2. ciklus- 19. pismo dodatak 1 krŠtenje i euharistija u...

1

2. ciklus- 19. pismo

DODATAK 1

KRŠTENJE I EUHARISTIJA U RANOJ CRKVI

Dva naredna teksta mogu pokazati kako su se u ranoj Crkvi slavili i razumijevali krštenje i euharistija. Takva svjedočanstva predaje nisu za Crkvu važna samo zbog toga što je svakom čovjeku i svakoj ustanovi zanimljivo odakle dolazi i kakvu pretpovijest ima; Crkva je, osim toga, uvijek obvezna kritički se suočavati sa svojom vlastitom poviješću i to zbog toga što zna da je u toj povijesti neraskidivo pomiješano djelovanje Duha i djelovanje čovjeka. Na taj način Crkva može i mora u svojoj povijesti uvijek iznova nalaziti uspjele (pa stoga za nju i danas važne) "modele" kršćanske vjere i života. Ali ona može i morat će uvijek kad pogleda u svoju povijest, suočiti se s ljudskim nesavršenostima.

DRUGI GOVOR NOVOKRŠTENICIMA

Ćiril 315-386 (?) od 348. biskup u Jeruzalemu, crkveni Otac

Čitanje iz Pisma Rimljanima od mjesta: "Ili zar ne znate; koji smo god kršteni u KristaIsusa, u smrt smo njegovu kršteni?" do riječi: "Niste pod Zakonom nego pod milošću" (Rim 6,3-14).

Korisne su nam svakodnevne posvete i nove pouke, spoznaje o novom događanju, i to osobito vama koji ste obnovljeni od Staroga na Novo. Zato vam moram dati nastavak jučerašnjeg govora posvete da biste naučili vidljivo značenje onoga što ste postali u unutrašnjosti zgrade.

Krštenje. Nadgrobni kamen nepoznata djeteta, oko 400.

Krstitelj drži krštenika; tu je i neki svetac. Voda teče odozgo iz ustiju goluba - Duha: i krsna je voda potekla odozgor iz usta lava ili jelena u studenac, a biskup je okrenuo nadolje glavu i leđa krštenika, dok je ovaj potpuno gol stajao u živoj (tj. tekućoj) vodi piscine (tj. krsnog zdenca), bez prstena ili narukvice i s odriješenom kosom. Prije toga je zazvan Duh nad krsnu vodu; ona je kao krilo Crkve oplođeno Duhom.

2


Čim ste ušli, odložili ste svoje odjeće1; time je označeno odlaganje starog čovjeka s njegovim djelima. Tako ste bili goli i na taj način nasljedovatelji na križu gologa Krista, koji je s tom golotinjom razgolitio vrhovništva i vlasi i sigurno nad njima na križu trijumfirao. Naime, budući da su u vašim udovima boravile neprijateljske sile, ne smijete dalje nositi staru odjeću: time se ne misli na osjetno spoznatljivo, nego na starog čovjeka koji je bio ogrezao u požudama laži. Toga čovjeka ne smije duša, pošto ga je jednom svukla, ponovno obući, nego treba govoriti sa zaručnicom Kristovom u Pjesmi nad pjesmama: "Svukla sam odjeću svoju, kako da je (ponovno) odjenem?" (Pj 5,3). O čudesnog li događaja! Bili ste goli pred očima sviju i niste se stidjeli; ta bili ste na sliku svoga praoca Adama, koji je bio u raju gol i nije se stidio.

Nakon toga bili ste vi goli pomazani2 posvećenim uljem od tjemena do stopala i tako postali dionici dobre masline Isusa Krista. Jer bili ste odsječeni od divlje masline i nakalamljeni na dobru i primili ste udio na punini prave masline. Dakle, posvećeno je ulje bila slika zajedništva s Kristovom puninom; ono uništava svaki trag neprijateljske sile. Naime, kao što udahnjivanje svetih3 i zazivanje Božjeg imena sliči snažnom plamenu koji spaljuje i goni demone, tako i ovo posvećeno ulje po zazivanju Boga i molitvi dobiva snagu da ne samo uništava tragove grijeha nego i tjera sve nevidljive sile Zloga.

Krsni studenac s baldahinom, četverouglast.Cuicul (djemila) u Numidiji. lzmeđu stupova visjeli su zastori.

1 Krštenici su se potpuno goli pomazivali i tako su ulazili u krsni studenac; kod ženskih su krštenika posluživale đakonice.

