11/201715. ožujka 2017.

15. obljetnica smrti sl. Božjega kardinala Franje

Kuhariæa

Bio je ponizan èovjek, koji je sigurno velik u nebeskom

kraljevstvu, èovjek Božjih zapovijedi i njegove blizine,

istaknuo je kardinal Bozaniæ u zagrebaèkoj katedrali,

govoreæi o temama koje su kardinalu Kuhariæu bile na

srcu: Danu Gospodnjem, poèetku ljudskoga života,

otajstvu Crkve i odnosu prema Domovini

Poruka biskupa Slobodana Štambuka u Godini

posveæenoj oèevima

Otac – radnik, on je roditelj i graditelj, klesar i tesar,

hranitelj i branitelj. On je i majstor i sam sebi

„manoval" – pomoæni radnik. On je znalac sadržaja

što ga knjige govore, on je tumaè vrijednosti, on je

izvoðaè radova. On je poput svetoga Josipa sigurnost

obitelji i obrana, otac – radnik je prava utvrda i visoke

zidine koje ulijevaju sigurnost, istièe hvarski biskup

U Rimu predstavljena knjiga „Svjedoci vjere.

Osobna i kolektivna iskustva katolika u srednjo-

istoènoj Europi pod komunistièkim režimom"

U knjizi, kojoj je predgovor napisao kardinal Christoph

Schönborn, nalazi se i desetak èlanaka koji obraðuju

stradanja biskupa, sveæenika, redovnika i redovnica na

podruèju današnjih republika Hrvatske te BiH

Pismo biskupa Zagrebaèke crkvene pokrajine

Donosimo cjelovit tekst dokumenta o sakramentu

ispovijedi upuæenoga na poèetku korizme 2017.

Domovinske vijesti

Osnovana regija Istoèna Hrvatska HZBS

Osijek: Susret s autorom dr. Lushom Gjergjijem

Misijska slavlja u župama Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije

Ðakovo: Kolokvij o ideji sveuèilišta prigodom 250. obljetnice

roðenja Wilhelma von Humboldta

„Žene vjernice u politici"

U biljskoj župi 80 parova proslavilo braène jubileje

Sveæenièki dan Sisaèke biskupije

Split: Æakula s duhovnikom o susretu mladih u Vukovaru

Zagreb: Proslavljen Dan Katolièkoga bogoslovnog fakulteta

Biskup Škvorèeviæ primio poglavara dehonijanaca

Posedarje: Nadbiskup Puljiæ blagoslovio Križni put u prirodi

Blagoslov spomen-ploèe i križa u Galdovu

Nuncij predvodio spomen-slavlje uz obljetnicu smrti Chiare Lubich

Završeno biblijsko bdjenje u Velikoj Gorici

Prva pobožnost Križnog puta u romskom naselju župe Orehovica

Planinarski križni put za mlade na Pelješcu

Franjevaèke puèke misije u Vukovaru

Crkva u Hrvata

90. obljetnica organiziranog djelovanja hrvatskih franjevaca u SAD-u

Skopski biskup Stojanov uputio poziv na molitvu i apel za mir

Nuncij Eteroviæ u Berlinu primio delegaciju iz Bola na Braèu

Skupština Konferencije viših redovnièkih poglavara i poglavarica BiH

Inozemne vijesti

Rim: Znanstveni skup o papi Piju XII.

Kardinal Parolin o èetvrtoj obljetnici pontifikata pape Franje

Ljubljanski nadbiskup novi predsjednik Slovenske BK

Prilog dokumenti

Isus - Mesija drukèiji od oèekivanog

Domovinske vijesti

Osnovana regija Istoèna Hrvatska HZBSÐakovo, 6.3.2017. (IKA/TU) - Korizmena duhovna obnovaza èlanove Hrvatske zajednice braènih susreta s podruèjaSlavonije održana je 6. ožujka u prostorima župe Svih svetihu Ðakovu. To su zajednice: Ðakovo, Osijek, Otok-Nijemci,Požega, Slavonski Brod, Virovitica i Županja. Na susretu seokupilo više od 20 braènih parova i èetvorica sveæenika, aobnovu su vodili braèni par Ljiljana i Silvije Peti s vlè.Sinišom Preinerom. Tema obnove bila je „Svojim talentima ili darovima služitibližnjima u ljubavi". Na temelju biblijskoga èitanja iz KnjigeIzlaska 17, 8-16 vlè. Preiner je tumaèeæi likove iz knjigeIzlaska Mojsija, Arona i Hura aktualizirao služenje èlanovaHZBS-a u Zajednici. Braèni su parovi pokušali prepoznatisvoje talente i njihovo korištenje za dobrobit Zajednice.Nakon obnove, kojoj je nazoèio i nacionalni tim-parAnðelka i Ivan Maðerèiæ te vlè. Stjepan Škvorc, koordinatorilokalnih zajednica i po jedan par iz svake zajednice pristupilisu izboru koordinatora za regiju Istoèna Hrvatska HZBS-a.Najviše glasova dobili su Inge i Željko Biliæ iz Osjeèkezajednice te su preuzeli službu koordinatora regije IstoènaHrvatska. Smisao i cilj osnivanja regije Istoèna Hrvatska jeosnaživanje lokalnih zajednica, bolja meðusobna povezanosti angažman u zajednici što veæeg broja braènih parova kojisu prošli iskustvo Braènoga susreta.

U Varaždinu otvorena nova katolièka knjižara i èitaonicaVaraždin, 6.3.2017. (IKA) - Nova katolièka knjižara ièitaonica otvorena je u ponedjeljak 6. ožujka u Varaždinu, uZagrebaèkoj ulici, u prostorima Pastoralnog centra koje jenakladnièkoj kuæi "Tonimir" iz Varaždinskih Toplica dala nakorištenje Varaždinska biskupija. U nazoènosti brojnih sveæenika i buduæih korisnika novukatolièku knjižaru i èitaonicu blagoslovio je varaždinskibiskup Josip Mrzljak, a okupljenima se uime "Tonimira"obratio Stjepan Juraniæ. Predstavio je ponudu knjižare kojauz knjige u bogatom asortimanu nudi i liturgijske predmete isakralne suvenire, dodavši da æe to ujedno biti èitaonica temjesto susretanja u duhu vjere i zajedništva. Zaželio je da touistinu bude multimedijsko središte u službi evangelizacije,vjere i kulture te je zahvalio Varaždinskoj biskupiji i biskupuMrzljaku na iskazanom povjerenju koje æe nastojatiopravdati kroz rad i sadržaje. Ujedno je zahvalio na pomoæipreè. Mirku Horvatiæu i preè. Mariju Kopjaru te je sve župe,župnike i sveæenike potaknuo da se njihova izdanja naðu unjihovoj èitaonici koja æe na taj naèin biti mjesto susretanjacijele mjesne Crkve. Biskup Mrzljak prigodom blagoslova zaželio je da novaknjižara i èitaonica bude prihvaæena u njezinojevangelizacijskoj nakani putem tiskanoga, liturgijskog idrugog sakralnog sadržaja u ponudi i što bliža svimvjernicima Varaždinske biskupije. Blagoslovio je njezin rad,djelatnike i sve korisnike koji æe se u ove prostore dolazitiobogaæivati u duhu vjere i kulture. Nova knjižara radi ponedjeljkom i èetvrtkom od 8 do 16 sati,u utorak, srijedu i petak od 8 do 12 te od 17 do 19 sati, te usubotu od 8 do 13 sati. Nudi izdanja svih hrvatskihkatolièkih izdavaèa, razne sakralne suvenire i predmete,liturgijsko ruho i predmete, krsne svijeæe i haljinice, ukrasnesvijeæe, križeve, krunice, kipiæe i misno vino.

Osijek: Susret s autorom dr. Lushom GjergjijemOsijek, 6.3.2017. (IKA) – Na Susretu s autorom u Osijeku6. ožujka gostovao je dr. Lush Gjergji, ponajboljipoznavatelj djela i života sv. Majke Terezije i njezinprijatelj, sunarodnjak Albanac, subrat i autobiograf,generalni vikar Apostolske administrature u Prizrenu.Osjeèani su tijekom susreta u knjižari Kršæanske sadašnjosti„Dr. Josip Turèinoviæ" imali priliku iz prve ruke od donLusha slušati o njegovoj suradnji i prijateljstvu s JosipomTurèinoviæem, duhovnim izazovima na vrelima djelatneljubavi prema Kristu sv. Majke Terezije iz Kolkate, oposveti katedrale Majke Terezije u Prištini (blagoslovljena 5.rujna 2010.) poèetkom rujna 2017. kada se Crkva nadapohodu pape Franje, o ne(pre)poznatim primjerima darivanjakršæanske ljubavi u životima velikana 20. stoljeæa, o donGjergjijevim djelima mirotvorstva na Kosovu 90-tih godina ikršæanskim plodovima zagovaranja politike nenasilja. „Susret s autorom" 65 naslova na hrvatskom, albanskom italijanskom jeziku, od kojih je 16 na hrvatskom objavilaKršæanska sadašnjost, a 16 knjiga posveæeno je MajciTereziji, vodio je don Anton Šuljiæ, istièuæi desetak KS-ovihnaslova knjiga (ostale rasprodane).Govoreæi o prijateljstvu s dr. Turèinoviæem i tiskanjukatolièkoga glasila Drita na albanskom, don Gjergji prisjetiose: „Od 1967. godine Albanija je službeno bila ateistièkadržava, a Katolièka Crkva u pravom smislu rijeèi bila je ukatakombama te je 1977. Drita tiskana u Prizrenu, petgodina u Sarajevu u 'Osloboðenju', ujedno tiskarijugoslavenske partije, ali tiskanje je zaustavljeno jer 'Dritapiše protiv armije'". Godine 1980. i 1981. o tome samrazgovarao s velikim prijateljem i bratom sveæenikomJosipom Turèinoviæem, koji je ponudio tiskanje u Zagrebu.Bio je to bratski, prijateljski spas za našu Crkvu. Šesnaestknjiga objavljenih na hrvatskom iskljuèivo su nadahnuæe,poticaj i njegova zasluga, kazao je dr. Gjergji. Susret je bio prigoda za razgovor o knjigama: Majka ljubavi(koju je osobito volio papa Ivan Pavao II.), Velikani XX.stoljeæa (podnaslov: Ljubav koja ne umire), Pobjeda križa,Ljubav nije ljubljena, Glas šutnje, Pozvani na zajedništvo,zatim o trilogiji duhovne ostavštine Majke Terezije (Živjeti sKristom, Ljubiti s Marijom, Svjedoèiti s Crkvom) te o knjiziSveæenik – Kristov uèenik. „Kao malo dijete u obitelji samslušao o s. Tereziji koja je pošla u daleku Indiju i èinièudesa. Za mene je bila kao legenda, pobudila je mojuznatiželju i pitao sam se zašto nije nama pomogla. Godine1968., dok sam studirao u Rimu, osobno sam susreo MajkuTereziju. Prije toga cijelu sam noæ više probdio nego spavaosmišljajuæi što æu ju pitati. Razgovor je tako tekao da nisamimao priliku ni otvoriti torbu s pitanjima. Bio je to divan,dirljiv susret s puno dojmova o tome kako se ja maleninalazim pred velièinom, sveticom. Odluèio sam, ako mi Bogpomogne, drugim ljudima posvjedoèiti zašto je iz Skopjapošla u daleku Indiju. I od 1968. do 1997. godine, dvadeset idevet godina, nisam se od nje odvojio. Upoznavao sam ju izblizine. Gdje god bi otvarala kuæu misionarki ljubavi zvalabi me u pratnju... Šesnaest knjiga o Majci Tereziji prevedenoje na 35 jezika, ali nije to moja zasluga nego iskljuèivo darBožji i sv. Majke Terezije. Njezina je velièina u vjeri iljubavi. Njezina sreæa bila je u žrtvi, darivanju i ljubavi",kazao je Gjergji te isprièao brojne detalje iz svetièina života injegova boravka u Indiji, navevši primjer kada „zastaje dahu vjeri pri susretu s gubavcima koje je Majka Terezija grlila iu njima vidjela Krista" i kada ga je, nakon èetverosatnog

Domovinske vijesti ika

2 15. ožujka 2017. broj 11/2017

pohoda gubavcima, Majka Terezija u kapelici pitala kakomu se sviða Isus iz èetvrti gubavaca iz Grada radosti(udaljenom 18 km od Kolkate) gdje živi 35.000 gubavaca.„Diviti se Majci Tereziji je dobro, ali nije ništa, kao igovoriti da je velika i sveta, veæ je nešto slijediti ju duhomKristovim! Ne treba doæi u Indiju i Kolkatu tražiti Krista jerKrist je u tvojoj sredini. Premalo je ljubiti Isusa u PresvetomOltarskom Sakramentu i hraniti se njime, ako ga neprepoznaš u bratu èovjeku. Ako Isusa ne prepoznaš uèovjeku, ne prepoznaješ ga ni u lomljenju kruha. Ljubavpotièe da èinimo što Bog traži od nas. Guba nije najtežabolest, najteža je bolest ne-ljubav, ne-briga, ne-pažnja. Ucrkvi smo blizu jedni drugima, a kada izaðemo ostajemoanonimna biæa, više se ne prepoznajemo. Sjetimo se kako jesreæa Majke Terezije bila u žrtvi, darivanju i ljubavi",istaknuo je Gjergji. U razgovoru sa Šuljiæem gost je govorio o Božjoj prisutnostiu vidljivim djelima ljubavi na Kosovu, konkretno „naproslavi izmirenja i života 1. svibnja 1990. godine na poljaniblizu Deèana gdje se oprostilo 1275 krvnih sluèajeva kada sepola milijuna ljudi okupilo bez medijskog pozivanja i bezijednog policajca, izvan sustava, kada su ljudi došliproslaviti život, praštanje i mir, a 200 obitelji koje su bile ukrvnoj osveti i svaði su se pomirile". Bilo je rijeèi i o prvomkosovskom predsjedniku Ibrahimu Rugovi (zaslužnom zagradnju katedrale posveæene Majci Tereziji u Prištini,upamæenom po rijeèima 'Katolièka Crkva niknut æe izpodzemlja') te je Gjergji zakljuèio: „Božje je djelo, èudo štoje sve veæi broj obraæenika s islama na kršæanstvo i sve višekrštenih na Kosovu gdje danas živi više od 50.000 katolika". Udruga „Veronikin rubac" srdaèno je pozdravila don LushaGjergija izvijestivši da su 2010. godine tijekom hodoèašæaKosovu i Albaniji bili na blagoslovu katedrale u Prištini teprošle godine u Vatikanu na kanonizaciji Majke Terezije jerje sv. Majka Terezija zaštitnica te katolièke udruge desetgodina.

Korizmena duhovna obnova za sveæenike i ðakone uÐakovuÐakovo, 7.3.2017. (IKA/TU) – U Metodovoj dvoraniSveæenièkog doma u Ðakovu 6. ožujka održana jekorizmena duhovna obnova za sve sveæenike i ðakoneÐakovaèko-osjeèke nadbiskupije. Nakon uvodne rijeèi temolitve srednjeg èasa, oko 150 sveæenika imalo je prilikuslušati razmatranje „Križ - izvor i snaga pomirenja" vlè.Dragana Muharema, sveæenika Subotièke biskupije. Naglasivši da se ta tema ne može kroz jedno predavanje upotpunosti iscrpsti te da za svaku rijeè toga simboliènognaslova možemo napisati stranice i stranice predavanja, vlè.Muharem zapoèeo je pojmom pomirenja, osvræuæi se na tajpojam kroz tri razine – osobnu, kršæansku i društvenu.Nastavivši tekstom iz Lukina Evanðelja, koji govori odvojici razbojnika koji su stajali uz Isusov križ, predavaè jekroz prizmu obojice objasnio koji se na samom krajupomirio s Gospodinom, a koji se, prihvativši osudu svjetine,nije htio obratiti i promijeniti. Takoðer, usporedivši dvabrda, brdo Preobraženja i brdo Golgotu, vlè. Muharemprikazao je kako je ludost križa zapravo mudrost Božja.Upravo kada bismo pomislili da se ljepote raja mogudoživjeti na ovom prvom brdu gdje se Isus preobrazio, onese ipak doživljavaju na Golgoti, gdje nema ni svjetlosti, nitraga Oèevu glasu, nego samo mukla tišina. Samim timevalja naglasiti kako pomirenje proizlazi iz ovom svijetunelogiènog potpunog pouzdanja u Boga, a ne iz obeæanjaraja. Ustvrdivši da je pomirenje kušnja, dolazimo do zakljuèka da

je raj otvoren za svakoga. Vrata raja su uska, upravo zbognas, jer vjerujuæi postajemo svjesni da bismo u raju mogliboraviti s nekim tko, našim ogranièenim ljudskim pogledom,nije to zaslužio. No, Božji pogled ide šire i najavljuje svimanama da kiša pada i pravednicima i nepravednicima te sunceizlazi i nad zlima i dobrima, rekao je predavaè te dodao da jepomirenje uvijek drama te da biti pomiren s Bogom znaèi ibiti pomiren s „drugim", makar on bio i zloèinac. „Dogaðaj križa ne smije nas uvesti u iluziju da je onuspješan recept postizanja spasenja. Spasenje s križa uvijekje ponuda i dar. Može se i odbiti. Sablazan i ludost križakriju se u èinjenici da tamo gdje se èini da je sve samneuspjeh, patnja i poraz, upravo tamo je sva snagabeskonaène Božje ljubavi", kaže vlè. Muharem. Na osobnomplanu, stoga, svaki vjernik treba se razapeti kako bi postaodionik Kristove smrti i uskrsnuæa. Samo u potpunomprihvaæanju slabosti križa može se doæi do pomirenja sBogom, samim sobom i drugima.Nakon stanke, sveæenici su u kapeli Bogoslovnog sjemeništaimali pokornièko bogoslužje te pobožnost križnog puta, kaoi moguænost za sakrament pomirenja. Nakon pobožnosti,sveæenicima je vlè. Filip Perkoviæ uputio odreðene smjerniceiz Ureda za pastoral mladih, vezane za SHKM u Vukovaru,nakon èega je nadbiskup Hraniæ zakljuèio susret. Duhovnaobnova završena je nakon zajednièkog ruèka.

Poruka hvarskoga biskupa Slobodana Štambuka uGodini posveæenoj oèevimaOtac – radnik, on je roditelj i graditelj, klesar i tesar,hranitelj i branitelj. On je i majstor i sam sebi „manoval" –pomoæni radnik. On je znalac sadržaja što ga knjige govore,on je tumaè vrijednosti, on je izvoðaè radova. On je poputsvetoga Josipa sigurnost obitelji i obrana, otac – radnik jeprava utvrda i visoke zidine koje ulijevaju sigurnostHvar, 7.3.2017. (IKA) – Hvarski biskup Slobodan Štambukuputio je u povodu Godine oèeva u mjesnoj Crkvi porukuvjernicima svoje trootoèke biskupije. Na poèetku jepodsjetio da æe 2017. godina biti posveæena oèevima iprevažnoj ulozi oca u obitelji. Obraæajuæi se vjernicimabiskup Štambuk istaknuo je kako se i u pojmovnome smisluprepoznaje važnost rijeèi otac koja se koristi u izrazima„Sveti Otac", „otac biskup", „otac župnik", „otacDomovine", „otac grada" i slièno, podsjeæajuæi kako se radio ocu koji bi trebao djelovati oèinski, o ocu kojega bi trebalosinovski poštovati. U središtu poruke hvarski biskup ukazaoje na oca radnika, primijetivši kako se danas o ocu radnikune vodi dovoljna briga, i kao da ta uloga oca radnika nijezanimljiva, te je, pritom, dodao: „Ali i otac – radnik,djelatnik u tolikim ljudskim poslovima u kojima se bezradnika ne može. U kojima se ne može bez neèijih žuljeva,znoja, napora; spremnosti koja ide do žrtvovanja sebe ukorist drugih". Biskup, nadalje, upozorava kako se dogaðada i samim radnicima onaj drugi radnik nije ništa drugonego, kako istièe, „'radna snaga' koju treba do krajaiskoristiti, 'upregnuti' u sva moguæa 'kola' života i 'goniti ga'do iznemoglosti, bez poštivanja, bez dostojanstvenogapristupa samom 'zanimanju' radnièkoga svijeta". Podsjeæakako su postojale i još uvijek postoje stranke koje za sebeprisvajaju da su „zaštitnici" radnika i radnica. „Velikimenadžeri (voditelji, predstojnici, poduzetnici) uvelikeraèunaju na radnike, ali se ne premaraju zbog radnièkih željai kad treba 'preskoèiti' i priskoèiti nikako da izgovore svoj'hop' u strahu da ne popuste previše! Ima li npr. u nas, uHrvatskoj neka stranka koja bi iskreno i s puno pažnjezastupala interese radnika i radnica? Nema! Pa i Crkva sasvojim èlanovima, kao da je zaboravila na svoju djecu 'koja

Domovinske vijestiika

315. ožujka 2017. broj 11/2017

u znoju lica svoga jedu kruh svoj'!", istaknuo je mjesnibiskup, naglasivši kako je papa Leon XIII. u 19. stoljeæuozbiljnije pristupio pitanju radnika. „Otac – radnik, on jeroditelj i graditelj, klesar i tesar, hranitelj i branitelj. On je imajstor i sam sebi 'manoval' – pomoæni radnik. On je znalacsadržaja što ga knjige govore, on je tumaè vrijednosti, on jeizvoðaè radova. On je poput svetoga Josipa sigurnost obiteljii obrana, otac – radnik je prava utvrda i visoke zidine kojeulijevaju sigurnost, on donositelj ogrjeva i èuvar obiteljskevatre", istaknuo je biskup Štambuk. Preporuèio je svetomJosipu, uzoru i zaštitniku radnika, oèeve, radnike izemljoradnike. „'Zanatlijo tihi, k'o oca te svoga poštivaoBog... Zauzmi se za nas, milosrdan, blag...'! Zauzmi se zanaš radnièki svijet! Sveti Josipe, uzore oèeva, zaštitnièeobitelji i velike obitelji hrvatskoga naroda, moli za nas", timrijeèima zakljuèio je svoju poruku hvarski biskup.

Misijska slavlja u župama Ðakovaèko-osjeèkenadbiskupijeCerna/Donji Miholjci/Ðakovo/Županja, 7.3.2017. (IKA/TU)- U sklopu Godišnje skupštine Nacionalnog vijeæa Papinskihmisijskih djela u Republici Hrvatskoj, koja se od 6. do 9.ožujka održava u Ðakovu, u utorak 7. ožujka sudioniciSkupštine slavili su misna slavlja u pet župa Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije: Cerni, Donjem Miholjcu, Ðakovo 1 iÐakovo 2 te u Županji 2. U župi sv. Mihaela, arkanðela u Cerni slavlje je predvodiohvarsko-braèko-viški biskup Slobodan Štambuk, predsjednikVijeæa za misije HBK, uz mons. Luku Strgara, ravnateljaPMD iz Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije, don MladenKaèana, ravnatelja PMD iz Zadarske nadbiskupije tedomaæina, župnika Krešimira Jukiæa. Župnik Jukiæ zamolioje biskupa Štambuka da blagoslovi obnovljeni Križni put, štoje biskup rado uèinio. U propovijedi mons. Štambuk osvrnuose na naviješten ulomak Evanðelja po Mateju, naposereèenicu „I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamodužnicima svojim". „Ako želite biti kvalitetna župa, akoželite imati dobre obitelji, ako želite imati dobre susjedskeodnose, bez oprosta ne može. Vrlo je važno da nauèimoopraštati jedan drugome, a osobito u obitelji: muževi i žene,nauèite opraštati jedno drugome", rekao je biskup Štambukte nastavio govoriti o misijama i misionarima, o njihovuživotu i radu te teškoæama na koje nailaze kroz svojmisionarski rad, a osobito je nadahnuto govorio o ocu AntiGabriæu i naèinu na koji je on postao misionar.Nakon misnog slavlja gosti su obišli Pastoralni centar župe,gdje su se upoznali s èlanovima Misijske skupine, koji suizložili dio svojih rukotvorina koje pripremaju za prodaju.Èlanovi su ih upoznali sa svojim radom i naèinomprikupljanja sredstava za misije: izradom ukrasnih iupotrebnih predmeta, prikupljanjem i prodajom povratnePET ambalaže te financiranjem školovanja nekoliko djece uAfrici. Mons. Štambuk zahvalio je na kraju župniku ièlanovima Misijske skupine za sve što se u župi èini napromicanju i osviještenju župljana za misijske potrebe. U župi sv. Mihaela, arkanðela u Donjem Miholjcu misnoslavlje predvodio je vlè. Antun Štefan, nacionalni ravnateljPMD u Hrvatskoj, u koncelebraciji vlè. Ivana Novaka,ravnatelja PMD iz Bjelovarsko-križevaèke biskupije, donTomislava Puljiæa, ravnatelja PMD iz Šibenske biskupije tedomaæega župnika i župnog vikara: vlè. Josipa Antoloviæa iIvana Begoviæa. Vlè. Štefan u propovijedi pohvalio jedonjomiholjaèku župnu zajednicu na velikodušnosti iotvorenosti prema misijskom radu u kojem je i sam djelovaotridesetak godina u Beninu. Više puta tijekom propovijedizahvalio je Miholjèanima: „Hvala što se trudite da i ti ljudi,

tamo gdje palme cvatu, dožive kako je lijepo biti spašen iotkupljen, kako su i Miholjèani oni koji omoguæuju letjetidrugima prema Nebu i kako onima koji misle da ništa nevrijede preko nas Bog kaže – baš ti vrijediš života moga sinaIsusa! Hvala vam što volite i žrtvujete za misije imisionare!" Okupljenoj djeci vlè. Štefan potom je na zoran izanimljiv naèin prièao kako je pouèavao Afrikance da budusložni i kako samo složni zajednièki mogu èiniti velika ispasonosna djela. U ðakovaèkoj prvostolnici Sv. Petra misno slavlje predvodioje mons. Luka Tunjiæ, nacionalni ravnatelj PMD u BiH, ukoncelebraciji preè. Ivana Grinišina, ravnatelja PMD izKriževaèke eparhije, vlè. Dominika Vukaloviæa, ravnateljaPMD iz Varaždinske biskupije te domaæih sveæenika: mons.Luke Marijanoviæa, vlè. Vinka Zeca te vlè. Marina Putilina.U homiliji mons. Tunjiæ s ponosom je istaknuo da našhrvatski narod ima devedesetak misionara i misionarki kojisu otišli ispunjavati Kristov trajni nalog diljem svijeta,rijeèima, svjedoèenjem, svojom vjerom i djelima. Nošeninutarnjom vjerom razišli su se i u siromašnoj djeciprepoznali Isusa gradeæi im škole, u odbaèenima mladima istarima prepoznali Isusa gradeæi im sirotišta, u nezbrinutim ibolesnim gradeæi bolnice, staraèke domove, crkve gdje æe semoæi èuti Radosna vijest, ime Isusa Krista i gdje æe se moæipropovijedati o Kraljevstvu nebeskom. Pitamo se na koji imnaèin možemo pomoæi. Ne možemo svi poæi u misije alisvojom molitvom, vjerom i djelima možemo im pomoæi.Misijsko poslanje Crkve u prvom je redu propovijedanjeRadosne vijesti i širenje Kraljevstva nebeskog, a toga nemabez vjere. Iz te vjere æe izaæi i misijska svijest pa æete svi uovoj župi otvoriti svoja srca kada se navijeste neki misijskiprojekti. Brojni vjernici su nakon misnog slavlja dali svojprilog za misije, kupivši list Radosna vijest, ponuðenekrunice, narukvice…Misno slavlje u ðakovaèkoj župi Dobroga Pastira predvodioje vlè. Ivan Faletar, ravnatelj PMD u Sisaèkoj biskupiji.Koncelebrirali su vlè. Pavao Mokri, ravnatelj PMD uPožeškoj biskupiji te domaæi župnik preè. Josip Ivešiæ i vlè.Marko Ercegovac. Misnom slavlju nazoèila je i Ines SosaMeštroviæ, tajnica Nacionalnog ureda PMD u Hrvatskoj,koja je župljanima na prodaju ponudila razne predmete,krunice, narukvice, èasopise. U homiliji vlè. Faletar prisjetiose svoga puta u Afriku, gdje je vidio narod koji živi usiromaštvu i bijedi, ali narod pun radosti i sreæe jer mole iimaju Gospodina u srcu. „U tom malom mjestu podignuta sudva spomenika; jedan pod imenom 'Vrata bez povratka', usjeæanje na sve mještane koji su odvedeni u roblje, i drugi uznak najljepšeg dogaðaja koji im se mogao dogoditi, a to jedolazak trojice Portugalaca, misionara isusovaca, koji suzapoèeli pouèavati katolièkoj vjeri i prenositi Radosnu vijesto Isusu Kristu", rekao je vlè. Faletar.O radu misionara i njihovim potrebama govorio je i vlè.Mokri, istaknuvši kako su misionarima potrebne dvije stvari:molitva svih vjernika i financijska pomoæ. „Kada narod moliza njih oni to osjeæaju. Za vrijeme rata puno naših braniteljanosilo je krunice oko vrata iako nisu znali moliti, ali suosjeæali snagu i moæ molitava onih kojih su za njih molili",rekao je vlè. Mokri, dodavši da je druga potreba onafinancijska, gdje je dobrodošao svaki, i najmanji dar. Gostisu na kraju misnog slavlja zahvalili župniku i župljanima nadomaæinstvu i sve još jednom pozvali na molitvu. Misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Nikole Taveliæa u Županjipredvodio je mons. Juraj Jerneiæ, ravnatelj PMD Zagrebaèkenadbiskupije, s kojim su koncelebrirali don Frano Markiæ,ravnatelj PMD iz Dubrovaèke biskupije te vlè. MirkoVukšiæ, ravnatelj PMD Poreèke i Pulske biskupije.

