20 taha / taha

20 - Taha / Taha 843

20 TAHA / TAHA

OBJAVLJENA U MEKI*, IMA 135 AJETA

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Ta-ha. /1/ Ne objavljujemo Kur'an da se mu~i{, /2/ ve} da bude pouka onome koji se boji; /3/ objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih, /4/ Svemilosni, Koji se nad Ar{om uzvisio. /5/ Njegovo je {to je na nebesima, i na zemlji, i {to je izme|u njih, i {to je pod zemljom! /6/ Ako se ti glasno moli{, pa, On zna i {to je tajno i {to je jo{ skrovitije. /7/ Allah, drugog boga osim Njega nema, najljep{a imena ima./8/

O kur'anskim kraticama bilo je rije~i na po~etku

sure "El-Bekara", pa nema potrebe da to ponavljamo. Uzvi{eni kaè:

"Ne objavljujemo Kur'an da se mu~i{." Katade kaè: "Nije ga, tako mi Allaha, u~inio naporom, ve} milo{}u, svjetlom i vodi~em u Dènnet. "Ve} da bude pouka onom ko se boji." Allah, d`.{., objavio je Svoju Knjigu i poslao Poslanika kao Svoju milost robovima, da se pou~i onaj ko je za pouku i da se ~ovjek okoristi onim {to ~uje iz Knjige, jer je ona pouka u kojoj je Allah, d`.{., objavio Svoje dozvole i zabrane. Uzvi{eni kaè:

"Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih", tj. ovaj Kur'an, {to ti je dat, Objava je od Gospodara tvog, Gospodara svega, Svemo}nog upravlja~a svega, Koji je stvorio Zemlju sa njenim dolinama i vegetacijom i visoka nebesa uzdignutim i draèsnim. Uzvi{eni kaè:

* Objavljena nakon sure "Merjem."Ajeti 130. i 131. su medinski.

"Svemilosni, Koji se nad Ar{om uzvisio." O ovome je bilo rije~i u suri "El-A'raf" i nema potrebe da to ponavljamo. Najispravniji i najsigurniji put u vezi sa Allahovim atributima je put prvih generacija; on se dr i se ~vrsto Kur'ana i Sunneta i onoga {to je u njima o ovome re~eno, bez postavljanja pitanja "Kako?", izvitoperivanja (akomodiranja), poistovje}ivanja, pore|enja ili li{avanja atributa. Uzvi{eni kaè:

"Njegovo je {to je na nebesima, i {to je na zemlji, i {to je izme|u njih, i {to je pod zemljom", tj. sve je pod Njegovom kontrolom, upravom, htijenjem, voljom i mudro{}u. On je Stvoritelj toga, Bog i Vladar svega. Nema boga mimo Njega, ni gospodara osim Njega. Uzvi{eni kaè:

"Ako se ti glasno moli{, pa On zna i {to je tajno i {to je skrovitije", tj. ovaj Kur'an objavljuje Onaj Koji je stvorio Zemlju i visoka nebesa i Koji zna tajne, pa i ono najskrivenije, kao {to Uzvi{eni na drugom mjestu kaè:

"Objavljuje ga Onaj Kome su poznate tajnenebesa i Zemlje; On mnogo pra{ta i milostiv je." Alija ibn Ebu-Talha kaè da je Ibn-Abbas rekao: - tajna je koju ~ovjek nosi u sebi, a - ono je {to ~ovjek ne zna da }e uraditi prije nego to sazna, a Allah, d`.{., najbolje zna. Uzvi{eni kaè:

"Allah, drugog boga osim Njega nema, najljep{a imena ima", tj. Allah, d`.{., je Onaj Koji ti objavljuje Kur'an, drugog boga osim Njega nema; On ima najljep{a imena i najuzvi{enija svojstva. Pri kraju sure "El-A'raf" naveli smo hadise koji govore o ovoj temi. Allahu, d`.{., pripada pohvala i milost.

A da li je do tebe doprla vijest o Musau, /9/ kada je vatru ugledao, pa ~eljadi svojoj rekao: "Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, mo`da }u vam nekakvu glavnju donijeti ili }u pored vatre na}i nekoga ko }e mi put pokazati." /10/

Uzvi{eni nastavlja spominju}i doga|aje iz

Musaova, a.s., ìvota kako mu je Objavu dao i kako je sa njim razgovarao nakon {to je on ispunio obe}anje svom puncu oko ~uvanja stoke i sa svojom porodicom i suprugom zaputio se u namjeri da odu u Egipat. Zalutali su i izgubili se u pustinji, a bila je hladna, jako tamna zimska no}, puna zvijeri. Po~eo je kresati o kremen da raspali vatru, kako je to bilo uobi~ajeno, ali nije uspijevao da ukre{e jer se iskre


nisu pojavljivale. Dok je tako radio, najedanput je ugledao sa desne strane Tura vatru, pa je obradovao svoju ~eljad, rekav{i:

"Vidio sam vatru, mo`da }u vam nekakvu glavnju donijeti", tj. plamen da posvijetli sebi i svojoj porodici,

"ili }u pored vatre na}i nekoga ko }e mi put pokazati", tj. na}i }u nekoga da mi pokaè put. Ovo je dokaz da su bili izgubili put, jer kada je ugledao vatru on je rekao: Ako ne na|em nikoga da mi pokaè put, donijet }u vam vatru da naloìmo.

A kad do nje do|e, neko ga zovnu: "O Musa, /11/ Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato obu}u svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva. /12/ Tebe sam izabrao, zato ono {to ti se objavljuje slu{aj! /13/ Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene nema; pa Meni ibadet ~ini i namaz obavljalj! /14/ âs oìvljenja }e sigurno do}i, od svakoga ga tajim, kad }e svaki ~ovjek prema trudu svome nagra|en ili ka`njen biti. /15/ I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u njeg onaj koji u njega ne vjeru e i koji slijedi strast svoju, pa da bude{ izgubljen."/16/

j

i

Uzvi{eni ka{e: "I kad do nje do|e", tj. vatre i

kad joj se prima~e, "bi pozvan", tj. pozvao ga je Allaha d`.{.: "O Musa!" U drugom ajetu stoji:

"Neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: 'O Musa, Ja sam Allah.'" U ovoj suri Uzvi{eni kaè: "Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj", tj. Onaj Koji ti se obra}a, "pa skin svoju obu}u", iz po{tovanja prema blagoslovljenom mjestu, jer "se nalazi{ u blagoslovljenoj dolini Tuva." Ovo je ime doline. Uzvi{eni kaè: "Ja sam te izabrao", kao {to na drugom mjestu kaè: "Ja sam te odabrao nad ostale ljude", tj. iznad ljudi njegova vremena, "zato ono {to ti se objavljuje slu{aj!" "Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema." Prva obaveza onih na koje se odnose {erijatske obaveze je da znaju da nema drugog boga osim Allaha, d`.{., Jedinog,

Koji druga nema. Uzvi{eni kaè: "pa Meni ibadet ~ini", tj. samo Meni ibadet ~ini i ne ~ini Mi {irk, "i namaz obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio", tj. klanjaj, prilikom sje}anja na Mene. Potvrda su ovome rije~i u dva najpoznatija “Sahiha” od Enesa, r.a., koji kaè da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /149/ "Ko prespava namaz ili ga zaboravi, otkup za njega je da ga klanja kada ga se sjeti. Nema drugog otkupa za namaz." Uzvi{eni kaè: "âs oìvljenja }e sigurno do}i", tj. on }e sigurno nastupiti i sigurno biti. Uzvi{eni kaè: "Od svakoga ga tajim", tj. sakrio sam ga od svih stvorenja i nikoga nisam obavijestio o momentu njegova nastupa. Skoro sam ga sakrio ~ak i od Sebe.447 Mudrost je u tome "da svaki ~ovjek bude prema trudu svome nagra|en ili ka`njen", tj. da dobije prema svome radu. Uzvi{eni kaè: "Neka te zato ne odvrati od vjerovanja u njeg onaj koji u njega ne vjeruje." Ovo je obra}anje punoljetnim i {erijatski obaveznim pojedincima da ne slijede put onoga ko pori~e Sudanji dan, koji se drì samo ovog svijeta i suprotstavlja se svome Gospodaru. Ako prihvate njegove hirove, sigurno }e nastradati.

"A {to ti je to u desnoj ruci, o Musa? /17/. "Ovo je moj {tap", odgovori on, "kojim se po{tapam i kojim li{}e ovcama svojim skidam, a sluì mi i za druge potrebe." /18/ "Baci ga, o Musa!", re~e On. /19/ I on ga baci, kad on, zmija koja hmili. /20/ "Uzmi je i ne boj se!", re~e On, "Mi }emo je vratiti u ono {to je prije bila."/21/

Ovo je kategori~an dokaz Musau, a.s., od Allaha,

d`.{., i velika mu'dìza, vanredna pojava i ljepota koja dokazuje da sli~no nije u stanju u~initi niko osim Allaha, d`.{., i da tako ne{to ne donosi niko osim poslanog vjerovjesnika. Uzvi{eni kaè:

447 Ovo je konstrukcija kojom se izražava pojačano značenje

prikrivanja Smaka svijeta i ovakve su konstrukcije poznate u jeziku Arapa, a inače od Allaha nije sakrivena ni najsakrivenija stvar.


"[ta ti je to u desnoj ruci, o Musa?" Na~in postavljenog pitanja ukazuje na bliskost i to je upitno a potvrdna konstrukcija.

"Ovo je moj {tap", odgovori on, "kojim se po{tapam", tj. oslanjam se na njega pri putovanju, "i li{}e ovcama svojim skidam", tj. nje`no tresem drve}e njim, da bi sa njega palo li{}e kojim hranim svoje stado, a zatim kaè: "A sluì mi i za druge potrebe", tj. interese, koristi i potrebe osim nabrojanih. Neki su poku{ali da nabroje te potrebe. Me|utim, njihova kazivanja su israilijati u kojima se spominje kako je Musa, a.s., {tapom ~inio razna ~uda. Da je to istina, Musa, a.s., bi znao za mogu}nost njegovog pretvaranja u zmiju i ne bi u strahu od zmije poku{ao da pobjegne. Uzvi{eni kaè:

"Baci ga, o Musa!", re~e On, i on ga baci, kad on-zmija koja hmili", tj.postao je odmah velika zmija koja se brzo kre}e poput ku}ne zmije, koja je najbrà zmija, samo {to je ku}na malehna, a ova je velika. Zmija je bila, dakle, jako velika i vrlo brza, pa se Musa upla{io i po~eo da bjeì. Uzvi{eni mu re~e:

"Uzmi je i ne boj se!, re~e On, "Mi }emo je vratiti u ono {to je prije bila." Musa je poku{ao da je uzme tako {to je kraj svoga ogrta~a stavio oko ruke, ali mu Melek re~e: "O Musa, ako ti Allah ukloni svoju za{titu, moè li ti ogrta~ i{ta pomo}i?" Musa odgovori: "Ne, ali ja sam slabi}, od slabosti sam stvoren", a zatim oslobodi svoju ruku i stavi je na usta zmije. Tada se ~u kao {krgutanje kutnjaka i o~njaka. Po{to je dohvati, a ono - njegov {tap, a njegova ruka na mjestu za koje je drào svoj {tap kada se na njega oslanjao, izme|u dva zupca (re`nja).Zato Uzvi{eni kaè: "Mi }emo je vratiti u ono {to je prije bila", tj. u stanje koje otprije poznaje{.

"I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka }e se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto, znamenje drugo, /22/ da ti pokaèno neke od Na{ih ~uda. /23/ Idi Faraonu jer e u zlu svaku mjeru prevr{io! /24/ "Gospodaru moj", re~e Musa, "u~ini prostranim prsa moja, /25/ i

olak{aj zadatak moj: /26/ odrije{i uzao sa jezika mog /27/ da bi razumjeli govor moj /28/ i podaj mi za pomo}nika iz porodice moje /29/ Haruna, brata mog; /30/ osnaì me njime /31/ i u~ini drugom u zadatku mome /32/ da bismo Te mnogo hvalili /33/ i da bismo Te mnogo spominjali, /34/ Ti, uistinu, zna{ za nas."/35/

Ovo je drugi dokaz Musau, a.s.,: "I uvuci ruku pod pazuho svoje", tj. {aku pod

rame ispod mi{ice. Kada bi Musa, a.s., zavukao svoju desnicu u dèp, a zatim je izvadio, ona bi blistala kao da je komad mjeseca. Uzvi{eni kaè:

j

"Ruka }e se pojaviti bijela, ali ne bolesna", tj. od gube ili neke druge bolesti ili neke deformacije. Musa, a.s., tada je shvatio da je sreo svoga Gospodara. Uzvi{eni kaè: "Da ti pokaèmo neka od Na{ih velikih ~uda."