2 To još nije pomazivanje krizmom, nego ono koje još i danas postoji u zapadnom krsnom obredu -mazanje katekumenskim uljem prije krštenja; odredbom naše Biskupske konferencije u nas je dokinuto.

3 Krstitelj je udahnjivao u krštenika i zaklinjao zlog duha da se udalji. To se zaklinjanje u zapadnom krsnom obredu nalazi prije odreknuća od đavla; u ranocrkvenoj katekumenskoj praksi ti su se obredi obavljali već u korizmi.

3


Nakon toga bili ste dovedeni k svetom studencu božanskog krštenja kao što je Krist bio doveden od križa k svom grobu. I svaki je bio zapitan da li vjeruje u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. A vi ste dali spasonosnu ispovijest i bili ste triput u vodu uronjeni i izronjeni te ste tako vidljivo naznačili Kristov trodnevni grobni počinak. Naime, kao što je naš Spasitelj tri dana i tri noći proveo u krilu zemlje, tako ste i vi u prvom izronjenju nasljedovali prvi dan a u uronjenju noć; naime, kao što čovjek u noći ništa više ne vidi, a danju hodi u svjetIosti, tako niste ni vi pri uronjenju ništa vidjeli, a pri izronjenju bili ste kao u danu. U istom ste događaju umrli i bili ste rođeni, a ta je spasonosna voda ujedno postala i grob i majčinsko krilo. I što Salomon kaže u vezi s nečim drugim, dobro pristaje i vama: "Postoji vrijeme rađanja i vrijeme umiranja" (Prop 3,2); za vas vrijedi: postoji vrijeme smrti i vrijeme rađanja. Jedno vrijeme čini oboje, s vašom smrću poklapa se i vaše rođenje.

Piscina u obliku križa. U krsnoj crkvi sjeverne bazilike u Sbaiti (Subeita) u Negebu (južno od Beesšebe)

O nova li i čudesna događaja! Mi nismo stvarno umrli i nismo stvarno bili pokopani i nismo stvarno nakon raspeća uskrsnuli, nego se nasljedovanje dogodilo u slici, ali spasenje u stvarnosti. Krist je bio stvarno raspet i stvarno primjenjuje da bismo mi, koji smo samo po nasljedovanju postali dionici njegova trpljenja, postigli u stvarnosti spasenje. O preobilne li ljubavi (Božje) prema ljudima! Krist je svojim neokaljanim rukama i nogama primio čavle i trpio i on mi daje - a da ja ne trpim i ne mučim se -spasenje po zajedništvu u njegovoj muci.

Zato neka nitko ne smatra da je krštenje samo milost oproštenja grijeha i dobivanja djetinjstva (Božjega), kao što je Ivanovo krštenje davalo oproštenje grijeha. Ta znamo: kao što je krštenje sredstvo spasenja protiv grijeha i sredstvo zajedništva

4


dara Duha Svetoga, isto je tako ono "protulik" 4 Kristove muke. Stoga je upravo rekao (u čitanju) Pavao: "Ili zar ne znate: koji god smo kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni? Krštenjem smo zajedno s njime ukopani u smrt". To on govori onima koji doduše vjerovaše da krštenje posreduje otpuštenje grijeha i primanje u djetinjstvo, ali ne vjerovaše da ono kao nasljedovanje sadržava zajedništvo s pravom Kristovom mukom.

Krsna crkva u Albengi, 6. stoljeće.U unutarnjosti se ophodnika nalaze niše.

Time učimo da sve što je Krist trpio, trpio je radi nas i našega spasenja, trpio je stvarno, a ne samo prividno, a Pavao odlučno viče: "Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po njegovu uskrsnuću". Kaže se: "srasti" jer tu je posađen pravi trs, a mi smo po zajedništvu krštenja srasli s njegovom smrću. Upravi sasvim točno svoju misao na riječi Apostola. On nije rekao: Ako smo s njim srasli “po njegovoj smrti" nego: "po sličnosti njegovoj smrti". Kristova je smrt bila stvarna, stvarno je bilo njegovo tijelo odijeljeno od duše; i stvaran je bio njegov ukop, jer je njegovo sveto tijelo bilo umotano u čisto platno i s njim se sve stvarno dogodilo. A vama je dano dioništvo u protuliku smrti i muke, ali s obzirom na spasenje to nije "slika" nego stvarnost.

