19-njaradi

POZVANA P

RAKTIČNA P

RED

AVANJA

139

7. godišnja međunarodna konferencija KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠAZagreb, 20. i 21. veljače 2009.

SPECIFIČNA IZDRŽLJIVOST U RUKOMETU

Nenad NjaradiCentar za fizičku kulturu “Drago Jovović”, Vrbas

Kada počinjemo priču o izdržljivosti, odmah pomislimo na dugotrajna trčanja kao metoda za povećanje aerobne izdržljivosti. Kada počinjemo razvoj funkcionalnih sposobnosti, glavni sadržaj treninga je razvoj aerobnoga kapaciteta. Kada po-činjemo pripremni period, počinjemo s aerobnom izdržljivošću. Gotovo na svakom početku susre-ćemo se s aerobnom izdržljivošću.

U pripremnom periodu u sportovima s loptom duga kontinuirana trčanja su uobičajen sadržaj tre-ninga. Aerobni energetski sustav igra važnu ulogu u popunjavanju depoa kreatin fosfata i odstranjiva-nju laktata pri intenzivnim intermitentnim treninzi-ma u prednatjecateljskom i natjecateljskom ciklusu treninga. Isto tako sposobnost oporavka poslije vi-sokointenzivnih vježbi visoko korelira s metaboli-čkim indikatorima aerobne sposobnosti, kao što su povećana gustoća i broj mitohondrija, veća gustoća kapilara i povećan broj aerobnih enzima. Dobar ae-robni kapacitet je odgovoran i za normalizaciju pH vrijednosti u mišićima )Aziz, Chia, & Teh, 2000).

Suvrijemeni trening polako počinje zapostavlja-ti duga kontinuirana trčanja kao metodu za razvoj aerobnoga kapaciteta i posvećuje se nekim drugim, alternativnim metodama. Posebno se ovo odnosi na ekipne sportove, odnosno sportske igre. Mnogi su razlozi za to, počevši od najbanalnijih razloga da “sportaši mrze dugotrajna trčanja”, da je to “dosa-dan trening”, da “sportaši ne vide svrhu” jer “nisu atletičari”, do onih pravih razloga koji se tiču učin-kovitosti i ekonomičnosti treninga.

Ponekad sportaši ne shvaćaju značaj VO2max, odnosno aerobnoga kapaciteta.

Visoka je korelacija između VO2max i ukupne di-stance pretrčane na utakmici. Osim toga, visoki pri-mitak kisika (VO2max) omogućava da sportaš zadrži visok nivo tehnike, koordinacije i mentalne koncen-tracije u završnicama utakmica (Aziz, Chia, & Teh, 2000). Konkretno, u nogometu to iznosi 20% više pretrčanih metara, 100% povećan broj sprintova, za 24% je povećan broj sudjelovanja u igri s loptom (Denadai, Gomide, & Greco). Još jedna od kvaliteta koje donosi dobro razvijen aerobni kapacitet, a tiče

se direktno igara s loptom, jest sposobnost uzasto-pnog ponavljanja sprintova. U istraživanjima je po-kazano da bolje rezultate u sposobnosti ponavljanja sprintova (engl. repeated sprint ability, RSA) imaju oni sportaši koji imaju bolje razvijenu maksimalnu potrošnju kisika, drugim riječima, brzina kretanja je manje opadala s brojem ponavljanja (Aziz, Chia, & Teh, 2000; Denadai, Gomide, & Greco, 2005). Struktura kretanja u modernom rukometu je upravo takva - česti sprintovi s kratkim pauzama.

Maksimalna potrošnja kisika, odnosno maksi-malna aerobna moć danas je tema o kojoj ima opre-čnih mišljenja - ima svoje zagovornike, ali isto tako i protivnike (Gazzano, 2003a, b). Zadržao bih se na dobrobitima koje pruža dobro razvijena maksimal-na potrošnja kisika, odnosno VO2max.

U mnogim sportovima, posebno sportovima s loptom, aktivnost je intermitentna, isprekidana, ra-zličitog tempa, odnosno dobar učinak sportaše je određen njegovom sposobnošću da ponavlja intenzi-vne aktivnosti (Denadai, Gomide, & Greco, 2005). Kapacitet za izvođenje visokointenzivnih vježbi je određen nekolikim faktorima, mišićnim glikoge-nom, CP, laktatima i pH vrijednošću. Potvrđeno je da aerobni trening pozitivno utječe na količinu mi-šićnog glikogena, resintezu CP i koncentracija la-ktata (Denadai, Gomide, & Greco, 2005).

