Jeeva kucica

Branko CopicJEEVA KUCICASLAVNI LOVACPo umi, irom, bez staze, putaJeurka Jeic povazdan luta.Lovom se bavi esto ga vide,s trista kopalja na juri ide.I vuk i medo, pa ak i - ovca,poznaju jea, slavnoga lovca.Jastreb ga tuje, vuk mu se sklanja,zmija ga arka po svu noc sanja.Pred njim dan hoda, iri se strava,njegovim tragom putuje slava.LIJINO PISMOJednoga dana, vidjeli nismo,Jeic je, kau, dobio pismo.Medeno pismo, priao meca,stiglo u torbi potara zeca.Adresa kratka, slova k"o jaja:"Za druga JeaNa kraju gaja".U pismu pie:"Jeurka, brate, sanjam te esto imislim na te.Evo ti piem iz kamenjara guskinim perom.Divno li ara!Dodji na rucak u moju logu, pouri samo,ne ali nogu.Sa punim loncem i masnim brkomekat u na te, pouri trkom.Njeno te grli medena licai pozdrav alje lisica Mica"Je se veseli: - Na gozbu, veli,tu ale nema, hajd da se sprema.Jeurka Jeic lukavo kilji,pregleda bodlje i svaku ilji.- Ako bi usput dolo do boja,nek bude spremna obrana moja.KOD LIJINE KUESunani krug se u zenit dig"okad je Jeurka do lije stig"o.Pred kuom-logom, kamenog zida,Jeurka Jeic svoj eir skida,klanja se, smjeka, kavalir pravi,biranom frazom lisicu zdravi:-Dobar dan, lijo, vrlino ista,klanjam se tebi, sa bodlja trista.Nek perje pijetla krasi tvoj dom,koko nek sjedi u loncu tvom!Guskino krilo lepeza tvoja,a jastuk meki patkica koja.ivjela vjeno u miru, srei,nikada lave ne ula pseci.I jo ti ovo na kraju velim:ja sam za ruak trbuhom cijelim!Otpoe ruak aroban, bajni.I je i lija od masti sjajni.Jelo za jelom samo se nie,Jeurka esto zdravicu die:u zdravlje lije i njene kue,za pogibiju loveva ue.Nie se ruak etverosatni,zategnu trbuh k"o bubanj ratni.NOEvo i noi, nad umom cijelomnadvi se suton sa modrim velomPromakne samo leptiri kojii vjetar nonik listove broji.Utihnu uma, nestade graje,maaka divljih oi se sjaje.Skitnica svitac svjetiljku pali,arobnim sjajem putanju ali.A sova huknu svoj ratni zov:-Dr"te se, ptice, poinje lov!RASTANAKJeic se die, njukicu brie.-Ja moram kui, dosta je vie.Dobro je bilo, na stranu ala,lisice draga, e, ba ti hvala.-Moja je kua vrsta k"o grad,prenoi u njoj - Kuda e sad?Tako ga lija na konak sladia je se brani, ta da se radi:-Zahvaljujem se pozivu tvom,al" mi je drai moj skromni dom!-Ostani kume, lija sve gue,moli ga, zove, za ruku vue.Al" je tvrdoglav, osta pri svom-Drai je meni moj skromni dom!uteci umom je mjeri put,kroz granje mjesec svijetli mu ut.Ide je, gunda, dok zvijezde sjaju:-Kucico moja, najljepi raju!POTJERAOstade lija, misli se: - Vraga,sto mu je kuca toliko draga?Kad Jeic tako udi za njom,bit ce to, bogme, bogati dom.Jo ima moda od perja pod,pecene eve krase mu svod.Ta kuca, vjerujem obiljem sja.Poci cu, kradom da vidim ja.VUKPouri lija, necujna sjena,paperje meko noga je njena.Dok juri tako uz grobni muk,pred njom na stazi, stvori se vuk.-Grrr, kuda uri, kai-der lovcu;moda si negdje pronala ovcu?