4 Grčku riječ "antitypos" ovdje i dalje prevodimo riječju "protulik" (kao i u Heb 9,24 i 1Pt 3,21); "protulik" stoji nasuprot "praslici", ali ne u smislu suprotnosti, nego u simbolično-realnom smislu. Time je naznačen način kako Ćiril tumači ono Pavlovo "srasti po sličnosti smrti njegove (Kristove)” (Rim 6,5).

5


O tome ste sada dovoljno poučeni i molim vas da se potrudite da to zadržite u sjećanju da bih i ja o vama, iako toga nedostojan, mogao reći: "Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predaja kako vam predadoh" (1 Kor 11,2). A Bog, koji vas je ujedno kao žive od mrtvih izvukao, neka vam dade da hodite "u novom životu"; njemu slava i moć sada i u vijeke. Amen.

Rotunda s nišama i ostaci osmerokute piscine u krsnoj crkvi u Albengi, 6. stoljeće.U nišama se možda odlagala odjeća.

IZ JEDNOG OBRAMBENOG SPISA (APOLOGIJE) U KORIST KRŠĆANSTVA

Justin Mučenik, pogubljen u Rimu oko 165.

Euharistijsko bogoslužje nakon primanja krštenja

Nakon tog kupanja (tj. nakon krštenja) toga koji je postao vjernik i nama se pridružio vodimo k onima koje nazivamo braćom, onamo gdje su okupljeni, da zajednički žarko molimo za sebe, za one koji su netom prosvijetljeni i za sve druge širom svijeta da bismo, pošto smo spoznali istinu, bili dostojni naći se i djelom kao razboriti članovi zajednice i obdržavatelji zapovijedi te tako postići vječno blaženstvo. Kada završimo molitvu, onda se pozdravimo poljupcem. Nakon toga se kruh i čaša s vodom i vinom odnesu predsjedatelju braće; on ih uzme i šalje hvalu i slavu Ocu po imenu Sina i Duha Svetoga i izgovara nad njima dugu pohvalu što smo od njega bili dostojni tih darova. Kada su molitve i zahvaljivanje dovršeni, sav narod izražava svoju suglasnost riječju "Amen". Taj "amen" u hebrejskom jeziku znači nešto kao: neka bude! Nakon zahvaljivanja predsjedatelja i suglasnosti svega naroda oni koje mi zovemo đakonima dijele svakomu nazočnomu od kruha, vina i vode, a i odsutnima od toga nose.

6


Riba s kruhom i vinom. Lucininijina kripta, katakombe sv. Kalista. Kratko poslije 200.

Hrana za život znakovima euharistije i hranjenja 5000 (lv 6). Riba (grč. lkhthys) ujedno podsjeća na skraćenicu koja se u ranoj Crkvi upotrebljavala za Krista i njegovo djelo: lesous Khristos Theou Yios Soter - lsus Krist, Sin Božji, Spasitelj.

Bit euharistije

Ta se hrana u nas zove euharistija. Nitko od nje ne smije uzeti nego onaj koji naš nauk drži istinitim, koji je primio kupelj otpuštenja grijeha i preporoda i koji živi po Kristovim uputama. Jer mi je ne uzimamo kao obični kruh i obično piće; nego kao što je Isus Krist, naš spasitelj, kada je po Božjem Logosu postao tijelo, uzeo tijelo i krv radi našeg spasenja, tako smo mi poučeni da je ta po molitvi Logosu, koji od njega izlazi, pod zahvaljivanjem posvećena hrana, kojom se po pretvorbi hrani naše tijelo ikrv, da je dakle ta hrana tijelo i krv onog utjelovIjenog Isusa. Jer apostoli su u svjedočanstvima koja od njih potječu, a zovu se evanđelja, predali da im je on dao ove upute: Isus je uzeo kruh, zahvalio i rekao: "Ovo činite meni na spomen, ovo je tijelo moje", i isto tako uzeo je čašu, zahvalio i rekao: "Ovo je moja krv", i od tog im je dao...

Bunar života. Relijev na "cancelli" ima (oltarski ormar) u Sant' Apollinare Nuovo,

Ravenna, 6. st.Motivi loze iz "cantharus”-a (kaleža) s monogramom Krista i paunovima besmrtnosti tvore na oltaru alegoriju oltarskog sakramenta. Taj su sakramenat Grci, u spomen na lv 6, nazivali "pharmakon athanasias”, tj. lijek besmrtnosti.

7


Život kršćanske zajednice, osobito njezino nedjeljno bogoslužje

Kruh i vino kao simboli euharistijskih darova. Drvna ploča s vratiju Sv. Sabine,Rim 422-430.