30-30Posebno je interesantna jedna relativno nova

metoda koju razvija francuska znanstvenica Vero-nique Billat. Metoda se temelji i razvija oko više činjenica.

Prva je da je za povećanje maksimalne potro-šnje kisika (VO2max) neophodno što dulje trenirati na opterećenju (brzina kretanja i srčana frekvenca) pri kojem se postiže VO2max.

Druga činjenica je da poslije rada na VO2max, maksimalna potrošnja kisika ostaje na 100% iako smo prestali s radom, što može potrajati 15 do 20 se-kundi. To je vrlo interesantna činjenica jer nam pre-kid intenzivne aktivnosti omogućava da ne uđemo u

POZVANA P

RAKTIČNA P

RED

AVANJA

140

Nenad NjaradiSPECIFIČNA IZDRŽLJIVOST U RUKOMETU

preopterećenje, da zadržimo nizak nivo laktata, a u isto vrijeme da funkcioniramo na razini VO2max.

Treća činjenica je da postoji i minimalna brzi-na na kojoj postižemo VO2max. Zašto je to važno? Iz jednostavnog razloga jer rad pri većem optereće-nju od potrebnog izaziva bržu pojavu umora, tako da skraćujemo tlimVO2max, odnosno vrijeme koje možemo provesti radeći na razini VO2max. Ponekad je pojam vVO2max nedovoljno jasan pojedincima i pokušat ću na primjeru objasniti što je to zapravo. Kada se trči brzinom trčanja u maratonskoj utrci, trči se zapravo na nekih 80%VO2max, od moguće ma-ksimalne brzine na VO2max. Kada se ubrza trčanje i trči se u ritmu najboljeg rezultata na 10km, tada trčimo na 90%VO2max, na brzini utrke na 5km, trči-mo na 95%VO2max. Kada se ubrza preko toga, posti-žemo 100%VO2max. Naravno, možemo još povećati brzinu, ali tada ulazimo duboko u anaerobnu zonu i možemo vrlo kratko funkcionirati pri tim brzina-ma (ili nedovoljno dugo). To je trenutak kada posti-žemo vVO2max, odnosno minimalnu brzinu na kojoj funkcioniramo uz maksimalnu potrošnju kisika. To je činjenica koja intrigira jer je u rukometu ukupna udaljenost koju igrač pretrči tijekom jedne utakmi-ce oko 5 km (Billat, 2001).• VO2max, maksimalna potrošnja kisika• vVO2max, minimalna brzina na kojoj postižemo

VO2max

• tlimVO2max, vrijeme koje možemo provesti na razini VO2max

VO2max se postiže na oko 85-90% od maksimal-ne frekvencije srca, što znači u zoni iznad anaero-bnog praga, tako da se kao glavni ometajući faktor javljaju i laktati.

Sve te činjenice su uzete u obzir i pokušava se napraviti jednadžba kako bi se povećala maksimal-na aerobna moć.

Ideja izgleda ovako, postići vVO2max, zatim pre-kinuti na nekih 30 sekundi (dok smo još uvijek na VO2max) i ponavljati te oscilacije što više puta do pojave visoke koncentracije laktata. Okviri trenin-ga koji je Billat postavila vrlo su neuobičajeni: 30 sekundi brzog trčanja razdvojeno sa 30 sekundi la-ganog trčanja po zadanim dionicama dok sportaš može ispunjavati zadano vrijeme i dužinu. Obično je to u praksi 16 do 24 ciklusa.

Vrlo lako se može odrediti pojedinačni vVO2max - na atletskoj se stazi trči 6 minuta, odredi se uku-pna dužina i uz pomoć formule se izračuna vVO2max. Sljedeći korak je izmjeriti tlimVO2max, odnosno du-žinu trajanja rada na vVO2max. To se ne radi isti dan kada i inicijalno mjerenje, već se odgodi za najmanje 48 sati. U međuvremenu se lagano trenira.

