoslove i prednosti Evane-

lja; ali ne osjeÊaju potrebu da preobraze svoj karakter. Ni-

kad se nisu istinski pokajali zbog svojih grijeha. Oni ne shva-

Êaju svoju potrebu za Kristom niti imaju vjere u Njega. Ni-

kad nisu uspjeli svladati svoje naslijeene ili steËene sklo-

nosti prema zlu. A ipak misle da su sami po sebi dovoljno

dobri, oslanjaju se na svoje zasluge umjesto na Krista. Oni

315

215

su samo sluπatelji RijeËi, dolaze na gozbu, ali ne æele staviti

na sebe odjeÊu Kristove pravednosti.

Mnogi koji sebe nazivaju krπÊanima samo su obiËni ljudski

moralisti. Odbili su dar koji ih je jedini mogao osposobiti

da odaju poËast Kristu objavljujuÊi Ga svijetu. Djelo Svetoga

Duha za njih je nerazumljivo, neobiËno djelo. Oni nisu vrπi-

telji RijeËi! (Jakov 1,22) Nebeska naËela po kojima se oni

koji su se sjedinili s Kristom razlikuju od onih koji su se

sjedinili sa svijetom, u njihovom se æivotu jedva primjeÊuju.

Takozvani Kristovi sljedbenici nisu viπe odvojen i poseban

narod. Crta razdvajanja je postala nejasna. Ti ljudi se pod-

reuju svijetu, njegovim obiËajima, njegovim navikama, nje-

govoj sebiËnosti. Crkva se pribliæila svijetu u krπenju Zako-

na umjesto da se svijet pribliæio Crkvi u poπtovanju Zako-

na. Iz dana u dan Crkva se sve viπe izjednaËuje sa svijetom.

I svi oni oËekuju da budu spaπeni Kristovom smrÊu iako

ne æive Njegovim poærtvovnim æivotom. Oni veliËaju bogat-

stva Boæje dragovoljne milosti, pokuπavaju se pokriti privi-

dom pravednosti jer se nadaju da Êe tako prikriti mane svo-

jeg karaktera; ali Êe svi njihovi napori biti uzaludni u veliki

dan Gospodnji.

Kristova pravednost neÊe pokriti nijedan svjesno gajeni

grijeh. »ovjek moæe biti prekrπitelj Zakona u svojem srcu;

ali ukoliko ga vidljivo ne prekrπi, svijet ga moæe smatrati

Ëovjekom visokog morala. Meutim, Boæji zakon zadire u tajne

Ëovjekovog srca. Svako djelo procjenjuje se prema pobuda-

ma iz kojih je uËinjeno. Na Boæjem sudu opstat Êe jedino

ono πto je u skladu s naËelima Boæjeg zakona.

Bog je ljubav. On je tu ljubav pokazao darovavπi nam

Krista. Kad je “dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine

ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”, niπta

nije uskratio onima koje je otkupio kao svoje vlasniπtvo (Ivan

3,16). On je dao cijelo Nebo iz Ëega trebamo izvlaËiti sna-

gu i uspjeπnost da nas ne bi svladao i porazio naπ veliki

neprijatelj. Meutim, ljubav nije navela Boga da opravda grijeh.

On ga nije opravdao ni u Sotoni; nije ga opravdao u Ada-

mu ili u Kajinu i neÊe ga opravdati ni u jednome od ljud-

skih sinova. On neÊe progledati kroz prste naπe grijehe niti

Êe previdjeti nedostatke naπeg karaktera. Od nas oËekuje da

ih svladamo u Njegovo ime.

316

Bez svadbenog ruha


Oni koji odbijaju dar Kristove pravednosti, odbijaju karak-

terne osobine koje bi ih uËinile Boæjim sinovima i kÊerima.

Oni odbijaju jedino πto bi ih moglo osposobiti da dobiju mje-

sto na svadbenoj gozbi.

Kad se kralj raspitivao: “Prijatelju, kako si uπao ovamo

bez svadbenog ruha?” Ëovjek je ostao bez rijeËi. Tako Êe

biti i u veliki dan suda. Ljudi se danas mogu izgovarati zbog

svojih karakternih mana, ali toga dana neÊe moÊi pruæiti ni-

kakav izgovor.

Takozvane Kristove Crkve u ovom naraπtaju uæivaju naj-

veÊe prednosti. Gospodin nam se objavljivao i davao nam

sve veÊe svjetlo. Naπe su prednosti daleko veÊe od prednosti

koje je uæivao nekadaπnji Boæji narod. Mi imamo ne samo

veliko svjetlo darovano Izraelcima, veÊ i snaænije dokaze veli-

kog spasenja koje nam je ponudio Krist. Ono πto je za Heb-

reje bilo simbol ili slika, za nas je postalo stvarnost. Oni su

imali tekstove Starog zavjeta; mi imamo i tekstove Novog

zavjeta. Mi imamo sigurnost u Spasitelja koji je doπao, u

Spasitelja koji je bio razapet, koji je ustao iz mrtvih i koji

je nad iznajmljenim Josipovim grobom izjavio: “Ja sam us-

krsnuÊe i æivot.” ZahvaljujuÊi poznavanju Krista i Njegove

ljubavi, Boæje kraljevstvo je doπlo meu nas. Krist nam je

objavljen u propovijedima i opjevan u pjesmama. Duhovna

gozba ponuena nam je u bogatom obilju. Svadbeno ruho,

kupljeno po beskrajnoj cijeni, nudi se kao dar svakoj duπi.

Boæji vjesnici objavljuju nam Kristovu pravednost, opravda-

nje vjerom, neizmjerno velika i dragocjena obeÊanja Boæje

rijeËi, slobodan pristup Ocu preko Krista, utjehu Svetoga Duha

i Ëvrsto utemeljeno obeÊanje o vjeËnom æivotu u Boæjem

kraljevstvu. ©to bi nam Bog joπ mogao uËiniti πto veÊ nije

uËinio pozivajuÊi nas na veliku veËeru, na nebesku gozbu?

SluæbujuÊi aneli mogli su na Nebu izjaviti: “Posao koji

nam je bio povjeren mi smo obavili. Mi smo natjerali na po-

vlaËenje Ëete zlih anela. Mi smo unijeli sjaj i svjetlo u ljudske

duπe, osvjeæili njihovo sjeÊanje na ljubav koju im je Bog

pokazao u Isusu Kristu. Mi smo njihove oËi usmjerili prema

Kristovom kriæu. Njihova su srca bila duboko potresena kad

su shvatile da je grijeh razapeo Boæjega Sina. Bile su osvje-

doËene. Sagledale su korake koje moraju uËiniti u svojem ob-

raÊenju; osjetile su silu Evanelja, njihovo srce je omekπalo

317

318

217

kad su shvatile ljepotu Boæje ljubavi. Promatrale su i ljepotu

Kristovog karaktera. Meutim, za mnoge od njih sve je to

bilo uzaludno. Nisu æeljele odbaciti svoje navike i svoj ka-

rakter. Nisu htjele skinuti svoje zemaljske haljine da bi se

odjenule u nebesko ruho. Njihova srca bila su puna lakomosti.

Viπe su voljele druπtvo ovoga svijeta nego svojega Boga.”

SveËan Êe biti dan konaËne odluke. Ovako ga u proroË-

kom vienju opisuje apostol Ivan: “Zatim opazih veliko bijelo

prijestolje i onoga koji je sjedio na njemu. Ispred njegova

lica iπËeznu zemlja i nebo. Ni trag im nije ostao! I opazih

mrtvace, male i velike, gdje stoje pred prijestoljem. I otvoriπe

se knjige. I druga knjiga, knjiga æivota, bi otvorena. Tada

su mrtvaci sueni prema onom πto je napisano u knjigama,

po svojim djelima.” (Otkrivenje 20,11.12)

Æalostan Êe biti pogled u proπlost onoga dana kad se

ljudi suoËe s vjeËnoπÊu. Pred oËima Êe im se prikazati cijeli

æivot, upravo onako kako je protekao. Svjetovna uæivanja,

bogatstvo i Ëasti viπe im neÊe izgledati tako vaæni. Tek tada

Êe uvidjeti da je pravednost koju su prezreli bila jedino πto

vrijedi. Tada Êe shvatiti da su svoj karakter oblikovali pre-

ma prijevarnim mamljenjima Sotone. OdjeÊa koju su odabrali

bila je znak njihove odanosti prvom velikom otpadniku. I

tada Êe vidjeti posljedice svojeg izbora. Tada Êe razumjeti

πto znaËi prestupiti Boæje zapovijedi.

NeÊe viπe biti novog, buduÊeg vremena milosti da bi-

smo se pripremili za vjeËnost. Sada, u ovom æivotu, mi se

moramo odjenuti u ruho Kristove pravednosti. Ovo je naπa

jedina prilika da izgradimo karakter za dom koji je Krist pri-

pravio onima koji vrπe Njegove zapovijedi.

Dani naπeg vremena milosti brzo se pribliæavaju kraju.

Da, svrπetak svega vrlo je blizu. Nama je upuÊeno upozore-

nje: “Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzda-

nosti, pijanstva i tjeskobnih briga za æivot, da vas ne uhvati

iznenada onaj dan kao zamka.” (Luka 21,34) »uvajte se da

vas On ne zatekne nespremne! Pazite da se ne naete na

kraljevoj gozbi bez svadbenog ruha!

“Zato i vi budite pripravni, jer Êe Sin »ovjeËji doÊi u

Ëas kad se ne nadate.” “Blago onomu koji bdije i Ëuva svoje

haljine da ne bi iπao go i da se ne bi vidjela njegova sramo-

ta.” (Matej 24,44; Otkrivenje 16,15)

319

Bez svadbenog ruha


TalentiOvo se poglavlje temelji na Mateju 25,13-30.

Na Maslinskoj gori Krist je sa svojim uËenicima razgo-

varao o svojem drugom dolasku na svijet. Naveo je i neko-

liko znakova koji Êe pokazati kada je Njegov dolazak blizu i

pozvao svoje uËenike da budu budni i spremni. Ponovo je

izgovorio upozorenje: “Dakle: bdijte, jer ne znate ni dana

ni Ëasa!” Zatim je pokazao πto znaËi iπËekivati Njegov dola-

zak. Vrijeme se mora provoditi ne u besposlenom Ëekanju,

veÊ u marljivom radu. To je pouka koju je izrekao u ovoj

usporedbi o talentima.

Ovako je zapoËeo svoje izlaganje: “Kraljevstvo je nebe-

sko kao Ëovjek koji, polazeÊi u tuinu, dozva sluge te im

predade imovinu svoju. Jednome dade pet talenata, drugo-

me dva, treÊemu jedan: svakomu prema njegovoj sposobno-

sti. I zatim otputova.”

»ovjek koji je otputovao u daleku zemlju prikazuje Kri-

sta koji Êe, vrlo brzo poπto bude ispriËao ovu usporedbu,

morati napustiti Zemlju i otiÊi na Nebo. Sluge u usporedbi

prikazuju Kristove sljedbenike. Mi ne pripadamo sebi. Mi smo

“kupljeni” (1. KorinÊanima 6,20), za nas je plaÊena visoka

cijena. “Znajte da niste otkupljeni neËim raspadljivim — sre-

brom ili zlatom — od svoga bezvrijednog, od otaca baπtinje-

nog naËina æivota, nego skupocjenom krvi Krista” (1. Petrova

1,18.19); “da æivi ne æive viπe za same sebe, nego za onoga

koji je umro i uskrsnuo za njih” (2. KorinÊanima 5,15).

Svi su ljudi otkupljeni tom beskrajnom cijenom. IstresajuÊi

cjelokupnu riznicu Neba na ovaj svijet, dajuÊi nam u Kristu

cijelo Nebo, Bog je otkupio volju, osjeÊaje, um i duπu sva-

kog pojedinog ljudskog biÊa. Bilo da su vjernici ili nevjernici,

(218)

325

326

219

svi ljudi su po ovoj osnovi Gospodnja imovina. Svi su po-

zvani da obavljaju sluæbu za Njega, i u veliki dan suda od

svih Êe se traæiti da poloæe raËun o tome kako su odgovo-

rili na ovaj poziv.

Meutim, Boæje zahtjeve nisu priznali svi ljudi. Samo oni

koji govore da su prihvatili Kristovu sluæbu prikazani su kao

Njegovi sluge.

Kristovi sljedbenici su otkupljeni da sluæe. Naπ Gospo-

din govori da je sluæba istinski cilj æivota. Sam je Krist bio

radnik i zato svim svojim sljedbenicima odreuje æivot slu-

æbe — sluæbe Bogu i bliænjima. Ovdje je Krist iznio svijetu

uzviπenije shvaÊanje æivota nego πto ga je svijet ikada Ëuo.

Kad æivi da bi sluæio drugima, Ëovjek uspostavlja vezu s

Kristom. Tako zakon sluæbe postaje karika koja nas pove-

zuje s Bogom i naπim bliænjima.

Svojim slugama Krist je povjerio “svoju imovinu” — ono

πto valja upotrijebiti za Njega. On je dao svakom Ëovjeku

njegov posao. Svaki Ëovjek ima svoje mjesto u vjeËnom ne-

beskom planu. Svaki treba raditi zajedno s Kristom na spa-

senju duπa. Isto je tako sigurno da nam je pripremljeno mjesto

u nebeskim stanovima kao πto je sigurno da nam je ovdje

na Zemlji odreeno posebno mjesto da radimo za Boga.

Darovi Svetoga Duha

Talenti koje je Krist povjerio svojoj Crkvi posebno pri-

kazuju darove i blagoslove koje donosi Sveti Duh. “Jednomu

se po Duhu daje mudrost, drugomu znanje — po istom Duhu;

jednomu se daje vjera u istom Duhu, drugomu dar ozdrav-

ljanja u ovom jedinom Duhu; jednomu moÊ Ëudesa, drugo-

mu dar proricanja; jednomu sposobnost razlikovanja duho-

va, drugomu razliËiti jezici, a treÊemu dar tumaËenja jezika.

A sve to Ëini jedan te isti Duh koji to razdjeljuje svakomu

kako hoÊe.” (1. KorinÊanima 12,8-11) Ne primaju svi ljudi

isti dar, ali je svakom UËiteljevom sluzi obeÊan neki dar Duha.

Prije nego πto je napustio svoje uËenike, Krist “dahne

u njih i reËe im: ‘Primite Duha Svetoga!’” (Ivan 20,22) I po-

novo im je rekao: “Evo, ja Êu poslati na vas ono πto je Otac

moj obeÊao.” (Luka 24,49) Meutim, tek nakon Njegovog

uznesenja oni su ovaj dar primili u svoj njegovoj punini. Tek

327

Talenti


kad su se uËenici vjerom i molitvom potpuno pokorili Nje-

govom djelovanju, doπlo je do izlijevanja Svetoga Duha. I tada

su u posebnom smislu dobra Neba bila povjerena Kristo-

vim sljedbenicima. “UzlazeÊi u visinu odvede zarobljenike;

dade ljudima darove.” “A svakom pojedincu od nas dana je

milost po onoj mjeri po kojoj je Krist htio dati svoj dar.”

(Efeæanima 4,8.7) “A sve to Ëini jedan te isti Duh koji to

razdjeljuje svakomu kako hoÊe.” (1. KorinÊanima 12,11) Da-

rovi su veÊ naπi u Isusu Kristu, ali njihovo stvarno dobiva-

nje zavisi od naπeg primanja Boæjega Duha.

ObeÊanje Duha ne cijeni se onako kako bi trebalo. Nje-

govo ispunjenje ne ostvaruje se onako kako bi moglo. Upravo

zato πto joj nedostaje Svetoga Duha, evaneoska sluæba je

izgubila snagu. Na raspolaganju mogu stajati obrazovanje,

talenti, rjeËitost i svaka prirodna i steËena sposobnost; ali

bez prisutnosti Svetoga Duha, nijedno srce neÊe biti dirnu-

to, nijedan greπnik zadobiven za Krista. S druge strane, kad

bi se povezali s Kristom, kad bi primili darove Svetoga Du-

ha, i najsiromaπniji i najneukiji Njegovi uËenici imali bi snagu

da utjeËu na srca. Bog bi ih uËinio kanalima preko kojih bi

se πirio najviπi utjecaj u svemiru.

Drugi talenti

Posebni darovi Duha nisu samo talenti spomenuti u ovoj

usporedbi. Njima su obuhvaÊeni svi darovi i sve sposobno-

sti, bilo naslijeene ili steËene, tjelesne ili duhovne. Svi se

moraju upotrijebiti u Kristovoj sluæbi. Kad postanemo Kri-

stovi uËenici, mi se predajemo Njemu sa svime πto jesmo i

πto imamo. Te darove On nam vraÊa oËiπÊene i oplemenje-

ne da bi se upotrijebili Njemu na slavu i na blagoslov na-

πim bliænjima.

Bog svakom Ëovjeku daje darove, “svakomu prema nje-

govoj sposobnosti”. Talenti se ne dijele nasumice. Onaj koji

ima sposobnosti da iskoristi pet talenata, dobiva pet. Onaj

koji moæe upotrijebiti dva, dobiva samo dva. Onaj koji se

moæe mudro posluæiti samo jednim, dobiva jedan. Nitko ne

treba jadikovati πto nije dobio veÊe darove; jer Onaj koji ih

je dao svakom Ëovjeku proslavlja se u istoj mjeri koriπtenjem

svakog dara, bilo maloga ili velikoga. Onaj koji je dobio pet

328

221

talenata duæan je donijeti dobitak od pet; onaj koji je dobio

jedan, samo od jednoga. Bog oËekuje da Mu Ëovjek uzvrati

“po onome πto ima, a ne po onome Ëega stvarno nema” (2.

KorinÊanima 8,12).

Onaj koji je primio “pet talenata ode i poËe raditi s njima

te zaradi i drugih pet. Isto tako onaj koji primi dva talenta

zaradi druga dva.”

Talenti, ma koliko bili malobrojni, moraju se upotrije-

biti. Pitanje koje bi nas trebalo najviπe zabrinjavati ne glasi:

Koliko sam primio? veÊ: ©to sam uËinio s onim πto sam

primio? Razvijanje svih naπih sposobnosti naπa je prva duæ-

nost prema Bogu i naπim bliænjima. Onaj tko ne raste sva-

kodnevno u sposobnostima i korisnosti, ne ispunjava svrhu

æivota. IspovijedajuÊi rijeËima svoju vjeru u Krista, mi smo

se zavjetovali da Êemo postiÊi sve πto se moæe u radu za

UËitelja i zato moramo razvijati svaku svoju sposobnost do

najviπe mjere savrπenstva, da bismo uËinili najviπe dobra za

koje smo sposobni.

Gospodin ima veliko djelo koje se mora obaviti i On

Êe u buduÊem æivotu najviπe pruæiti onima koji su se naj-

viπe zaloæili u vjernoj, dragovoljnoj sluæbi u ovom æivotu.

Gospodin sam bira svoja orua i svakog im dana u razliËi-

tim okolnostima pruæa priliku da se dokaæu u Njegovom ve-

likom djelu. U svakom istinskom naporu da se ostvari Nje-

gov plan On upoπljava svoja orua, ne zato πto su savrπena,

veÊ zato da u suradnji s Njim steknu savrπenstvo.

Bog Êe primiti jedino one koji odluËno teæe za visokim

ciljevima. On svako ljudsko orue obvezuje da postigne naj-

viπe πto moæe. Od svih se zahtijeva moralno savrπenstvo. Ni-

kada ne smijemo sniæavati mjerila pravednosti da bismo se

prilagodili naslijeenim ili steËenim sklonostima prema zlu.

Moramo shvatiti da je nesavrπenost karaktera grijeh. Sve pra-

vedne osobine karaktera imaju svoj izvor u Bogu i tvore u

Njemu savrπenu, skladnu cjelinu, pa svatko tko primi Krista

kao svojeg Spasitelja ima prednost da dobije te iste osobi-

ne.

Oni koji æele biti Boæji suradnici, moraju se truditi da

svaki organ svojeg tijela i svaku sposobnost uma dovedu do

savrπenstva. Istinsko obrazovanje jest pripravljanje svih tjele-

snih, umnih i moralnih snaga za obavljanje svake duænosti;

329

330

Talenti


to je uvjeæbavanje tijela, uma i duπe za boæansku sluæbu. To

je odgoj koji Êe zadræati svoju vrijednost i u vjeËnom æivotu.

Od svakog krπÊanina Gospodin zahtijeva da se usavrπava

u uspjeπnosti i sposobnosti na svakom podruËju. Krist nam

je unaprijed dao plaÊu, svojom krvlju i svojim patnjama, da

Mu moæemo dragovoljno sluæiti. On je doπao na naπ svijet

da bi nam pruæio primjer kako treba raditi i kakav se duh

mora unositi u rad. On æeli da razmiπljamo kako bismo naj-

bolje unaprijedili Njegovo djelo i proslavili Njegovo ime u

svijetu dajuÊi ipak najveÊu Ëast i najveÊu ljubav i odanost

Ocu koji je “tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroe-

nog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da

ima æivot vjeËni” (Ivan 3,16).

Meutim, Krist nije nikad uvjeravao da se savrπenstvo

karaktera moæe lako postiÊi. Plemenit, svestran karakter ne

moæe se naslijediti. On se ne pojavljuje sluËajno. Plemenit

karakter izgrauje se osobnim naporima, zaslugom i miloπ-

Êu Isusa Krista. Bog daje talente i snagu uma; mi oblikuje-

mo karakter. On se oblikuje u oπtrim, æestokim borbama sa

samim sobom. Bitka za bitkom mora se voditi protiv nasli-

jeenih sklonosti. Mi moramo sami sebe strogo ispitivati i

ne dopuπtati da ijedna nepovoljna karakterna osobina osta-

ne nepopravljena.

Neka nitko ne kaæe: Ja nisam sposoban popraviti nedo-

statke svojeg karaktera! Ukoliko doete do takvog zakljuË-

ka, sigurno neÊete uspjeti u borbi za vjeËni æivot. Nespo-

sobnost se krije jedino u vaπoj volji! Ukoliko ne budete htjeli

pobijediti, neÊete ni moÊi pobijediti! Stvarnu teπkoÊu stva-

ra vam vaπe pokvareno i neposveÊeno srce i vaπa nesprem-

nost da se pokorite Boæjoj vlasti.

Mnogi koje je Bog osposobio da obave izvanredno djelo

postiæu vrlo malo, jer i pokuπavaju malo. TisuÊe prolaze kroz

ovaj æivot kao da nemaju nikakvog odreenog cilja za koji

bi vrijedilo æivjeti, nikakvog mjerila koje bi vrijedilo dosti-

Êi. Takvi Êe primiti nagradu razmjernu svojim djelima.

Imajte na umu da se nikada neÊete popeti na veÊu visi-

nu nego πto ste sami odluËili. I zato postavite visoko svoje

ciljeve i korak po korak, Ëak i uz bolne napore, uz samood-

ricanja i ærtve, penjite se prema vrhu ljestvice napredova-

nja. Nemojte niËemu dopustiti da vas zadræi. Mreæe sudbine

331

332

223

nisu tako gusto isprepletene oko svakog Ëovjeka da bi on

morao biti i bespomoÊan i nesiguran. Nepovoljne okolnosti

trebaju vas potaknuti na Ëvrstu odluËnost da svladate svaku

prepreku. Kad svladate prvu prepreku, osjetit Êete veÊu spo-

sobnost i hrabrost da krenete dalje. Poite odluËno u pra-

vom smjeru i okolnosti Êe se naÊi na vaπoj strani umjesto

da budu protiv vas.

OdluËite razviti svaku pozitivnu osobinu karaktera na

slavu svojeg UËitelja. Na svakom stupnju izgradnje svojeg

karaktera trudite se da ugodite Bogu. To svakako moæete po-

stiÊi; jer i Henok je ugodio Bogu iako je æivio u pokvareno

doba. I danas, u naπe vrijeme, ima mnogo Henoka.

Nastupite kao Daniel, taj vjerni dræavnik, Ëovjek kojega

nijedna kuπnja nije mogla pokvariti. Nemojte razoËarati Onoga

koji je dao svoj æivot da izbriπe vaπe grijehe. On kaæe: “Jer

bez mene ne moæete niπta uËiniti.” (Ivan 15,5) Imajte to na

umu! Iako ste uËinili pogreπku, vi moæete postiÊi pobjedu

ukoliko sagledate svoje pogreπke i shvatite ih kao znakove

upozorenja. Na taj Êete naËin poraze pretvoriti u pobjede,

razoËarati neprijatelja i proslaviti svojeg Otkupitelja.

Karakter oblikovan po ugledu na boæansku sliku jedino

je blago koje s ovoga svijeta moæemo ponijeti na Nebo. Oni

koji su u ovom svijetu bili u Kristovoj πkoli, ponijet Êe sva

svoja duhovna dostignuÊa u svoje nebeske stanove. Ali i na

Nebu Êe se nastaviti usavrπavati. Kako je, prema tome, va-

æan razvoj karaktera u ovom æivotu!

Nebeske sile suraivat Êe s ljudskim oruima koja od-

luËno i s vjerom pokuπavaju dostiÊi savrπenstvo karaktera

koje Êe im omoguÊiti da dostignu i savrπenstvo u djelima.

Svakomu tko se ukljuËi u ovo djelo Krist kaæe: “Ja ti stojim

s desne strane da ti pomognem.”

Kad ljudska volja surauje s Boæjom voljom, postaje sve-

moÊna. Neka se sve πto treba Ëiniti po Njegovoj zapovijedi

uËini u Njegovoj snazi. Sve Njegove zapovijedi istodobno ospo-

sobljavaju da se zapovijed i izvrπi.

Umne sposobnostiBog zahtijeva od nas da uvjeæbavamo svoje umne spo-

sobnosti. On æeli da Njegovi sluge imaju viπu inteligenciju i

oπtriju moÊ prosuivanja od onih koji ne mare za Njega, i

333

Talenti


On je nezadovoljan onima koji su previπe nemarni ili lijeni

da neπto postignu ili da prodube svoje znanje. Gospodin nas

poziva da Ga ljubimo svim svojim srcem, cijelom svojom

duπom, svom svojom snagom i svim svojim umom. Upravo

nam to nameÊe obvezu da razvijemo svoj um u punoj mjeri

da bismo mogli upoznati i voljeti svojega Stvoritelja.

©to su naπe umne sposobnosti razvijenije i πto ih potpu-

nije pokorimo vlasti Svetoga Duha, to Êemo biti uspjeπnije

upotrijebljeni u Boæjoj sluæbi. Neobrazovanog Ëovjeka, koji

je posveÊen Bogu i koji Ëezne da bude na blagoslov drugi-

ma, Gospodin moæe upotrijebiti u svojoj sluæbi i On Êe to i

uËiniti. Meutim, oni koji gaje isti duh posveÊenja a uæivaju

prednosti temeljnog obrazovanja, mogu obaviti daleko viπe posla

za Krista jer se nalaze u daleko povoljnijem poloæaju.

Gospodin æeli da postignemo πto viπe obrazovanje, ali

s ciljem da svoje znanje prenosimo na druge. Nitko ne zna

gdje Êe ili kako biti pozvan da radi ili govori za Boga. Jedi-

no naπ nebeski Otac zna kako Êe upotrijebiti Ëovjeka. Pred

nama su moguÊnosti koje naπa slaba vjera ne moæe sagle-

dati. Zato moramo tako razvijati svoje umne sposobnosti da

moæemo, ukoliko bude potrebno, istine Njegove RijeËi tako

iznositi, Ëak i pred najviπim autoritetima na Zemlji, da se

proslavi Boæje ime. Ne smijemo dopustiti da nam promak-

ne Ëak ni jedna jedina prilika da sebe intelektualno ospo-

sobimo za rad u Boæjem djelu.

Neka se mladi kojima je potrebno obrazovanje odluËno

bace na posao da ga steknu. Ne Ëekajte da vam se pruæi

prilika; sami je sebi stvorite. Iskoristite svaku moguÊnost koja

vam se pruæa. NauËite se πtedljivosti. Ne troπite svoja sred-

stva na zadovoljavanje apetita ili na traæenje uæitaka. OdluË-

no se bacite na posao da postanete upravo onako korisni i

uspjeπni u Boæjoj sluæbi kao πto On to od vas traæi. Budite

temeljiti i vjerni u svemu πto poduzimate. Iskoristite svaku

moguÊnost koja vam se pruæa da ojaËate svoje umne spo-

sobnosti. Poveæite prouËavanje knjiga s korisnim tjelesnim

radom tako da odanim zalaganjem, budnoπÊu i molitvom

steknete mudrost koja dolazi s Neba. Tako Êete sebi osigu-

rati svestrano obrazovanje. To Êe povoljno utjecati i na vaπ

karakter, ojaËati vaπ utjecaj na bliænje i osposobiti vas da ih

povedete putem poπtenja i svetosti.

334

225

Mnogo bi se viπe moglo postiÊi u djelu samoobrazo-

vanja kad bismo sagledali sve svoje prilike i prednosti. Is-

tinsko obrazovanje mnogo je viπe od onoga πto ga πkole

mogu dati. Iako se prouËavanje znanosti ne smije zanema-

riti, postoji i viπe obrazovanje koje se moæe steÊi jedino

kad se uspostavi æivotna veza s Bogom. Neka se svaki uËe-

nik prihvati svoje Biblije i tako poveæe s velikim UËiteljem.

Neka se um uvjeæba i nauËi redu da bi se mogao suoËiti s

teπkim problemima prilikom potrage za boæanskom isti-

nom.

Oni koji Ëeznu za znanjem da bi mogli biti na blago-

slov bliænjima, i sami Êe primiti blagoslov od Boga. Prou-

Ëavanje Njegove RijeËi natjerat Êe njihove umne snage na

ozbiljnu djelatnost. DoÊi Êe do πirenja i razvijanja sposobnosti

i um Êe steÊi novu snagu i djelotvornost.

Vladanje sobom mora krasiti svakoga tko æeli raditi za

Boga. Time Êe se postiÊi viπe nego rjeËitoπÊu ili najsjajni-

jim sposobnostima. ProsjeËan um, ukoliko se disciplinira,

moæe postiÊi daleko viπe i obaviti odgovornije djelo nego

visokoobrazovan um i najveÊi talent ukoliko se nije nauËio

samosvladavanju.

UmijeÊe govora

UmijeÊe govora je sposobnost koja se mora marljivo nje-

govati. Od svih darova koje smo primili od Boga, nijedan

ne moæe donijeti veÊe blagoslove od ovoga. Svojim glasom

mi osvjedoËujemo i uvjeravamo, njime upuÊujemo molitve

i hvale Bogu, njime govorimo drugima o Otkupiteljevoj lju-

bavi. Kako je, onda, vaæno da taj dar tako izvjeæbamo da

bude πto uspjeπniji u sluæbi dobra.

Njegovanje i pravilna upotreba glasa jako se zanemaruje;

to Ëine Ëak i vrlo inteligentni ljudi koji se bave krπÊanskim

djelatnostima. Mnogi govore ili Ëitaju tako tiho ili tako brzo

da ih nitko ne moæe lako razumjeti. Neki imaju teæak nagla-

sak ili nerazgovijetan izgovor; drugi govore visokim, oπtrim

i reskim glasom koji para uπi sluπatelja. Tekstovi, pjesme,

izvjeπtaji i drugi spisi koji se iznose pred javnoπÊu katkad

se Ëitaju na takav naËin da se ne mogu razumjeti ili da se

potpuno potkopa njihova snaga i utjecaj.