"Idi Faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevr{io", tj. idi Faraonu od koga si iz straha pobjegao, pozovi ga da robuje Jedinom Allahu, Koji druga nema, i naredi mu da lijepo postupa sa sinovima Israilovim, da ih ne mu~i, jer je u tome svaku mjeru prekora~io i ugnjetavao ih. Odao se samo ovome svijetu, a zaboravio je svoga Uzvi{enog Stvoritelja. Musa re~e:

"Gospodaru moj, u~ini prostranim moja prsa i olak{aj zadatak moj." Ovo je dova Musaova, a.s., njegovom Gospodarum, d`.{., u kojoj traì da mu rasprostrani grudi za ono za {to ga {alje, jer mu stavlja u zadatak ne{to veliko i daje mu vaàn poloàj. [alje ga najve}em tada{njem vladaru na Zemlji, koji je uz to najè{}i nevjernik, najvi{e ohol, ima najve}u vojsku, najduè vlada, koji je najvi{e zalutao i koji je najnepokorniji. On tvrdi da ne pozna Allaha, d`.{., i da na prostoru na kome on vlada, ne zna za drugog boga osim sebe. Osim toga, Musa, a.s., cijelo je svoje djetinjstvo proveo u njegovom domu, u njegovoj sobi i postelji.Poslije je ubio jednog njegovog ~ovjeka i po{to se pobojao, bjeào je ~itavo ovo vrijeme, a sada ga njegov Stvoritelj {alje upravo njemu da ga opominje i poziva Allahu, d`.{., da samo Njega oboàva, ne ~ine}i Mu {irk. Zbog toga Musa, a.s., kaè: "Gospodaru moj, u~ini prostranim moja prsa i olak{aj zadatak moj." Ako Ti ne bude{ moj pomaga~, saveznik, podr{ka i potpora, ja za to ne}u imati snage.

"Odrije{i uzao sa jezika mog da bi razumjeli govor moj." Kada mu je ponu|ena hurma i èravica, on je uzeo èravicu i stavio je na svoj jezik, pa je zbog toga pri govoru tepao. O ovome }e biti rije~i kasnije. On nije traìo potpuno izlije~enje od tepavosti, ve} samo odstranjivanje nesposobnosti govora kako bi ga razumjeli onoliko kolko je potrebno.Da je traìo potpuno odstranjivanje tepavosti, nje bi nestalo, ali poslanici traè samo onoliko koliko je potrebno. Allah, d`.{.,


udovoljio je njegovoj dovi i ostranio deformaciju sa njegovog jezika.

"I podaj mi za pomo}nika iz porodice moje Haruna, brata mog." Ovo je Musaova, a.s., molba Allahu, d`.{., da mu brata Haruna daruje za pomo}nika. Es-Sevri kaè da je Ibn-Abbas rekao: "Istog ~asa kada je Musa, a.s., zamolio da Harun postane vjerovjesnik, on je to i postao." "Osnaì me njime" Mudàhid kaè da zna~i "le|a" (potpora).

"i u~ini drugom u zadatku mome", tj. da se dogovaram sa njim.

"...da bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali." Mudàhid kaè: "Niko se ne ubraja u one koji se Allaha puno sje}aju Ko se ne bude Allaha sje}ao i spominjao Ga stoje}i, sjede}i i leè}i."

"Ti, uistinu, zna{ za nas", tj. o na{em izboru, darivanju poslanstva nama i na{em upu}ivanju Tvome neprijatelju Faraonu, pa smo ti na tome zahvalni.

j

"Udovoljeno je molbi tvojoj. o Musa", re~e On, /36/ a ukazali smo ti milost Svoju jo{ jednom, /37/ kada smo majku tvoju nadahnuli onim {to se samo nadahnu}em sti~e: /38/ 'Metni ga u sanduk i u ri eku baci, rijeka }e ga na obalu izbaciti, pa }e ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.' I na tebe sam bacio ljubav od Mene i da raste{ pod okom Mojim. /39/ Kada je sestra tvoja oti{la i rekla: "Ho}ete li da vam ja pokaèm onu koja }e se o njemu brinuti? Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da vi{e ne tuguje. A ti si ubio jednog ~ovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i raznim nevoljama te isku{ali pa spasili."/→ /

Uzvi{eni kaè: "Udovoljeno je tvojoj molbi, o

Musa!" Ovo je udovoljavanje molbi Musaovoj, a.s., Allahovo, d`.{., u kojoj je molio da mu odrije{i uzao sa jezika, a njegova brata Haruna da mu u~ini pomo}nikom u njegovom zadatku i da ga kao vjerovjesnika po{alje sa njim. Uzvi{eni podsje}a

Musaa, a.s., na blagodati kojima ga je ranije obasuo kao {to je naredba njegovoj majci {ta da uradi da bi ga za{titila od Faraona i njegove policije, s obzirom da je ro|en u godini u kojoj su ubijali svu mu{ku djecu me|u Izraeli}anima. Po{to bi ga nahranila, stavila bi ga u jedan sanduk i spustila u rijeku Nil. Sanduk je uètom privezala za svoju ku}u, ali kada je jedne prilike oti{la da ga obi|e, uè se bilo odvezalo a rijeka odnijela sanduk. Obuzela ju je briga i tuga koju Allah, d`.{., spominje:

"I srce Musaove majke ostade prazno, umalo da ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo u~vrstili." Voda ga je odnijela do Faraonovog doma.

"I na|o{e ga Faraonovi ljudi, da im postane du{manin i jad", tj. da se ispuni Allahova, d`.{., odredba, iako su ubijali mu{ku djecu da se sa~uvaju od Musavog, a.s., dolaska. Ali, Allah, d`.{., dosudio je, a Njemu pripada apsolutna vlast i mo}, da odraste na Faraonovoj postelji, hrani se njegovom hranom i pi}em, uz njegovu ljubav i ljubav njegove ène. Zato Uzvi{eni kaè:

"Prihvatit }e ga Moj i njegov neprijatelj: I na tebe sam bacio ljubav od Mene", tj. u~inio sam da te voli i neprijatelj. "I da raste{ pod okom Mojim", tj. Ja }u te paziti i dati da u carskom dvoru ìvi{ i uìva{, i da se hrani{ carskom hranom dok ne poraste{. Uzvi{eni kaè:

"Kada je sestra tvoja oti{la i rekla: 'Ho}ete li da vam pokaèm onu koja }e se o njemu brinuti?', Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da vi{e ne tuguje." Kada se na{ao u Faraonovoj porodici, poku{avali su da mu na|u dojilju, ali on nije htio da doji, kako Uzvi{eni kaè:

"Mi smo mu ve} bili zabranili dojilje." Do{la je njegova sestra i rekla: "Ho}ete li da vam pokaèm porodicu koja }e vam se o njemu brinuti i koja }e mu dobro èljeti?", tj. ho}ete li da vam dovedem onu koja }e ga ubudu}e uz nadoknadu dojiti? Skupa su oti{li do njegove majke i kada mu je ponudila svoja prsa on ih je prihvatio. Silno su se obradovali. Dali su joj nagradu {to ga hrani, pa joj je zbog njega dato da na dunjaluku poìvi u sre}i, miru i po~astima, a na ahiretu sa jo{ ve}im blagodetima i ljep{e. Zato se u hadisu kaè: /150/ "Trudbenik koji u svom poslu namjerava hajr sli~an je Musaovoj majci koja je dojila svoga sina a za to primala pla}u." Uzvi{eni kaè:

"Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da vi{e ne tuguje", tj. za tobom "a ti si ubio jednog ~ovjeka", tj. Kopta, "pa smo te Mi brige spasili." Bila je to briga zbog opasnosti koja mu je prijetila usljed odluke Faraonovih podanika da ga ubiju. Pobjegao je iz straha od njih i do{ao do izvora Medjen, gdje mu je u vezi s tim dobri ~ovjek rekao:

"Ne boj se, spasio si se od silni~kog naroda." Uzvi{eni kaè: "I od raznih nevolja te spasili." Nesai biljeì u "Tefsiru" iz svog "Sunena", da


je u vezi sa rije~ima: "I od raznih nevolja te spasili" Seid ibn Dùbejr pitao Abdullaha ibn Abbasa za zna~enje rije~i. Rekao mu je: "Podsjeti me na to po~etkom dana, jer o tome ima mnogo {ta da se kaè." Kada je osvanuo novi dan, poranio je do Ibn-Abbasa da mu ispuni dato obe}anje i ispri~a sve o zna~enju rije~i Ibn-Abbas ispri~ao je duga~ak hadisi-mevkuf ~iji je samo mali dio merfu' . îni se da ga je ~uo od Ka'ba el-Ahbara ili nekog drugog kao israilijate koje je dozvoljeno prenositi. A Allah, d`.{., najbolje zna. Mi smo odabrali su{tinu pri~e vode}i ra~una o njenoj vezi sa odre|enim doga|ajem i saglasnosti sa onim {to govori Kur'an, objavljen na{em poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. Iznosimo skra}enu verziju zna~enja rije~i, koju, kao mevkuf, prenosi Ibn-Abbas, r.a. "Allah, d`.{., ukazao je Svoju milost Musau, a.s., jo{ dok je bio zametak u utrobi svoje majke, u trenutku njegove ljutnje, u spu{tanju mane i prepelica Izraeli}anima, putem udaranja {tapa po kamenu iz koga je poteklo dvanaest vrela tako da je svako pleme znalo sa koga vrela }e piti vodu.Ovdje prvo spominjemo: Faraon naredi da se ubija svako novoro|en~e sinova Israilovih, tj. mu{ka djeca, a da se ènska ostavljaju na ìvotu, da bi se tako sprije~ila pojava onoga koji }e uni{titi Faraona i njegovu vlast. Po{to su vidjeli da stari Izrael}ani umiru a mladi se ubijaju, rekli su: 'Ubrzano nestaje mu{karaca Izraeli}ana. Da bi vas {to duè sluìli i obavljali poslove za vas, jedne godine ubijajte svu njihovu novoro|enu mu{ku djecu a ostavljajte ènsku, a sljede}e godine ne ubijajte nikoga.' Allah, d`.{., je odredio da se Harun, a.s., rodi u godini u kojoj nije vr{eno ubijanje, a Musa, a.s., u godini u kojoj je ono vr{eno. Tuga i briga se naselila u srce njegove majke jo{ dok je bio u njenom stomaku, ali je njega {titilo ono za {to je namijenjen. Eto, to je el-futun , Ibn-Dùbejre. Kada je rodila Musaa, Allah, d`.{., nadahnuo je njegovu majku da napravi sanduk, stavi dijete u njega i baci ga u rijeku. Plutaju}i rijekom, stigao je do Faraonovih dvora. Slu{kinje Faraonove ène na{le su ga i donijele joj sanduk; kada ga je otvorila, kad tamo - dje~a}i}. Jako se obradovala, a Allah je dao da ga zavoli. Poku{ali su da mu na|u dojilju, ali je dijete odbijalo da doji. Tada im je u{la Musaova sestra, koja je kri{om pratila {ta }e se sa njim desiti. Vidjela je da je dijete uneseno u Faraonov dvor i da poku{avaju da mu na|u dojilju, ali u tome ne uspijevaju. Rekla im je: 'Ho}ete li da vam ja pokaèm porodicu koja }e vam se o njemu brinuti i koja }e mu dobro èljeti?' Upitali su: 'Kako zna{ da }e ga oni dobro paziti ili ti njega mo`da zna{?' I ovo spada u “el-futun”, Ibn-Dùbejre! Ona je odgovorila: Brinut }e se o njemu jer time èle da koriste vladaru! Pustili su je i ona je oti{la svojoj majci da je obavijesti {ta se desilo. Njegova majka do{la je u Faraonov dvor. îm ga je stavila u svoje krilo, po~eo je da traì njena prsa i po{to ih je osjetio, po~eo je da doji.

Radosna vijest javljena je Faraonovoj èni, koja je ubrzo stigla i Musaovoj majci ukazala gostoprimstvo, izraziv{i svoju èlju da ostane da ìvi i boravi na dvoru uz dijete, uz izvinjenje {to }e ostaviti svoju ku}u. Tada se Musaova majka sjetila Allahovog obe}anja u vezi sa njenim sinom, pa je odbila prijedlog Faraonove ène, jer je bila sigurna da Allah ispunjava svoje obe}anje. Istoga dana vratila se ku}i sa svojim sinom. Allah je dao da se lijepo razvija, ~uvaju}i ga za ono {to mu je odredio. Po{to ga se jako zaèljela, Faraonova èna je zatraìla, jednog dana, od Musaove majke da joj ga donese. Kada ga je donijela, obasula ju je mnogobrojnim poklonima. Faraonova je èna unijela dijete u Faraonovu sobu da ga i on po~asti i dariva, ali ga je Musa uhvatio za bradu i povukao prema zemlji. Boìji du{mani koji su zalutali s Pravog puta reko{e Faraonu: 'Zar ne vidi{ da on misli da ti je nasljednik i da }e te nadma{iti i sru{iti sa prijestola.' Faraon je tada naredio da do|u da ga ubiju. Eto, i to je el-futun , Ibn-Dùbejre," re~e Ibn-Abbas. "U tu situaciju se mije{a Faraonova èna koja re~e: 'Pa ovo je dijete koje ne razmi{lja. Donesite dvije èravice i dva dragulja i stavite ih pred njega. Ako uzme dragulje, zna~i da razmi{lja, jer ko razmi{lja, ne}e uzeti èravice a ostaviti dragulje.' Po{to su ih stavili ispred njega, on je dohvatio èravicu, pa Faraonova èna re~e: 'Eto, vidite li?' Tako ga je Allah sa~uvao u trenutku ve} donesene odluke o njegovom ubistvu. Po{to je odrastao, vidio je jedne prilike da Kopt ho}e da ubije Izraeli}anina, koji od Musaa zatraì pomo}. Musa udari Kopta i ubi ga. Ovo nije znao niko osim Allaha, pa potom i Izrael}anina. Po{to ubi ~ovjeka, Musa re~e: 'Ovo je {ejtanovo djelo i on je neprijatelj koji otvoreno vodi u zabludu.'