Domovinske vijesti ika

4 15. ožujka 2017. broj 11/2017

„Kako motivirati misijsko djelovanje?"Ðakovo, 7.3.2017. (IKA/TU) - U poslijepodnevnim satima7. ožujka, drugoga dana Godišnje skupštine Nacionalnogvijeæa Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj, kojase od 6. do 9. ožujka održava u Ðakovu, sudionicimaSkupštine predavanje „Kako motivirati misijskodjelovanje?" održala je dr. Snježana Mališa, s Hrvatskogakatolièkog sveuèilišta. Istaknula je kako je Crkva po svojojnaravi misionarska, jer joj misijsko poslanje proizlazi izIsusovih rijeèi „kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas".Tim rijeèima jasno je naznaèeno da je sam Isus modelmisijskoga djelovanja – „poðite i naviještajte svima". Svi suèlanovi Crkve pozvani sudjelovati u misiji „izlaska" Crkve,ali kako? Koji su preduvjeti misionarskog djelovanja? Je lito znanje ili od župnika povjerena odgovornost za misijskuzajednicu? Otkriva li misijsko djelovanje kakvi smo kršæanite svjedoèimo li svoju vjeru? – pitanja su kroz koja je dr.Mališa govorila o misijskom poslanju Crkve. Meðu ostalim je naglasila kako jasnoæa puta proizlazi izsvakog stvarnog susreta sa živim Kristom, ali slijediti takavput misijskog djelovanja nije jednostavno, jer da bismo bilikadri naviještati, potrebno je slušati živu rijeè koju Boggovori. Èesto se na svom misionarskom putu osjeæamo kaouèenici na putu u Emaus, ne primjeæujemo prisutnost Kristakoji nam se pridružuje na putu te se, suoèeni s novimizazovima vremena, lako obeshrabrimo, istaknula je dr.Mališta te ukazala na najbolji - Isusov model djelovanja, kojiuvijek oblikuje novi mentalitet odnosa prema ljudima: Isusje prije svega vidio èovjeka i odgovarao na osnovne ljudskepotrebe, èinio je dobro nadilazeæi sociološke i psihološkeprepreke, pouèavao jednostavnim i razumljivim rjeènikom oljubavi i milosrðu, pouèavao uèenike ali i mase, na mjestimagdje ih je zatekao, prihvaæao je bez predrasuda i opraštao.

Zadar: Otvorena izložba fotografija o Majci TerezijiZadar, 8.3.2017. (IKA) - „Majka Terezija uspjela jeujediniti kaste, što nije uspio ni veliki Mahatma Gandhi. Tritisuæe godina Indija je podijeljena na kaste", rekao je dr. donLush Gjergji, bliski prijatelj Majke Terezije, na otvaranjuvelike svjetske putujuæe izložbe fotografija 'Majka Terezija:Život, duhovnost i poruka' u srijedu 8. ožujka u crkvi Gospeod Zdravlja u Zadru. Autor fotografija je Zvonimir Atletiæ,fotograf koji je slikom pratio Majku Tereziju u njenomposlanju. U prigodnom govoru don Lush istaknuo je univerzalnostTerezijine misije koja nije dijelila Boga od èovjeka nièovjeka od Boga. „Njezino zvanje bilo je darivati ljubav iživot svima, bez razlike. Misionarke ljubavi osnovala jesamo s jednom željom, da èovjek ne bude iskljuèen, da neživi u patnji i boli. Sve njene ustanove su za Boga i èovjeka.Nikad nije dijelila ljude po boji, rasi, religiji. Njene ustanovesu za hinduiste, budiste, muslimane, kršæane, bezbošce. Uživotu i djelu Majke Terezije ne postoji iskljuèivost,odvojenost, podjela, nego jedinstvo, zajedništvo, služenje.Zato je svetica života i ljubavi, svetica cijelog èovjeèanstva.Na sprovod su je svi došli slaviti, kako na nebu imaju sveticui zagovornicu", rekao je don Lush. Istaknuo je da izložbapredstavlja izvrsnu sintezu slikovnoga i sadržajnog dijela.Vrsno je raðena jer su tu poruka i slika jedno. Fotografijaznaèi, ali uz nju je i poruka, citati Majke Terezije i opissituacija, na koji dio njenog života i rada se pojedina slikaodnosi. Don Lush imao je milost prikupiti dobrim dijelom sve slikeiz njenog života, kao 18-godišnje djevojke. "Sve slike izživota Loretskih sestara ja sam pokupio i spasio pet dodvanaest. Nitko se o tome nije bio pobrinuo. Kad sam se

poèeo baviti time, nitko nije znao njeno ime, GonxhaBojaxhiu, ni ime roditelja. Ona je bila meteor koja je pala sneba", rekao je don Lush, dodavši da u njenom i životusvakoga postoji postupnost, gradacija. "Neki su ljudi sklonièak reæi da je Majka Terezija pošla u samostan jer nijemogla preživjeti. A to je bila najbogatija obitelj Prizrena iSkopja. Deset kuæa su imali u Skopju, u jednojnajskromnijoj živjela je Majka, brat, sestra i roditelji. Svedruge su bile na raspolaganju", rekao je don Lush, smatrajuæiBožjim darom što je, zbog takvih zlonamjernosti, pronašao ifotografiju na kojoj se vide svila, raskošna kuæa i perzijskitapeti obitelji. Gonxha pisala je bratu da se pobrinu za baremnešto od onoga što im je otac ostavio u Skopju, da neštodonesu u Tiranu, gdje su se Majka i sestra bile preselile,rekao je don Lush. Potaknuo je nazoène meðu kojima su bilibrojni sveæenici, "Gledajte život oèima vjere i nadahnuæemljubavi. Gledajmo svijet oèima Majke Terezije, još više,Božjim oèima, a to je ljubav". Izložba poput slikovnebiografije prati život Majke Terezije, njeno djetinjstvo iodrastanje u Makedoniji, osnivanje nove redovnièkezajednice, primanje Nobelove nagrade i služenje siromasima.Zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ rekao je da je MajkaTerezija najpoznatija žena 20. st. koja je imala svoj posebanhod, hod redovnice, služenja, a što je najljepše, utjelovila jeu sebi akciju i kontemplaciju, djelovanje i molitvenudimenziju. "Zahvalni smo Bogu zbog žene koja je živjela unaše vrijeme i ostavila je divno svjedoèanstvo. Ostala jeupamæena kao žena koja je postala ne samo simboldobrotvornosti, što je bila njena usputna djelatnost, nego kaosvjedok Isusa kojeg iznad svega voli. Kad je nešto èinila,èinila je radi Krista koji je nju spasio, kojeg je zavoljela i svešto èini, radi njega èini", rekao je mons. Puljiæ, spomenuvšidirljivi primjer kad je èovjeka s ulice ugostila i spasila. Nanjegovo pitanje na samrti zašto to èini, rekla mu je, 'Bog teljubi'. Èovjek je rekao da je prvi put u životu to èuo i osjetioda ga netko voli. Nadbiskup je rekao i da mu se osobitosviða misao Majke Terezije da svetost nije privilegija nekih.Na svetost smo svi pozvani. "Slièno je rekao i sv. Ivan PavaoII. ususret treæem tisuæljeæu. Svi smo pozvani, osobitobiskupi i sveæenici, pastoral usmjeriti prema svetosti, jersvetost nije privilegij pojedinaca. Nema lošije nego površnoživjeti i površno shvaæati kršæanstvo. Osjetili smo zahtjeveMajke Terezije i sv. Ivana Pavla II. koji su bili prijatelji ivelike osobe 20. st.", rekao je mons. Puljiæ. Istaknuo je i daMajka polazi od neèega što je osobito danas jakozaboravljeno, a to je šutnja. "Ljudi su zaboravili šutjeti. Akozavlada šutnja, kao da se èovjek iznenadi èovjek. Hvata se zaradio, tv, mobitel, da tu šutnju prekine. A Majka Terezijakaže, šutnja je plod molitve. Molitva je plod vjere. Vjera jeplod ljubavi. Ljubav je plod služenja, a plod služenja je mir.Kako ona umrežuje tih nekoliko elementa. Svi želimo mir.Mir srca, u obitelji, društvu. Vidite koje su pretpostavke zamir? Ako želimo mir, treba znati šutjeti, moliti, ljubiti,vjerovati. Kad to sve umrežimo, ostvarit æemo mir. Zahvalnismo Bogu da je takvu osobu darovao našem stoljeæu, da semožemo nadahnjivati", poruèio je nadbiskup, zahvalivši donLushu na dolasku. Don Lush i Majka Terezija susreli su se prvi put 29. ožujka1969. u Rimu, kad je on bio student druge godine filozofije."To je bilo kao legenda, prièalo se da neka èasna sestra živiu Indiji i èini velika djela. Imao sam 18 godina i pitao samse, Bože, hoæu li ikad imati prilike sresti je, pitati, vidjeti naosnovu èega je tako poznata, glasovita, sveta. Bog mi je daotu milost od prvog susreta. Majka Terezija me uzela za rukukao da mi je roðena majka. Razgovarali smo satima", rekaoje don Lush, istaknuvši da je njegov prvi doživljaj bio:'Nalazim se pred velikom sveticom'. U svom je dnevniku

Domovinske vijestiika

515. ožujka 2017. broj 11/2017

tada zapisao: 'Ako mi Bog da života, želim dobar dio svogživota posvetiti njoj, da spoznam tko je i što je'. Godinama jeprouèavao njen život, suraðivao i susretao se s Majkom poEuropi, od prve kuæe koju je otvorila 1978., Nobelovenagrade 1979., pet puta je pohodila Kosovo. "Gdje god biotvorila kuæu, htjela je mene uza se. Ja bih ustupio mjestocrkvenim i politièkim ljudima da budu do nje, a ona mi jegovorila: 'Don Lush, ti možeš promijeniti samo stranu, slijeva ili s desna. Ti si moj sveæenik, budi mi blizu'. Toprijateljstvo budilo je u meni veliki osjeæaj poštovanja,zahvalnosti i ljubavi. Preko Majke Terezije sam doživioBoga na djelu. Ona je majka i moga zvanja, mogsveæeništva", rekao je don Lush.

Ðakovo: Kolokvij o ideji sveuèilišta prigodom 250.obljetnice roðenja Wilhelma von HumboldtaÐakovo, 8.3.2017. (IKA/TU) - Kolokvij o ideji sveuèilištaprigodom 250. obljetnice roðenja Wilhelma von Humboldtaodržan je 8. ožujka na Katolièkom bogoslovnom fakultetu uÐakovu. Uvodne pozdrave uputio je dekan KBF-a uÐakovu, izv. prof. dr. Ivica Raguž. Prvo predavanje održala je doc. dr. Ivana Zagorac s temom"Ideja sveuèilišta i uloga filozofije". Predavaèica je reklakako do ideje za restrukturiranjem sveuèilišta ne dolazi samozbog želje za novim naèinom uèenja veæ se radi orevaloriziranju znanja s ciljem formacije pojedinca, akonaèno i èitavog društva. Prema Kantu u takvom sustavu jekljuèna uloga filozofije. Ne radi se o filozofiji kao znanosti,veæ naèinu mišljenja koji ima ulogu treninga uma kako bibio plodan i omoguæio ono najvažnije, a to je usavršavanje.Time æe se Kant složiti kako razvoj pojedinca ujedno znaèi irazvoj èitavog roda. U razvoju ideje modernog sveuèilištanastavit æe se i Fichte koji æe se uvelike pozivati na Kanta,ali i tražiti konkretizaciju reèenog. Humboldtova idejasveuèilišta oznaèavat æe reakciju na srednjovjekovnu krizu,te æe zahtijevati sintezu antièke filozofije i modernenjemaèke misli, naravno bez oponašanja istih, zakljuèila jeprofesorica Zagorac. Izv. prof. dr. Ivica Raguž održao je predavanje "Ulogateologije na sveuèilištu danas". U prvom dijelu predavanjaukazao je na narav teologije kao znanosti. Spram drugihznanosti na sveuèilištu teologija se èini kao tuðinka ilitistrankinja. Premda poèiva na odreðenim principima, oni sene mogu dokuèiti naravnim razumom. Nadalje, teologija jetuðinka ukoliko je ona najsubjektivnija, tj. najljudskijaznanost. I konaèno, teologija je znanost zajednice, znanostCrkve u kojoj je kljuèna vjera i Bog kao autoritet. Zbog svihnavedenih razloga èesto je u povijesti bila ugrožena. Srednjivijek sveo ju je na filozofsku teologiju, kasnije je postalaskolastièka teologija, a danas se èesto nastoji predstaviti kaoznanstvena metoda. Takve ideje dovele su do ugroze njeneposebnosti, istaknuo je Raguž. Drugi dio predavanja imao je za cilj ukazati na teologiju kojamože i treba pridonijeti ideji razvoja sveuèilišta. Ona jepoput sveuèilišta u malome, razvija se u okviru Crkve izahtijeva pozivanje na razne teologe i teološke škole. Beztakvog stava ne bi mogla napredovati. Teologija posvješæujesveuèilištu da je svako istraživanje ogranièeno i time štiti odapsolutiziranja pojedine znanosti. Nadalje, znanost se nesmije otuðiti i izolirati iz zajednice. Stoga teologija apelirada èovjek ne smije ostati na razini mišljenja, veæ treba bitiaktivna i djelatna. Na kraju je Raguž istaknuo kako teologijana sveuèilištu treba biti voditeljica ostalim znanostima uduhu Isusa Krista, što bi znaèilo da treba služiti svakojznanosti.Posljednje predavanje "Docilitas i obrazovni ideali" održao

je doc. dr. Šimo Šokèeviæ. Posebno se osvrnuo na „docilitas"kao sposobnost da primamo pouku, prema rijeèima JacquesaMaritaina. Docilitas je spremnost, volja i želja da uèimo oddrugih, ona je teološki iznimno važna krepost za svetost.Pouèljivost zahtijeva odreðeno usavršavanje, preduvjet jekreposti razboritosti i usko je vezana uz nju, naglasio jeŠokèeviæ. Razboritost i pouèljivost važni su zaprepoznavanje dobra te se ostvaruju putem obrazovanja.Krepost pouèljivosti ima nekoliko važnih elemenata: onapodrazumijeva žudnju za znanjem koja dolazi iz duše onogakoji uèi, raða se u pojedincu podrazumijeva i slobodu tesamoæu. Naravno, pod pojmom slobode podrazumijevamonutarnju slobodu i to od nas samih, naših želja i prohtjeva.Samoæa nije dakako puko povlaèenje u privatni svijet negose sastoji u otvaranju cjelini stvarnosti. Ovdje se ne radi oosamljenosti, samoæi mjesta, nego se radi o oslobaðanju odsvih svojih prohtjeva i težnji. Cilj, u biti, samogaobrazovanja jest svestrana, duhovno oblikovana osoba, kojastjeèe obrazovanost te ona tako postaje èovjekov habitus, biti bitak. Ako njegujemo pouèljivost imamo veæu šansu dadoðemo do istine, ona mora biti prisutna u suvremenomobrazovanju. Meðutim, može se reæi da je pouèljivost danasdegradirana od strane lukavstva, lijenosti i raznih kalkulacijakoji se mogu naæi i u suvremenom obrazovanju. Dr.Šokèeviæ izlaganje je završio citatima intelektualnih divova,osvrnuvši se na samu pouèljivost i naglasivši još jednomnjenu temeljnu svrhu.

„Žene vjernice u politici"Na tribini „Korizma na Pešèenici" sudjelovale zastupnica uEuropskom parlamentu Marijana Petir i državna tajnica uMinistarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politikeMargareta MaðeriæZagreb, 8.3.2017. (IKA) - „Žene vjernice u politici" naziv jedruge iz ciklusa tribina srijedom „Korizma na Pešèenici"koji je ove godine posveæen temi „Vjera i politika". Tribinaje održana u srijedu 8. ožujka, na Meðunarodni dan žena, uvelikoj samostanskoj dvorani. Sudjelovale su zastupnica uEuropskom parlamentu Marijana Petir i državna tajnica uMinistarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politikeMargareta Maðeriæ. Moderator je bio dominikanac dr. AntoGavriæ. Cijela je tribina voðena u razgovornoj formi sastalnim upitima moderatora i brojne okupljene publike. Uvodno su obje politièarke govorile o tome zašto je upolitici malo žena. Petir je objasnila da se kljuène odluke nedonose na službenim stranaèkim sastancima, veæ uz gemišt irakiju, na neformalnim druženjima na kojima najèešæe nemažena, gdje su uglavnom muškarci koji se onda meðusobnodogovore. Istaknula je da æe žene usto prije izabrati skrb oobitelji, nego djelovanje u politici i da nemaju podršku zabavljenje politikom u cjelokupnom društvenom sustavu.Maðeriæ je podsjetila na Zakon o ravnopravnosti spolova ina to da na listama treba biti bar 40 posto žena, ali da se tajpostotak ne poštuje pa da su žene u politici podzastupljene.Ispripovijedala je da se ona uspjela ostvariti u politici zatošto je oduvijek imala punu potporu u obitelji, od supruga dobaka i teta koje èuvaju djecu dok nje i supruga nema.Osvrnule su se posebno na položaj žena vjernica. Petir jeobjasnila da je bila jedina protiv Zakona o suzbijanjudiskriminacije i da su joj poslije glasovanja u Hrvatskomsaboru prilazili zastupnici vjernici koji su joj se tužili da sezbog stranaèke stege nisu usudili glasovati kao i ona. Imalasam i ja stranaèku stegu, rekla je, ali sam svejedno glasovalaprema savjesti. Pripovijedala je kako je Europskomeparlamentu, u kojem kao zastupnica djeluje dvije i polgodine, ipak drukèije, da se okupljaju vjernici zastupnici iz

Domovinske vijesti ika

6 15. ožujka 2017. broj 11/2017

razlièitih zemalja i stranaka utorcima na molitvenimdoruècima te srijedom na misnim slavljima. Meðutim daveæina tih zastupnika vjernika, najèešæe iz politièkogoportunizma ili zbog pozivanja na politièku korektnost, nijedavala svoj potpis na amandmane koje bi kao vjernici trebalipotpisati. Istaknula je da se to, posebice nakon što je shvatilada treba svjedoèiti svoju vjeru, pomalo poèelo mijenjati, dase s vremenom poèela pokazivati djelotvorna vjera, da trebagraditi koalicije toga tipa, ali da je za to potrebna vjernièka ipolitièka hrabrost. Prokomentirala je stanje u HSS-u, ustranci u kojoj je otkad zna za sebe, rekavši da je u toj stranciveæina vjernika, da je slogan HSS-a „Vjera u Boga i seljaèkasloga". Pripovijedala je o tome kako je u Hrvatskoj na snazifenomen da radišni i pošteni ljudi biraju politièare bez tihkvaliteta, a i da se grlati i nametljivi lakše nametnu.Objasnila je da se mnogo puta uvjerila u to kako narod imavlast kakvu zaslužuje. Maðeriæ je govorila o demokršæanskom svjetonazoru HDZ-akojem pripada i da su u toj stranci vjernici veæina. Rekla jeda Meðunarodni dan žena svojataju udruge i politièke opcijes lijevoga politièkog spektra i da im je publicitet zajamèen, ada žene vjernice rijetko netko pita za izjavu i da sedemokršæanske aktivnosti rjeðe prikazuju. Kao primjer jeistaknula da je bila meðu prvim politièarima koji su potpisalipeticiju za referendum o obitelji, ali da to nigdje nije biloobjavljeno, a kad su neki drugi politièari shvatili da bi tajreferendum mogao proæi, da su potpisivali peticiju predtelevizijskim kamerama koje su im bile dostupne.Ispripovijedala je kako je u prošlom sazivu Hrvatskogasabora predsjednik Željko Reiner poèeo organiziratimolitvene doruèke, ali da je odaziv bio slab. Obrazložila jeda je važno svjedoèiti vjeru vlastitim primjerom.Zatim je Petir govorila o tome kako se nosi s prozivanjimazbog svojih jasnih stajališta. Rekla je da ono što radi, radi izuvjerenja i da ne razmišlja o tome što æe drugi govoriti onjenim potezima. „Ne možeš biti vjernik, a podržavatiabortus. Takvi su vjernici preplavili Hrvatsku. Èekam da senapokon odrede tko su. Ili jesi ili nisi", izrièito je naglasila,objašnjavajuæi i kako se u Americi biraju politièari vjernici,a da u Hrvatskoj prije neæete biti izabrani ako ste vjernik. Maðeriæ je iz osobnog iskustva naglasila da su žene upornijei marljivije od muškaraca i kad si nešto zacrtaju, da to tjerajudo kraja. Od politièarki se èulo da po pitanju ženskih pravanema konsenzusa i da kad treba raspravljati opodzastupljenosti žena, da se rasprava uvijek vrati naideološku i politièku, da su za snažnije ukljuèivanje žena upolitiku najodgovornija predsjedništva politièkih stranaka ida žene mogu i moraju više participirati u politici.Na pitanje jesu li žene vjernice opasne za demokraciju, Petirje, šaleæi se, zakljuèila da je ona opasna buduæi da je,primjerice, srbijanski veleposlanik bio smijenjen jer nijeuspio sprijeèiti izložbu o bl. Alojziju Stepincu koju je onaorganizirala u Europskom parlamentu. Govorila je i osvojem zauzimanju za Veljka Mariæa te je predstavila svojuvišegodišnju borbu za zabranu rada nedjeljom. „Sve štojesam nauèila sam u svojoj obitelji", posvjedoèila je iistaknula da se protivi svemu što je u suprotnosti s naravnimzakonom. Uputila je da je važno odgajati vjernike zanovinarski poziv pa da se osjeti vjernièko poštenje uizvješæima novinara vjernika. Maðeriæ je govorila o dugogodišnjoj problematici izgradnjecrkve Bl. Alojzija Stepinca na zagrebaèkoj Savici i o tomekako se glasna manjina postavlja nad tihom veæinom.Naglasila je da u politici ima teških i stresnih trenutaka, alida pomaže molitva, razmatranje i zazivanje Duha Svetoga.„U politici jedini mentor treba biti Bog", zakljuèila jeMaðeriæ.

U biljskoj župi 80 parova proslavilo braène jubilejeBilje, 8.3.2017. (IKA) – U župnoj crkvi Bezgrešnog zaèeæaBDM u Bilju u baranjskom dekanatu 8. ožujka sveèanimveèernjim misnim slavljem osamdesetak braènih parovaproslavilo je braène jubileje. Braène zavjete pred župnomzajednicom obnovili su zlatni i srebrni jubilarci s 50 i 25godina braènoga zajedništva, a župnik Ivan Petrièeviæèestitao je župljanima uruèujuæi im zlatne i srebrne plakete sprigodnim tekstovima iz Evanðelja. Uz 22 slavljenièkazlatna i srebrna para, župnik je s veseljem istaknuodijamantni braèni par Kuti, Ivana i Anu sa 63 godinecrkvenoga braènog zajedništva te dvadesetak parova kojibroje više od pola stoljeæa braka. Okupljeni su molitvomzahvalili Bogu za braèno zajedništvo, a sveèanost jeuvelièalo pjevanje župnoga zbora. U proslavi braènih jubileja prvi puta sudjelovala je OpæinaBilje èiji je naèelnik Željko Cickaj sa suradnicima, nakonsudjelovanja na misi, priredio sveèano druženje u Hrvatsko-maðarskom kulturnom centru za stotinjak braènih parova ièestitao darivanjem (slavonsko licitarsko, baranjsko vino,buket cvijeæa i novèani bon) supružnike koji su slavili 25,30, 35, 40, 45, 50 i više od 50 godina braka. Ovisno ojubileju, nagrada za braèno zajedništvo iznosi od 250 do 500kuna po paru. Opæina Bilje prva je u Ðakovaèko-osjeèkojnadbiskupiji na ovaj naèin vrednovala brak i obitelj."Naša župna zajednica zahvalna je Bogu za vaše braènozajedništvo jer vaš naèin života, u vremenu mnogih rastava,poziva i potièe mlade otkrivati sakrament ženidbe. Vašprimjer svima je ohrabrenje i putokaz kako se uz Božjupomoæ i uzajamno razumijevanje živi braèno sebedarje i usretnim i u teškim vremenima. Svi ste imali teškoæa u brakurazrješujuæi ih razgovorom, razumijevanjem, slušanjem,strpljivošæu i ostajuæi na putu vjernosti. Pozvani smo usreæitiosobu i tako je od postanka do danas, sveta obitelj ste vi kojiimate vjeru, vjernost i ljubav prema mužu i prema ženi",kazao je u propovijedi župnik Petrièeviæ.

Caritas Požeške biskupije u korizmi provodi akciju"Donesimo nadu"Pomoæ potrebitim obiteljima u opremanju školaraca napoèetku nove školske godinePožega, 9.3.2017. (IKA) - Nadahnut geslom Treæegabiskupijskog euharistijskog kongresa "Krist danas i uvijeke,naša nada", Caritas Požeške biskupije provodi korizmenuakciju "Djeca djeci" pod nazivom "Donesimo nadu". Ciljakcije je kroz korizmene kasice prikupiti novèana sredstvakojima æe se potrebitim obiteljima pomagati u opremanjuškolaraca na poèetku nove školske godine. Akcija se provodiu suradnji sa svim župama i vjerouèiteljima Požeškebiskupije te æe biti predstavljena djeci i mladima nasusretima župne kateheze tijekom kojih æe od svojih župnikai vjerouèitelja dobiti kasice za prikupljanje milodara. Na tajnaèin djeca i mladi rastu u vjeri, „svjedoèe da je Krist našaistinska nada u životnim radostima i nedaæama te razvijajuosjeæaj za bližnje u potrebi". Pri završetku korizmeprikupljene priloge za djecu krizmanici æe na Veliki èetvrtakdonijeti na Misu posvete ulja u požešku katedralu i prinijetiga kao prikazni dar istodobno sa župnicima koji æe predatimilodar sabiran od vjernika tijekom pobožnosti križnog puta.Svi vjernici koji se žele ukljuèiti u akciju mogu korizmenekasice preuzeti u svojim župnim uredima ili u tajništvuCaritasa (Vukovarska 7, Požega), a takoðer mogu svoj priloguplatiti na žiro raèun Caritasa Požeške biskupijeHR4223860021130011296 s naznakom: Korizmena akcija –Djeca djeci ili predati u tajništvu Caritasa svakim radnimdanom od 8 do 16 sati.