335

Talenti


To je zlo koje se moæe i mora popraviti. O tome nam i

Biblija daje upute. O levitima koji su u Ezrine dane Ëitali

Bibliju narodu, zapisano je: “I Ëitahu knjigu, zakon Boæji,

razgovijetno, i razlagahu smisao, te se razumijevaπe πto se

Ëitaπe.” (Nehemija 8,8 DK)

Kad bismo uloæili ozbiljan napor, svi bismo mogli nau-

Ëiti Ëitati razumljivo i govoriti punim, jasnim, ugodnim gla-

som, na izraæajan i dojmljiv naËin. »ineÊi tako, mogli bismo

u velikoj mjeri poveÊati svoju uspjeπnost u Kristovoj sluæbi.

Svaki je krπÊanin pozvan da drugima objavi neistraæivo

Kristovo bogatstvo; zato se i mora truditi da postigne savr-

πenstvo u umijeÊu govora. On Boæju rijeË mora prikazati na

takav naËin da za nju zainteresira svoje sluπatelje. Bog ne

æeli da Njegova ljudska orua budu neotesana. Nije po Nje-

govoj volji da Ëovjek umanji ili Ëak oslabi nebesku maticu

vode æivota koja kroz njega teËe u svijet.

Potrebno je da se ugledamo na Isusa koji je naπ savrπeni

uzor; moramo moliti za pomoÊ Svetoga Duha i Njegovom

se snagom truditi da svaki svoj organ osposobimo za savr-

πeno djelo.

Posebno se to odnosi na one koji su pozvani da obav-

ljaju javnu sluæbu. Svaki propovjednik i svaki uËitelj treba

imati na umu da ljudima prenosi poruku koja ima vjeËnu

vrijednost. Izgovorena istina sudit Êe im u veliki dan konaËnog

obraËuna. Ima duπa kod kojih Êe naËin na koji se vijest iz-

nosi odluËiti hoÊe li je prihvatiti ili odbaciti. Potrudimo se,

onda, da se rijeË tako izgovara da utjeËe na razum i da dje-

luje na srce. Ona se mora izgovarati polako, jasno i sveËano,

a ipak sa svom ozbiljnoπÊu koju njezina vaænost zahtijeva.

Pravilno njegovana sposobnost govora i sluæenja njime

dolazi do izraæaja na svim podruËjima krπÊanskog djelova-

nja; ona utjeËe na æivot u domu i na sve meusobne odnose.

Mi se moramo naviknuti govoriti ugodnim tonom, sluæiti se

Ëistim i pravilnim jezikom i ljubaznim i uËtivim rijeËima.

Blage, ljubazne rijeËi su kao rosa i kao osvjeæavajuÊa kiπa

duπi. Pismo kaæe o Kristu da je ljubaznost tekla s Njegovih

usana i da je znao “rijeËju krijepiti umorne” (Izaija 50,4).

Gospodin nas poziva: “Neka vaπa rijeË bude ljubezna, solju

zaËinjena!” (Koloπanima 4,6) “Nikakva ruæna rijeË neka ne

izlazi iz vaπih usta, nego samo korisna za izgradnju gdje je

336

227

potrebno, da iskaæe dobroËinstvo sluπateljima.” (Efeæanima

4,29)

Kad nastojimo popraviti ili reformirati druge, moramo

pozorno birati rijeËi. One mogu biti miris æivota na æivot

ili smrti na smrt. UpuÊujuÊi ukor ili savjet, mnogi sebi do-

puπtaju da govore oπtro i æestoko, da se sluæe rijeËima koje

neÊe donijeti ozdravljenje ranjenoj duπi. Takvim loπe izabranim

izrazima duπa se razdraæuje i vrlo Ëesto navodi na pobunu.

Svi oni koji æele zastupati naËela istine, trebaju biti poma-

zani nebeskim uljem ljubavi. U svim okolnostima ukor se

mora izgovarati s ljubavlju, i tek tada Êe naπe rijeËi izazivati

promjenu, a neÊe razdraæivati. Krist Êe nam u tome dati snagu

i silu svojim Svetim Duhom. To je Njegovo djelo.

Nijednu rijeË ne smijemo izgovoriti nepromiπljeno. Ni-

kakva zla rijeË, nikakav ruæan izraz, nikakva osorna ili dvo-

smislena primjedba ne smiju siÊi s usana onoga koji slijedi

Krista. Apostol Pavao, piπuÊi nadahnut Svetim Duhom, kaæe:

“Nikakva ruæna rijeË neka ne izlazi iz vaπih usta.” (Efeæani-

ma 4,29) Ruæna rijeË ne oznaËava samo nepristojne izraze,

veÊ svaku rijeË suprotnu svetim naËelima i Ëistoj, neokalja-

noj religiji. U ruæne rijeËi ukljuËeni su i svi pokvareni nago-

vjeπtaji i prikrivena zlonamjerna podmetanja. Takve rijeËi,

ukoliko im se smjesta ne odupremo, mogu dovesti do veli-

kih grijeha.

Svakoj obitelji, svakom pojedinaËnom krπÊaninu povje-

rena je duænost da stane na put pokvarenom govoru. Kad

se naemo u druπtvu onih koji se upuπtaju u nerazborite

razgovore, naπa je duænost da promijenimo predmet razgo-

vora ukoliko to ikako moæemo. Uz pomoÊ Boæje milosti tre-

bamo neopazice ubaciti rijeË ili zapoËeti temu koja Êe raz-

govor prebaciti na koristan kolosijek.

Roditeljska je duænost da svoju djecu pouËe pravilnim

navikama u govoru. Najbolja πkola za ovu vrstu poduke jest

æivot u domu. Od najranijih godina djecu treba pouËavati

da govore s poπtovanjem i ljubavlju kad se obraÊaju svojim

roditeljima i jedno drugome. Moraju nauËiti da jedino rijeËi

pune ljubaznosti, istine i neporoËnosti smiju silaziti s njiho-

vih usana. Neka i sami roditelji svakog dana budu uËenici

u Kristovoj πkoli. Tek tada Êe rijeËju i primjerom moÊi nau-

Ëiti svoju djecu da izgovaraju “rijeË zdravu i besprijekornu”

337

338

Talenti


(Titu 2,8). To je jedna od njihovih najuzviπenijih i najodgo-

vornijih duænosti.

Kao Kristovi sljedbenici moramo postiÊi da svojim rije-

Ëima pruæamo pomoÊ i ohrabrenje jedni drugima u krπÊan-

skom æivotu. Mnogo viπe trebamo govoriti o dragocjenim

poglavljima svojeg iskustva. Trebamo govoriti o Boæjoj mi-

losti i dobroti, o nenadmaπnim dubinama Spasiteljeve ljuba-

vi. Naπe rijeËi trebaju biti rijeËi slavljenja i zahvaljivanja. Ako

su um i srce puni Boæje ljubavi, to Êe se pokazati i u naπim

razgovorima. Tada nam viπe neÊe biti teπko govoriti o ono-

me πto ulazi u naπ duhovni æivot. Uzviπene misli, plemenite

teænje, jasno razumijevanje istine, nesebiËne namjere, teænja

za poboænoπÊu i svetoπÊu, sve Êe to donijeti svoj rod u rije-

Ëima koje otkrivaju vrstu blaga koje se krije u riznici srca.

Kad se Krist tako pokaæe u naπem govoru, on Êe imati sna-

gu da zadobije duπe za Njega.

Trebamo govoriti o Kristu onima koji Ga ne poznaju.

Trebamo Ëiniti ono πto je Krist Ëinio. Gdje god se nalazio,

u sinagogi, kraj puta, u barki neπto malo otisnutoj od oba-

le, na gozbi farizeja ili za stolom carinika, On je ljudima

govorio o onome πto spada u uzviπeniji æivot. Dogaaje u

prirodi i svakidaπnjem æivotu povezivao je s rijeËima istine.

Srca Njegovih sluπatelja bila su privuËena k Njemu jer je li-

jeËio njihove bolesnike, tjeπio njihove oæaloπÊene, uzimao

na ruke njihovu djecu i blagoslivljao ih. Kad bi otvarao svo-

ja usta da im progovori, privlaËio je njihovu pozornost i svaka

Njegova rijeË bila je nekoj duπi kao miris æivota na æivot.

Tako treba biti i s nama. Gdje god se naπli, moramo traæiti

priliku da govorimo drugima o Spasitelju. Ako budemo slijedili

Kristov primjer da Ëinimo dobro, i nama Êe se otvarati srca

kao πto su se otvarala Njemu. Ne bez okoliπanja i naglo, veÊ

s taktiËnoπÊu koja svoj izvor nalazi u boæanskoj ljubavi,

moæemo im govoriti o Onome koji se “istiËe meu tisuÊama”

i “sav je od ljupkosti” (Pjesma nad pjesmama 5,10.16). To

je ujedno najuzviπenije djelo u kojemu moæemo upotrijebiti

svoju sposobnost govora. Ona nam je dana da bismo mogli

prikazati Krista kao Spasitelja koji opraπta grijehe.

339

229

Sila utjecaja

Za vrijeme svojeg æivota na Zemlji Krist je oko sebe πirio

snaæan i obuhvatan utjecaj koji Ga je povezivao s Bogom i

s cijelim ljudskim rodom. Preko Krista je Bog ljude obdario

utjecajem koji im onemoguÊava da æive sami za sebe. Mi

smo pojedinaËno povezani sa svojim bliænjima, dio smo velike

Boæje cjeline i obvezatni smo jedni prema drugima. Nitko

ne moæe ostati odvojen od svojih bliænjih jer od dobrobiti

jednoga zavisi dobrobit drugih. Boæja je namjera da se svatko

od nas osjeÊa potrebnim za sreÊu drugoga i da se svatko

od nas trudi unaprijediti je.

Svaka je duπa okruæena svojim posebnim ozraËjem —

ozraËjem koje moæe biti ispunjeno æivotodavnom silom vje-

re, hrabrosti i nade, namirisano slatkim mirisom ljubavi. Ili

moæe biti hladno i teπko, ispunjeno nezadovoljstvom i sebiË-

noπÊu, zatrovano smrtonosnom zarazom omiljenih grijeha.

OzraËjem koje nas okruæuje mi svjesno ili nesvjesno utjeËe-

mo na svaku osobu s kojom dolazimo u dodir.

To je odgovornost koje se ne moæemo osloboditi. Naπe

rijeËi, naπa djela, naπa odjeÊa, naπe dræanje, pa Ëak i izraz

naπeg lica, sve to ima svoj utjecaj. Od dojma koji ostavljamo

zavise posljedice, dobre ili zle, Ëiju veliËinu nitko ne moæe

izmjeriti. Svaka pobuda koja se na taj naËin prenese znaËi

sjeme koje Êe jednoga dana donijeti svoj rod. To su karike

u dugom lancu ljudskih dogaaja, lancu koji se proteæe u

beskraj. Ukoliko svojim primjerom pomognemo bliænjima da

razviju dobra naËela, mi im ulijevamo snagu da Ëine dobro.

Oni, sa svoje strane, πire isti utjecaj na druge, a ovi ga pre-

nose dalje. I tako naπim nesvjesnim utjecajem tisuÊe mogu

dobiti blagoslov.

Bacite kamen u jezero i izazvat Êete val, a zatim sljedeÊi

i opet sljedeÊi. Valovi Êe se πiriti sve dalje i dalje dok ne

dostignu obalu. Tako je i s naπim utjecajem. Bez naπeg znanja

ili namjere, on Êe se πiriti i donositi drugima ili blagoslov

ili prokletstvo.

Karakter je sila. Tiho svjedoËenje vjernog, nesebiËnog,

poboænog æivota πiri skoro neodoljivi utjecaj. ObjavljujuÊi svo-

jim æivotom karakter Isusa Krista, mi suraujemo s Njim u

djelu spaπavanja duπa. Jedino ako svojim æivotom pokazuje-

mo Njegov karakter, moæemo suraivati s Njim. I πto je πire

340

Talenti


podruËje naπeg utjecaja, to viπe dobra moæemo uËiniti. Kad

oni koji tvrde da sluæe Bogu slijede Kristov primjer, primje-

njujuÊi naËela Zakona u svojem svakidaπnjem æivotu, kada

svako njihovo djelo svjedoËi da ljube Boga viπe od svega i

svoje bliænje kao same sebe, tada Êe i Crkva imati snagu da

pokrene svijet.

Meutim, nikad se ne smije smetnuti s uma da utjecaj

moæe biti isto toliko sila na zlo. Izgubiti svoju duπu je uæasno;

ali izazvati gubitak drugih duπa joπ je mnogo uæasnije. Da

naπ utjecaj moæe biti miris smrti na smrt straπna je pomi-

sao; ali i to je moguÊe. Mnogi koji tvrde da sabiru s Kristom,

zapravo rasipaju ono πto je Njegovo. U tomu je razlog πto

je Crkva tako slaba. Mnogi se bez ustruËavanja upuπtaju u

kritiziranje i optuæivanje. IzraæavajuÊi sumnju, ljubomoru i

nezadovoljstvo, oni postaju Sotonina orua. I prije nego πto

shvate πto Ëine, protivnik preko njih ostvaruje svoju namje-

ru. Loπ dojam je ostavljen, sjenka baËena i Sotonine strijele

pogodile su svoj cilj. Nepovjerenje, nevjerovanje i otvoreno

vjerolomstvo zahvatilo je duπe koje bi inaËe mogle prihva-

titi Krista. A u meuvremenu ti Sotonini sluge zadovoljno

promatraju duπe koje su otjerali u nevjeru i sumnju i koje

su sada otporne na svaki ukor ili poziv i uvjeravaju sebe da

su, kad se usporede s njima, puni vrlina i pravedni. UopÊe

ne shvaÊaju da su te ruπevine karaktera zapravo djelo nji-

hovog neukroÊenog jezika i buntovnog srca. Upravo su zbog

njihovog utjecaja te iskuπane duπe i pale u grijeh.

I tako lakoumnost, sebiËna popustljivost i bezbriæna rav-

noduπnost takozvanih krπÊana odvraÊa mnoge duπe s puta

æivota. A kad se sretnu s posljedicama svojeg utjecaja na Boæ-

jem sudu, mnogi od njih Êe se prestraπiti.

Jedino nam Boæja milost moæe pomoÊi da se pravilno

posluæimo ovim darom. Nema u nama niËega πto bi nam

moglo pomoÊi da sami pozitivno utjeËemo na bliænje. Kad

shvatimo koliko smo bespomoÊni i kolika je naπa potreba

za boæanskom snagom, neÊemo se oslanjati na sebe. Mi ne

moæemo znati kakve Êe posljedice imati neki dan, neki sat

ili Ëak neki trenutak, pa zato na poËetku svakog novog dana

moramo svoje putove predati naπem nebeskom Ocu. On je

svojim anelima zapovjedio da bdiju nad nama, pa ako se

predamo njihovoj zaπtiti, oni Êe nam u svakom trenutku opa-

341

231

snosti biti s desne strane. Kad se nesvjesno naemo u opas-

nosti da πirimo negativan utjecaj, aneli Êe biti uz nas, vra-

titi nas na pravi put, birati rijeËi koje Êemo izgovarati i utjecati

na naπe postupke. I tako Êe naπ utjecaj postati tiha, nesvje-

sna, ali moÊna snaga u privlaËenju bliænjih Kristu i nebes-

kom svijetu.

Dar vremena

Naπe vrijeme pripada Bogu. Svaki trenutak je Njegov i

naπa je najsvetija obveza da ga iskoristimo Njemu na slavu.

Ni za jedan drugi dar On neÊe traæiti tako toËan obraËun

kao za dar naπeg vremena.

Vrijednost vremena ne moæe se izraËunati. Krist je svaki

trenutak smatrao dragocjenim, te se to traæi i od nas. Æivot

je prekratak da bismo ga smjeli proigrati. Mi imamo samo

nekoliko kratkih dana milosti da se pripravimo za vjeËnost.

Nemamo vremena za bacanje, nemamo vremena za sebiËna

uæivanja, nemamo vremena za popuπtanje grijehu. Upravo

sada moramo izgraditi karakter za buduÊnost, za vjeËni æi-

vot. Upravo sada se moramo pripremiti za istraæni sud.

Pripadnici ljudskog roda tek πto poËnu æivjeti, veÊ poËinju

umirati. Ni najmarljivijim radom na svijetu neÊe niπta po-

stiÊi ukoliko ne steknu istinsko znanje o vjeËnom æivotu.

»ovjek koji vrijeme shvati kao svoj radni dan, pripremit Êe

se za nebeske stanove i æivot u besmrtnosti. Za njega je do-

bro πto se rodio.

Nama je reËeno da πtedimo vrijeme. Meutim, vrijeme

koje smo uzalud potroπili nikad neÊemo moÊi nadoknaditi,

nikada neÊemo vratiti unazad ni jedan jedini trenutak. Jedi-

ni naËin da uπtedimo vrijeme jest da iskoristimo na najbolji

naËin trenutke koji su nam preostali — da suraujemo s Bo-

gom u ostvarenju Njegovog velikog plana otkupljenja.

Karakter onoga koji tako Ëini mijenja se i preobraæava.

Takav postaje Boæji sin, pripadnik kraljevske obitelji, dijete

nebeskog Vladara. Postaje dostojan druπtva anela.

Sada je vrijeme da radimo na spasenju svojih bliænjih.

Neki misle da je dovoljno da priloæe novac za Kristovo djelo

i da je to sve πto se od njih oËekuje; i tako dopuπtaju da

dragocjeno vrijeme koje bi mogli posvetiti sluæbi za Njega

342

343

Talenti


proe neiskoriπteno. Meutim, prednost je i duænost svih

koji imaju zdravlja i snage da se aktivno ukljuËe u Boæju

sluæbu. Svi trebaju raditi na zadobivanju duπa za Krista. Pri-

lozi u novcu ne mogu zamijeniti aktivan rad.

Svaki trenutak bremenit je vjeËnim posljedicama. Mi se

nalazimo na mrtvoj straæi i zato svakog trenutka moramo biti

spremni za sluæbu. Prilika koja nam se sada pruæa da nekoj

gladnoj duπi uputimo rijeËi æivota moæda se nikada viπe neÊe

pruæiti. Bog moæe i toj duπi reÊi: “Joπ noÊas zatraæit Êe ti se

natrag duπa” (Luka 12,20), a ona zbog naπe nemarnosti mo-

æda neÊe biti spremna! Kako Êemo na veliki sudnji dan po-

loæiti svoj raËun pred Bogom?

Æivot je previπe dragocjen da bismo ga posvetili zemalj-

skim, prolaznim poslovima, da bismo se okretali u viru bri-

ga i strahovanja oko onoga πto je u usporedbi s vjeËnim vrijed-

nostima manje od atoma. Ipak, Bog nas poziva da Mu sluæi-

mo i u svojim prolaznim zemaljskim poslovima. Marljivost

u tim poslovima isto je toliko dio istinske vjere kao πto je

molitva. Biblija nigdje ne potpomaæe lijenost, jer je to najveÊe

prokletstvo koje muËi ovaj svijet. Svaki istinski obraÊeni

muπkarac ili æena bit Êe marljiv radnik.

Od pravilnog koriπtenja vremena zavisi naπ uspjeh u

stjecanju znanja i razvijanju duπevne kulture. Umni razvoj

ne smije biti sprijeËen siromaπtvom, skromnim podrijetlom

ili nepovoljnim okolnostima. Potrebno je samo da pravilno

koristimo vrijeme. Nekoliko trenutaka ovdje, nekoliko trenu-

taka tamo, koji se lako mogu izgubiti u beskorisnom razgo-

voru; jutarnji sati koji se tako Ëesto mogu uludo potroπiti u

krevetu, vrijeme provedeno u tramvaju, u vlaku ili u Ëekanju

na postaji; trenuci Ëekanja da se iznese objed, Ëekanje na

one koji zakaπnjavaju na sastanke — ukoliko biste tada imali

knjigu u ruci, ukoliko biste te djeliÊe vremena iskoristili za

uËenje, Ëitanje ili korisno razmiπljanje, πto bi se sve moglo

postiÊi! OdluËnost u namjerama, ustrajna marljivost, briælji-

vo troπenje vremena — sve bi to moglo pomoÊi Ëovjeku da

stekne znanje i razvije um i da se tako osposobi za skoro

svaki znaËajan i koristan posao.

Svaki krπÊanin duæan je da stekne naviku urednosti,

temeljitosti i brzine. Nema izgovora za sporost i neukost u

obavljanju bilo kojeg posla. Kad netko stalno radi, a posao

344

233

nikako ne zavrπava, onda to znaËi da svoje srce i svoje misli

nije uloæio u posao. Onaj tko je spor ili proizvodi gubitke,

mora shvatiti da su to mane koje se moraju ispraviti. Takav

mora napregnuti svoj um i isplanirati kako da najbolje isko-

risti vrijeme i postigne najbolje rezultate. TaktiËnoπÊu i me-

todiËnoπÊu neki za pet sati mogu postiÊi viπe nego drugi

za deset. KuÊanice koje se bave kuÊanskim poslovima stal-

no su na nogama, uglavnom ne zato πto imaju toliko posla,

veÊ zato πto ne znaju planirati kako da iskoriste vrijeme.

Svojim sporim, tromim naËinom rada one od malo posla na-

Ëine mnogo. Meutim, svi koji hoÊe, mogu pobijediti te na-

vike razvlaËenja i oklijevanja. Neka sebi postave jasne ciljeve

u radu. Neka odluËe koliko im je vremena potrebno za od-

reeni posao i neka onda uloæe potreban napor da posao

zavrπe u zadanom vremenu. Uvjeæbavanje snage volje uËinit

Êe da i ruke bræe rade.

Kad nemaju odluËnosti da se priberu i promijene, takvim

osobama pogreπne radne navike mogu prerasti u obiËaj; ili,

ukoliko razvijaju svoje snage, one mogu steÊi sposobnost da

svoju sluæbu obavljaju na najbolji moguÊi naËin. U tom bi

sluËaju u svako vrijeme i na svakom mjestu bile rado doËe-

kane. Svi bi ih cijenili zbog njihove marljivosti.

Mnoga djeca i mladi gube vrijeme umjesto da pomog-

nu roditeljima u obavljanju kuÊanskih poslova i tako poka-

æu da vole oca i majku i da im æele olakπati terete. Mladi

mogu na svoja snaæna pleÊa preuzeti mnoge odgovornosti

koje netko drugi mora nositi.

Od najranijih dana Kristov je æivot bio ispunjen radom.

On nije æivio da bi ugaao sebi. Bio je Sin beskrajnog Boga,

ali je radio u tesarskoj radionici svojeg pooËima Josipa. I

Njegov zanat je mnogo govorio o Njemu. Doπao je na ovaj

svijet da izgrauje karaktere i svako Njegovo djelo bilo je

savrπeno. U sve svoje svjetovne poslove unosio je isto savr-

πenstvo koje je unosio u karaktere koje je preobraæavao svo-

jom boæanskom snagom. U tome nam je uzor.

Roditelji moraju nauËiti svoju djecu cijeniti vrijeme i pra-

vilno ga upotrebljavati. NauËite ih da je vrijedno truda sve

ono Ëime mogu proslaviti Boga i donijeti blagoslov Ëovje-

Ëanstvu. »ak i u svojim najranijim godinama ona mogu slu-

æiti Bogu kao misionari.

345

Talenti


Roditelji ne mogu uËiniti veÊi grijeh nego dopustiti svojoj

djeci da vrijeme provode u besposliËenju. Djeca se vrlo br-

zo navikavaju na nerad i tako odrastaju kao nesposobna, ne-

korisna biÊa. Kad postanu dovoljno stara da sama zarauju

za æivot i kada nau zaposlenje, rade nemarno i lijeno oËe-

kujuÊi istodobno da budu plaÊena kao da se iskreno zalaæu

na poslu. Postoji beskrajna razlika izmeu takvih radnika i

onih koji znaju da moraju biti vjerni upravitelji.

Navika da se svjetovni poslovi obavljaju nemarno i

nepaæljivo lako se prenosi i u duhovni æivot i onesposoblja-

va Ëovjeka da uspjeπno obavlja bilo koju sluæbu za Boga.

Mnogi, koji bi marljivim radom mogli biti na blagoslov svi-

jetu, upropastili su se svojom nemarnoπÊu. Kad netko ne-

ma posla ni Ëvrstog cilja pred oËima, izloæen je tisuÊama

kuπnji. Pokvareno druπtvo i zle navike izopaËuju um i duπu

i posljedica je da takvi postanu onesposobljeni i za ovaj æi-

vot i za æivot koji Êe doÊi.

Bez obzira na vrstu posla kojim se bavimo, Boæja rijeË

nas uËi da budemo “u poslu” neumorni, “gorljivi Duhom” i

da “sluæimo Gospodinu”. “I πto god nakaniπ uËiniti, uËini

dok moæeπ” “znajuÊi da Êete od Gospodina primiti nagradu

— baπtinu! Gospodinu Kristu sluæite.” (Rimljanima 12,11; Pro-

povjednik 9,10; Koloπanima 3,24)

Dar zdravlja

Zdravlje je blagoslov Ëiju vrijednost cijene samo neki iako

od njega u velikoj mjeri zavisi uspjeπnost naπih umnih i

tjelesnih snaga. Naπe pobude i strasti imaju svoje sjediπte u

tijelu i ono se mora odræavati u najboljem moguÊem stanju,

pokoriti najsnaænijim duhovnim utjecajima da bi se naπi ta-

lenti mogli iskoristiti na najbolji naËin.

Sve πto umanjuje naπe tjelesne snage oslabljuje i um i

pridonosi da on ima sve manje sposobnosti uoËavati razliku

izmeu dobra i zla. Mi postajemo sve nesposobniji da iza-

beremo dobro i imamo sve manje snage da Ëinimo ono πto

i sami smatramo dobrim.

ZloupotrebljavajuÊi svoje tjelesne snage, mi skraÊujemo

vrijeme koje bismo u svojem æivotu mogli iskoristi na slavu

Boæjem imenu i onesposobljavamo sebe da dovrπimo djelo

346

235

koje nam je Bog povjerio. DopuπtajuÊi sebi stvaranje πtet-

nih navika — da ostajemo budni do kasnih sati, da zadovo-

ljavamo apetit na πtetu zdravlja, mi sami ugroæavamo svoje

snage. ZanemarujuÊi tjelovjeæbu, preoptereÊujuÊi um ili ti-

jelo, unosimo neravnoteæu u svoj æivËani sustav. Oni koji krπe

prirodne zakone i tako skraÊuju svoj æivot, a sebe onespo-

sobljavaju za sluæbu, krivi su jer time potkradaju Boga i svoje

bliænje! Bog ih je poslao u svijet da budu na blagoslov bliæ-

njima, a oni sami svojim postupcima uskraÊuju sebi tu mo-

guÊnost i sebe onesposobljavaju da uËine Ëak i ono πto su

mogli uËiniti u kraÊem vremenskom razdoblju koje im je

preostalo. Gospodin nas proglaπava krivcima kada svojim

πtetnim navikama uskratimo svijetu dobro koje je mogao do-

biti.

Prijestup fiziËkog zakona prijestup je moralnog zakona;

jer je Bog na isti naËin autor fiziËkog zakona kao πto je au-

tor moralnog zakona. Njegov Zakon napisan je Njegovim pr-

stom na svakom naπem æivcu, svakom miπiÊu, na svakoj spo-

sobnosti koju nam je povjerio. Svaka zloupotreba bilo ko-

jeg dijela organizma krπenje je tog Zakona.

Naπa je duænost da steknemo temeljito poznavanje grae

ljudskog organizma da bismo mogli odræati svoje tijelo u stanju

koje Êe nam omoguÊiti da radimo za Gospodina. Zdravlje

naπeg tijela moramo briæljivo Ëuvati i razvijati da bi se bo-

æanska narav mogla u potpunosti prikazati preko naπe ljudske

naravi. ProuËavanje odnosa izmeu tjelesnog zdravlja i du-

hovnih aktivnosti jedan je od najvaænijih zadataka znanosti

o odgoju. Tome se mora posvetiti velika pozornost i kod

kuÊe i u πkoli. Svi se moraju upoznati sa svojom tjelesnom

graom i zakonima koji se odnose na funkcioniranje tijela.

Onaj koji sebi svjesno uskraÊuje znanje o zakonima svojeg

tijela i koji ih zato krπi, grijeπi protiv Boga. Svi se moramo

truditi da zauzme najpovoljniji stav prema æivotu i zdravlju.

Sve svoje navike moramo staviti pod upravu uma, a svoj um

pod Boæju upravu.

Apostol Pavao kaæe: “Ili zar ne znate da je vaπe tijelo

hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan

od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kup-

ljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!” (1. KorinÊani-

ma 6,19.20)

347

348

Talenti


Dar snage

Od nas se traæi da ljubimo Boga, ne samo svim svojim

srcem, umom i duπom, veÊ i svom svojom snagom. Time je

pokriveno cijelo podruËje razumne upotrebe tjelesnih sna-

ga.

Krist je vjerno obavljao sve svoje tjelesne i duhovne po-

slove i u njih unosio odluËnost da ostvari volju svojeg Oca.

Ono πto je zemaljsko i ono πto je nebesko mnogo je ËvrπÊe

povezano i neposrednije podreeno Kristovom nadzoru ne-

go πto mnogi misle. On sam je izradio nacrt prvog zemalj-

skog Svetiπta. On je odredio svaku pojedinost prilikom iz-

gradnje Salomonovog Hrama. Onaj koji je tijekom svojeg

zemaljskog æivota radio kao tesar u selu Nazaretu, zapravo

je arhitekt koji je zamislio plan svetog zdanja u kojemu Êe

se slaviti Njegovo ime.

Graditeljima Svetiπta upravo je Krist dao mudrost da

ostvare tako vjeπto prekrasno djelo. On je rekao: “Pozvao

sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena Hu-

rova, iz plemena Judina. Napunio sam ga duhom Boæjim,

koji mu je dao umjeπnost, razumijevanje i sposobnost za sva-

kovrsne poslove... Dodao sam joπ Oholiaba, sina Ahisama-

kova iz Danova plemena; vjeπtinom sam obdario sve spo-

sobne ljude da mogu napraviti sve πto sam ti naredio.” (Izlazak

31,2-6)

Bog æeli da Njegovi radnici na svakom podruËju priznaju

Njega kao Darovatelja svega πto imaju. Svi korisni pronala-

sci i poboljπanja imaju svoj izvor u Onome koji je divan u

savjetima i uzviπen u djelima. Spretan dodir lijeËnikove ruke,

njegova vlast nad æivcima i miπiÊima, njegovo poznavanje

sloæene grae tijela, sve mu je to darovala boæanska mudrost

da bi olakπao patnje bolesnima. Vjeπtina kojom se tesar slu-

æi ËekiÊem, snaga kovaËeve ruke od koje odzvanja nakovanj,

sve to dolazi od Boga. On je ljudima povjerio talente i On

od njih oËekuje da od Njega traæe savjete. Bilo πto da Ëini-

mo, bilo koje vrste posla da se prihvatimo, On æeli uprav-

ljati naπim umom da bismo ga savrπeno obavili.

