12 daleki vidici
DESCRIPTION
12 Daleki vidiciTRANSCRIPT
20.11.2012.
T e r i t o r i j a l n o i s t r a ž i v a nj e d a lj i n a i e g z o ti č n o s t i
Svaki stil u sebi nosi određenu tenziju, a to je naročito ispoljeno u romantizmu, između fantazije i iskustva. U romantizmu postoji određena čežnja za daljinom, za egzotičnom, nedodirnutim civilizacjama, što dalje podrazumeva putovanje i istraživanje. Sa druge strane postoji i unutrašnje putovanje i spoznavanje samog sebe, sopstvenog bića, vlastitog integriteta. Javlja se eskapistička nostalgija za boljim vremenima, ali tu postoji i još jedan bitan segment, a to je politika. U romantizmu postoji ravnoteža između romantičarskog eskapizma i nostalgije iz kogse rađa slobodno biće, bez društvenih stega, ali u svemu tome ima i političke note.
Jedan od Davidovih učenika Žirode, postavio je jedno od suštinskih pitanja ove epohe. „Kako umetnik vođen radoznalošću prema dalekim mestima, umetnik koji vidi lepotu dalekih svetova, može ostati sledbenik doktrine apsolutne lepote?“
Žan Žak Ruso je vrlo značajna ličnost za romantičare jer je smatrao da ljudi treba da se vrate prirodi, slobodi i jednakosti, priči da su pustinje Afrike prostori autentične slobode bez ikakvog prisustva civilizacije.
Drugo veliko ime ovog perioda bio je Herder koji je naglašavao naciju kao organskugrupu čija su obeležja poseban jezik, kultura i duh, on je uticao na nastanak istorijekulture, ali i na nacionalizam.
Fransoa BušeKineski ribolov
Evropa je sanjala o Istoku i predstavljalaga je kao utkanog u sopstvenu kulturu. Taj
duh je poznat još iz rokokoa, ali sadadolazi do određene promene. Sada sejavlja naročito interesovanje za Indiju.
Fridrih fon Šlegel je u Parizu učio sanskrit,klasični indijski jezik i govorio je da jeindijska kultura suština romantizma.
Sezincote House and Garden
Dolazi do jedne vrste hindu obnove,uticaja indijske umetnosti u Engleskoj,
Gločesteru. To je teren najozbiljnijeekonomske indijske kompanije.
Saobraćajna umreženost, moć, različitiuticaji, sve to dovodi do podizanja ovakvih
zgrada u Engleskoj.
Crtež za studente Royal Academy in London Umetnik je prikazao kao vrstu pozivasvojim studentima da se oslobode odisključivo klasičnih formi. To je vreme
kada dolazi do mešovitosti,preplitanja indijskog i saracenskog
stila.
Džon NešKraljevski paviljon u Brajtonu
i soba banketa
Neš je arhitekta koji zastupaindijsko-saracenski stil prilikom
izgradnje ovog paviljona.Taj stil jeprenet i u unutrašnju dekoraciju i ima
vlastitu imagitativnost.
Paralelno sa arhitektonskim ostvarenjima razvija se i literatura, pa tako Semjuel Tejlor Kolridž 1816. godine izdaje poemu Kubla Khan ( A Vision in a Dream, A Fragment). On je to delo napisao pod uticajem opijuma, nakon što je čitao opis Xanadua, Marka Pola. Xanadu je bila letnja prestonica mongolskih kanova. U Kolridžvom delu Xanadu postaje metafora za obilje, blagostanje i imućnost i grad se danas najviše pamti zahvaljujući ovoj pesmi. Kubla Khan je unuk Džingis-kana koji je u istoriju ušao pre svega zahvaljujući ovoj palati.
Ovde se više ne radi o interesovanju za antikvarno, već o putovanju u sopstveno osećanje, senzualnost i fantaziju istog.
Džejms Kuk, engleski istraživač i moreplovac posetio je 1774. godine Tahite i opisao ih je, kao i Luj Antoan de Bugenvil, čiji su spisi u Evropi stvorili sliku o Tahitiju kao rajskom ostrvu, neiskvarenoj civilizaciji koja je u tom trenutku postala kao snoviđenje. Raj na zemlji o kome je bilo govora još u antici potpuno je bio viđenu okviru ovog ostrva. Džejm Kuk je bio vrlo značajan istraživač, jer je sa sobom vodio i umetnike koji su imali priliku da zabeleže određene slike sa ostrva.