"Gospodaru moj", re~e, "ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!" I On mu oprosti. On, uistinu, pra{ta i On je milostiv. Sutradan je Musa ponovo sreo istog Izrael}anina i vidio ga kako se tu~e sa drugim Koptom. Ponovo Izraeli}anin pozva Musaa u pomo}. Musa tada re~e Izrael}aninu: 'Ti si otvoreni zavodnik.' Izrael}anin vidje da se Musa naljutio kao i prethodnog dana i poboja se da }e njega ubiti, mada to Musa nije namjeravao, ve} je namjeravao ponovo da ubije Kopta. U svom strahu Izrael}anin re~e Musau: 'Ti ho}e{ da i mene ubije{ kao {to si ju~e ubio ~ovjeka.' Kada su se rastali, prisutni Kopt ode i obavijesti Faraona o onome {to je ~uo od Izrael}anina. Faraon {alje katile da ga ubiju, ali ga jedan njegov ~ovjek na vrijeme obavje{tava.... I ovo je el-futun Ibn-Dùbejre." Spomenuo je, zatim, njegovo stizanje u Medjen, spa{avanje od Faraona, njegovu ènidbu sa jednom od dvije k}eri dobrog ~ovjeka448 kod koga je boravio u Medjenu, njegovo osmogodi{nje, odnosno desetogodi{nje slu`bovanje

448 Kaže se da je taj "dobri čovjek" Šuajb, a.s., a Allah najbolje

zna.


kod dobrog ~ovjeka gdje je ~uvao stoku. Po{to je navr{io deset godina boravka, krenuo je sa svojom porodicom i putuju}i tako, jednog trenutka im rekao: "Vidio sam vatru." Oti{ao je da donese jednu glavnju iz vatre, ali je bio pozvan sa desne strane doline u blagoslovljenom mjestu iz jedog stabla: "Zaista sam Ja Allah." Tu mu je Allah pokazao ~udo sa {tapom (kako se on pretvara u zmiju), zatim ~udo sa rukom, da bi mu, zatim, stavio u zadatak da ide Faraonu i pozove ga Allahu, d`.{. Musa zamoli Allaha da mu brata Haruna da kao pomo}nika. Spomenuo je njegov odlazak Faraonu, bacanje {tapa, presijevanje ruke, skupljanje ma|ioni~ara, njihovo bacanje {tapova i uèta, Musaovo bacanje {tapa i njegovo pretvaranje u veliku zmiju koja uni{tava njihove {tapove i uèta, vjerovanje ma|ioni~ara u Allaha, d`.{., Faraonovu srd`bu na njih, njihovo smaknu}e zbog toga {to su povjerovali, dovu Faraonove ène Allahu, koja je bila vjernica, da pomogne Musaa protiv Faraona i njegovih pristalica, slanje poplave, skakavaca, krpelja i krvi Faraonovom narodu kao jasnih dokaza, ne bi li povjerovali. Ali im je to pove}avalo nevjerovanje i oholost. Svaki put, kada je Allah poslao neki dokaz, Faraon je traìo pomo} od Musaa, daju}i garanciju da }e dozvoliti Izraeli}anima da se odsele sa Musaom. Kada bi im kazna bila uklonjena, on bi porekao ono {to je obe}ao i izigrao svoju obavezu. Allah nare|uje Musau da sa narodom napusti Egipat. Oni kre}u nave~er, a Faraon i njegova vojska kre}u za njima odmah sljede}eg jutra. Musa udara {tapom po moru kada je prethodnica Faraonove vojske ve} sustizala za~elje Musaova naroda. More se rastavilo kako je Allah odredio. Kada su Musa i njegov narod pro{li kroz more, a Faraon i njegova vojska prolazila kroz njega, more se na njih obru{ilo kako je Allah odredio. Faraon i njegova vojska se potopi{e, ali se Musaov narod i dalje pla{io i sumnjao u Faraonove potapanje, pa ga je Allah izbacio iz mora da se umire i da se vesele njegovom stradanju i vide Allahov jasan i otvoreni dokaz. Pro{li su pored naroda koji oboàva kipove pa su rekli:

"'O Musa, napravi i ti nama boànstvo kao {to oni imaju bogove!', 'Vi ste, doista, narod koji nema pameti', re~e on." Musa je postavio svoga brata Haruna da ga mijenja u rukovo|enju narodom, budu}i da je oti{ao Gospodaru na trideset dana. On je prepostio svih trideset dana i no}i da bi jo{, po boànskoj naredbi, dopunio deset dana, a njegov narod ga je kroz to vrijeme, ~ekao. Na stranputicu ih zavodi Samirija i oni po~inju oboàvati tele ne obaziru}i se na Harunove opomene i njegovo protivljenje. Jedna skupina je oboàvala tele, a drugi su rekli: "Ovo je {ejtanski posao, tele nije na{ Bog i mi ga ne vjerujemo." Kada se Musa vratio svome narodu i zatekao ih u tom stanju, jako se naljutio i oàlostio. Uhvatio je svoga brata za glavu i po~eo je tresti, pobacav{i plo~e u srd`bi. Poslije se izvinjavao svome bratu i traìo oprost za njega a zatim spalio tele i

njegov pepeo razbacao po moru, tako da su se Izraeli}ani uvjerili da to nije Bog. Musa je poslije molio Allaha da oprosti njegovom narodu zbog onoga {to su u~inili, pa je Allah rekao da }e im oprostiti pod uvjetom da svako ko sretne svoga oca, sina ili brata da ga ubije sabljom, i tako su uradili sve dok ne bi poubijano 70000 osoba. Nakon toga ih je oslobodio ubijanja pa oprostio i ubicama i ubijenim. Kada ga je srd`ba minula, Musa je sa njima krenuo prema Kudusu, nose}i plo~e sa sobom. Naredio im je da oslobode Kudus od onih koji su u njemu bili. Oni mu odgovori{e da se tamo nalazi mo}an narod koga oni ne mogu savladati: "Mi tamo ne}emo i}i dok se oni tamo nalaze." Dvojica ljudi su rekla: "Oni, ta~no je, izgledaju mo}ni, ali oni nemaju hrabra srca ni odlu~nosti i ~im vi u|ete na vrata vi }ete ih pobijediti." Ali, oni reko{e Musau: "Idite ti i tvoj Gospodar, pa se borite, a mi }emo ovdje ~ekati." Musa se rasrdi i pozva na njih prokletstvo. Zato im Allah zabrani da u|u u Kudus sljede}ih ~etrdeset godina i oni luta{e Zemljom bez sigurnosti. Allah im poslije, kao za{titu posla bijeli oblak, spusti nanu i prepelice, dade im kamen koga su sa sobom nosali, a iz koga bi poteklo dvanaest vrela kada Musa po njemu udari svojim {tapom. Svaka je skupina znala svoje mjesto gdje }e piti, odnosno svako od dvanaest plemena znalo je svoje vrelo gdje }e se napajati. Ovo je tuma~enje rije~i Uzvi{enog: "I od raznih nevolja te spasili", tj. spa{avali smo te i pomagali ti, kada god si padao u nevolje. Izlazio si iz njih za{ti}en Allahovom za{titom, okruèn Njegovom pa`njom i podr{kom. Allahu, d`.{., pripada pohvala i milost.

,

"I ti si ostao godinama me|u stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u odre|eno vrijeme do{ao, /40/ i Ja sam te za Sebe izabrao. /41/ Idite ti i tvoj brat, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti. /42/ Idite Faraonu on se, doista, osilio, /43/ pa mu blagim rije~ima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao."/44/

Uzvi{eni govori Musau, a.s., kako je me|u

stanovnicima Medjena proveo jedno odre|eno vrijeme, pobjegav{i od Faraona i njegove svite, gdje je u tazbini ~uvao stoku. "Zatim si u odre|eno


vrijeme do{ao", tj. na (zakazano) vrijeme. "Ja sam te za Sebe izabrao", tj. kao poslanika po Svome htijenju i èlji. Uzvi{eni kaè: "Idite ti i tvoj brat, sa dokazima Mojim", tj. Mojim mu'dìzama, " I nemojte malaksati u sje}anju na Mene!”, tj. ne dozvolite da posustate u zikrullahu, niti da klonete. Zikrullah }e vam biti pomo} protiv Faraona i snaga kojom }ete ga pobijediti, kako stoji u hadisu: /151/ "Zaista, Moj je rob svaki Moj rob koji Me spominje kada se bori sa njemu ravnim po hrabrosti." Uzvi{eni kaè:

"Pa mu blagim rije~ima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao." U ovom je ajetu divna pouka za na~in pozivanja u vjeru kroz nje`nost, kako kaè Jezid er-Rika{i: “O ti {to ljubav pokazuje{ prema onome sa kim se bori{, kakav si tek prema onom koga doziva{ i voli{?" Idite, dakle, Faraonu i podsjetite ga na to da on ima Stvoritelja, i da }e Mu se vratiti i da postoje Dènnet i Dèhennem. Sve mu to saop}ite umiljatim, lahkim i blagim rije~ima, da na du{ama ostave {to ja~i utisak i efekt, kako Uzvi{eni kaè:

"Pozivaj na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom i sa njima raspravljaj na najljep{i na~in." Uzvi{eni kaè:

"Ne bi li razmislio ili se pobojao", tj. ne bi li napustio zabludu ili se pobojao svoga Gospodara. Razmi{ljanje je izlaz iz opasnoti, a strah je pokoravanje. Sve mu ovo saop}ite da bi imao dokaze protiv sebe i opomenu prije ka`njavanja.

"Gospodaru na{", reko{e oni, "bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekora~i " /45/ "Ne bojte se!", re~e On, "Ja sam sa vama, Ja sve ~ujem i vidim. /46/ Idite k njemu i recite: "Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu sa nama i nemoj ih mu~iti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, nek ` vi u miru onaj koji Pravi put slijedi! /47/ Nama se objavljuje da }e sigurno sti}i

kazna onoga koji ne povjeruje i ko glavu okrene.'"/48/

Uzvi{eni obavje{tava da su Musa i Harun, a.s.,

traè}i Allahovu, d`.{., pomo}, rekli:

.

i

l

"Gospodaru na{, bojim se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru z a ne prekora~i", stavljaju}i na znanje da se oni pla{e da }e ih {~epati kao neprijatelje. "Ne bojte se!", re~e On, "Ja sam sa vama, Ja sve ~ujem i vidim", tj. Meni nije skriveno ono {to sam vam naredio i znajte da je njegov per~in u Mojoj ruci i on samo po Mom dopu{tenju govori, di{e i radi, a nakon {to Ja naredim. Ja sam sa vama Svojom pomo}i, za{titom i potporom. Uzvi{eni kaè:

"Idite k njemu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara tvoga.'" Ibn- Abbas kaè da su pred Faraonovim vratima ostali jedno izvjesno vrijeme dok im se nije dopustilo da u|u, nakon te{ke procedure. Es-Suddi kaè da je Musa, a.s., kada je stigao u Egipat, najprije posjetio svoju majku i brata koji ga nisu prepoznali. Kada su ga prepoznali, poèljeli su mu dobrodo{licu, a on re~e: "Harune, moj Gospodar mi je naredio da odem Faraonu i da ga pozovem na pokornost Allahu, a tebi je naredio da mi pomogne{." Harun, a.s., mu odgovori: "Uradi kako ti je naredio tvoj Gospodar." Oti{li su no}u, pa je Musa, a.s., svojim {tapom zalupao na vrata dvora. To je ~uo Faraon i upitao: "Ko se to usu|uje da ne{to ovako opasno radi?!" Straàri i portiri su ga obavijestili da se tamo nalazi neki lud ~ovjek, koji za sebe tvrdi da je Boìji poslanik, a on re~e: "Dovedite ga!"

"Njih dvojica reko{e: 'Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu sa nama i nemoj ih mu~iti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a neka ìvi u miru onaj koji Pravi put slijedi'", tj. mi smo ti donijeli ~udo od Gospodara tvoga, pa ìvi u miru ako bude{ slijedio uputu.

"Nama se objavljuje da }e, sigurno, kazna sti}i onoga ko ne povjeruje i glavu okrene", tj. nas je Allah, d`.{., obavijestio kroz Objavu, koju nam je za{tit }enu dostavio, da }e, sigurno, kazna sti}i one koji ne vjeruju u Njegove dokaze i napuste pokornost Njemu, kao {to Uzvi{eni kaè: "Onda }e onome koji je obijestan bio, i ìvot

na ovom svijetu vi{e volio, Dèhennem prebivali{te postati sigurno."


"Pa ko je Gospodar va{, o Musa?", upita Faraon. /49/ "Gospodar na{ je Onaj Koji je svemu dao oblik a zatim ga uputio." /50/ "A {to je sa narodima davna{njim?", upita on. /51/ "Znanje o njima kod Gospodara je moga, u Knjizi!“, re~e Musa,“Gospodaru mome ni{ta skriveno nije i On ne zaboravlja."/52/

Uzvi{eni obavje{tava kako je Faraon poricao

postojanje Boga, d`.{., Graditelja i Stvoritelja svemira, njegovog Gospodara i Vladara.

