44 BROJ 2/ 1012 • 15. JanuaR 2014.Preporod

Nove knjige

Piše: hilmo neimarlija

Knjiga Fikreta Karčića Metodi istraživanja u islamskim nau-kama izašla je ovih dana u iz-danju El-Kalema i Centra za

napredne studije u Sarajevu. Kao prvi metodologijski vodič za istraživanja u islamskim naukama, ovo djelo ima ne-posrednu važnost za mlade istraživa-če na području islamskih nauka, ali i ši-ru naučnu i općekulturnu značajnost.

U uvodnoj bilješci autor naznačava da je koncept integracije znanja osnovna premisa na kojoj se zasniva njegova knjiga, a to zna-či kombinaciju metoda tradicionalnih islam-skih nauka i savremenih društvenih nau-ka i, sljedstveno tome, mogućnost istraživa-nja kako normativne religije (religijski izvo-ri i učenja u tekstovima) tako i praktičnog is-poljavanja religije (živa religija). Knjiga pru-ža sistemski pregled istraživačkih postupaka u islamskim naukama, sa uvodnim razjašnje-njem ključnih pojmova, završnim izborom referentnih djela na arapskom, engleskom, njemačkom i turskom jeziku i prikazom ele-menata za izradu istraživačkog projekta na području islamskih nauka. Obrađeni su istra-živački postupci u baznim islamskim nauka-ma, u analizama teksta Kur’ana i teksta Ha-disa i u proučavanjima islamskog naslijeđa, zatim historijski, komparativni i etnografski metod, te tehnike i operativne faze biblioteč-kog istraživačkog rada.

U prvom poglavlju definirani su ključni pojmovi. Za temu knjige Karčić je izdvojio kao ključne pojmove: metod, metodologija, istraživanje, vrste istraživanja, faze istraži-vačkog postupka, islamske nauke i metodo-loški pluralizam u islamskim naukama. Poj-move je odredio oslanjajući se na opće i spe-cijalističke leksikone, i za naše prilike su sva-kako posebno značajni određenje islamskih nauka i metodološkog pluralizma u islam-skim naukama, te definiranje autoriteta, tradicije, zdravog razuma i medijskih mito-va kao alternativa ili protivpojmova istraži-vanju.

Historija i logika metoda istraživanja u islamskim naukama U drugom, najopsežnijem poglavlju,

obrađene su izvorne vjerske, historijske i logičke odrednice i najznačajnija postignu-ća tekstualne analize kao temeljnog i tradi-cionalno dominantnog metodološkog pri-stupa u islamskim naukama. U ovom pristu-pu autor je utvrdio metode istraživanja ko-ji nisu ograničeni na pojedinačne discipline u islamskim naukama već imaju opće važe-nje i karakteriziraju ono što je zajedničko u primarnim naučnim istraživanjima i njiho-vom razvoju u tradicionalnim duhovnopovi-jesnim vidicima islama. Riječ je o modusima tekstualnog pristupa Kur’anu i Sunnetu kao glavnim izvorima islamskog učenja, pristu-pima za koje je Kur’an objavljena Božija riječ, a Sunnet normativna praksa poslanika Mu-hammeda, alejhi-s-selam, i potom o modusi-ma pristupa vrijednostima, dokumentima i

ustanovama islamskog nasljeđa kao tekstu-alno formuliranog muslimanskog razumije-vanja i tumačenja islamskog učenja.