Vjeru ne moæemo odvojiti od poslovnih pothvata; to su

podruËja koja se meusobno proæimaju. Biblijska vjera mo-

ra biti utkana u sve πto Ëinimo ili govorimo. Boæanske i ljudske

349

237

snage moraju se dopunjavati i u svjetovnim i u duhovnim

dostignuÊima. One se moraju sjedinjavati u svim ljudskim

pothvatima, u tehniËkim i poljodjelskim radovima, u trgo-

vaËkim i znanstvenim djelatnostima. Ova suradnja mora

postojati u svemu πto je ukljuËeno u aktivnosti krπÊanina.

Bog je objavio naËela na kojima se jedino moæe zasni-

vati ova suradnja. Njegova slava mora biti misao vodilja svih

koji æele s Njim suraivati. Sva naπa djela moraju biti uËi-

njena iz ljubavi prema Bogu i u skladu s Njegovom voljom.

Jednako je bitno da posluπamo Boæju volju kad gradi-

mo kuÊu i kada prisustvujemo bogosluæju. Ukoliko su rad-

nici unijeli prava naËela u izgradnju svojeg karaktera, tada

Êe prilikom podizanja svake graevine rasti u milosti i zna-

nju.

Ali Bog neÊe prihvatiti ni najveÊe talente niti najsjajni-

ju sluæbu ukoliko sebe nismo stavili na oltar kao æivu ærtvu

paljenicu. Korijen mora biti svet da bi rod mogao biti ugo-

dan Bogu.

Gospodin je Daniela i Josipa osposobio da budu mudri

upravitelji. On je mogao djelovati preko njih zato πto nisu

æivjeli da ugode sebi, veÊ Bogu.

Danielov sluËaj pruæa nam vaænu pouku. On pokazuje

da poslovni Ëovjek ne mora biti prepreden i lukav, veÊ da

moæe uËiti od Boga na svakom koraku. Daniel, u vrijeme

kad je obavljao sluæbu najviπeg sluæbenika u babilonskom

kraljevstvu, bio je i Boæji prorok i primao je svjetlo nebes-

kog nadahnuÊa. Svjetovni, Ëastoljubivi dræavnici prikazani su

u Boæjoj rijeËi kao trava koja raste i kao cvijet u polju koji

vene. Meutim, Bog æeli u svojoj sluæbi imati razumne lju-

de, osposobljene za razliËita podruËja djelovanja. Potrebni

su Mu poslovni ljudi koji Êe velika naËela istine utkati u sve

svoje poslovne pothvate i koji su spremni svoje talente usa-

vrπavati temeljitim uËenjem i vjeæbom. Ako je ljudima na

bilo kojem podruËju djelovanja potrebno da iskoriste prili-

ku i da postanu mudri i uspjeπni, onda je to sluËaj s onima

koji se svojim sposobnostima sluæe u izgradnji Boæjeg kra-

ljevstva u ovom svijetu. O Danielu nam je reËeno da se u

svim njegovim poslovnim pothvatima, iako su bili pomnji-

vo provjeravani, nije mogla naÊi nijedna mana ni pogreπka.

On je primjer onoga πto svaki poslovni Ëovjek mora postati.

350

351

Talenti


Njegov æivotopis pokazuje πto moæe postiÊi Ëovjek koji sve

snage uma, tijela, srca i æivota posveti sluæbi Bogu.

Dar novca

Bog ljudima povjerava materijalna sredstva. On im daje

snagu da stjeËu blago. On natapa zemlju rosom nebeskom i

pljuskovima osvjeæavajuÊe kiπe. On daje svjetlost Suncu koje

zagrijava Zemlju budeÊi u æivot cijelu prirodu, osposoblja-

vajuÊi sve πto je stvoreno da buja i da donosi rod. Zauzvrat

traæi ono πto Njemu pripada.

Novac nam nije dan da bismo slavu i Ëast osigurali se-

bi. Kao vjerni upravitelji trebamo ga iskoristiti na slavu i Ëast

Bogu. Neki misle da samo dio njihovog novca pripada Go-

spodinu. Kada dio svojih sredstava odvoje za vjerske i do-

brotvorne svrhe, ostatak smatraju svojim vlasniπtvom, misle

da ga mogu upotrijebiti kako god æele. Meutim, upravo se

tu jako varaju! Sve πto imamo pripada Gospodinu i mi smo

Njemu odgovorni kako se time sluæimo. Prilikom upotrebe

svakog novËiÊa moæe se vidjeti ljubimo li Boga iznad svega

i svoje bliænje kao same sebe.

Novac ima veliku vrijednost jer moæe uËiniti mnogo do-

bra. U rukama Boæje djece on postaje hrana gladnima, vo-

da æednima, odjeÊa neodjevenima. On je obrana potlaËeni-

ma, sredstvo za pomoÊ bolesnima. Meutim, novac sam po

sebi nema viπe vrijednosti od pijeska ukoliko se ne upotrijebi

za podmirivanje æivotnih potreba, za pomaganje bliænjima i

za unapreenje Kristovog djela.

Nagomilano bogatstvo nije samo nekorisno, veÊ je pravo

prokletstvo. U ovom æivotu ono postaje zamka duπi jer odvra-

Êa od ljubavi prema nebeskom blagu. U veliki dan Gospod-

nji, svojim svjedoËenjem o neupotrijebljenim talentima i za-

nemarenim prilikama, osudit Êe svojeg vlasnika. Biblija kaæe:

“Pazite sad, bogataπi! Udarite u plaË i jaukanje nad nevolja-

ma koje Êe vas zadesiti! Vaπe bogatstvo istrunu a vaπe haljine

izgrizoπe moljci. Vaπe zlato i srebro uhvati ra; njihova Êe ra

biti svjedoËanstvo protiv vas i kao oganj progutat Êe vaπa

tjelesa. Joπ ste u posljednje vrijeme skupljali blago! Evo viËe

plaÊa æetelaca vaπih njiva koju ste im uskratili, i vika tih æetelaca

doπla je u uπi Gospodinu nad vojskama.” (Jakov 5,1-4)

352

239

Meutim, Krist ne odobrava nikakvo rasipno ili lakomi-

sleno troπenje novca. Njegova pouka o πtednji glasi: “Sku-

pite pretekle ulomke da niπta ne propadne!” (Ivan 6,12) i

namijenjena je Njegovim sljedbenicima. Onaj tko shvaÊa da

je njegov novac talenat koji je dobio od Boga, upotrebljavat

Êe ga πtedljivo; razumjet Êe da mu je duænost πtedjeti da bi

mogao dati.

©to viπe novca potroπimo na razmetanje i zadovoljava-

nje svojih prohtjeva, to Êe nam manje ostati da hranimo glad-

ne i odjenemo neodjevene. Svaki nepotrebno potroπen nov-

ËiÊ liπava vlasnika dragocjene prilike da Ëini dobro i uskraÊuje

Bogu slavu i Ëast koju bi stekao pravilnom upotrebom povje-

renih talenata.

Ljubazne pobude i osjeÊaji

Ljubazni osjeÊaji, velikoduπne pobude i sposobnost brzog

shvaÊanja duhovnih pojmova dragocjeni su talenti, ali name-

Êu svojem vlasniku veliku odgovornost. Svi se moraju

upotrijebiti u Boæjoj sluæbi. Meutim, ovdje se mnogi va-

raju. Zadovoljni πto imaju te vrline, oni ih propuπtaju upotri-

jebiti u aktivnoj sluæbi za bliænje. Zavaravaju sebe da bi oba-

vili veliko i dobro djelo da su imali priliku ili da su im

okolnosti iπle u prilog. I tako cijelog æivota Ëekaju da im

se ukaæe moguÊnost. Preziru uskogrudnost jadnih πkrtaca

koji gunaju dok daju i najmanju milostinju siromahu.

ShvaÊaju da takvi æive sebi i da Êe biti pozvani na odgo-

vornost zbog neiskoriπtenih talenata. Samozadovoljno us-

poreuju sebe s takvima smatrajuÊi da je njihovo stanje mno-

go povoljnije od stanja njihovih bezduπnih susjeda. Meu-

tim, varaju se. »injenica da imaju neiskoriπtene talente sa-

mo poveÊava njihovu odgovornost. Oni koji su dobili tale-

nat pokazivanja njeænih osjeÊaja imaju odgovornost pred

Bogom da ih pokaæu ne samo u dodiru sa svojim prijatelji-

ma, veÊ u dodiru sa svima kojima je potrebna njihova po-

moÊ. Upoznatost s druπtvenim pitanjima je talenat i mora

se upotrijebiti na blagoslov svima koji se nalaze u domaπaju

naπeg utjecaja. Ljubav koja se ponaπa ljubazno jedino prema

odabranima i nije ljubav, veÊ sebiËnost. Ona ni na koji naËin

neÊe djelovati na dobro ljudima ili na slavu Bogu. Oni koji

353

Talenti


ne koriste talente koje su primili od svojeg UËitelja mnogo

su odgovorniji od onih prema kojima osjeÊaju prijezir. Nji-

ma Êe biti reËeno: “Znali ste volju svojeg UËitelja, a niste

je posluπali!”

Talenti se umnoæavaju upotrebom

Upotrijebljeni talenti se umnoæavaju. Uspjeh nije poslje-

dica sluËaja ili sudbine; to je ostvarenje Boæje promisli, na-

grada vjere i razboritosti, vrline i ustrajnog napora. Gospo-

din æeli da se sluæimo svim darovima koje imamo; ukoliko

to budemo Ëinili, dobit Êemo joπ veÊe darove kojima Êemo

se moÊi posluæiti. Sposobnosti koje nam nedostaju neÊemo

dobiti na neki nadnaravni naËin; meutim, dok se budemo

sluæili onim πto veÊ imamo, On Êe raditi zajedno s nama i

poveÊavati i jaËati svaku naπu sposobnost. Sa svakom ærtvom

koju iskreno i od srca budemo prinosili u sluæbi UËitelju,

poveÊavat Êe se naπa snaga. Dok budemo predavali sebe

Svetome Duhu da nas upotrijebi kao svoja orua, Boæja mi-

lost Êe djelovati u nama da odbacimo stare sklonosti, da

svladamo snaæne naslijeene strasti i da usvojimo nove na-

vike. Ako budemo cijenili i sluπali naloge Svetoga Duha, naπe

srce Êe se πiriti i primati sve viπe i viπe Njegove sile, Ëinit

Êe viπe i bolje. Uspavane snage Êe se probuditi, paralizira-

ne sposobnosti nanovo Êe oæivjeti.

Skromni radnik koji se posluπno odaziva na Boæji poziv

moæe biti siguran da Êe primiti boæansku pomoÊ. VeÊ i samo

prihvaÊanje tako uzviπene i svete odgovornosti oplemenjuje

karakter. Ono pokreÊe na djelovanje najviπe umne i duhov-

ne snage, ojaËava i Ëisti um i srce. »udesno je kako vjerom

u Boæju moÊ slab Ëovjek moæe postati jak, kako odluËni

njegovi napori, kako veliki njegovi uspjesi. Onaj tko poËinje

s malim znanjem, na skroman naËin, tko govori ono πto zna

dok se istodobno marljivo trudi da proπiri svoje znanje, usta-

novit Êe da mu cjelokupna nebeska riznica stoji na ras-

polaganju. ©to se viπe trudi da proπiri svjetlo, to viπe svjetla

dobiva. ©to se viπe trudi da Boæju rijeË objasni drugima iz

ljubavi prema duπama, to mu ona postaje sve jasnija. ©to se

viπe sluæimo svojim znanjem i svojim sposobnostima, stje-

Ëemo viπe znanja i sposobnosti.

354

241

Svaki napor koji uËinimo za Krista donijet Êe nam no-

ve blagoslove. Ako se budemo sluæili svojim sredstvima Njemu

na slavu, On Êe nam ih poveÊati. Ako se budemo trudili da

bliænje zadobijemo za Krista i ako u molitvi budemo izraæa-

vali svoju brigu za njihovo spasenje, naπe Êe srce zadrhtati

od æivotvornog utjecaja Boæje milosti i naπi Êe se osjeÊaji

rasplamsati boæanskom gorljivoπÊu; cjelokupni naπ krπÊan-

ski æivot postat Êe stvarniji, ozbiljniji, bogatiji molitvama.

Vrijednost Ëovjeka Nebo ocjenjuje po sposobnosti nje-

govog srca da upozna Boga. Ta spoznaja je izvor iz kojega

proistjeËe sva naπa snaga. Bog je stvorio Ëovjeka tako da se

svaka njegova sposobnost moæe ujediniti sa sposobnostima

boæanskog uma; On se neprestano trudi da Ëovjekov um

udruæi s boæanskim umom. On nam nudi prednost da sura-

ujemo s Kristom u objavljivanju Njegove milosti svijetu da

bismo i sami stekli veÊe duhovno znanje.

PromatrajuÊi Isusa, mi stjeËemo sve jasnije pojmove o

Bogu. GledajuÊi Njega, i mi se mijenjamo. Dobrota i ljubav

prema bliænjima postaju naπe prirodne osobine. U nama se

razvija karakter po uzoru na boæanski karakter. OblikujuÊi

se po uzoru na Njegov lik, poveÊavamo i svoju sposobnost

da upoznamo Boga. Sve viπe uspostavljamo zajedniπtvo s ne-

beskim svijetom, sve viπe se poveÊava naπa sposobnost da

primamo bogatstvo znanja i vjeËne mudrosti.

»ovjek s jednim talentom

»ovjek koji je primio jedan talenat “ode, iskopa zemlju

i tu sakri novac gospodarev”.

Upravo je sluga s najmanjim darom zakopao svoj tale-

nat. To je opomena svima koji misle da su zbog neznatno-

sti svojeg dara osloboeni sluæbe Kristu. Kad bi mogli uËi-

niti neπto veliko, kaæu oni, kako bi to radosno uËinili; ali

buduÊi da su im dodijeljene samo neznatne sluæbe, misle

da neÊe biti krivi ukoliko ne uËine niπta. U tome grijeπe.

DijeleÊi svoje darove, Gospodin zapravo stavlja na ispit Ëo-

vjekov karakter. Sluga koji je odbio upotrijebiti jedan tale-

nat iznevjerio je time svojega gospodara. Da je primio pet

talenata, zakopao bi i njih kao πto je zakopao jedan. Odba-

civπi svoj jedini talenat, pokazao je da prezire darove Neba.

355

Talenti


“Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj.”

(Luka 16,10) Vaænost malih stvari Ëesto se podcjenjuje sa-

mo zato πto su male; ali stvarna disciplina æivota najveÊim

dijelom se uËi preko malih stvari. U krπÊanskom æivotu, za-

pravo, niπta nije nebitno, nevaæno. Mi u velikoj mjeri ugro-

æavamo izgradnju svojeg karaktera ukoliko podcjenjujemo

vaænost malih stvari.

“Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u ve-

likoj.” Kad je Ëovjek nevjeran, pa makar se radilo i o najma-

njim duænostima, uskraÊuje svojem Stvoritelju duænu sluæ-

bu i πkodi samomu sebi. Svojom nevjerom onemoguÊuje sebi

da stekne ljepotu, snagu i Ëvrstinu karaktera koju je mogao

dobiti bezuvjetnom predajom Bogu. OdvajajuÊi se od Kri-

sta, izlaæe se sotonskim kuπnjama i u svojoj sluæbi UËitelju

poËinje Ëiniti pogreπke. BuduÊi da se ne upravlja pravim na-

Ëelima u svojim malim duænostima, nije posluπan Bogu ni

u velikim duænostima koje smatra svojim posebnim zadat-

kom. Pogreπke koje sebi dopuπta u pristupu nevaænim æi-

votnim pojedinostima ponavlja i na mnogo vaænijim pod-

ruËjima. PoËinje se upravljati prema pravilima na koja je na-

vikao. I tako se ponovljeni postupci pretvaraju u navike,

navike oblikuju karakter, a karakter odreuje njegovu sud-

binu i u vremenu i u vjeËnosti.

Jedino se vjernoπÊu u malim duænostima Ëovjek moæe

pripremiti da bude vjeran i u veÊim i odgovornijim sluæba-

ma. Bog je Daniela i njegove prijatelje povezao s velikim

ljudima u Babilonu da bi se ti neznaboπci upoznali s naËelima

prave vjere. Usred idolopokloniËkog naroda Daniel je do-

bio zadatak da pokaæe Boæji karakter. Kako se osposobio da

zauzme tako odgovoran, visok i Ëastan poloæaj? VjernoπÊu

u sitnicama koje su oblikovale cijeli njegov æivot! On je pro-

slavio Boga u najmanjim duænostima i Gospodin je odluËio

s njime suraivati. Danielu i njegovim prijateljima Bog je

dao “znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel

razumijevaπe vienja i sne.” (Daniel 1,17)

Kao πto je pozvao Daniela da svjedoËi za Njega u

Babilonu, tako Bog poziva i nas da svjedoËimo za Njega u

danaπnjem svijetu. U najmanjim kao i u najveÊim æivotnim

pitanjima, On oËekuje od nas da ljudima pokaæemo naËela

Njegova kraljevstva.

356

357

243

Tijekom svojeg æivota na Zemlji Krist nam je pruæio pri-

mjer paæljivog pristupanja naizgled nevaænim sitnicama. Ve-

liko djelo otkupljenja bez prestanka je pritiskalo Njegovu duπu.

Dok je propovijedao ili lijeËio, naprezao je sve snage svojeg

uma i tijela do krajnjih granica; a ipak je zapaæao i najma-

nje sitnice u æivotu i u prirodi. Njegove najpouËnije propo-

vijedi bile su one u kojima je jednostavnim usporedbama iz

prirode oslikavao velike istine Boæjega kraljevstva. On nije

previao æivotne potrebe ni svojih najskromnijih slugu. Nje-

gove uπi Ëule su svaki poziv u pomoÊ. On je osjetio dodir

bolesne æene u mnoπtvu; najnjeæniji dodir vjere dobivao je

Njegov odgovor. Kad je iz mrtvih uskrisio Jairovu kÊer, pod-

sjetio je njezine roditelje da joj daju neπto jesti. Kad se svojom

moÊnom silom i sam podigao iz groba, nije Mu bilo teπko

paæljivo saviti i staviti na mjesto platno kojim je bio obavi-

jen.

Kao krπÊani mi smo pozvani na suradnju s Kristom u

djelu spaπavanja duπa. Na to smo se djelo obvezali zavjetom

koji smo Mu dali. Zanemariti ovo djelo znaËi biti nevjeran

Kristu. Meutim, da bismo obavili taj posao, mi moramo sli-

jediti Njegov primjer ukazivanja odane, savjesne paænje na-

izgled nevaænim pitanjima. U tome je tajna uspjeha na sva-

kom podruËju krπÊanskog napora i utjecaja.

Gospodin æeli da Njegov narod dostigne najviπi poloæaj

na ljestvici uspjeha da bi Ga proslavio sposobnostima koje

je od Njega dobio. U svojoj milosti On je uËinio sve da bismo

mi mogli pokazati da se upravljamo po boljem planu od onoga

po kojemu se upravlja svijet. Mi moramo pokazati nadmoÊ-

nost u inteligenciji, u razumijevanju, u vjeπtini i znanju za-

to πto vjerujemo u Boga i u Njegovu moÊ da djeluje na ljudska

srca.

Meutim, ne smiju se obeshrabriti oni koji nisu dobili

velike ili mnogobrojne darove. Neka se posluæe onim πto

im stoji na raspolaganju, neka pozorno bdiju nad svakom

slabom stranom svojega karaktera trudeÊi se da je uz po-

moÊ boæanske milosti ojaËaju. U svaki potez u æivotu mi mo-

ramo utkati vjernost i odanost, moramo razvijati osobine koje

Êe nam pomoÊi da obavimo zadaÊu.

Naviku nemarnosti moramo odluËno svladati. Mnogi

smatraju da su se dovoljno opravdali i za najveÊe propuste

358

359

Talenti


ako kaæu da su zaboravni. Ali zar nemaju i oni, kao i drugi,

svoje umne sposobnosti? Ako je tako, onda moraju discipli-

nirati svoj um da pamti! Grijeh je biti zaboravan, grijeh je

biti nemaran! Ukoliko usvojite naviku nemarnosti, lako mo-

æete zanemariti i spasenje svoje duπe i na kraju ustanoviti

da niste spremni za Boæje kraljevstvo.

Male duænosti moraju biti proæete velikim istinama. Prak-

tiËna poboænost mora biti unesena i u najskromnije duæno-

sti svakidaπnjeg æivota. Najuzviπenija je sposobnost svakog

Ëovjeka da bezuvjetno posluπa Boæju rijeË.

BuduÊi da se ne bave nekim izrazito vjerskim poslom,

mnogi smatraju da æive nekorisnim æivotom; da niπta ne Ëine

na unapreenju Boæjeg kraljevstva. Meutim, oni su u zabludi!

Ukoliko se bave nekim poslom koji se mora obaviti, ne sm-

iju optuæivati sebe da su nekorisni pripadnici velikog Boæ-

jeg domaÊinstva. Ni najskromnije duænosti ne smiju se zane-

mariti. Svaki poπteni posao sluæi na blagoslov. Vjernost u

takvom poslu moæe se pokazati kao priprema za veÊe odgo-

vornosti.

Ma koliko skromno, svako djelo uËinjeno za Gospodina

uz potpunu predaju duπe, prihvatljivo je u Njegovim oËima

kao i najviπa sluæba. Nijedan prilog nije malen ukoliko se

daje iskrena srca, s radoπÊu u duπi.

Ma gdje se naπli, Krist vas poziva da prihvatite svaku

duænost koja vam se pruæa. Ukoliko je to u domu, potrudite

se dragovoljno i usrdno da vaπ dom bude ugodno mjesto.

Ukoliko ste majka, odgajajte svoju djecu za Krista. To je isto

toliko rad za Gospodina koliko i djelo propovjednika za pro-

povjedaonicom. Ukoliko vas duænost veæe uz kuhinju, po-

trudite se da postanete savrπen kuhar. Pripremajte zdravu,

hranjivu i ukusnu hranu. I kao πto stavljate najbolje sastoj-

ke u hranu koju kuhate, uvijek se trudite da i u svojem umu

njegujete najbolje misli. Ukoliko je vaπ posao da obraujete

tlo duπe ili da se bavite bilo kojim zanatom ili zvanjem, na-

stojte postiÊi uspjeh u toj svojoj sadaπnjoj duænosti. Neka

se vaπe misli bave onim πto upravo Ëinite. Svakim svojim

postupkom predstavljajte Krista. Ponaπajte se onako kako bi

se On ponaπao da je na vaπem mjestu!

Ma koliko malen bio vaπ talenat, Bog ima mjesta za nje-

ga. Taj jedan talenat, mudro upotrijebljen, obavit Êe posao

360

245

koji mu je dodijeljen. VjernoπÊu u malim duænostima mi

trebamo raditi po planu zbrajanja, dok Êe Bog raditi po planu

mnoæenja. Ti mali darovi pretvorit Êe se u najdragocjenije

utjecaje u Njegovom djelu.

Neka æiva vjera bude kao zlatna nit utkana u sve πto

Ëinimo, pa i u obavljanje naπih najneznatnijih duænosti. Na

taj Êemo naËin svojim svakidaπnjim radom pridonositi svo-

jem krπÊanskom rastu. Neprestano Êemo gledati Isusa. Lju-

bav prema Njemu ulijevat Êe æivotvornu snagu u sve πto Ëi-

nimo. I tako Êemo se pravilnom upotrebom svojih talenata

povezati zlatnim lancem s nebeskim svijetom. To je znaËe-

nje pravog posveÊenja; jer posveÊenje se sastoji od rados-

nog obavljanja svakidaπnjih duænosti u savrπenoj posluπno-

sti Boæjoj volji.

Meutim, mnogi krπÊani joπ Ëekaju da im se dodijeli neko

veliko djelo. A ako ne mogu naÊi neki poloæaj dovoljno ve-

lik da zadovolji njihovo Ëastoljublje, ne ispunjavaju vjerno

obiËne æivotne duænosti. Njih one ne zanimaju. Iz dana u

dan propuπtaju prilike da pokaæu svoju vjernost Bogu. I dok

Ëekaju na neko veliko djelo, æivot prolazi, njegov cilj ostaje

neostvaren, a njegovo djelo nezavrπeno.

Umnoæeni talenti

“Poslije dugo vremena doe gospodar tih sluga i zatraæi

od njih raËun.” Kad Gospodin bude traæio obraËun od svojih

slugu, izraËunavat Êe dobitak od svakog talenta. Prema obav-

ljenom poslu ocjenjivat Êe se i karakter svakog radnika.

Oni koji su primili pet ili dva talenta vratit Êe Gospodinu

povjerene darove, zajedno s dobitkom koji su ostvarili. Zasluge

neÊe pripisivati sebi. Svi njihovi talenti bili su im dani na

upotrebu; oni su ostvarili dobitak, ali dobitka ne bi moglo

biti bez povjerenih sredstava. Oni shvaÊaju da su izvrπili je-

dino svoju duænost. Kapital je pripadao Gospodinu pa je i

dobitak Njegov. Da im Spasitelj nije darovao svoju ljubav i

svoju milost, bili bi izgubljeni za vjeËnost.

Meutim, kad Gospodar primi talente, On hvali i nagra-

uje radnike kao da sve zasluge pripadaju samo njima. Nje-

govo je lice puno radosti i zadovoljstva. Njemu Ëini zado-

voljstvo da na njih izlije svoje blagoslove. Svaku sluæbu i svaku

361

Talenti


ærtvu On nagrauje, ne zato πto bi Mu to bila obveza, veÊ

zato πto je Njegovo srce prepuno ljubavi i njeænosti.

On im kaæe: “Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran

nad malim, zato Êu te nad velikim postaviti: Ui u veselje

gospodara svoga!”

Samo vjernoπÊu, odanoπÊu Bogu i sluæbom iz ljubavi

moæemo zadobiti boæansko odobravanje. Svaki utjecaj Sve-

toga Duha kojim je ljude vodio na dobro, kojim ih je pribli-

æio Bogu, zabiljeæen je u nebeskim knjigama. U veliki dan

Boæjega suda bit Êe pohvaljen svaki radnik preko kojega je

djelovao Sveti Duh.

I oni Êe uÊi u veselje svojega gospodara kad u Njego-

vom kraljevstvu vide one koji su otkupljeni njihovim za-

laganjem. I oni Êe dobiti prednost da sudjeluju u Njego-

vom djelu tamo, jer su se za to osposobili sudjelujuÊi u

Njegovom djelu ovdje. Ono πto Êemo biti na Nebu, bit Êe

samo odraz onoga πto smo sada po karakteru i svetoj sluæ-

bi ovdje. Krist je rekao o sebi: “Po primjeru Sina »ovjeË-

jega, koji nije doπao da mu sluæe, nego da on sluæi i da

dadne svoj æivot kao otkup mjesto svih.” (Matej 20,28) To

Njegovo djelo na Zemlji sada je Njegovo djelo na Nebu.

Naπa nagrada za to πto radimo s Kristom u ovom svijetu

bit Êe veÊa snaga i veÊa prednost raditi s Njim u svijetu

koji Êe doÊi.

“Kad pristupi onaj koji je primio jedan talenat, reËe:

‘Gospodaru, znajuÊi da si Ëovjek tvrd, da æanjeπ gdje nisi

sijao i kupiπ gdje nisi vijao, pobojah se, odoh i sakrih svoj

talenat u zemlju. Evo ti πto je tvoje.’”

Tako se ljudi pokuπavaju izgovoriti πto zanemaruju Boæ-

je darove. Oni Boga gledaju kao surovog tiranina koji na-

stoji pronaÊi sve njihove pogreπke i kazniti ih svojim sudovima.

Oni Ga optuæuju da traæi ono πto nikada nije dao, da æanje

ono πto nikada nije sijao.

Ima mnogo onih koji optuæuju Boga da je tvrd gospo-

dar zato πto traæi njihovo imanje i njihovu sluæbu. Ali mi

ne moæemo dati Bogu niπta πto veÊ nije Njegovo. Kralj Da-

vid je rekao: “Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivπi, dali

smo tebi!” (1. Ljetopisa 29,14) Sve pripada Bogu, ne samo

stvaranjem, veÊ i otkupljenjem. Svi blagoslovi u ovom æivo-

tu i u æivotu koji Êe doÊi izlijevaju se na nas s peËatom kri-

362

247

æa na Golgoti. Zato je laæna optuæba da je Bog tvrd gospo-

dar i da æanje gdje nije sijao.

Gospodar ne odbija optuæbu zlog sluge iako je ne-

pravedna; On se sluæi njome da bi mu dokazao da se nje-

govo ponaπanje ne moæe opravdati. Bilo je putova i naËina

da se talenat iskoristi i donese dobitak svojem vlasniku. Za-

to gospodar kaæe: “Prema tome si morao moj novac uloæiti

kod mjenjaËa, kako bih ja nakon povratka uzeo svoje kama-

te.”

Naπ nebeski Otac ne zahtijeva ni manje ni viπe od ono-

ga πto nam je omoguÊio da postignemo. On na ramena svo-

jih slugu ne stavlja terete koje oni ne mogu nositi. “Jer do-

bro zna kako smo sazdani, spominje se da smo praπina.”

(Psalam 103,14) Sve πto On traæi od nas, boæanskom miloπ-

Êu mi moæemo uËiniti.

“Komu je mnogo povjereno, od njega Êe se viπe iskati.”

(Luka 12,48) Mi Êemo pojedinaËno biti pozivani na odgo-

vornost ako smo uËinili samo jednu jotu manje nego πto smo

bili sposobni uËiniti. Gospodin vrlo toËno odmjerava svaku

priliku za sluæbu. Neiskoriπtene sposobnosti isto Êe se tako

unijeti u obraËun kao i iskoriπtene. Za sve πto smo mogli

postati pravilnom upotrebom naπih talenata, Bog Êe nas

pozvati na odgovornost. Nama Êe se suditi i za ono πto smo

trebali uËiniti, a nismo, jer se nismo posluæili svojom spo-

sobnoπÊu da proslavimo Boga. »ak i da ne izgubimo vjeËni

æivot, u vjeËnosti Êemo shvatiti posljedice naπih neupo-

trijebljenih talenata. Svako znanje koje smo mogli steÊi, svaka

sposobnost koju smo mogli razviti, a nismo, pokazat Êe se

kao vjeËni gubitak.

Ali kad se potpuno predamo Bogu, kad u svojem radu

slijedimo Njegove upute, On sebe smatra odgovornim za

uspjeh. On ne æeli da nagaamo kakav Êe uspjeh postiÊi naπi

poπteni napori. Nijednom ne smijemo pomisliti na neuspjeh,

jer suraujemo s Onim koji ne zna za poraz!