"Pa ko je va{ Gospodar, o Musa?", tj. ko je taj koji te je poslao? Ja ga ne poznajem, a nisam vas ni u~io da osim mene ima neko drugo boànstvo.

"Gospodar na{ je Onaj Koji je svemu dao oblik, a zatim ga uputio." Seid ibn Dùbejr kaè: "Dao je svakom stvorenju ono {to mu je potrebno.ôvjeku nije dao ono {to je dao ~etverono`noj ìvotinji, niti ~etverono`noj ìvotinji ono {to je dao psu, a psu nije dao ono {to je dao ovci. Svakome je dao ono {to mu je potrebno, i to tako da sve {to je stvorio, stvorio je druga~ije." "'A {to je sa narodima davna{njim?', upita on." Kada ga je Musa, a.s., obavijestio da je njegov Gospodar, Koji ga {alje - Stvoritelj, Koji daje opskrbu, Koji sve odre|uje i upu}uje, Faraon je zatraìo obja{njenje za pitanje pro{lih naroda, jer oni nisu oboàvali Allaha, d`.{., pa {ta }e sa njima biti?

Musa, a.s., mu odgovori: "Iako nisu oboàvali Allaha, njihova djela su kod Njega registrovana i dobit }e nadoknadu prema Njegovoj Knjizi, a to je Levhi-mahfuz i knjiga registrovanih djela. "Gospodaru mome nije ni{ta skriveno i On ni{ta ne zaboravlja", tj. ni{ta se od Njega ne moè sakriti i ne promi~e Mu ni malo ni veliko, i On ni{ta ne zaboravlja. On sve obuhvata svojim znanjem, slavljen je On i uzvi{en, ~ist i visoko iznad svega. Znanje stvorenja ima dva nedostatka, i to: prvo je nemogu}nost sveobuhvatnog znanja, a drugo je zaboravljanje onoga {to se nau~i; Allah, d`.{., ~ist je od i jednog i drugog.

.

!

j

On je za vas Zemlju posteljom u~inio i po njoj vam prolaze utro, i On spu{ta s neba ki{u!, "Samo Mi dajemo da uz njenu pomo} u parovima ni~e bilje raznovrsno. /53/ Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju /54/ Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vra}amo i iz nje }emo vas po drugi put izvesti. /55/ I Mi smo Faraonu sve dokaze na{e pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio."/56/

Ovo je upotpunjavanje odgovora koga je dao

Musa, a.s., u kome je opisao svoga Gospodara Uzvi{enog, a na pitanje koje mu je postavio Faraon: "Gospodar na{ je Onaj Koji je svemu dao oblik a zatim ga uputio." U tom smislu nastavlja odgovor pa kaè: "On je za vas Zemlju posteljom u~inio", pa ste na njoj stabilni i sigurni, na njoj boravite, spavate i po njenoj povr{ini putujete.

"I po njoj vam je puteve utro", tj. dao vam je puteve sa orijentirima po kojima putujete, kao {to na drugom mjestu kaè:

"I po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda èle stizali." Uzvi{eni kaè:

"I On spu{ta s neba ki{u, "Samo Mi dajemo da uz njenu pomo} u parovima ni~e bilje raznovrsno", tj. razne vrste plodova i usjeva, te proizvodi slatkog kiselog i gorkog okusa, razli~itih vrsta. "Jedite i napasajte stoku svoju ", tj. jedite razne vrste hrane a svoju stoku hranite zelenilom i rastinjem. "To su dokazi", tj. tvrdnje, uvjerenja i garancija, "onima koji pameti imaju", tj. onima koji imaju zdrave, pravo orijentisane pameti u istini da nema drugog boga osim Allaha i da osim Njega nije niko Stvoritelj. "Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vra}amo i iz nje }emo vas po drugi put izvesti", tj. va{ po~etak je od zemlje, jer je va{ otac Adem, a.s., stvoren od pra{ine, uzorka Zemlje, pa }ete se u nju povratiti i postati zemlja nakon {to pomrete i iz nje }emo vas ponovo izvesti, kao {to Uzvi{eni kaè na drugom mjestu:

"Bit }e onoga Dana kada vas On pozove, i odazvat }ete se, hvale}i ga, i pomislit }ete da ste ostali samo malo vremena." U "Sunenu" se navodi hadis: /152/ "Poslanik, s.a.v.s., prisustvovao je dènazi, pa kada je umrli spu{ten u kabur, uzeo je {aku zemlje, bacio je na kabur i rekao: "Od nje smo vas stvorili." Uzeo je {aku zemlje i po drugi put i baciv{i je na kabur, rekao: "U nju vas vra}amo", pa je isto uradio i tre}i put, pa rekao: "Iz nje }emo vas po drugi put izvesti." Uzvi{eni kaè:

"I Mi smo Faraonu sve dokaze Na{e pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeru eodbio", tj. predo~eni su mu jasni dokazi, znakovi i istine, ali ih je odbacio svojim nevjerstvom, inadom i razvratom, kao {to Uzvi{eni kaè:


"I oni ih, nepravedni i oholi, poreko{e, mada su u sebi znali da su istinita."

"Zar si do{ao da nas pomo}u vrad`bine svoje iz zemlje na{e izvede{, o Musa!", upitao je. /57/ "I mi }emo tebi vrad`binu sli~nu ovoj doista, pripremiti! Zakaì nam ro~i{te koga }emo se i mi i ti pridràvati, onako kako odgovara i nama i tebi!" /58/ "Neka ro~i{te bude na dan gizde”, re~e Musa, "i nek se narod izjutra sakupi."/59/

Uzvi{eni obavje{tava da je Faraon, kada mu je

Musa, a.s., pokazao velika ~uda (bacanje {tapa i njegovo pretvaranje u zmiju i stavljanje ruke pod pazuho koja bi se potom pojavila bijela bez ikakva nedostatka) rekao: Ovo je vrad`bina. Do{ao si da nas sa njom op~ini{, ovlada{ narodom da bi te slijedio, da nas broj~ano nadma{i{ da ne bismo mogli tobom da upravljamo. Mi imamo magiju sli~nu tvojoj koju nam pokazuje{.

"Zakaì nam ro~i{te koga }emo se i mi i ti pridràvati", tj. dan u kome }emo se na odre|enom mjestu iskupiti, gdje }emo i mi i ti do}i. Musa, a.s., im re~e:

"Neka ro~i{te bude na dan gizde", tj. na dan njihovog svetkovanja, dokolice i iskupljanja, da bi svijet bio svjedok Allahove, d`.{., mo}i nad svim i sva~im, te da se pred njima potvrde mu'dìze poslanika koje uni{tavaju vrad`bine ~arobnjaka. Zato Musa, a.s., kaè:

"I neka se narod izjutra sakupi", tj. da se sve dobro vidi i bude jasno. Ovako rade poslanici. Svaka njihova stvar je jasna i u njoj nema ni{ta sakriveno ili nejasno. Ibn Abbas kaè da je dan gizde bio Jevmu-a{ura. U istom takvom danu je Allah, d`.{., uni{tio Faraona i njegovu vojsku kako je to potvr|eno sahih hadisom.

I Faraon ode sakupi ~arobnjake svoje i poslijedo|e. /60/ "Te{ko vama!", re~e Musa. "Ne iznosite la` o Allahu, pa da vas On kaznom uni{ti, a sigurno ne}e uspjeti onaj koji laì iznosi." /61/ I oni se, tiho {ap}u}i, stado{e o svom poslu izme|u sebe raspravljati. /62/ "Ova dvojica su ~arobnjaci", reko{e jedni drugima- "ho}e da vas vrad`binama svojim iz zemlje va{e izvedu i da uni{te vjeru va{u prelijepu: /63/ zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno }e posti}i {to èli."/64/

,

i

Uzvi{eni obavje{tava da je Faraon, nakon

utvr|ivanja mjesta i vremena sastanka, naredio da se sakupe svi ~arobnjaci njegova carstva. U tom vremenu ih je bilo mnogo i uìvali su veliki ugled. Narod se iskupio odre|enog prazni~nog dana uz prisustvo Faraona i najuglednijih dràvnih funkcionera. Musa, a.s., je, oslanjaju}i se na svoj {tap, stigao sa svojim bratom Harunom, a.s. Dok su ~arobnjaci stajali u redu, Faraon ih je bodrio i podsticao, obe}avaju}i im velike darove ako pobijede Musaa, a.s.

"Te{ko vama!", re~e Musa, "Ne iznosite laì o Allahu", tj. ne varajte narod svojim djelima. Vi pokazujete ne{to nestvarno kao da je stvarnost, a znate da to nije tako i time laète na Allaha, d`.{., "pa da vas On kaznom uni{ti", tj. On }e vas kazniti neminovnim uni{tenjem.

"A sigurno ne}e uspjeti onaj ko laì iznosi." Oni se po~e{e me|usobno dogovarati, tj. nisu bili slo`ni. Jedni su rekli: Ovo nisu rije~i ~arobnjaka, "pa su tako tiho raspravljali", tj. vodili raspravu.

"'Ova dvojica su ~arobnjaci', reko{e jedni drugima.” Ovo je dijalekt nekih Arapa,me|utim ima i onih koji ~itaju: I to je poznat dijalekat. Ovim se èli ista~i kako su ~arobnjaci rekli za Musaa i Haruna, a.s., da su njih dvojica u~eni ~arobnjaci koji podu~avaju pravljenju ~arolija i da im je èlja da pobijede kako bi zavladali svijetom. Zatim }e, kada ih narod bude slijedio, poubijati Faraona i njegovu vojsku a njih istjerati iz njihove zemlje


"i uni{titi va{u vjeru prelijepu." Oni }e ovim putem, pomo}u vrad`bine, preuzeti vo|stvo, preoteti im vlast, dobra i svijet okrenuti protiv nas. Oni }e sa Izrael}anima oteti njihovu imovinu a mi }emo ostati bez vlasti i ugodna ìvota.

"Zato lukavstva svoja pametno pripremite, a onda u red stanite", tj. stanite svi u jedan stroj i bacite to {to vam je u rukama slo`no da zaslijepite poglede i pobijedite njega i njegova brata.

"Ko danas pobijedi, sigurno }e posti}i {to èli", tj. bilo mi bilo oni. Ako mi pobijedimo, primit }emo darove na{eg velikog vladara, a ako pobijede njih dva, zadobit }e veliko vo|stvo.

li

"O Musa", reko{e oni, "ho}e{ li ti ili }emo najprije mi baciti?" /65/ "Bacite vi!", re~e on, i odjednom mu se pri~ini da se konopi njihovi i {tapovi njihovi, zbog vrad`bine njihove, kre}u. /66/ I Musa u sebi osjeti zebnju. /67/ "Ne boj se!", rekosmo Mi, "ti }e{, doista, pobijediti. /68/ Samo baci to {to ti je u desnoj ruci, progutat }e ono {to su oni napravili, jer je ono {to su oni napravili samo varka ~arobnjaka, a ~arobnjak ne}e, ma gdje do{ao, uspjeti." /69/ I ~arobnjaci se baci{e cem na tle govore}i: "Mi vjerujemo u

Harunova i Musaova Gospodara!."/70/ Uzvi{eni obavje{tava da su ~arobnjaci prilikom

suo~enja sa Musaom, a.s., rekli: "Ili }e{ ti", tj. prvi, "ili }emo mi prvi baciti?", "Bacite vi", tj. prvi,

da vidimo va{e obmane i da se svijetu otkrije va{a la`. "I odjednom mu se pri~ini da se konopi

njihovi i {tapovi njihovi, zbog vrad`bine njihove, kre}u." Oni su ih premazali ìvom, zbog koje se ~inilo da su u pokretu i da se ljuljaju i uvijaju. To su samo trikovi, a mno{tvo njihovo je davalo prizor doline napunjene zmijama koje gamiù jedna preko druge. "I Musa u sebi osjeti zebnju", tj. strah da u narodu ne do|e do smutnje.

"Ne boj se!", rekosmo Mi- "ti }e{, doista, pobijediti! Samo baci to {to ti je u desnoj

ruci, progutat }e ono {to su oni napravili", tj. trikove i obmane. Musaov {tap pretvorio se u ogromnu, jezovitu zmiju sa nogama, vratom, glavom i zubima, koja se okomila na uàd i {tapove i sve ih uni{tila. ârobnjaci i narod taj su prizor u jasnom danu otvoreno promatrali. Pojavilo se ~udo i jasan dokaz. Istina je pobijedila a la`ne varke uni{tene. Zato Uzvi{eni kaè:

"Ono {to su oni napravili samo je varka ~arobnjaka, a ~arobnjak ne}e, ma gdje do{ao, uspjeti." Ibn- Ebu-Hatim prenosi od Dùnduba ibn Abdullaha el- Bedèlija da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /153/ "Ako ga uhvatite", tj.~arobnjaka, "ubijte ga!", a zatim je citirao: "A ~arobnjak ne}e, ma gdje do{ao, uspjeti." Gdje god do|e nema mu sigurnosti. Osnovu ovog hadisa prenosi Tirmizi kao merfui mevkuf hadis. Kada su ~arobnjaci sve ovo vidjeli, shvatili su, istinski, da ono {to je uradio Musa, a.s., nije ma|ioni~arski trik, ve} nesumnjiva istina, koju moè dati samo Onaj Koji, kada ne~emu kaè: "Budi!" ono bude. U tom trenutku pali su na sed`du Allahu, d`.{., rekav{i: "Mi vjerujemo u Harunovog i Musaovog Gospodara." Ibn-Abbas i Ubejd ibn Umejr kaù: "Na po~etku dana bili su ~arobnjaci, a na kraju dana postali su ~asni {ehidi." Ibn-Abbas kaè da ih je bilo 70, a Seid ibn Dùbejr kaè da su vidjeli svoje poloàje u Dènnetu dok su bili na sed`di. Ovo isto kaù Ikrime i Kasim ibn Ebu-Bezzeh.