Normalno se zagrijati i početi trčanje na vVO2-

max. Ako vaš vVO2max odgovara 1600m/6minuta, to je

400m za 90 sekundi, odnosno 200m za 45 sekundi, ili 100m/22,5sekundi. Osigurajte si pomoćnika koji će vam signalizirati određeno vrijeme i trčite što dulje možete. Naravno da trebate stizati na marke-re na signal, poput shuttle runa; kašnjenje od 5m je znak da prekinete testiranje. Ukupno vrijeme koje ste trčali na vVO2max je vaš tlimVO2max.

Ranije se vjerovalo da je vVO2max najveća brzina pri kojoj se može kontinuirano trčati 11-12 minuta, drugim riječima tlimVO2max je 11-12 minuta. Vero-nique Billat je promijenila to zastarjelo vjerovanje. Dokazala je da rad na vVO2max može strahovito va-rirati od pojedinca do pojedinca - od 3 pa sve do 13 minuta. To pokazuje da je sve vrlo individualna stvar i za pravilnu primjenu ovog sustava potrebno je poznavanje i vVO2max i tlimVO2max!

Jednostavna formula za izračunavanje vrije-dnosti neophodnih za trening u primjeru izgleda ovako:.

Ispitanik istrči 1800m za 6 minuta (1800/360=5). To znači da se kretao brzinom od 5 me-tara u sekundi i to je minimalna brzina na kojoj se postiže VO2max, takozvana vVO2max.

Pretvarajući to u metre na 30 sekundi to je 30 x 5=150m i 30 x 2,5m (što je pola od 5m/s) =75m.

Dakle, sportaš trči u kontinuitetu cikluse od 150m za 30 sekundi i odmah spušta brzinu kreta-nja za 50% i trči 75m za sljedećih 30 sekundi, što u jednoj minuti iznosi 225 metara.

Rezultati koje su pokazala testiranja je podiza-nje VO2max u roku od 8-10 tjedana rada po dva tre-ninga tjedno i do 10%

Daljnjim se istraživanjima pokušava smanjiti trajanje intervala i utvrđeno je da se kraćim inter-valima, 15 sekundi intenzivno sa 15 sekundi sma-njenog intenziteta (14 do 15 ciklusa) za 6 tjedana (ako se radi 2 puta tjedno) postižu sasvim zadovo-ljavajući rezultati.

Provedene su tri vrste treninga:A) 90%-80% vVO2max, brzo i sporo trčanje , ampli-

tuda (90-80/85*100= 11%) malaB) 100%-70% vVO2max, amplituda (100-70/85*100=

35%) srednjaC) 110%-60% vVPO2max, amplituda (110-60/

85*100= 59%) velikaIntervali A i B dozvoljavali su da se više vreme-

na provede u VO2max od intervala C (14min u odnosu na 7min). Na kraju intervala A i B sportaši su imali manju koncentraciju laktata nego na kraju intervala C (9mmol u odnosu na 11mmol).

Može se zaključiti da se kratki intervali 15-15 na 90% - 80% i 100%-70% vVO2max pokazuju efi-kasniji od intervala 110%-60%. Sugestija je da se

POZVANA P

RAKTIČNA P

RED

AVANJA

141


trenira prema varijanti B jer daje najbolje rezultate (Billat i sur., 2000).

RUKOMET Vodeći se specifičnošću sporta, pokušao sam

približiti ovu metodu rukometu. Kad govorimo o specifičnosti sporta, onda svakako moramo pozna-vati strukturu kretanja tijekom natjecateljske akti-vnosti. Rukomet je u posljednje vrijeme doživio niz promjena kako u pravilima tako i u taktici igre i struktura kretanja se potpuno promijenila u odnosu na rukomet koji se igrao prije 10 godina. Uvođenjem pravila o pasivnoj igri, brzog centra, omogućava-nje vrataru da odmah izvede loptu najviše se utje-calo na promjenu brzine kretanja tijekom igre, ali i na skraćivanje intervala između sprintova (RSA). Prema istraživanju Mihalshika (2004), rukometaš prosječno u igri provede oko 50 minuta, za to vri-jeme pretrči 3,6km a od toga je oko 11% visokog intenziteta. Prosječan intenzitet je na oko 70% od VO2max, a prosječna frekvencija srca oko 157udarca u minuti. Istraživanje je provedeno u prvoj muškoj ligi u Danskoj (Thorlund i sur., 2008). U istraživa-nju provedenom u Sloveniji (Perš i sur., 2002) uku-pna metraža je veća i iznosi oko 4800m, od toga je 32% u sprintu i brzom trčanju. Prema drugom istra-živanju (Kotzamanidis, Chatzikotoulas, & Gianna-kos, 1999) vrijednosti se penju do ogromnih 7000m! Ovdje govorimo o prosjeku, što znači da neki pre-trče i više. Sve ovo uvelike utječe i na promjenu sa-držaja, opterećenja i metoda treninga.