Domovinske vijestiika

715. ožujka 2017. broj 11/2017

Sveæenièki dan Sisaèke biskupijeGost predavaè bio je rektor Hrvatskoga katolièkogsveuèilišta prof. dr. Željko Tanjiæ s temom „Sveæenièkaduhovnost danas", a Sveæenièkom danu nazoèila je i dr.Esther Gitman koja je okupljenima iznijela svojesvjedoèanstvo o bl. Alojziju StepincuSisak, 9.3.2017. (IKA) - Sveæenièki dan Sisaèke biskupijeodržan je u èetvrtak 9. ožujka u Dvorani sv. Ivana Pavla II. usisaèkom Velikom Kaptolu pod predsjedanjem biskupaVlade Košiæa. Gost predavaè bio je rektor Hrvatskogakatolièkog sveuèilišta prof. dr. Željko Tanjiæ s temom„Sveæenièka duhovnost danas", a Sveæenièkom danunazoèila je i dr. Esther Gitman, koja je okupljenima iznijelasvoje svjedoèanstvo o bl. Alojziju Stepincu.Predavanje je prof. dr. Tanjiæ poèeo odlomkom s poèetkaIvanova Evanðelja koje govori o Isusovu pozivu prvimuèenicima, istaknuvši kako èesto dok èita Evanðelje zastane,na prvi mah, pred nebitnim dogaðajima, koji ga posebnozainteresiraju. „Tako se i u ovom opisu u jednom trenutkukaže da je 'Isus onuda prolazio'. Bio je to jedan obièan prolaznakon kojeg nema velikih oèekivanja. Upravo se takvisusreti èesto dogode i nama kada kao sveæenici krenemojednim poslom, a onda se dogodi neki dogaðaj iz kojeg seizrodi nešto na što uopæe nismo obraæali pažnju. Kadaposlije analiziramo, vidimo da su nam èesto takvih susretiobilježili život. Tako se i ovdje opisuje susret koji nije bio nipripreman ni oèekivan, a za dvojicu uèenika postajeodluènim trenutkom njihova života. Taj trenutak postajepoèetak promjene darovanog sadržaja njihova novogaživota. Mislim da nam je to svima blisko i lako za razumjeti.Život, pa i naš sveæenièki, èesto je sazdan od sluèajnosti iprovidnosti. Sveæenièki život doista treba biti satkan od tihprovidnosnih dogaðaja koji nekada mogu biti i sluèajni. Unašoj duhovnosti mi to ponekad zaboravimo jer smo poputsvih ljudi našega modernog doba i želimo isplanirati kako binam unaprijed sve bilo jasno, želimo da bude sveprogramirano. Takoðer, preèesto u našem radu polažemosnage u vlastite talente i sposobnosti zaboravljajuæi da jetemelj svake duhovnosti, pa i našeg poziva, susret s Božjomprovidnošæu. Naš sveæenièki život i duhovnost trebao bi bitiznak djelovanja te providnosti u našem životu i onome štoradimo", ustvrdio je predavaè. U nastavku Tanjiæ je rekao kako je za rast sveæenika uduhovnosti potrebno da ponekad stane i osvrne se na svojput. „Potrebno je zapitati se i vidjeti gdje smo i što radimo,zapitati se kakav je bio naš put do sada, mogu li na njegagledati ushiæeno ili zaplašeno, te gdje su ti susreti s Bogom injegovom providnošæu", poruèio je Tanjiæ te dodao kako jeu današnjem užurbanom svijetu posebno važno pronaæipotrebno vrijeme za molitvu. U drugom dijelu okupljenima se obratila amerièkapovjesnièarka židovskog porijekla dr. Esther Gitman,isprièavši svoj put kako je kroz arhive i dokumente upoznalabl. Alojzija Stepinca. „Kada sam nakon dobivene stipendijedošla u Hrvatsku moje znanje o ovoj zemlji i stradanjuŽidova bilo je poprilièno skromno. Ušavši u arhiv, shvatilasam da je užasno mnogo dokumenata koji govore o toj temi ipoèela sam selektirati dokumente te posebno odvajati onekoje govore o spašavanju. Kada sam skupila oko 5000dokumenta koji se odnose na spašavanje Židova u NDH,sljedeæi cilj mi je bio vidjeti što ti svi dokumenti imajuzajednièko. Meðu njima pronašla sam sedam zajednièkihtoèaka. Jedna velika kategorija bili su upravo dokumenti kojigovore o kardinalu Alojziju Stepincu. Prvo nisam tomepridodavala veliku pažnju jer u mojim mislima nije bilomoguæe da katolièki biskup spašava Židove. Tek kada sampoèela razgovarati sa svjedocima koji su mi govorili o

spašavanjima koje je on izveo, zainteresirala sam se zanjegov lik i djelo. Stepinac je govorio kako su svi ljudi Božjastvorenja, a ja sam uvidjela da je on Božji èovjek koji nijeimao ni jednu lošu misao o nikome. On je vjerovao da jenajveæi zadatak, koji kršæani imaju, spašavanje ljudskihživota. Kad èujete toliko loših rijeèi o Stepincu, posebno odSrba, morate znati da to nije istina i da on to nije radio. On jespašavao Srbe, Rome, Židove i one koji su bili politièkineistomišljenici ustaškog režima. Znao je i trèati iz jednogmjesta na drugo kada bi ga Židovi zvali da su djeca uopasnosti. On ih je spasio tako što ih je stavio u katolièkedjeèje domove kako ne bi bila ubijena. Na ovakvim brojnimprimjerima ja sam vidjela tko je doista bio Stepinac i što jesve uèinio za Židove", rekla je Gitman te je u nastavkuposvjedoèila kako je u istraživanju otkrila i kako je bl.Stepinac spasio i njezin i život njezine majke kada sesuprotstavio vraæanju pet tisuæa Židova iz talijanskeokupacijske zone na teritorij NDH. Na kraju susreta biskup Košiæ izvijestio je o nadolazeæimdogaðajima u biskupiji, posebno podsjetivši na kolektu zaljude i Crkvu u BiH na Treæu nedjelju korizme te Danekršæanske uljudbe koji æe se održati u Sisku 30. i 31. ožujkao temi „Tko je tvoj brat, tko je tvoja sestra". Svoje planove i aktivnosti predstavili su i povjerenici ivoditelji pojedinih Biskupijskih ureda. Povjerenik zapastoral mladih vlè. Mate Malekinušiæ izvijestio je opripremama za SHKM te izrazio zadovoljstvo s brojem odviše od 900 mladih iz Sisaèke biskupije koji æe sudjelovatina susretu u Vukovaru. Voditelj Misijskog ureda vlè. IvanFaletar upoznao je okupljene sa susretom misionara uÐakovu i potaknuo na ukljuèivanje u akciju „Djela sv.Petra", a koja ima za cilj pomoæi školovanje duhovnihzvanja u misijskim zemljama. O aktivnostima govorili su jošpovjerenik za pastoral braka i obitelji fra Roko Bedalov,voditeljica Ureda za kulturu Spomenka Juriæ i povjerenik zaduhovna zvana vlè. Ivan Grbešiæ. Sveæenièkom danunazoèio je i predsjednik Udruge „Vigilare" koji jesveæenicima predstavio akciju „Imam pravo živjeti", a kojaima za cilj zaštitu i obranu neroðene djece te edukacijuvjernika o toj tematici. Sljedeæi sveæenièki dan bit æe 4. svibnja, kada æe djelovanjaObiteljskog savjetovališta Sisaèke biskupije predstavitinjegova voditeljica Pavica Matijeviæ.

Split: Æakula s duhovnikom o susretu mladih u VukovaruSplit, 9.3.2017. (IKA) - U organizaciji Ureda za pastoralmladih Splitsko-makarske nadbiskupije u èetvrtak 9.studenoga u studentskoj kapeli "Bl. Ivana Merza" naKampusu u Splitu održana je Æakula s duhovnikom. TemaÆakule ovog mjeseca bila je „Nacionalni susret mladih uVukovaru 29. i 30. travnja 2017.". Predavaè je bio Duje Gale, suradnik Ureda za pastoralmladih i koordinator Splitsko-makarske nadbiskupije zaSHKM u Vukovaru. Na Æakuli su se okupili voditelji mladihna susret u Vukovaru. Duje je okupljene upoznao sa samimsusretom, naèinom prijave i rasporedom dogaðaja tijekomsusreta u Vukovaru. Istaknuo je kako dvije grupe iz Splitanastupaju na programu u Vukovaru, a to su Hrvatskonadzemlje i VIS Veritas aeterna. Na kraju se okupljenimaobratio don Mihael Proviæ, povjerenik Ureda za pastoralmladih koji je ponudio pomoæ svim voditeljima grupa naSHKM u Vukovaru.

.

Domovinske vijesti ika

8 15. ožujka 2017. broj 11/2017

Zagreb: Proslavljen Dan Katolièkoga bogoslovnogfakultetaSvjedoèanstvom svoga života, svojim buduæim radom iposlanjem budite uvijek na ponos našem Fakultetu, Crkvi iDomovini, poruèio diplomantima Veliki kancelar KBF-akardinal Josip BozaniæZagreb, 10.3.2017. (IKA) - Dan Katolièkoga bogoslovnogfakulteta Sveuèilišta u Zagrebu proslavljen je u petak 10.ožujka u velikoj dvorani Meðubiskupijskog sjemeništa uZagrebu. Nakon Službe rijeèi i državne himne, uslijedio jepozdrav v.d. dekana KBF-a prof. dr. Tonèija Matuliæa, apotom je prigodnu rijeè uputio Veliki kancelar KBF-azagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ. Radosna srca pozdravljam sve sudionike ovog akademskogèina prigodom proslave Dana fakulteta, rekao je kardinal, tena osobit naèin èestitao Dan Fakulteta prof. dr. TonèijuMatuliæu. „Kao veliki kancelar KBF-a najiskrenijezahvaljujem prof. Matuliæu za savjesno, znalaèki zauzeto,požrtvovno i struèno obnašanje dekanske službe. Vi ste,veleuèeni profesore Matuliæu, osobnim pregaranjem svojeime neizbrisivo ubilježili u povijest ove èasne središnjesveuèilišne teološke ustanove hrvatskoga naroda", rekao jekardinal. „S ovog mjesta èestitam Dan Fakultetanovoizabranom dekanu prof. dr. Mariju Cifraku, èiji je izborpotvrdila Sveta Stolica". Novoizabranom dekanu koji æesljedeæi tjedan preuzeti dužnost, kardinal je poželio obiljesnage i svjetla Duha Svetoga. Diplomantima je kardinalBozaniæ poruèio: „Radujem se i èestitam na uspjehu vama,drage studentice i studenti, koji danas svoja višegodišnjanastojanja i rad krunite diplomom koja æe vam uskoro bitisveèano uruèena. Svjedoèanstvom svoga života, svojimbuduæim radom i poslanjem budite uvijek na ponos našemFakultetu, Crkvi i Domovini". Na kraju je Fakultetu nanjegov Dan poželio „da uvijek bude prostor susreta, kao ipromicatelj dijaloga u Crkvi i hrvatskom društvu. Fakultetuosobito želim hrabrost u suoèavanju s novim izazovima kojedanašnje vrijeme stavlja pred njega, kao i odvažnost zapromjene koje se od njega oèekuju, misleæi posebno napotrebu reforme ustrojstva studija, kako bi naš Fakultetsvojim poslanjem dao specifièan doprinos sadašnjimpotrebama Crkve i hrvatskog društva u izazovima globalnihpromjena". Nakon kardinala Bozaniæa pozdravne govore uputili surektor Sveuèilišta u Zagrebu prof. dr. Damir Boras,pomoænik ministra znanosti i obrazovanja RepublikeHrvatske prof. dr. Sreæko Tomas, pomoænica ravnateljiceAgencije za znanost i visoko obrazovanje mr. EmitaBlagdan, rektor Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta prof. dr.Željko Tanjiæ, uime teoloških uèilišta u Hrvatskoj dekanKatolièkoga bogoslovnog fakulteta u Ðakovu prof. dr. IvicaRaguž, dekan Teološkog fakulteta Sveuèilišta u Ljubljaniprof. dr. Robert Petkovšek, prodekan Pravoslavnogabogoslovskog fakulteta Sveuèilišta u Beogradu prof. dr.Dragomir Sando i dekanica Pravnog fakulteta Sveuèilišta uZagrebu prof. dr. Dubravka Hrabar. Uslijedilo je izvješæe o životu i radu Fakulteta u proteklojakademskoj godini koji je podnio v.d. dekana dr. Matuliæ. Uakademskoj godini 2016./2017. Katolièki bogoslovnifakultet sa svojim podruènim studijem, Teologijom u Rijeci,u integriranim preddiplomskim i diplomskim studijima testruènom studiju ima ukupno upisano 748 redovitihstudenata, 408 muškaraca i 340 žena. U taj broj ukljuèeni sustudenti svih godina studija i svih studijskih smjerova testudenti u statusu završetka studija. Upisano je 495 laika ilaikinja (177 muškaraca i 318 žena) te 253 sveæenièkih iredovnièkih kandidata (117 dijecezanskih bogoslova, 114redovnika i 22 redovnice). Na poslijediplomski znanstveni

studij licencijata i doktorata ukupno je upisano 24 studenata.U protekloj akademskoj godini studij je, svi premaBolonjskom sustavu studiranja, završilo 116 studenata istudentica. Razvrstano po studijskim smjerovima: naFilozofsko-teološkom studiju 59 studenata, na studijuReligiozne pedagogije i katehetike 27 studenata, naStruènom studiju teologije 19 studenata, na Institutu zacrkvenu glazbu 2 studenta, na poslijediplomskomznanstvenom studiju stupanj licencijata teoloških znanostipostiglo je devetero studenata. U razdoblju od 11. ožujka2016. do 10. ožujka 2017. licenciralo je ukupno deset idoktorirala su dva kandidata. Dr. Matuliæ podsjetio je kakosu u proteklom razdoblju preminula dvojica umirovljenihnastavnika - mr. Vlatko Badurina i prof. emeritus dr.Tomislav Ivanèiæ, te dvoje studenata poslijediplomanticaMartina Piškuriæ (27 g.) i Jurica Antoniæ (30 g.). Obraæajuæi se diplomantima i licencima teologije, v.d. dekanrekao je: „Vaše životno postignuæe i vaša nazoènost ovdjedaju ovome danu smisao istinskoga akademskogazajedništva i prijateljstva zasnovanog na ljubavi prema istinii dobru koja pokreæe cjelokupno djelovanje našegaFakulteta. Vaša mladost i vaša radost, pogled i ponosnodržanje daju ovome danu jedinstveni ton sveèanosti koja usvakom dobronamjernom èovjeku rasplamsava osjeæajeradosti, zahvalnosti, poštovanja, ali i išèekivanja i nade".„Ma kako teška i bremenita sadašnja stvarnost bila, nezaboravite da se ljudski život ne samo u nevoljama kuje,nego da se još prije toga i daleko više od toga ljudski životkuje u ljubavi, istini, i dobroti, praštanju, strpljivosti irazumijevanju. Nije to poziv na odustajanje, to je poziv daištete, jer æe vam se dati, da tražite jer æete naæi, da kucate,jer æe vam se otvoriti. Bez iskrene molitve upravljene Ocunebeskom ništa u životu nemojte poduzimati, jer dobro stepouèeni u istini koliko više Otac naš koji je na nebesimaobdaruje djecu svoju od naših zemaljskih oèeva i majki",poruèio je diplomantima dekan te zakljuèio: „Znajte da cijeliKBF danas zajedno s vama i zbog vas puca od radosti isreæe, jer vaš Fakultet, naš Fakultet upravo s vama i u vamaprepoznaje smisao svoga služenja, svoga postojanja, svogadjelovanja. Fakultet jest visokoškolska, znanstveno-nastavnainstitucija, ali su Fakultet ponajprije njegovi ljudi, studenti,nastavnici, djelatnici podjednako juèer i danas i sutra kojizajedno tvore jednu živu akademsku zajednicu sazdanu odmnogovrsnih ljudskih i kršæanskih spona koji cijelom našemfakultetu daju istinsko ljudsko lice, štoviše lice brižne majke,zauzete uèiteljice i odgovorne odgojiteljice. Vi dragediplomantice i diplomanti, dragi lincenci teologije u ovomsveèanom akademskom èinu promocije zornoposvjedoèujete: da naš Fakultet doista živi ono što o njemukažemo da je crkvena i javna visokoškolska odgojno-obrazovna i znanstvena ustanova. Kao majka, naš Fakultetvas s ljubavlju gleda kao svoju djecu. Kao uèiteljica našFakultet vam u ovoj sveèanoj prigodi uruèuje svjedoèanstvoo akademskom postignuæu, kao odgojiteljica naš Fakultetsada s ponosom gleda u vas i srce mu igra od radosti što je ivas uèinio dionicima svojih odgojnih i obrazovnih ciljeva.Ne zaboravite svoj Fakultet, jer majku se ne zaboravlja.Cijenite svoj Fakultet, jer uèiteljièin trud je vrijedan, poštujtesvoj Fakultet, jer odgojiteljica zaslužuje svako poštovanje". U toj prigodi promovirani su licenci teologijskih znanostiMate Antunoviæ, Ante Bekavac, Darija s. Pia Herman,Bernard Jurjeviæ, Marija s. Marta Kovaèiæ, Jelica Markoviæ,Danijel Rajiæ, Odilon Gbenuoukpo Singbo i Stjepan Šoštariæte su uruèene diplome diplomantima svih smjerova. Nasveèanosti su takoðer dodijeljena priznanja najboljimstudentima. Priznanje Velikog kancelara za najuspješnijegdiplomiranog studenta u generaciji dodijeljeno je Myroslavi

Domovinske vijestiika

915. ožujka 2017. broj 11/2017

Mostepaniuk, diplomantici Studija Religijske pedagogije ikatehetike za izvrstan uspjeh (4,97). Priznanja dekana zanajbolji uspjeh u studiju u protekloj akademskoj godiniprimili su s Filozofsko-teološkog studija Vedran Pavliæ,diplomant (5,00), Željko Nestiæ, diplomant (4,93) iVatroslav Siketiæ, 2. godina (4,90), sa Studija Religioznepedagogije i katehetike Myroslava Mostepaniuk,diplomantica (5,00) i Ruža Ivanko, diplomantica (4,83), te saStudija Crkvene glazbe Mihael Mojzeš, 2. godina (4,76) iMario Zrakiæ, diplomant (4,50). Priznanje dekana za najboljiznanstveni rad studenata dodijeljeno je diplomantimaFilozofsko-teološkog studija Ivanu Lotaru za diplomski rad„Kazališna umjetnost - put uozbiljenja Logosa" (mentoridoc. dr. Nenad Maloviæ i dr. Ivan Dodlek); Vedranu Pavliæuza diplomski rad „Perikopa o kamenu ugaonom i naroduBožjem - kraljevskom sveæenstvu u 1 Pt 2,4-10" (mentor izv.prof. dr. Mario Cifrak) i studentu 3. godine Antoniju Musi zarad „Telogija osloboðenja. Doprinosi i granice" (mentorprof. dr. Ivan Karliæ). Posebna priznanja dekana dodijeljenasu studentima Fakulteta koji su se posebno istaknuli upromicanju vršnjaèke asistencije studentima s invaliditetomna KBF-u. Priznanja su dobili Matej Bikliæ, Gabrijel Baèak,Mateja Šimuniæ i Ana-Marija Hrestak (3. godina FTS),Zvonko Pataran, Jagoda Krizan Dokoza i Ante Soliæ (3.godina ITK) te Zrinka Hržiæ, Ivan Fureš i Branko Pokrajèiæ(2. godina ITK). Priznanja dekana dodijeljena su iprofesorima i djelatnicima Fakulteta. Prof. dr. Josip Balobanprimio je priznanje za izvrsnost u znanstvenoistraživaèkomradu, prof. dr. Petar Bašiæ za izvrsno, samozatajno i predanosluženje u znanstvenom i struènom radu te doc. dr. AndrejaFiliæ za izniman doprinos znanstvenom èasopisu„Bogoslovska smotra". Nagrada dekana za dugogodišnjimarljivi i predani rad predana je tajnici Struènog studijateologije Leonidi Dežmiæ te za marljivo zalaganje uizvršavanju svakodnevnih radnih zadataka spremaèici NadiciLugariæ. Na kraju je rijeè zahvale uime diplomanata uputioJurica Greguriæ. Sveèanost proslave Dana KBF-a obogatio je Zbor institutaza crkvenu glazbu „Albe Vidakoviæ" KBF-a pod ravnanjemDanijele Županèiæ, prof. uz glasovirsku pratnju MilanaHibšera, prof. Sveèanosti su nazoèili i tajnik Apostolske nuncijature u RHmons. Janusz Stanislaw Blachowiak, zagrebaèko-ljubljanskimetropolit SPC Porfirije, kao i predstavnici drugih vjerskihzajednica, dekani fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, kao idrugih katolièkih uèilišta iz Hrvatske i Slovenije. Sveèanostisu nazoèili i predstavnici Ministarstva znanosti iobrazovanja, akademskih i civilnih vlasti, predstavniciznanstvenih i kulturnih ustanova, profesori, studenti,roditelji, rodbina i prijatelji diplomanata.

U Provinciji franjevaca treæoredaca izabrani provincijskivikar i vijeæniciZagreb, 10.3.2017. (IKA) - Izravnim glasovanjem braæeslanjem glasovnica u petak 10. veljaèe za novoga jeprovincijskoga vikara u Provinciji franjevaca treæoredacaglagoljaša izabran fra Ivan Paponja, sadašnji gvardijanSamostana sv. Ivana u Zadru i župnik istoimene župe. Zanove provincijske vijeænike na isti su naèin izabrani fraZvonimir Brusaè, fra Petar Grubišiæ, fra Branko Lovriæ i fraIvan Široki. Izbor je potvrdio generalni ministar fra NicholasPolichnowski. Za provincijala je prije mjesec dana izabranfra Ivo Martinoviæ. Uvoðenje u službu novoga provincijala,novoga vikara i vijeænika, kojemu æe predsjedati Generalniministar, bit æe 18. travnja u samostanu sv. FranjeKsaverskoga u Zagrebu na poèetku provincijskoga kapitula.

Biskup Škvorèeviæ primio poglavara dehonijanacaPožega, 10.3.2017. (IKA) - U Biskupskom domu u Požegibiskup Antun Škvorèeviæ primio je 10. ožujka o.Wladyslawa Macha, poglavara Distrikta ACR Družbe SrcaIsusova, zvane Dehonijanci. U njegovoj pratnji bio je o.Mirko Sadak, èlan Družbe rodom iz Slatine. O. Machbiskupu je prikazao stanje Družbe kojoj je na èelu u Austrijii Hrvatskoj, njezino brojèano stanje i apostolat oko kojeg setrudi te naznaèio planove za buduænost. Biskup je zahvalio poglavaru Machu za petnaestogodišnjesluženje Družbe u župi Požeške Sesvete u Požeškojbiskupiji, napose za požrtvovnost kojom je cijelo to vrijemeu njoj djelovao o. Tomasz Cybula, podrijetlom Poljak, kojise svojom blizinom svakom èovjeku i suradnjom sasveæenicima na najbolji naèin ukljuèio u pastoralnodjelovanje Požeške biskupije te tu mladu mjesnu Crkvuobogatio dehonijanskom karizmom. Poglavar Mach i biskupŠkvorèeviæ razgovarali su o izglednostima i moguænostidaljnjega djelovanja braæe u toj župi.

Posedarje: Nadbiskup Puljiæ blagoslovio Križni put uprirodiPosedarje, 10.3.2017. (IKA) - Križni put izraðen odkamenih stijena u župi Gospe od Ružarija u Posedarju,jedinstven u Hrvatskoj i šire jer njegovih èetrnaest postaja iprizor uskrslog Isusa sveukupno teže stotinu tona,blagoslovio je zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ u petak 10.ožujka. Tada su tijekom sveèanoga duhovno-glazbenogprograma, brojnim okupljenima prigodne rijeèi uputili mons.Puljiæ i sudionici u provedbi toga jedinstvenog duhovno-umjetnièkog djela i meðunarodnog projekta èiji je inicijator iidejni pokretaè umjetnik Vinko Kajmak (82), Posedarac. Organizaciju je provela Èelinka Posedarje, udruga zaoèuvanje kulturne i prirodne baštine uz pomoæ župe Gospeod Ružarija i Opæine Posedarje. Kajmak je predvodio radovei autor je prve i završne 14. postaje gdje je izradio kamenugrobnicu. Križni put dug je 2,5 km, svaka kamena postaja je visokaoko 2,5 metra a teška izmeðu pet i deset tona. Križni putpoèinje prvom postajom na lokaciji Èelinka; to je izletišteiznad glavne magistralne ceste u središtu Posedarja na 80metara nadmorske visine u podnožju brda Brisinica, naèijem vidikovcu, na vrhu od 200 m nadmorske visine, Križniput završava, s pogledom na Novigradsko more. To je meðunarodni projekt petnaest umjetnika od kojih jeveæina iz Ukrajine, zatim Hrvatske i Slovenije. Svakupostaju izradio je jedan umjetnik u tijeku tri kiparskekolonije, od kojih je svaka trajala tri tjedna, u svibnju, rujnu istudenome 2016. godine. Svaki kipar izradio je postaju uslobodi svog nadahnuæa. Svaka postaja sadrži prizor Isusovemuke, a na stražnjem dijelu uklesan je manji motiv iz životaposedarskih težaka, npr. kosidba, berba grožða, kojipokazuje detalje iz teškog života ljudi u prošlosti, èime sepokazuje sjedinjenost Isusove žrtve i požrtvovnog životanaših predaka.„Muka Isusa Krista s križem uzdignutim na Golgoti zbunjujei uznemiruje osjeæaje ljudi i njihove savjesti. Osobito supotresne Isusove posljednje rijeèi s križa: „Bože moj, zaštosi me ostavio?" U tu su strašnu dramu upleteni ljudi ipriroda", rekao je mons. Puljiæ. Buduæi da je taj križni putpodignut u prirodi, nadbiskup je istaknuo reakciju prirode naIsusov vapaj.

.

Domovinske vijesti ika

10 15. ožujka 2017. broj 11/2017

Misa zadušnica za kardinala Franju Kuhariæa u PribiæuProžet evanðeoskim svjetlom kardinal Kuhariæ bio je poputmelema na rani našega naroda, budeæi vjeru u ljudima inadu u bolje sutra. Njegova pokretaèka snaga bio je IsusKrist i njegovo evanðelje, istaknuo biskup JezerinacPribiæ, 11.3.2017. (IKA) - Na 15. obljetnicu smrtizagrebaèkog nadbiskupa kardinala Franje Kuhariæa u subotu11. ožujka misu zadušnicu u župnoj crkvi Sv. Sikste uPribiæu predvodio je umirovljeni vojni biskup JurajJezerinac. Uvodeæi u misno slavlje, biskup Jezerinacistaknuo je: „Prožet evanðeoskim svjetlom kardinal Kuhariæbio je poput melema na rani našega naroda, budeæi vjeru uljudima i nadu u bolje sutra. Njegova pokretaèka snaga bioje Isus Krist i njegovo evanðelje, kojim je širio kraljevstvoBožje". „Tko je bio kardinal Franjo Kuhariæ", najbolje jeposvjedoèila velika kolona njegovih štovalaca, kad jenjegovo mrtvo tijelo bilo izloženo u kapeli Nadbiskupskogaduhovnog stola pokraj katedrale u Zagrebu. Svojimprisutnošæu i odavanjem poèasti narod mu je zahvalio zaprimjer kako se ljubi Crkvu, narod i Domovinu, naglasio jebiskup Jezerinac na poèetku homilije, rekavši: „Više putaèule su se rijeèi o kardinalu Kuhariæu, i danas takoðer:'Sretni smo što smo ga imali, posebno u vremenu koje je biloobilježeno agresijom srpsko-crnogorske vojske naHrvatsku'". Kardinal Kuhariæ u vrijeme rata postavio jepitanje: „Uime koje kulture, uime kojega prava smije seèiniti takav genocid nad hrvatskim narodom i svimgraðanima zemlje", te je upozorio: „Kada jedna civilizacijaodbaci Boga i zatvori se u svoj egoizam i u svoju oholost,tone u nemoral, u nepravde, u ropstvo". Kad èovjek odbaciBoga i Božje zapovijedi, onda postaje sve drugo samo neèovjek. Nadalje je biskup Jezerinac istaknuo kako je kardinalKuhariæ u tijeku Domovinskog rata pozivao ne samo nanjegovo zaustavljanje, te ukazivao na njegove prave izvore,jer prezir Božjih zakona ima nesagledive posljedice. Dolazak kardinala Kuhariæa na èelo Crkve u Hrvata bio jepravi melem na rani našega naroda. Naš je narod našao unjemu oslonac i utjehu u teškim vremenima. Njegovo jegeslo bilo „Deus Caritas est - Bog je ljubav". On se togadržao. Evanðelje mu je bilo nadahnuæe za bogoljublje,domoljublje i èovjekoljublje. I kad bismo htjeli prikazati unajkraæim crtama njegov život onda ne možemo mimoiæinjegove vrline koje su ga resile kao èovjeka, vjernika ikardinala: Kardinal Kuhariæ bio je èovjek vjere. I to ne bilokakve vjere, nego vjere u Boga Isusa Krista, kojega jeprihvatio svim srcem, naglasio je propovjednik.Ukazao je i na èinjenicu, da je kardinal Kuhariæ bio poputblaženog kardinala Stepinca neustrašivi propovjednikEvanðelja, koje naviješta istinu o Bogu i èovjeku, oèovjekovu dostojanstvu i njegovu usmjerenju premavjeènosti. S tom i takvom vjerom susreæemo se gotovo usvakoj njegovoj propovijedi. To je potkrijepio rijeèima izOporuke „Uvijek sam i rado èvrsto i radosno vjerovao uBožju istinu o èovjeku. To je najsvetija, najpotresnija inajsudbonosnija istina o postojanju èovjeka. Posljednjestvari stoje pred svakim èovjekom kao konaèna stvarnost,pred kojom stoji naš posljednji izbor: prihvatiti zauvijekBožju ljubav ili je zauvijek odbaciti: Uvijek sam o toj istinirado razmišljao; rado sam je propovijedao. U tom je savsmisao i bit našega postojanja… Kao zagrebaèki nadbiskup imetropolit, molim svoju veliku duhovnu obitelj -Zagrebaèku nadbiskupiju i cijelu Crkvu u hrvatskom naroduda èuva i živi cjelovitu katolièku vjeru, vjeru u osobnom,obiteljskom i narodnom životu. Božje zapovijedi su temeljživota svakog èovjeka, obitelji i naroda".Biskup Jezerinac nadalje je rekao kako je kardinal Kuhariæbio ne samo èovjek duboke vjere, nego i èovjek nade. „Vjera

i nada su neodvojive. Što je dublja vjera to je i nada veæa. Tuje svoju nadu temeljio na Bogu, koji je izvor nade. On jesvuda budio nadu. To posebno vidimo u Domovinskom ratu,kad se obraæao ne samo vjernom puku nego i braniteljima nabojišnici. Bio je i èovjek herojske ljubavi, koja je proizlazilaiz ljubavi prema Bogu. Odatle i njegova velika ljubav premaCrkvi i svakom èovjeku i prema Domovini. On je jasnopostavio prioritete ljubavi, kad je stavio Boga na prvomjesto. Ako bi poredak bio drukèiji, bila bi to izdaja. Toznaèi, ako vjerujemo u Boga Isusa Krista, ako prihvaæamoEvanðelje kao program života, tada njega prihvaæamo kaosvjetlost na putu našega života. Ljubav prema Bogu nužnoukljuèuje i ljubav prema èovjeku. Ne možemo ljubiti Boga,ako ne želimo dobro èovjeku. Ljubav prema èovjekuiskljuèuje bilo kakvu mržnju".Biskup Jezerinac podsjetio je kako je kardinal èesto isticaoda samo ljubav prema svakom èovjeku može ozdravitidruštvo. Na poèetku rata kardinal je poruèio Srbima: "BraæoSrbi, mi vas ljubimo u Isusu Kristu. Uime te ljubavi mi vasmolimo - odustanite od nasilja, jer naša je sloboda i vašasloboda, naš je mir i vaš mir". No, glas kardinalov bio jenamjerno prešuæen. U tom je kontekstu propovjednikpodsjetio na rijeèi pape Ivana Pavla II. u povodu kardinalovesmrti: „Znao je velikodušno, mudro i vjerno služiti Božjemnarodu, povjerenom njegovoj pastoralnoj brizi. On se jetijekom komunistièkog režima, ali i nedavnog razdobljanacionalne povijesti oznaèenog stradanjima, svim snagamazauzimao za obranu slobode i dostojanstvo hrvatskoganaroda. Kao èovjek koji je bio potpuno posveæenevanðeoskoj zadaæi, dao je dosljedno svjedoèanstvo zaKrista, neumorno ulijevajuæi pouzdanje i hrabrost vjernicimau tijeku teških kušnji kojima je bila izložena hrvatskazemlja".Biskup Jezerinac podsjetio je kako je kardinal Kuhariæ imaovremena za 'malog èovjeka'. „Bio je vrlo jednostavan. Sjednostavnim se ljudima rado družio; isti je rjeènik koristio.Znao je da je to Isusov oblik odnosa prema èovjeku. Zatonjegovu velièinu treba tražiti i èuti od tih 'malih' ljudi".Poznato je da je kardinal Kuhariæ bio veliki zaštitnik obitelji.U jednoj od svojih korizmenih poruka upozorio je: „Danasse stavlja u pitanje sama institucija obitelji, porièe se njezinatrajnost i smisao". Takoðer je naglasio, kako je kardinal bioveliki štovatelj Majke Božje. „Gotovo da nije bilo nijednenjegove propovjedi, a da nije spomenuo i Majku Božju. Zanju je kardinal rekao: 'Ne možemo zamisliti Crkvu bezDjevice i Majke Marije. Ne možemo zamisliti ni svojvjernièki život bez iskrene pobožnosti prema onoj koja namje Majka na opasnom putu prema vjeènoj domovini. Zato je ipozdravljamo svaki dan: 'Zdravo, milosti puna!Blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus!'" „Spominjuæi se 15. obljetnice smrti kardinala Kuhariæa,zahvaljujemo dobrome Bogu što nas je kardinal uèio o Bogu,o pravom bogoljublju, èovjekoljublju i domoljublju; što nasje usmjeravao prema vjeènoj Domovini, prema Ocunebeskom i njegovom sinu Isusu Kristu, što nas jeusmjeravao prema našoj i Isusovoj Majci Mariji. Hvala muna svemu i dobri Bog neka mu bude nagrada! Marija, MajkaIsusova, koju je silno ljubio, bila mu pomoænicom izagovornicom! Za oèekivati je da æe uskoro zapoèeti njegovproces za proglašenja blaženim. Svako odgaðanje moglo bise protumaèiti kao nemar prema ovom velikom kardinalu, alito si ne smije dopustiti Crkva u Hrvata. Bit æe to nagrada zanjegovu ljubav prema Bogu, Crkvi i Domovini, posebnoprema svom hrvatskom narodu. Hrvatski ga je narod kaotakvog prepoznao i utjeèe mu se u zagovor. Na tu nakanudanas i mi molimo", rekao je biskup Juraj Jezerinac.