William HodgesTahiti
Jedan od umetnika koji je putovao saDžejms Kukom i koji je na licu mestaimao priliku da stvara ovakva dela.
Zapadu su bile nejasne tolike slobode,naročito seksualne, koje su postojale
na tom ostrvu.Veliki broj nagih žena, nuđenja i
uzimanja ljubavi.. sve je to čudiloEvropu.
Anne-Louis GirodetSahrana Atale, 1808
Amerika u tom periodu takođe pokazujeinteresovanje za svoje urođenike i
posebno mesto pripada Šatobrijanu, kojipiše novelu o tom narodu, nakon
njegovog putovanja u Ameriku. On pišepriču o jednoj devojci, Atali i Žirode stvarasliku na tu temu. Ona je bila izložena naSalonu, i iako je rađena u konvencijama
neoklasicizma sa naglašenomhorizontalom, ipak pripada romantizmu
zbog svetlosti i emocionalnog naboja koji
Džošua RejnoldsOmaj, 1776
Putnici koji su dolazili na ovo ostrvo su nekeod Polinežana dovodili sa sobom u Evropu i
oni su se u susretu sa takvom vrstomcivilizacije trajno promenili. Ovo je kulturaklasičnog portreta sa senatorskim gestom iodelom svedenim poput antičke toge, ali on
je smešten u sopstveno okruženje.
Ežen DelakroaNačez, 1835
Delakroa je umetnik koji senajviše uklapa u ovaj kontekst.
Šatobrijan je jasno upozoravaona genocid i istrebljenje koje sevrši nad indijanskim plemenimai pripoveda o mladom poglavicikoji je uspeo da preživi. Mračnonebo iza njega ukazuje na dalje
stradanje i nemogućnostizbegavanja sudbine i pored
nade koja postoji.
Orijentalizam
Orijentalizam je značajna tema i termin koji se odnosi pre svega na teme koje se tiču Bliskog istoka. Iako je taj fenomen poznat od ranije, on u romantizmu dobija najveći zamah. On se tiče kulture koja se dešava u Egiptu, Maroku, Alžiru, Tunisu, Arabiji, Iranu, Iraku, Siriji, pa i na Balkanskom poluostrvu, u Epiru, Albaniji i Turskoj. Najveća orijentalna sila 19. veka bila je Engleska u smislu kolonijalizma. Ona je ta koja pod svojm vlašću drži najveći deo Severne Afrike i Bliskog istoka. Iako nije orijenalna sila kao Otomansko carstvo, ona usled svog velikog uticaja to postaje. Pored Engleske, Francuska je takođe imala veliku ulogu na Istoku.
Oni su počastvovani nagošću koja prati heroje, velike ljude u velikim akcijama. Početkom 18. veka javlja se veliko interesovanje za Orijent i tome je velikim delom doprineo i prevod zbirke priča Hiljadu i jedna noć. Antoine Galland, francuski
Naslovna strana dela Opis Egipta
Egipatska obnova utiče na arhitekturu i unutrašnjidizajn. To je vreme kada Napoleon vodi veliki brojnaučnika pored 40.000 vojnika i kada se pažljivo
sakuplja i kopira sve što se tamo nalazi.
Denon kao rezultat tih istraživanja stvara ovo delo, kojeje izdato u 26 tomova.
Antoine-Jean GrosBitka kod Albukira, 1806
Gros nije pratio Napoleona uSevernu Afriku, ali je većimao izgrađene modele i
način na koji trebapredstavljati ovakvu vrstu
scena.
Mrtva tela su u prednjemplanu, Napoleon je herojski
predstavljen, dok je određenodostojanstvo dato i
orijentalista i arheolog postao je poznat upravo po tome što je prvi preveo ovo deloi moguće da je neke delove i izmislio. Priča o Simbadu sasvim izvesno nije bila deo ove zbirke, već je dodata u nju prilikom prevođenja. Orijentalizam je bio i literarni pokret i kao i u gotičkim novelama ovde takođe postoje fikcije sa fantastičnom atmosferom, zapletom i ubistvima.. To su takođe gothic priče, samo se njihova radnja odvija na arapskom tlu.
Jedna od značajnijih gotik novela je Vathek, delo Vilijam Bekforda. Delo je bilo inspirisano Galland-ovim prevodom Hiljadu i jedne noći i Bekford ga je napisao 1782. godine, kada je imao 21 godinu. Naziv knjige inspirisan je istorijskom ličnošću, abasidskim kalifom koji je vladao od 842. godine.