TRENINGPredstavljenu metodu možemo uspješno isko-

ristiti u treningu rukometaša. Kako se trening ra-zvija od početka priprema, tako se razvija i meto-da “30-30” . U početku je to testiranje i nekoliko

treninga na atletskoj stazi kao “podloga” i uhoda-vanje za daljnji rad. S obzirom da su dionice pri-lagođene individualnim sposobnostima, nužno je barem napraviti homogenizirane grupe i iskoristiti geometriju i matematiku kako bismo organizirali prostor za rad.

Druga “razina” je prenijeti trening u dvoranu. Tu se susrećemo s drugim problemom - dužinom terena. Nama je potrebno 130 do 150 metara, a du-žina dvorane je 40m! Opet malo računanja. Akcije zaustavljanja i kretanja (stop&go) na okretima, koje nose 0,8 do 1 sekunde moraju se ukalkulirati u uku-pnu metražu. Jednostavan primjer: ako treba pretr-čati oko 130m, onda su to u dvorani 3 dužine terena (3 x 40 = 120m) i dva okreta po 0,8s (2 x 0,8=1,6s). Pri tim brzinama se prijeđe oko 5m u sekundi, onda nam to na 120m dodaje još oko 8 metara i vrlo smo blizu tražene dionice od 130m.

Sljedeći nivo je da se umjesto pravocrtnog tr-čanja počinje koristiti specifična vrsta kretanja po terenu. Ovdje već lagano odstupamo od parameta-ra koje smo pratili od početka (srčana frekvencija, ukupna metraža i količina laktata). Premda smo la-ktate od početka mogli samo pretpostavljati i osla-njati se na istraživanja. Ostaje nam samo da pratimo srčanu frekvenciju i ukupnu metražu. Prelaskom u dvoranu već modificiramo metražu, ali frekvenciju srca i dalje možemo pratiti putem pulsmetra.

Moja je zamisao da uz pomoć rezultata srča-ne frekvencije i metodom pretpostavke pokušamo odrediti opterećenje u treningu. Nizom mjerenja, brojanjem kretnji, zbrajanjem metraže i analizom rezultata došao sam do zaključka da je moguće promijeniti strukturu kretanja ovog tipa treninga i maksimalno je približiti specifičnim načinima kre-tanja u rukometu.

Na osnovi svih tih činjenica može se postaviti sljedeći poligon na terenu.

POZVANA P

RAKTIČNA P

RED

AVANJA

142


Poligon se sastoji od 4 dionice s različitim obli-cima kretanja:- trčanje tamo-amo “samoubojica” ( 5, 10, 15,

20m, ukupno 100m, 7 okreta)- bočna kretanja (12 x 6m, ukupno 72m, 11 okre-

ta)- trčanje sa zaustavljanjem na svakih 8 ili 10m,

korak natrag pa nastavak trčanja (2 x 40m, uku-pno 80m, 9 ili 7 zaustavljanja)

- trčanje s kraja na kraj terena (40+40+20+20m, ukupno 120m, 3 okreta)Specifično trčanje je razdvojeno laganim trča-

njem na drugu stranu terena (40m)Ovim načinom kretanja prema ovako postavlje-

nim parametrima dobiva se vrlo sličan grafikon sr-čane frekvencije, čak potpuno sličan po svim po-kazateljima.

30-30 na stazi 30-30 sa četiri vrste trčanja

Podaci Value Unit Podaci Value Unit

Trajanje 0:16:00 Trajanje 0:16:00

Broj otkucaja 2653 otkucaja Broj otkucaja 2653 otkucaja

Prosječna frekvencija 165 otk/min Prosječna frekvencija 165 otk/min

Maksimalna frekvencija srca 183 otk/min Maksimalna frekvencija srca 178 otk/min

Sve veća potreba za specifičnošću prisilila me je na razmišljanje da i ovako već vrlo modificiran trening još više približim rukometu. Neke uobiča-jene i dobro poznate stvari sam pokušao ukalupi-ti i na taj način sam dobio jednu cjelinu koja više uopće ne sliči početku priče, ali interesantno je da, gledajući samo grafikon srčane frekvencije,e teško se može primijetiti razlika. Kombinacija specifičnih kretanja, bacanje velikih medicinskih lopti (3-5kg), dodavanja otežanim loptama (800-1000gr), trčanja po zadanim putanjama, skokovi i sve što se u tom trenutku čini prikladno.