Mi ne trebamo govoriti o svojoj slabosti i nesposobno-

sti. Time bismo samo pokazali da nemamo povjerenja u Bo-

ga, da odbacujemo Njegovu RijeË. Kad gunamo zbog svo-

jih tereta ili odbijamo odgovornosti koje nam je dao, mi

zapravo govorimo da je On tvrd gospodar, da od nas zahti-

jeva ono za πto nam nije dao dovoljno snage.

363

Talenti


»esto smo skloni proglasiti dræanje lijenog sluge skrom-

noπÊu. Meutim, istinska skromnost izgleda potpuno dru-

gaËije. Da bismo bili skromni ne znaËi da moramo biti pa-

tuljci po intelektu, bez æelje za napredovanjem, da se mo-

ramo kukaviËki odnositi prema æivotu i izbjegavati terete i

odgovornosti zbog straha da ih neÊemo uspjeπno nositi. Is-

tinska skromnost oslanja se na Boæju snagu i rado ispunja-

va Njegove namjere.

Bog se sluæi oruima koja sam izabere. Katkad se koristi

najskromnijim oruem da obavi najveÊi posao jer se Njego-

va snaga najbolje otkriva u ljudskoj slabosti. Mi imamo svo-

ja mjerila i po njima neπto proglaπavamo velikim, a neπto

malim; ali Bog se ne upravlja po naπim pravilima. Mi ne

smijemo zamiπljati da je ono πto nama izgleda veliko isto-

dobno veliko i za Boga; ili da je ono πto smo mi proglasili

malim, malo i za Njega. Nije nama prepuπteno da ocjenju-

jemo svoje talente ili da biramo svoj posao. Mi trebamo

preuzimati terete koje nam je Bog namijenio, nositi ih radi

Njega i uvijek se Njemu obraÊati kad nam je potreban pre-

dah. Bez obzira na vrstu posla, Boga slavimo radosnom sluæ-

bom od cijelog srca. Njemu je drago kad svoje odgovorno-

sti nosimo zahvalno, radosni πto nas smatra dostojnima da

budemo Njegovi suradnici.

Oduzeti talenat

Lijenom sluzi izreËena je presuda: “Dakle: oduzmite mu

taj talenat i podajte ga onomu koji ima deset talenata!” Ovim

rijeËima, kao i kad je nagraivan vjerni sluga, nagovijeπtena

je ne samo moguÊnost nagrade na konaËnom sudu, nego i

proces postupnog nagraivanja prema zasluzi joπ u ovom

æivotu. Kako je to u svijetu prirode, tako je i u duhovnom

svijetu; svaka neupotrijebljena sposobnost postajat Êe sve

slabija dok konaËno ne nestane. Aktivnost je zakon æivota;

lijenost znaËi smrt. “Svakomu se daje objava Duha na opÊu

korist.” (1. KorinÊanima 12,7) Kad se upotrijebe za opÊi bla-

goslov, Boæji darovi se umnoæavaju. Kad se zakopaju da bi

sluæili jedino vlasniku, umanjuju se i konaËno povlaËe. Onaj

tko odbije dijeliti ono πto je primio, ustanovit Êe na kraju

da i nema πto dijeliti. On se pokorio procesu koji Êe sva-

364

249

kako oslabiti i na kraju potpuno uniπtiti sposobnosti njego-

ve duπe.

Neka nitko ne misli da moæe æivjeti sebiËnim æivotom i

da Êe onda, kad zadovolji svoje sebiËne probitke, uÊi u ra-

dost svojega gospodara. Takvi ne mogu sudjelovati u rado-

sti nesebiËne ljubavi. Takvi nisu ni osposobljeni za æivot u

nebeskim stanovima. Oni ne bi znali cijeniti neporoËno ozra-

Ëje ljubavi koja proæima Nebo. Glasovi anela i glazba nji-

hovih harfi ne bi ih zadovoljili. Njihovom bi umu nauk Ne-

ba bio nerjeπiva zagonetka.

U veliki dan suda oni koji nisu radili za Krista, koji su

lutali tamo-amo odbacujuÊi sve odgovornosti, misleÊi samo

na sebe, zadovoljavajuÊi samo sebe, biti Êe izvedeni pred

Suca cijele Zemlje zajedno s onima koji su Ëinili zlo. Bit Êe

im izreËena ista presuda.

Mnogi meu onima koji tvrde da su krπÊani zanemaruju

Boæje zahtjeve, a nisu ni svjesni koliko je to opasno. Oni

znaju da hulitelji, ubojice i preljubnici zasluæuju kaznu. Me-

utim, buduÊi da uæivaju u vjerskim obredima i da vole sluπati

propovijedanje Evanelja, misle da su krπÊani. Iako su cijeli

æivot proveli brinuÊi se samo o sebi, bit Êe isto toliko izne-

naeni kao i lijeni sluga kad Ëuju presudu: “Dakle: oduzmite

mu taj talenat!” SliËno Æidovima, i oni se varaju da imaju

pravo na sebiËno uæivanje u dobivenim blagoslovima umje-

sto da ih podijele s drugima.

Mnogi koji ne sudjeluju u krπÊanskim naporima izgova-

raju se da su nesposobni za rad. Meutim, je li ih Bog uËi-

nio nesposobnima? Ne, nipoπto! Ta nesposobnost je poslje-

dica njihove neaktivnosti i njihove hotimiËne odluke. I veÊ

sad se u njihovom karakteru osjeÊaju posljedice presude: “Da-

kle: oduzmite mu taj talenat!” Trajno zanemarivanje primljenih

talenata uguπilo je u njima glas Svetoga Duha koji je jedini

izvor svjetla. Presuda: “Nekorisnog slugu bacite van, u tamu,

gdje Êe biti plaË i πkrgut zuba”, nebeskim peËatom zapeËa-

Êuje izbor koji su sami naËinili, izbor kojim su odredili svo-

ju vjeËnu sudbinu.

365

Talenti


“Stecite sebi prijatelje laænimbogatstvom”

Ovo se poglavlje temelji na Luki 16,1-9.

Krist je doπao u vrijeme kad je u ljudima prevladavao

izrazito svjetovni duh. Oni su prolazno cijenili viπe od nepro-

laznoga, poslove sadaπnjosti viπe od zahtjeva buduÊnosti. Pri-

vidno su proglaπavali stvarnim, a stvarno prividnim. Nisu

uspijevali vjerom sagledati ljepote nevidljivog svijeta. Soto-

na im je Ëari ovog æivota prikazivao u najprimamljivijem

svjetlu tako da je zaokupio njihove misli i naveo ih da popuste

njegovim kuπnjama.

Krist je doπao promijeniti to teπko stanje. On je æelio

razbiti Ëaroliju kojom su ljudi bili zaslijepljeni i zavedeni. U

svojim poukama trudio se da dovede u sklad zahtjeve Neba

i Zemlje, da misli ljudi usmjeri od sadaπnjosti prema buduÊ-

nosti. Traæio je od njih da se odvrate od trËanja za prolaz-

nim blagom i da se osiguraju za vjeËnost.

Ovako je zapoËeo svoje izlaganje: “Bio neki bogataπ i

imao upravitelja koga mu optuæiπe da mu rasipa imanje.”

Bogataπ je cijelo svoje imanje povjerio svojem sluzi; meu-

tim, sluga je bio nevjeran i gospodar je shvatio da ga ne-

prestano potkrada. OdluËio je da ga viπe neÊe zadræati u svojoj

sluæbi i zatraæio da se svi raËuni provjere. Rekao je: “©to to

Ëujem o tebi? Daj raËun o svom upravljanju! Ne moæeπ viπe

biti upravitelj!”

Vidjevπi da Êe biti otpuπten, sluga je shvatio da na raspo-

laganju ima tri moguÊnosti. Morat Êe raditi, prositi ili gla-

dovati. I onda je rekao samome sebi: “’©to da uËinim, jer

(250)

366

367

251

mi gospodar oduzima upravu? Da kopam? Ne mogu! Da pro-

sjaËim? Stidim se! VeÊ znam πto Êu uËiniti, da me ljudi pri-

me u svoje kuÊe kad budem zbaËen s uprave.’ Tada dozva

redom duænike svoga gospodara te prvoga zapita: ‘Koliko

si duæan mome gospodaru?’ Odgovori: ‘Sto bata ulja.’ ReËe

mu: ‘Uzmi svoju knjiæicu, sjedni i odmah napiπi: pedeset.’

Zatim upita drugoga: ‘A ti, koliko si duæan?’ Ovaj odgovori:

‘Sto korova pπenice.’ Rekne mu: ‘Uzmi svoju biljeænicu i na-

piπi: osamdeset!’”

Tako je ovaj nevjerni sluga uËinio da i drugi sudjeluju

u njegovom nepoπtenju. On je zakinuo svojega gospodara

u korist njegovih duænika i oni su se, prihvativπi njegovu

ponudu, obvezali da ga kao prijatelja prime u svoju kuÊu.

“I gospodar pohvali nepravednog upravitelja jer je mu-

dro postupio.” Svjetovni Ëovjek pohvalio je oπtroumnost

Ëovjeka koji ga je zakinuo. Meutim, pohvala bogataπa nije

bila i Boæja pohvala.

Krist nije pohvalio nevjernog upravitelja, ali se poslu-

æio dobro poznatim sluËajem da naglasi pouku koju je æelio

uputiti. Rekao je: “Stecite sebi prijateljâ laænim bogatstvom,

da vas prime u svoje vjeËne stanove kad ga vama nestane.”

Farizeji su ukoravali Spasitelja πto se druæi s carinicima

i greπnicima. Meutim, to nije umanjilo Njegovu zainteresi-

ranost za njih ni Njegove napore oko njih. On je vidio da

ih njihov svakidaπnji rad dovodi u kuπnju, da su okruæeni

poticajima da Ëine zlo. Vrlo lako se mogao uËiniti prvi po-

greπan korak, a onda se brzo moglo upasti u joπ veÊe nepo-

πtenje i sve teæe prijestupe. Krist ih je na svaki naËin poku-

πavao pridobiti da postave sebi uzviπenije ciljeve i da pri-

hvate plemenitija naËela. Tu namjeru je imao pred oËima i

dok je priËao usporedbu o nevjernom upravitelju. Meu ca-

rinicima se dogodio sluËaj sliËan onome u usporedbi i oni

su u Kristovom opisu prepoznali svoje uobiËajeno ponaπa-

nje. Krist je privukao njihovu pozornost, i iz opisa svojih

nepoπtenih postupaka mnogi od njih izvukli su duboku du-

hovnu pouku.

Meutim, sama usporedba bila je ispriËana neposredno

uËenicima. Njima je prvo bio podijeljen kvasac istine da bi

ga oni poslije prenijeli drugima. Mnoge Kristove pouke uËe-

nici isprva nisu razumijevali i Ëesto je izgledalo da su ih

368

“Stecite sebi prijatelje laænim bogatstvom”


skoro zaboravili. Meutim, pod utjecajem Svetoga Duha one

su im se poslije vraÊale u sjeÊanje s jasnim znaËenjem i oni

su ih æivo prenosili novoobraÊenim Kristovim sljedbenici-

ma koji su pristupali Crkvi.

Spasitelj se obraÊao i farizejima. Nije gubio nadu da Êe

i na njih utjecati snaga Njegovih rijeËi. Mnogi od njih bili

su duboko osvjedoËeni, i kad su poslije sluπali rijeËi istine,

izgovorene po nalogu Svetoga Duha, postali su Kristovi uËe-

nici.

Farizeji su pokuπavali potkopati Kristov ugled optuæu-

juÊi Ga da se druæi s carinicima i greπnicima. Sada on sli-

Ëan ukor upuÊuje svojim tuæiteljima. SluËaj za koji se znalo

da se dogodio meu carinicima On iznosi pred farizeje kao

sliku njihovog ponaπanja i kao jedini naËin da oni sami is-

prave svoje pogreπke.

Nevjernom upravitelju bila su povjerena dobra njegovog

gospodara kako bi drugi od njih imali blagoslova; ali on ih

je upotrebljavao za sebe. Tako je bilo i s Izraelom. Bog je

izabrao sinove Abrahamove. Uzdignutom desnicom izbavio

ih je iz egipatskog ropstva. UËinio ih je Ëuvarima svete isti-

ne da bi posluæili na blagoslov svijetu. Njima je povjerio i

æivu rijeË da bi svjetlo istine mogli prenositi drugima. Me-

utim, Njegovi upravitelji su te darove upotrijebili da obogate

i uzdignu sebe.

Duboko uvjereni u svoju navodnu vrijednost i praved-

nost, farizeji su zloupotrijebili dobra kojima ih je Bog obdario

da posluæe Njemu na slavu.



“Umnoæi l’ se blago, nek vam srce za nj ne prio-

ne.” (Psalam 62,11) “HoÊeπ li baciti oËi svoje na

ono Ëega brzo nestaje? Jer naËini sebi krila i kao

orao odleti u nebo.” (Izreke 23,5 DK) “Koji se u

blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom.

Ta nitko sebe ne moæe otkupit ni za se dati Bogu

otkupninu.” (Psalam 49,7.8)

369

253

Sluga u usporedbi nije se pobrinuo za buduÊnost. ImajuÊi

na umu jedino sadaπnjost, dobra koja su mu bila povjerena

na blagoslov drugima upotrebljavao je za sebe. Kad mu je

sluæba upravitelja bila oduzeta, niπta mu viπe nije ostalo. Me-

utim, dobra njegovog gospodara joπ su bila u njegovim ru-

kama, pa se odluËio njima posluæiti da bi osigurao svoje bu-

duÊe potrebe. Da bi to postigao, morao je primijeniti novi

plan. Umjesto da prikuplja za sebe, morao je dijeliti drugi-

ma. Tako je æelio pridobiti prijatelje koji Êe ga prihvatiti kad

bude otpuπten. To se dogodilo i farizejima. Njima je sluæba

upravitelja uskoro trebala biti oduzeta i oni su se morali po-

brinuti za buduÊnost. Sebi su mogli pomoÊi jedino ako se

brinu za dobro drugih. Jedino dijeleÊi Boæje darove u sa-

daπnjem æivotu, mogli su se osigurati za vjeËnost.

Poπto je ispriËao ovu usporedbu, Krist je rekao: “Jer si-

novi su ovoga svijeta mudriji od sinova svjetla u dræanju prema

svojoj vrsti.” To znaËi da svjetovno mudri ljudi pokazuju viπe

mudrosti i ozbiljnosti u sluæenju sebi nego takozvana Boæja

djeca u sluæenju Bogu. Tako je bilo u Kristove dane. Tako

je i danas. Pogledajte æivot mnogih koji sebe nazivaju krπÊa-

nima! Gospodin im je darovao sposobnosti, snagu i utjecaj;

povjerio im je novac da mogu s Njim suraivati u velikom

djelu otkupljenja. Sve Njegove darove morali su upotreblja-

vati na blagoslov ËovjeËanstvu, na ublaæavanje patnji siro-

maπnih i bijednih. I mi trebamo hraniti gladne, odijevati ne-

odjevene, brinuti se o udovicama i siroËadi, sluæiti razoËa-

ranima i potlaËenima. Bog nikad nije æelio da se bijeda to-

liko proπiri po svijetu. On nikad nije æelio da jedan Ëovjek

obiluje æivotnim zadovoljstvima, dok djeca drugoga plaËu za

kruhom. Sredstva koja nadmaπuju njegove uobiËajene æivot-

ne potrebe povjerena su Ëovjeku da Ëini dobro, da donosi

blagoslov ËovjeËanstvu. Gospodin kaæe: “Prodajte svoje imanje

i to dajte kao milostinju!” (Luka 12,33) KrπÊani trebaju biti

spremni da “iskazuju dobroËinstva, da budu bogati djelima

ljubavi, da budu dareæljivi i podatni” (1. Timoteju 6,18). “Kad

prireujeπ gozbu, pozivaj siromahe, sakate, hrome i slijepe!”

(Luka 14,13) “Ovo je post koji mi je po volji, rijeË je Jahve

Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarme-

ne, puπtati na slobodu potlaËene, slomiti sve jarmove; podi-

jeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskuÊni-

370

371



ke, odjenuti onog koga vidiπ gola...” (Izaija 58,6.7) “Idite po

svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvore-

nju!” (Marko 16,15) — to su Gospodnje zapovijedi. Obavlja

li veliko mnoπtvo takozvanih krπÊana ovo djelo?

Naæalost, koliki za sebe upotrebljavaju Boæje darove! Ko-

liki dodaju kuÊu kuÊi i zemlju zemlji! Koliki troπe svoj no-

vac na uæitke, na zadovoljavanje apetita, na raskoπne kuÊe,

namjeπtaj i odjeÊu! I to dok su njihovi bliænji prepuπteni bi-

jedi, zloËinu, bolesti i smrti. TisuÊe propadaju bez ijednog

suosjeÊajnog pogleda, jedne rijeËi ili djela saæaljenja!

Ljudi su krivi πto zakidaju Boga. Svojim sebiËnim sluæe-

njem sredstvima uskraÊuju Gospodinu slavu koja bi Mu

pripadala kad bi se ublaæavale patnje ËovjeËanstva i spaπa-

vale duπe. Umjesto toga, oni rasipaju sredstva koja im je On

povjerio. Zato Gospodin kaæe: “DoÊi Êu k vama na sud i

bit Êu spreman svjedok... protiv onih koji zakidaju plaÊu rad-

niku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca i

mene se ne boje.” “Smije li Ëovjek prikraÊivati Boga? A vi

mene prikraÊujete. I pitate: ‘U Ëemu te prikratismo?’ U de-

setini i u prinosu. Udareni ste prokletstvom jer me prikra-

Êujete vi, sav narod!” (Malahija 3,5.8.9) “Pazite sad, boga-

taπi! ... Vaπe bogatstvo istrunu a vaπe haljine izgrizoπe moljci.

Vaπe zlato i srebro uhvati ra; njihova Êe ra biti svjedo-

Ëanstvo protiv vas... Joπ ste u posljednje vrijeme skupljali

blago! Evo viËe plaÊa æetelaca vaπih njiva koju ste im uskra-

tili, i vika tih æetelaca doπla je u uπi Gospodinu nad vojska-

ma.” (Jakov 5,1-5)

Od svakoga Êe se traæiti da poloæi raËun za povjerene

darove. U dan posljednjeg suda bogatstva koja su ljudi na-

gomilali neÊe im niπta vrijediti. Tada neÊe imati niËega πto

bi mogli nazvati svojim.

Oni koji cijeli æivot provode prikupljajuÊi svjetovna bla-

ga pokazuju manje mudrosti i manje razboritosti, ali i manje

brige za svoje vjeËno blagostanje od nepravednog upravite-

lja koji se pobrinuo za svoje zemaljsko dobro. Ta takozvana

djeca svjetla daleko su nemudrija od djece ovoga svijeta u

ovom naraπtaju. Na njih se odnose rijeËi koje je izrekao prorok

gledajuÊi u vienju veliki dan suda: “U onaj dan: bacit Êe

svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi naËini da im se

klanja, kad uteËe u πupljine peÊina i u raspukline stijena

372

255

pred uæasom Jahvinim, pred sjajem veliËanstva njegova, kad

ustane da potrese zemlju.” (Izaija 2,20.21)

“Stecite sebi prijateljâ laænim bogatstvom, da vas prime

u svoje vjeËne stanove kad ga vama nestane”, rekao je Krist.

Bog, Krist i aneli zajedniËki sluæe potrebama oæaloπÊenih,

napaÊenih i greπnih. Predajte sebe Bogu i Njegovom djelu,

upotrijebite Njegove darove u tu svrhu i vi Êete postati su-

radnici nebeskih biÊa. Vaπe srce kucat Êe zajedno s njiho-

vim. Vi Êete im postati sliËni po karakteru. Za vas ti sta-

novnici nebeskih stanova neÊe viπe biti stranci. Kad sve πto

je na Zemlji proe, straæari na vratima Neba izrazit Êe vam

dobrodoπlicu.

Sredstva upotrijebljena na blagoslov drugima donijet Êe

dobitak. Pravilno iskoriπteno bogatstvo uËinit Êe veliko do-

bro. Duπe Êe biti zadobivene za Krista. Onaj tko bude slije-

dio Kristov plan æivota, vidjet Êe u nebeskim stanovima one

za koje je radio i za koje se ærtvovao na Zemlji. Otkupljeni

Êe se sa zahvalnoπÊu sjeÊati onih koji su posluæili kao oru-

e njihovog spasenja. Nebo Êe izgledati divno onima koji

su bili vjerni u radu na spaπavanju duπa.

Pouka ove usporedbe namijenjena je svima. Svatko Êe

biti odgovoran za darove milosti koje je primio preko Kri-

sta. Æivot je previπe vaæan da bismo se prepustili prolaznim

i zemaljskim pitanjima. Gospodin traæi od nas da drugima

prenesemo ono πto smo od VjeËnoga i Nevidljivoga sami sa-

znali.

Svake godine milijuni i milijuni ljudskih biÊa umiru neo-

pomenuti i nespaπeni. Svakog trenutka u naπem nestalnom

æivotu pruæaju nam se prilike da dopremo do duπa i spasimo

ih. Te prilike neprestano se pojavljuju i nestaju. Bog æeli da

ih iskoristimo na najbolji moguÊi naËin. Dani, tjedni i mje-

seci prolaze; i mi stalno imamo na raspolaganju dan, tjedan,

mjesec manje da obavimo svoj posao. Joπ svega nekoliko go-

dina u najboljem sluËaju, i odjeknut Êe glas kojemu Êemo

se morati odazvati: “Daj raËun o svom upravljanju!”

Krist poziva svakog pojedinca da razmisli. NaËinite po-

πten obraËun. Stavite na jednu stranu Isusa, πto znaËi vjeËno

blago, æivot, istinu, Nebo i Kristovu radost nad spaπenim

duπama; a na drugu stranu stavite sve privlaËnosti koje vam

svijet moæe ponuditi. Na jednu stranu stavite gubitak svoje

373

374



duπe i duπa onih kojima ste mogli posluæiti kao orue spa-

senja; a na drugu, svoj i njihov æivot koji Êe trajati vjeËno

— kao Boæji æivot. Usporedite prolazno i vjeËno! I dok se

time budete bavili, Krist Êe kazati: “©to, dakle, koristi Ëovjeku

ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj æivot?” (Marko 8,36)

Bog æeli da umjesto zemaljskoga i prolaznoga izabere-

mo nebesko i vjeËno. On nam pruæa moguÊnost da svoje

blago uloæimo u Nebo. On Êe poduprijeti naπe najuzviπe-

nije ciljeve, osigurati naπe izabrano blago. On sam izjavlju-

je: “UËinit Êu da Êe Ëovjek viπe vrijediti nego zlato Ëisto,

viπe nego zlato ofirsko!” (Izaija 13,12 — DK) Kad nestane

bogatstva koje moljac jede i hra kvari, Kristovi sljedbenici

radovat Êe se nebeskom blagu, bogatstvu koje ne moæe

propasti.

Prijateljstvo Kristovih otkupljenih bolje je od sveg pri-

jateljstva svijeta. Pravo na stanove koje je naπ Gospodin oti-

πao pripraviti bolje je od prava na najotmjenije palaËe svi-

jeta. I Spasiteljeve rijeËi, upuÊene Njegovim vjernim sluga-

ma: “Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kra-

ljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Ma-

tej 25,34) bit Êe bolje od svake rijeËi zemaljske hvale.

Onima koji su rasuli Njegova dobra, Krist i dalje pruæa

moguÊnost da steknu trajno bogatstvo. On kaæe: “Dajite, pa

Êe vam se davati.” “Nabavite sebi torbe πto ne stare: nepro-

lazno blago na nebesima gdje se kradljivac ne primiËe niti

moljac grize!” (Luka 6,38; 12,33) “Bogataπima ovoga svije-

ta... da iskazuju dobroËinstva, da budu bogati djelima lju-

bavi, da budu dareæljivi i podatni, da tako sebi zgrÊu sigur-

no blago za buduÊnost kako bi postigli pravi æivot.” (1.

Timoteju 6,17-19)

Neka, dakle, vaπa imovina stigne na Nebo prije vas. Stavite

svoje blago pokraj Boæjeg prijestolja. Osigurajte sebi pravo

na beskonaËno Kristovo bogatstvo. “Stecite sebi prijateljâ

laænim bogatstvom, da vas prime u svoje vjeËne stanove kad

ga vama nestane.”

375

257

“Tko je moj bliænji?”Ovo se poglavlje temelji na Luki 10,25-37.

Pitanje: “Tko je moj bliænji?” izazivalo je meu Æidovi-

ma beskrajne rasprave. Nije bilo nikakvih sumnji πto se tiËe

neznaboæaca i Samarijanaca. Oni su bili stranci i neprijate-

lji. Ali kako da se postavi granica meu pripadnicima nji-

hovog naroda i kako da se razvrstaju razliËite druπtvene klase?

Koga treba sveÊenik, rabin ili starjeπina smatrati svojim bliæ-

njim? Oni su cijeli æivot provodili obavljajuÊi niz ceremo-

nija da bi se oËistili. Dodir s neukim i nemarnim mnoπtvom,

tako su smatrali, Ëini Ëovjeka neËistim i potrebni su mu te-

gobni napori da bi se ponovo oËistio. Zar bi trebalo i te

“neËiste” smatrati svojim bliænjima?

Na ovo pitanje Krist je odgovorio usporedbom o milo-

srdnom Samarijancu. On je pokazao da biti neËiji bliænji ne

znaËi samo biti pripadnik iste Crkve ili vjere. Biti bliænji ne

odnosi se ni na rasu, boju koæe ili druπtvenu klasu. Naπ bliænji

je svaka osoba kojoj je potrebna naπa pomoÊ. Naπ bliænji je

svaka duπa koju je ranio ili povrijedio naπ zajedniËki pro-

tivnik. Naπ bliænji je svako biÊe koje pripada Bogu.

Usporedba o milosrdnom Samarijancu ispriËana je kao

odgovor na pitanje koje je Kristu postavio neki uËitelj Zako-

na. Dok je tako Spasitelj propovijedao, “ustade neki uËitelj

Zakona te ga zapita, u nakani da ga kuπa: ‘UËitelju, πto moram

Ëiniti da baπtinim æivot vjeËni?’” Farizeji su nagovorili uËitelja

Zakona da postavi ovo pitanje u nadi da Êe uhvatiti Krista u

rijeËi, pa su napeto iπËekivali Njegov odgovor. Meutim, Spa-

sitelj se nije upustio u raspravu. Zahtijevao je da sâm uËitelj

Zakona odgovori. Upitao ga je: “©to stoji pisano u Zakonu?

©to tamo Ëitaπ?” Æidovi su stalno optuæivali Isusa da se olako

(257)

376

377


odnosi prema Zakonu koji je proglaπen na Sinaju, meutim,

On je pitanje spasenja povezao s dræanjem Boæjih zapovijedi.

UËitelj Zakona je odgovorio: “Ljubi Gospodina Boga svoga

svim srcem svojim, svom duπom svojom, svom snagom svo-

jom i svom pameÊu svojom, a svoga bliænjega kao samoga

sebe!” Krist ga je pohvalio: “Pravo si odgovorio! To vrπi pa

Êeπ æivjeti!”

UËitelj Zakona nije bio zadovoljan miπljenjima i djelima

farizeja. On je prouËavao Pisma sa æeljom da shvati njihovo

pravo znaËenje. Iskreno se zanimao za ovo pitanje, pa je

ozbiljno upitao: “©to moram Ëiniti da baπtinim æivot vjeË-

ni?” OdgovarajuÊi na pitanje o zahtjevima Zakona, on je za-

obiπao cijelo mnoπtvo ceremonijalnih ili obrednih propisa.

Smatrao ih je nevaænima, pa je istaknuo dva osnovna na-

Ëela na kojima poËiva cijeli Zakon i svi Proroci. Spasitelj je

pohvalio njegov odgovor i na taj naËin stekao odluËujuÊu

prednost pred rabinima. Nisu Ga mogli osuditi πto je potvr-

dio rijeËi koje je izgovorio priznati tumaË Zakona.

Krist je nastavio: “To vrπi pa Êeπ æivjeti!” U svojim pro-

povijedima On je uvijek prikazivao boæanski Zakon kao bo-

æansku cjelinu tvrdeÊi da se ne moæe dræati jedan propis, a

krπiti drugi, jer isto naËelo povezuje sve propise. »ovjeko-

va sudbina odredit Êe se na temelju njegove posluπnosti cije-

lom Zakonu.

Krist je znao da nitko ne moæe vrπiti Zakon svojom sna-

gom. On je æelio navesti uËitelja Zakona da jasnije i mnogo

dublje istraæuje Zakon kako bi mogao pronaÊi istinu. Jedi-

no ako prihvatimo Kristove zasluge i Njegovu milost, mi mo-

æemo odræati Zakon. Vjerovanje u Kristovu sluæbu pomirenja

omoguÊuje greπnom Ëovjeku da ljubi Boga cijelim srcem i

bliænjega svojega kao samoga sebe.

UËitelj Zakona je znao da nije odræao ni prve Ëetiri ni

drugih πest zapovijedi. On je bio osvjedoËen Kristovim pro-

dornim rijeËima, ali umjesto da prizna svoj grijeh, pokuπao

se opravdati. Umjesto da prizna istinu, pokuπao je pokazati

kako se teπko mogu vrπiti zapovijedi. Nadao se da Êe tako

uspjeti uguπiti glas svojeg osvjedoËenja i sebe obraniti u oËima

naroda. Spasiteljeve rijeËi pokazale su da je njegovo pitanje

bilo nepotrebno buduÊi da je i sam znao odgovor. Ipak je

postavio joπ jedno pitanje: “Tko je onda moj bliænji?”

378

379

259

I ponovo se Krist nije dao uvuÊi u raspravu. Odgovorio

je na pitanje ispriËavπi dogaaj koji je joπ bio svjeæ u sjeÊa-

nju Njegovih sluπatelja. PoËeo je: “Neki Ëovjek, silazeÊi iz

Jeruzalema u Jerihon, zapade meu razbojnike, koji ga svu-

ku i joπ k tome izrane, ostave napol mrtva pa odu.”

PutujuÊi iz Jeruzalema u Jerihon, putnik mora proÊi kroz

dio Judejske pustinje. Put ga vodi niz divlje, stjenovite tjes-

nace pune razbojnika, koji su Ëesto bili popriπte nasilja.

Upravo je tu putnik bio napadnut, bilo mu je oduzeto sve

πto je od vrijednosti imao pri sebi, te je polumrtav ostavljen

kraj puta. Dok je tako leæao, proπao je neki sveÊenik; vidio

je Ëovjeka kako leæi ranjen i izudaran valjajuÊi se u svojoj

krvi; ali je proπao ne ukazavπi mu bilo kakvu pomoÊ. Jedno-

stavno je otiπao dalje preπavπi na drugu stranu puta. Onda

se pojavio i levit. Radoznao da vidi πto se dogodilo, zausta-

vio se da pogleda ranjenika. Shvatio je πto bi trebalo uËini-

ti, ali zadatak mu se uËinio neprihvatljiv. Pomislio je kako

bi bilo najbolje da nikada nije ni proπao ovim putem i da

nikada nije ni vidio ranjenika. Ipak, uvjerio je sebe da sluËaj

nije u njegovoj nadleænosti pa je i on preπao na drugu stra-

nu puta i otiπao dalje.