Domovinske vijestiika

1115. ožujka 2017. broj 11/2017

Blagoslov spomen-ploèe i križa u GaldovuZa 27 Galdovèana, civila i vojnika, koji su ubijenistrijeljanjem 15. lipnja 1946. godine u šumi LasinjaSisak, 11.3.2017. (IKA) - Sisaèki biskup Vlado Košiæblagoslovio je u subotu 11. ožujka u sisaèkom naseljuGaldovo (na uglu Galdovaèke ulice i Ulice Brezovaèkogodreda) spomen-ploèu i križ za 27 Galdovèana, civila ivojnika, koji su ubijeni strijeljanjem 15. lipnja 1946. godineu šumi Lasinja u sisaèkom naselju Caprag u nazoènostipartizanskog komandanta grada Siska i glavnog potpisnikasmrtnih presuda u vijeæu Vojnog suda. Blagoslovu su uz èlanove Udruge „Hrvatski domobran" ižupljane župe Galdovo nazoèili i brojni javni djelatniciizmeðu ostalih predsjednica Skupštine Sisaèko-moslavaèkežupanije Ivanka Roksandiæ.Prije blagoslova okupljenima se obratio predsjednik sisaèkogogranka Udruge „Hrvatski domobran" i predsjednikPovjerenstva za oznaèavanje stratišta Sisaèko-moslavaèkežupanije Josip Frkoviæ. On je podsjetio na sudbinu ubijenihistaknuvši kako do danas oni poèivanju bez imena i križa nanepoznatom mjestu. „Zbog suradnje s okupatorima i drugihustaških zloèina, bilo je najèešæe nimalo uvjerljivoobrazloženje ovih navodnih pravorijeka. Takve potresnepresude slušali su sredinom lipnja 1945. godine, godinu danaprije smaknuæa, braæa Branko i Viktor Tomazetiæ te PetarSabljak. Osim njih, smrtnu su kaznu dobili i kraj savskognasipa kod 'Radonje' životom platili redarstvenici RokoFarkaš i Luka Penga, policijski službenik Vladimir Wolf,osnivaè 'Segeste' Antun Saler, sin poznatog fotografa Franje,zatim èuvar 'piramide' i perivoja Viktorovac Ivan Šepec tekrojaè s Tišinske ceste Antun Bišæan. Ipak, najveæi diosmaknuæa izvršen je bez suðenja, nakon zatvorskih muèenjapojedinaènim odlukama oficira OZNA-e, odnosno UDBA-e", rekao je Frkoviæ te dodao da o tome rjeèito svjedoèi inedaleka šuma Brezovica gdje je likvidirano šest tisuæaHrvata. Nakon blagoslova biskup je u župnoj crkvi Sv. JosipaRadnika predvodio misu zadušnicu za ubijene. Ukoncelebraciji bili su domaæi župnik fra Roko Bedalov ižupnik iz Budaševa i dekan Sisaèko-katedralnog dekanata vlè. Krešimir Buliæ. U homiliji biskup je podsjetio kako je danas dan proljetnihkvatri kojima Crkva poziva na post i na žrtvu, te kako je ovovrijeme korizme osobito prikladno za to. Biskup je istaknuo ikako svaka kvatra ima svoju nakanu, a nakana današnjihobraæenje i pokora. „Èuli smo Božju Rijeè i kako nas sv.Ivan apostol potièe u prvom èitanju da priznamo da smogrešnici jer 'onaj tko rekne da grijeha nema, sam sebe vara iistine nema u njemu'. Mi znamo da smo slabi i da u našojljudskoj slabosti èinimo i zlo. Zato se trebamo kajati iobraæati, èiniti pokoru i ispovijedati svoje grijehe. Mi smo,nažalost, živjeli punih èetrdeset i pet godina nakon Drugogsvjetskog rata da se ni najteži grijesi nisu ispovijedali, da sezloèini i ubojstva nisu smjeli spominjati, a ubojice i zloèincinisu dobili kaznu nego nagradu. Bilo je i u našem kraju,nažalost, mnogo takvih zloèina i tek sada nakon sedamdesetgodina od toga i dvadeset i pet godina od osamostaljenjaHrvatske mi dolazimo do te istine. Zato se i podižu ovikriževi, kojih smo do sada postavili pet, a postavit æemo doljeta još pet i tako obilježiti deset mjesta gdje je u našemkraju bilo masovnih stratišta, gdje su ljudi likvidirani bezsuðenja ili s namještenim suðenjem", poruèio je biskup. U nastavku govoreæi o prispodobi o milosrdnomeSamarijancu biskup je rekao kako se u našoj povijesti, krozproteklih 70 godina, dogaðalo da se nije željelo vidjetièovjeka koji je u nevolji i koji trpi. „Zato mi želimo bitiSamarijanci koji æe poviti rane. Želimo tog ubijenog barem

pokopati, saèuvati mu ime i uspomenu na njega, pomoliti sei prikazati misu. Mi želimo slušati Isusovu zapovijed 'ljubisvoga bližnjega kao samoga sebe' jer taj ubijeni je takoðerbio èovjek, možda i prisiljen da bude u suprotnoj vojsci ili sesluèajno tu zatekao, možda nije poznavao komunistièkirežim i njegova krivica je bila samo to što je živ", ustvrdio jebiskup te na kraju podsjetio kako se tako posebno likvidiralopripadnike obiju domovinskih vojski i kako je u Sisaèko-moslavaèkoj županiji 119, veæinom neistraženih, masovnihgrobnica iz tog vremena.

„Blaženi Miroslav Bulešiæ kao župnik i dušobrižnik"Susret za župne animatore Poreèke i Pulske biskupijePazin, 11.3.2017. (IKA) - U Pazinu je 11. ožujka održandrugi u nizu korizmenih susreta za župne animatore Poreèkei Pulske biskupije. Uvodni pozdrav predavaèu i okupljenimauputio je kancelar biskupije preè. Sergije Jeleniæ. Predavanje„Blaženi Miroslav Bulešiæ kao župnik i dušobrižnik" izrekaoje vicepostulator kauze za kanonizaciju bl. Bulešiæa vlè. IlijaJakovljeviæ. Na poèetku su okupljeni pogledali kratkidokumentarni film o životu i muèeništvu bl. Bulešiæa. Predavaè je u uvodnom dijelu podsjetio kakao se ove godinenavršava 70. obljetnica muèeništva bl. Miroslava Bulešiæa.Predoèio je okupljenima teške povijesne ratne okolnosti ukojima je bl. Bulešiæ zapoèeo i obnašao svoju pastoralnuslužbu, te kako se gorljivo i praktièno zalagao za buðenjevjerskog života u povjerenim mu župama, njegujuæiizvanrednom ljudskošæu i požrtvovnošæu sve aspektepastoralnog djelovanja, duhovni, liturgijski, karitativni isakramentalni. Nakon što je zareðen za sveæenika i proslavio mladu misu utravnju 1943., ne mogavši se vratiti u Rim, Bulešiæ jeimenovan upraviteljem župe Baderna 1. studenoga 1943.gdje ostaje do jeseni 1945., ondje je proživio strahote ratnogvihora. U Baderni ga je doèekala, kako je sam zapisao,„pustoš", od 1500 stanovnika na misu je dolazilo 15 do 20osoba. Izašao je ususret ljudima, èim je došao krenuo ih jeupoznati u njihovim domovima, i njegova su pastoralnanastojanja dala ploda. Miroslav se kao pastir brinuo za svojestado na jedan izvanredan naèin. Djelovanje sveæenika uvrijeme II. svjetskog rata i poraæa bilo je pravo misijskoposlanje. Papa Franjo danas upravo govori kako se potrebnovratiti misijskom naèinu pastoralnog djelovanja. Ne èekatida pojedinac doðe u Crkvu, da traži navještaj, veæ iæi ususretpojedincu. Miroslav ide ususret pojedincu, on njemu donosiBožju rijeè, naglasio je predavaè. Njegov modus operandi vlè. Jakovljeviæ doèarao jeisprièavši jednu zgodu iz toga vremena: osim Badernomupravljao je u župom Sveti Ivan od Šterne, na Tijelovskuprocesiju 1944. malobrojnom zboru prikljuèila se èitavajedna postrojba partizana, pobožnih ljudi iz Dalmacije. Jedanje vojnik zamolio bl. Bulešiæa da mu pokloni molitvenik,dao mu je Dobrilin „Oèe budi volja tvoja"; taj je vojnikkasnije svjedoèio o Bulešiæevoj izvrsnosti. U Baderni je bl.Bulešiæ zapisao o svome djelovanju: „Narod koji ne znamoliti, koji vrlo malo pozna našu vjeru. Prava nesreæa.Naprosto sam klonuo. Htio sam otiæi. Preuzvišeni je upornotražio da se dadem na posao i ja sam to uèinio: sad idem, kaomisionar, od kuæe do kuæe da pohodim ljude i pozovem ih ucrkvu, da ih potaknem, da ih pouèim…" Obilazi vjernike ipotièe ih na sv. sakramente. Iako je ratno stanje, bl. Miroslavoformljuje zbor u Baderni ali i Sv. Ivanu od Šterne.Pokušava biti dobar otac svima. Ta njegova ljubav bit æeprepoznata u župi i ubrzo æe se dogoditi duhovni preporodžupe. Meðutim, odmah æe se naæi na udaru bezbožnogkomunistièkog režima.

Domovinske vijesti ika

12 15. ožujka 2017. broj 11/2017

Predavaè je naglasio i strašnu realnost ranjenih obitelji utome ratnome vihoru: "Obitelji su bile izranjene: ratovima,oduzimanjem hrane, a neke su ostale bez svojih voljenih.Veliku traumu na obitelj æe ostaviti novi bezbožnikomunistièki sustav koji se sve više nametao. Jedinu utjehunade nudila je Crkva, meðutim ta ista stoljetna èuvarica vjerei kulture se odjednom našla na udaru bezbožnog režima. Nijebilo lako ljudima, kako se odreæi stoljetne vjere, te prihvatitinove ideje koje se kose s èovjekovom savjesti i stoljetnimpraksom. Nije bilo lako, kako ne biti obilježen, prozvan, odkomunistièke ideologije, a s druge strane živjeti svojuvjeru", istaknuo je vlè. Jakovljeviæ. U Kanfanaru je bl. Bulešiæ stigao u jesen 1945., došao je uveliku župu, u napose tešku situaciju. Prethodni župnikMarko Zelko bio je godinu ranije lažno optužen i obješen nasredišnjem mjesnom trgu, tek nakon tri dana biskupuRadossiju dopušteno je da skine i ukopa tijelo. U tim teškimokolnostima Bulešiæ se dao na obnovu zapuštenog vjerskogživota u župi: poèeo je okupljati mlade i nastojao ih saèuvatinemorala, za što je bio trn u oku vlastima, obilazio jebolesnike, posvetio se katehizaciji djece, a njegov karitativniduh napose je vidljiv iz odnosa prema siromasima. Vidjevšisiromaha u dronjcima koji je došao zamoliti nešto za jelo,darovao mu je svoju košulju, iako ih je i sam imao tekmožda dvije, rekao je predavaè. U Kanfanaru je organiziraomisije, od 30. ožujka do 7. travnja 1946., u sklopu kojih jepoveo procesiju do nekoliko kilometara udaljenog Barata inosio je, simbolièno, veliki drveni križ. Te su misije okupileviše od 2000 vjernika. Obzirom da je bio posveæen GospiFatimskoj, posebno je njegovao marijanske pobožnosti užupama u kojima je djelovao. O tome kakav sveæenik treba biti, Bulešiæ je rekao u jednojsvojoj propovijedi na mladoj misi vlè. Ratka Udovièiæa u Sv.Petru u Šumi: „Sveæenik i danas prolazi kroz te ruševineèovjeèanstva „blagoslivljajuæi i èineæi dobro", stavljajuæimelem na rane jadnog èovjeka na umoru radi mržnje i stavljamu na takvu bol lijek ljubavi, bratski tare suze žalosnima,prisvaja sebi jade i poteškoæe vjernika, podiže svojommukom padnika [grešnika] propaloga. Dijeli svima život,koji propovijeda, i svima kažiprstom kaže nebo, gdje je našasvrha, kopa u utvrdnutim [otvrdnutim] srcima da naðe dušu,koju ljudi hoæe zamoriti u sebi, svima propovijeda vjeru uBoga, u Krista, bez kojeg nema spasenja…. – Eto vam mladiæa: koji je sveæenik, da žrtvuje za svoje grijehe i zagrijeha naroda, eto vam uèitelja, koji nauèava pravi putpoštenja i jedinog spasenja, koji rasvjetljava pameti koje senalaze u tami i zabludi, koji svima usuðiva [usaðuje]rijeèima i primjerom ljubav do Boga i do bližnjega, eto Vampastira koji vraæa svoje ovèice…"Uz izuzeto intenzivnu praktiènu pastoralnu aktivnost vlè.Miroslav je uvijek imao dobre propovijedi, pune ljubavi imilosrða, rekao je vlè. Jakovljeviæ, te nastavio: „Nastoji upropovijedima ljude pouèiti vjerskim osnovama, bitikonkretan". „Sretnog li dana za me, sretnog li dana za svevas, vjernici predragi, kada smo bili primljeni u sv. Crkvu,da postanemo sinovi Božji, dionici Kraljevstva Nebeskog.Uzaludan bi bio naš život, uzaludna naša djela, našetrpljenje, naše veselje, da nemamo vjere. Blago nama, braæo,koji imamo živu vjeru…" Zašto je je fama sanctitatis odsamog poèetka postajala o Miroslavu? Upravo zbog življenjatjelesnih djela milosrða, zakljuèio je predavaè. Uslijedila je rasprava o temi „Kako se župni suradnici mogubolje i konkretnije ukljuèiti u poboljšanje vjerskog života usvojim župama", tijekom koje su izneseni mnogi zanimljiviprijedlozi i o jaèanju doživljaja prisutnosti bl. Bulešiæa uistarskim župama. 

Nuncij predvodio spomen-slavlje uz obljetnicu smrtiChiare LubichZagreb, 11.3.2017. (IKA) – U povodu 9. obljetnice smrtislužbenice Božje Chiare Lubich (22. sijeènja 1920. - 14.ožujka 2008.) utemeljiteljice Djela Marijina – Pokretafokolara, u subotu 11. ožujka u kapeli Svetoga Duha uzžupnu crkvu Sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebueuharistijsko slavlje predvodio je apostolski nuncij uRepublici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Errico. Ukoncelebraciji bili su i tajnik Apostolske nuncijature u RHmons. Janusz Stanislaw Blachowiak, o. Ivica Hadaš, DI, ižupni vikar u župi sv. Antuna Padovanskoga fra JosipIvanoviæ, OFMConv. koji je uputio rijeè pozdrava.Misu je uz mnogobrojne èlanove Pokreta fokolara izZagreba i Križevaca, osobito èlanove „Novih obitelji",nazoèio i potpredsjednik Hrvatskog sabora akademik ŽeljkoReiner.Uvodeæi u slavlje, nuncij D'Errico istaknuo je kako se radoodazvao pozivu iz poštovanja koje ima prema Pokretufokolara. „Poznajem taj pokret veæ dugo godina. Vidio sampo svijetu sve ono dobro koje èinite. I znam za dobro koje vièinite Hrvatskoj za dobro Crkve i hrvatskoga naroda".Nadalje je naglasio kako je kao mladiæ, a kasnije kaosveæenik proèitao mnogo tekstova Chiare Lubich, osobito„Rijeè života". „Uvijek sam govorio da je Chiara velikiBožji dar za Crkvu danas. Stoga o obljetnici njezina odlaskas ovoga svijeta želimo zahvaliti Bogu za taj veliki dar kojinam je dao, zbog svega onoga što je uèila, za sve ono što jeostvarila preko Pokreta fokolara i njegovih grana. U ovojmisi ne zahvaljujemo samo Bogu, nego takoðer molimo i zanjezinu beatifikaciju i nadamo se da æemo ju jednoga danamoæi vidjeti uzdignutu na èast oltara", rekao je nuncij.Spomenuvši se 50. obljetnice osnivanja „Novih obitelji"pozvao je prisutne: „Molite Duha Svetoga da vam da punosnage i puno svjetla ne samo da možete shvatiti uloguobitelji u ovome vremenu, veæ i nutarnju snagu i ustrajnostda biste ostvarili tolike projekte koji nadahnjuju Pokretfokolara, kao i vaš pokret novih obitelji".U tom duhu je nastavljajuæi homiliju nuncij istaknuo: „Vi stepokret novih obitelji koji je nastao iz promišljanja i srcaChiare Lubich. Vi imate posebno poslanje na podruèjuobitelji".Govoreæi o ulozi obitelji danas, nuncij je rekao kako seposljednjih godina mnogo o tome govorilo. Podsjetio je i nadvije biskupske sinode u Rimu. Sjeæate se da je papa Franjoprije dvije godine pozvao biskupe èitavoga svijeta da birazmišljali o ulozi i važnosti obitelji u sadašnjem vremenu, sposebnom pažnjom na izazove s kojima se suoèavaju obiteljiposvuda po svijetu, rekao je nuncij D'Errico, te u tomkontekstu nastavio: „I u Hrvatskoj ima puno razvoda,nažalost èini se da i u Hrvatskoj mladi nemaju velike voljesklapati brakove, stvarati obitelji. Nažalost, i u Hrvatskoj sedogaða da meðu mnogim obiteljima postoji teškoæa ukomunikaciji. Dogaðaju se nesporazumi izmeðu roditelja idjece, izmeðu supružnika. Oèito da je tomu uzrok užurbaninaèin života: svi imaju svoje obveze, svi gledaju na svojemobitele i to stvara užurbanost i napetost. Znate da umnogim obiteljima kad se njezini èlanovi vrate kuæi, prvastvar koju naprave je da upale televizor. I ono malotrenutaka koje imaju za zajednièki život i kad sjednu zazajednièki stol to su èesto trenuci šutnje da bi se moglagledati televizija. Taj naèin života koji je specifièan za ovonaše vrijeme može izazvati neke teškoæe i odreðeneprobleme. Dakle, naši biskupi koji su prihvatili pozivSvetoga Oca, sveæenici i suradnici u pastoralu osobitoprošlih godina nastojali su s najveæom pažnjom pratitisnažnim katehezama obitelji, dok su naše razne publikacije

Domovinske vijestiika

1315. ožujka 2017. broj 11/2017

objavile mnoge èlanke. Dakle polazišna toèka je vrlo jasna iizvan svake sumnje: mi vjerujemo u važnost i ulogu obiteljikao temeljnu toèku Božjega plana za ovo naše vrijeme". Nadalje, nuncij je istaknuo kako je sigurno mnogima bilopostavljeno jedno pitanje, na koje se tražio kratak odgovor, aono je „zašto je obitelj važna za Crkvu". Posvjedoèio je kakoje i sam o tome kao mlad sveæenik promišljao, te zakljuèiokako je tu vrlo jasna èinjenica koja bi trebala biti izvan svakerasprave. „Kada je Isus odluèio doæi na zemlju, dakle On kao SinBožji, radi našega spasenja, kako je ostvario svoje poslanje?Došao je na ovaj svijet normalnim putem, a to znaèi prekoobitelji. Postao je sin Marije i Josipa, s njima se suoèio stolikim teškoæama, ali i radostima koje nosi obiteljski život.Sve do toga kad je s 30 godina ostavio obitelj da bi ispuniosvoje poslanje. Taj element je kao neki peèat, kada trebatepotpisati neki dokument traže od vas da stavite peèat.Promatranje Isusa koji živi u jednoj obitelji trebali bismovidjeti da on živi obiteljski život svaki dan, a meni se èini daje to Božji peèat koji bi trebao staviti kraj svakoj sumnji,svakom nesporazumu što se tièe važnosti i uloge obitelji",pojasnio je nuncij D'Errico.Nadalje je podsjetio da sama èinjenica da Isus odabire živjetiu jednoj obitelji koja živi svakodnevni život, je i primjerkojim nam je htio dati toèku oslonca. „Bio je svjestan togada svakodnevni život nije lak, ali èini mi se da je živeæi uobitelj Isus želio reæi: nemoj se brinuti, gledaj na mojuobitelj, gledaj na Svetu obitelj i uzmi taj konkretni primjer uteškoæama koje æe se eventualno pojaviti".Nuncij je pojasnio kako se tu oèituju izvanredne, nadnaravnekreposti: velika vjera, prepustiti se uvijek volji Božjoj, duhužrtve, duhu molitve. „To su elementi koje trebalo ponovnootkriti za sebe same i predložiti našem apostolatuobiteljskoga života. Kao što je to uèinila Chiara s istimkršæanskim mirom, ozbiljnošæu i sigurnošæu. Da bismonadvladali teškoæe bilo kakve one jesu treba nam molitva,treba nam vjera, i treba nam duh žrtve. To je prevažno. Miosjeæamo da moramo osigurati duhovni temelj obiteljima.Želimo da obitelji budu nove obitelji, da one osjete novostEvanðelja, da osjete novost ljubavi koju smo èuli, koja jebila proglašena današnjim evanðeljem. I sigurni smo da je todragocjeni doprinos, a mi taj doprinos možemo dati kaonove obitelji i hrvatskom narodu i Hrvatskoj".Nuncij je podsjetio kako postoji još jedna skupina krepostikoje papa Franjo voli zvati „ljudske" kreposti. On èestogovoreæi zaruènicima i onima koji su veæ vjenèani predlažetri rijeèi, i kaže kako je uvjeren da æe život obitelji biti punoljepši i puno lakši ako se neprestano nauèimo ponavljati trivrlo jednostavne, male rijeèi: „dopusti", „hvala" i „oprosti".Ne treba èiniti velike govore ni u vašem apostolatu, ljudinisu navikli slušati, oni su navikli gledati primjer. Dakle, javam savjetujem da kažete ljudima jednostavne stvari: Isus serodio i živio je u jednoj obitelji: tu je Božji peèat. I drugo:došao je u obitelj da bi nam dao primjer da bi bio toèkaoslonca za odreðene teškoæe. Primjeri nadnaravnih vjera,nada, ljubav, osjeæaj za žrtvu, ali takoðer i ljudske kreposti:dopusti, hvala, oprosti.Nalazimo se u kapeli Duha Svetoga. Želimo da nas on sveprosvijetli, da nam dade snage, hrabrosti da bismo nastavili sradošæu naše služenje Božjem planu koji on ima s obiteljima,za ovaj svijet, i za ovu Crkvu, rekao je na kraju homilijenuncij D'Errico.U molitvi vjernika molilo se za obitelji da po uzoru naNazaretsku obitelj snagom jedinstva unose nadu u društvo,kao i za mlade. Takoðer se Bogu zahvalilo i na darupokojnog kardinala Kuhariæa i za sve ono što je neumornoèinio u voðenju Crkve

Kardinal Bozaniæ predvodio misu o 15. obljetnici smrtisluge Božjega kardinala Franje KuhariæaVjerujemo da nas svojom molitvom prati kardinal Franjo,ponizan èovjek koji je sigurno velik u nebeskom kraljevstvu,èovjek Božjih zapovijedi i njegove blizine, istaknuo jekardinal Bozaniæ koji je u propovijedi govorio o temamakoje su kardinalu Kuhariæu bile na srcu: Danu Gospodnjem,poèetku ljudskoga života, otajstvu Crkve i odnosu premaDomoviniZagreb, 11.3.2017. (IKA) – O 15. obljetnici smrti slugeBožjega kardinala Franje Kuhariæa euharistijsko slavlje uzagrebaèkoj prvostolnici u subotu 11. ožujka predvodio jezagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ. Ukoncelebraciji bili su i umirovljeni vojni biskup JurajJezerinac, zagrebaèki pomoæni biskupi Valentin Pozaiæ, IvanŠaško i Mijo Gorski, generalni postulator za kauzebeatifikacije i kanonizacije Zagrebaèke nadbiskupije mons.Juraj Batelja, rektor Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta prof.dr. Željko Tanjiæ, kanonici Prvostolnog kaptolazagrebaèkog, prebendari Zbora prebendara Prvostolne crkvete više od pedeset sveæenika.U prvom dijelu homilije kardinal Bozaniæ osvrnuo se namisna èitanja, te je kao lijepu podudarnost istaknuo èinjenicuda petnaestu obljetnicu smrti kardinala Franje Kuhariæaslavimo u liturgijskom ozraèju Druge korizmene nedjeljekojoj je na našemu korizmenom hodu u središtu otajstvoPreobraženja. Isusovo preobraženje vidljivo je Petru, Jakovui Ivanu samo na tren. Kada ih dodiruje i vraæa iz stanjaviðenja Božje slave, Isus je pred njima sam. Ali Isus i daljenosi istu snagu, isto svjetlo svoga božanstva, svjetlo Oèeveprisutnosti i sjedinjenosti s njime. Utješno je što znamo dasmo i mi zahvaæeni tim svjetlom, jer ono je u nama, premdaga ne vidimo u punome sjaju, dodao je, te nastavio: „Dokzahvaljujemo Bogu za život i služenje sluge Božjegakardinala Franje Kuhariæa, ispovijedamo istinu preobraženja,prihvaæanje svjetla koje pokazuje istinu kardinalova života.Stoga s vama veèeras podsjeæajuæi nas na rijeèi našegakardinala Franje, dijelim misli o èetirima važnim temamakoje povezuju naše sadašnje crkvene i društvene okolnosti uHrvatskoj. Te èetiri teme a moglo bi ih biti puno više,pokazuju da èovjek koji živi u Božjoj blizini, koji trajnonastoji vidjeti sjaj neba vidi dalekosežno i svjedoèi istinu. Teèetiri teme su Dan Gospodnji, poèetak ljudskoga života,otajstvo Crkve i odnos prema Domovini".Uz prvu temu kardinal Bozaniæ je naglasio: „Želeæi dobrohrvatskomu društvu i državi kao Crkva neprestanoponavljamo koliko je važan odnos prema nedjelji kaoposebnomu danu, nedjelji koja se tièe vrijednosti, našeganarodnoga biæa, naše nacionalne kulture. Ustrajavamo natome da to nije niti iskljuèivo, niti poglavito gospodarskopitanje. Ono se tièe duše hrvatskih ljudi i nacije". U tom jekontekstu kardinal Bozaniæ ukazao na rijeèi kardinalaKuhariæa, te dodao: „Vidimo kako èovjek obasjan Božjomistinom, koja je izvor najveæe sreæe ljudi, vidi koliko jepogubno zanemariti te vidike, a koliko je blagotvornonedjelji vratiti njezin smisao, za što se trebaju zalagati nesamo odgovorni u politièkome životu, nego ljudi u svimdruštvenim podruèjima, osobito intelektualci. U konaènici todonosi dobro i gospodarstvu, jer do sada nismo vidjelinikakve stvarne pokazatelje koji bi svjedoèili o tome da jerad nedjeljom donio i minimalnu financijsku ili koju drugukorist. Naprotiv, nepoštivanje nedjelje razgraðuje obitelji, atime i društvenu i državnu zajednicu. Kršæanski vjernik unedjelji ne vidi obièan dan, nego dan koji povezuje zemlju inebo, prolazno i vjeèno, dan koji pripada Gospodinu,Stvoritelju i prijatelju èovjeka".U posljednje se vrijeme u nas ponovno vodi rasprava o