Postavljene su stanice (u ovom slučaju 8 stanica) na rukometnom terenu, oko terena su postavljena dva poligona za trčanje – mali, unutrašnji, s dvije stanice agilnosti po 10-12m, i veći krug kontinui-ranog trčanja.

Opis treninga: igrači u parovima rade na zada-nim stanicama (omjer rad/pauza je 30/30 sekundi); poslije odrađene stanice sele se na sljedeću i tako 8 stanica; odmah po završetku posljednje stanice počinju trčati vanjski krug, kontinuirano u trajanju od 6 minuta. Poslijee 6 minuta prelaze na unutra-šnji krug s promjenama ritma trčanja na zadanim stanicama.

Promjenjivo trajanje rada i pauza svakako tre-ba uzeti kao opciju. Ako se u ovom slučaju poslije rada od 30 sekundi ne nastavlja kretanje laganim trčanjem onda svakako treba smanjiti pauzu. Ako

POZVANA P

RAKTIČNA P

RED

AVANJA

143


se podiže intenzitet zadanih vježbi, tada je opcija da se skrati trajanje rada (do 15s).1. Dodavanje medicinkom (5kg) s prsa, u skipu2. Sunožni preskok dvije-tri prepone i dodavanje

medicinke (3kg) s prsi3. Dodavanje medicinkom (5kg) iznad glave, u

skipu4. Sunožni preskok dvije-tri prepone i dodavanje

medicinkom (3kg) iznad glave5. Rukometno “zabadanje” i dodavanje malom

medicinkom (1kg) jednom rukom

Sl. 1 Sl. 2

Sl. 3

6. Dodavanje medicinkom (5kg) s ramena jednom rukom, u skipu

7. Jednonožni preskok dvije-tri prepone i doda-vanje medicinkom ( 3kg) s ramena jednom ru-kom

8. Rukometno “zabadanje” ulijevo/udesno i do-davanje malom medicinkom (1kg) jednom ru-kom

Mali krug: preskok 4-6 prepona i podne ljestve i podne ljestve i vijugavo trčanjeVeliki krug: kontinuirano trčanje na srčanoj fre-kvenciji ispod anaerobnog praga (150-160 otk/min)

Postoji jako veliki izbor vježbi koje se mogu upotrijebiti u ovakvom treningu (slike 1, 2, 3,). Tre-ba naglasiti da izbor vježbi treba dogovoriti s gla-vnim trenerom zavisno od potreba pojedinaca ili ekipe (obrambene kretnje, napadačke kretnje, agil-nost, pliometrija...)

U ovoj fazi je spojeno sve što se do sada izvodilo odvojeno, odnosno, svaki sadržaj treninga je imao svoj razvojni put i na kaju je stopljen u jedan poli-gon koji na prvi pogled izgleda poznato i jednosta-

POZVANA P

RAKTIČNA P

RED

AVANJA

144


vno, međutim, svaki detalj je vrlo precizno ispla-niran i poligon kao takav se ne može primjenjivati bez prethodnog uvježbavanja posebnih elemenata. Sve to podsjeća na priču o analitičkoj i sintetičkoj metodi treninga, o periodizaciji, adaptaciji i akomo-daciji i na kraju o potrebi za takvim kondicijskim sadržajem treninga koji će na najbolji način oslikati natjecateljsku aktivnost.

“Male stvari su bitne, male stvari stvaraju uvje-te da se dogode velike stvari.”

ZAKLJUČAKOpterećenje u treningu definira se pomoću dvije

varijable; vremenom trajanja (volumenom) i inten-zitetom. Današnji trendovi treninga u vrhunskom sportu pridržavaju se činjenice da je uvijek nužan visok intenzitet, dakle, može se dozirati samo volu-menom. Ovaj primjer i ostali treninzi ovakvog tipa vrlo su blizu tih trendova. Drugo, trenirati speci-fično također je jedan od zahtjeva kod vrhunskih sportaša. Ovaj primjer također pokriva taj zahtjev.