Antoine-Jean GrosNapoleon posećuje kužne u
Jafi
Vrlo značajna slika koja naneki način izjednačavaFrancuze i Egipćane koji
pomažu obolelima.
Napoleon ima ulogu heroja, ondolazi u zemlju koja je
potonula u dekadenciju ivarvarizam nakon slavnog
peroda i vladavine faraona.
Stvara se osećanje prava dase tu dođe, dominira, pokori iotme, jer to mesto propada.
Egipćani nemaju više veze saslavnim vremenom faraona,
Anne-Louis GirodetPobuna u Kairu, 1810
Vizuelna kultura kreira tupercepciju. Tka se nit o heroju
i to je vešta propagandnamašina koja je prisutna i
danas.
Politički kontekst senadovezuje na priču o Orijentukao prostoru iz kog se donoselepi predmeti i Orijentu koji je
pun erotske fantazije.
GerenNapoleon oprašta
pobunjenicima iz Kaira
Slika je pažljivo tkana, stvarase prirodno spokojno osećanjeEgipćana koji nisu poniženi iNapoleona koji je tek malo
izdignut.
Turistički vodič Lament, dao jelegitimizaciju francuske
intervencije, on je rekao da jeNapoleon poslednji krstaš.
Jean Auguste DominiqueIngres Velika Odaliska,
1814
Kada Englezi preuzimajuEgipat od Napoleona dolazi do
nove vrste orijentalizma ufrancuskoj umetnosti. Dolazi
do drugačijeg poimanja Egiptakoji nije samo muževan, već i
erotizovan kroz žene izharema. Slika deluje hladno isterilizovano, ali je prisutnatakva materijalizacija kože i
Jean Auguste DominiqueIngres Tursko kupatilo
Engr svojim delima Francuskoj dajenovi pogled na ovaj svet, luksuz,
putenost, miris lule, šuštanje svile,kože, senzualnosti na osnovu
dostupne žene iz harema. Engrnije imao priliku da uđe u harem,
ali je na osnovu opisa žene kojoj jeharem bio dostupan, on sam
stvarao svoja dela. ČitavaEngleska bila je pod njenim
uticajem u vreme kada je Engrstvarao svoja dela.
The Luxor Obelisk on the Placede la Concorde, Paris
Paša u igri sa francuskim i engleskim političarima daruje ovaj obelisk.
Veliku pažnju umetnika zaokupila je tema grčkog rata, koji se posmatra kao deo
fenomena orijentalizma, ali i herojstva i potrage za dušom.
Filips, Bajronov portret
Bajron je bio jedan od najuticajnijih ljudiromantizma; putovao je od Portugalije,
preko Španije, do Epira; umire uMisolongiju. Na ovoj slici prikazan je u
epirskoj nošnji.
Odaver, Bajron na odru
Vidljiva je fascinacija muškimtelom.
Delakroa, Masakr na Hiosu
Delo koje je izvršilo revoluciju usvome vremenu zbog kolorita, figura, lica, antiklimaksa. Prikazan je masakr nad grčkim stanovništvom, a pasivnost iščekivanja žrtava bila je različito percipirana. Delakroa smatra da je pripadao romantizmu i sa 15 godina, ako se pod tim podrazumeva sloboda predstavljanja. Đaur – hrišćanski narod; prikazan je napad turskog paše na đaur. Vidljiv je uticaj Bajrona. Fascinacija Orijentom uključivala je i fascinaciju Turcima, iako je Evropa bila na strani Grčke u njihovom okršaju.Ipak, Grčka i Turska su posmatrane kao istost, kao
Delakroa, Grčka umire naruševinama Misolongija
Mesto gde umire Bajron odmalarije, groznice. Žena
predstavlja amblematsku figuružrtve. Delakroa je majstor danaslika figuru koja je u istovreme i alegorijska i realna.
Predstava žene slična jepredstavi u slici “Sloboda
predvodi narod”. U pozadini jenaslikan Turčin nešto manjeg
formata. Grčka umire nadgrobom neznanog junaka, a
Delakroa, Sultan Maroka sa svojompratnjom
Delakroa je otišao u Afriku u pratnji jednogdiplomate i tokom tog boravka pisao je
dnevnik.
Delakroa, Alžirske žene
Sliku odlikuje melanholičnapasivnost. Bodler je alžirske žene
poredio sa Parižankama.