Ali neki Samarijanac, putujuÊi istim putem, ugleda stra-

dalnika i obavi djelo koje prethodnici nisu htjeli. Njeæno i

ljubazno, pobrinuo se za ranjenika. “Neki putnik Samarija-

nac doe blizu njega pa kad ga vidje, saæali se. Pristupi mu,

opra mu rane uljem i vinom i zavi ih. Zatim ga stavi na svoje

kljuse, odvede u gostionicu i preuze za nj brigu. Sutradan

izvadi dva denara i dade ih gostioniËaru: ‘Brini se za nj —

reËe mu — pa ako πto viπe potroπiπ, ja Êu ti na povratku

platiti.’” I sveÊenik i levit uzdizali su svoju poboænost, ali

je samo Samarijanac pokazao da je istinski obraÊen Bogu.

Ni njemu nije bilo niπta lakπe nego sveÊeniku ili levitu da

se pobrine za ranjenika, ali je on, svojim duhom i svojim

djelima, dokazao da æivi u skladu s Boæjom voljom.

IznoseÊi ovu usporedbu, Krist je naËela Zakona pred-

stavio neposredno, snaænim rijeËima, pokazujuÊi tako svo-

jim sluπateljima da ih nisu unijeli u svoj svakidaπnji æivot.

Njegove su rijeËi bile tako odreene, tako potkrijepljene do-

kazima da Njegovi sluπatelji nisu imali prilike prepirati se.

Ni uËitelj Zakona nije se osjetio ponukanim da bilo πto kri-

380

“Tko je moj bliænji?”


tizira. Nestalo je njegovih predrasuda prema Kristu. Meu-

tim, nije uspio svladati svoje nacionalne predrasude prema

Samarijancu u tolikoj mjeri da bi Mu neposredno uputio

pohvalu. Kad je Krist upitao: “Koji se, po tvome miπljenju,

od te trojice pokazao bliænjim onomu πto je zapao meu

razbojnike?” — on je odgovorio: “Onaj koji mu iskaza milo-

sre.”

“‘Idi pa i ti Ëini tako!’ reËe mu Isus.” Pokaæi istu takvu

njeænu ljubaznost prema ljudima u nevolji. Tako Êeπ pruæiti

dokaz da vrπiπ cijeli Zakon.

Æidove i Samarijance najviπe je dijelilo razliËito shvaÊa-

nje vjerskih pitanja; posebno o izgledu pravog bogosluæja.

Farizeji nisu imali nijednu dobru rijeË za Samarijance, veÊ

su ih obasipali najoπtrijim kletvama. Netrpeljivost izmeu Æi-

dova i Samarijanaca bila je tako jaka da je æeni Samarijanki

bilo Ëudno πto Isus od nje traæi vode da pije. Upitala ga je:

“Kako ti, Æidov, moæeπ iskati od mene, Samarijanke, da se

napijeπ?” Sam evanelist dodaje: “Æidovi se, naime, ne druæe

sa Samarijancima.” (Ivan 4,9) Kad su se Æidovi toliko napu-

nili krvoæedne mrænje protiv Krista da su u Hramu ustali

da Ga kamenuju, svoju mrænju nisu znali izraziti teæim rije-

Ëima od ovih: “Ne velimo li pravo da si Samarijanac i da si

opsjednut zlim duhom?” (Ivan 8,48) A ipak su sveÊenik i

levit zanemarili djelo koje im je sam Gospodin dao i prepu-

stili omrznutom i prezrenom Samarijancu da posluæi jednom

od njihovih sunarodnjaka.

Samarijanac je ispunio zapovijed “Ljubi bliænjega svoga

kao samoga sebe!” Pokazao je time da je pravedniji od onih

koji su ga prezirali. StavljajuÊi na kocku svoj æivot, ponaπao

se prema ranjeniku kao prema svojem bratu. Taj Samarija-

nac prikazuje Krista. Naπ Spasitelj pokazao je prema nama

ljubav kojoj se ljudska ljubav nikad ne moæe ni pribliæiti.

Kad smo bili izbijeni i na samrti, On se saæalio nad nama.

Nije nas zaobiπao, nije preπao na drugu stranu puta, nije

nas ostavio da propadnemo bespomoÊni i bez nade. Nije ostao

u svojem svetom, sretnom domu u kojemu je uæivao ljubav

svih nebeskih vojski. On je shvatio naπe gorke potrebe,

preuzeo je naπ sluËaj, svoj probitak izjednaËio je s probici-

ma ËovjeËanstva. Umro je da spasi svoje neprijatelje. Molio

se za svoje ubojice. Pozivao se na svoj primjer kad je rekao

381

382

261

svojim sljedbenicima: “Ovo vam zapovijedam da ljubite je-

dan drugoga!” “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan dru-

goga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.”

(Ivan 15,17; 13,34)

SveÊenik i levit vraÊali su se iz Hrama, s bogosluæja koje

je uspostavio sam Bog. Sudjelovanje u tim sluæbama bila je

velika i uzviπena prednost, pa su sveÊenik i levit, uæivajuÊi

takvu Ëast, pomislili da im dostojanstvo ne dopuπta da po-

mognu nepoznatom patniku pokraj puta. I tako su propu-

stili iskoristiti posebnu priliku koju im je Bog pruæio da kao

Njegovi predstavnici pomognu bliænjemu.

I danas mnogi Ëine sliËnu pogreπku. Oni svoje duænosti

dijele u dvije razliËite, potpuno odvojene skupine. Po njima,

jednu Ëine takozvane velike duænosti koje se moraju obav-

ljati u skladu s Boæjim zakonom; a drugu takozvane male

duænosti, na koje se zapovijed “Ljubi bliænjega svoga kao

samoga sebe!” navodno ne odnosi. To podruËje rada po nji-

ma je prepuπteno osobnim hirovima, u njemu se Ëovjek moæe

upravljati po svojim sklonostima ili vlastitim pobudama.

Pobornici ovog miπljenja kvare na taj naËin svoj karakter i

pogreπno prikazuju Kristovu vjeru.

Ima i takvih koji misle da Êe umanjiti svoje dostojan-

stvo ukoliko budu sluæili napaÊenom ËovjeËanstvu. Mnogi

ravnoduπno i Ëak prezrivo gledaju na one koji su hram svo-

je duπe pretvorili u ruπevine. Drugi odbacuju siromaπne iz

sasvim drugih pobuda. Takvi vjeruju da rade Kristov posao,

da sudjeluju u vrlo plemenitom pothvatu. Misle da obavlja-

ju tako veliko djelo da se nemaju vremena zaustaviti i zapa-

ziti potrebe siromaπnih i oæaloπÊenih. Prilikom obavljanja svo-

jeg navodno uzviπenog djela uzimaju sebi Ëak i pravo da tlaËe

siromaπne. Oni ih dovode u teπke i muËne okolnosti, uskra-

Êuju im njihova prava ili zanemaruju njihove potrebe sma-

trajuÊi da je sve to opravdano, jer se na taj naËin, po njihovom

miπljenju, unapreuje Kristovo djelo.

Mnogi Êe dopustiti da se njihov brat ili susjed bez iËije

pomoÊi bori s teπkim okolnostima. BuduÊi da sebe progla-

πavaju krπÊanima, on Êe biti u kuπnji pomisliti da oni svo-

jom hladnom sebiËnoπÊu doista predstavljaju Krista. BuduÊi

da ovi samozvani Gospodnji sluge ne surauju s Njim, Boæ-

ja ljubav, koja bi se preko njih morala izlijevati na druge, u

383



velikoj je mjeri uskraÊena njihovim bliænjima. Osim toga,

mnogobrojni izrazi hvale i zahvaljivanja iz ljudskih srca i s

ljudskih usana ne uspijevaju se uzdiÊi prema Nebu. Bogu je

tako uskraÊena slava koja pripada Njegovom svetom imenu.

Njemu su ukradene i duπe za koje je Krist umro, duπe koje

je On æelio dovesti u svoje kraljevstvo da borave u Njego-

voj prisutnosti tijekom beskrajnih vjekova vjeËnosti.

Boæanska istina ima malo utjecaja u svijetu, iako bi preko

naπeg ponaπanja mogla utjecati daleko viπe. Ima mnogo

krπÊanstva na rijeËima, ali ono ima malu teæinu. Mi moæe-

mo tvrditi da slijedimo Krista, moæemo govoriti da vjeruje-

mo u svaku istinu Boæje rijeËi; ali to naπim bliænjima neÊe

donijeti nikakvog dobra ukoliko naπe vjerovanje nije unese-

no u naπ svakidaπnji æivot. Naπe ispovijedanje vjere moæe

biti visoko kao nebo, ali neÊe spasiti ni nas ni naπe bliænje

ukoliko nismo krπÊani. Pravi primjer donijet Êe mnogo viπe

blagoslova svijetu od svih naπih rijeËi.

Nikakvo sebiËno ponaπanje ne moæe posluæiti na korist

Kristovom djelu. Njegovo djelo je djelo potlaËenih i siromaπ-

nih. Srcima Njegovih samozvanih sljedbenika nedostaje nje-

æno Kristovo suosjeÊanje — nedostaje dublja ljubav prema

onima koje je On toliko cijenio da je svoj æivot poloæio za

njihovo spasenje. Te su duπe dragocjenije, beskrajno drago-

cjenije od bilo koje ærtve koju mi moæemo prinijeti Bogu.

Mi Bogu ne moæemo ugoditi niti dobiti Njegovo odobrava-

nje Ëak i da svu svoju energiju uloæimo u neko naizgled ve-

liko djelo, ako istodobno zanemarimo potrebe siromaπnih ili

uskratimo strancima njihova prava.

PosveÊenje duπe djelovanjem Svetoga Duha zapravo je

usaivanje Kristove naravi u ljudsku narav. Evaneoska Kri-

stova vjera je æivot — æivo, aktivno naËelo. To je Kristova

milost objavljena u karakteru i izraæena dobrim djelima. Na-

Ëela Evanelja ne mogu se odvojiti od bilo kojeg dijela prak-

tiËnog æivota. Svako podruËje krπÊanskog iskustva i rada mora

biti slika Kristovog æivota.

Ljubav je temelj poboænosti. ©to god tko govorio, nema

Ëiste ljubavi prema Bogu ukoliko nema nesebiËne ljubavi

prema svojem bratu. Meutim, mi nikada neÊemo steÊi to-

ga duha ukoliko se samo budemo trudili voljeti bliænje. Na-

ma je potrebno da se Kristova ljubav useli u naπe srce. Kad

384

263

se naπe ja stopi s Kristom, ljubav Êe se spontano pojaviti.

Savrπenost krπÊanskog karaktera dostiÊi Êemo kad se u na-

πem srcu bude neprestano javljala æelja da pomognemo

bliænjima i da im donesemo blagoslov — kad nebesko sun-

Ëevo svjetlo ispuni naπe srce i pokaæe se na naπem licu.

Srce u kojemu æivi Krist ne moæe biti liπeno Njegove

ljubavi. Ako budemo ljubili Boga zato πto je On prvi ljubio

nas, mi Êemo voljeti i sve one za koje je Krist umro. Mi se

ne moæemo povezati s Boæanstvom ukoliko se istodobno ne

poveæemo s ËovjeËanstvom jer se u Onome koji sjedi na pri-

jestolju svemira sjedinilo ljudsko s boæanskim. Povezani s

Kristom, bit Êemo povezani i sa svojim bliænjima zlatnim

karikama lanca ljubavi. Tada Êe se i suÊut i saæaljenje koje

je Krist pokazivao pokazati i u naπem æivotu. Mi neÊemo

Ëekati da siromaπni i unesreÊeni dou k nama. NeÊe biti

potrebno da nas netko preklinje da bismo poËeli suosjeÊati

s patnjama drugih. Bit Êe nam isto tako prirodno da pri-

skoËimo u pomoÊ siromaπnima i napaÊenima kao πto je Kristu

bilo prirodno da ide i Ëini dobro.

Gdje god se pokazuje ljubav i suosjeÊanje, gdje god se

srce trudi da pomogne bliænjima i da ih podigne, tu se ot-

kriva djelovanje Boæjega Svetog Duha. U najdubljem pogan-

stvu, ljudi koji nisu imali nikakvog znanja o Boæjem pisa-



“Bog, Stvoritelj svijeta i svega πto je u njemu ...

On je izveo sav ljudski rod od jednoga Ëovjeka i

nastanio ga po svoj povrπini zemaljskoj... s na-

kanom da traæe Boga, ne bi li ga moæda napipa-

li i naπli, jer zbilja nije daleko ni od jednog od

nas.” (Djela 17,24-27) “Poslije toga se, najedanput,

pojavi pred mojim oËima veliko mnoπtvo, koje ni-

tko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i ple-

mena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem

i pred Janjetom, obuËeni u bijele haljine, s pal-

mama u rukama.” (Otkrivenje 7,9)

385



nom zakonu, koji Ëak nikad nisu ni Ëuli za Kristovo ime,

bili su ljubazni prema Njegovim slugama, πtitili su ih stavljajuÊi

na kocku svoj æivot. Njihova djela pokazuju da je na njih

djelovala boæanska sila. Sveti Duh je Kristovu milost usadio

u srca tih ljudi, pobudio je u njima suosjeÊanje suprotno

njihovoj naravi, suprotno njihovom odgoju. “Svjetlo istini-

to, koje rasvjetljuje svakoga Ëovjeka, doe na ovaj svijet.”

(Ivan 1,9) Ono je rasvijetlilo i njihovu duπu i ono Êe, ukoli-

ko ga budu slijedili, povesti njihove noge prema Boæjem kra-

ljevstvu.

Slava Neba podiæe pale i tjeπi oæaloπÊene. Gdje god Krist

bude prebivao u ljudskim srcima, otkrivat Êe se na isti na-

Ëin. Gdje god se Kristova vjera pokaæe na djelu, donosit Êe

blagoslov. Gdje god ona djeluje, pojavljuje se svjetlo.

Bog ne priznaje nikakve razlike po nacionalnosti, rasi

ili druπtvenom sloju. On je Stvoritelj cijelog ËovjeËanstva.

Svi su ljudi stvaranjem pripadnici iste obitelji, svi su sjedi-

njeni otkupljenjem. Krist je doπao da sruπi svaki zid raz-

dvajanja, da otvori svaki odjel Hrama, da svaka duπa do-

bije slobodan pristup Bogu. Njegova je ljubav tako πiroka,

tako duboka i tako sveobuhvatna da svugdje prodire. Ona

izvlaËi iz kruga Sotoninog utjecaja jadne duπe koje su bile

zavedene njegovim prijevarama. Ona ih stavlja u blizinu Boæ-

jeg prijestolja, prijestolja koje je okruæeno dugom obeÊa-

nja.

U Kristu nema ni Æidova ni Grka, roba ni slobodnjaka.

Svi su oni sjedinjeni Njegovom dragocjenom krvlju (Gala-

Êanima 3,28; Efeæanima 2,13).

Bez obzira na razlike u vjerovanjima koje nas dijele, mi

moramo Ëuti svaki poziv napaÊenih ljudi, na svaki se mora-

mo odazvati. Kad se zbog razlike u vjerovanjima u srcima

ljudi pojave gorki osjeÊaji, svojim osobnim zalaganjem mi

moæemo uËiniti mnogo dobra. Sluæba ljubavi moæe ukloniti

predrasude i zadobiti duπe za Boga.

Mi moramo pomoÊi drugima u njihovoj tuzi, teπkoÊa-

ma i nevoljama. Moramo dijeliti radosti i brige uglednih i

prezrenih, bogatih i siromaπnih. Krist je rekao: “Badava ste

primili, badava i dajte!” (Matej 10,8) Svugdje oko nas su ja-

dne, napaÊene duπe kojima su potrebne suosjeÊajne rijeËi i

ruka pomoÊnica. Ima udovica kojima je potrebno naπe suo-

386

265

sjeÊanje i naπa pomoÊ. Ima siroËiÊa koje je Krist preporu-

Ëio svojim sljedbenicima kao svoje πtiÊenike. Mi ih vrlo Ëesto

zanemarujemo. Oni mogu biti poderani, neuredni, na svaki

naËin neprivlaËni, ali ipak su Boæje vlasniπtvo. I oni su kupljeni

i isto su toliko dragocjeni u Njegovim oËima kao i mi. Oni

su pripadnici Boæje velike obitelji i krπÊani, kao Boæji upra-

vitelji, odgovorni su za njih. On kaæe: “Duπe Êu njihove tra-

æiti iz vaπih ruku!”

Grijeh je najveÊe od svih zala i naπa je duænost da suos-

jeÊamo s greπnicima i da im pomognemo. Meutim, ne mo-

æemo se svima pribliæiti na isti naËin. Mnogi skrivaju glad

svoje duπe. Takvima bi se mnogo moglo pomoÊi blagom

rijeËju ili nekim znakom ljubaznosti. Ima drugih koji se na-

laze u velikoj nevolji, a nisu toga svjesni. Oni joπ ne shva-

Êaju uæasnu bijedu svoje duπe. Mnoπtvo ljudi je tako duboko

potonulo u grijeh da je izgubilo svaku svijest o vjeËnim stvar-

nostima, izgubilo je svaku sliËnost s Bogom tako da viπe i

ne znaju je li im potrebno spasenje. Nemaju viπe ni vjere u

Boga ni povjerenja u ljude. Mnogima od njih moæemo se

pribliæiti jedino djelima nesebiËne ljubaznosti. Prvo se mo-

ramo pobrinuti za njihove tjelesne potrebe. Moramo ih na-

hraniti, okupati i pristojno odjenuti. Kad vide dokaze vaπe

nesebiËne ljubavi, bit Êe im lakπe povjerovati i u Kristovu

ljubav.

Mnogi se nalaze na pogreπnom putu i svjesni su svoje

sramote i ludosti. SjeÊaju se svojih pogreπaka i zabluda sve

dok ih ne zahvati oËaj. Ni te duπe ne smijemo zanemariti.

Kad netko mora zaplivati protiv matice, tada ga snaga vode

gura unazad. Neka mu se pruæi ruka pomoÊnica kao πto se

ruka starijeg Brata ispruæila da uhvati Petra koji se davio.

Uputite mu rijeËi pune nade, rijeËi koje Êe probuditi njego-

vo povjerenje i rasplamsati njegovu ljubav.

Ti si potreban svojem bratu bolesna duha, kao πto je i

tebi bila potrebna bratska ljubav. Njemu je potrebno isku-

stvo nekoga tko je bio isto tako slab kao πto je on sada,

nekoga tko Êe suosjeÊati s njim i pomoÊi mu. SjeÊanje na

naπe slabosti treba nas pokrenuti da pomognemo drugima

u njihovoj krajnjoj potrebi. Nikad ne smijemo zaobiÊi nijed-

nu napaÊenu duπu, nikada ne smijemo propustiti da je utje-

πimo utjehom kojom je nas utjeπio Bog.

387

388



Upravo zajedniπtvo s Kristom, osobni dodir sa æivim Spa-

siteljem osposobljava um, srce i duπu da postignu pobjedu

nad svojom niæom naravi. Govorite odlutalome o moÊnoj ruci

koja Êe ga primiti, o beskrajnom saæaljenju koje Krist kao

Ëovjek osjeÊa prema njemu. Nije njemu dovoljno da vjeruje

jedino u zakon i red, u ustanove koje nemaju saæaljenja i

koje nikada ne Ëuju poziv u pomoÊ. Njemu je potrebno da

se uhvati za toplu ruku, da se osloni na srce puno njeæno-

sti. Govorite mu neprestano da je Bog uvijek pokraj njega,

da ga uvijek prati svojom ljubavlju punom saæaljenja. Pomo-

zite mu da misli o OËevom srcu koje je æalosno zbog grijeha,

o OËevoj ruci koja je stalno ispruæena, o OËevom glasu ko-

ji govori: “U moje nek doe okrilje, neka sklopi mir sa mnom,

mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija 27,5)

Kad se budete bavili tim radom, imat Êete pratioce, ne-

vidljive za ljudske oËi. Nebeski aneli su bili uz Samarijan-

ca dok se brinuo o ranjenom neznancu. Aneli iz nebeskih

dvorova stoje uza sve one koji obavljaju Boæju sluæbu po-

maganja svojim bliænjima. I sam Krist surauje s vama. On

je Obnovitelj, i dok budete radili pod Njegovim nadzorom,

postizat Êete velike uspjehe.

Od vaπe vjernosti u ovom djelu zavisi ne samo blagostanje

drugih, veÊ i vaπa vlastita vjeËna sudbina. Krist æeli uzdiÊi

svakoga komu je stalo do zajedniπtva s Njim, kako bismo i

mi bili jedno s Njim kao πto je On jedno sa svojim Ocem.

On nam dopuπta da doemo u dodir s napaÊenima i nastra-

dalima da bi nas izvukao iz naπe sebiËnosti; On se trudi da

u nama razvije osobine svojeg karaktera — saæaljenje, njeæ-

nost i ljubav. PrihvaÊajuÊi ovo djelo sluæbe, mi ulazimo u

Njegovu πkolu da se pripravimo za nebeske dvorove. Od-

bijajuÊi ga, mi odbacujemo Njegove upute i svojevoljno se

zauvijek odvajamo od Njegove prisutnosti.

Gospodin objavljuje: “Ako budeπ mojim putovima hodio

i mojih se pridræavao naredaba, ti Êeπ biti upravitelj u Do-

mu mojemu... i dat Êu ti pristup meu one koji ondje stoje”

— meu anele koji okruæuju Njegovo prijestolje (Zaharija

3,7). SuraujuÊi s nebeskim biÊima u njihovom djelu na

Zemlji, mi se pripravljamo za druæenje s njima na nebesi-

ma. “Svi (aneli) sluæbujuÊi duhovi πto se obiËavaju slati da

sluæe onima koji imaju baπtiniti spasenje” (Hebrejima 1,14),

389

267

pozdravit Êe na Nebu one koji nisu æivjeli na Zemlji “da im

se sluæi, nego da sluæe” (Matej 20,28). U tom blagoslovlje-

nom druπtvu mi Êemo nauËiti, na svoje vjeËno veselje, sve

πto je obuhvaÊeno pitanjem: “Tko je moj bliænji?”



Nagrada milostiOvo se poglavlje temelji na Mateju 19,16-30; 20,1-16;

Marku 10,17-31 i Luki 18,18-30.

Æidovi su skoro potpuno izgubili iz vida istinu o Boæjoj

nezasluæenoj milosti. Rabini su govorili da se boæanska na-

klonost mora zasluæiti; nadali su se da Êe pravedni steÊi na-

gradu svojim dobrim djelima. Zato je i njihovo bogosluæje

bilo proæeto sebiËnim, najamniËkim duhom. »ak se ni Kri-

stovi uËenici nisu potpuno oslobodili toga duha i Spasitelj

se koristio svakom prilikom da im ukaæe na ovu njihovu

zabludu. Neposredno prije nego πto Êe ispriËati usporedbu

o radnicima, zbio se dogaaj koji Mu je pruæio moguÊnost

da ih upozna s pravim naËelima.

Dok se nalazio na putu, pritrËao Mu je neki mladi gla-

var, kleknuo pred Njega i ponizno Ga pozdravio. Upitao Ga

je: “UËitelju, πto dobro moram Ëiniti da postignem æivot

vjeËni?” (Matej 19,16)

Mladi glavar se obratio Kristu kao uglednom rabinu i

nije u Njemu prepoznao Boæjeg Sina. Spasitelj mu je odvra-

tio: “Zaπto me pitaπ o onome πto je dobro? Samo je jedan

Dobri.” Na temelju Ëega ti mene zoveπ dobrim? Jedino je

Bog dobar. Ako me veÊ prihvaÊaπ kao dobroga, onda me mo-

raπ prihvatiti i kao Njegovog Sina i predstavnika!

Zatim je rekao: “Ako hoÊeπ uÊi u æivot, vrπi zapovije-

di!” Boæji karakter je izraæen Njegovim zapovijedima, i ako

æeliπ biti u skladu s Bogom, naËela Njegovog Zakona mo-

raju postati temelj svakog tvojeg djelovanja.

Krist nije umanjio zahtjeve Zakona. Nedvosmisleno ja-

snim rijeËima ukazao je na posluπnost kao uvjet za vjeËni

æivot — bio je to isti uvjet koji je postavljen Adamu prije

(268)

390

391

269

pada u grijeh. Gospodin danas ne oËekuje od Ëovjeka niπta

manje nego πto je od njega oËekivao u Edenu — savrπenu

posluπnost, neokaljanu pravednost. Zahtjev u Savezu milo-

sti isto je toliko πirok kao i zahtjev postavljen u Edenu —

usklaivanje s Boæjim zakonom koji je svet, pravedan i do-

bar.

Na rijeËi: “Vrπi zapovijedi!” mladi glavar je upitao: “Ko-

je?” Svakako mu se uËinilo da Krist misli na neko obredno

pravilo. Meutim, Krist je govorio o Zakonu koji je progla-

πen na Sinaju. Naveo mu je nekoliko zapovijedi s druge ploËe

Zakona, a onda ih je sve saæeo u pravilo: “Ljubi svoga bliæ-

njega kao samoga sebe!”

MladiÊ je odgovorio bez oklijevanja: “To sam sve dræao

od svoje mladosti. ©to mi joπ treba?” Njegovo shvaÊanje Za-

kona bilo je formalno i povrπno. Ocjenjivan po ljudskim

mjerilima, njegov karakter je bio bez mane. Njegov vidljivi

æivot bio je stvarno, bar u velikoj mjeri, besprijekoran i on

je mislio da se njegovoj posluπnosti Zakonu ne moæe pri-

govoriti. Ipak, potajno je strahovao da neπto nije u redu iz-

meu njegove duπe i Boga. To ga je i navelo na pitanje: “©to

mi joπ treba?”

Krist mu je odgovorio: “’Ako æeliπ biti savrπen, hajde

prodaj sve πto imaπ i podaj novac siromasima, pa Êeπ imati

blago na nebu! Onda doi i slijedi me!’ Kad mladiÊ Ëu te

rijeËi, udalji se æalostan, jer je posjedovao veliko imanje.”

SebiËnost je prijestup Zakona. To je Isus htio pokazati

mladiÊu pa ga je podvrgnuo ispitu koji Êe pokazati sebiË-

nost njegovog srca. Prikazao mu je slabu toËku njegovog ka-

raktera. MladiÊ nije æelio nikakvo daljnje prosvjetljenje. On

je gajio idola u svojem srcu; svijet je bio njegov bog. Tvr-

dio je da dræi zapovijedi, ali nije slijedio naËelo koje je zna-

Ëilo pravi æivot i duh svih zapovijedi. Nije imao istinske lju-

bavi prema Bogu i bliænjemu. Ovaj nedostatak pokazivao je

da nema niËega πto bi ga moglo osposobiti da ue u nebes-

ko kraljevstvo. Svojom sebiËnoπÊu i ljubavlju prema svjetovnim

dobicima prekrπio je sva naËela nebeskog kraljevstva.

Kad je mladi glavar pristupio Isusu, svojom iskrenoπÊu

i ozbiljnoπÊu zadobio je Spasiteljevo srce. U tom mladiÊu

On je vidio Ëovjeka koji bi mogao posluæiti kao propovjed-

nik pravednosti. Tog sposobnog i plemenitog mladiÊa Krist

392

393

Nagrada milosti


bi primio isto tako spremno kao πto je primio siromaπne

ribare koji su Ga slijedili. Da je ovaj mladiÊ svoj æivot po-

svetio djelu spaπavanja duπa, mogao je postati marljiv i us-

pjeπan radnik za Krista.

Meutim, prvo je morao ispuniti uvjete povezane s uËe-

niπtvom. Morao se u potpunosti predati Bogu. Na Spasite-

ljev poziv, Ivan, Petar, Matej i ostali uËenici “ostaviπe sve,

ustadoπe i pooπe za njime” (Luka 5,28 DK). Isto posveÊenje

oËekivalo se i od mladog glavara. TraæeÊi to od njega, Krist

nije zahtijevao veÊu ærtvu od one koju je sam prinio: “Ta,

poznato vam je milosre Gospodina naπega Isusa Krista, kako

je radi vas od bogataπa postao siromah da vi postanete

bogataπi njegovim siromaπtvom.” (2. KorinÊanima 8,9) Mla-

diÊ je jednostavno trebao poÊi kuda ga Krist bude vodio.

Krist je pogledao mladiÊa i zaæelio zadobiti njegovo sr-

ce. Zaæelio je da ga poπalje kao vjesnika blagoslova ljudi-

ma. Umjesto svega Ëega se morao odreÊi, Krist mu je nudio

prednost druæenja sa sobom. Zato mu je i rekao: “Doi i

slijedi me!” Tu prednost radosno su prihvatili Petar, Jakov i

Ivan. I sam mladiÊ je s divljenjem promatrao Isusa. Njego-

vo srce se otimalo da bude uz Spasitelja. Ali nije bio spre-

man prihvatiti Spasiteljevo naËelo ærtvovanja samoga sebe.

Izabrao je svoje bogatstvo umjesto Isusa. Æelio je vjeËni æi-

vot, ali nije æelio ispuniti svoje srce onom nesebiËnom lju-

bavlju koja jedina znaËi æivot. Æalosna srca otiπao je od Isusa.

Kad je mladiÊ otiπao, Isus je rekao svojim uËenicima:

“Zaista, kaæem vam, muËno Êe bogataπ uÊi u kraljevstvo

nebesko.” Ove rijeËi su zaprepastile uËenike. Oni su bili skloni

bogataπe smatrati miljenicima Neba; i sami su se nadali da

Êe u Mesijinom kraljevstvu primiti svjetovnu moÊ i bogat-

stvo; ako Êe, sada, bogati teπko uÊi u kraljevstvo nebesko,

kakve nade moæe imati neki obiËni Ëovjek?

“Tada Isus reËe uËenicima svojim: ‘Zaista, kaæem vam,

muËno Êe bogataπ uÊi u kraljevstvo nebesko. Takoer vam

kaæem: Lakπe je devi proÊi kroz iglene uπice nego bogataπu

uÊi u kraljevstvo nebesko.’ Kada to Ëuπe uËenici, vrlo se za-

Ëudiπe.” A onda su shvatili da je ova sveËana opomena upu-

Êena i njima. U svjetlu Spasiteljevih rijeËi otkrile su se i nji-

hove potajne teænje da steknu moÊ i bogatstvo. Duboko za-

brinuti za sebe, uzviknuli su: “Tko se onda moæe spasiti?”

394

271

“Isus ih pogleda pa im reËe: ‘Ljudima je nemoguÊe, ali

je Bogu sve moguÊe.’”

Bogataπ kao takav ne moæe uÊi u Nebo. Njegovo bogat-

stvo ne daje mu nikakvo pravo na baπtinu svetih u svjetlu.

Jedino Kristovom nezasluæenom miloπÊu svi mogu osigurati

ulaz u Boæji sveti grad.