Domovinske vijesti ika

14 15. ožujka 2017. broj 11/2017

bolnoj temi pobaèaja, nužno se suoèavajuæi s pitanjem kadapoèinje ljudski život, što je osoba, koje vrijednosti trebaštititi. U svemu je važno ne previdjeti polazište, a ono je uistini da je život dar, Božji dar, a ne èovjekov proizvod.Koliko je samo puta o tim prevažnim pitanjima govorio ipisao kardinal Kuhariæ, rekao je kardinal Bozaniæ. Podsjetioje na rijeèi kardinala Kuhariæa koje je on izgovorio prijesedamnaest godina. „Posve je jasno da je u krilu ženezaživio novi èovjek koji nije samo neki grumen stanica, nitidio majèina tijela poput nekoga tumora. U svakom zaèeæuèovjeka nisu aktivni samo roditelji, nego se u dogaðaj tetajne ljudskoga poèetka ukljuèuje i Stvoritelj života. Bogstvara dušu, duhovnu i besmrtnu, koja je od zaèeæa do smrtipoèelo našega života, ne samo biološkoga nego i misaonoga,voljnoga, osjeæajnoga, sa sposobnošæu izbora i odluka kojiureðuju i odreðuju èovjekov život. […] Što je sa savješæutolikih 'otmjenih' ubojica? Tko ubija život nedužnogaljudskog biæa, ratuje protiv Boga i èovjeka. Ako ne uvremenu, u vjeènosti æe spoznati da je izgubio rat",upozorenje je to kardinala Kuhariæa. Tom tumaèenju nijepotrebno ništa dodati, rekao je njegov nasljednik kardinalBozaniæ. Èovjek obasjan nutarnjim Božjim svjetlom ipotican glasom savjesti lako æe prepoznati istinu poèetkaljudskog života u zaèeæu i potrebu da se, uza sve složenosti,taj život zaštiti. Sve ostalo su izgovori i sofizmi koji nasguraju u propast! Preobražen èovjek u jedva primjetljivomplodu u majèinu krilu ne vidi samo neko tjelesno tkivo, negoèudo nad èudima, èudo života koje nam nije dano naraspolaganje, nego darovano pažnji naše ljubavi, rekao jepropovjednik.Nadalje je u ozraèju Druge sinode Zagrebaèke nadbiskupijekardinal Bozaniæ rekao kako je i sam kardinal Kuhariæ usvoje vrijeme i sam planirao organizirati nadbiskupijskusinodu. „Blagoslov je što po sinodskom hodu smijemoposvijestiti svoju crkvenost, što otkrivamo bogatstvo kojenam je darovano u bogatoj povijesti Crkve i rastu premaBožjemu kraljevstvu. I kada se susreæemo s raznimpitanjima na koja odmah ne vidimo jasna rješenja, nosimopouzdanje u krilu otajstva Crkve koja se najsnažnije oèitujeu euharistiji nedjelje. Ona preobražava za zajedništvo kojenije graðeno na interesima i na sebiènosti. Stoga je vrijednoo tome èuti poneki isjeèak iz misli kardinala Kuhariæakojega je posebno nadahnjivala slika Crkve svih vjernika,stavljajuæi naglasak na laike". Draga braæo i sestre, vjernik u Crkvi ne vidi samo ljudskuorganizaciju, neku politièku stvarnost, kulturnu vrijednost,nego otajstvo zajedništva Boga i ljudi po Isusu Kristu, ukojemu smo preporoðeni, preobraženi na novi život, èijeTijelo smo svi mi vjernici, živeæi svetost Crkve u svojojljudskoj grešnosti, nošeni zagovorom i primjerom svetih.Govoreæi pak o èetvrtoj temi, odnosu prema Domovini,kardinal Bozaniæ rekao je: „Pozvani smo živjeti svojkršæanski poziv u konkretnosti povijesnih okolnosti, osobnihi društvenih odnosa, obilježeni svojim domom iDomovinom, jezikom i kulturom. Raduje nas što smobaštinici velikoga broja svjedoka vjere u dragoj namdomovini Hrvatskoj. Ipak, nije uvijek lako nositi ranepovijesti: nepravde, nasilja, nijekanje istine. Kako smo tosamo snažno osjetili kad smo bili izloženi ratnimosvajanjima. Dobro je poznato koliko se kardinal Kuhariæzalagao za slobodu i prava hrvatskoga naroda prije padakomunistièkoga režima. Jednako je zalaganje oèitovao uteškim danima nakon postizanja samostalnosti da binezaštiæena mlada država bila meðunarodno priznata posrednemilosrdnoga plana da bude uništena".Mi vjernici, koji želimo živjeti u svjetlu Preobraženja,gledamo na Domovinu kao na dar. U brizi za nju kao dar

trebamo pridonositi ureðenju hrvatske države, svjesni svihžrtava i trpljenja koja su podnesena. I nije nam svejedno, akonetko gazi po toj žrtvi, jer ono što je hrvatski narod propatiotijekom posljednjih desetljeæa, ne smije biti ismijavano iobescijenjeno. Ponižavajuæi odnos prema toj cijeni ne možebiti opravdavan nekom književnom vrstom satire, ironije ilimetafore. I za vrijeme Domovinskoga rata potrebno jesnažno svjetlo istine, baš kao i za vrijeme komunistièkogarežima, jer vrijeðanje hrvatske žrtve raste iz istih nadahnuæai ima iste korijene, naglasio je kardinal Bozaniæ.Želio sam u ovoj misi, u kojoj se spominjemo sl. Božjegakardinala Franje Kuhariæa, moleæi za njega i preporuèujuæise njemu, da se nadahnemo na porukama, uputama ipreporukama blagopokojnoga našeg Nadbiskupa. Vjerujemoda nas svojom molitvom prati kardinal Franjo, ponizanèovjek koji je sigurno velik u nebeskom kraljevstvu, èovjekBožjih zapovijedi i njegove blizine. Èovjek dodirnut ipreobražen milošæu Božjega oproštenja vidi koliko mu jeBog darovao, vidi svoj život onkraj granice smrti i vidipotrebe drugih ljudi kojima može iziæi ususret. Neka nas natom putu jaèa naša nebeska Majka, Presveta BogorodicaMarija i blaženi Alojzije Stepinac, rijeèi su kojima jekardinal Bozaniæ zakljuèio homiliju.

15. obljetnica smrti kardinala Franje Kuhariæaobilježena u požeškoj katedraliPožega, 11.3.2017. (IKA) - Požeški biskup AntunŠkvorèeviæ predvodio je 11. ožujka u požeškoj Katedralieuharistijsko slavlje prigodom 15. obljetnice smrti slugeBožjeg kardinala Franje Kuhariæa i Dana grada Požege. Snjim su koncelebrirali Josip Krpeljeviæ, generalni vikar;Ivica Žuljeviæ, katedralni župnik i prepošt Stolnog kaptolasv. Petra u Požegi, sveæenici iz župa grada Požege iPožeškog dekanata te sveæenici iz središnjih biskupijskihustanova. Na misi su meðu ostalima bili Vedran Neferoviæ,požeški gradonaèelnik, i Alojz Tomaševiæ, župan Požeško-slavonske županije sa suradnicima. Uvodeæi u misno slavlje biskup je zahvalio vjernicima što sudošli iskazati poštovanje kardinalu Franji Kuhariæu i to nadan 15. obljetnice njegove smrti, rekavši da je on volioponajprije Boga, a onda svoj hrvatski narod. Spomenuo jekako je kardinal meðu inim volio i grad Požegu i prije negoje postala biskupijskim sjedištem, te da je bio njezin poèasnigraðanin. Rekao je da ga želimo povjeriti Božjem milosrðu izajedno s njime moliti za dobro toga Grada u predveèerjenjegova Dana. Želimo takoðer ovom misom Božjemmilosrðu povjeriti sve naše hrvatske branitelje, podrijetlomiz Požege, koji su poginuli ili nestali tijekom Domovinskograta ili umrli nakon rata, kao i sve druge zaslužne graðanenašega Grada, koji su u njega ugradili svoju plemenitost.Tumaèeæi u homiliji naviješteni ulomak iz KnjigePonovljenog zakona, u kojem nastupa Mojsije, veliki voðasvoga naroda, biskup je ustvrdio da veliki voðe pomažuljudima shvatiti tko su oni po naumu Božjem, i da seponašaju u skladu s njime. Podsjetio je da su takvi bili itrojica velikana, pokretaèi ujedinjene Europe: francuskipredsjednik Schuman, njemaèki predsjednik Adenauer italijanski predsjednik De Gasperi – koji su izgradili svojosobni duhovni lik na temelju Božje rijeèi, živjeli po njoj, tenakon iskustva teških sukoba, osobito izmeðu Francuza iNijemaca, bistrinom vjere odluèili zajednièki se zalagati zamir u Europi, za dostojanstvo èovjeka i njegovo blagostanje.Kazao je da nam danas nedostaju takvi saveznici s Bogom,vizionari i voðe u Hrvatskoj i svijetu. Prvo nam èitanje, nastavio je, otkriva konkretni naèin na kojise živi savezništvo s Bogom, a to je vršenje Božjih

Domovinske vijestiika

1515. ožujka 2017. broj 11/2017

zapovijedi, koje Stvoritelj nije upisao samo na Mojsijevekamene ploèe, nego u svako ljudsko srce, u onu duhovnudimenziju našeg biæa koju nazivamo savjest, glas Božji unama koji nam govori da smo stvoreni za dobro, za život i zadostojanstvo. Savjest je osjetilo naše slobode, koja - premdaranjena zlom - ostaje sposobna razluèiti što je za život, a štoje protiv njega i èovjeka. Živjeti savez s Bogom kroz dobrooblikovanu savjest, uvijek je bio ideal tijekom povijestièovjeèanstva, ustvrdio je biskup, upozorivši da je suvremenizapadni svijet u opasnosti zauzimanjem za ljudska pravazastupati ono što želi naša sebiènost, promicati prava bezmorala i što se u konaènici okreæe protiv èovjeka i njegovadostojanstva. Ustvrdio je da su zakoni i propisi Europskeunije, po kojima se Hrvatska kao njezina èlanica trebaravnati, važni, ali da sami po sebi nisu dovoljni, nego da namje potrebno ravnati se i po Božjim zakonima, kako bi biliugraðeni u smisao života koji je Bog smislio za nas kad nasje pozvao u postojanje. Tu potrebu da se mi u Hrvatskoj,vjerni našoj trinaeststoljetnoj kršæanskoj baštini, ravnamo poBožjim istinama i zakonima i promièemo evanðeoski sustavvrijednosti veoma je naglašavao kardinal Franjo Kuhariæ, itako na najbolji naèin, zajedno s tolikim drugim hrvatskimvelikanima tijekom povijesti, poput njegova prethodnika bl.Alojzija Stepinca, drugih biskupa i sveæenika te brojnihvjernika laika, služio dostojanstvu hrvatskog èovjeka u svimvremenima, a osobito u Domovinskom ratu, kazao je biskupŠkvorèeviæ. Za to njegovo služenje veèeras mu želimoiskazati našu zahvalnost. Kardinal Kuhariæ, slijedeæi poticajepape Ivana Pavla II., otvoreno se i snažno zalagao daHrvatska uðe u Europsku uniju, i u nju unese kršæanskivrijednosni sustav koji se trinaest stoljeæa nastojaoostvarivati na ovim prostorima, smatrajuæi da æe tako Europabiti jaèa u bitci za istinsko ljudsko dostojanstvo. On niježelio podilaziti ljude u njihovoj ranjenosti zlom i u njihovimslabostima, jer je znao da takav pristup šteti èovjekovudostojanstvu, nego se borio za èovjeka s Božjih polazištakako u komunistièkom sustavu, tako u teškim situacijamaDomovinskog rata.Govoreæi o evanðeoskom ulomku, biskup je ustvrdio kako jeIsus - tražeæi od svojih uèenika da ljube svoje neprijatelje ida mole za svoje progonitelje - izvršio svojevrsnu revolucijujer je dokinuo zakon odmazde, oko za oko, zub za zub, pokojem se i danas ravnaju ljudski sudovi. Kad ljudi nauèinjeno zlo odgovaraju zlom, ostaju u njegovu zaèaranomkrugu, zarobljenici i žrtve. Ljubav je jedini naèin da se izaðeiz toga zaèaranog kruga. Ljubav je naime zakonitost kojuživi sam Bog kao trojstveno biæe, po kojoj Otac sav živipredanost za Sina, Sin za Oca, vezom Duha Svetoga, koji jevez ljubavi. Naglasio je da je Bog stvorio svijet jer je ljubav,što na svoj naèin izražava i naša dalmatinska pjesma: „Danije jubavi, ne bi svita bilo". Biskup je odbacio prigovor dasu dobrota i ljubav nešto slabo i nemoæno pred zlimèovjekom koji radi što hoæe. Rekao je da se u vrijemeDomovinskog rata moglo èuti mišljenje kako evanðeoskizahtjev da ljubimo neprijatelje slabi našu obrambenusposobnost. Podsjetio je da se kardinal Kuhariæ, vjeransvome biskupskom geslu „Bog je ljubav", tijekom rata trajnozauzimao za praštanje i pomirenje, utemeljeno na Isusovupozivu: "Ljubite svoje neprijatelje!" Poticao je ljude da se nedaju sapeti u logiku zla i negativnosti, nego da vjerujuzakonitosti ljubavi, koja uvijek na koncu pobjeðuje. Usrednajtežih ratnih zbivanja on je ohrabrivao: „Ako netko srušitvoju kuæu, ti njegovu èuvaj. Ako ti netko ubije oca, ti nemojnjegovog". Biskup je protumaèio da ljubiti neprijatelja kojirazara i ubija nipošto nije znaèilo odobravati takav njegovpostupak, veæ naprotiv nastojati zaustaviti ubojitu ruku daprestane èiniti zlo, kako je govorio papa Ivan Pavao II. kad

je Sarajevo svakodnevno bilo bombardirano. Jer zloèinac,èineæi zlo ne uništava samo druge oko sebe, negoprvenstveno sebe samoga, i kad zloèinca sprijeèimo uèinjenju zla, mi ga zapravo spašavamo da ga vlastito zlo neuništi. Oèito je, nastavio je biskup, da tako shvaæena ljubavprema neprijatelju nije slabost, nego velika moæ duha kojomse èovjek izdiže iznad zla koje ga želi poniziti i uništiti.Zahvalo je kardinalu Franji što je u teškim hrvatskimvremenima bio takav velikan duha i zamolio ga da nas kodBoga zagovara kako bi ih danas bilo više u Hrvatskoj.Na kraju homilije biskup je gradonaèelniku, njegovimsuradnicima i svim graðanima Požege èestitao Dan Grada,pozvavši ih da se zapitaju što je zaista, vrijednosno gledano,najpotrebnije tom Gradu i njegovim graðanima. Potaknuo ihje da se ne zadovolje samo onim što iz svojih ljudskihmoguænosti mogu uèiniti, nego da Bogu otvore vrata srca isavjesti, da on svojim svjetlom i snagom, a osobito svojomljubavlju bude prisutniji u njihovim životima, da usredsvojih ranjenosti zlom, budu sposobni ostvarivati Božjuzapovijed ljubavi. Parafrazirajuæi molitvu sv. Augustina:"Gospodine, daj što zapovijedaš, a onda zapovijedaj štohoæeš", biskup je pozvao nazoène da dok veèeras zajedno skardinalom Kuhariæem mole za sebe osobno, za svojeobitelji, za svoj Grad i za svoju Domovinu, izgovaraju rijeèimolitve "Bože, daj nam da možemo ostvarivati ono što je zanaše najveæe dostojanstvo, i odreðuj onda što god ti želiš". Na svršetku misnog slavlja biskup je kardinalu Franji i svimdrugim preminulima poželio mir u punini Božjeg života uvjeènosti, a na sve nazoène, na njihove obitelji i na gradPožegu zazvao je Božji blagoslov.

Završeno biblijsko bdjenje u Velikoj GoriciVelika Gorica, 11.3.2017. (IKA) - Sveèanim veèernjimzahvalnim euharistijskim slavljem, koje je predslaviobiblièar dr. fra Darko Tepert s KBF-a u Zagrebu u subotu 11.ožujka završeno je 17. biblijsko bdjenje u župi NavještenjaBlažene Djevice Marije u Velikoj Gorici. Neprekidnodanonoæno èitanje Svetog pisma, tijekom kojeg je Biblijaproèitana od korica do korica, trajalo je pet dana. Zapoèeloje na Pepelnicu veèernjim misnim slavljem, koje je uprepunoj župnoj crkvi predvodio župnik Norbert IvanKoprivec. Èitanje Biblije odvijalo se uz zapaljenu uskrsnusvijeæu, a u èitanju su sudjelovali vjernici iz župeNavještenja i drugih velikogorièkih župa. Svi èitaèi Svetogpisma, njih oko dvjestopedeset, bili su obilježeni vanjskimznakom, šalom koji su za vrijeme polusatnog èitanja nosilioko vrata. Bdjenje je prekidano misnim slavljima tijekomkojih su nadahnute homilije vjernicima uputili župnikKoprivec, vlè. Marko Torbar, župni vikar župe sv. NikoleTaveliæa u Zagrebu, vlè. Mario Dukiæ, ðakon na službi užupi Navještenja, vlè. Marko Èolak, župni vikar župePohoda BDM u Vukovini, vlè. Ivica Cujzek, odgojitelj uNadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, te vlè.Luka Brešiæ, župni vikar."Euharistijom zahvaljujemo za dar Božje Rijeèi. I Papa naspoziva da prepoznamo taj dar", istaknuo je predslaviteljzavršne euharistije dr. Tepert. Osvræuæi se na subotnjeEvanðelje u kojem Isus kaže: 'Budite savršeni kao što jesavršen Otac vaš nebeski' dr. Tepert naglasio je da nam Isusnije mogao dati zahtjevniju zapovijed od te. "Da bismo tomogli biti, potrebno je susretati se s Bogom kako bismo gaupoznali i onda imitirali, nasljedovali. Trebali bismo zastatisvakog dana i pitati se 'Što mi je dobro Bog uèinio u životu?'Uvijek æete naæi neki lijepi susret, osmijeh, mali znakpažnje, moguænost da vi uèinite nekome dobro. Ostavitevrijeme u životu za tišinu u kojoj æe vam Bog progovoriti.

Domovinske vijesti ika

16 15. ožujka 2017. broj 11/2017

Bog nam govori: 'Ja sam tu uz tebe', ali ga mi u buci životane èujemo. Zato je potrebno to vrijeme tišine. Kad stvorimoozraèje za Božji govor, onda ta Božja rijeè pada na plodnotlo. Pa ako mi Bog kaže: 'Budite savršeni kao što je savršenvaš nebeski Otac', ja æu pokušati biti savršen jer mi to Ongovori. Rijeè mijenja èovjeka. Božja rijeè, ako je redovitoèitam, ona æe promiijeniti moj život. Biblijsko bdjenje trebabiti poticaj da se svake godine iznova vratimo Božjoj rijeèi.Tako æemo se približiti idealu koji je pred nama, Bogu kojiæe nas primiti u svoje Kraljevstvo", zakljuèio je propovijeddr. Tepert.Euharistijsko slavlje pratio je pjesmom zbor mladihNavještenje. Na kraju misnog slavlja župnik Kopriveczahvalio je svima koji su sudjelovali u organizaciji idanonoænom èitanju Biblije nakon èega je uslijediozajednièki blagoslov Biblija koje su vjernici donijeli sasobom. Biblijsko bdjenje ovjekovjeèeno je zajednièkomfotografijom sudionika misnog slavlja.Slavlje, na kojem su sudjelovali i žuljani drugih župaVelikogorièko-odranskoga dekanata, kao kršæanski agapenastavilo se nakon mise u župnom pastoralnom centruNazaret. U župi Navještenja èašæenje Božje rijeèi biblijskim bdjenjemprvi se put dogodilo 2001. godine. Više se godina naredovitim susretima okupljala skupina laika. Èitali su Božjurijeè, molili, pjevali i osjetili poticaj Duha Svetog na poèetkunovog tisuæljeæa ljudima skrenuti pozornost na zapisanuBožju rijeè. Premda se nadahnuæe javilo laicima, zamisaoèitati Bibliju neprekidno pet dana i pet noæi prihvatio je ipodržao ondašnji župnik mons. Josip Frkin. Rijeè Božja jeputem biblijskog bdjenja iz Velike Gorice „nastavila trèati iproslavljati se" (usp. 2 Sol 3,1) i u drugim župama diljemHrvatske, a prešla je i granice Domovine. Neprekidno èitanjeSvetoga pisma 2008. godine zaživjelo je u Rimu, kada jeèitanje zapoèeo papa Benedikt XVI. Za tu prigodu, umaterijalima biskupske Sinode o Božjoj rijeèi koja se tadaodvijala, istaknut je prijedlog velikogorièke župeNavještenja da se uvede blagdan Rijeèi Božje.

Prva pobožnost Križnog puta u romskom naselju župeOrehovicaOrehovica, 12.3.2017. (IKA) - Prva pobožnost Križnog putaulicama romskog naselja župe Orehovica u Èakoveèkomdekanatu održana je u popodnevnim satima druge korizmenenedjelje 12. ožujka, u organizaciji domaæeg župnika DamiraSlameka, ujedno predsjednika Povjerenstva za pastoralRoma Varaždinske biskupije. Pobožnost Križnog puta predvodio je varaždinski biskup ipredsjednik Odbora za pastoral Roma Hrvatske biskupskekonferencije mons. Josip Mrzljak, uz sudjelovanje mnoštvavjernika iz romskog naselja i drugih mjesta domaæe župe, akojih je bilo oko pet stotina. Osobnim sudjelovanjem podršku organizaciji Križnog putaiskazali su i domaæi predstavnici lokalne zajednice iz OpæineOrehovica, proèelnik Upravnog odjela za društvenedjelatnosti Meðimurske županije Branko Sušec i s. KarolinaMiljak, tajnica Odbora za pastoral Roma HBK te mladiRomi iz romskog naselja na podruèju župe Petrijanec.Hodajuæi pobožno od postaje do postaje, kroz glavne uliceromskog naselja Orehovica, sudionici Križnog puta najedinstven naèin su razmatrali otajstva Isusove muke i smrti.Svi sudionici bili su ujedinjeni u zajednièkim molitvamaOèenaša i otajstava krunice te uz melodije korizmenihnapjeva koje su predvodili èlanovi crkvenog zbora iz župeOrehovica. Popratne molitve postaja Križnog puta predvodilisu vjerouèenici iz OŠ Orehovica koji su ujedno u procesiji

nosili drvo križa. Na kraju pobožnosti Križnog puta biskup je pozvao djecu,koja su bila najbrojnija, da u svjetlu Križnog puta jednidrugima pomažu, da se jedni za druge brinu te da svi skupabudu Šimuni Cirenci koji pomažu drugima u nošenjuživotnog križa. Nakon završne molitve svi su sudionici bilipozvani na okrjepu u staru sportsku dvoranu OŠ Orehovica.Župljanke iz Orehovice pripremile su kolaèe za svesudionike, a biskup je svu djecu poèastio bombonima iudijelio im svoj pastirski blagoslov. Radosno druženje svihsudionika popraæeno je i prigodnim fotografiranjem uz jasnuželju da se ovakav susret u zajedništvu, molitvi i pjesmiorganizira i u narednim godinama.

Planinarski križni put za mlade na PelješcuOrebiæ, 12.3.2017. (IKA) - Tijekom subote 11. i nedjelje 12.ožujka održan je Planinarski križni put (PKP) za mlade naPelješcu. Ruta kojom su mladi išli bila je Jurjeviæi – Karmen– Viganj – sv. Ilija – Orebiæ, a molio se križni put koji jenapisao prof. dr. Tomislav Ivanèiæ. Dubrovaèki biskup MateUziniæ uputio je poruku potpore mladima koju je prvogadana proèitao don Josip Lebo, župnik u Vignju, na misnomslavlju u župnoj crkvi Sv. Mihovila u Vignju, a koju jepredvodio don Alen Keri, župnik u Trpnju i Donjoj Vruæici.Nedjeljno misno slavlje u župnoj crkvi Pomoænice kršæana uOrebiæu predvodio je župnik i dekan Pelješkoga dekanatadon Marko Staniæ.Uz pozdrave svim sudionicima ovogodišnjeg PKP-a, mons.Uziniæ napisao je: „Iskreno žalim što vam se zbog drugih obveza nisam mogaopridružiti na ovogodišnjem PKP-u. Želio bih da vamovogodišnji PKP – koji, kako ga predstavljaju njegovipokretaèi, sa sobom nosi 'žuljeve, bol u nogama i leðima,tvrdi pod, moguæu kišu, blato, uspone…' i pri tom uèi'strpljenju, poniznosti, toleranciji, te razvijati kondiciju iljubav za sve moguæe nepredvidljive situacije' – bude prilikaza bolje upoznavanje Pelješca, toga prekrasnog dijela našedomovine i biskupije. Ali, nemojte na tome ostati. Pokušajtese i meðusobno upoznati i zajednièki susresti s GospodinomIsusom Kristom. Njega æete susresti u molitvi križnog puta.Susretnite ga i sakramentu ispovijedi, misi i prièesti. Osobitoje važno da ga susretnete i jedni u drugima. I da ga pozavršetku PKP-a ponesete sa sobom u svoje obitelji i župnezajednice, škole i radna mjesta, kako bi ga i tamo susreli udrugima i drugima omoguæili da ga mogu susresti." Uz Božjiblagoslov, na kraju poruke im je poželio i da se meðusobnosusretnu u molitvi.Prvi dan križnog puta sastojao se od sedam postaja koje suse molile uz zavjetne crkvice uz put kojim su prolazili:kapela Sv. Jurja u Podvlašici, kapela Sv. Antuna uStankoviæima, Gospa od Karmena u Orebiæu, Franjevaèkisamostan Gospe od anðela, kapela Sv. Lovra u Žukovcu,kapela Sv. Ane u Žukovcu i župna crkva Sv. Mihovila uVignju. Drugog dana postaje su se molile uz uspon na vrhbrda Sv. Ilije pa sve do Orebiæa uz zaustavljanja naimproviziranim mjestima i pored crkvica: Gospa od ružarija,kapela Sv. Ilije na vrhu brda, crkva Sv. Trojstva u Kuæištu ižupa Pomoænice kršæana u Orebiæu. Mladima su se napojedinim dijelovima križnog puta pridruživali i sveæenici,redovnici, redovnice i ostali vjernici. Okrepu prvog danamladima su omoguæili kod Gospe od Karmena èlanovi Ligeprotiv raka. Smještaj je bio omoguæen u Kuventu u Vignju,gdje su animatori pripremili poseban program za svesudionike. Za sigurnost mladih tijekom križnog putapobrinuli su se èlanovi Hrvatske gorske službe spašavanja iPlaninarskog društva sv. Ilija, koji su im ujedno i kuhali.

Domovinske vijestiika

1715. ožujka 2017. broj 11/2017

Mladi su takoðer imali prilike posjetiti muzej Gospe odanðela u Franjevaèkom samostanu u Orebiæu. Korisneinformacije i upute mladima je davala Ana Marèinko,proèelnica Vijeæa za mlade Dubrovaèke biskupije, koja jeistaknula kako je to do sada bio najzahtjevniji križni put, akoji su mladi spremno s osmjehom podnijeli.Planinarski križni put po treæi put organiziralo je Vijeæe zamlade. Prvi PKP u Dubrovniku se održao u studenome 2013.godine, u godini priprave za Susret hrvatske katolièkemladeži u Dubrovniku, a na drugom PKP-u u studenome2014. godine mladi su upoznavali ljepote Konavala. PKP-ise održavaju i u drugim krajevima Hrvatske, a dugu tradicijuimaju osobito u njezinim sjevernim krajevima. Grupa mladihiz Splita i Zagreba takoðer se pridružila ovom pohodu.