U tri naredna poglavlja obrađeni su histo-rijski, komparativni i etnološki metod kao metodi u islamskim naukama koji sinteti-ziraju tradicionalne muslimanske načine istraživanja i savremene postupke u druš-tvenim naukama. Svaki od ovih metoda Karčić je predstavio na temelju reprezen-tativnih savremenih naučnih tematizacija i klasičnih muslimanskih iskustava i u obli-ku konkretne prezentacije ili primjene. Bu-dući da su u islamskom naslijeđu i literatu-ri o islamu u našem jeziku uglavnom pri-sutni bez širih naučnih ili čak i užih dis-ciplinarnih pojmovnih određenja, poseb-no etnološki metod, ovi metodi su u Me-todima istraživanja u islamskim naukama stekli onu osnovnu metodološku defini-ciju koja ih na općevažeći način legitimi-ra kao naučne metode u islamskim disci-plinama. Ovo se napose odnosi na etno-loški metod ili istraživanje na terenu, ko-ji među muslimanima ima dugu tradiciju i kojemu su muslimanski naučnici i istra-živači u prošlosti pružili doprinose što imaju općečovječansku kulturnu vrijed-nost. Kao reprezentativne primjere tih postignuća autor navodi djela i citate iz djela Ahmeda ibn Fadlana iz desetog stoljeća, Ibn Batute iz četrnaestog sto-ljeća i Evlije Čelebije iz sedamnaestog stoljeća, a kao obrazac primjene ovog metoda u aktualnim prilikama u na-šoj sredini daje metodske elemente za obavljanje istraživanja o obilježa-vanju Ajvatovice.

U šestom poglavlju razmatraju se metodska pitanja bibliotečkog istra-živanja, pružaju osnovne informa-cije o povijesti biblioteka u svijetu i kod muslimana, i daju upute za obavljanje istraživačkog rada u biblioteka-ma. U sedmom poglavlju navode se referen-tna djela za najširi okvir pitanja koja pripa-daju u područje metodologije islamskih na-uka. Prvu cjelinu čine klasična i novija djela na arapskom jeziku, a u drugoj cjelini su re-ferentna djela na engleskom, njemačkom i turskom jeziku. U osmom, posljednjem po-glavlju, dati su elementi istraživačkog po-stupka u sažetom određenju i na temelju projektnog obrasca koji je usvojen na ame-ričkom Univerzitetu Emori.

Doprinos sistemskom definiranju islamske nauke Djelo Metodi istraživanja u islamskim na-

ukama je, prema uvodnoj napomeni autora, prvenstveno namijenjeno mladim istraživa-čima Budući da i u našoj sredini imamo sve više mladih ljudi zainteresiranih za bavljenje različitim temama i pitanjima koja ulaze u širi okvir islamskih nauka, razumljiva je važ-nost i korisnost ovog izdanja za te mlade lju-de i za institucije u kojima njihov rad može dobiti institucionalnu formu. Može se, stoga, računati na produktivan djelatni život ove knjige u budućnosti, na njezino neposredno korištenje i na konkretne učinke njezinog korištenja. Međutim, vrijednost Karčićeva

djela ne iscrpljuje se u funkcionalnom zna-čenju udžbeničkog izvora važnih informaci-ja i tehničkog uputstva.

Metodi istraživanja u islamskim naukama uključuju sistemsku definiciju islamske na-uke i svakako su značajan prilog otklanja-nju ili barem umanjivanju prisutnosti pro-izvoljnih mnijenja i predrasuda u našoj sre-dini o religijskim naukama uopće i islam-skim naukama napose. Kod nas je, naime, odavno evidentna, ali još nikada nije do kraja osviještena “unutarnja” muslimanska zbr-ka u imenovanju, predstavljanju, zastupa-nju toga što se, najčešće neutemeljeno i ne-rijetko proizvoljno poistovjećuje s islam-skim naukama. Mjerodavno i jasno razumi-jevanje islamskih nauka, napose nauka koje se odnose na vjerske izvore i ustanove isla-ma i nauka koje se odnose na musliman-ska svjedočenja i manifestiranja islama, mi-ješa se sa različitim ideologijskim, apologij-skim i personalnim mnijenjima o tome što bi islamske nauke po sudu nosilaca tih mnije-nja trebale biti. Zahvaljujući tome, nekom-petentni pojedinci, među kojima ima onih