I bogatima, niπta manje nego siromaπnima, upuÊene su

rijeËi Svetoga Duha: “Ili zar ne znate... da ne pripadate sami

sebi jer ste kupljeni?” (1. KorinÊanima 6,19.20) Kad Ëovjek

povjeruje u ove rijeËi, tada Êe sve svoje imanje smatrati

povjerenim blagom koje se mora upotrebljavati onako kako

je Bog rekao — za spaπavanje izgubljenih i za tjeπenje na-

paÊenih i siromaπnih. »ovjeku je to nemoguÊe, jer je nje-

govo srce vezano uz zemaljsko bogatstvo. Duπa koja sluæi

bogu novca postaje gluha za vapaje bliænjih u nevolji. Me-

utim, Bogu je sve moguÊe! PromatrajuÊi neusporedivu Kri-

stovu ljubav, i sebiËno srce moæe omekπati i postati krotko.

Bogataπ moæe biti naveden da kaæe, kao nekada farizej Sa-

vao iz Tarza: “©toviπe, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju

vrijednost zbog najveÊe prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga

Gospodina. Radi njega sam sve ærtvovao, i sve smatram bla-

tom, da Krista dobijem.” (Filipljanima 3,8) Tada viπe niπta

neÊe smatrati svojim. Sebe Êe s radoπÊu smatrati upravite-

ljima svakovrsne milosti Boæje i slugama svih ljudi.

Petar se prvi pribrao od potajnog radosnog osvjedoËe-

nja na koje su ga navele Kristove rijeËi. Zadovoljno se sje-

tio svega Ëega su se on i njegova braÊa odrekli radi Krista.

Ovako je oblikovao svoju misao: “Eto, mi smo ostavili sve i

“©to god Ëinite, Ëinite od sveg srca kao Gospodi-

nu, a ne ljudima, znajuÊi da Êete od Gospodina

primiti nagradu — baπtinu!” (Koloπanima 3,23.24)

“Pazi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaÊu

da svakome platim prema njegovu djelu!” (Otkri-

venje 22,12)



395

Nagrada milosti


poπli za tobom.” SjeÊajuÊi se uvjetnog obeÊanja mladom gla-

varu: “Imat Êeπ blago na nebu!” upitao je sada πto Êe on i

njegovi drugovi dobiti kao nagradu za sve svoje ærtve.

Spasiteljev odgovor oduπevio je srca ovih galilejskih ri-

bara. On im je opisao poËasti kojima su se nadali jedino u

svojim najsmjelijim snovima: “Zaista, kaæem vam, vi Êete,

koji ste poπli za mnom — u obnovi svijeta, kad Sin »ovjeËji

sjedne na svoje slavno prijestolje — sjesti na dvanaest prije-

stolja i suditi dvanaest Izraelovih plemena.” Onda je dodao:

“I svaki Êe, koji radi mene ostavi kuÊu, ili braÊu, ili sestre,

ili oca, ili majku, ili æenu, ili djecu, ili njive, stostruko pri-

miti i baπtiniti æivot vjeËni.”

Meutim, Petrovo pitanje: “©to Êemo za to dobiti?” po-

kazalo je i duh koji bi, kad ne bi bio uklonjen, onesposo-

bio uËenike da budu Kristovi vjesnici; bio je to, naime, najam-

niËki duh. Iako su bili privuËeni Isusovom ljubavlju, uËe-

nici se ipak nisu sasvim oslobodili farizejπtine. I dalje su mislili

da Êe zasluæiti nagradu u skladu sa svojim dostignuÊima. Gajili

su duh samouzdizanja i samozadovoljstva, koji se izraæavao

meusobnim usporeivanjem. Kad bi jedan od njih uËinio

bilo πto pogreπno, ostale bi obuzeo duh nadmoÊnosti, svije-

sti da su bolji od njega.

Da uËenici ne bi izgubili iz vida naËela Evanelja, Krist

im je ispriËao usporedbu kojom je pokazao kako se Bog

odnosi prema svojim slugama i kakvim bi duhom trebali bi-

ti ispunjeni dok Njemu sluæe.

PoËeo je ovako: “Kraljevstvo je nebesko sliËno doma-

Êinu koji izae rano ujutro da najmi radnike u svoj vino-

grad.” Bio je obiËaj da se ljudi koji traæe posao okupljaju

na trgu i da tamo odlaze i gazde koji traæe radnike. DomaÊin

u usporedbi prikazan je kako u razliËita vremena odlazi

unajmiti radnike. Oni koje je unajmio u rano jutro dogovo-

rili su se s njim da rade za odreenu svotu; oni koji su bili

unajmljeni poslije, prepustili su domaÊinu da im sam odre-

di nadnicu.

“Kada doe veËer, reËe gospodar vinograda svome

upravitelju: ‘Zovi radnike pa im — poËevπi od posljednjih

do prvih — podaj plaÊu!’ Tako dooπe oni od jedanaestoga

sata i primiπe po denar. Kada dooπe prvi, pomisliπe da Êe

primiti viπe. Ali i oni primiπe po denar.”

396

273

Ponaπanje gospodara prema radnicima u vinogradu po-

kazuje Boæje ponaπanje prema pripadnicima ljudskog roda.

Ono je suprotno obiËajima koji vladaju meu ljudima. U

svjetovnim poslovima naknada se daje u skladu s postignu-

tim rezultatima. Radnik oËekuje da Êe biti plaÊen onoliko

koliko je zasluæio. Meutim, u ovom sluËaju Krist je osli-

kao naËela svojeg kraljevstva — kraljevstva koje nije od ovoga

svijeta. Krist se ne upravlja prema ljudskim mjerilima.

Gospodin kaæe: “Jer misli vaπe nisu moje misli, i puti moji

nisu vaπi puti... Visoko je iznad zemlje nebo, tako su moji

puti iznad vaπih putova.” (Izaija 55,8.9)

Prvi radnici sloæili su se da rade za ugovorenu svotu pa

su i primili onoliko koliko su traæili, ne viπe. Oni koji su

bili najmljeni poslije, vjerovali su gospodarevom obeÊanju:

“Dat Êu vam πto bude pravo!” Pokazali su povjerenje u nje-

ga i nisu postavljali pitanje nagrade. Oslonili su se na nje-

govu pravednost i nepristranost. Bili su nagraeni, ne pre-

ma veliËini svojeg rada, veÊ prema gospodarevoj velikoduπ-

nosti.

Tako i Bog æeli da se oslonimo na Onoga koji pravda

bezboænika. Nagrada koju On daje nije u skladu s naπim

zaslugama, veÊ u skladu s Njegovim namjerama, “prema vjeË-

nom naumu koji ostvari u Kristu Isusu, Gospodinu naπem”

(Efeæanima 3,11). “Tada nas — ne zbog pravednih djela koja

smo mi uËinili, veÊ po svom milosru — spasi kupelju po-

novnog raanja.” (Titu 3,5) Za one koji se uzdaju u Njega,

On “moæe uËiniti neograniËeno viπe od onoga πto moæemo

moliti ili misliti” (Efeæanima 3,20).

Bog ocjenjuje vrijednost nekog djela ne prema veliËini

uloæenog truda ili prema postignutim rezultatima, veÊ po

duhu u kojem je obavljeno. Oni koji su u vinograd doπli u

jedanaesti sat, bili su sretni πto imaju moguÊnost da rade.

Njihovo je srce bilo puno zahvalnosti prema onomu koji ih

je prihvatio; a kad im je na kraju dana isplatio dnevnicu za

cijeli radni dan, bili su vrlo iznenaeni. Znali su da nisu

zasluæili takvu nagradu. Ljubaznost koja se vidjela na licu

njihovog najmodavca ispunila ih je radoπÊu. Nikad nisu za-

boravili njegovu dobrotu ni velikoduπnu naknadu koju im

je dao. Tako Êe biti i s greπnicima koji Êe, svjesni svoje ne-

dostojnosti, uÊi u vinograd svojega gospodara u jedanaesti

397

398

Nagrada milosti


sat. Njihovo vrijeme sluæbe izgledat Êe tako kratko da neÊe

oËekivati nikakvu nagradu; uËinit Êe im se dovoljno πto ih

je Bog uopÊe i primio. Takvi Êe raditi u poniznom duhu,

puni povjerenja, zahvalni na prednosti da surauju s Kri-

stom. Takav duh Bog s uæitkom nagrauje.

Gospodin æeli da se oslonimo na Njega i da ne postav-

ljamo pitanje o veliËini nagrade. Kada Krist prebiva u duπi,

misao o nagradi nije najvaænija. Nije to pobuda koja Ëovjeka

pokreÊe na posao. Svakako da u odreenom smislu treba-

mo cijeniti visinu obeÊane nagrade. Bog oËekuje od nas da

cijenimo blagoslove koje nam je obeÊao. Meutim, On ne

æeli da trËimo jedino za nagradom i da oËekujemo da Êemo

za svaki posao dobiti naknadu. Ne trebamo prije svega gle-

dati na nagradu, veÊ na to da uËinimo ono πto je pravo,

bez obzira hoÊemo li nagradu uopÊe i primiti. Na djelo nas

treba pokretati ljubav prema Bogu i naπim bliænjima.

Ova usporedba ne opravdava one koji su Ëuli prvi po-

ziv da rade u Gospodnjem vinogradu a nisu se odazvali. Kad

je domaÊin ponovo otiπao na trg u jedanaesti sat i naπao

nezaposlene radnike, postavio im je pitanje: “©to stojite ovdje

vazdan besposleni?” Odgovor je glasio: “Nitko nas nije naj-

mio.” Nijedan od onih koji su bili pozvani u jedanaesti sat

nije bio na trgu toga jutra. Oni nisu odbili poziv. Oni koji

ga odbiju i poslije se pokaju, dobro Ëine πto se kaju; ali nije

dobro igrati se s prvim pozivom milosti.

Kad su svi radnici u vinogradu “primili po denar”, oni

koji su radili od ranoga jutra shvatili su to kao uvredu. Zar


“Stoga: niti je πto onaj koji radi, niti onaj koji za-

lijeva, nego onaj koji Ëini da raste — Bog. Onaj

koji sadi i onaj koji zalijeva jedno su, ali Êe svaki

primiti plaÊu prema svome trudu. Mi smo Boæji

suradnici... Nitko, naime ne moæe postaviti dru-

goga temelja osim onoga koji je veÊ postavljen, a

taj je Isus Krist... Onaj kome ostane πto je nadozi-

dao primit Êe nagradu.” (1. KorinÊanima 3,7-14)


399

275

nisu poπteno radili dvanaest sati? Zar ne bi bilo pravo da

prime viπe od onih koji su radili samo jedan sat i to po hla-

dovini? Kazali su: “Ovi su posljednji radili samo jedan sat,

a ti si ih izjednaËio s nama koji smo podnijeli tegobu dana

i æegu.”

DomaÊin je odgovorio jednome od njih: “Prijatelju, ja

ti ne Ëinim krivo. Zar se nisi sa mnom nagodio po denar?

Uzmi svoje i odlazi! Volja mi je ovomu posljednjem dati kao

i tebi; zar mi nije slobodno sa svojim Ëiniti πto hoÊu? Ili je

oko tvoje zavidno πto sam ja dobar?”

“Tako Êe posljednji biti prvi, i prvi posljednji.”

Prvi radnici prikazuju one koji, zbog svoje sluæbe, zahti-

jevaju prednost pred drugima. Oni obavljaju svoje djelo

proglaπavajuÊi sebe zasluænima za postignute uspjehe i nisu

spremni u njega unijeti duh samoodricanja i ærtve. Oni su

moæda obeÊali da Êe sluæiti Bogu cijeloga svojeg æivota; moæda

su stvarno bili prvi kad je trebalo podnositi teπkoÊe, odri-

canja i nevolje te zato smatraju da zasluæuju veÊu nagradu.

Zapravo, viπe misle o nagradi nego o prednosti da budu

Kristovi suradnici. Po njihovom miπljenju, njihov trud i nji-

hove ærtve daju im pravo da oËekuju veÊu Ëast od ostalih,

a kad se njihova oËekivanja ne ostvare, osjeÊaju se uvrijeeni.

Da su u svoje djelo unosili duh ljubavi i povjerenja, doista

bi ostali na prvom mjestu; meutim, njihovo svaalaËko,

prigovaraËko dræanje nije krπÊansko i pokazuje da nisu do-

stojni nagrade. Ono otkriva njihovu æelju za samoisticanjem,

njihovo nepovjerenje u Boga, njihov zavidljivi, prigovaraËki

duh u odnosu prema braÊi. Gospodnja dobrota i Njegova

velikoduπnost za njih su samo razlog za nezadovoljstvo. Na

taj naËin pokazuju da njihova duπa uopÊe nije povezana s

Bogom i da nisu upoznali ni radost suradnje sa svojim UËi-

teljem i Gospodinom.

Niπta nije tako mrsko Gospodinu kao taj uskogrudni,

samoljubivi duh. Bog ne moæe suraivati ni s kim koji po-

kazuje te osobine. Takvi su ljudi neosjetljivi za djelovanje

Svetoga Duha.

Æidovi su prvi bili pozvani u Gospodnji vinograd i oni

su zbog toga bili ponosni, uvjereni u svoju pravednost. Zbog

dugih godina svoje sluæbe smatrali su da im pripada veÊa

nagrada nego drugima. Niπta ih nije viπe ljutilo od pomisli

400

Nagrada milosti


da bi i neznaboπcima mogle biti priznate iste prednosti kao

i njima, da bi pred Bogom mogli biti u svemu izjednaËeni s

njima.

Krist je upozorio svoje uËenike koji su prvi poπli za Njim

da Êe se isto zlo pojaviti i meu njima. On je shvatio da Êe

slabost i prokletstvo Crkve biti samouvjerenost, isticanje svoje

pravednosti. Ljudi Êe smatrati da onim πto Ëine mogu zara-

diti mjesto u nebeskom kraljevstvu; da Êe im Gospodin tek

kada sami postignu odreeni napredak priskoËiti u pomoÊ.

Na taj naËin bi u krπÊanstvu bilo mnogo ljudskoga, a malo

Isusovoga. Mnogi bi se uzoholili kad bi postigli taj mali

napredak i smatrali da su postali bolji od drugih. Godilo bi

im laskanje i bili bi ljuti ako ih ne bi priznali najboljima.

Krist je svoje uËenike pokuπao zaπtititi od te opasnosti.

Nema mjesta nikakvom hvalisanju svojim zaslugama.

“Mudri neka se ne hvale mudroπÊu, ni junak neka se ne hvali

hrabroπÊu, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. A tko se

hvaliti hoÊe, neka se hvali time πto ima mudrost da mene

spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu

na zemlji, jer to mi je milo — rijeË je Jahvina.” (Jeremija

9,22.23)

Nagrada se ne dobiva zbog djelâ da se nitko ne bi po-

nosio, veÊ se moæe zahvaliti jedino Boæjoj milosti. “©to Êe-

mo dakle reÊi da je naπao Abraham, naπ praotac po tijelu?

Kad bi naime Abraham zbilja bio opravdan na temelju dje-

la, imao bi razloga da se ponosi — ali ne pred Bogom! ©to

doista veli Pismo? ‘Vjerova Abraham Bogu, i to mu se ura-

Ëuna u pravednost.’ A onomu koji radi ne raËuna se plaÊa

po milosti, veÊ po dugu; dok se onomu koji ne radi, a vje-



“Neka ti Jahve plati sve πto si uËinila, i neka ti

udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov.” (Ruta

2,12) “Pravednik plod svoj ima! Joπ ima Boga da

sudi na zemlji!” (Psalam 58,12) “Tko sije prav-

du, ima sigurnu nagradu.” (Izreke 11,18)

401

277

ruje u onoga koji opravdava bezboænika, njegova vjera ura-

Ëunava u pravednost.” (Rimljanima 4,1-5) Prema tomu, nema

nikakvog razloga da se netko uzdiæe nad drugima ili da mr-

mlja protiv drugoga. Nitko nije dobio veÊe prednosti od dru-

gih niti itko moæe zahtijevati nagradu kao neko svoje pravo.

I prvi i posljednji trebaju sudjelovati u velikoj, vjeËnoj

nagradi, a prvi trebaju radosno pozdraviti posljednje. Onaj

koji guna zbog nagrade drugoga zaboravlja da je i on sam

spaπen jedino Boæjom miloπÊu. Usporedba o radnicima osu-

uje svaku zavist i svaku sumnju. Ljubav se raduje istini i

ne pravi nikakve zavidljive usporedbe. Onaj tko je ispunjen

ljubavlju, usporeuje jedino Kristov savrπeni moralni lik sa

svojim nesavrπenim karakterom.

Ova je usporedba i upozorenje svim radnicima, bez ob-

zira na to koliko veÊ dugo rade i koliki su njihovi radni

uspjesi. Bez ljubavi prema svojoj braÊi, bez poniznosti pred

Bogom niπta im ne vrijedi. Nema religije u uzdizanju sebe.

Onaj kojemu je æivotni cilj da proslavi sebe uskoro Êe usta-

noviti da mu nedostaju upravo one osobine koje jedino mo-

gu pridonijeti da postane uspjeπan u Kristovoj sluæbi. Kad

god se popuπta oholosti i samozadovoljstvu, djelo trpi.

Ne duæina vremena koje smo proveli na radu, veÊ naπa

vjernost Bogu i spremnost da radimo za Njega pridonose

da ono πto Ëinimo bude ugodno Bogu. Osim toga, u svakoj

naπoj sluæbi traæi se iskrena i potpuna predaja samoga sebe

Bogu. I najmanja duænost, obavljena iskreno i nesebiËno, mno-

go je draæa Bogu od najveÊeg posla koji je obiljeæen sebiË-

noπÊu. Bog æeli vidjeti koliko Kristovog duha pokazujemo,

koliko sliËnosti s Kristom otkriva naπe djelo. Njemu je viπe

stalo do ljubavi i vjernosti s kojom pristupamo djelu, nego

do koliËine posla koji Êemo obaviti.

Tek kada sebiËnosti nestane, kad se borba za prvenstvo

prekine, kad zahvalnost ispuni srce, kad ljubav uljepπa æi-

vot — tek tada Êe se Krist stvarno nastaniti u naπem srcu i

mi Êemo biti priznati kao Boæji suradnici.

Bez obzira na teæinu posla koji obavljaju, pravi Boæji

suradnici svoj rad za Gospodina ne smatraju muËenjem. Oni

su spremni da se potroπe i da budu potroπeni; zapravo, po-

sao im Ëini radost, oni ga obavljaju vesela srca. Svoju radost

u Bogu izraæavaju preko Isusa Krista. To je ona ista radost

402

403

Nagrada milosti


koja je ispunjavala Njega — “da vrπim volju onoga koji me

poslao i dovrπim njegov posao” (Ivan 4,34). Oni su svjesni

da surauju s Gospodinom slave. Ta misao im olakπava sva-

ki napor, jaËa im volju, pripravlja njihov duh za sve πto im

se moæe dogoditi. RadeÊi nesebiËna srca, oplemenjeni su-

djelovanjem u Kristovim mukama, dijeleÊi Njegove sklono-

sti, suraujuÊi s Njim u Njegovom radu, oni pomaæu da ojaËa

plima Njegove radosti i da se slavi i hvali Njegovo uzviπeno

ime.

To je duh koji proæima svaku pravu sluæbu Bogu. Kad

nemaju toga duha, mnogi koji izgledaju prvi postaju posljed-

nji, dok oni koji ga imaju, iako ih smatraju posljednjima,

postaju prvi.

Mnogi su predali sebe Kristu, a ipak ne vide nikakvu

moguÊnost da obave za Njega neko veliko djelo ili da pri-

nesu neku veliku ærtvu u sluæbi Njemu. Njima za utjehu moæe

posluæiti misao da nije potrebno da netko pretrpi muËeniË-

ku smrt da bi bio velik u Boæjim oËima; da netko ne mora

postati misionar i svakog se dana suoËavati s opasnostima i

smrÊu da bi u nebeskim knjigama bio zabiljeæen kao najve-

Êi. KrπÊanin koji slijedi Krista u svojem svakidaπnjem æivo-

tu, koji se svakog dana predaje Bogu, koji je iskren u svo-

jim namjerama i neporoËan u svojim mislima, koji je kro-

tak kada je izloæen izazovima, Ëvrst u vjeri i poboænosti, koji

je vjeran i u najmanjemu, koji u svojem domu predstavlja

Krista svojim karakterom — takav u Boæjim oËima moæe bi-

ti cjenjeniji Ëak i od najpriznatijeg misionara ili muËenika

u svijetu.

O, kako su razliËita mjerila po kojima Bog i ljudi ocje-

njuju karakter! Bog vidi borbu protiv kuπnji o kojima ni svijet,

pa Ëak ni najbliæi prijatelji ne znaju — kuπnje u domu, u

srcu. On vidi poniznost duπe kad se suoËi sa svojim slabo-

stima; iskreno pokajanje Ëak i zbog zle misli. On vidi pot-

punu predaju srca sluæbi za Njega. On zapaæa sate prove-

dene u teπkoj borbi sa samim sobom — u borbi koja se zavrπila

pobjedom. Sve to Bog i aneli znaju. Knjiga za spomen na-

pisana je pred Njim, knjiga za spomen na one koji se boje

Gospodina i misle o Njegovom imenu.

Ni u naπoj naobrazbi, ni u naπem poloæaju, ni u naπem

broju ili povjerenim talentima, ni u Ëovjekovoj volji ne krije

404

279

se tajna naπeg uspjeha. Svjesni svoje nemoÊi, mi se mora-

mo ugledati na Krista i preko Njega, koji je snaga nad svim

snagama, misao nad svim mislima, ukoliko budemo sprem-

ni i posluπni, postizat Êemo pobjedu za pobjedom.

Koliko god kratka bila naπa sluæba i koliko god skroman

naπ posao, ako u jednostavnoj vjeri budemo slijedili Krista,

nagrada nas neÊe razoËarati. Ono πto ni najveÊi i najmudriji

ne mogu zasluæiti, najslabiji i najskromniji mogu dobiti. Ne-

beska zlatna vrata ne otvaraju se pred onima koji sami se-

be uzdiæu niti pred onima koji su ohola duha. Meutim, ta

vjeËna vrata πirom Êe se otvoriti kad ih dodirne drhtava ru-

ka malog djeteta. Blagoslovljena Êe biti nagrada milosti oni-

ma koji su radili za Gospodina u jednostavnosti svoje vjere

i ljubavi.

Nagrada milosti


“U susret zaruËniku”Ovo se poglavlje temelji na Mateju 25,1-13.

Krist je sa svojim uËenicima sjedio na Maslinskoj gori.

Sunce je upravo zaπlo iza planinskih vrhunaca i nebo se veÊ

zaogrtalo zavjesom veËeri. Pred njihovim pogledom uzdizala

se kuÊa, blistavo osvijetljena kao za neku sveËanu priliku.

Svjetlo je dopiralo iz svih prozora, a pred kuÊom se vidjela

skupina sveËano odjevenih muπkaraca i æena, nagovjeπtava-

juÊi svojim nestrpljivim pogledima da Êe se uskoro pojaviti

svadbena povorka. U mnogim dijelovima Istoka svadbene

sveËanosti odræavaju se uveËer. ZaruËnik odlazi po svoju ne-

vjestu i dovodi je u svoju kuÊu. Uz svjetlo baklji svadbena

povorka izlazi iz nevjestine kuÊe i kreÊe prema æenikovoj

kuÊi u kojoj se sprema gozba za pozvane goste. U prizoru

koji je Krist promatrao, vidjelo se da gosti oËekuju svadbenu

povorku s namjerom da joj se pridruæe.

U blizini nevjestine kuÊe zadræavalo se deset mladih

djevojaka odjevenih u bjelinu. Svaka je nosila upaljenu svje-

tiljku i posudicu za ulje. Sve su æeljno oËekivale pojavu za-

ruËnika. Meutim, doπlo je do kaπnjenja. Prolazili su sati jedan

za drugim; Ëekaoci su se umorili i pozaspali. Tek negdje

oko ponoÊi odjeknuo je uzvik: “ZaruËnik dolazi! Iziite mu

u susret!” Zaspali gosti, iznenada probueni, skoËili su na

noge. Ugledali su povorku kako dolazi, obasjanu bakljama,

praÊenu razdraganim zvucima glazbe. »uo se glas zaruËnika

i glas nevjeste. Deset djevica uzelo je svoje svjetiljke i po-

Ëelo ih pripremati, jer su sve æurile da se pridruæe mladen-

cima. Meutim, pet djevica nije svoje posudice napunilo

uljem. Nisu oËekivale da Êe se Ëekanje toliko produæiti, pa

se nisu ni spremile za taj sluËaj. U oËaju su se obratile svojim

(280)

405

406

281

mudrijim drugaricama i uzviknule: “Dajte nam od svog ulja,

jer nam se svjetiljke trnu.” Meutim, ostalih pet veÊ su ulje

iz svojih posudica pretoËile u upravo upaljene svjetiljke. Nisu

viπe imale ulja na raspolaganju i zato su odgovorile: “Nipo-

πto! Sigurno ne bi doteklo za nas i za vas; poite radije tr-

govcima pa sebi kupite!”

Dok se nesretnih pet djevica zadræavalo kod trgovaca,

povorka je proπla i one su ostale. Pet djevica s upaljenim

svjetiljkama pridruæilo se mnoπtvu, zajedno s povorkom uπlo

u kuÊu i vrata su se za njima zatvorila. Kad je i ostalih pet

djevica pristiglo pred sveËanu dvoranu, naiπle su na neo-

Ëekivano odbijanje. Upravitelj dvora je izjavio: “Zaista, ka-

æem vam, ne poznajem vas.” Tako su ostale vani, na opus-

tjeloj cesti, u mrkloj noÊi.

Krist je svojim uËenicima ispriËao usporedbu o deset

djevica dok je sjedio i gledao goste koji su Ëekali zaruËnika,

opisujuÊi njihovim iskustvom iskustvo Crkve koja Êe djelo-

vati neposredno prije Njegova drugog dolaska.

Dvije skupine djevica prikazuju dvije vrste ljudi koji se-

be smatraju Ëekaocima svojega Gospodina. Biblija ih naziva

djevicama zato πto ispovijedaju Ëistu vjeru. Njihovim svje-

tiljkama prikazana je Boæja rijeË. Psalmist kaæe: “Tvoja rijeË

nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105)

Ulje je simbol Svetoga Duha. Tako je Sveti Duh prikazan u

proroËanstvu proroka Zaharije. Prorok kaæe: “Aneo koji je

govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao Ëovjeka ko-

ji se oda sna budi. ‘©to vidiπ?’ upita. Ja odgovorih: ‘Vidim,

evo, svijeÊnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i

sedam je æiæaka na svijeÊnjaku, sa sedam lijevaka za sedam

æiæaka πto su na njemu. Dvije su masline kraj njega, jedna

njemu zdesna, druga slijeva. Obratih se anelu koji je govo-

rio sa mnom i upitah ga: ‘©to je to, gospodaru?’... On mi

odgovori ovako: ‘Evo rijeËi Jahvine Zerubabelu: Ne silom niti

snagom, veÊ duhom mojim! — rijeË je Jahve nad Vojskama’...

Tad progovorih i zapitah ga: ‘©to su one dvije maslinove gran-

Ëice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?’... On reËe:

‘To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zem-

lje.’” (Zaharija 4,1-14)

Iz dvije masline zlatno ulje je teklo kroz zlatne cijevi u

posudu za ulje na svijeÊnjaku, a odatle u zlatne svjetiljke

408

407

“U susret zaruËniku”


koje su obasjavale Svetiπte. Tako i od dva sveca koji stoje u

Boæjoj prisutnosti Njegov Duh se dijeli ljudskim oruima koja

su posveÊena Njegovoj sluæbi. Zadatak dvojice Pomazanika

jest da Boæjem narodu prenose nebesku milost koja jedina

moæe uËiniti da Njegova RijeË bude svjetiljka nozi i svjetlo

stazi. “Ne silom niti snagom, veÊ duhom mojim! — rijeË je

Jahve nad Vojskama.” (Zaharija 4,6)

Svih deset djevica iziπlo je da doËeka zaruËnika. Sve su

imale svjetiljke i posudice za ulje. Neko vrijeme nije se vi-

djela nikakva razlika meu njima. Tako Êe biti i s Crkvom

koja Êe djelovati neposredno prije Kristovog drugog dola-

ska. Svi Êe u njoj dobro poznavati Pismo. Svi Êe Ëuti poru-

ku o Kristovom skorom drugom dolasku i s povjerenjem

oËekivati Njegovu pojavu. Ali kao πto je bilo u ovoj usporedbi,

tako Êe biti i tada. Vrijeme Ëekanja Êe se oduæiti, vjera Êe

biti stavljena na kuπnju, i kad se zaËuje uzvik: “ZaruËnik do-

lazi! Iziite mu u susret!” mnogi Êe biti nespremni. NeÊe

imati ulja u posudicama uz svoje svjetiljke. Nedostajat Êe

im Sveti Duh.

Bez Boæjega Duha poznavanje Njegove RijeËi je besko-

risno. Teorija istine, ako nije praÊena Svetim Duhom, ne moæe

oæiviti duπu niti posvetiti srce. Netko moæe znati zapovijedi

i biblijska obeÊanja; ali ako ih Sveti Duh ne usadi u srce,

njegov karakter se neÊe preobraziti. Bez prosvjetljenja Sve-

tim Duhom ljudi neÊe biti sposobni razlikovati istinu od za-

blude i past Êe kao ærtva Sotoninih lukavo zamiπljenih kuπ-

nji.

Skupina koja je prikazana nerazumnim djevicama nije

licemjerna. Ona cijeni istinu, brani je, ona je na strani onih

koji vjeruju u istinu; ali nije sebe pokorila djelovanju Sve-

toga Duha. Ti ljudi nisu pali na Stijenu, Isusa Krista, i nisu

dopustili svojoj staroj naravi da se razbije. Ta je skupina pri-

kazana i kamenitim tlom. Oni spremno prihvaÊaju RijeË, ali

ne prihvaÊaju njezina naËela. Njezin utjecaj na njih nije tra-

jan. Sveti Duh djeluje na Ëovjekovo srce i u skladu s njegovom

æeljom i pristankom usauje u njega novu narav; ali skupina

koja je prikazana nerazumnim djevojkama zadovoljna je

povrπnim radom. Oni ne poznaju Boga! Nisu prouËavali Nje-

gov karakter i nisu odræavali zajedniπtvo s Njim pa zato ne

znaju ni kako da se oslone na Njega, kako da pogledaju na

411

283

Njega i da æive. Njihova sluæba Bogu izrodila se u formali-

zam. “I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda

preda te i sluπa tvoje rijeËi, ali ih ne izvrπuje: naslauju se

njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom.”