Vrčevi iz Kane (ovdje: 7), 7 košara hrane predstavljaju novo vino i novu manu. Kristov štap podsjeća na "znamenje".

Mi jedni druge uvijek podsjećamo na to da pomažemo, ako možemo, svima koji trpe oskudicu i složno se držimo zajedno. Pri svemu što uzimamo hvalimo stvoritelja svega po njegovu Sinu Isusu Kristu i po Duhu Svetom. Na dan koji se zove nedjelja održava se skup svih koji su u gradovima ili na selima; tada se čitaju svjedočanstva apostola ili spisi proroka dokle ide. Kada čitač završi, predsjedatelj u nagovoru daje opomene i poticaj za nasljedovanje svega dobra. Tada se svi zajedno dignemo i uzdižemo svoje molitve. I kako je već rečeno, kad završimo molitve, donosi se kruh, vino i voda, predsjedatelj izgovara molitve i hvale sa svom snagom, a narod izriče svoju suglasnost time što izgovara Amen. Nakon toga je dijeljenje, svatko prima svoj dio od posvećenoga; odsutnima pak nose đakoni. Tko ima sredstava i dobru volju, daje po svojoj mogućnosti što hoće, a to što se skupi, odlaže se kod predsjedatelja; on time pomaže starce i udovice i one koji su zbog bolesti ili nekog drugog razloga u potrebi, zatvorenike i strance koji su prisutni u zajednici - kratko: on je skrbnik svima koji su u gradu. Ali nedjeljom se svi zajedno okupljamo jer je to prvi dan u koji je Bog po promjeni tame i pratvari stvorio svijet i jer je Isus Krist, naš spasitelj, toga dana uskrsnuo od mrtvih. Jer na dan prije Saturnova dana raspeli su ga, a na dan nakon Saturnova dana, tj. u nedjelju, pokazao se svojim apostolima i učenicima i učio ih je ovo što smo vam i mi predstavili.

8


Obred pričesti: pričest Apostola, Kodeks iz Rossana (6. st.).

Primanje Gospodnje večere pod prilikama kruha, prekriženih ruku, i pod prilikama vina. "Kada stupate naprijed, ne smijete se približavati raširenih ruku niti raširenih prstiju, nego svoju lijevu ruku učinite prijestoljem za svoju desnu ruku kao da se prima kralj, i primajte Kristovo tijelo tako da oblikujete udubinu u svojim dlanovima i pri tom reknete amen. Blažene tvoje oči kada ih pažljivo dodiruješ i Gospodnjim Tijelom; uživaj ga tada i pazi da se ništa ne izgubi." Ćiril Jeruzalemski, Mistagoške kateheze.Nakon toga se pio mali gutljaj iz čaše. Biskup je ili svećenik govorio: "Tijelo Kristovo" i "Krv Kristova", a svaki je odgovarao "Amen". Žene su imale običaj svoju ruku prekriti laganim rupčićem. U vrijeme prije 313. god. vjernici su uzimali dio kruha u jednu "teku" (mala posudica, piksa) kući da bi se ondje preko tjedna, kada se nije održavao skup (sinaksis), zajedno sa svojim bračnim drugom i krštenom djecom pričešćivali. Što je na oltaru preostalo, uzimali su svećenici, đakoni ili "nedužna djeca”; mali dio kruha uzimao se za bolesnike kao poputbina.

Posljednja večera. Mozaik u S. Appollinare Nuovo. Ravenna. Prije 529.Stolnjak na sigma-stolu pokazuje uobičajene oltarske ukrase onog vremena. Na stolu: 7 kruhova i 2 ribe.

9

2. ciklus- 19. pismo_____________________________

Napomene uz slikeSve su slike uzete iz: F. van der Meer - Christine Mohrmann, Bildatlas der fruchristlichen Welt. Gutersloher Verlaghaus Gerd Mohn, 1959, br. 397, 407, 408, 416, 419, 57, 421, 425, 428, 429, 427.

Tekstovi: Ćiril Jeruzalemski, u: Cyrill von Jerusalem, Einfuhrung in die Mysterien des Christentums. Uebertragen und eingeleitet von Ludwig A. Winterswyl. Verlag Herder, Freiburg, 1954, str. 31 do 36.Justin Mučenik, u: Bibliothek der Kirchenvater, sv. 12. Kosel, Kempten/Munchen 1913, str. 134 do 137.

2. ciklus- 19. pismo dodatak 1 krŠtenje i euharistija u...

Documents