12\. covjek i njegovo zdravlje
TRANSCRIPT
dr. sc. Ivana Restović
Endogene bolesti
Bolesti unutarnjeg
podrijetla.
Unutarnji razlozi:
Nasljedne bolesti
Poremećaji
metabolizma…
Egzogene bolesti
Uzrokovane
vanjskim
činiteljima:
Otrovanja
Hladnoća
Vrućina
Traume
Infekcijske
(zarazne) bolesti.
Biološki proces.
Ulazak patogenih i virulentnih mikroba u
organizam.
Nastaju oštećenja tkiva – upale.
Kolonizacija uzročnika.
Kontaminacija
Onečišćenje nežive prirode ili predmeta
patogenim klicama
Invazija – infekcija glistama
Invazivne bolesti
Reakcija organizma – imunost
Humoralna i stanična
Uzročnici zaraznih bolesti: bakterije, rikecije, virusi, prioni, protozoa, gljivice i
metazoa
Patogenost Sposobnost narušavanja zdravlja jedinke.
Sposobnost izazivanja bolesti.
Jačina patogenosti.
Virulencija Intezitet bolesti.
Mjere za suzbijanje i sprječavanje zaraznih bolesti:
1. Protuepidemijske mjere uklanjanje izvora (izolacija bolesnika, dezinfekcija…) onemogućavanje prijenosa (izbjegavanje izvora zaraze,
dezinfekcija vode, pranje ruku,…) podizanje otpornosti
aktivna imunizacija – cjepiva pasivna imunizacija – gotova protutijela i kemoprofilaksa
2. Opće higijenske mjere
Zdravstveni odgoj, općehigijenske mjere, poboljšanje socijalno-ekonomskih prilika, redovito cijepljenje.
Imunizacija. Cjepivo – sredstvo za
postizanje imunosti. Sadrže specifične
antigenske tvari. Živi oslabljeni ili mrtvi
uzročnici.
Primjena: Injekcije Perkutano Peroralno
Kalendar cijepljenja u RH BSG – novorođenčad DI-TE-PER POLIO, HIB MO-PA-RU ANA-TE
Imunizacija protiv: variole – suspenzija
živog modificiranog virusa
difterije i tetanusa –toksini bacila tetanusa, difterije
hripavca – suspenzija živog modificiranog virusa
hripavca– umrtvljeni uzročnici bolesti
polimijelitisa – mrtvo inaktivno cjepivo
mrtva i živa cjepiva protiv influence
virus bjesnoće –postizanje imunosti kod inficiranih osoba
Relativno veliki mikroorganizmi - m
Uzrokuju zarazne bolesti i sepse
Razmnožavaju se izvanstanično
Unutarstanično –Mycobacterium leprae, Brucellae
Česti uzročnici bolesti Rezistentni stafilokoki
E. coli
Klebsiella
klebsiella
Vidljivi
elektronskim
mikroskopom –
nm,
parazitiraju u
živim stanicama.
Uzročnici brojnih
bolesti:
Dišni sustav – gripa
SŽS – poliomijelitis,
meningoencefalitis
Egzantematične
(osipne) bolesti –
variola, varičela,
morbili
Bolesti organa –
hepatitis, parotitis
(zaušnjaci)
Virus Herpes simplex
Litički ciklus
Virus ubija domaćina,
uzrokuje raspadanje ili lizustanice,
infekcija animalnim virusima,
polio virus, virusi prehlade i bakteriofagi.
Perzistentni ciklus
Virus se razmnožava u stanici i izlazi iz nje,
stanice se ne razgrađuje - stalni izvor virusa,
razmnožavanje svih biljnih i nekih animalnih virusa (hepatitis B).
Retroviridae (RNA virusi) reverzna traskriptaza
izvrši prepisivanje u DNA,
dolazi do vezivanja za staničnu DNA.
Virus bjesnoće
Slika 8. Građa retrovirusa (HIV) uzročnika AIDS-a
Slika. Interakcija HIV virusa s površinskim
receptorima, CD4.
Infektivne proteinske čestice.
Otkrivene 1980 g. - Stanley Prusiner.
Spore infekcije - do 10 godina inkubacija.
Uzročnici bolesti živčanog sustava.
Postojale i prije: Skrepi bolest ovaca i koza,
Creutzfeld – Jakobova bolest kod čovjeka.
Uzrokuju encefalopatije s posljedicama –SPUŽVASTI MOZAK U stanicama razgrađuju ER.
Vakuolizacija neurona.
Smanjen broj dendrita.
Malih dimenzija.
Otporni na: temperaturu, zračenje, nukleaze, proteaze:
razgradnja proteina.
U stanicama stvaraju –FIBRILNE STRUKTURE.
U organizmu nema njihovih antitijela.
Vjerojatno nastali mutacijom.
UMNOŽAVAJU SE EKSPONENCIJALNO!
Načini prijenosa:
Stočnom hranom. Mogu u stanicama
nastati spontano: slični su normalnim
staničnim proteinima, razlikuju se po
konformaciji kvartarne strukture – dva izomera.
Kod životinja:
GOVEĐE LUDILO u različitim oblicima
ovisno o vrsti: kuna zlatica, antilope, jeleni, srne, ovce, koze i GOVEDA.
Kod ljudi:
Kuru bolest - sindrom smrtnog smijeha otkrivena 1957 g. u
Novoj Gvineji. Creutzfeld–Jakobova
bolest spontana senilna demencija.
Gerstman- Sträussler-Scheinkerov sindrom neurodegenerativna
encefalopatija.
Alhzeimerova bolest -staračka slaboumnost moguća prionska bolest, još nema dokaza, smrtnost u SAD-u više
od ¼ starog stanovništva.