"Vi ste mu povjerovali", viknu Faraon- "prije nego {to sam vam ja dopustio! On je u~itelj va{, on vas je vrad`bini nau~io i ja }u vam, zacijelo, unakrst ruke i noge va{e odsje}i i po stablima palmi vas razapeti i sigurno }ete znati ko je od nas u mu~enju stra{niji i istrajniji." /71/ "Mi ne}emo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam do{li, tako nam Onoga Koji nas je stvorio", odgovori{e oni, "pa ~ini {to ho}e{, to moè{ da u~ini{ samo u ìvotu na ovom svijetu. /72/ Mi vjerujemo u Gospodara na{eg da bi nam grijehe na{e


oprostio i vrad`bine na koje si nas ti primorao. A Allah je bolji i trajnije nagra|uje."/73/

Uzvi{eni obavje{tava o Faraonovom nevjerovanju,

tvrdoglavosti i oholenju pred Istinom u trenutku kada je vidio zadivljuju}e ~udo i veliki znak. Shvatio je koga su ~arobnjaci pomogli kada su povjerovali pred okupljenim narodom. Njegova oholost i umi{ljenost bili su potpuno poraèni, a on je ~arobnjake bio angaòvao da podignu njegov ugled i dominaciju. Nekontrolirano je po~eo da vi~e i prijeti: "Vi ste mu povjerovali prije nego {to sam vam ja dopustio!", tj. ja vam tako ne{to nisam naredio. Preneraèn je poku{ao da ih odvrati od Istine, rekav{i: "On je u~itelj va{, on vas je vrad`bini nau~io", tj. vi ste od Musaa preuzeli vrad`binu, od njega ste je nau~ili, pa ste se udruìli da me zajedni~ki porazite. Zato nastavlja sa prijetnjama:

"Ja }u vam, zacijelo, unakrst ruke i noge va{e odsje}i i po stablima palmi vas razapeti", tj. unakazit }u vas, poubijati i javno izloìti. Ibn-Abbas kaè da je on prvi koji je ovako ne{to uradio.

"I sigurno }ete saznati ko je od nas u mu~enju stra{niji i istrajniji", tj. vi tvrdite da sam ja u zabludi i da ste vi, Musa i njegov narod ~asniji. Saznat }ete, zato, ko moè da ka`njava i ko je u tome trajniji. Oni su na te njegove prijetnje, u ime Allaha, d`.{., bili potpuno ravnodu{ni, pa su mu odgovorili:

"Mi ne}emo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam do{li", tj. ne}emo tebe odabrati, a odbaciti uputu i ~vrsto uvjerenje koje smo dobili, "tako nam Onoga Koji nas je stvorio", tj. tebi ne}emo dati prednost iznad na{eg Stvoritelja, Koji nas je iz ni{ta stvorio. Njemu se pokoravamo i Njemu robujemo a ne tebi jer On to zasluùje.

"Ti ~ini {to ho}e{", tj. radi {ta èli{, "jer to moè{ da ~ini{ samo u ìvotu na ovom svijetu", tj. tvoja vlast je na ovom svijetu, koji je prolazan, a mi ve} ùdimo za vje~nim domom. "Mi vjerujemo u Gospodara na{eg da bi nam grijehe oprostio i" "vrad`bine na koje si nas ti prisilio", da bi se pomo}u njih suprotstavio Allahovim, d`.{., dokazima i mu'dìzi Njegova vjerovjesnika.

"A Allah je bolji i trajnije nagra|u e", tj. Allah, d`.{., nama je bolji od tebe i daje nagradu trajniju od one koju si nam ti obe}ao. Tako je sve {to je Faraon uradio s njima ustvari bila Allahova milost koju im je ukazao. Ibn-Abbas i drugi kaù: "Osvanuli su ~arobnjaci, a omrkli {ehidi."

j

Onoga koji pred Gospodara svoga kao mu{rik do|e - ~eka Dèhennem; u njemu ne}e ni umrijeti ni ìvjeti; /74/ a one koji pred Njega do|u kao vjernici, a koji su dobra dje a ~inili, njih sve ~ekaju visoki stepeni, /75/ edenski vrtovi kroz koje }e rijeke te}i, u njima }e oni vje~no ostati, i to }e biti nagrada za one koji se budu od grijeha o~istili."/76/

l

i

l

Ovo je nastavak govora ~arobnjaka Faraonu gdje

ga opominju Allahovom odmazdom i Njegovom trajnom kaznom, a poti~u ga ka vje~noj nagradi. Rekli su mu: "Onoga koji pred Gospodara svoga kao mu{rik izi|e", tj. sretne Ga na Sudnjem danu kao mnogoboàc,

"~eka Dèhennem, u njemu ne}e ni umrijeti ni ` vjeti." Sli~no ovome Uzvi{eni kaè:

"Oni ne}e biti na smrt osu|eni, i ne}e umrijeti, i ne}e im se patnja u njemu ublaìti, eto tako }emo svakog nevjernika kazniti." Amhed prenosi od Ebu-Seida el-Hudrija da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /154/ "[to se stanovnika Dèhennema ti~e, oni u njemu ne}e umirati, a ne}e ni ìvjeti. Me|utim, druge }e Vatra izgarati prema teìni njihovih grijeha, i usmrtit }e ih, pa kada postanu ugljenisani i bude dozvoljen {efa'at, bit }e dovedeni u hrpama, jedni iza drugih, a zatim ba~eni u dènetske rijeke. Re}i }e se: 'O dènetlije, poljevajte ih!' Oni }e tada ponicati, bujaju}i kao {to nikne sjemenka kada bude u nanosu bujice." Jedan od prisutnih ashaba rekao je: "Poslanik, s.a.v.s., kao da je bio u pustinji" (kako je to opisao). Ovako je hadis zabiljeìo Muslim. Uzvi{eni kaè: "A one koji pred Njega do|u kao vjernici,

"A one koji pred Njega do|u kao vjernici, a koji su dobra dje a ~inili", tj. oni koji svoga Gospodara sretnu, a bili su vjernici i rije~ima i praksom,

"njih ~ekaju visoki stepeni", tj. Dènneti visokih stupnjeva, sigurnih prostorija i udobnih stanova. Ahmed prenosi od Ubadeta ibn Samita da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /155/ "Dènnet se sastoji od stotinu stupnjeva ~ija je me|usobna razdaljina kao razdaljina nebesa i Zemlje, a Firdevs je na najvi{em stupnju. Iz njega izviru ~etiri rijeke, a Ar{ se nalazi iznad njega. Kada molite Allaha, molite od Njega Firdevs." Biljeì ga i Tirmizi. U dva najpoznatija “Sahiha” naveden je hadis: /156/ "Zaista }e


stanovnici visokih stupnjeva u Dènnetu jedni druge posmatrati, kao {to vi gledate zvijezde koje nestaju u nebeskom beskraju, a sve prema njihovim me|usobnim odlikama." Prisutni upita{e: "Jesu li to, Boìji Poslani~e, poloàji pejgambera?" - "Ne, ve} su to poloàji onih koji vjeruju u Allaha, a poslanike smatraju istinom", re~e Poslanik, s.a.v.s. U "Sunenima" postoji dodatak ovom hadisu u kome se kaè: " Zaista Ebu-Bekr i Omer su u toj skupini, pa neka im je prijatno." Uzvi{eni kaè:

"Edenski vrtovi", tj. stani{ta , {to je u re~enici (ajetu) bedel za

"Ispod kojih teku rijeke, u njima }e vje~no ostati", tj. trajno boraviti. "To je nagrada za one koji se budu od grijeha o~istili", tj. koji svoje du{e o~iste od prljav{tine, pogani i mnogobo{tva, a budu slijedili Poslanika, s.a.v.s.

"I Mi objavismo Musau: 'No}u izvedi robove Moje i sa njima suhim putem kroz more pro|i, ne strahuju}i da }e te oni sti}i i da }e{ se utopiti.'" /77/ A Faraon je za njima sa vojskama svojim krenuo, pa ih je poklopilo od mora ono {to ih je poklopilo; /78/ I Faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na Put pravi izveo."/79/

Uzvi{eni obavje{tava da je Musau, a.s., naredio da

sa svojim narodom otputuje no}u jer je Faraon zabranio da narod otputuje sa Musaom, a.s. Odveo je sa sobom kompletan narod i to je Faraona èstoko naljutilo. Naredio je da se sa svih strana sakupi vojska i angaùje u traènju Izraeli}ana. Uskoro su ih na{li i gotovo sustigli, a ovi su pomislili da im nema izlaza. Musa, a.s., zastao je sa svojim narodom. Ispred njega bilo je more, a iza njega Faraon sa vojskom. Tada mu Allah, d`.{., objavljuje:

"I sa njima suhim putem kroz more pro|i, ne strahuju}i da }e te oni sti}i i da }e{ se utopiti." Musa, a.s., {tapom je svojim udario po moru i ono se rastavi, i svaki bok njegov bija{e kao veliko brdo. Izraeli}ani se nisu vi{e bojali da }e ih Faraon sti}i ili da }e biti potopljeni u moru. Uzvi{eni kaè:

"A Faraon je za njima sa vojskom svojom krenuo, pa ih je poklopilo od mora ono {to ih je poklopilo." Ovo smo ranije spominjali, {to je ve} poznato: kako su Faraon i njegova vojska

potopljeni, kako su sa njim krenuli u more, kako ih je vodio u zabludu, pa su se pogu{ili jer ih nije vodio Pravim putem. Sli~no }e se desiti na Sudnjem danu. On }e ih odvesti u Vatru, a uàsno je mjesto u koje }e biti dovedeni.

"O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja va{eg izbavili, i vama na desnoj strani Tura rok zakazali, i manu i prepelice vam slali. /80/ Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi sna{la srd`ba Moja; a koga sna|e srd`ba Moja - nastradao je. /81/ Ja }u sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra dje a ~ini, i koji zatim na Pravom putu istraje."/82/

l

Uzvi{eni spominje Svoje velike blagodati koje je

dao sinovima Israilovim i Svoju obilatu milost kada ih je spasio od njihovog neprijatelja Faraona, kao i njihovu radost zbog njegova stradanja. Oni su posmatrali kako je Faraon skupa sa svojom vojskom bio potopljen tako da se niko nije spasio, kao {to se na drugom mjestu kaè:

"A Faraonove ljude, na o~i va{e, potopili." Buharija prenosi od Ibn-Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., kada je stigao u Medinu, zatekao ìdove da poste dan A{ure. Pitao ih je za razlog, pa su rekli: "Ovo je dan u kome je Allah dao pobjedu Musau nad Faraonom." Poslanik, s.a.v.s., re~e: /157/ "Mi smo pre~i Musau, pa ga zato postite." I Muslim ga navodi u svome "Sahihu". Nakon uni{tavanja Faraona, Uzvi{eni odvodi Musaa i sinove Israilove na desnu stranu brda Tur. To je mjesto u kome je Allah, d`.{., govorio Musau, a.s., gdje je Musa molio za Allahovo, d`.{., vi|enje i gdje mu je Milostivi dao Tevrat. U me|uvremenu sinovi su Israilovi po~eli oboàvati tele, kako }emo to uskoro vidjeti kroz Allahovo, d`.{., kazivanje. Spomenuta mana slatko je koje im je sa neba spu{tano, a prepelice su ptice koje su im slijetale i koje su prema svojim potrebama jeli. Sve je to izraz Allahove, d`.{., milosti i blagodati prema njima. Zato Uzvi{eni kaè:

"Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da


vas nebi sna{la srd`ba Moja", tj. ne suprotstavljajte se mojoj naredbi pa da uzimate i ono {to vam nije potrebno, jer }u se tada rasrditi na vas. "...koga sna|e srd`ba Moja - nastradao je", tj. nesretnik je.

Uzvi{eni kaè: "Ja }u sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ~ini", tj. svako ko se Meni pokaje, prihvatit }u njegovo pokajanje bez obzira kakav grijeh imao. Rije~ Uzvi{enog: - "pokajati se" - zna~i napu{tanje onoga u ~emu se bilo, nevjerovanja, mnogobo{tva, grije{enja ili dvoli~nja{tva, a rije~ "uzvjeruje", tj. svojim srcem, i"radi dobra djela", tj. svojim organima. Rije~i: "koji na Pravom putu istraje" zna~e ko putuje putem sunneta i dèmata i drì se islama do svoje smrti, vjeruju}i da }e za to biti nagra|en od Allaha, d`.{.