(Ezekiel 33,31) Apostol Pavao istiËe da Êe to biti posebna

karakteristika onih koji Êe æivjeti neposredno prije Kristo-

vog drugog dolaska. On kaæe: “Ali ovo znaj: u posljednje

Êe doba nastati teπka vremena, jer Êe ljudi biti samoæivi...

ljubitelji poæude mjesto ljubitelji Boga. Oni Êe saËuvati vanj-

ski oblik poboænosti iako su se odrekli njezine sile.” (2. Ti-

moteju 3,1-5)

To je skupina koja Êe u vrijeme opasnosti vikati: “Mir

je i nema se Ëega bojati!” Oni svoje srce uljuljkuju u sigur-

nost i ne sanjaju o opasnosti. Kad se trgnu iz svoje obamr-

losti, kad shvate πto im nedostaje, tada Êe preklinjati svoje

bliænje da im nadoknade manjak; ali u duhovnim pitanjima

nitko ne moæe nadoknaditi ono πto drugome nedostaje. Boæja

milost bila je obilno ponuena svakoj duπi. Bila je objav-

ljena evaneoska poruka: “Tko je æedan, neka doe; tko æeli,

neka badava uzme vode æivota!” (Otkrivenje 22,17) Ali

karakter se ne moæe prenijeti na drugoga! Nitko ne moæe

vjerovati umjesto drugoga. Nitko ne moæe primiti Svetoga

Duha umjesto drugoga. Nitko ne moæe drugome dati karak-

ter koji je plod djelovanja Svetoga Duha. “Ili, ako ja poπaljem

na tu zemlju kugu... da zatrem u njoj sve ljude i stoku, a u

njoj preostanu samo ona tri Ëovjeka, Noa, Daniel i Job, æivota

mi moga... oni neÊe spasiti ni sinova ni kÊeri, nego samo

sebe svojom pravednoπÊu.” (Ezekiel 14,20)

Tek Êe se u doba krize otkriti karakter svakog Ëovjeka.

Kad je sveËani glas objavio u ponoÊ: “ZaruËnik dolazi! Izi-

ite mu u susret!” zaspale djevice trgnule su se iz svojeg

drijemeæa, i tada se vidjelo tko se pripremio za ovaj doga-

aj. Obje skupine su bile iznenaene; ali jedna se pripre-

mila, a druga je ostala nepripremljena. Tako Êe u doba krize

neka iznenadna i neoËekivana nesreÊa, dogaaj koji Êe du-

πu suoËiti s bliskom smrÊu, pokazati gaji li ona stvarnu vje-

ru u Boæja obeÊanja. Pokazat Êe oslanja li se ona uistinu na

Boæju milost. Veliki konaËni ispit doÊi Êe tek na svrπetku

vremena milosti za ljudski rod i tada viπe neÊe biti prilike

da se zadovolje nezadovoljene potrebe ljudske duπe.

412



Deset djevica prikazuju Ëekaoce pri kraju povijesti Zemlje.

Svi oni tvrde da su krπÊani. Svi su Ëuli poziv, svi imaju ime

i svjetiljku i svi govore da rade za Gospodina. Stvarno izgle-

da da svi Ëekaju Kristov dolazak. Ali pet djevica nije spremno!

Pet od deset djevica doæivjet Êe iznenaenje, ustanovit Êe s

uæasom da su ostale izvan dvorane u kojoj se odræava svad-

ba.

U onaj veliki, konaËni dan, mnogi Êe traæiti da budu

primljeni u Kristovo kraljevstvo i govorit Êe: “Jeli smo i pili

s tobom, a ti si uËio po naπim ulicama.” “Gospodine, Go-

spodine, zar nismo pomoÊu tvoga imena prorokovali, po-

moÊu tvoga imena izgonili zle duhove, pomoÊu tvoga ime-

na Ëudesa Ëinili?” Odgovor Êe ipak glasiti: “Ne znam odakle

ste? Odstupite od mene svi zlotvori!” (Luka 13,26.27; Matej

7,22) U ovom æivotu oni nisu uspostavili zajedniπtvo s Kri-

stom; zato ne znaju jezik Neba, strana im je i radost Neba.

“Ta tko od ljudi zna Ëovjekove tajne, osim ËovjeËjega duha

koji je u njemu? Tako nitko ne zna Boæjih tajna, osim Boæ-

jega Duha.” (1. KorinÊanima 2,11)

Najtuænije rijeËi koje su ikada doprle do uha smrtnog

Ëovjeka bile su rijeËi osude: “Ne znam odakle ste!” Samo

vas je zajedniπtvo Duha, koje ste odbacili, moglo sjediniti s

radosnim mnoπtvom na svadbenoj veËeri. U tom dogaaju

vi ne moæete sudjelovati. Njegov sjaj pao bi na slijepe oËi,

a njegova melodija na gluhe uπi. Njegova ljubav i njegova

radost nikada ne bi mogli dodirnuti strunu veselja u srcu

koje je svijet uËinio neosjetljivim. Vi ste sami sebe isklju-

Ëili iz Neba svojom nepripremljenoπÊu za zajedniπtvo s nje-

govim stanovnicima.

Mi se ne moæemo pripremiti za susret s Gospodinom

tako πto Êemo se probuditi kad se zaËuje uzvik: “ZaruËnik

dolazi!” pokupiti svoje prazne svjetiljke i poæuriti da ih na-

punimo. Mi ne moæemo udaljiti Krista iz naπeg æivota ov-

dje, a ipak se pripremiti za zajedniπtvo s Njim na Nebu.

U ovoj usporedbi mudre su djevice imale dovoljno ulja

u posudicama uz svoje svjetiljke. Njihovo svjetlo blistalo je

nepotamnjelim sjajem tijekom noÊi Ëekanja. PojaËavalo je

rasvjetu u Ëast zaruËnika. SvijetleÊi u tami, pridonosilo je

osvjetljenju puta prema zaruËnikovoj kuÊi u kojoj se odræa-

vala svadbena sveËanost.

413

414

285

Tako i Kristovi sljedbenici trebaju bacati svjetlo u tamu

ovoga svijeta. Silom Svetoga Duha Boæja rijeË postaje svje-

tlo kada kao preobraæavajuÊa sila djeluje u æivotu obraÊe-

nika. UsaujuÊi u njihova srca naËela Boæje rijeËi, Sveti Duh

u ljudima razvija boæanske osobine. Svjetlo Njegove slave —

Njegov karakter — treba blistati u æivotu Njegovih sljedbe-

nika. Na taj naËin oni trebaju proslaviti Boga, obasjati put

koji vodi ZaruËnikovoj kuÊi, Boæjem Gradu, Janjetovoj svad-

benoj veËeri.

ZaruËnik je doπao oko pola noÊi — u najtamnije doba.

Tako Êe i Krist doÊi pri kraju najtamnijeg razdoblja u povi-

jesti Zemlje. Dani Noe i Lota oslikavaju stanje svijeta nepo-

sredno prije dolaska Sina »ovjeËjega. Biblija, opisujuÊi una-

prijed to vrijeme, kaæe da Êe Sotona raditi svom svojom sna-

gom i “svakovrsnim pokvarenim zavoenjem” (2. Solunjani-

ma 2,9.10). Njegovo djelovanje jasno se otkriva sve veÊom

tamom, mnogobrojnim zabludama, krivovjerjem i prijevara-

ma u ove posljednje dane. Sotona ne samo da svijet dræi u

svojim rukama, veÊ se njegove zablude kao kvasac πire i u

takozvanim Crkvama naπega Gospodina Isusa Krista. Veliki

otpad razvit Êe se u tamu mraËniju od ponoÊne, neproboj-

nu kao vreÊa od kostrijeti. Za Boæji narod bit Êe to noÊ ne-

volje, noÊ plakanja, noÊ progonstva zbog istine. Ali i u toj

tamnoj noÊi blistat Êe sjaj boæanskog svjetla.

Bog je zapovjedio da “iz tame zasvijetli svjetlo” (2. Ko-

rinÊanima 4,6). Dok je Zemlja joπ bila “pusta i prazna; tama

se prostirala nad bezdanom”, “Duh Boæji lebdio je nad

vodama”. Upravo je tada Bog rekao: “Neka bude svjetlost!”

“I bi svjetlost!” (Postanak 1,2.3) Tako Êe i u noÊi duhovne

tame odjeknuti Boæja rijeË: “Neka bude svjetlost!” Bog kaæe

svojem narodu: “Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad

tobom blista Slava Jahvina.” (Izaija 60,1)

Pismo nastavlja: “Zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina

narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad

tobom.” (Izaija 60,2)

Tama pogreπnih zamisli o Bogu obavija ovaj svijet. Ljudi

viπe ne poznaju pravi Boæji karakter. Oni su ga pogreπno

shvatili i pogreπno protumaËili. Upravo u to vrijeme treba

se objaviti boæanska poruka, poruka koja prosvjetljuje svo-

jim utjecajem, poruka koja ima spasonosnu moÊ. Treba se

415



objaviti istina o Boæjem karakteru. Tamu ovoga svijeta treba

odagnati svjetlo Njegove slave, svjetlo Njegove dobrote, mi-

losti i istine.

To je djelo koje opisuje prorok Izaija kad piπe: “Na visoku

se uspni goru, glasniËe radosne vijesti, Sione! Podigni snaæ-

no svoj glas, glasniËe radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni

ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: ‘Evo Boga vaπega!’

Gle, Gospod Jahve dolazi u moÊi, miπicom svojom vlada! Evo

s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada.” (Izaija

40,9.10)

Oni koji Ëekaju ZaruËnikov dolazak, trebaju reÊi naro-

du: “Evo Boga vaπega!” Posljednja zraka milosrdne svjetlo-

sti, posljednja poruka milosti koja Êe se objaviti svijetu, bit

Êe objava Njegovog karaktera punog ljubavi. Boæja djeca

trebaju objaviti Njegovu slavu. U svojem æivotu i karakteru

trebaju pokazati πto je za njih uËinila Boæja milost.

Svjetlo Sunca pravednosti treba se pokazati dobrim dje-

lima — rijeËima istine i djelima svetosti.

Krist, odsjaj OËeve slave, doπao je na svijet da bude svjetlo

svijetu. Doπao je Boga predstaviti ljudima. O Njemu stoji

napisano da je bio pomazan “Duhom Svetim i snagom” i da

je “proπao ËineÊi dobro” (Djela 10,38). U sinagogi u Naza-

retu sam je rekao o sebi: “Na meni je Duh Gospodnji, jer

me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siro-

masima, da navijestim osloboenje zarobljenicima i vraÊa-

nje vida slijepcima, da oslobodim potlaËene, da proglasim

godinu milosti Gospodnje.” (Luka 4,18.19) To je bilo i djelo

za koje je Krist ovlastio svoje uËenike. Rekao im je: “Vi

ste svjetlo svijetu.” “Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima

da vide vaπa djela ljubavi te slave vaπeg Oca nebeskog.” (Ma-

tej 5,14.16)

To je djelo koje opisuje prorok Izaija kad kaæe: “Podije-

liti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskuÊnike,

odjenuti onog koga vidiπ gola, i ne kriti se od onog tko je

tvoje krvi. Tad Êe sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje

Êe tvoje brzo procvasti. Pred tobom Êe iÊi tvoja pravda, a

Slava Jahvina bit Êe ti zalaznicom.” (Izaija 58,7.8)

I tako u noÊi duhovne tame Boæja slava treba zasjati preko

Njegove Crkve podizanjem onih koji su pogaæeni i tjeπenjem

onih koji su oæaloπÊeni.

416

417

287

Svugdje oko nas odjekuju vapaji oæaloπÊenog svijeta. Na

sve strane ima siromaπnih i nesretnih. Naπa je duænost da

im priskoËimo u pomoÊ i da ublaæimo ili uklonimo æivotne

teπkoÊe i nevolje s kojima se suoËavaju.

Konkretni rad imat Êe daleko viπe utjecaja od dræanja

propovijedi. Mi moramo davati hranu gladnima, odijevati

neodjevene, pruæati zaklon beskuÊnicima. Pozvani smo da

Ëinimo i viπe od toga. Potrebe duπe moæe zadovoljiti jedino

Kristova ljubav. Ako Krist bude prebivao u nama, naπe Êe

srce biti puno boæanskog suosjeÊanja. OtpeËatit Êe se zape-

ËaÊeni izvori iskrene, krπÊanske ljubavi.

Bog traæi ne samo naπe darove siromaπnima, veÊ i naπe

vedro lice, ohrabrujuÊe rijeËi i prijateljski stisak ruke. Kad

je Krist lijeËio bolesnike, polagao je na njih ruke. Zato i mi

moramo dolaziti u bliski dodir s onima kojima æelimo prenijeti

blagoslov.

Ima mnogo onih koje je napustila svaka nada. Vratite

im svjetlo Sunca! Mnogi su izgubili hrabrost. Uputite im ohrab-

rujuÊe rijeËi! Molite za njih! Ima onih kojima je potreban

kruh æivota. »itajte im iz Boæje rijeËi! Mnoge duπe je zahva-

tila bolest koju nijedan zemaljski melem ne moæe ublaæiti

ni lijeËnik izlijeËiti. Molite se za te duπe, dovedite ih Isusu!

Kaæite im da ima melema u Gileadu i da je i LijeËnik tamo!

Svjetlo je blagoslov, sveopÊi blagoslov koji svoja blaga

izlijeva na svijet, nezahvalan, nesvet i obeshrabren. Tako je

i sa svjetlom Sunca pravednosti. Cijela Zemlja, obavijena ta-

mom grijeha, æalosti i boli, treba biti obasjana spoznajom

Boæje ljubavi. Iz domaπaja tog svjetla ne smije biti iskljuËena

nijedna vjerska zajednica, nijedan druπtveni poloæaj ili dru-

πtvena klasa.

Poruka nade i milosti treba biti odnesena u sve krajeve

svijeta. I tko god zaæeli, moÊi Êe ispruæiti svoju ruku i uhvatiti

se za Boæju snagu; moÊi Êe sklopiti mir s Njim i imati mir

s Njim. Viπe ni neznaboπci neÊe biti obavijeni ponoÊnom

tamom. Mrak Êe morati ustuknuti pred blistavim zrakama

Sunca pravednosti. Snaga groba bit Êe svladana.

Ali nitko ne moæe dijeliti ono πto sam nije primio. U

Boæjem djelu niπta se ne moæe postiÊi ljudskom snagom. Nitko

ne moæe samoga sebe svojom snagom uËiniti svjetlonoπom

za Boga. Jedino je zlatno ulje, koje su nebeski vjesnici pre-

418



takali u zlatne cijevi da se iz zlatnih posuda izlije u svjetilj-

ke svijeÊnjaka, moglo trajno odræavati blistavo, sjajno svje-

tlo u Svetiπtu. Jedino Boæja ljubav koja se stalno izlijeva na

Ëovjeka moæe osposobiti ljudsko orue da πiri svjetlo. U sr-

ca svih onih koji su vjerom sjedinjeni s Bogom zlatno ulje

ljubavi dotjeËe u obilnoj mjeri i ono Êe se pokazati sjajem

dobrih djela, stvarnim sluæenjem Bogu iz cijeloga srca.

U velikom i neizmjernom daru Svetoga Duha sadræana

su sva nebeska blaga. Ako se obilje Boæje milosti ne izlijeva

na Ëovjeka, onda se to ne moæe pripisati nekom ograniËe-

nju koje je postavio Bog. Kad bi svi æeljeli primiti silu Sve-

toga Duha, svi bi njome bili ispunjeni.

Prednost je svake duπe da postane æivi kanal preko ko-

jega Êe Bog izlijevati na svijet blago svoje milosti, nedoku-

Ëivo bogatstvo Kristovo. Niπta Krist ne æeli toliko koliko

ljudska orua kojima Êe svijetu objaviti svoj karakter i svoj

Duh. Niπta svijetu nije potrebnije od Spasiteljeve ljubavi koja

Êe se pokazati preko ljudi. Cijelo Nebo Ëeka na æive kanale

preko kojih Êe sveto ulje donositi radost i blagoslov ljud-

skom srcu.

Krist je uËinio sve πto je do Njega stajalo da se Njegova

Crkva kao cjelina preobrazi, da zablista sjajem Svjetla svi-

jeta, da se ispuni slavom Emanuela. Njegova je namjera da

se svaki krπÊanin okruæi duhovnim ozraËjem svjetla i mira.

On Ëezne da mi u svojem æivotu objavljujemo Njegovu ra-

dost.

OzraËje nebeske ljubavi okruæuje Ëovjeka u Ëijem srcu

boravi Sveti Duh. I kao posveÊeno boæansko orue, on s

drugima dijeli obilje boæanskih blagoslova kojima je obasut.

Sunce pravednosti donosi “zdravlje u zrakama” (Mala-

hija 3,20). I zato se od svakog istinskog Kristovog uËenika

πiri utjecaj koji donosi æivot, hrabrost, istinsko izljeËenje i

pruæa stvarnu pomoÊ.

Kristova vjera znaËi mnogo viπe od oprosta grijeha; ona

oznaËava uklanjanje naπih grijeha i ispunjavanje praznine

vrlinama Svetoga Duha. Ona znaËi boæansko prosvjetljenje,

radost u Gospodinu. Ona znaËi srce osloboeno sebiËnosti,

blagoslovljeno stalnom Kristovom prisutnoπÊu. Kada Krist

vlada duπom, ona je neporoËna, slobodna od grijeha. U æi-

votu takvog Ëovjeka slava, obilje i savrπenstvo evaneoskog

419

420

289

plana nalaze svoje ispunjenje. PrihvaÊanje Spasitelja donosi

savrπeni mir, savrπenu ljubav i savrπenu sigurnost. Ljepota i

miris Kristovog karaktera koji se otkrivaju u njegovom æi-

votu pokazuju da je Bog doista poslao svojeg Sina na svijet

da spasi svijet.

Krist ne traæi od svojih sljedbenika da nastoje svijetliti.

On samo kaæe: “Neka svijetli vaπe svjetlo!” Ako si primio

boæansku milost, onda je svjetlo veÊ u tebi. Ukloni smetnje

i Gospodnja slava Êe se sama pokazati. Svjetlo Êe zasjati, pro-

biti se i rastjerati tamu. I ti Êeπ tako u krugu svojeg utjeca-

ja πiriti svjetlo, jer drukËije ne bi ni moglo biti.

Objavljivanjem boæanske slave preko ljudske naravi Ne-

bo Êe se toliko pribliæiti ljudima da Êe se ljepota, kojom je

ukraπeno unutarnje Svetiπte, vidjeti u æivotu svakog Ëovjeka

koji Spasitelja primi u svoje srce. Pod utjecajem Kristove slave,

objavljene preko ljudi, mnoge duπe bit Êe zadobivene za

Gospodina i upuÊivat Êe velikom Darovatelju hvalu i za-

hvalnost, odavat Êe slavu Njegovom imenu.

“Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom bli-

sta Slava Jahvina.” (Izaija 60,1) Ova je poruka upuÊena svi-

ma koji su iziπli da doËekaju ZaruËnika. Krist dolazi u sili i

velikoj slavi, u svojoj slavi i u slavi svojega Oca, u pratnji

svih svetih anela. I dok cijeli svijet bude obavijen tamom,

svjetlo Êe dopirati iz svakog stana svetih. Oni Êe prvi ugle-

dati sjaj Njegovog drugog dolaska. Jasno svjetlo πirit Êe se

od Njegovog sjaja, i Kristu, Otkupitelju, divit Êe se svi koji

su Mu sluæili. Dok Êe bezakonici bjeæati od Njegove prisut-

nosti, Kristovi sljedbenici klicat Êe od radosti. Patrijarh Job

je, gledajuÊi unaprijed u vrijeme Kristova drugog dolaska,

uzviknuo: “Njega ja Êu kao svojega gledati, i oËima mojim

neÊe biti stranac.” (Job 19,27) Svojim vjernim sljedbenicima

Krist je bio svakodnevni drug i bliski prijatelj. Oni su æivjeli

u uskoj vezi, u stalnom zajedniπtvu s Bogom. Na njima se

doista pokazala Gospodnja slava. Na njima se odraæavalo svje-

tlo spoznaje Boæje slave u licu Isusa Krista. A sada se radu-

ju nepomuÊenim zrakama sjaja i slave Vladara u Njegovom

veliËanstvu. Oni su spremni za nebesko zajedniπtvo jer Ne-

bo veÊ æivi u njihovim srcima.

Uzdignutih Ëela, obasjani svijetlim zrakama Sunca pra-

vednosti, radosni πto se pribliæava njihovo izbavljenje, oni

421



izlaze u susret ZaruËniku govoreÊi: “Gle, ovo je Bog naπ, u

njega se uzdasmo, on nas je spasio.” (Izaija 25,9)

“Uto Ëuh neπto kao glas golemog mnoπtva, kao πum ve-

likih voda, kao prasak jakih gromova: ‘Alleluja! jer se do-

mognu kraljevstva Gospodin, naπ Bog, SvemoguÊi. Veselimo

se, kliËimo od veselja i zahvalimo Bogu, jer doe Janjetova

svadba! Njegova se zaruËnica opremila... Tada mi aneo re-

Ëe: ‘Piπi: Blago onima koji su pozvani na Janjetovu svadbe-

nu gozbu!’ ... Ali Êe ih Janje zajedno sa svojim pozvanima,

izabranima i vjernima pobijediti, jer je on Gospodar gospo-

dara i Kralj kraljeva.” (Otkrivenje 19,6-9; 17,14)

291

Biblijski navodi

(291)