Ovakvim intervalnim ili intermitentnim tipom treninga, kojim razvijamo anaerobne sposobnosti, također utječemo i na razvoj aerobnih sposobno-sti prema već opisanom principu. Trening koji u sebi sadrži skoro sve specifične elemente određe-nog sporta također se, uz malo modifikacija, može prilagoditi svakom sportu. Najvažnija stvar je po-znavati suštinu, ali isto tako i držati određene pa-rametre pod kontrolom.

Mike Brungart (Sun Antonio Spurs) je iznio je-dnu interesantnu informaciju koja kaže da se u lo-ptaškim sportovima pridržava određenih granica u razvoju aerobnih sposobnost. Ideja je da se VO-2max razvija do optimalnih 62ml/min/kg jer daljnji razvoj uzrokuje da gubimo sportaša onakvog ka-kav je poželjan za takve sportove: brz, agilan, ek-

splozivan. Određenim tipom treninga utičemo na promjenu u strukturi mišića, odnosno, utječemo na određeni tip mišićnih vlakana. Ciljana grupa su uvijek vlakna prelaznog tipa IIa koja se formiraju po tipu treninga i poprimaju osobine brzih ili spo-rih vlakana. Dakle, povećanjem broja sporih miši-ćnih vlakana gubimo određenu kvalitetu sportaša. To je još jedna činjenica koja govori o ispravnosti gore navedene metode.

Najvažnija činjenica koja podupire razne teori-je i planove treninga jest ipak sposobnost igrača da igra, odnosno da se natječe i da bude vrlo uspješan. Sportaši različito reagiraju na određene sadržaje tre-ninga, stoga trening treba prilagođavati pojedincu koliko god je to moguće. Tražite svoj put i ne odu-stajte dok god daje rezultate.

LITERATURA1. Aziz, A. R., Chia, M., Teh K.C.(2000). The

relationship between maximal oxygen uptake and repeated sprint performance indices in field hockey and soccer players. Journal of Sports Medicine and Physical Fitness, 40, 195.

2. Billat, V. (2001). Interval Training for Performance: A Scientific and Empirical Practice, Special

Recommendations for Middle- and Long-Distance

Running. Part II: Anaerobic Interval Training. Skinuto s internetske adrese http://www.lephe-sport.net/Page/ RecherchePubli.html

3. Billat,V., Slawinksi, J., Bocquet, V., Chassaing, P., Demarle, & A., Koralsztein, J.P. (2000). Very Short (15 s±15 s) Interval-Training Around the Critical Velocity Allows Middle-Aged Runners to MaintainVO2max for 14 minutes. Skinuto s internetske adrese http://www.lephe-sport.net/Page/RecherchePubli.html

4. Denadai, B. S., Gomide, E. B. G., & Greco, C. C. (2005). The relation between onset of blood lactate

POZVANA P

RAKTIČNA P

RED

AVANJA

145


acummulation, critical velocity, and maximal lactate steady state in soccer players. Journal of Strength and Condition Research, 2005, 19(2), 365-368.

5. Gazzano, F. (2003a). VO2MAX: WHAT’S WORTH MONITORING? Skinuto s internetske adrese http://www.athletemonitoring.com/articles/whatsworthmonitoring.pdf

6. Gazzano, F. (2003b). VO2MAX AND TEAM SPORTS PERFORMANCE. Skinuto s internetske adrese http://www.athletemonitoring.com/articles/VO2maxAndTeamSportsPerformance.pdf

7. Kotzamanidis, C., Chatzikotoulas, K., & Giannakos, A. (1999). Optimization of the training plan of the handball game. Handball: periodical

for coaches, referees and lecturers, 6/2, 64–71.

8. Perš, J., Bon, M., Kovačič, S., Šibila, M., & Dežman, B. (2002). Observation and analysis of large-scale human motion. Human Movement Science, 21(2), 295-311.

9. Thorlund, J. B., Michalshik, L. B., Madsen, K., & Aagaard, P. (2008). Acute fatigue-induced changes in muscle mechanical properties and neuromuscular activity in elite handball players following a handball match. Scandinavian Journal of Medicine & Science in Sports, 18, 462-472.

19-njaradi

Documents