"A za{to si prije naroda svoga poùrio, o Musa? /83/ "Evo idu za mnom", odgovori on, "a poùrio sam k Tebi, Gospodaru moj, da bude{ zadovoljan." /84/ "Mi smo narod tvoj, poslije tvog odlaska, u isku{enje stavili", re~eOn, "I njih je zaveo Samirija." /85/ I Musa senarodu svome vrati srdit i àlostan. "O narode moj", re~e, "zar vam Gospodar va{ nije dao lijepo obe}anje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili ho}ete da vas stigne srd`ba Gospodara va{eg, pa se zato niste dràli obe}anja koje ste mi dali!." /86/ "Nismo od svoje volje prekr{ili obe}anje koje smo ti dali", odgovori{e. "Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to pobacali." A to isto uradio je i Samirija, /87/

pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mu~e, i oni su onda rekli: "Ovo je va{ bog i Musaov bog", pa je on zaboravio." /88/ Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rije~i ne odgovara i da od njih ne moè nikakvu nevolju otkloniti niti im moè ikakvu korist pribaviti?"/89/

Nakon Faraonove propasti Musa, a.s., nastavlja

putovanje sa Izrael}anima. "Pa su nai{li na narod koji se klanjao

kipovima svojim. "O Musa", reko{e, "napravi i ti nama boga kao {to oni imaju bogove!", "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!", re~e on. "Zaista }e biti poni{teno ono {to ovi ispovijedaju i beskorisno }e im biti ono {to rade." Gospodar mu je odredio 30 pa dodao jo{ deset dana i no}i da ih uzastopno posti. On je poslije toga brzopleto poùrio do Tura a svoga brata postavio za zamjenika. Zato Uzvi{eni pita:

"A za{to si prije naroda svoga poùrio, o Musa?", "Evo idu za mnom", tj. dolaze i uskoro }e sti}i blizu Tura. "Poùrio sam k Tebi, Gospodaru moj, da bude{ zadovoljan", tj. da se pove}a Tvoje zadovoljstvo sa mnom.

"Mi smo narod tvoj poslije tvog odlazka u isku{enje doveli", re~e On, " I njih je zaveo Samirija." Uzvi{eni obavje{tava Musaa, a.s., {ta se desilo nakon njegovog odlaska. Izraeli}ani su po~eli da oboàvaju tele koje im je napravio izvjesni Samirija. Uzvi{eni kaè:

"I Musa se narodu svome vrati srdit i àlostan", tj. po{to ga je Uzvi{eni obavijestio {ta se desilo, on se na njih rasrdio i razbjesnio. Dok je on u njihovom interesu ~inio to {to je ~inio i dok je primao Tevrat u kome je njihov zakon i njihova ~ast, oni su po~eli da oboàvaju ne{to mimo Allaha, d`.{. Zbog toga se on vratio neveseo, tuàn i srdit. Van pameti je to {ta je uradio njegov narod. Pripisao je druga Allahu, d`.{., Koji im je dao tolike blagodati i toliko puta ih spasio. "O narode moj", re~e, "zar vam Gospodar va{ nije dao lijepo obe}anje", tj. preko mene i zar se niste osvjedo~ili da vam je pomogao protiv va{eg neprijatelja i dao vam pobjedu nad njim, kao i tolike druge blagodati. "Zar vam se vrijeme oduljilo?", tj. zar ste zaboravili Njegove pro{le blagodati i proteklo vrijeme.

"Ho}ete li da vas stigne srd`ba Gospodara va{eg", tj. vi èlite da se to desi, "pa se zato niste dràli obe}anja koje ste mi dali", "Oni reko{e: "Mi nismo od svoje volje prekr{ili dato ti obe}anje", tj. po svom slobodnom izboru.

"Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim", ovim oni izraàvaju ustezanje od zabranjenog nakita {to su ga pozajmili od Kopta kada su napu{tali Egipat.


"Pa smo to pobacali. "A to je isto uradio i Samirija, pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mu~e." Ibn-Abbas kaè da je Harun, a.s., naredio da se sav nakit sakupi i pobaca u jednu jamu sa vatrom i tako pretvori u jedinstvenu gromadu, pa da Musa, kada se vrati, sa tim uradi {ta ho}e. Nai{ao je Samirija i tamo bacio {aku zemlje koju je uzeo sa traga Izaslanika, Dìbrila, koji je Izraeli}ane preveo preko mora. Harun, a.s., mu u tom momentu re~e: "Za{to ne baci{ to iz svoje ruke?" , a Samirija je cijelo vrijeme drào zemlju u {aci, na {to mu on odgovori: "Bacit }u ga pod uslovom da moli{ Allaha da od ovoga stvori {to ja èlim." Dok je Harun, a.s., ~inio dovu, Samirija je bacaju}i rekao: "Ho}u da postane tele!", {to se i desilo. Postalo je {uplje tele, bez du{e i glasa. Ibn-Abbas kaè: "Tako mi Allaha, ono uop}e nije imalo glasa, ve} mu je vazduh sa stra`njeg dijela prolazio i izlazio na usta {to je proizvodilo zvuk." "Oni reko{e", tj. zalutali Izraeli}ani koji su stavljeni na ku{nju i koji su oboàvali tele: "Ovo je va{ i Musaov bog." Prihvatili su ga i zavoljeli iznad svega drugog. "...pa je on zaboravio", tj. Samirija je napustio i ostavio islam. Uzvi{eni ih opovrgava kore}i ih i obja{njavaju}i im njihovu sramotu i maloumnost:

"Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rije~i ne odgovara i da od njih ne moè nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?", tj. zar ne vide da im tele ne odgovara kada ga {to pitaju ili mu {to govore, ne moè im na{tetiti, a ni koristiti, ni na ovom, a ni na drugom svijetu. Ukratko re~eno, ove neznalice odrekle su se nakita Kopta i pobacale ga, a on je svakako tu|i, ali su po~eli oboàvati tele. Sustegli su se od bezna~ajnog da bi potom uradili krupan grijeh.

A njima je Harun jo{ prije govorio: "O narodemoj, vi ste njime samo u isku{enje dovedeni; Gospodar va{ je Svemilosni, zato slijedite mene i slu{ajte nare|enje moje." /90/ "Mi }emo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa'" reko{e oni./91/

Uzvi{eni obavje{tava kako im je Harun, a.s.,

zabranjivao da oboàvaju tele, stavljaju}i im na znanje da je to samo ku{nja, a da je njihov Gospodar Svemilosni, Koji je sve stvorio.

"Zato slijedite mene i slu{ajte nare|enje moje", tj. radite ono {to vam naredim a ostavite ono {to vam zabranim.

"'Mi }emo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa', odgovorili su oni", tj. mi ne}emo

napustiti njegovo oboàvanje dok ne ~ujemo {ta }e nam Musa o tome re}i. Suprotstavili su se Harunu, a.s., sa njim se sukobili i gotovo ga ubili.

"O Harune",, povika Musa- "[ta te je sprije~ilo, kad si ih vidio da su zalutali, /92/ da za mnom nisi po{ao? Za{to nisi nare|enje moje poslu{ao?" /93/ "O sine moje majke", re~e Harun - "ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se pla{io da ti ne rekne{: 'Razdor si me|u sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao.'"/94/

Uzvi{eni obavje{tava da je Musa, a.s., kada se

vratio svome narodu i zatekao u {irku, bacio plo~e koje je drào u ruci i jako se naljutio. Pograbio je svoga brata za glavu i po~eo je tresti, prekoravaju}i ga:

"[ta te je sprije~ilo, kada si ih vidio da su zalutali, da za mnom nisi po{ao?", tj. da me obavijesti{ o smutnji.

"Za{to nisi moje nare|enje poslu{ao?", tj. ono koje sam ti dao, a to su rije~i:

"Zastupaj me u narodu mome i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci."

"O sine moje majke", obra}a mu se nje`no spominju}i majku. Oni su bra}a od istih roditelja, spominjanje samo majke nje`nije je i ja~e izraàva milost i naklonost, pa mu radi toga kaè:

"O sine moje majke, ne hvataj me za bradu i za kosu moju." "Ja sam se pla{io..." Ovdje se Harun, a.s., opravdava Musau, a.s., navode}i razlog ka{njenja koji ga je omeo u dostavljanju vijesti o onome {ta se u me|uvremenu desilo. Bojao sam se da krenem za tobom i da te obavijestim, jer bi mi rekao: Za{to si ih same ostavio,

"i razdor me|u sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao", tj. nisi ispunio moje nare|enje, a ja sam te postavio da me zastupa{ u mom narodu. Ibn-Abbas kaè da je Harun, a.s., bio pun po{tovanja prema Musau, a.s., i da mu je bio pokoran.


"A {ta si ti to htio, o Samirija?", upita Musa. /95/ "Ja sam vidio ono {to oni nisu vidjeli", odgovori on, "pa sam {aku zemlje sa traga Izaslanikova uzeo i to bacio, i, eto, tako mi to uljep{a moja du{a." /96/ "E onda se gubi!", re~e Musa, "~itavog svog ìvota }e{ govoriti: 'Nema doticanja!', a ~eka te jo{ i odre|eni âs koji te ne}e mimoi}i. Pogledaj samo ovoga tvog 'boga' kojem si se klanjao: mi }emo ga sigurno spaliti i po moru mu prah rasuti. /97/ Va{ bog je, Allah, drugog boga osim Njega nema! On sve zna."/98/

Musa je upitao Samiriju: "A {ta si ti to hito, o

Samirija?", tj. {ta te navelo da to uradi{? Muhammed ibn Ishak kaè da je Ibn- Abbas rekao: "Samirija je potjecao iz naroda koji oboàva kravu, pa je zajedno sa Izraeli}anima primio islam, a njegovo pravo ime je Musa ibn Zufer." "Rekao je", tj. Samirija,

"Vidio sam ono {to oni nisu vidjeli", tj. vidio sam Dìbrila kada je do{ao da uni{ti Faraona,

"pa sam uzeo {aku zemlje sa traga Izaslanikova", tj. sa traga njegovog konja. Ovako to obja{njava ve}ina komentatora. "Pa sam to bacio." Ibn-Ebu- Hatim kaè da je Ikrime rekao: "Kada je Samirija ugledao izaslanika, palo mu je na um: 'Ako uzme{ {aku zemlje sa traga onoga konja, zatim to baci{ i rekne{: 'Budi!'", to }e i biti.' bacio je {aku zemlje i rekao: 'Budi!', pa je postalo tele koje je davalo glas kao da mu~e."

"I, eto, tako mi to uljep{a moja du{a", tj. to mi je uljep{ala moja du{a i dopalo joj se. Musa, a.s., mu re~e:

"Gubi se! îtavog ìvota }e{ govoriti: 'Nema doticanja!'", tj. po{to si ti dotakao i uzeo ono {to nisi smio, a to je zemlja sa traga Izaslanika, na dunjaluku }e{ imati za kaznu da stalno ponavlja{: "Nema doticanja!”, tj. ne}e{ doticati ljude, a ni oni tebe.

"A ~eka te jo{ i odre|eni âs", tj. Sudnji dan, "koji te ne}e mimoi}i", tj. ne moè{ ga izbje}i.

"Pogledaj samo ovoga svoga 'boga'" "kome si se klanjao", tj. kome si ibadet ~inio - to je samo tele. "Mi }emo ga sigurno spaliti." Ibn-Abbas kaè da ga je Musa, a.s., samljeo brusom i bacio u vatru.

"I po moru mu prah rasuti", tj. sa obale mora. "Va{ bog je - Allah, drugog boga, osim

Njega nema! On sve zna!" Musa, a.s., im je rekao: "Ovo nije va{ bog, jer va{ Bog je Allah, d`.{., drugog boga osim Njega nema. Niko ne zasluùje da mu se robuje osim Njega, d`.{. Nema potrebe da se nekome drugom ibadet ~ini osim Njemu. Sve o Njemu ovisi i svi su Njegovi robovi."

"On sve zna", Rije~ je u akuzativu jer je u re~enici ”temjiz" tj. On sve zna i Svojim znanjem sve obuhvata, zna brojenost svega, nije Mu skrivena ni jedna trunka. Ni jedan list ne otpadne a da On za njega ne zna.

j

i

"I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onome {to je ve} pro{lo i dali smo ti od Nas Opomenu. /99/ Ko se od nje okrene, na Sudnjem danu }e doista te{ko breme ponijeti; /100/ vje~no }e tako ostati, a jeziv tovar }e im na Sudnjem danu biti."/101/

Uzvi{eni upotpunjuje svoje kazivanje o Musau,

a.s., svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., pa mu kaè: "I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onome {to je ve} pro{lo", tj. kazujemo ti vijesti iz pro{losti,

"I dali smo ti od Nas Opomenu”, tj. Kur'an u kome nema laì; sli~na knjiga nije data nijednom poslaniku, potpunija, sadràjnija, sa vi{e informacija o pro{losti i onome {ta se zbilo, o onome {to }e biti i on je zadnja objava ljudima.