Postanak1,2,3 ....................... 415

1,11.12 ..................... 80

8,22 .......................... 65

12,1 .......................... 36

12,2 ........................ 286

49,22.25 ................. 214

Izlazak31,2-6 ..................... 349

33,18.19 ................. 286

34,6.7 .............. 162,286

Levitski zakonik19,18 ...................... 261

Brojevi23,10 ...................... 221

Ponovljeni zakon4,5-8 ....................... 290

6,5 .......................... 261

6,7-9 ......................... 24

7,6.9.11-15 ............. 289

8,11-14.17.19.20 ... 291

8,15 ........................ 287

8,17 .......................... 52

14,29 ...................... 220

32,9.10 ................... 166

32,9-12 ................... 287

1. Ljetopisa29,14 ...................... 362

Nehemija8,8 .......................... 335

Job19,27 ...................... 421

28,14-18 ................. 107

Psalmi14,1 ........................ 258

18,35 ...................... 235

19,7 ........................ 286

33,9 .......................... 81

37,6 ........................ 175

39,6 ........................ 258

40,8 ............ 60,282,312

42,1 ........................ 270

45,2 ........................ 336

49,18.20 ................. 258

50,6 ........................ 179

50,15 ...................... 172

50,23 ...................... 298

51,7 ........................ 206

65,9-11 ..................... 81

67,2 ........................ 299

68,10 ...................... 256

68,13 ...................... 206

72,12 ...................... 173

73,11 ...................... 177

78,24 ...................... 287

97,2 ........................ 177

103,13 .................... 204

103,14 .................... 362

119,105 .................. 407

119,176 .................. 186

126,6 ........................ 65

130,7 ...................... 245

146,4 ...................... 270

Izreke2,3-5 ....................... 114

5,22 ........................ 200

30,5.6 ....................... 41

Propovjednik9,5.6 ....................... 270

9,10 ........................ 346

11,6 .......................... 65

Pjesma2,4 .......................... 207

5,10.16 ................... 339

Jeremija2,21 ........................ 290

3,13 ........................ 158

4,3 ............................ 56

5,9 .......................... 304

7,4 .......................... 292

9,23.24 ................... 401

14,21 ...................... 148

17,5.6 ..................... 202

17,9 ........................ 156

23,28 ........................ 41

31,3 ........................ 202

33,34 ...................... 205

50,20 ...................... 205

Ezekiel14,20 ...................... 412

16,62.63 ................. 161

33,11 ...................... 123

33,31 ...................... 411

34,12 ...................... 187

36,31 ...................... 161

Daniel1,17 ........................ 357

5,27 ........................ 267

5,30 ........................ 259

12,1 ........................ 179

12,10 ...................... 155

Hoπea4,6 .......................... 306

4,17 ........................ 237

6,3 ............................ 67

8,12 ........................ 306

10,1 ........................ 290


10,12 ........................ 56

11,8 ........................ 235

11,8.9 ..................... 218

14,1-8 ..................... 218

14,5 .......................... 67

14,7 .......................... 67

Mihej2,10 ........................ 205

6,6-8 ....................... 210

7,18 ........................ 186

Nahum1,3 .......................... 177

Sefanija3,17 ........................ 207

Zaharija2,8 .......................... 166

3,1-3 ....................... 166

3,3-7 ....................... 169

3,4.5 ....................... 206

3,7 ................... 207,389

4,1-14 ..................... 408

4,6 ............................ 67

9,16 ........................ 118

12,8 ........................ 120

Malahija3,5.8.9 .................... 372

3,7.8 ....................... 144

3,10-12 ................... 145

3,17 ................. 118,283

3,18 .......................... 74

4,2 ..................... 67,419

Matej3,2 ..................... 35,276

3,17 ........................ 274

5,3 .......................... 152

5,14.16 ................... 417

5,17.18 ................... 314

5,45 ........................ 202

5,47 ........................ 272

6,11 .......................... 81

6,12 ........................ 247

6,15 ........................ 251

6,28-33 ..................... 19

6,30 .......................... 81

7,2 .......................... 251

7,21 ........................ 272

7,22 ........................ 413

10,7.8 ..................... 254

10,8 ................. 245,386

10,37 ...................... 223

11,28-30 ................. 230

13,1-9.18-23 ............. 33

13,13-15 ................... 20

13,24-30.37-43 ......... 70

13,31.32 ................... 76

13,33 ........................ 95

13,34.35 ................... 17

13,37 ........................ 35

13,44 ...................... 103

13,45.46 ................. 115

13,47-50 ................. 122

13,51.52 ................. 124

15,6.9 ..................... 276

16,26 ...................... 106

18,15-17 ................. 248

18,21-35 ................. 243

19,16-30 ................. 390

20,1-16 ................... 390

20,28 ........ 139,361,389

21,22 ...................... 174

21,23-32 ................. 272

21,31 ............... 117,226

21,33-44 ................. 284

22,1-14 ................... 307

23,3 ........................ 279

24,37-39 ................. 228

24,44 ...................... 319

25,1-13 ................... 405

25,13-30 ................. 325

25,34 ...................... 374

27,22 ...................... 294

27,24.25 ................. 294

Marko2,17 .......................... 58

4,1-20 ....................... 33

4,26-29 ..................... 62

4,28 .......................... 81

4,30-32 ..................... 76

7,7 .......................... 110

8,36 ........................ 374

8,36.37 ................... 267

10,17-31 ................. 390

11,24 ...................... 148

12,24 ...................... 110

14,27.29 ................. 152

15,34 ...................... 196

16,7 ........................ 156

16,15 ........ 301,303,371

Luka2,40.52 ..................... 83

2,49 ........................ 283

4,18 ........................ 158

4,18.19 ................... 417

5,28 ........................ 393

5,31 ........................ 158

6,38 ................... 86,375

8,4-15 ....................... 33

9,56 ........................ 212

10,25-37 ................. 376

11,1-13 ................... 139

12,1 .......................... 96

12,13-21 ................. 252

12,20 ...................... 343

12,33 ............... 370,375

12,48 ...................... 363

13,1-9 ..................... 212

13,18.19 ................... 76

13,20.21 ................... 95

13,26.27 ................. 413

13,34.35 ................. 237

14,1.12-24 .............. 219

14,13 ...................... 370

15,1-10 ................... 185

15,7 .......................... 47

15,11-32 ................. 197

16,1-9 ..................... 366

16,10 ............... 266,356

16,19-31 ................. 260

17,3 ................. 248,249

17,3.4 ..................... 250

18,1-8 ..................... 164

18,9-14 ................... 150

18,18-30 ................. 390

19,5 ........................ 236

19,42 ...................... 302

21,34 ................. 55,319

22,32 ...................... 156

23,18 ...................... 294

23,34 ...................... 218

23,42 ...................... 264

24,27 ................. 39,128

24,32 ........................ 40

24,49 ...................... 327

Ivan1,9 .......................... 385

1,11.5 ..................... 116

1,12 ........................ 314

1,29 ............ 77,222,250

3,3 .......................... 112

3,3-8 ......................... 98

293

3,7.3 ......................... 48

3,16 .......... 301,316,331

3,17 ........................ 212

4,9 .......................... 380

4,34 ................. 283,403

5,24 .......................... 38

5,30 .......................... 60

5,39 ................... 39,128

5,46 ........................ 128

6,12 ........................ 352

6,37 ................. 206,280

6,51 ........................ 223

6,54-63 ................... 130

6,60 .......................... 48

6,63 .......................... 38

7,17 .......................... 36

8,33 ........................ 268

8,39.40 ................... 268

8,48 ........................ 381

9,29 .......................... 79

11,40 ...................... 145

12,24 ........................ 86

12,42 ...................... 106

13,17 ...................... 272

13,34 ............... 144,382

14,3 .......................... 40

14,6 ........................ 173

14,13 ...................... 148

14,13.14 ................. 111

14,15.21 ................. 143

14, 15-24 ............... 283

14,23 ........................ 61

14,24 ...................... 139

15,5 ................... 52,332

15,7 ........................ 144

15,8 ........................ 301

15,10 ............... 283,312

15,17 ...................... 382

17,3 ................. 114,133

17,17 ...................... 100

17,18 ...................... 191

17,19 ...................... 142

19,15 ...................... 294

20,22 ...................... 327

21,15.17 ................. 154

Djela2,47 ........................ 121

4,12 ........................ 264

4,32.33 ................... 121

5,31 ................. 120,264

6,15 ........................ 218

8,1 .......................... 308

10,33 ........................ 59

10,38 ...................... 417

13,46-48 ................. 226

15,14 ........................ 79

22,21 ........................ 36

24,25 ...................... 224

Rimljanima1,20 .......................... 22

1,22 ........................ 199

1,25.21 ..................... 18

1,28 ........................ 200

2,4 .......................... 202

3,11.12 ................... 189

3,26 ................. 163,168

4,1-5 ....................... 404

7,18 ........................ 161

7,24 ........................ 201

8,9 .......................... 251

8,26 ........................ 147

8,30 ........................ 163

8,32 ........................ 174

10,17 ...................... 100

11,17-21 ................. 306

12,11.51 ................. 346

1. KorinÊanima1,26-28 ..................... 79

1,30 ........................ 115

2,5 ............................ 79

2,9 .......................... 163

2,11 ........................ 413

2,14 ........................ 106

3,9 ..................... 82,146

3,19 ........................ 258

5,8 ............................ 96

6,19.20 ............ 348,394

6,20 ........................ 326

7,24 .......................... 27

10,12 ...................... 155

12,7 ........................ 364

12,8-11 ................... 327

15,42.43 ................... 87

2. KorinÊanima4,3.4 ....................... 106

4,6 .......................... 415

5,15 ........................ 326

8,9 .......................... 393

8,12 ........................ 328

9,6 ............................ 85

GalaÊanima3,28 ........................ 386

5,22.23 ..................... 69

6,1 .......................... 249

6,7 ............................ 85

6,14 ........................ 161

Efeæanima2,4-8 ......................... 98

2,13 ........................ 386

3,11 ........................ 397

3,20 ................. 147,397

4,7 .......................... 149

4,7.8 ....................... 327

4,29 ................. 336,337

5,27 ...................... 310

Filipljanima2, 1-5 ..................... 248

2,12.13 ................... 161

3,7.8 ................ 121,395

4,19 ........................ 149

Koloπanima1,24 ........................ 191

2,3 .......................... 115

3,24 ........................ 346

4,6 .......................... 336

1. Solunjanima2,13 .......................... 59

2. Solunjanima2,9.10 ..................... 414

3,10 ........................ 247

1. Timoteju6,9.10 ....................... 56

6,18 ........................ 370

6,17-19 ................... 375

2. Timoteju3,1-5 ....................... 411

4,2 ..................... 41,248

Titu1,10-13 ................... 248

2,8 .......................... 338

3,5 .......................... 397

Hebrejima1,14 ................. 176,389

3,13 .......................... 44


4,7 .......................... 281

7,25 ........................ 156

10,35-37 ................. 177

11,6 .......................... 59

11,8 .......................... 36

11,33.34 ................. 172

12,15 ........................ 85

12,25 ...................... 236

Jakov1,12 ........................ 155

2,13 ........................ 178

5,1-4 ....................... 352

5,1-5 ....................... 372

5,1-6 ....................... 170

5,7 ............................ 61

5,7.8 ....................... 177

5,20 ........................ 251

1. Petrova1,4 .......................... 253

1,15.16 ................... 102

1,18.19 ................... 326

1,23 .......................... 38

2,11 .......................... 53

2. Petrova1,2-7 ....................... 282

1,16 .......................... 43

3,12 .......................... 69

1. Ivanova1,2 ............................ 43

1,9 .......................... 158

2,3 .......................... 313

2,3-5 ....................... 144

2,6 ............................ 60

2,15.16 ..................... 55

3,1 .......................... 191

3,5.4 ....................... 311

3,24 ........................ 313

4,8 .......................... 211

4,11 ........................ 245

5,11.12 ................... 259

5,14.15 ................... 148

Juda1,22.23 ................... 236

Otkrivenje1,3 .......................... 133

1,5 .......................... 162

3,8.17 ..................... 117

3,17.18 ................... 158

3,18 ................. 117,311

3,20 ........................ 235

3,21 ........................ 117

6,11 ........................ 180

12,10 ...................... 166

14,6.7 .............. 227,228

14,6-14 ..................... 79

16,15 ...................... 319

17,14 ...................... 421

18,1 .......................... 79

18,5.6 ..................... 179

19,6-9 ..................... 421

19,8 ........................ 310

20,11.12 ................. 318

22,4 ........................ 180

22,12 ...................... 310

22,17 ............... 235,412

295

ABRAHAM, poziv 36,286

predstavnik Boæji 286

vjera i posluπnost 269

Adam i Eva, iskuπani da posumnjaju u

Boæju rijeË 108

odijelo od svjetlosti 310,311

odjeÊa od smokvina lista 311

uËili od prirode 18

Aneli, otkupljenici uzdignuti iznad

anela 163

pomaæu traæiocima istine 44,59

pomaæu radnicima za Krista 149,

197,232,388

sluæba 176,177,298,318,332,341,

342,373

sveti aneli i Sotona 72

zainteresirani za otkupljenje 102,

190,192,197,237

Apetit 334,346

Autori, nevjerni 41,108

BALTAZAR 259

Biblija, istine prikazane skrivenim bla-

gom 104

kako je razumjeti 59,60,111-113

nagrada za istraæivanje 111-114,133,

134

svi je mogu razumjeti 36,39

u odgojnom radu 41,42,334

zaπto nije shvaÊena 38,39,104-106,

108,110,111

Biser, usporedba 115,118

Blago, nebesko 103-114

stari obiËaj skrivanja 103

Bliænji, Kristova definicija 376

Bog, dugo trpljenje 177

laæno prikazan od strane Sotone 204,

414,415

naπ Savjetnik 172

osvetnik svojeg naroda 177-180

Bog novca, sluæba 199-201,302

Bogataπ, nerazumni, usporedba 360

Bogataπ i Lazar, bogati i siromaπni, otu-

ivanje 254

usporedba, zaπto je ispriËana 263

Bogatstvo, ljubav prema bogatstvu 52,

55,56

nagomilano, bezvrijedno 266

nagomilano, prokletstvo 352

oslanjanje na bogatstvo 394

upotreba, vidi Novac

Bolnice, nijedna u Kristovo vrijeme 261

Boæja RijeË, pri obraÊenju i posveÊenju

99,100

pri stvaranju i rastu sjemena 80,81

sjeme, posljedice primanja 38,59-61,

129-132

svjetiljka 406,407

u prirodi, objavi i providnosti 125

Boæje obliËje, u ljudskoj duπi 194

Boæji zakon, davanje 276

mjerilo na sudu 283,314,316

ograda oko vinograda 287

prijepis Njegovog karaktera 305,315

Brige, svjetovne 51,52

CARINICI i greπnici, Kristovo djelo za

185,186,368

Cilj, u æivotu 331,332

Crkva, Bog je voli 142,165,166,176

Boæje orue 70

Boæja namjera 284-291,296

Boæja ocjena 298

dobro i zlo u Crkvi 71,122,123

Kristova 118, vidi Ljubav

neobraÊeni vjernici 270

odvaja vjernike od 71,72,249,250

prednosti 317

prilagoava se svijetu 315

usporeena s Izraelom 296-306

Crkveni, sajmovi i svetkovine 54

zavjet 279

OpÊe kazalo

(295)


»UDA, ne umjesto zakona i proroka

265,266

DANIEL, posveÊenje 351

u malim stvarima 356

visoki sluæbenik i prorok 350,351

vjernost 332

Dar pronalaæenja, Boæji dar 349

Darovi ugodni Bogu 359

Davanje 300

Bog uæiva u davanju 141

naËelo Kristovog kraljevstva 259

uvjeti primanja 142,143,148,149,

369,370

Deset djevica, usporedba 405

Desetina, i darovi 144,292,293,300

Djeca, i mladi, duænosti u domu 345

Kristov primjer 83,345

poduka, pouke iz prirode 80-88

Djela, iskrenosti 272

ispit vjere 312,313

ljubavi 283

Djevice, mudre i lude 406,411,412,414

Dobri Samarijanac, usporedba 376

Dobro tlo, sluπatelji 58-61

DomaÊin, usporedba 124

Drugi dolazak Isusa Krista 318,319,420

kako ga ubrzati 69

opomena, zaπto je upuÊena 228

priprema 325

vjeruju u drugi dolazak, dvije sku-

pine 406

Druπtvene, prednosti 338,339,352,353

zla, jedini lijek 254

Duga, oko Boæjeg prijestolja 148,386

Duænici, postupanje 247

EGIPAT, Izraelci u 286

FARAON, kako je otvrdnuo 84,85

Farizeji, Kristovo djelo za 369

odbacivanje istine 59

Fiziologija 347,348

GALILEJA, jezero, mjesto Isusovog pou-

Ëavanja 33,34

Galilejci, pobijeni u Hramu 212,213

Genezaretska ravnica, mjesto uspored-

be o sijaËu 34

Glas, kultura 102,335

Glazba 299,301

Gostoljublje, po Mojsijevim rijeËima

220

GoruπiËno sjeme, usporedba 76

Govor, talent 335-339

Gradski æivot 54,55

Graanska vlast u sluæbi Crkve 73,74,

248,249

Graanski sukobi 253,254

Grijeh, bez opravdanja 316

posljedice gajenja 279

Gunanje 363

HEBREJSKI narod, Boæja namjera osu-

jeÊena 214,215,268,269,290-296

Boæja namjera s 220,221,229,284-

290

i Samarijanci 380,381

iskljuËivost 185,219

ljubav prema svijetu 366

odanost tradicijama i ceremonijama

34,35,38,39,105,292

poduka 23,24,218,286-288,289,298,

299

samopravednost 185,209,294,390,

400

sebiËnost 291,292

sudbina 295,296

Hebrejski sustav, Krist temelj 35,105,

126

za naπe prouËavanje 133

Hebrejski uËitelji, laæni pastiri 185,186,

192

ljubav prema razmetanju 297,298

protivljenje Kristu 22,185,186,273-

276,293-295,304,305

samopravednost 276

sebiËnost 292,293

zamjena boæanskog nauka ljudskim

18,35,38,39,105,110,292,304

Henok 332

Hitrina 344

Hram, ËiπÊenje 273

kula u vinogradu 288

Hvaliti Boga 129,162,298-300,338,420

uskraÊivanje hvale 383

Hvaliti Ëovjeka 161,162

ILUSTRACIJE, Isus se njima sluæio 17-

22

Imanje, prijenos 253

Inkarnacija 17

Intelektualna æivahnost, posluπnoπÊu

Boæjem zakonu 288,346

IskljuËivost 353

Ivan Krstitelj 274,276,277

Izgubljena ovca, usporedba, prilika 185,

186

297

ovaj svijet 190,191

Izgubljeni novËiÊ, usporedba 192-196

Izgubljeni sin, usporedba 198

IzljeËenje 419

Izrael, iz Egipta do Kanaana 286,287

kraljevstvo 290

trebao biti uËitelj Evanelja 290

vidi Hebrejski narod

JEDNOSTAVNOST, pri odgajanju djece

83,84

u evaneoskom radu 231,232

Jeruzalem, razoren 295,296

Jezik 336

Josip, Kristov predstavnik 286

Joπua, sin Josadakov, i aneo 166-170

Juda, Kristovo postupanje prema Judi

73

KAJIN i Abel, ærtve 152

Karakter, Boæja procjena 403

izgradnja 331,332

je snaga 340,341

okuπan u malim djelima 355-360

pojedinaËna odgovornost za karak-

ter 411,412

preobraæenje 97-102,114,133,134,

163,250,266,311,342,419,420

razvoj uz pomoÊ krπÊanskog rada

330,342,353,354,361

treba biti savrπen 330-332

Kasni sati 346

Kaste 386

Knjige izvjeπtaja na Nebu 294,299,361,

404

Kraljevstvo Boæje, hebrejske zamisli 77

narav i razvoj 76-78

opisano rastenjem sjemena 35

suprotnost zemaljskim kraljevstvima

76

Kraljevstvo Izraelovo, prostranstvo 290

Kraljevstva ovoga svijeta, pobjeuju si-

lom 77

Krist, boæanska narav 17,33,36,38,169,

244

Ëuda izljeËenja 33,34,273

dijete 83,345

drvodjelja 345

kao Stvoritelj 18

metode 77,338,418

Njegova ljubav 118, vidi Ljubav

Njegovi sluπatelji 19,21,22,76,95,

185,186,219,273,338

otkriven preko Crkve 285,286,296

progonstvo 171,293-295

rizik 196

Sudac 74

temelj hebrejskog ureenja 34,126,

127,290

tuga nad Jeruzalemom 302

u ljudskoj naravi 136,129

u prirodi 81

uËitelj 17-27,35,40,43,124,127,186,

192,273,288,338,368,369,377-380

umro bi za jednu jedinu duπu 187

vjernost Boæjem zakonu 171,282,

304,311,312

voa i uËitelj Izraela 23,24,287,288

zajedniπtvo s Njim 129

Zastupnik 148,156,168,169

zrno bisera 115

vidi i Ærtva

Kriticizam, Biblije 38-40

plod samopravednosti 151,210

pokajanih greπnika 190,210

propovijedanja Evanelja i propo-

vjednika 43-46

KrπÊanski rad, 279,281-283,300,303

korist 58,68,69,353,354,361,373,

374, 388,389

motivacija 48-50,283,349,402,403

nesposobnost za krπÊanski rad 365

prilike 191,193-197,229-236,339,

343,344,370-375,386,387

priprema 333-335,354

taktiËnost 339, vidi Pogreπke

zanemarivanje 279,280,291,292,

303,304,355,362

KrπÊanski rast 65-67,78

KrπÊansko iskustvo, odnos 125,298-

300,338,339

Kuhanje 359

Kuπnje, naπ pomoÊnik u kuπnjama 155

Kvasac, usporedba, dvostruko znaËenje

95,96

LAKOMOST, 253,254,267,318

je smrt 259

Laskanje 161,162

Lazar iz Betanije, uskrsnuÊe 265

Laæna braÊa 122

Lice, uljepπano 102

LijeËnik, sposobnost od Boga 349

Lijenost 343,345,346,352,353,364,365

LJILJANI, misliti o njima 19

Ljubav, istinska 101,258,384,385

u sluæbi i ærtvovanju 49


prema braÊi 144

plod oprosta 210,211,251

pobuda za posluπnost 209,283

u evaneoskom radu 235,284

kvalifikacija za Nebo 158

ljubiti Boga umom 333

Ljubav, Boæja, Kristova ljubav prema

greπnicima 118,157,185-197,387

ne moæe opravdati grijeh 316

prema greπnicima 186,187,194,204,

222,223,233,234,386,388

prema svojemu narodu 142,165,166

,175,176,298

prethodi pokajanju 189,202

Ljubazne pobude i osjeÊaji, odgovor-

nost za njih 352,353

Ljubitelji zadovoljstava 54,55,270

Ljulj, usporedba 70-75

MALE stvari, dareæljivost u 383

primjer Daniela i Isusa 356,357

vjernost 355,356,360

Manualni rad 334

Kristov primjer 345,348,349

Boæji suradnici u radu 349,350,359,

360

Mesija, hebrejsko oËekivanje 35,76,77

Milost Boæja, sredstvo obraÊenja 96,97

naπa jedina nada 250

Misionarsko djelo, kod kuÊe 196

meu mladima i djecom 345

Mojsije, u rasjelini stijene 162

Molitva 129,168,169,171-175

bogataπa Abrahamu 264

farizeja i carinika 150-152

Kristova za Petra 156

Kristove pouke o molitvi 81,140,

150,164

Njegov primjer 139,140

nauk 142

odgovori na molitvu 61,143,174,

205,206

razbojnika na kriæu 264

svakidaπnja 341

Svetim Duhom 147

tajna 149

traæiti da bismo dali 88-91

ustrajnost 143,172-175

uvjeti 143

uz prouËavanje Biblije 113

za izbavljenje od Sotonine sile 166,

168,169

za mudrost i sposobnost 146

za zalutale 250

Mrtvi, hebrejska shvaÊanja o stanju

mrtvih 263

stanje 270

NAGRADA, Bog uæiva u nagradi 361

miloπÊu, a ne zaslugom 397,401-404

pravednih 179,180,361,373-375,388,

389,395-397

Nauk, biblijski 107,125,126

Krist ga poduËavao 38,39,127,128

Krist u starozavjetnom biblijskom

nauku 34,35,39,126-128

Navike, oblikovanje 356

sila zla 281

Nemarnost 247,280

Nepovjerenje, u sebe 155,160,161

NevjerniËki pisci 41,108

Nevolje, koristi od nevolja 47,48,61,

143,175

svrha 213,214

æidovske zamisli o nevoljama 213

Nezahvalnost 198-201,291,292,302

Neznaboπci, Boæja namjera s 286,289,

290,418

djelo Svetoga Duha meu neznaboπ-

cima 385,386

Noino i naπe vrijeme 178,179,228

Nositelji svjetla 414-421

Novac, uporaba 256,261,262,266,351,

352,370-372

darovi, ali ne umjesto krπÊanskog

rada 343

OBE∆ANJA, Boæji uvjeti za 143-145

Obitelj, odgovornost za duπe u obite-

lji 194,195,224,225

simbol 290

ObliËje Boæje, u ljudskoj duπi 194

ObraÊenje 96-99, 163

djelo Biblije prilikom obraÊenja 100

povrπno 47,48

Obrazovanje, duhovno, umno, fiziËko

330,334,336,344,345,348,349,

353-355,359,360

posljedice 114,131-133,333,334,

341,342,418,419

u vjeËnosti 134,332

viπe 22-27,108,285-290,299,334

Odgovornost, izbjegavanje 363,364

OdjeÊa, grijeha, skinuta 168-170,206

pravednosti 169,170,206,267,299,

310,311

Odvojenost od Boga, greπnikova æelja

200

299

Ogovaranje 45,46

Opomena, od Izraela 302-306

Opravdanje djelima, hebrejski nauk

209,390,400

Oprost, neograniËen 243-245

posljedice primanja oprosta 251

Optuæivanje, djelo Sotone 166-168,190,

341

plod samopravednosti 151,210

Osobni napori, u krπÊanskom radu

57,58,197,229,300,301,343,386,

387

Osveta 171,172

Otac, Bog 141,142,388

Njegovo pravo na sluæbu 282,283

Otkrivenje, trebamo ga prouËavati 133

Otkupljenje, nauk o vjeËnosti 134

plan, joπ se ostvaruje 127-134

svrha 162,163,266

svi blagoslovi preko otkupljenja 301,

302,326,362

Otpadnici, Kristov poziv 218

Ozbiljnost u krπÊanskom æivotu 280

OzraËje, duhovno 298,339,419

PASTIR, dobri 186-191

Pavao, zadatak 36

Petar, o nagradi 395

pad i podizanje 152-156

pitanje o oprostu 243

Pilat, pokolj hodoËasnika 213

svjedoËenje za Krista 294

Pjevanje, Izraelci 298,299

na Nebu 197,207

Plodovi karaktera 61,67,68,285,289,

296,297,301,306,385,386

Pokajanje, hebrejske zamisli o pokaja-

nju 189

izvor 202

njime se ne moæe steÊi spasenje 189

Pokvarena komunikacija 337

Pomirenje s braÊom 144

Poniznost 402,404

nije nemarnost 363

promatranjem Krista 159,160

Poraz pretvoren u pobjedu 331,332

Poslovi, i vjera 26,27,51,52,101,343,

349,350,359,360

marljivost u 343

Poslovni ljudi kao radnici za Krista 350

obrazovanje i priprema 350

Posluπnost, blagoslov 287-290,305

Boæjem zakonu 247

Boæji zahtjev za 284,296,301,302

dokaz obraÊenja 313

Kristov primjer 282

kuπnja karaktera 283

objavljena u prirodi 81,82

pobude za 283

spasenja 117,142-145

uvjet za razumijevanje istine 112

Posljednji dani 79,269

opasnosti u 170,171,228,414,415

Posrnuli, Boæji primjer, prema Sotoni

72

kako postupati s njima 71,72,248-

251,337,386-388

Kristov primjer, prema Ëovjeku 73,

185-197

Sotonin posao da ih obeshrabri 190

zanemarivanje i kritiziranje 190-192

vidi Ljubav

PosveÊenje 36,37,48,49,58,101,116-118,

142,143,159,160,163,223,312,350,

359,360,384,393,394,395,402,

403,419,420

Danielov primjer 350

djelo cijelog æivota 65,66

kuπnja 283

PouËavanje usporedbama, popularnost

21

utjelovljenje primjer 17

Pozornost, kako je zadobiti 338

Pravednost, Boæji zakon mjerilo

pravednosti 314

dar Boæji 310,311

definirana 312

odjeÊa pravednosti 169,170,206,267,

299,310,311

Prijatelj, koji je doπao u pola noÊi,

usporedba 139

Prilike, posljedice zanemarivanja

292,293,302,303,360

Primjer, sila 304,339,340,383

Priroda, nesposobnost Ëovjeka da je tu-

maËi 107

pouke 17-24,33,62-65,80-88,107,125,

126,289,302

zakoni i Boæji zakoni 305,347,348

Priznati grijeh 144,151,152,158,160,

202,204

kako trebamo primiti 249,250

Priznati Krista 124,125,262

Prognanici iz druπtva, Kristov rad za

185,186,233,234,388

Progonstvo 74

kako se suoËiti 172,173

Kristovo 171


Njegovih sljedbenika 171,172,177-

179,308

Propovijedanje Evanelja, Hebrejima

222,229,287,308

izvor snage propovjednika Evane-

lja 130,131

okuplja i dobre i zle 122

opasno ga je odbiti 237

posljednji poziv 237

potreba svijeta 254

poziv Evanelja, zaπto je odbijen

222-225

preko patrijarha 126

teme 40

upozorava na drugi dolazak 226-228

za sve 228-235

Propovijedi, moderne, bez sile 40

ProroËanstva, vaænost prouËavanja 133

RABINI, nauËavanja, suprotna Kristovi-

ma 38,39

vidi Hebrejski uËitelji

Rad u kuÊi 344,359

Radnici, duænost, odreÊi se svega 37

istoËni obiËaj unajmljivanja 396

izvori 148,149,197

Kristov primjer 233,254,326,331,

338,339,345,348,349,357,358

kvalifikacije 398,402,40

moguÊnosti koje stoje pred radnici-

ma 333

poslovni ljudi kao radnici 350,351

siromaπnima i prognanima 232-236

trebaju imati imaju praktiËno isku-

stvo s RijeËju 43

trebaju propovijedati rijeË 39-41

u skromnom æivotu 234,235

usporedba 390

viπim slojevima 229-232

za Krista 124,125,191,301,325-328,

342,343,358,417

zadaÊa, kod kuÊe 194-196

Radost 290

Krist izvor 162

nemoguÊa sebiËnima 364

radost u Gospodinu 361,403

Rastenje u krπÊanskom iskustvu 65,66

Ratarski rad, pruæa duhovnu pouku

26,27,33,50,51,56,57,63-68,87,

88,289

Razgovor 102,125,161,162,196,299,

300,336-339,341,342,363

Kristov primjer 336,338,339

otkriva poteπkoÊe 146

Razmetanje, na bogosluæju 297,298

Razmiπljanje 59,60

Red, i metoda 344

RijeËi, Krist ih je dobio od Boga 139

aneli ih biraju za nas 149,341,342

Roditelji, ljubavi prema dobitku 53

opasnosti ohrabrivanja nevjernosti

djece 45,46

prema uæicima 54,55

Roditelji i uËitelji, duænosti prema djeci,

trebaju hrabriti jednostavnost i

skromnost 83,84

koriπtenje vremena 345

odgovornost 195,224,225

postupni razvoj 82-84

uËiti pravim navikama u jeziku 337,

338

Rodoslovlje, duhovno 268

SAMARIJANAC, dobri, usporedba 376

prikazuje Krista 381

Samodovoljnost, farizeja 150,158

opasnost od gajenja samodovoljno-

sti 155

Petrova 152

tvrdnja “Ja sam spaπen” 155

Samokontrola 108,334,335

Samopoznavanje 158

kako ga steÊi 159,160

Samorazvoj, prva duænost 329,330

Samouzviπenje, Hebreja 294

Savjest, guπenje 84,85

sloboda 77

Savrπenstvo 420

tjelesno, umno, moralno 330-333,

336,349,358

za sve 315,316

SebiËnost, prekrπaj Zakona 392

uskraÊuje Nebo 364,365,388,389,

413

SijaË, istine, Krist 33-35,70

evaneoski radnici 36,37,63

usporedba 33

vjera 64,65

zablude, Sotona 37,71

Sila, Evanelje se njome ne sluæi 74,235

Sinovi Boæji, Krist naπ uzor 282,283

SiroËad 386,387

SirofeniËanka, vjera 175

Siromaπni i napaÊeni, Boæja skrb za njih

256,370

duænosti prema njima 247,248,261,

262,268,417,418

zanemarivanje 371,382,383

301

Siromaπtvo i patnje, zaπto su dopuπte-

ni 388,389

Sjeme, Boæja rijeË 37-43

Boæja sila u rastu sjemena 63

raste potajno, usporedba 62

sijanje, pouke iz 80-88

Skepticizam, uzroci 44-46,340,341

Sluga, nezahvalni 245

Sluπatelji, kamenito tlo 46-50

kraj puta 43-46

trnovito tlo 50-56

Sluæba Evanelja, izvor sile 63-65

siromaπnima i napaÊenima 373,388

potpora 300

tijelu, prethodi sluæbi duπi 233,338,

339,389

Sluæba, zakon æivota 300,301,326,363

zemaljska priprema za nebesku sluæ-

bu 362,363

Kristov primjer 282,326,338,339,

345,348,349,357,358

radosna 364

pobuda za sluæbu 49

Sluæenje sebi 201,270,364,365

Crkve i svijeta danas 302-304

Izraela 290-293,303

Smrt sebi, opisana smrÊu sjemena 86,87

Smokva, drvo, usporedba 212

Snaga, talent 348

Sotona, autor sumnje 108

kriticizma i optuæivanja 45,190,296,

341

kuπnji i obeshrabrenja 156,167-169

pomagaËi 45,46,280,341

obrana protiv Sotone 168,169,172,

173,178,179

postojanje, zaπto je produæeno 72

u posljednje dane 171,172,178

Spasenje, dar, ali kupljen 116,117

Spoznaja Boga, izvor naπe sile 354

Stariji brat, u usporedbi o izgubljenom

sinu 207-209

Strah, istinski 161

Strpljivost 60,61

Stvaranje, Boæja namjera sa 290

Subota, i pouke iz prirode, 25,26

SuÊut 244,245,385-388

Sud 178,179

istraæni 310,312

opisan æetvom 74,75

Sudac, nepravedni, usporedba 164

suprotnost Bogu 165

Sudovi, graanski, nepravda na sudo-

vima 171

pozivanje na sudove 248,249

Suenje bliænjima 71,72

Sukobi, Krist ih je izbjegavao 377,379

treba ih izbjegavati 40

Sumnja u Boæju rijeË 108

Suradnja Boga i Ëovjeka 82,279,282,

283,349,350,361,403

uvjet 350

Svadbena, gozba, usporeena s velikom

veËeri 307,308

povorka, na Istoku 405,406

Svadbeno ruho 309-312

Sveti Duh 56,70

darovi 327

djelovanje Svetog Duha zabiljeæeno

361

grijeh protiv Svetoga Duha 56,218,

236,237,281

i evaneosko djelo 149,328

i preobraæenje karaktera 419,420

i uËenje preko prirode 24

izlijevanje 121,327

meu neznaboπcima 385

molitva za Svetog Duha i preko Nje-

ga 147

odgovara na æelje srca 206

plod 61,68,69,385

ponovit Êe se 121

pri stvaranju 415

pri obraÊenju 96,408,411

tumaË Biblije 36,59,110,113,127,

131,132,408

u RijeËi 132

udahnut Kristu 139

ulje kao simbol 407

Svetiπte, hebrejsko, Krist arhitekt 349

Svetkovina, sveta, znaËenje za Hebreje

219-221

Svetost 48,49

ne veliËa se 159,160

SvjedoËenje za Krista 125,262

Svjetlo, Krist 416,417

naπe veÊe od Izraelovog 317

svi ga dobivaju dovoljno 265,266

u dobrim djelima 415-417

©TEDLJIVOST 334,352

TAJNE Evanelja 128,129

Talenti, darovi Duha 327,328

neupotrijebljeni, propadaju 364,365

prirodne i steËene sposobnosti 328-

353

umnoæeni upotrebom 353


upotreba 329

usporedba 325

vraÊeni 360

Tama svijeta, neshvaÊanje Boga 415

Teorija, bez prakse 215,278,279,292,

294,303,304,383

Teret zemlji 216

Tradicija 34,35,38,39,105,111

Traæitelji istine 116

Trenuci, vrijednost 342-344

Tuga i æalost, uzroci 162

U»ENICI Kristovi 393-395

UËitelj zakona, ispituje Isusa 377

mladi, Isus ga iskuπava 390-393

poziv 248,249

Uhode, oko Krista 22

Ukor, duænost 248,249

Kristov 192

u ljubavi 337

Ulje, simbol Svetoga Duha 407

Umna vjeæba 332-335,344

Uniπtenje, Jeruzalema 213,269,295,

296,309

pri kraju svijeta 179

u Noine dane 178

za Boga neobiËan posao 123,190

zlih 75,84,85,123

Upravitelj, nepravedni, namjera 368,

369

usporedba 366

Upraviteljska sluæba 256,261-263,266,

268,269,361,369-375

UskrsnuÊe, ilustracija 87

zlih 270

Usluænost 102,336

Usporedbe, farizeji ih razumiju 35,192

Kristove, izvor 20-22

vrijednost 24,80-88

Utjecaj, imaju svi 339,340

Kristov 339

opisan æetvom 85

sila 224,304

Uzimanje, naËelo Sotoninog kraljevstva

259

Uzrok i posljedica, odnos pokazan u

prirodi 84

VE»ERA, usporedba 219

Velikoduπnost, u sijanju sjemena 85,86

Vinograd, Gospodnji 214-216,282,284,

285,296,298,301

usporedba 284

Vjera 158,172,358,360

i Boæja obeÊanja 205,206

i djela 312

i ljubav 404

pri prouËavanu Biblije 59,112,113

u molitvi 145-149

u prirodnom i duhovnom sijanju 64,

65

æene SirofeniËanke 175

Vjernost 402-404

Vrijeme, milosti, ne nakon smrti 123,

260,263,270,271,319

upotreba 342-346, 373

Vrt srca 87,88

ZABAVA 53-55,334

Zaboravnost, grijeh 358,359

Zahvalnost 299,300

Zajedniπtvo s Kristom 361,373,374,

388,413

Zakidanje Boga 266,371,372,383

Zakon, blagoslovi posluπnima 288-290

i Evanelje 128

i proroci 39,127,128,265

ispunjava se ljubavlju 283,377-379,

381,382,384,385,392

Krist ga je poπtovao 171,282,304,

311,312

moralni i fiziËki, nepoπtovanje 108,

109,291,305

poπtovan u Kristu 378

potisnut u stranu od danaπnjih uËi-

telja 305

potisnut u stranu od hebrejskih uËi-

telja 278,292,304

utvren Njegovom smrÊu 314

uvjet za vjeËni æivot 377,391

Zdravlje 346

posluπnoπÊu Boæjem zakonu 288

ÆETVA, duhovna pouka iz 84,85

Ærtva, Kristova 36,49,120,191,196,326,

381,382,393

Ærtvovanje, ispit ljubavi 49

Kristov primjer 282

opisano sijanjem sjemena 86,87

samoga sebe 259

303

Sadræaj

Predgovor ............................................................................... 5

Usporedbe kao naËin pouËavanja ........................................ 7

“Izie sijaË da sije” ............................................................. 14

“Najprije donosi stabljiku, zatim klas” .............................. 35

Ljulj ....................................................................................... 40

“SliËno goruπiËnom zrnu” ................................................... 44

Druge pouke od sijanja sjemena ....................................... 48

“Kraljevstvo je nebesko sliËno kvascu”............................. 56

Skriveno blago ..................................................................... 63

Dragocjeno zrno bisera ....................................................... 73

Mreæa .................................................................................... 78

Novo i staro ......................................................................... 80

Traæiti da bismo dali ........................................................... 88

Dva molitelja ........................................................................ 97

Zar Bog neÊe svoje obraniti ............................................. 107

“Ovaj prima greπnike”....................................................... 119

“Izgubljen i naen” ........................................................... 130

“Ostavi je joπ ovu godinu” ............................................... 140

“Izii na putove i meu ograde” ..................................... 145

Mjera opraπtanja ................................................................ 160

Dobitak koji postaje gubitak ............................................ 167

Nepremostiva provalija premoπtena ................................. 172

Govoriti i Ëiniti .................................................................. 182

Gospodnji vinograd ........................................................... 191

(303)


Bez svadbenog ruha .......................................................... 209

Talenti ................................................................................. 218

“Stecite sebi prijatelje laænim bogatstvom” .................... 250

“Tko je moj bliænji?” ......................................................... 257

Nagrada milosti .................................................................. 268

“U susret zaruËniku” ......................................................... 280

Biblijski navodi ................................................................ 291

OpÊe kazalo ....................................................................... 295

1 ellen g. white isusove usporedbevjesnici.net/dokumenti-pdf/isusove-usporedbe.pdfnjihove uhode...

Documents