Jednostanični,
visokoorganizirani
paraziti,
vidljivi svjetlosnim
mikroskopom,
uzročnici tropskih i
suptropskih bolesti,
nalaze se izvan i
unutar stanice.
Dvije skupine s obzirom
na prijenos:
direktnim ili
indirektnim dodirom,
hranom, vodom
Amebe
Intermedijarnim
vektorima Bolest spavanja - ce-ce
muha.
Malarija – komarac.
Kala-azar – komarci, krpelji,
buhe.Trypanosoma
brucei
RIKECIJE kokobacilarnog
oblika, vidljivi svjetlosnim
mikroskopom, potrebna živa stanica. Bolesti:
Karakterističan osip. Pjegavac. Liječe se antibioticima.
FUNGI – gljivice Uzrokuju kožne bolesti. Upotreba antibiotika –
razvoj gljivica. Gljivične bolesti
probavnog trakta i različitih organa.
METAZOA Viši organizmi, febrilne bolesti, trihinoze, fasciolijaze.
Metilj
Fasciola hepatica
Obrana od infekcija (virusi, bakterije …
Obrana od tumora.
Održavanje antigenske i genske homeostaze: održavanje stalne
strukture stanica.
Evolucija
razvoj složenijih organizama –imunološki sustav.
Djelotvoran i ekonomičan – troši minimum E.
Proizvodi visokospecifičanodgovor. Prepoznavanje i
eliminacija uzročnika.
Nespecifiča i specifična obrana!
Prepoznavanje
strane tvari – antigeni .
Specifičnost
klonovi limfocita,
razlikuju se specifičnošću svojih receptora za antigene.
Imunološko pamćenje (memorija)
Sposobnost organizma da u ponovnom susretu s istim
antigenom reagira (brže, žešće).
Imunost u užem smislu riječi.
Različitost
heterogenost limfocitnih receptora u funkciji je
specifičnosti,
limfociti propadaju, nadomještaju se i obnavljaju.
Stanična
Uzrokovana:
ulaskom nekih
bakterija,
virusa,
pojavom tumora.
T-limfociti.
Humoralna
Posredovana
protutijelima,
plazma stanice
luče protutijela,
B-limfociti.
Organi:
slezena,
limfnim čvorovi,
koštana srž.
NESPECIFIČNA - UROĐENA IMUNOST
Otpornost na strane tvari
Temelji se na: a) fiziološkim zaprekama (pH u tkivima, normalna tjelesna
temperatura, koncentracija kisika)
b) anatomskim zaprekama (koža i sluznica)
c) staničnim zaprekama (nosioci – fagociti i stanice)
SPECIFIČNA - STEČENA IMUNOST
Usmjerena protiv određene strane tvari u organizmu
Sastavni dijelovi imunološkog sustava : 1) ORGANI: a) primarni (centralni)
b) sekundarni (periferni)
2) STANICE: a) limfatičke
b) fagocitne
c) predočne
d) posredničke
e) citokini i kemokini
2) STANICE
A) LIMFATIČKE – nosioci svih vrsta specifične imunosti
- 4 oblika: a) limfociti – T – nositelji stanične imunosti – regulacijski i izvršni
- B – nositelji humoralne imunosti – koštana srž
- 0 – nastaju sazrijevanjem matičnih stanica i nalaze se
u krvi
b) prirođene ubilačke stanice
c) limfoblasti – nastaju nakon podražaja antigenom ili mitogenima
d) plazma stanice – diferencijacijski stadij limfocita B ( antitijela)
B) FAGOCITNE – prve dolaze u kontakt sa stranim tijelima
- 3 vrste: a) monociti – makrofagi – pokretne (koštana srž) i nepokretne
stanice (slezena, potkožno tkivo)
- osnovna funkcija je fagocitoza i otpornost od tumora
b) neutrofilni leukociti – nastaju u koštanoj srži
- u krvi se javljaju kao zrele stanice i nemaju sposobnost daljnje
diobe
c) eozinofilni leukociti – u sluznicama probavnog i dišnog sustava
- upijaju komplekse antigena i protutijela
Humoralni imunološki
odgovor!
Male, okrugle, bezbojne
stanice.
Stvaraju i izlučuju
protutijela.
Stalno cirkuliraju krvlju i
limfom (humour –
tjelesne tekućine).
Nastaju u koštanoj
srži.
Sazrijevaju u slezeni,
timusu i limfnim
čvorovima.
Primarni odgovor –
prvi susret specifičnog
antigena.
Sekundarni odgovor –
brža i jača reakcija.
Specifični odgovor
1. Nespecifični odgovor –razaranje bakterija, nastaje debris (dijelovi bakterija i stanica).
2. Limfociti B prepoznaju antigene.
3. Antigeni se vežu za protutijela limfocita B.
4. Limfociti B odlaze u limfni čvor.
5. Pomoćnički limfociti T stimuliraju limfocite B na diobu – plazma stanice (1000 molekula protutijela).
Novorođenčad – nepotpun imunološki sustav.
Majčino mlijeko –kolostrum -zaštitna protutijela.
Imunoglobulini.
Oblik Y Dva identična teška
aminokiselinska lanca.
Dva identična laka aminokiselinska lanca.
Vršci –prepoznaju i vezuju antigene.
Dugi kraj – stimulira makrofage ili proteine komplementa za uništenje kompleksa protutijelo-antigen.
Vrste protutijela:
Stanični odgovor
Mali, okrugli, bezbojni.
Sazrijevaju u timusu.
Smješteni u limfnim
čvorovima, slezeni i u
koži.
Vanjska membrana –
proteinski receptori.
Izravno ubijaju mikrobe
Infektivne i tumorske
stanice.
Transplantirane stanice.
Reguliraju imunološki
odgovor.