"Ko se od nje okrene", tj. ko Kur'an bude poricao i ne bude ga slijedio i bude traìo drugu uputu, "na Sudnjem danu }e doista te{ko breme poni eti", tj. grijeh. Ovo se odnosi na svakoga do koga do|e poruka Kur'ana. On mu je opomena i poziv, pa ko ga prihvati, na Pravom je putu, a ko ga napusti, zalutao je i nesretan na dunjaluku, a Vatra mu je zagarantovana na ahiretu. "...tako }e vje~no ostati", tj. ne moè se spasiti od no{enja toga tereta. "A jez v }e im tovar na


Sudnjem danu biti", tj. jeziv je tovar koji budu nosili.

Na Dan kada }e se u rog puhnuti - Toga Dana }emo nevjernike modre sakupiti, /102/ i jedan drugom }e tiho govoriti: "Niste ostali vi{e od deset dana." /103/ Mi dobro znamo o ~emu }e oni govoriti kad najrazboritiji izme|u njih rekne: '"stali ste samo dan jedan."/104/

Kada je Poslaniko, s.a.v.s., upitan za Sur (Rog), odgovorio je: /158/: "To je rog u koji }e se puhnuti", a Ebu Hurejre prenosi : /159/: "To je veliki rog ~iji je opseg koliko nebesa i Zemlja, a Israfil je zaduèn da u njega pu{e."

"Toga dana }emo nevjernike modre sakupiti", tj. modrih o~iju zbog èstine uàsa. "I jedan drugom }e tiho govoriti", tj. tajno {aptati,

"Niste ostali vi{e od deset dana", tj. na dunjaluku.

"Mi dobro znamo o ~emu oni govore", tj. dok {apu}u me|usobno,

"kad najrazboritiji izme|u njih rekne", tj. onaj najpotpunije pameti me|u njima. "Ostali ste samo jedan dan", jer }e na Sudnjem danu duìna trajanja dunjaluka izgledati kratka kao jedan dan. Iako se godine, vrijeme i stolje}a smjenjuju, dunjaluk }e ipak izgledati kao jedan dan, kako Uzvi{eni kaè:

"A koliko ste godina na Zemlji proveli?" "Proveli smo dan ili dio dana", odgovorit }e, "pitaj one koji su brojali." "Pa da, kratko ste proveli", re}i }e On, "da ste samo znali."

A pitaju te o planinama, pa ti reci: "Gospodar moj }e ih u prah pretvoriti i zasuti, /105/ a

mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti, /106/ ni udubina ni uzvisina na Zemlji ne}e{ vidjeti. /107/ Toga dana }e se oni glasniku odazvati, od koga odstupanja nema i pred Svemilosnim }e se glasovi sti{ati i ti }e{ samo {apat ~uti."/108/

Uzvi{eni kaè: "A pitaju te o planinama", tj.

da li }e ostati ili }e ih nestati kada bude Smak svijeta? "Pa ti reci: 'Gospodar moj }e ih u prah pretvoriti i zasuti'", tj. uklonit }e ih sa njihovih mjesta i zbrisati. "Ostavit }e je", tj. Zemlju,

"ravnom ledinom", tj. jednom ravnicom. Rije~ zna~i "zaravnjenom zemljom", a rije~ poja~ava i isti~e isto zna~enje.

"Ni udubina ni uzvisina na Zemlji ne}e{ vidjeti", tj. na Zemlji ne}e{ vidjeti ni nizina ni planina. Ovako tuma~i Ibn-Abbas i u~enjaci prvih generacija.

"Toga dana }e se oni glasniku odazvati, od koga odstupanja nema", tj. kada vide uàse Sudnjeg dana, odazvat }e se pokorno glasniku i kada ih pozove, oni }e mu ùrno i}i. Da su mu se odazvali na dunjaluku, koristilo bi im, a ovo odazivanje im ne}e koristiti, kao {to Uzvi{eni kaè:

"Ponizno }e se odazvati glasniku", ùre}i mu, "od koga odstupanja nema", tj. ne mogu to izbje}i.

"Glasovi }e se pred Svemilosnim sti{ati." Ibn-Abbas kaè da }e se smiriti. "I ti }e{ samo {apat ~uti", tj. tihi glas, a kora~at }e se smireno i ponizno.

Toga dana }e biti od koristi zauzimanje samo onoga kome Svemilosni dopusti i ~ijim rije~ima je zadovoljan. /109/ On zna {ta su radili i {ta ih ~eka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti. /110/ Lica }e se @ivom i Vje~nom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim smatrao, svaku nadu }e izgubiti, /111/ a onaj ko je dobra djela ~inio, a vjernik je bio, ne}e se nepravde ni zakidanja nagrade pla{iti."/112/


Uzvi{eni kaè: "Toga dana", tj. Sudnjeg dana,

"}e biti od koristi zauzimanje", tj. kod Njega, "samo za onoga kome Svemilosni dopusti

i ~ijim je rije~ima zadovoljan." Tako Uzvi{eni kaè:

"Na dan kada Dìbril i meleki budu u redove poredani, kad }e samo onaj kome Svemilosni dozvoli govoriti, a istinu }e re}i." Navodi se sahih-hadis Poslanika, s.a.v.s., a on je predvodnik potomaka Ademovih a.s., i naj~asnije Allahovo, d`.{., stvorenje /160/: "Do}i }u pod Ar{ i pasti Allahu na sed`du. Bit }u do~ekan pohvalom koju vam ne mogu re}i i dat }e mi to {to }e mi dati, a zatim re}i: 'O Muhammede, podigni glavu, zamoli - dat }e ti se, ~ini {efa'at - bit }e ti prihva}en. Bit }e mi data jedna skupina i uvest }u je u Dènnet, pa }u se ponovo vratiti." Ovo je, kaè ravija, ponovio ~etiri puta, salavat i selam njemu i ostalim poslanicima. Uzvi{eni kaè:

"On zna {ta su radili i {ta ih ~eka", tj. On svojim znanjem obuhvata sve stvoreno, "a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti." Ovo je sli~no Njegovim rije~ima:

"Oni znaju samo onoliko koliko On èli. "Lica }e se @ivom i Vje~nom pokoriti", tj.

poniziti i pokoriti. Stvorenja }e se predati Silnom i @ivom, Koji ne}e umrijeti, Vje~nom, Koji ne spava i Koji sve uzdràva, i Njim i Njegovom pomo}u sve biti{e.

"Onaj koji Mu je druge ravnim smatrao svaku nadu }e izgubiti", tj. na Sudnjem danu. Allah, d`.{., }e ispuniti sva~ije potraìvanje i dati mu njegovo pravo, tako da }e ~ak i {ukava ovca uzeti svoje potraìvanje od rogate. Sahih-hadis glasi: /161/ "ûvajte se nasilja, jer }e ono biti tama na Sudnjem danu. Najve}e razo~arenje je sresti se sa Allahom u~iniv{i mu {irk." Zaista je Allah rekao:

"Doista je {irk ogromno nasilje." Uzvi{eni kaè:

"Onaj ko je dobra djela ~inio, a vjernik je bio, ne}e se nepravde ni zakidanja nagrade pla{iti." Nakon {to je Uzvi{eni spomenuo silnike i prijetnju njima, On hvali bogobojazne i njihov status. Ne}e im se u~initi nepravda a niti }e im se umanjiti nagrada, tj. njihova se lo{a djela ne}e pove}ati, a ni dobra umanjiti.

i

"I, eto, tako Mi Kur'an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu prijetnje ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslu{nost pobudio. /113/ Neka je uzvi{en Allah, Vladar Istiniti! I ne ùri s ~itanjem Kur'ana prije nego {to ti se objavljivanje njegovo ne zavr{i, i reci: "Gospodaru moj, Ti znanje moje pove}aj!"/114/

Uzvi{eni kaè: S obzirom da }e Dan povratka i

nadoknade za dobro i zlo neminovno do}i, Mi Kur'an objavljujemo kao radost i opomenu na jasnom i ~istom arapskom jeziku u kome nema zbrke niti zamr{enosti, "i u njemu prijetnje ponavljamo da bi se oni grijeha klonili", tj. da bi ostavili grije{enje, zabranjeno i bestidno,

"ili da bi ih na poslu{nost pobudio", tj. na pokornost i vr{enje dobrih djela. "Neka je uzvi{en Allah, Vladar Istiniti!", tj. îst je i visoko iznad svega Vladar Istiniti u svom obe}anju, prijetnji, slanju poslanika, Dènnetu, Dèhennemu, a sve {to je od Njega - istina je. Po svojoj pravdi, Allah, d`.{., ne}e kazniti nikoga prije opomene, slanja poslanika i mogu}nost pravdanja, tako da niko ne}e imati primjedbe ni sumnje. Uzvi{eni kaè:

"I ne ùri s ~itanjem Kur'ana prije nego {to ti se objavljivanje njegovo zavr{i", kao {to su Njegove rije~i:

"Ne izgovaraj Kur'an jez kom svojim da bi ga {to prije zapamtio. Mi smo du`ni da ga saberemo da bi ga ti ~itao. A kada ga ~itamo, ti prati ~itanje njegovo, a poslije, Mi smo du`ni da ga objasnimo." U Ovoj suri Uzvi{eni kaè: "I ne ùri sa ~itanjem Kur'ana prije nego {to ti se objavljivanje njegovo zavr{i", tj. ti {uti, pa kada ti melek zavr{i njegovo ~itanje, onda ti ~itaj.

"I reci: 'Gospodaru moj, Ti znanje moje pove}aj!'", tj. Ti mi od Sebe pove}aj, dodaj i pro{iri znanje. U hadisu se kaè: /162/ "Zaista je Allah nastavljao i dodavao objavu svome Poslaniku tako da je na dan njegove smrti ona bila najobimnija." Ibn-Madè prenosi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /163/ "Boè moj, okoristi me onim ~emu me pou~i{, a pou~i me onome {to }e mi koristiti i pove~aj mi znanje. Allah je hvaljen u svakom stanju." Bezzar prenosi dodatak ovom hadisu: /164/


"Traìm za{titu kod Allaha od stanja stanovnika Vatre."

A Adema smo jo{ prije obavezali, pa on zaboravi i ne na|osmo kod njega odlu~nosti!" /115/ A kad smo melekima rekli: "Poklonite se Ademu", svi su se oni poklonili, samo Iblis nije htio. /116/ "O Ademe!", rekli smo, "ovo je zaista neprijatelj tebi i tvojoj èni, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok va{em izlasku iz Dènneta, pa da se onda mu~i{. /117/ U njemu ne}e{ ni ogladnjeti ni go biti, /118/ u njemu ne}e{ ni oèdnjeti, ni ègu osjetiti." /119/ Ali {ejtan mu po~e bajati i govoriti: "O Ademe, ho}e{ li da ti pokaèm drvo besmrtnosti i carstvo koje ne}e nestati?" /120/ I njih dvoje pojedo{e s njega i ukaza{e im se stidna mjesta njihova pa po~e{e po njima li{}e dènetsko stavljati, tako Adem nije Gospodara svoga poslu{ao i s puta je skrenuo. /121/ Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom u~inio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio."/122/

Ibn Ebu-Hatim kaè da je Ibn-Abbas rekao:

"ôvjek je nazvan insanom jer se bio obavezao pa to zaboravio."449

Uzvi{eni kaè: "A kada smo melekima rekli: 'Poklonite se Ademu.'" Uzvi{eni spominje vrijednost i plemenitost kojima je odlikovao Adema, a.s., nad ostalim stvorenjima.

"Svi su se oni poklonili samo Iblis nije htio", tj. odbio je i uzoholio se.

"O Ademe ", rekli smo, "Ovaj je, zaista, neprijatelj tebi i tvojoj èni", tj. hazreti Havi,

!

449 Vjerovatno Ibn-Abbas smatra da je riječ "insan" izvedena od glagola "nesije".

"zato ne dozvoli da on bude uzrok va{em izlasku iz Dènneta, pa da se onda mu~i{", tj. pazi se da on ne bude uzrok tvoga izlaska iz Dènneta, pa da se poslije mu~i{ oko opskrbe, a ovdje ìvi{ rasko{no u zadovoljstvu bez obaveza i naprezanja.

"U njemu ne}e{ ogladnjeti ni go biti". Ovdje je Uzvi{eni sastavio glad i golotinju, jer je glad unutarnje, a golotinja vanjsko poniènje.

"U njemu ne}e{ oèdnjeti, ni ègu osjetiti." Ovo dvoje je tako|er, blisko, jer je è| unutarnja, a èga vanjska vru}ina. Uzvi{eni kaè:

"Ali {ejtan mu po~e bajati i govoriti: 'O Ademe, ho}e{ li da ti pokaèm drvo besmrtnosti i carstvo koje ne}e nestati?'" Ovo smo ranije spominjali:

"I zaklinja{e im se: 'Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!'" Rekli smo da im je Allah, d`.{., bio zabranio da se primi~u odre|enom drvetu u Dènnetu, ali ih Iblis nije napu{tao dok ga nisu okusili.

"I njih dvoje pojedo{e s njega i ukaza{e im se stidna mjesta njihova", tj. njihova sramotna mjesta, kao kazna zbog kr{enja Allahove, d`.{., naredbe i pokoravanja {ejtanovom nagovaranju.

"Pa po~e{e po njima li{}e dènetsko stavljati", tj. trgati dènetsko li{}e i stavljati ga preko svojih sramotnih mjesta.