Franjevaèke puèke misije u VukovaruVukovar, 13.3.2017. (IKA) - Na drugu korizmenu nedjelju,12. ožujka, u župi sv. Josipa Radnika u vukovarskoj gradskojèetvrti Borovo naselje završile su Franjevaèke puèke misijekoje su zapoèele na prvu korizmenu nedjelju. Župa je,zajedno sa svojim sveæenicima, organizirala puèke misijepovodom 100. obljetnice Gospinih ukazanja u Fatimi (1917.)i 330. obljetnice otkako je Hrvatski sabor proglasio sv.Josipa zaštitnikom Hrvatske (1687.) Posljednje puèke misijeu toj župi bile su davne 1983. godine.Župa od 13. svibnja 1981. godine, kad je posveæena župnacrkva Gospi Fatimskoj, ima dva nebeska zaštitnika: sv.Josipa Radnika i Gospu Fatimsku, što ima svoje povijesnoutemeljenje u dogaðajima koji su tome prethodili. O tomenam svjedoèi prvi poslijeratni župnik u Borovu naselju o.Flavijan Šolc. On svjedoèi kako se godine 1938.odcjepljenjem od župe matice sv. Filipa i Jakova uVukovaru, osniva samostalna vikarija u Borovu naselju.Samostalna vikarija postaje 1942. godine samostalna župaposveæena sv. Josipu Radniku. Iste je godine planiranaizgradnja župne crkve, ali zbog nadolazeæeg II. svjetskograta od njezine se izgradnje odustalo. Ondašnje komunistièkevlasti su je nasilno ugušile nakon veleprevrata 1945. Od1962. godine ponovno su osniva samostalna kapelanija uBorovu naselju, koja je uzdignuta na rang župe 1965.godine. Sveæenik stanuje i vrši bogoštovlje u jednojkupljenoj obiteljskoj kuæi. Provincijska uprava imenujeŠolca prvim poslijeratnim samostalnim kapelanom, a od1965. Ðakovaèka biskupija imenuje ga župnikom. Županema župne crkve pa se župnik zavjetovao Gospi, iako ježupa posveæena sv. Josipu Radniku, da æe crkvu datiposvetiti Gospi na èast. Dozvola je stigla na blagdan GospeFatimske, 13. svibnja 1967. Godine a župnik Šolc uvjeren jeda je ta dozvola izmoljena na koljenima od Gospe.Veæ punih 75 godina sv. Josip Radnik, zaštitnik župe, èekana izgradnju crkve njemu u èast u gradu Vukovaru. O. Šolcje još prije pedeset godina predvidio da æe u tom dijelu gradatrebati dvije crkve. Nakon što je izraðena sva projektnadokumentacija, dobivena graðevinska dozvola ðakovaèko-osjeèki nadbiskup Ðuro Hraniæ donio je sa sobom u nedjelju12. ožujka, i Ugovor o izgradnji nove crkve u èast sv. Josipu. Završno euharistijsko slavlje predslavio je nadbiskup Hraniæuz suslavlje trojice misionara: fra Ivana Matiæa,GoranaMalenice i Mate Bašiæa, dok je èetvrti misionar fra DarkoTepert zbog obveza morao ranije otputovati. Euharistijskomslavlju pridružio se u završnici i fra Ivica Jagodiæ, župnik,gvardijan i dekan Vukovarskoga dekanata. U velikimfranjevaèkim misijama aktivno su sudjelovala i šestoricafranjevaèkih bogoslova: fra Anðeo Matanoviæ, Ivica Janjiæ,Marko Rudec, Josip Pavloviæ, Vjeran Laziæ i Vinko Brkoviæ.U propovijedi nadbiskup Hraniæ govorio je o Abrahamu,

kojemu je vjera davala snagu i za radikalan zaokret, teIsusovim uèenicima i Isusovu povlaèenju na Goru. PredIsusom su dani izdaje, osude, muke i smrti. Njegov je narodtakoðer bio razoèaran, jer nije ispunjavao njihova politièkaoèekivanja. Èesto su se pitali ima li smisla iæi i dalje za njim,i u takvom raspoloženju duha i posustale vjere, Isus sepovlaèi na goru. Gora je u evanðeljima uvijek mjesto osamei molitve, mjesto Božje blizine i susreta s Bogom. I tu sedogaða Isusovo preobraženje. Uèenicima, kojima je Isusnavijestio da æe njegov život završiti križem, bilo je potrebnoda prepoznaju i dožive njegovo božanstvo, kako bi moglipovjerovati i ostati uz njega. Tako su i proteklih dana župnihmisija i nama misionari pomogli da naslutimo da je Bog ipakprisutan u našem životu i da je on na djelu, bez obzira štonam se èini da se stvari i dogaðaji, ne razvijaju uvijek onakokako bismo mi to željeli. Koji put nam se èini ne samo da ježivot krut, nego da ne vidimo izlaza i da ne znamo kakodalje. Nezaposlenost, niska primanja, krediti, opasnost oddobivanja otkaza, poteškoæe i krize u brakovima... Današnjanas Božja rijeè snaži i unosi u nas mir. Poruèuje nam da nasBog nije napustio i da nas on nikada ne napušta. Naša jenada da Gospodin svojih nikada ne zaboravlja i onda kadnam daje iæi težim putem.Misije su poèele u nedjelju 5. ožujka veèernjom misom kojuje predslavio fra Ilija Vrdoljak, provincijalni ministarhrvatske franjevaèke provincije sa sjedištem na zagrebaèkomKaptolu. Tema puèkih misija bila je: "Danas mi je boraviti utvojoj kuæi!" Naglasak misija bio je na poslanju. ProvincijalVrdoljak dao je misionarima misiju poslanja, oni su tu misijuširili, prigodom razlièitih susreta u toj župi punih šest dana, ato poslanje mons. Hraniæ prenio je i na sve vjernike župe sv.Josipa Radnika toj u vukovarskoj èetvrti.

Dekanatski sastanak u OgulinuOgulin, 13.3.2017. (IKA) - Dekanatski susret sveæenikaOgulinskoga dekanata pod vodstvom ogulinskog dekana ižupnika župe sv. Križa iz Ogulina preè. Roberta Zuboviæaodržan je u ponedjeljak 13. ožujka u župnom stanu uOgulinu. Susretu je nazoèilo svih 11 sveæenika kojiopslužuju 16 župa po broju vjernika najveæeg dekanata uGospiæko-senjskoj biskupiji.Nakon molitve u župnoj crkvi i èitanja zapisnika sprethodnog sastanka, dekan Zuboviæ osvrnuo se na susretdekana u Gospiæu kao i kolokvij za sveæenike. Dogovorenisu detalji oko korizmenog hodoèašæa u gospiæku katedralu, aprethodno æe se pohoditi Perušiæ gdje æe se održatipobožnost križnog puta. Od ove godine hodoèaste po dvadekanata a Ogulinskom æe se pridružiti Senjski dekanat. Zatim se raspravljalo o teèaju za brak, hodoèašæu u Vukovarkao i poslovima oko pripreme novog broja lista ZOV kojiprati zbivanja u Ogulinu i župama Ogulinskoga dekanata.Raspravljalo se i o vjerskoj emisiji kao i rasporedu uskršnjihispovijedi.

Domovinske vijesti ika

18 15. ožujka 2017. broj 11/2017

Crkva u Hrvata

Biskup Bogdan na sveèanom zatvaranju Sinode slovaèkeVojne biskupijeBratislava, 3.3.2017. (IKA) - Na poziv vojnog biskupaSlovaèke Republike Františeka Rabeka, vojni biskup uRepublici Hrvatskoj Jure Bogdan sudjelovao je na sveèanomzatvaranju Sinode Vojne biskupije Slovaèke Republike.Vojni ordinarijat u Slovaèkoj ustanovio je papa Ivan PavaoII. godine 2003. Sinoda je poèela radom 3. ožujka 2015. itrajala je do 2. ožujka 2017. godine.Sveèanost zatvaranja poèela je u petak 3. ožujka misom uvojnoj katedrali Sv. Sebastijana u Bratislavi koju jepredvodio i propovijedao slovaèki vojni biskup Rabek. U sveèanoj koncelebraciji bili su predstavnik Svete Stoliceza vojne ordinarijate o. Giulio Cerchietti, OFM, vojnibiskupi iz Austrije Werner Freistetter, Maðarske LaszloBiro, Bosne i Hercegovine Tomo Vukšiæ i Hrvatske mons.Bogdan, šest (nad)biskupa iz Slovaèke i oko šezdesetsveæenika – uglavnom vojnih i policijskih kapelana. Na misisu sudjelovali pripadnici Oružanih snaga SlovaèkeRepublike, policije, Slovaèke informatièke službe,Pravosudne policije, Željeznièke policije, vatrogasaca,Gorske službe spašavanja, Carinske uprave, èlanovi Sinode,predstavnici kulturnih, politièkih i drugih javnih ustanova izSlovaèke. Nakon mise slavlje je nastavljeno sveèanomakademijom i domjenkom u prostorijama Policijskeakademije u Bratislavi.

90. obljetnica organiziranog djelovanja hrvatskihfranjevaca u SAD-uChicago, 5.3.2017. (IKA) - U Hrvatskom kulturnom centruu Chicagu 5. ožujka sveèano je obilježena 90. obljetnicaorganiziranog djelovanja hrvatskih franjevaca u Americi iKanadi, gdje su župljani svih triju crkava u Chicagu (Sv.Jeronima, Presvetog srca Isusova i Blaženog AlojzijaStepinca) sa svojim dušobrižnicima sudjelovali u kulturnomprogramu, izvijestio je laudato.hr. Okupljenima se obratiogeneralni konzul Bosne i Hercegovine Berislav Vujeva, ageneralna konzulica RH Sanja Lakoviæ, uz pozdravokupljenima, proèitala je pismo hrvatske predsjedniceKolinde Grabar-Kitaroviæ. Skladbu "Gospi Sinjskoj" i"Pjesmu o ljubavi" pjevala je djevojèica Iva Galiæ uz pratnjuMarija Romanoviæa, nakon èega je prikazan isjeèak iz filmaJakova Sedlara o povijesti franjevaèke Kustodije. Na kraju se prisutnima obratio kustos fra Jozo Grbeš,zahvalivši svima rijeèima: „I danas, uime svih nas, uime svebraæe raširene po ovom kontinentu – a mnogi od njih susami, no ispunjava ih rad u zajednicama – htio bih reæihvala. Hvala što ste naši suputnici, što vaše povjerenje iljubav prema našoj braæi bijahu uvijek veliki. Hvala što stedio naše zajednice, što niste odustali, što odgajate mladost naistim naèelima. Hvala što nam pomažete i zajedno s namaputujete. Hvala za sve ono što ste uèinili, a što mi nemožemo èak ni sjeæanjem zapisati. Zato nastavimo putovati.Naša su imena manje bitna, ali naš habit nosi isto ime."Franjevci, naime, danas djeluju u sedam župa u Americi:Milwaukee (1917.) i West Allis kod Milwaukeeja (1928.),New York (1913.), St. Louis (1904.) te u tri župe u Chicagu;Sv. Jeronim (1912.), Presveto srce Isusovo (1903.) i BlaženiAlojzije Stepinac. U Kanadi takoðer djeluju u sedam župa:Kitchener (1975.), London (1968.), Montreal (1963.), Norvalkraj Toronta (1988.), Sault Ste Marie (1960.) te Windsor(1950.). Prvi hrvatski franjevac meðu Hrvatima u Americi

bio je fra Gaudencije Gorše. Na amerièko tlo stupio je davne1900. godine te preuzeo hrvatsku župu u Steeltonu,Pennsylvanija. Nakon razlièitih dušobrižnièkih suradnji saslovenskim sveæenicima, godine 1931. brigu o hrvatskomKomesarijatu preuzima Hercegovaèka franjevaèkaprovincija u Mostaru. Godine 1942. franjevci pokreæuHrvatski katolièki glasnik, mjeseènik za vjersko i kulturnouzdizanje, èija je važnost bila još veæa u razdoblju kadagotovo nije bilo moguæe iz domovine dobiti novine ilièasopise. Dvije godine poslije preuzimaju tiskanjeHrvatskog kalendara od Ivana Krešiæa, a 1945. i Danicu.Upravo te novine postale su jedine katolièke slobodnetiskovine meðu Hrvatima, kako u domovini, tako i u svijetu.Za fra Davida Zrne, 1943., kupljen je samostan u HydeParku u Chicagu, u koji je useljeno sljedeæe godine. Tajsamostan postao je utoèište svim nesretnimfratrima–izbjeglicama. Sljedeæi važni projekt bio je kupnjatiskare takoðer smještene na jugu Chicaga, u kojoj su tiskanaglasila Danica, Hrvatski katolièki glasnik, Hrvatski kalendar,ali i druge brojne publikacije, letci i vrijedne knjige izhrvatske povijesti, kao i književna i pjesnièka djela našihiseljenièkih intelektualaca. U samostanu u Chicagu formiranje Hrvatski etnièki institut, èiji je cilj bio prikupiti što veæibroj dokumenata, no najvažniji je arhiv koji èuva podatke ohrvatskim župama u Americi i Kanadi. Oèuvanju hrvatskogjezika i kulture pridonosi i osnivanje hrvatskihizvandomovinskih škola u Americi i Kanadi 1974. godine,što je uz duhovno vodstvo, do današnjega dana, najveæavrijednost franjevaèke Kustodije u SAD-u.

U Rimu predstavljena knjiga „Svjedoci vjere. Osobna ikolektivna iskustva katolika u srednjo-istoènoj Europipod komunistièkim režimom"U knjizi, kojoj je predgovor napisao kardinal ChristophSchönborn, nalazi se i desetak èlanaka koji obraðujustradanja biskupa, sveæenika, redovnika i redovnica napodruèju današnjih republika Hrvatske te BiHRim, 8.3.2017. (IKA) - Na Papinskom sveuèilištuGregoriana u Rimu u srijedu 8. ožujka predstavljena jeknjiga „Testimoni della fede. Esperienze personali ecollettive dei cattolici in Europa centro-orientale sotto ilregime comunista" (Svjedoci vjere. Osobna i kolektivnaiskustva katolika u srednjoistoènoj Europi podkomunistièkim režimom), koju je uredio Jan Mikrut,sveæenik Beèke nadbiskupije i profesor crkvene povijesti naGregorijani.Uz prof. Mikruta, o knjizi su govorili kardinal AngeloAmato, prefekt Kongregacije za kauze svetih, mons. TomoVukšiæ, vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini i o. Nuno daSilva Gonçalves, SJ, rektor Gregorijane. Predstavljanje jemoderirao o. Marek Inglot, SJ, dekan Fakulteta povijesti ikulturnih dobara Crkve na Papinskom sveuèilištuGregoriana. U knjizi, kojoj je predgovor napisao beèki nadbiskupkardinal Christoph Schönborn, više od pedesetak autora izraznih zemalja srednjoistoène Europe obraðuje i predstavljasvjedoke vjere koji su bili žrtve komunistièkog sustava.Izmeðu ostalih, u knjizi se nalazi desetak èlanaka kojiobraðuju stradanja biskupa, sveæenika, redovnika i redovnicana podruèju današnjih republika Hrvatske te Bosne iHercegovine.Kardinal Amato govorio je o vrijednosti i važnosti

Crkva u Hrvataika

1915. ožujka 2017. broj 11/2017

muèeništva, poèevši od prve Crkve do danas. Pohvalio jeautora knjige za veliki pothvat prikupljanja mnogihsvjedoèanstava stradanja svjedoka vjere u zemljamasrednjoistoène Europe koje su se do juèer nalazile podkomunistièkim režimom. Potom je pojedinaèno istaknuoneka imena muèenika komunistièkog i drugih totalitarnihsustava 20. stoljeæa koje je Crkva proglasila blaženima urazdoblju otkada se on nalazi na èelu Kongregacije za kauzesvetih, od 2008. do danas. Izmeðu ostalih spomenuo se ihrvatskih blaženika: Drinskih muèenica, Miroslava Bulešiæa, biskupa Iasija u Rumunjskoj Antona Durkovica,hrvatskog podrijetla, te 38 albanskih muèenika nedavnoproglašenih blaženima meðu kojima su i dvojica Hrvata. Biskup Vukšiæ govorio je o stradanjima i strašnimmuèeništvima hrvatskih vjernika, sveæenika, te redovnika iredovnica u Bosni i Hercegovini (u razdoblju od 1941. do1952. ubijeno je oko 160 sveæenika, 55 vjernika-laika,bogoslova i sjemeništaraca) i Hrvatskoj.Kroz isto vrijeme, stradalo je takoðer vrlo mnogo obiènihvjernika – vojnika i civila. Njihov toèan broj još uvijek nijeutvrðen, ali je u svim biskupijama u republikama Hrvatskoj iBiH u tijeku postupak izrade popisa svih tih žrtava koji seradi pod vodstvom zajednièke „Komisije HBK i BK BiH zahrvatski martirologij".Postoje pouzdani podaci i svjedoèanstva da je mnogostradalih osoba iz Hrvatske i BiH život završilo kao pravikršæanski muèenici, ali je do sada postupak kanonizacijepokrenut i doveden do beatifikacije za Alojzija Stepinca, petèasnih sestara Drinskih muèenica i Miroslava Bulešiæa, noozbiljna istraživanja su zapoèela takoðer u drugimbiskupijama i redovnièkim zajednicama.Do pada komunistièkih režima, tema njihovih žrtava bila jestrogo zabranjena a svaki spomen radikalno kažnjavan odpredstavnika iste vlasti. Uspomena na njih najèešæe jepreživljavala ljubomorno èuvana u katakombama tajnih itihih uspomena. Kasnije, nakon uspostave demokracije, uCrkvama podrijetla, poèevši od devedesetih godina, pojavilasu se razna izdanja, posveæena ovim žrtvama i njihovusvjedoèenju za vjeru. A s izdanjima na drugim jezicima, kaošto je ovo koje je predstavljeno, ovi svjedoci bivaju ponovnopronaðeni, javno predstavljeni i otkriveni takoðer na Zapadukoji je imao sreæu da nije morao na ovakav naèin iskusititotalitaristièki progon.„Otkriti ih i predstaviti ih bila je naša moralna obveza, jerzaboraviti ih bio bi neoprostiv grijeh. Ustvari, svaka Crkvakoja bi pala pred napašæu da zaboravi vlastite svjedoke vjerei eventualne heroje svetosti, unaprijed bi samu sebe osudilada bude mala Crkva", snažno je naglasio mons. Vukšiæ.U trenutku u kojem je govorio o važnosti „mjesnihmuèenika" i prepoznavanju „muèenika iz naših gradova",mons. Vukšiæ citirao je odlomak iz pisma kojim se jedanotac obitelji, prije negoli je bio pogubljen, posljednji putobratio svojoj ženi. U tom dirljivom pismu osobito senaglašava ljubav prema Bogu i domovini, nalaženje utjehe uKristovoj patnji, te ponizno tješenje osobe kojoj se piše ikoju se ostavlja na ovome svijetu, što sadržajno i stilskinedvojbeno podsjeæa na pisma muèenika prvih kršæanskihvremena.Pismo donosimo u cijelosti: „Draga moja Anka! Ovo jeposljednje žalosno pismo koje ti pišem, pun ljubavi prematebi, pun vjere u Boga, pun ljubavi za milu domovinuHrvatsku, pravedan, èiste duše (i u) duši ponosan, da samsvijetu samo dobro èinio. Svjestan sam da u Trebinju danasživi najmanje 100 ljudi koji meni duguju svoje živote.Pripravan pred Boga kao èist dušom i tijelom nadam se unajskorije vrijeme preseliti na onaj bolji svijet, gdje nemapatnje ni bolova, gdje nema zlobe ni podlosti…

Moja Anka! Ja za tebe ne æu biti mrtav. Ja æu uvijek biti stobom, na svakom koraku, a znam da æeš za mene molitiBoga svaki dan.Ti se nemoj žalostiti. Èaša je gorka, ali se mora ispiti. I Isusje bio muèenik, mnogi sveci su muèenici. Tisuæe i tisuæeznanih i neznanih padoše za Boga i Hrvatsku. Ti se pridružinjihovim udovicama, pak æe ti biti lakše.Poèimajuæi ove rijeèi srce mi se para. Pazi mi koliko možešmoju jadnu majku i reci joj neka ne plaèe jer da je sina dalaBogu i Domovini, a da se jednom mrijeti mora. Izruèi mipozdrav svoj mojoj braæi i sestricama, i reci da se mogu samnom ponositi, a ne da me se stide. Naroèito mi pozdravibrata Petra u Americi, neka mi oprosti da mu nijesam pisao.Svu tvoju braæu, Bebu, Mariju, Ranku, a naroèito dio mogasrca, moju Micu, neka me u molitvi ne zaboravi.Nemoj mi majku zaboraviti. Ljubi te i do zadnjeg daha natebe misli tvoj jed(i)ni koji je bio samo tvoj Jure Kežiæ."(Jure Kežiæ, iz Opuzena u Hrvatskoj, ubijen je 1944. godineu Trebinju u BiH.)U izlaganju se posebno istaknulo i pozvalo da „kada sebavimo ovakvim temama, a posebice u nastojanju da semeðu svjedocima vjere pronaðu konkretni sluèajevi svetostii muèeništva, treba izbjeæi opasnost da se proizvodi novumržnju, onu protiv progonitelja, jer bi to bilo kršæanskineprihvatljivo i sigurno protiv amor fidei (ljubav premavjeri) svjedoka, svetaca koji su veæ kanonizirani, kao i onihkoje tek treba otkriti i kanonski provjeriti." Glavna zadaæa cijelih društava u srednjoj i istoènoj Europistoga je potreba èišæenja pamæenja (memoris purificatio),koja æe biti utemeljena na primjeru svetaca, i duhovnoosloboðenje duša. „Ovo nije poziv na zaborav patnja ižrtava, niti progonitelja, veæ je opæa moralna obveza da bi seunaprijed sprijeèila ponovna uspostava zla, da bi izbjeglamoguænost da zlopamæenje ima posljednju rijeè, da bi seuspostavila ravnoteža izmeðu tradicije pomirenja i tradicijemoæi, a sve u službi poštovanja Božje volje i dostojanstvaljudske osobe na putu njezina nasljedovanja Kristovaprimjera", objašnjava mons. Vukšiæ.Mnogi od spomenutih svjedoka vjere veæ su proglašeni kaoblaženi i sveti muèenici (npr. 25 ukrajinskih muèenika; 38albanskih; 5 Drinskih muèenica; razne grupe španjolskihmuèenika; pojedini biskupi, sveæenici, redovnici, laici). Tose dogodilo zahvaljujuæi dokazanoj osjetljivosti i izvornomvjerskom duhu koji je vodio njihove Crkve podrijetla iKongregaciju za kauze svetaca. Stoga je bila iznimno važnaaktivna prisutnost njezina prefekta kardinala Amata.Prefektova prisutnost je vrlo sjajna poruka: priznanježrtvama i ohrabrenje svima, koji ih nisu zaboravili, da binastavili potragu za istinom i argumentima koji bi dokazalinjihovu svetost i muèeništvo.Naposljetku je mons. Vukšiæ istaknuo kako je porukasvjedoèenja muèenika važna takoðer za naše pluralistièkodruštvo jer „nakon kumira fašizma, nacizma i komunizma,božanska istina danas treba biti propovijedana protiv kumirarelativizma." U njemu nerijetko Bog biva zaboravljen. To sasobom donosi tihu apostaziju, koja se oèituje u nijekanjuobjektivne istine i koja, kao jedinu pozitivnu vrijednost,promièe toleranciju, dijalog i slobodu. U mjeri u kojoj senastanio meðu kršæanima, relativizam se pretvara u opozivkristologije, u svoðenje Crkve na razinu humanitarneorganizacije i èuvarice vlastite kulturne prošlosti, usmanjivanje sakramentalnoga pastorala, u pretežitointelektualni odgoj sveæenika i njihovo djelovanje uzajednici, u nijekanje prirodnoga prava, u otpor premauèiteljstvu Crkve i u promicanje takozvane autonomnesavjesti. „Istinska povijest Crkve jest povijest svetosti. Svedrugo na neki naèin je njezina anti-povijest. U tu autentiènu

Crkva u Hrvata ika

20 15. ožujka 2017. broj 11/2017

povijest svakako ulaze svjedoèanstava vjere mnoštvakršæana, a prije svega onih koji su, žrtvujuæi èak svoj životzbog i radi ljubavi, prerasli u svece i muèenike", zakljuèujemons. Vukšiæ.Završni govor na predstavljanju održao je prof. Jan Mikrut,koji je podsjetio na neka imena biskupa i sveæenika izzemalja srednjoistoène Europe koji su doživjeli muèeništva iprogone pod komunistièkim režimom te je zahvalio svimakoji su sudjelovali u izdanju ovoga monumentalnog djela.Uz mnoge diplomatske predstavnike, meðu kojima su bili iNeven Pelicariæ – veleposlanik Republike Hrvatske priSvetoj Stolici te Slavica Karaèiæ – veleposlanica Bosne iHercegovine pri Svetoj Stolici, predstavljanju su nazoèili isveæenici studenti Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronimau Rimu na èelu s rektorom Božem Radošem i vicerektoromMarkom Ðurinom. Sudjelovali su takoðer i mnogi drugihrvatski sveæenici, redovnice i vjernici i studenti laici kojiborave u Rimu. Program predstavljanja glazbeno je obogatiozbor hrvatskih sveæenika koji studiraju u Rimu s pet izvedbiiz hrvatske crkvene i kulturne glazbene baštine.

Skopski biskup Stojanov uputio poziv na molitvu i apelza mirKao vjernici, u svakom društvu, pa tako i u ovom našemu,imamo posebnu zadaæu, a ta je svesrdno da uzdignemomolitvu Svemoguæemu Gospodinu Bogu, da zaštiti od svakogzla ovu našu napaæenu zemlju i da joj podari mir i sigurnostSkopje, 9.3.2017. (IKA/KTA) - U Skopju je 9. ožujkaskopski biskup i apostolski egzarh Kiro Stojanov u povodutrenutaène politièke situacije u Republici Makedoniji uputiopoziv na molitvu i apel za mir sveæenicima i vjernicimaSkopske biskupije i Apostolskog egzarhata i svim ljudimadobre volje. „U našoj domovini – Republici Makedoniji,ovih dana smo svjedoci dogaðaja koji ne samo dauznemiravaju nego i ulijevaju strah. Što je to što se dogaða unašemu društvu? Nadvili se mraèni oblaci nemira inepovjerenja. Oni ugrožavaju temeljne vrijednosti jednogdruštva, kojeg mi kao graðani nastojimo graditi s našimljudskim i vjernièkim identitetom", istaknuo je biskup. „Bognas je pozvao u život ovdje i sada, zato svatko od nas imapoziv da svoje talente u miru i slobodi uloži upravo uizgradnju ovoga društva. Osjeæamo odgovornost za život unašoj domovini Makedoniji. I u ovoj prigodi istièemo dasmo pozvani kao graðani i kao vjernici poštivati autonomijui suverenitet države, ustava i zakona. Živimo u našojrazlièitosti, no buduænost izgraðujemo zajednièki za dobrosvih, buduænost koja æe nam donijeti mir i sigurnost",poruèio je mons. Stojanov. Istièe: „Kao vjernici, u svakomdruštvu, pa tako i u ovom našemu, imamo posebnu zadaæu, ata je svesrdno da uzdignemo molitvu SvemoguæemuGospodinu Bogu, da zaštiti od svakog zla ovu našu napaæenuzemlju i da joj podari mir i sigurnost. Mir se raða u srcu i usavjesti. Mir je Božji dar, Božji plan za èovjeèanstvo, anemir se raða kad je èovjek daleko od Boga. Vratimo seBogu, kako bi se mir vratio u naša srca, u naše obitelji i unaše društvo. Stoga, upuæujemo naše molitve Bogu za sveone koji nose odgovornost za zajednièko dobro ove zemlje,te molimo Duha Svetoga da ih prosvijetli i ispuni mudrošæu isnagom za mir kroz dijalog, da zajednièki donose odluke zaopæe dobro svih ljudi. Takoðer pozivamo svakog èovjekadobre volje da dadne svoj doprinos za miran suživot ipoštovanje neotuðivih od Boga danih prava". Biskup jepozvao vjernike Skopske biskupije i Apostolskog egzarhatau Makedoniji da se „intenzivnije mole za dobrobit ovognašeg društva, a time i za dobro naše domovine RepublikeMakedonije".

Humanitarna akcija za pomoæ siromašnim studentima uBiHMelbourne, 10.3.2017. (IKA/KTA) - Treæu godinu zaredom Hrvatski katolièki centar sv. Leopold Bogdan MandiæSunshine/Melbourne organizirao je humanitarnu akciju zapomoæ siromašnim studentima u Bosni i Hercegovini za kojese brine zaklada "Za mudrost i plemenitost - pro sapientia etclementia". Za tu prigodu iz domovine je došao dr. donTomislav Mlakiæ, ravnatelj Nacionalnog katehetskog uredaBosne i Hercegovine.Don Tomislav slavio je misu na prvu korizmenu nedjelju uprepunoj crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandiæa i nahumanitarnom ruèku u Hrvatskom centru prenio poruku izahvalnost predsjednika Zaklade mons. Pere Sudara,pomoænog biskupa vrhbosanskog i promicatelja katolièkogškolstva u Bosni i Hercegovini.U poruci biskup Sudar je, uime studenata, njihovih obitelji ièlanova Upravnog vijeæa Zaklade, zahvalio HrvatimaMelbournea što su, uz druge donatore, omoguæili Zakladi dau ovoj godini podijeli 100 stipendija siromašnim studentimakoji studiraju u Bosni i Hercegovini. Na poseban naèin je, zanjihovu zauzetost u organizaciji ove plemenite akcijedobrote i potpore studentima u Bosni i Hercegovini, zahvaliovrhbosanskim sveæenicima vlè. Josipu Vranješu i vlè. LukiPranjiæu, hrvatskim zajednicama u Sunshineu i Geelongu,Milenku Jurièeviæu, Peri Crncu, Paulu Sariæu i Folklornomdruštvu Hrvatska zora. "Mi u Zakladi smo èvrsto uvjereni daje, u ovome povijesnome trenutku važnije od svega saèuvatidio mladoga naraštaja koji æe biti zalog opstanka hrvatskoganaroda u ovoj zemlji pradjedova. To nije nikada bilomoguæe, a danas pogotovo, bez materijalne potpore onimakoji je trebaju", naglasio je biskup Sudar.Zahvaljujuæi župljanima župe sv. Leopolda BogdanaMandiæa koju vodi vrhbosanski sveæenik vlè. Josip Vranješ,Folklornom društvu Hrvatska zora, medijskoj potporiHrvatskog vjesnika, Hrvatskog radija Melbourne iHrvatskog radija Geelong, brojnim donatorima ivolonterima, ove godine je prikupljeno vise od 30.000australskih dolara. Ova vrijedna donacije æe pomoæi zakladi"Za mudrost i plemenitost - pro sapientia et clementia" danastavi svoju plemenitu misiju pomaganja siromašnimstudentima u Bosni i Hercegovini.