koji ne razlikuju ono što se može znati i ono što tre-

ba razumjeti, ko-ji, dakle, ne dopiru do razlike između sazna-vanja onoga što se saznaje i spoznavanja onoga što se spoznaje, pišu tekstove o emi-nentno naučnim temama islama i ti teksto-vi i prijevodi takvih tekstova se objavljuju. U isto vrijeme evidentno je funkcioniranje “vanjskih” svjetovnih predrasuda o neposto-janju stvarnih veza između islama, i drugih religija, i nauke, i te su predrasude jednim dijelom razblaženi izrazi ranijih predrasuda o uzajamnom suprotstavljanju i isključivanju religije i nauke. Drugim dijelom one su po-sljedica banalizacija vjere i nauke u najče-šće dobronamjernim, a zapravo kvazinauč-nim ili pseudonaučnim predstavljanjima ra-zličitih religijskih tema.

Premda se radi o Kratkom uvodu, kako gla-si podnaslov Karčićeve knjige, koja zapre-ma sto i nekoliko stranica, ovo je ujedno i pr-vi sistematičan, utemeljen i dokumentiran rad na našem jeziku o punovažnim modusi-ma istraživanja u islamskim naukama. Kao izvorno, pionirsko djelo na jednom važnom području islamskih nauka, - na području na kojem se one reprezentativno određuju kao islamske i kao nauke, - ono je, dakle, i va-žan domaći prilog kako metodologiji islam-skih nauka tako i metodologiji društvenih nauka i naučnoj metodici uopće. Za poja-

vu ovog djela može se reći da je događaj za našu muslimansku akademsku zajednicu, u mjeri u kojoj možemo govoriti o takvoj za-jednici, i za širu naučnu javnost ovdaš-njih prostora, također u mjeri u kojoj može-mo govoriti o takvoj javnosti, zato što je ovo prvo djelo u našim jezičnim prostorima u kojem metodi istraživanja u islamskim na-ukama nisu razmatrani odvojeno od ono-ga što se pomoću njih proučava, niti su raz-matrani kao funkcionalni, sekundarni dio nekog šireg i primarnog tematskog sklopa. Karčić je u njemu nedvosmisleno pokazao da, protivno raširenim shvatanjima, islam-ske nauke nisu, da se poslužim Whitehea-dovim primjerom, skladišta ideja i rješenja, i da je zapravo i na području islamskih nau-ka analogija s rudnikom bolja od usporedbe sa skladištem. Muslimanski naučnik na po-dručju islamskih nauka bliži je rudaru nego-li magacineru. On je, dakle, istraživač starih i proizvođač novih značenja, a ne korepetitor i slučajni pronalazač nekog starog značenja.

U Metodima istraživanja u islamskim nau-kama realizirano je jedinstvo metoda i sa-držaja na koji se odnosi, kao i metodsko je-dinstvo tradicije i inovacije? To znači da je u

njemu predstavljena unutarnja or-ganizacija islamskih nauka koje se odnose na Objavu i vjerska vrela isla-ma i islamskih nauka u kojima se tretira muslimansko življenje islama tako što islam kao vjera i musliman-sko iskustvo vjere nisu pretvoreni u inertne objekte proučavanja i tako što je je na bitan ili strukturni način de-

finirano naučno pristupanje vjerskoj objavi i naučno postupanje sa musli-manskim doživljenim odnosom pre-ma vjerskoj objavi. Po tome kako se u ovom djelu utemeljuje veza islama i na-uke, odnosno vjere i nauke, i kako se u njemu štiti dignitet i vjere i nauke, ono ima značajnost i u širem kulturnom i društvenom vidiku. Premda se radi o kratkom uvodu i priručniku za studente

i mlade istraživače ono je autentičan do-prinos susretanju i povezivanju vjere i na-uke u općerazumljivom jeziku ili diskursu, u kojem nauka ne narušava status vjere ni-ti vjera ugrožava karakter nauke. Cijeneći važnost koju vjera i nauka imaju u životu ljudi ovo se može razumjeti kao događaj za muslimane kao muslimane, ali i za one ko-ji nisu muslimani, a koji su zainteresirani za to da vjera i nauka nalaze oslonac jedna u

drugoj radije nego da se sukobljavaju i ospo-ravaju. Osim, toga suprotnost koja određu-je dublje napetosti našeg doba nije suprot-nost između religije i nauke već između vje-re i sujevjerja i između nauke i pseudonauke ili kvazi nauke.