-Idem da doznam - lija sve duva -zato je kucu toliko cuva.-Eh, kuca, trice! - veli vuk zao.-Ta ja bih svoju za jagnje dao!Poci cu s tobom jer volim alu,hocu da vidim jea - budalu!MEDODok jure dalje brzo k"o strijela,srete ih medo, prijatelj pcela.-Sumnjiva urba - medo ih gleda -moda ste nacli jezero meda?-Ne, nego matu golica moju,zato je voli kucicu svoju.-Kucica, glupost! Moje mi njuke,svoju bih dao za gnjile kruke.Za satic meda dat cu je svakom!govori medo na jelo lakom.- Poci cu s vama, jer volim alu,hocu da vidim jea - budalu!DIVLJA SVINJASve troje jure k"o divlja rijeka,odjednom - evo- kaljuga neka.Divlja se svinja u njojzi banja,pospano kilji i - jelo sanja.-Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,negdje se, valjda bogovski krka?!-Poskoci svinja, uz mnogo graje,a vuk joj na to odgovor daje:-Traimo razlog, blatnjava zvijezdo,zato je voli rodeno gnijezdo!-Rodeno gnijezdo! Tako mi sala,za pola rucka ja bih ga dala!Poci cu s vama jer volim alu,hocu da vidim jea - budalu!PRED JEEVOM KUCICOMSvi jure slono ka cilju svom,kuda god produ - prasak i lom!Pristigli jea, glede: on stadekraj neke stare bukove klade.Pod kladom rupa, tamna i gluha,prostirka u njoj od lica suha.TU Jeic ude, pliva u sreci,uti i pipa gdje li ce leci.Namjesti krevet, od pedlja dui,zijevnu, pa lee i noge prui.Sav blaen, sretan, nie bez broja:-Kucico draga, slobodo moja!Palato divna, drvenog svoda,kolijevko meka, lisnatog poda,uvijek cu vjeran ostati tebi,nizato ja te mijenjao ne bi"!U tebi ivim bez brige, strahai branit cu te do zadnjega daha!TRI GALAMDIJEMedvjed i svinja i s njima vujagrmnue gromko prava oluja:-Budalo jeu, bodljivi soju,zar tako cijeni stracaru svoju?!Koliba tvoja prava je baba,krov ti je truo, prostirka slaba.tenara to je, tijesna i gluha,sigurno u njoj ima i buha!Kucicu takvu, hvalio mali,za rucak dobar svakom bi dali!Rekoe tako, njih troje, ljuti,dok mudra lija po strani uti.JEEV ODGOVORDie se Jeic , oci mu sjaje,gostima cudnim odgovor daje:- Ma kakav bio moj rodni prag,on mi je ipak mio i drag.Prost je i skroman, ali je moj,tu sam slobodan i gazda svoj.Vrijedan sam, radim, bavim se lovomi mirno ivim pod svojim krovom.To samo hulje, nosi ih vrag,za rucak daju svoj rodni prag!Zbog toga samo, lude vas trojecestite kuce nemate svoje.ivite, cujem, od skitnje, pljackei svrit cete - naopacke!To slua lija, pa sudi zdravo:-Sad vidim i ja, je ima pravo!To rece, klisnu jednom cuviku,a ono troje digoe viku:-Je nema pravo, na stranu ala:a i ti, lijo, ba si - budala!KRAJta dalje bjee, kakav je kraj?Pricat cu i to, potanko, znaj.Krvnika vuka, jadna mu majkaumlati brzo seljacka hajka.Trapavog medu, oh, kuku, lele,do same smrti izbole pceleI divlja svinja pade k"o kruka,smace je zimus lovacka puka.Po umi danas, bez staze, putaJeurka Jeic lovi i luta.Vjetak i majstor u poslu svom,radi i cuva rodeni dom.