Nuncij Eteroviæ u Berlinu primio delegaciju iz Bola naBraèuBol/Berlin, 10.3.2017. (IKA) – Papinski nuncij u Berlinunadbiskup Nikola Eteroviæ primio je 10. ožujka uapostolskoj nuncijaturi delegaciju iz Bola na Braèu u sklopunjzina pohoda sajmu turizma ITB koji se od 9. do 12. ožujkaodržavao u Berlinu. Delegaciju iz Bola predstavljali sudirektor Turistièke zajednice Bol Markito Marinkoviæ,naèelnik opæine Tihomir Marinkoviæ i Marino Franinoviæ,porijeklom iz Bola. Delegacija se zadržala u kraæemrazgovoru s nuncijem koji se tom prigodom zanimao zastanje na otoku Braèu. Nuncij Eteroviæ rodom je iz župe sv. Jeronima u Puèišæimana Braèu koja je protekle godine proslavila 450. obljetnicuosamostaljenja. Poslije službe generalnoga tajnika Biskupskesinode u Rimu, od 21. rujna 2013. nalazi se na dužnostiapostolskoga nuncija u Berlinu prema imenovanju papeFranje. Nadbiskup Eteroviæ pohodi svoju rodnu župu uskladu s moguænostima, a veæ tradicionalno tamo predvodiobrede Velikoga tjedna.

Crkva u Hrvataika

2115. ožujka 2017. broj 11/2017

Skupština Konferencije viših redovnièkih poglavara ipoglavarica BiHBanja Luka, 11.3.2017. (IKA) - Petnaesta redovna skupštinaKonferencije viših redovnièkih poglavara i poglavaricaBosne i Hercegovine (KVRPP BiH) održana je 11. ožujka ufranjevaèkom samostanu na Petriæevcu u Banjoj Luci.Skupštinom je predsjedao predsjednik Konferencije dr. fraMiljenko Šteko. Na Skupštini su sudjelovali svi provincijalnipoglavari i poglavarice zajednica sa sjedištem u BiH, petpredstavnika redovnièkih zajednica èiji èlanovi djeluju uBosni i Hercegovini, s provincijalnim sjedištem izvan BiH,kao i apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto,delegat Biskupske konferencije BiH pomoæni biskup MarkoSemren te predsjednik Hrvatske konferencije višihredovnièkih poglavara i poglavarica Jure Šarèeviæ,OFMCap. Nakon uvodnih rijeèi i dobrodošlice fra Miljenka Šteke tepozdrava biskupa Semrena i predsjednika Hrvatskeredovnièke konferencije, sudionici Skupštine su u kratkimcrtama predstavili djelovanje svojih zajednica. Zatim jemons. Semren predstavio dokument Kongregacije zaustanove posveæenog života i družbe apostolskog života„Identitet i poslanje brata redovnika u Crkvi" te istaknuo:„Naslovnici ovoga dokumenta nisu samo braæa redovnici,nego redovnice, sveæenici, laici i èitava Crkva. U dokumentuCrkva je viðena kao otajstvo zajedništva na sliku zajedništvaSina s Ocem u daru Duha Svetoga. Zajedništvo triju Osobapostaje uzor, izvor i vrhunac zajedništva kršæana s Kristom;od nje nastaje zajedništvo kršæana meðu sobom u bratskomživotu."Govoreæi o poslanju i identitetu brata redovnika, mons.Semren istaknuo je da dokument istièe bratstvo kao njegovobitno obilježje. „Bratstvo je dar koji brat redovnik prima odBoga Jednog i Trojedinog. Bratstvo nije jednostavno plodosobnog napora nego je prije svega dar Božji. Brat redovnikje proroèka memorija (sjeæanje) Isusa – Brata. Dar koji bratredovnik prima i dijeli sa svojom braæom preoblikuje se udar koji se daje u poslanju. Njegovo se poslanje sastojikonaèno u izgradnji opæeg bratstva utemeljenog navrijednostima Evanðelja. Bratstvo braæe redovnika nijezatvoreno u samo sebe; to je bratstvo za poslanje. Svakodoba ima svoje proroke, a današnje vrijeme traži od braæe daodgovore na suvremene društvene okolnosti, a ti odgovorisu: 'proroštvo gostoljubivosti, proroštvo smisla, proroštvoafirmacije ženskih vrijednosti, proroštvo brige i zaštiteživota te oèuvanja stvorenoga svijeta, proroštvo mudrogakorištenja novih tehnologija'."Uslijedila je rasprava u kojoj su sudionici Skupštinezakljuèili da smjernice dokumenta treba pretoèiti u život,takoðer su zahvalili predsjedniku Hrvatske redovnièkekonferencije za tiskanje i dostavljanje toga dokumenta. S obzirom na ovogodišnju temu Skupštine, nuncij Pezzutousredotoèio se na dva aspekta „proroèke dimenzije" životabrata redovnika: „Proroštvo gostoljubivosti" i „Proroštvosmisla". Istaknuo je da „prihvaæanje i gostoljubivost netrebaju biti shvaæeni samo u uskom fizièkom smislu, negoiznad svega kao prihvaæanje drugoga u vlastitom srcu. Stogabrat redovnik, pa tako i redovnik i redovnica opæenito,svojim stavom prihvaæanja i gostoljubivosti, shvaæenima unjihovom najdubljem znaèenju, žive, svjedoèe i navješæujuveæ ovdje na zemlji prije svega Crkvu kao 'Božju obitelj',otvorenu dijalogu unutar i izvan nje, a zatim svjedoèe inavješæuju Crkvu nebesku u kojoj æe biti prihvaæeni svinarodi, buduæi da svi postižu spasenje jedino u Kristu, poduvjetom da svatko èestito živi temeljna naèela svoje vjere."Mons. Pezzuto naglasio je važnost proroštva prihvaæanja igostoljubivosti u multikulturnom, multietnièkom i

multireligijskom kontekstu. „Drugi aspekt 'Proroštvo smisla' – Crkva je pozvana biti'kompas' usred èovjeèanstva. Ali unutar Crkve, 'posveæeniživot' ima posebno mjesto i priliku pokazivati na proroèkinaèin pravi smisao života jer je svaka posveæena osobamorala proæi ovaj put: traženje istinskog smisla života inastojanje da ga se utisne u svoju osobnu stvarnost. Samoonaj tko je u Bogu pronašao konaèni i odluèujuæi smisaosvoga života, može ga drugima pokazivati proroèki idjelotvorno."U posljednjem dijelu svoga interventa, nuncij je govorio odokumentu "Mutuae relationes" – ekleziologiji zajedništva ivažnosti hijerarhijskih i karizmatskih darova, koji je upostupku promjene. „Smjernice i propisi su dobrodošli. Ipak, 'mutuae relationes'trebamo izgraðivati, prije svega, u svome srcu, ispunjenom'crkvenim osjeæajem'. Srcem koje je svjesno da je KristovaCrkva jedna jedina i da joj svi, i svatko od nas, služimo ubogatstvu raznolikih karizmi, onkraj uskih i kratkovidnihvlastitih interesa koji se èesto odnose na podruèja jakomaterijalna, koja nemaju baš ništa s Kraljevstvom Nebeskimza koje smo uložili cijeli naš kratki život ovdje na zemlji",zakljuèio je nuncij Pezzuto. Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio nuncij. Upopodnevnom radu predsjednik Konferencije i proèelnicipovjerenstava koja djeluju pri KVRPP BiH podnijeli suizvješæa. U završnom dijelu sudionici Skupštine posjetili sutrapistièku opatiju „Marija Zvijezda" koja je poèetkom 20.stoljeæa bila središte duhovnog, odgojnog, gospodarskog ikulturnog napretka banjoluèkog kraja.

Susret bogoslova i sjemeništaraca u TravnikuTravnik, 12.3.2017. (IKA/KTA) - Veæ treæu godinu, nainicijative rektora Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa(VBS) preè. Josipa Kneževiæa i rektora Nadbiskupskogsjemeništa u Travniku preè. Željka Mariæa, organiziran jetreæi trodnevni susret bogoslova i sjemeništaraca uNadbiskupskom sjemeništu Petar Barbariæ u Travniku od 10.do 12. ožujka. Prvog dana susreta bogoslovi i sjemeništarciimali su priliku pogledati predstavu koju je u sjemenišnojauli izvelo HKD fra Didak iz župe Gradiniæi kod Èitluka.Predstava je za temu imala osobu fratra Didaka, koji je prije100 godina spasio više tisuæa siromašne djece od gladi.Nakon veèere su bogoslovi, sjemeništarci i izvoðaèi iz župeGradiniæi sudjelovali na križnom putu koji je predvodioprefekt sjemeništaraca vlè. Ðuro Arloviæ u sjemenišnoj crkvi.Drugi dan susreta poèeo je misom koju je u sjemenišnojcrkvi predvodio duhovnik bogoslova vlè. Jakov Kajiniæ. Uprijepodnevnim satima bogoslovi èetvrte godine, DraženSkenderoviæ i Leon Dominoviæ, predstavili su svojarazmišljanja o bl. Alojziju Stepincu i sv. Leopoldu Mandiæu.Poslijepodnevni program bio je ispunjen sportskimaktivnostima, a natjecanja su bila u malom nogometu,stolnom nogometu, bilijaru, stolnom tenisu i košarci. Nakon sportskih natjecanja bogoslovi su imali moguænostšetnje gradom i upoznavanja znamenitosti. U veèernjimsatima odigrana je i revijalna utakmica izmeðu poglavaraoba sjemeništa i objedinjene ekipe sjemeništaraca ibogoslova u kojoj su bogoslovi bili bolji. Treæi dan susretapoèeo je misom koju je predvodio preè. Kneževiæ ukoncelebraciji s ostalim poglavarima. Susret je završiozajednièkim ruèkom i podjelom nagrada.

Crkva u Hrvata ika

22 15. ožujka 2017. broj 11/2017

Inozemne vijesti

Rim: Znanstveni skup o papi Piju XII.Rim, 2.3.2017. (IKA) - Stotinu godina nakon biskupskogareðenja Eugenija Pacellija, nova prouèavanja i svjedoèanstvaosvjetljavaju ulogu pape Pija XII. u zaštiti rimskih Židovatijekom nacistièke okupacije. O njegovoj se ulozi govorilo 2.ožujka na znanstvenom skupu „Pio XII.: crnoj legendi dolazikraj", koji je u Rimu organizirao Odbor papa Pacelli.Procjenjuje se da su papa Pio XII. i Crkva izravno ilineizravno tijekom nacistièke okupacije pomogli dvije treæineod deset tisuæa rimskih Židova. Više od 4 tisuæe bilo ih jesklonjeno u 235 samostana glavnoga grada, a 160 osoba jebilo u Vatikanu i u vatikanskim zdanjima izvan Vatikana,dok je humanitarna organizacija za potporu izbjeglicama(Delasem), koju je potajno financirala Crkva, zaštitila 1600Židova. Na dan tragiènoga uhiæenja u središtu Rima, poslijepodne 16. listopada, kad je odvedeno 1600 osoba, nakonodluènoga pothvata pape Pacellija osloboðeno je 245 Židova.Papa je i prije pomogao oko 600 Židova da napuste svojekuæe, a prije osloboðenja od nacistièke okupacije vršen jeveliki pritisak na njemaèko veleposlanstvo i izravno nanaèelnika Gestapoa u Rimu, Kapplera, da oslobodezatvorene Židove, objasnio je autor studije ðakon DomenicoOversteyns a prenosi Radio Vatikan. Pio XII. je prije 16.listopada u 48 samostana pomagao Židove; tražio njihovoosloboðenje a potom im otvarao druge samostane. On je 198puta intervenirao da se oslobode ili da se pruži potporazatvorenim i odvedenim Židovima; 60 ih je bilo osloboðeno,ustvrdio je Oversteyns. Ti podaci, koji se neprestanoupotpunjuju, postupno razgraðuju 'crnu legendu' o papiPacelliju. Veæ prije njegove smrti, 1958. godine, sovjetska jepropaganda proširila ideju o 'šutljivom' Papi, ako ne ipopustljivom prema Hitleru, unatoè njegovim osudamanacizma i apelima za mir. Papa Pio XII. vodio je Crkvu uvrlo složenom razdoblju, a uvelike je pridoniomeðunarodnom miru. Vodio je Crkvu prema modernomdobu. Njegov je lik vrlo razlièit od onoga koji je crnalegenda željela proširiti, ustvrdio je nadbiskup Mamberti,proèelnik Vrhovnoga suda Apostolske signature. U tijeku jeproces za beatifikaciju pape Pija XII., pokrenuo ga je blaženipapa Pavao VI. tijekom Drugoga vatikanskoga sabora. PapaBenedikt XVI. priznao je njegove herojske kreposti.

Njemaèki biskupi zabrinuti zbog narušavanja povjerenjau društvuKoeln, 10.3.2017. (IKA) - Povjerenje graðana u njemaèkeinstitucije opada, i to ne samo meðu mladima, zakljuèak jeplenarnog zasjedanja Njemaèke biskupske konferencije kojese ovih dana održalo u Koelnu. Biskupi smatraju da se tosmanjenje povjerenja ne odnosi samo na državu i politièkeinstitucije, veæ i na organizacije civilnog društva. „Kohezijaje narušena kad nam se èini da je bolje samo bogatima, anezadovoljstvo u društvu raste, kada u društvu nemadovoljno jednakosti i prilika za ukljuèivanje", objasnio jebiskup Essena mons. Franz-Josef Overbeck, predsjednikBiskupskog povjerenstva za društvo i društvena pitanja.Smatra, kako prenose njemaèki katolièki mediji, da rastuæadruštvena nejednakost pridonosi uspjehu populistièkihstranaka i skupina, koje se protive Europskoj uniji i prihvatumigranata. Da bi se suzbio populizam treba se ozbiljnouhvatiti u koštac s problemom društvene nejednakosti, zatošto bez vjere u „državu blagostanja" i „državu prava" slabidruštvena kohezija naše zemlje, pojašnjava mons. Overbeck.

Papa æe u rujnu posjetiti KolumbijuVatikan, 11.3.2017. (IKA) - Papa Franjo æe u rujnu posjetitiKolumbiju. „Prihvaæajuæi poziv predsjednika RepublikeJuana Manuela Santosa i kolumbijskih biskupa, Sveti Otacæe od 6. do 11. rujna 2017. pohoditi Kolumbiju, te æe pritomposjetiti gradove Bogotu, Villavicencio, Medellin iCartagenu. Program putovanja æe biti objavljen uskoro",izvijestio je Tiskovni ured Svete Stolice.Istodobno je u glavnom gradu Kolumbije, Bogoti, održanatiskovna konferencija na kojoj je najavljen Papin apostolskipohod toj zemlji. Na konferenciji su sudjelovali apostolskinuncij u Kolumbiji, nadbiskup Ettore Balestrero,kolumbijski predsjednik Juan Manuel Santos, predsjednikKolumbijske biskupske konferencije, nadbiskup LuisAugusto Castro Quiroga, te nadbiskup Bogote, kardinalRuben Salazar. Tijekom konferencije je predstavljen logoputovanja, koji sadrži i moto Papinog apostolskog pohoda:„Uèinimo prvi korak" a u popratnoj poruci kolumbijskihbiskupa stoji da taj posjet predstavlja poziv svimKolumbijcima da uèine prvi korak u izgradnji mira uzpomoæ pape Franje, „misionara pomirenja", izvijestio jeRadio Vatikan.

„Slušanje drugoga zahtijeva strpljenje i pozornost"Papa primio osoblje i volontere službe Telefono Amico Italiau prigodi 50 godina njihova djelovanjaVatikan, 11.3.2017. (IKA) - Papa Franjo primio je 11.ožujka osoblje i volontere službe Telefono Amico Italia uprigodi 50 godina njihova djelovanja. Telefono Amicotalijanska je volonterska služba koja stoji na raspolaganjusvima koji se osjeæaju samima, deprimiranima, tjeskobnimaili ljutima – a tu je takoðer za one koji jednostavno traženekoga s kim bi porazgovarali i tko bi ih bio voljan saslušati.U službi radi 700 volontera koji su svakodnevno uz telefonod 10 sati ujutro do ponoæi, izvještava Radio Vatikan.„Veliki su gradovi prenatrpani", istaknuo je Sveti Otac, „aopet su simbol za naèin života koji je manje èovjeèan, a nakoji se ljudi ipak sve više privikavaju: raširena ravnodušnost,komunikacija koja je sve više virtualna i neosobna,nedostatak èvrstih vrijednosti na kojima se može utemeljitivlastita egzistencija, kultura posjedovanja i izgleda. U tom jekontekstu važno poticati dijalog i slušanje!"Papa je prisutnima rekao da nam dijalog omoguæuje upoznatii razumjeti potrebe jedni drugih. „Prvo što dijalog oèituje jeveliko poštovanje, zato što postavlja osobe u meðusobnuotvorenost kako bi svaka primila najbolje aspekte svogasugovornika", kazao je papa Franjo.Dijalog je takoðer izraz ljubavi, jer premda ne zanemarujerazlike, može pomoæi u traženju i zajednièkom sudjelovanjuna putu u svrhu postizanja opæeg dobra. Nadalje, putemdijaloga možemo nauèiti vidjeti drugoga ne kao prijetnju,veæ kao dar Božji. Dijalog pomaže ljudima oèovjeèitinjihove odnose i nadiæi nesporazume. „Kada bi bilo višedijaloga – onog istinskog dijaloga – u obiteljima, na radnommjestu, u politici, tolika bi se pitanja riješila mnogo lakše",kazao je Sveti Otac.Papa je potom govorio o sposobnosti slušanja koja nažalostnije veoma èesta. Rijeè je o temeljnom i nužnom uvjetu zadijalog. „Slušanje drugoga zahtijeva strpljenje i pozornost",rekao je papa Franjo. „Samo oni koji su u stanju šutjeti,znaju kako slušati: Boga, brata ili sestru u potrebi, prijatelja,èlana obitelji."

Inozemne vijestiika

2315. ožujka 2017. broj 11/2017

Sveti je Otac istaknuo samoga Boga kao najboljeg primjeraslušanja. „Svaki put kada se molimo, On nas sluša", rekao jete nastavio: „Ne upada nam u rijeè, èak nas i preduhitri tepreuzima inicijativu u ispunjavanju naše molbe za pomoæ."„Sposobnost slušanja, èiji je uzor Bog", kazao je na krajupapa Franjo, „potièe nas na rušenje zidova nerazumijevanja,te na gradnju mostova komunikacije, nadilazeæi izolaciju izatvorenost u svoj maleni svijet."

Kardinal Parolin o èetvrtoj obljetnici pontifikata papeFranjeVatikan, 13.3.2017. (IKA) - Prije èetiri godine, 13. ožujka,izabran je papa Franjo. Pastir, koji je došao „gotovo s krajasvijeta", protekle je godine neumorno promicao dubokuobnovu Crkve. Èetvrta je godina takoðer bila bremenitadogaðajima i uèiteljskim dokumentima: posinodskapobudnica "Amoris laetitia", povijesni susret s patrijarhomKirilom na Kubi, Svjetski dana mladih u Krakovu, uPoljskoj, i posjet Auschwitzu, te kanonizacija MajkeTerezije i ekumenski pohod Lundu, prigodom 500.obljetnice Luterove reforme. Poveznica svih tih zbivanja jemilosrðe koje je u Izvanrednom jubileju dosegnulo vrhunac.Osvrnuvši se na protekle èetiri godine pontifikata papeFranje, kardinal Pietro Parolin, Papin državni tajnik, urazgovoru za Radio Vatikan prisjetio da je 13. ožujka kaoapostolski nuncij bio u Caracasu, u Venezueli. Iznenadio meizbor kardinal Bergoglia, jer se o njemu nije govorilo,takoðer i ime koje je odabrao, jer dosad nismo imali imeFranjo, a ono je donekle najavilo glavno obilježje njegovapontifikata. Osim toga, iznenadilo me i njegovo jednostavnoobraæanje narodu, potièuæi ga da zajedno mole Boga da gablagoslovi, te da se zajedno, Papa i narod, povjere Bogu; danarod i pastir hode zajedno, povjeravajuæi se Božjemmilosrðu, kazao je kardinal.Na primjedbu da je Papa odmah na poèetku ustvrdio kakoCrkva treba biti „u izlasku", u hodu, odgovorio je da je hodCrkve dug, postupan; mogli bismo reæi da je zapoèeo sDrugim vatikanskim saborom, a Papa pak želi da se Saborprimjeni u životu Crkve. Vrlo je važno da je Crkva u hodu, uotvaranju, prije svega Gospodinu, da ide prema svojemGospodinu Isusu Kristu. Ako je 'u izlasku' premaGospodinu, može sresti i pratiti ljude u njihovusvakodnevnom životu. Zajednièki hod mi se èini vrlovažnim, to je dakle zbornost, sinodalnost. Pod vodstvomDuha Svetoga, Crkva treba zajedno hoditi, istaknuo jekardinal Parolin.Na upit gdje najviše vidi plodove Papina neprestanogaisticanja potrebe milosrða, rekao je da uporno isticanjemilosrða nije izraz Papina osobnoga zadovoljstva, veæ jeprivlaèenje pozornosti na temeljno otajstvo, na Božju ljubav.Povijest spasenja je povijest objave ljubavi, milosrða i Božjenježnosti prema ljudima. Papa nas je dakle pozvao da senapajamo na tom izvoru, a uvjeren sam da Crkva mora bitiposrednica susreta izmeðu Božjega milosrða i današnjegaèovjeka u njegovoj stvarnosti, u njegovim sigurnostima,slabostima i sumnjama, primijetio je kardinal nastavljajuæi:"Glede pak jubilejskih plodova, istaknuo bih dvije stvari.Mnogi su kršæani otkrili da je ispovijed sakrament Božjegamilosrða, u kojem Isus èini da osjetimo Božje milosrðe,oproštenje grijeha i svu njegovu ljubav prema nama. Èuosam, sa svih strana, da je oživio sakrament pomirenja, da sumnogi ponovo pristupili ispovijedi. Osim toga, sam nam jePapa, poglavito gestama, pokazao djelotvorno milosrðe, štose naroèito zahtijeva u korizmeno vrijeme. Obraæenje se raðaiz djela bratske ljubavi, iz obnovljene pozornosti premaosobama u teškoæama, siromašnima, iskljuèenima i svima

onima kojima je potrebna potpora i blizina".Na primjedbu da mnogi kritiziraju Papu ponajviše zbogposinodske pobudnice "Amoris laetitia", rekao je da jepobudnica dar svima nama. Sjeæam se da je Papa prijeSinode rekao: „Ova Sinoda treba uèiniti da zasja evanðeljeobitelji". Evanðelje obitelji sadržava Božji plan o obitelji.Pobudnica "Amoris laetitia" je, kako èujem od mnogih,uvelike pridonijela obnovi obiteljskoga pastorala. Što se paktièe kritika, mogu reæi da ih je u Crkvi uvijek bilo. Ovo nijeprvi put. Uvjeren sam da nam Papa daje kljuè za njihovoshvaæanje, to jest da trebaju biti iskrene, poticati izgradnju inapredak kao i sve bolje poznavanje i življenje Božje volje,istaknuo je kardinal Parolin.Na upit zašto Sveti Otac neprestano istièe potrebu reforme,rekao je da se Crkva trajno treba reformirati. Temeljnadimenzija Crkve je trajni proces reformiranja, evanðeoskireèeno, obraæenja. Papa uporno istièe potrebu reforme kakobi se Crkva oslobodila povijesnih naslaga, te da uistinu budeevanðeoska. To je glavni smisao reforme, a stoga Sveti Otacuporno podsjeæa na potrebu „reforme srca". Svaka reforma,takoðer i strukturalna, polazi od srca, iz nutrine. Važno jeistaknuti, a to veli i Papa, da se reforma mora nadahnjivatina istinskom vraæanju Bogu i oèitovanju prave naravi Crkve,a ne na funkcionalnim mjerilima, ustvrdio je kardinal Parolin.Na upit kako osobno doživljava suradnju s papom Franjom,rekao je kako ga se snažno doima Papina duboka vjera injegova mirnoæa. On je mnogo puta spominjao svojumirnoæu, koju ja zaista osjeæam kad sam s njim. On mirnoprilazi i najsloženijim, najtežim situacijama, a vjerujte da ihnije malo. Kadar je s vedrinom gledati stvari, znajuæi da jesve u Božjim rukama, stoga se ne boji odvažno iæi naprijed.Njegova mi mirnoæa vrlo mnogo pomaže u prihvaæanjumojih odgovornosti i uloge, zakljuèio je kardinal Parolin.

Ljubljanski nadbiskup novi predsjednik Slovenske BKKopar, 13.3.2017. (IKA) – Ljubljanski nadbiskup imetropolit Stanislav Zore izabran je za predsjednika, amariborski nadbiskup i metropolit Alojzij Cvikl zapotpredsjednika Slovenske biskupske konferencije, izvijestioje Tiskovni ured Slovenske biskupske konferencije. ÈlanoviSlovenske biskupske konferencije su na svojoj redovito 99.radnoj sjednici u ponedjeljak 13. ožujka u Kopru, na kojoj jesudjelovao i apostolski nuncij u Republici Sloveniji mons.Juliusz Janusz, izabrali novo vodstvo. Okupljeni su biskupitom prigodom zahvalili dosadašnjem predsjedniku SBKbiskupu Andreju Glavanu za požrtvovno, vjerno i nesebiènosluženje, Nadbiskup Zore službu preuzima 26. ožujka namandat od pet godina.

Inozemne vijesti ika

24 15. ožujka 2017. broj 11/2017

Prilog dokumenti

Isus - Mesija drukèiji od oèekivanogPapin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji u nedjelju 12.ožujka 2017.Draga braæo i sestre, dobar dan!Evanðelje ove Druge korizmene nedjelje donosi namizvješæe o Isusovu Preobraženju (usp. Mt 17, 1-9). Uzevši sasobom trojicu apostola, Petra, Jakova i Ivana, Isus ih jepoveo na visoku goru gdje se zbilo nešto èudesno iizvanredno: Isusovo lice „zasja… kao sunce, a haljine mupostadoše bijele kao svjetlost" (r. 2). Tako je Gospodin timsjajem u samoj svojoj osobi oèitovao onu božansku slavukoju se moglo dokuèiti vjerom u rijeè koju je naviještao injegova èudesna djela. Preobraženje prati, na brdu, ukazanjeMojsija i Ilije, koji „razgovarahu s njime" (r. 3).

„Sjajnost" koja karakterizira taj izvanredni dogaðajsimbolizira njegovu svrhu: prosvijetliti umove i srca uèenikada mogu jasno shvatiti tko je njihov Uèitelj. To je bljesaksvjetla kojim se iznenada otkriva Isusovo otajstvo i obasjavaèitavu njegovu osobu i sav njegov život.

Zaputivši se odluèno prema Jeruzalemu gdje je moraopodnijeti osudu na smrt razapinjanjem, Isus želi pripremitisvoje uèenike na tu sablazan – sablazan križa –, sablazankoja je presnažna za njihovu vjeru i, istodobno, tim èinompreobraženja unaprijed nagovješæuje svoje uskrsnuæe,oèitujuæi se kao Mesija, Sin Božji. Isus ih priprema za taj èastuge i tolike boli. Naime, Isus se pokazuje drukèijimMesijom od onoga kakvog se oèekivalo, kakvog sezamišljalo, kakav bi po ljudima Mesija trebao biti: on nijesnažni i slavni kralj, nego nenaoružani i ponizni sluga; nijegospodar koji posjeduje velika bogatstva – što je znakblagoslova –, nego siromah koji nema gdje glavu nasloniti;nije niti patrijarh s brojnim potomstvom, nego neženja bezkuæe i bez gnijezda. Doista je rijeè o stubokom drukèijojBožjoj objavi, no znak koji najviše uznemiruje u tomskandaloznom izokretanju je križ. No upravo æe po križuIsus doæi do slavnog uskrsnuæa, koje æe biti definitivno, nepoput ovog preobraženja koje je trajalo jedan trenutak, jedanèasak.