Na kraju je jedva potrebno reći da je djelo Metodi istraživanja u islamskim naukama u ovim značenjima i potencijalnim učincima dragocjeni temelj i poticaj za unaprjeđenje historijskih postignuća i razvijanje logike na-učnog pristupa u pojedinačnim disciplina-ma i granama islamske nauke. U našoj sredi-ni sada imamo alime i naučnike koji su pru-žili i pružaju vrijedne priloge važnim tema-ma na područjima vjerskih, duhovnih nau-ka islama i na područjima historijskih i so-cio-kulturnih proučavanja islamskog isku-stva muslimana, i koji mogu doprinosi-ti afirmaciji mjerodavnog naučnog odnosa prema objavljenim istinama vjere i naučnog postupanja sa muslimanskim življenjem tih

istina. Sa svojim pisanim opusom na po-dručju islamskih nauka, kontinuiranim an-gažmanom alima i intelektualca, i osobnim svjedočenjem digniteta vere i nauke u njiho-vom praktičnom jedinstvu, Fikret Karčić je imao sve preporuke da tome osigura podlo-gu i pruži početno usmjerenje, da učini naj-važniji prvi korak.

Izdanje višestruke značajnosti

Kako se istražuje u islamskim naukama

dinstvo tradicije i inovacije? To znači da je u

je je na bitan ili strukturni način de-finirano naučno pristupanje vjerskoj objavi i naučno postupanje sa musli-manskim doživljenim odnosom pre-ma vjerskoj objavi. Po tome kako se u ovom djelu utemeljuje veza islama i na-uke, odnosno vjere i nauke, i kako se u njemu ima značajnost i u širem kulturnom i društvenom vidiku. Premda se radi o kratkom uvodu i priručniku za studente

i mlade istraživače ono je autentičan do-prinos susretanju i povezivanju vjere i na-uke u općerazumljivom jeziku ili diskursu, u kojem nauka ne narušava status vjere ni-ti vjera ugrožava karakter nauke. Cijeneći važnost koju vjera i nauka imaju u životu ljudi ovo se može razumjeti kao događaj za muslimane kao muslimane, ali i za one ko-ji nisu muslimani, a koji su zainteresirani za to da vjera i nauka nalaze oslonac jedna u

drugoj radije nego da se sukobljavaju i ospo-

i ono što tre-

ba razumjeti, ko-

ku konkretne prezentacije ili primjene. Bu-dući da su u islamskom naslijeđu i literatu-ri o islamu u našem jeziku uglavnom pri-sutni bez širih naučnih ili čak i užih dis-ciplinarnih pojmovnih određenja, poseb-no etnološki metod, ovi metodi su u Me-todima istraživanja u islamskim naukama stekli onu osnovnu metodološku defini-ciju koja ih na općevažeći način legitimi-ra kao naučne metode u islamskim disci-plinama. Ovo se napose odnosi na etno-loški metod ili istraživanje na terenu, ko-ji među muslimanima ima dugu tradiciju i kojemu su muslimanski naučnici i istra-živači u prošlosti pružili doprinose što imaju općečovječansku kulturnu vrijed-nost. Kao reprezentativne primjere tih postignuća autor navodi djela i citate iz djela Ahmeda ibn Fadlana iz desetog stoljeća, Ibn Batute iz četrnaestog sto-ljeća i Evlije Čelebije iz sedamnaestog stoljeća, a kao obrazac primjene ovog metoda u aktualnim prilikama u na-šoj sredini daje metodske elemente za obavljanje istraživanja o obilježa-

obavljanje istraživačkog rada u biblioteka-