Isus preobražen na gori Tabor htio je uèenicima pokazatisvoju slavu ne kako bi ih odvratio od toga da idu putemkriža, veæ da pokaže kamo križ vodi. Tko s Kristom umire, sKristom æe i uskrsnuti. Križ predstavlja vrata premauskrsnuæu. Tko se bori zajedno s Njim, pobijedit æe s Njim.To je poruka nade sadržana u Isusovu križu, koja nas pozivada budemo jaki u svom životu. Kršæanski križ nije ukrasnipredmet koji držimo u svojim domovima ili komad nakitakoji nosimo, veæ je kršæanski križ podsjeæaj na ljubav kojomse Isus žrtvovao kako bi spasio ljudski rod od zla i grijeha. Uovom vremenu korizme s pobožnošæu kontemplirajmo slikukriža, Isusa na križu: to je simbol kršæanske vjere, to jesimbol Isusa koji je za nas umro i uskrsnuo. Neka nam križobilježava sve etape našeg korizmenog hoda kako bismo svebolje razumjeli težinu grijeha i vrijednost žrtve kojom nas jeOtkupitelj spasio.

Presveta Djevica znala je kontemplirati Isusovu slavuskrivenu u njegovu èovještvu. Neka nam ona pomogne biti sNjim u tihoj molitvi, pustiti da nas obasja svojomprisutnošæu, da bismo u srcu, pa i usred najtamnije noæi,nosili odraz njegove slave.

Nakon AngelusaDraga braæo i sestre, izražavam svoju blizinu gvatemalskomnarodu koji je zavijen u crno zbog teškog i žalosnog požarakoji je izbio u domu za nezbrinutu djecu Virgen de laAsunción, u kojem je smrtno stradalo i povrijeðeno višedjevojaka koje su ondje boravile. Neka Gospodin priminjihove duše, udijeli ozdravljenje povrijeðenima, utješiožalošæene obitelji kao i èitav narod. Molim i pozivam i vasda molite zajedno sa mnom za sve djevojke i mladiæe,djevojèice i djeèake koji su žrtve nasilja, zlostavljanja,iskorištavanja i ratova. To je pošast, to je pritajeni krik kojisvi moramo èuti. Ne smijemo se više praviti da smo gluhi islijepi.[…]Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas ne zaboravitemoliti za mene. Dobar ruèak i doviðenja!

Pismo biskupa Zagrebaèke crkvene pokrajine osakramentu svete ispovijedina poèetku korizme 2017. godineDraga subraæo sveæenici, služitelji Božjega milosrða, braæo isestre u Kristu!

1. Na pepelnicu ili èistu srijedu zapoèinjemo korizmenovrijeme spominjuæi se u obredu pepeljenja Isusova poziva:"Obratite se i vjerujte evanðelju!" (Mk 1, 15). Èetrdesetkorizmenih dana pozivaju na susret Boga i èovjeka kojimijenja i proèišæuje od svega što nas udaljava od istinskeradosti i dostojanstva koje je Bog podario èovjeku. Bog, kojije jedini i "triput svet" (usp. Iz 6, 3), poziva nas na svetost,da budemo sveti, jer je on svet (usp. Lev 19, 1). Izmeðusvega stvorenoga, èovjek je svet na neusporediv naèin, jerBog je u njega utisnuo svoju sliku (usp. Post 1, 27). Mi smosveti Božji hram, jer Božji Duh prebiva u nama (usp. 1Kor 3,16) te smo snagom Božje svetosti pozvani biti savršeni kaošto je savršen naš nebeski Otac (usp. Mt 5, 48). No, èovjek je svoju svetost grijehom oskvrnuo, a time inarušio ljepotu svega stvorenoga. Grijeh praroditelja, kao inaši grijesi, proizlaze iz nepoštivanja Boga Stvoritelja injegove ljubavi, objavljene u Savezu i u daru njegovaZakona. Ali Bog nije napustio èovjeka, kad ga je ongrijehom uvrijedio, nego je poslao svoga Sina Isusa Kristakoji nas je u svojoj neizrecivoj žrtvi na križu pomirio sOcem i vratio nam dostojanstvo djece Božje. U euharistijimolimo: „Kad je (èovjek) neposlušan izgubio tvojeprijateljstvo, nisi ga ostavio pod vlašæu smrti, nego si svimamilosrdno pritekao u pomoæ da te tražeæi naðu." (Èetvrtaeuharistijska molitva)Taj dar milosrða kao vjernici živimo. Uskrsnuli Krist nam jedarovao sakrament pomirenja, u kojem nam oprašta grijehe iobnavlja u nama život, primljen na krštenju. Od davnina suvjernici korizmu živjeli kao vrijeme posebno prikladno zapomirenje i dublje ulaženje u vlastito biæe, kako bi seponovno vratili u radost zajedništva s Bogom. Na to smoposebno bili potaknuti u nedavno zakljuèenoj Svetoj godinimilosrða, odjeke koje još snažno osjeæamo. Duh Svetipoticao nas je u srcu i savjesti da što dostojnije i vjernijepristupamo sakramentu pomirenja, sakramentu Božjegmilosrða, te primanju dara jubilejskoga oprosta.

Prilog dokumentiika

2515. ožujka 2017. broj 11/2017

2. Završetkom Jubileja milosrða nipošto ne završava našakršæanska usmjerenost na življenje milosrða. Ovogodišnjakorizma sadrži u sebi produžetak raspoloženja i darovaGodine Božjega milosrða. Papa Franjo je 20. studenoga2016. godine, u prigodi zakljuèenja Izvanrednoga jubilejamilosrða, objavio apostolsko pismo "Misericordia et misera"kojim želi potaknuti kršæanske zajednice da nastave djelatnoširiti milosrðe, te da se ono trajno slavi i živi u Crkvi. SvetiOtac naglašava: "Milosrðe, naime, ne može biti puki umetaku životu Crkve; ono èini sâm njezin život, u kojemu dubokaistina evanðelja postaje vidljivom i opipljivom. Sva Objavaodiše milosrðem; presudnu rijeè u svemu ima Oèevamilosrdna ljubav" (MeM, br. 1).Da bi se milosrðe oèitovalo u životu Crkve, Papa uApostolskome pismu donosi više konkretnih odrednica meðukojima, za posvetiteljsko djelo Crkve, osobitu pozornostzavrjeðuju dvije odrednice: 1. misionari milosrða potvrðujuse u službi do izdavanja novih odredaba (usp. MeM, br. 9);2. podjeljuje se, od sada nadalje, svim sveæenicima, snagomnjihove službe, ovlast odrješivanja onih koji su poèiniligrijeh pobaèaja (usp. MeM, br. 12).Mi, biskupi, ovim pismom želimo, osobito ispovjednicima,svratiti pozornost na važnost odredbe o vršenjusakramentalne vlasti službenika sakramenta pomirenja,naroèito glede odrješenja od kazne koja je vezana uz grijehpobaèaja. Buduæi da u medijskim prilozima koji prikazujucrkvene dokumente o tome bolnom pitanju primjeæujemoiskrivljavanje èinjenica i površnost, smatramo potrebnimpodsjetiti sveæenike, služitelje sakramenta pomirenja, teupoznati vjernike sa svim vidicima toga teškog grijeha, kao is putem milosnoga opraštanja pomoæu sakramenta sveteispovijedi.

3. Uz sva druga nastojanja, Crkva i putem kanonskogakaznenog prava budi u vjernicima svijest da se kod namjernoizvršenoga pobaèaja radi o ubijanju ljudskoga života te da setime èini teški grijeh i kažnjivo djelo (usp. Zakonikkanonskoga prava, kan. 1398). Pobaèaj, koji je pokušan bilokojim sredstvom, kažnjava se kaznom izopæenja, unaprijedizreèenim, koje pogaða samo ako doðe do uèinka (usp. kan.1328). Da bi netko upao u izopæenje zbog toga kažnjivogdjela, mora se raditi o izravnome pobaèaju, to jest svjesnoželjenome i, dosljedno tomu, izravnome, koji je izvršensredstvom "po sebi" namijenjenim da ga proizvede; mora seraditi o kažnjivome djelovanju za koje je netko uvelikeodgovoran zbog zlonamjernosti (usp. kan. 1321, § 1).Kazna izopæenja pogaða one koji su, na izravan i uèinkovitnaèin, fizièki sudjelovali u izvršenju pobaèaja, tzv. potrebnesuradnike: lijeènika, anesteziologa, medicinsku sestrupoèiniteljicu (usp. kan. 1329, § 2). O tzv. moralnimsukrivcima, odnosno poticateljima na grijeh i kazneno djelo(na primjer o: suprugu, roditeljima, rodbini, prijateljima idrugima), kanonski nauk ne iznosi jedinstveno mišljenje,stoga njihovo upadanje u kaznu izopæenja, odnosno kaznenuodgovornost, treba u pojedinaènome sluèaju procjenjivati, tj.utvrditi je li poticatelj uistinu bio uvelike moralno odgovorantako da je zapravo sukrivac, bez èijega sudjelovanja kaznenodjelo i ne bi bilo poèinjeno (usp. kan. 1329, § 2).U kaznu izopæenja, unaprijed izreèenog, prekršitelj upadasamim poèinjenjem te nije potrebno da takva kazna bude iproglašena. Izopæenje je crkvena kazna, cenzura, kojom sevjernika iskljuèuje iz zajednice vjernika s kanonskimuèincima koji su u pravu toèno odreðeni (usp. kan. 1331).Onomu tko je upao u kaznu izopæenja zabranjeno je, izmeðuostaloga, slaviti i primati sakramente, a zabrana se takoðerodnosi i na sakrament pomirenja, dokle god od te kazne nijeodriješen. Buduæi da kazna izopæenja pripada popravnim

kaznama, kako bi se kazna otpustila potrebno je štoviše da sepoèinitelj najprije pokaje za kažnjivo djelo i popravi štetu, ašto je ujedno uvjet za primanje pomirenja. Tko odstupi odtvrdokornosti, dakle, pokaje se za kažnjivo djelo pobaèaja,ne može mu se uskratiti odrješenje od cenzure (izopæenja)(usp. kan. 1358, § 1).Odabirom popravne kazne (cenzure) za izvršeni pobaèaj,crkveni zakonodavac pokazuje da mu je glavni i izravni ciljpostiæi da se krivac popravi. Buduæi da je rijeè o kazniunaprijed izreèenoj, a neproglašenoj, kajanje se pokazujepoglavito na unutarnjemu podruèju i to u sakramentu sveteispovijedi. Put, dakle, milosnoga opraštanja toga grijeha iodrješenja od kazne jest sakrament svete ispovijedi.

4. U slavlju sakramenta pomirenja svaki sveæenik,ispovjednik, treba imati na pameti kanonsku odredbu da jeza odrješenje od unaprijed izreèene cenzure (izopæenja)potrebno posjedovati ovlast. Zakonom ustanovljenu, a jošneproglašenu kaznu, poput izopæenja, unaprijed izreèenog, akoja nije pridržana Apostolskoj Stolici, može otpustiti samoordinarij svojim vjernicima i onima koji se nalaze nanjegovu podruèju ili su ondje poèinili kažnjivo djelo, tesvaki biskup, ali u sakramentalnoj ispovijedi (usp. kan. 1355,§ 2).Ordinarij tu ovlast za otpuštanje kazne, koja pripada vlastiupravljanja, može povjeriti drugima (usp. kan. 137, § 1), npr.drugim sveæenicima. Samim pravom ta ovlast, kao redovita,ali samo na sakramentalnome podruèju, pripada kanonikupokornièaru, bilo stolne bilo zborne crkve (usp. kan. 508, §1), a ondje gdje nema kaptola, dijecezanski biskup je dužanpostaviti sveæenika za vršenje te službe (usp. kan. 508, § 2).Takvu ovlast ima i kapelan u bolnici ili zatvoru ili naputovanjima morem (usp. kan. 566, § 2).Kako bi se vjernicima, koji su poèinjenjem grijeha pobaèajaupali u navedenu crkvenu kaznu, a ispravno raspoloženesavjesti traže pomirenje s Bogom, olakšalo da dobijuotpuštenje kazne, u koju su upali zbog pobaèaja, te zatimodrješenje od grijeha, biskupi Zagrebaèke crkvene pokrajinetu su ovlast do sada davali sveæenicima po službi koju suvršili ili po pravu ili dopuštenjem. Odluka o tomeobjavljivana je u službenim glasilima. Tu smo ovlastpodjeljivali široko, kako bi se svaki pokornik na tome putuposebnoga pomirenja mogao izmiriti s Ocem.

5. Na poèetku godine Izvanrednoga jubileja milosrða papaFranjo je, kao vrhovni pastir opæe Crkve, tu ovlast dao svimsveæenicima tijekom Svete godine (usp. Pismo kojim se dajeoprost prigodom Izvanrednoga jubileja milosrða, od 1. rujna2015. godine). Apostolskim pak pismom "Misericordia etmisera" Papa je produžio tu ovlast svim sveæenicima naneodreðeno vrijeme (usp. MeM, br. 12), stoga je biskupi nemoraju dalje povjeravati.Izraz „svim sveæenicima" ipak treba gledati u smislukanonskih propisa (usp. kan. 965 i slijedeæe). Da bi sveæenikvaljano odrješivao od grijeha, nije dovoljan samo sveæenièkibiljeg, nego i ovlast vršenja sakramentalne vlasti premavjernicima kojima daje odrješenje. Prema tomu, u izrazu „svisveæenici" treba razumjeti samo one sveæenike koji veæimaju ovlast vršenja sakramentalne vlasti prema vjernicimakojima daju odrješenje, ili po samome pravu ili dopuštenjemmjerodavne vlasti. Gubitkom ovlasti ispovijedanja prestaje iovlast odrješenja od grijeha pobaèaja i odrješenja od cenzure(izopæenja) u sakramentalnome sudištu.Gestom podjeljivanja ovlasti svim sveæenicima, papa Franjoželio je još jedanput pokazati blizinu vjernicima koji usvome srcu nose težak ožiljak zbog sudjelovanja u grijehu iu kažnjivome djelu pobaèaja, a iskreno se kaju i traže

Prilog dokumenti ika

26 15. ožujka 2017. broj 11/2017

odrješenje od sveæenika. Ovdje je rijeè i o praktiènomeuèinku, tj. da se ne dogodi da vjernik doðe sveæeniku koji gane može odriješiti, jer ne posjeduje ovlast za odrješenje odcenzure, te se pokornik možda zbog tih okolnosti udalji odBožje blizine i njegova milosrða, a time i od blizine sCrkvom. Davanjem ovlasti svim sveæenicima i nakonzakljuèenja Jubileja ni na koji se naèin ne relativizira težinapobaèaja kao ubojstva neroðenoga djeteta, nego se vjernikunudi blizina i što lakši put pomirenja s Bogom i s Crkvom.

6. Neka ispovjednik u susretu s osobom koja je poèinilagrijeh pobaèaja, kao i u svakome ispovijedanju, budesvjestan da jednako vrši ulogu suca i lijeènika te da ga jeBog istodobno postavio za služitelja i Božje pravednosti imilosrða, da bi radio za Božju èast i za spasenje duša (usp.kan. 978, § 1). Kao sudac, ispovjednik provodi nutarnju parnicu iproglašava presudu, primjenjujuæi ne ljudski, nego vrhovnipropis Božjega zakona i milosrða. Kao lijeènik donosidijagnozu bolesti duha, propisuje prikladne lijekove,ozdravlja rane i boli nanesene grijehom (usp. Red pokore, br.10a; Ivan Pavao II., Pomirenje i pokora, br. 31, III).Ispovjednik je i uèitelj, koji pouèava pokornika o obvezamakoje ga oèekuju, rješava dvojbe, popravlja pogrješke,predlaže prikladne savjete, "prosvjetljuje njegovu dušu".Meðutim, sveæenik je u ispovijedi prije svega otac kojemupokornik s punim povjerenjem može otvoriti svoje srce. Kaootac, u Božje ime prihvaæa svu izgubljenu djecu,preporaðajuæi je za život milosti (usp. Red pokore, br. 10c).Dakle, "ispovjednik nije gospodar, veæ službenik Božjegapraštanja" (KKC, br. 1466).Ispovjednik se treba pobrinuti da ispovijed bude cjelovita,pri èemu, ako je potrebno, mora pokorniku postavljati ipitanja kojima bi se ispravno utvrdila moralna odgovornost.U toj osjetljivoj materiji ispovjednik mora uvijek postupatirazborito i oprezno, vodeæi raèuna o položaju i dobipokornika, o okolnostima, te se kloniti ispitivanja o imenueventualnoga sukrivca (usp. kan. 979), bez obzira napoèinjeni grijeh.Ponuðena "pravna blizina" vjernicima u apostolskome pismu"Misericordia et misera", kao i Božje milosrðe, uvijekpretpostavljaju obraæenje i promjenu života, a isto tako nijedovoljno da pokornik samo ispovijedi svoje grijehe, nego jeneophodno da se i popravi. To je cilj zadovoljštine ilisakramentalne pokore. Ispovjednik je stoga dužan pokornikupredoèiti svu težinu grijeha pobaèaja te mu, premaprilikama, treba odrediti odgovarajuæu, ozbiljnu i spasenjskupokoru. Zadovoljština je "završni èin koji okrunjujesakramentalni znak pokore" (Ivan Pavao II., Pomirenje ipokora, br. 31, III). Ona pripada cjelovitosti sakramenta; onatreba biti razmjerna težini i broju grijeha, pazeæi napokornikovo stanje, a pokornik ju je obvezan osobno ispuniti(usp. kan. 981).Ako ispovjednik ne sumnja u raspoloženje pokornika kojimoli odrješenje, on mu ne smije ni uskratiti ni odložitiodrješenje (usp. kan. 980). Kada sveæenik, po propisu prava,odrješuje prikladno raspoloženoga pokornika od izopæenja,unaprijed izreèenoga, u sakramentalnome sudištu, ne trebamijenjati obrazac odrješenja, nego je dosta da namjeravaodriješiti i od cenzure (izopæenja). Prije nego što odriješi odgrijeha, ispovjednik može ipak odriješiti od izopæenjaobrascem što se donosi za odrješenje izvan sakramentapokore, a obrazac se nalazi u Dodatku I., br. 2., Reda pokore,te glasi: „Vlašæu koja mi je dana odrješujem te od svezeizopæenja. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga."

7. Ovime pozivamo vjernike, koji u svom srcu nose težakožiljak zbog sudjelovanja u grijehu i kažnjivom djelupobaèaja, neka u milosnome korizmenom vremenu pristupesakramentu pomirenja i osjete da je Bog "bogat milosrðem"(Ef 2, 4). Ispovjednike, pak, potièemo da se posvete timvjernicima, uz cijenu bilo kakve žrtve, kako bi pokornicidoživjeli istinsko obraæenje srca i susret s milosrdnimGospodinom.Imajuæi na pameti neiscrpnu blagodat sakramenta pomirenja,sve sveæenike potièemo da tijekom ove korizme, kao i cijeleliturgijske godine, pozivaju vjernike na pokornièka slavlja(prema Redu pokore), koja su korisna za obraæenje, èišæenjesrca i doticanje izvora milosrða. Iskustvo nam govori kakonaznaèeno vrijeme ispovijedanja u crkvama vjernike potièe iohrabruje za revnije i uèestalije pristupanje slavljusakramenta pomirenja.Ovom prigodom zahvaljujemo svim sveæenicima zapredanost u apostolatu ispovijedanja. Budite i daljeneumorni djelitelji duhovnoga dobra, oproštenja grijeha, jerispovijed je vježbanje poniznosti i iskrenosti pred Bogom,Crkvom, bližnjima i samima sobom, što raða svetošæu,mirom i radošæu. Vjerujemo da je to najizravniji put ne samoprema našoj dubokoj vjernièkoj radosti, nego i naš istinskidoprinos preobrazbi hrvatskoga društva. Kada otkrijemodragocjenost Božjega dara pomirenja, slobode i radosti, tadaga svjedoèimo i unosimo u sva ozraèja u kojima živimo.U tome nam duhu i papa Franjo u svojoj poruci zaovogodišnju korizmu piše: „Korizma je pogodno vrijeme zaobnavljanje susreta s Kristom živim u njegovoj rijeèi,sakramentima i bližnjemu. Neka nam Gospodin – koji setijekom èetrdeset dana provedenih u pustinji odupronapasnikovim prijevarama – pokaže put kojim nam je iæi.Neka nas Duh Sveti povede pravim putom obraæenja daponovno otkrijemo dar Božje rijeèi, da budemo oèišæeni odgrijeha koji nas zasljepljuje i da služimo Kristu prisutnom ubraæi i sestrama u potrebi."Na sve zazivamo obilje Božjega blagoslova, majèinskuzaštitu Presvete Bogorodice Marije, Majke milosrða, tezagovor sv. Leopolda Bogdana Mandiæa i bl. AlojzijaStepinca.

U Bjelovaru, 18. veljaèe 2017. godine.

Biskupi Zagrebaèke crkvene pokrajine:+ Josip kard. Bozaniænadbiskup zagrebaèki i metropolit, v.r.+ Josip Mrzljakbiskup varaždinski, v.r.+ Vlado Košiæbiskup sisaèki, v.r.+ Nikola Kekiæ,vladika križevaèki, v.r.+ Vjekoslav Huzjakbiskup bjelovarsko-križevaèki, v.r.+ Valentin Pozaiæpomoæni biskup zagrebaèki, v.r.+ Ivan Šaškopomoæni biskup zagrebaèki, v.r.+ Mijo Gorskipomoæni biskup zagrebaèki, v.r.

Prilog dokumentiika

2715. ožujka 2017. broj 11/2017

Prilog prikazi

Najstarije hrvatske pjesmariceNa trinaestoj "Književnoj veèeri èetvrtkom" Hrvatskogaknjiževnoga društva Sv. Jeronima 9. ožujka dr. AlojzJembrih održao je predavanje "Grgur Mekiniæ, otacgradišæanskohrvatske duhovne poezije (povodom 400.obljetnice smrti)". Rijeè je o donedavno nepoznatomkulturnom i duhovnom radniku meðu gradišæanskimHrvatima. Mjesto i vrijeme njegova roðenja je nepoznato, aumro je 4. ožujka 1617. u Svetom Križu (Keresztur, danasDeutschkreutz u Gradišæu u Austriji). Vjerojatno potadašnjem važeæem naèelu "Vjera prema podruèju" (Cuiusregio, illius religio), Mekiniæ je bio protestantski sveæenik ibio je župnik u Svetom Križu. Znaèajan je po tome što je1609. i 1611. tiskom objavio na hrvatskom jeziku dvijepjesmarice duhovnih (crkvenih) pjesama: "Duševne pesne,psalmi ter hvale vzdanja diaèke" (1609.) i "Druge knjigeDuševnih pesan, pslamov, himnušev ter hvale vzdanjadiaèak" (1611.). To su najstarije ikada tiskane hrvatskepjesmarice. One doduše nisu notirane, ali kod svake jepjesme navedeno po kojoj se melodiji pjeva. Posveæene sugrofu Nikoli VI. Zrinskom, gospodaru Meðimurja. Jedinipoznati primjerci tih pjesmarica èuvaju se u Sjemenišnojknjižnici u Ljubljani, a godine 1990. nastojanjem samogapredavaèa njihov je pretisak uèinila "Kršæanska sadašnjost",pa su danas dostupne hrvatskim jezikoslovcima, teolozima imuzikolozima za prouèavanje. (ika-mb/kj)

Papin razgovor za njemaèki tjednik "Die Zeit"Papa izrazio zabrinutost zbog današnjih populizama,posebno onih u EuropiNjemaèki tjednik "Die Zeit" objavio je razgovor s papomFranjom. Pomanjkanje sveæenièkih zvanja postaje sveozbiljniji problem s kojim se Crkva mora suoèiti, rekao jePapa u razgovoru za "Die Zeit". Potrebno je stoga produbitimoguænosti boljeg ukljuèivanja u crkvene službe oženjenihmuškaraca s provjerenom dubokom vjerom, posebno unekim podruèjima gdje se manjak sveæenika jaèe osjeæa, prièemu treba precizirati zadaæe koje oni mogu preuzeti nasebe. Crkva mora prepoznati pravi trenutak u kojem Duhtraži nove oblike službe, Papa meðutim kategorièki tvrdikako ukidanje celibata nije opcija. Isto tako je nedopustivopripuštati u sjemeništa mlade koji nemaju istinsko zvanje.Gospodin je rekao: molite!, a to se, prema Papinu mišljenju,premalo èini. Spomenuo je u tome kontekstu i problemniskog nataliteta. Primijetio je takoðer kako se posveæujepremalo brige mladima koji bi možda htjeli prigrlitisveæenièki poziv. S mladima treba više raditi ali se ne smijeupasti u prozelitizam. To je težak, ali potreban posao, jermladi to oèekuju. Osvræuæi se na trzavice i promjene u vodstvu Malteškogaviteškog reda, Papa je primijetio da kardinal Burke,donedavni delegat reda, nije njegov protivnik, dapaèe onostaje i dalje pokrovitelj Reda, ali nije imao snage u ovomkritiènom trenutku sam riješiti problem te je zbog togaposlao nadbiskupa Becciu kako bi napravio reda u tojustanovi. Becciu je izvanredan pravnik. Papa Franjo jeopovrgao neke tvrdnje prema kojima se na taj naèin htioriješiti kardinala Burkea.Što se tièe plakata izvješenih po zidovima u okolici Vatikanakojima ga se optužuje da nije milosrdan, Papa smatra da jetekst na rimskom narjeèju bio izvrstan. Prema njegovimrijeèima nije ih sastavio – kako bi moglo izgledati na prvi

pogled – jednostavan èovjek, veæ vrlo inteligentna osoba. Na pitanje smetaju li ga napadi koji dolaze iz Vatikana, Papaodgovara nijeèno. "Otkad su me izabrali za Papu nemamviše mira. Razumijem da se moj naèin nastupanja nekima nesviða. Svatko može imati svoje mišljenje. To je legitimno,ljudski i obogaæuje", kaže Papa.Papi se ne sviða kad ga idealiziraju. "Ne želim reæi da sambijednik, ali sam normalna osoba, koja radi ono što može.Barem tako se osjeæam. Grešnik sam i mogu pogriješiti",kaže Papa i primjeæuje kako ne smijemo zaboraviti da jeidealiziranje èovjeka neka vrsta napada. Kad me netkoidealizira osjeæam se napadnut, priznao je Papa i objasniokako proživljava i trenutke tame i praznine. Kad prolazi krozte trenutke, koji nisu samo mraèni, veæ i izazivajupotištenost, Papa moli i traži od Gospodina oproštenje, jer nerazumije zašto mu se to dogaða. U razgovoru za tjednik "Die Zeit" Papa se osvrnuo i naaktualna politièka zbivanja. Kaže da ga zabrinjavaju današnjipopulizmi, posebno oni u Europi. Iza toga, istièe Sveti otac,uvijek se krije neki mesijanizam. Smatra takoðer da sepopulizme opravdava oèuvanjem identiteta nekog naroda.No veliki poslijeratni politièari na Starome kontinentuzamišljali su ujedinjenu Europu, kao nešto što nije"populistièko" veæ je "bratstvo cijele Europe, od Atlantikado Urala". To su bile velike voðe koje su kadre povestinarod putem napretka a da pritom ne budu oni sami usredištu. Politièar ne smije sebi svojatati mesijansku ulogu:populizam je loš i na kraju loše završi, kao što nam pokazujeproteklo stoljeæe, rekao je Papa spominjuæi u tome kontekstuHitlera. (ika-as/sa)

U Varaždinu predstavljena knjiga "Tajne života u dvoje"U dvorani biskupijskoga Pastoralnog centra u Varaždinu upetak 10. ožujka predstavljena je knjiga "Tajne života udvoje" Anne i Alberta Friso, èlanova Papinskog vijeæa zaobitelj i odgovornih osoba za pokret Novih obitelji u DjeluMarijinu - Pokretu fokolara. Djelo Marijino nastojioplemeniti sve vidove ljudskog života i djelovanja odekonomije, sporta i politike do osnovne jedinice društva –obitelji. Predstavljanjem knjige obilježena je deveta godinapreminuæa utemeljiteljice Pokreta Chiare Lubich. Susret suprisustvom uvelièali varaždinski biskup Josip Mrzljak, preè.Josip Koprek, predstojnik Obiteljskog centra Varaždinskebiskupije, i mnoge druge osobe iz Crkve i Pokreta.Knjigu je predstavio te vedrim rijeèima i poticajnimprimjerima iz osobnog braènog života potkrijepiovjerouèitelj Saša Josip Milec, pozivajuæi na stalnoobnavljanje saveza ljubavi, istinsku komunikaciju, izgradnjuduhovne povezanosti, iskrenost i iznad svega – razgovor.Sve to posvjedoèili su svojim braènim iskustvima i braèniparovi: Eva i Stjepan Balen, Dubravka i Matija Èevrek,Ivana i Hrvoje Šlezak te Vlatka i Renato Železnjak.Otvoreno su govorili o svakodnevnim poteškoæama ikušnjama pred kojima se nerijetko naðe svaka obitelj. No,oni su posvjedoèili da postoji naèin kako se taj put možeolakšati, oplemeniti i produhoviti. O uspješnosti tog putanajbolje je govorila ljubav u njihovim osmijesima ipogledima.Glazbom su ovaj dogaðaj obogatili Marta Cestar (flauta)Damjan Ivanjko (vokal) uz pratnju Dorotee Ilèiæ te ArtinaSabljak (violina). Program je vodila Maja Bobek Ivanjko.(ika-jbk/sd)

Prilog prikazi ika

28 15. ožujka 2017. broj 11/2017