"Tako Adem nije Gospodara svoga poslu{ao i s Puta je skrenuo. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom u~inio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio" ( tj. Gospodar njegov ga je odabrao, a zatim njega i njegovu ènu pou~io kako }e tevbu ~initi:

"Gospodaru na{", reko{e oni, "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprosti{ i ne smiluje{ nam se, sigurno }emo biti izgubljeni." To je ono {to je Adem, a.s., primio od svog Gospodara, kako Uzvi{eni kaè:

"I Adem primi neke rije~i od Gospodara

svoga, pa mu On oprosti; On doista, prima pokajanje, On je milostiv")450 Buharija biljeì od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /165/ "Raspravljao se Musa, a.s., sa Ademom, a.s., pa mu je rekao: 'Ti si onaj {to je ljude izveo iz Dènneta, pa se sada mu~e?' Adem, a.s., mu odgovori: 'O Musa, ti si onaj {to te Allah odabrao, odlikovao poslanstvom i u~inio svojim sagovornikom. Optuùje{ me za ono {to je Allah propisao i odredio prije nego {to me je stvorio.'" Poslanik, s.a.v.s., zatim, re~e: "Pa je pobijedio Adem Musaa." Hadis je pored "Sahiha" zabiljeèn i u "Musnedima".

450 Izme|u dvije zagrade je moj komentar, a ne Ibn-Kesirov.


"Iz azite iz njega svi", re~e On, "jedni drugima }ete neprijatelji biti! Od Mene }e vam uputa dolaz ti, i onaj ko bude slijedio Uputu Moju ne}e zalutati i ne}e nesre}an biti. /123/ A onaj ko se okrene od Opomene Moje, taj }e te{kim ìvotom ìvjeti i na Sudnjem danu }emo ga slijepim oìviti." /124/ "Gospodaru moj", re}i }e, "za{to si me slijepa oìvio kad sam vid imao?" /125/ "Evo za{to", re}i }e On. "Dokaz na{i su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa }e{ danas ti isto tako biti zaboravljen."/126/

l i

i

,

Uzvi{eni kaè Ademu, a.s., Havi i Iblisu: "Izlazite iz

njega svi, tj. iz Dènneta, o ~emu smo op{irno govorili u komentaru sure "El-Bekara". "Jedni drugima }ete neprijatelji biti!", tj. Adem, a.s., i njegovo potomstvo sa jedne a Iblis i njegovo potomstvo, sa druge strane.

"Od Mene }e vam Uputa dolaziti." Ebu-Alije kaè da su to Vjerovjesnici, Poslanici i objave.

"Onaj ko bude slijedio uputu Moju, ne}e zalutati i ne}e nesre}an biti." Ibn-Abbas kaè da ne}e zalutati na dunjaluku i ne}e biti nesre}an na ahiretu.

"Onaj ko se okrene od Opomene Moje", tj. suprotno se pona{a od Naredbe Moje koju sam objavio svome Poslaniku, s.a.v.s., i zaboravi je, a prihvati ne{to drugo kao uputu,

"te{kim ìvotom }e ìvjeti", tj. na dunjaluku, jer ne}e biti smiren i {irokogrudan. Grudi }e mu biti stije{njenje u njegovoj zabludi. Dok bude koristio dunjalu~ke blagodati, njegovo srce ne}e imati ~isto uvjerenje i uputu. Trajno }e biti uzrujan, zbunjen i sumnji~av, a poslije ga ~eka kazna u kaburu. Bezzar biljeì od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., za rije~i Uzvi{enog: "Taj }e te{kim ìvotom ìvjeti", rekao: /166/ "Teàk ìvot }e imati onaj za koga je Allah rekao da }e na njega pustiti 99 zmija, koje }e gristi njegovo meso do Sudnjeg dana."

"I na Sudnjem danu }emo ga slijepim proìviti." Ikrime kaè: Slijepim za sve osim Dèhennema. Mogu}e je da se ovdje misli sakupljanje i oìvljavanje u Vatri slijepih o~iju i srca , jer Uzvi{eni kaè:

"Mi }emo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute slijepe, nijeme i gluhe; boravi{te njihovo bit }e Dèhennem." Oni }e tada upitati:

"Gospodaru moj, za{to si me slijepa oìvio kad sam vid imao?", tj. na dunjaluku.

"Evo za{to", re}i }e On. "Dokazi na{i su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa }e{ danas ti isto tako biti zaboravljen", tj. po{to si odbacio Allahove, d`.{., ajete i prema njima se ponio kao da te se ne ti~u, a bili su ti saop}eni, pa zaboravio i zapostavio, i Mi }emo sada postupiti prema tebi kao prema zaboravljenom.

"Sada }emo Mi njih zaboraviti, zato {to su zaboravili da }e na ovaj Dan pred Nama stajati." Naknada je prema vrsti djela. Ova se prijetnja ne odnosi na one koji zaborave dijelove Kur'anskog teksta, njegovo prou~avanje i primjenu. Za zaboravljanje teksta Kur'ana druga~ija je prijetnja. Ahmed biljeì od Sa'da ibn Ubade da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /167/ "Ko u~i Kur'an pa ga zaboravi, srest }e Allaha, d`.{, na Dan kad Ga sretne, bolestan od lepre."

"I tako }emo Mi kazniti sve one koji se pohotama previ{e odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bit }e, uistinu, bolnija i vje~na."/127/

Uzvi{eni kaè da }e ovako kazniti one koji

pretjeraju i pori~u Allahove, d`.{., dokaze i na ovom i na budu}em svijetu:

"Oni }e se u ìvotu na ovom svijetu mu~iti, ali }e patnja na onom svijetu sigurno teà biti, od Allaha ih niko ne}e odbraniti." Zato Uzvi{eni kaè: "A patnja na onom svijetu bit }e, uistinu, bolnija i vje~na", tj. bolnija od dunjalu~ke i trajnija, jer }e u njoj vje~no ostati. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /168/ "Dunjalu~ka kazna lak{a je od ahiretske." Ovo je rekao bra~nim drugovima koji su na sebe prizvali Allahovo proklestvo zbog toga {to je jedan od njih optuìo drugog za preljubu.


"Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih uni{tili, onih po ~ijim nastambama oni hode! To su, zaista, dokazi za ljude pametne. /128/ I da nije prije izre~ene rije~i Gospodara tvoga, kazna bi ve} bila neminovna. /129/ Zato otrpi njihove rije~i i Gospodara svoga slavi, zahvaljuju}i Mu, prijeizlaska Sunca i prije zalaska njegova, i slavi Ga u no}nim ~asovima, i na krajevima dana, da bi bio zadovoljan."/130/

Uzvi{eni kaè: "Zar im nije poznato", tj. onima

{to pori~u to {to si im donio, o Muhammede, koliko smo Mi nevjerni~kih naroda uni{tili prije njih, koji su nestali pa im se ne zna ni porijeklo ni trag, a sami su svjedoci njihovih ru{evina koje su naslijedili i po kojima hodaju.

"To su, zaista, dokazi za ljude pametne", tj. za one koji imaju zdrave pameti i ispravne rezone.

"I da nije ranije izre~ene rije~i Gospodara tvoga, kazna bi ve} bila neminovna", tj. da nije Allahove, d`.{., rije~i koje je ranije izrekao, a to je da ne}e nikoga kazniti prije uspostavljanja dokaza protiv njega, kazna bi im bila neminovna na ovom svijetu i nenadno bi do{la. Ve} je odre|eno da budu ka`njeni na ahiretu u ta~no odre|eno vrijeme. Zato Uzvi{eni kaè svome Poslaniku, s.a.v.s., tje{e}i ga i hrabre}i:

"Zato otrpi njihove rije~i", tj. njihovo poricanje,

" I Gospodara svoga slavi, zahvaljuju}i Mu, prije izlaska Sunca", tj. obavljaj sabah-namaz,

"i prije zalaska njegova", tj. ak{am-namaz. Dèrir ibn Abdullah el-Bedèli, kao sahih-biljeì: "Sjedili smo kod Poslanika, s.a.v.s., pa je pogledao mjesec u no}i kada je bio pun , a zatim rekao: /169/ 'Zaista }ete vidjeti svoga Gospodara kao {to gledate ovaj mjesec. Ne}e vas od vi|enja Njegovog ni{ta zakloniti, pa ako moète da ne budete sprije~eni da ne klanjate prije izlaska i zalaska Sunca, to ~inite." Poslanik, s.a.v.s., citirao je gore navedeni ajet. Uzv{eni kaè:

"I obavljaj ga u no}nim ~asovima", tj. no}ni namaz, a neki smatraju da se odnosi na ak{am i jaciju, "I krajevima dana", tj. na po~etku i kraju no}i, "da bi bio zadovoljan." Sli~ne su i rije~i Uzvi{enog: "Gospodar tvoj }e tebi sigurno dati, pa }e{

zadovoljan biti." U "Sahihu" stoji: /170/ "Uzvi{eni Allah }e re}i: 'O dènetlije!' Oni }e re}i: 'Odazivamo ti se Gospodaru na{.' On }e upitati: 'Jeste li zadovoljni?' Odgovorit }e: 'Kako da ne budemo zadovoljni kada si nam dao ono {to nisi dao ni jednom svom stvorenju.' On }e re}i: 'Dat }u vam vrednije od toga.' 'A {ta je to vrednije?', upitat }e oni. On }e re}i: 'Darovat }u vam Svoje zadovoljstvo, nakon ~ega se na vas ne}u nikada srditi.'" U drugom hadisu stoji: /171/ "'O dènetlije, vi kod Allaha imate jedno obe}anje i On ho}e da vam ga ispuni.' Oni }e re}i: 'A {ta je to?' 'Zar nam nije prosvjetlio lice, u~inio te{kim tezulje, za{titio nas od Vatre i uveo u Dènnet.' Tada }e On ukloniti zastor i oni }e Ga gledati. Tako mi Allaha, ni{ta im hairnije ne}e biti dato od gledanja u Njega, a to je dodatna nagrada."

I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao uìtak raznim sortama nevjernika pruàmo, da ih time na ku{nju stavimo, a opskrba Gospodara tvoga bolja je i vje~na. /131/ Naredi porodici svojoj da obavljaju namaz i ustraj u tome! Mi ne traìmo od tebe opskrbu, Mi tebe opskrbljujemo! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili ~eka lijep svr{etak."/132/

Uzvi{eni kaè svom Poslaniku Muhammedu,

s.a.v.s.: Ti ne gledaj na one {to u rasko{i ìve i na blagodati u kojima se nalaze. Sve su to prolazni ukrasi kojima ih ku{amo. Malo je Mojih zahvalnih robova. Ja sam tebi dao ne{to bolje. Kao {to Uzvi{eni kaè na drugom mjestu:

"Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur'an veli~anstveni ti objavljujemo. Ne pruàj pogled svoj na ono {to Mi dajemo na uìvanje nekima od njih." Sli~no je ono {to je Allah, d`.{., obe}ao Svome Poslaniku na ahiretu, {to je bezgrani~no i veli~anstveno i {to se ne moè opisati. Uzvi{eni kaè: "A opskrba Gospodara tvoga bolja je i vje~na." U sahih hadisu stoji da je: /172/ "U{ao Omer ibn Hattab kod Poslanika, s.a.v.s., na ~ardak u


momentu kada se Poslanik, s.a.v.s., bio odvojio od svojih èna i zakleo na povla~enje od njih, i zatekao ga oslonjenog na hasuri od palminog li{}a, gdje osim obje{ene raspuknute posude nije bilo vi{e ni{ta. Omer se rasplakao, pa ga Poslanik, s.a.v.s., upita: 'Za{to pla~e{ Omere?' On odgovori: 'Boìji Poslani~e, Kisra i Kajsar imaju toliko toga, a ti si Allahovo najodabranije stvorenje?' Poslanik, s.a.v.s., re~e: 'Zar ti sumnja{ u mene, o Omere? To je narod kome je Allah ubrzao ugodnosti dunjalu~kog ìvota.'" Poslanik, s.a.v.s., od svih je ljudi najmanje koristio dunjalu~ke blagodati, mada je za to imao mogu}nosti. Kada bi mu do{la neka dunjalu~ka dobra, dijelio ih je i desno i lijevo Boìjim robovima i ni{ta sebi nije ostavljao za sutra. Uzvi{eni kaè:

"Naredi porodici svojoj da namaz obavljaju i ustraj u tome", tj. spa{avaj ih od Allahove, d`.{., kazne klanjanjem namaza i ustrajavanju na tom putu, kao {to Uzvi{eni kaè:

"O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice ~uvajte od Vatre." Uzvi{eni kaè: "Mi ne traìmo od tebe opskrbu, Mi tebe opskrbljujemo", tj. ako bude{ klanjao, dolazit }e ti opskrba odakle se ne nada{. Ibn-Ebu-Hatim prenosi od Sabita koji kaè: "Kada bi Poslanika, s.a.v.s., zadesila oskudica, pozvao bi svoje uku}ane: /173/ 'O ~eljadi moja, klanjajte, klanjajte!'" Sabit kaè: "Kada bi poslanike pogodilo ne{to, traìli su pomo} u namazu." Tirmizi i Ibn-Madè prenosi od Ebu-Hurejrea, koji kaè: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /174/ 'Uzvi{eni Allah kaè: 'O ~ovje~e, posveti se robovanju Meni, pa }u ti grudi napuniti bogatstvom i ukloniti siroma{tvo, u protivnom, grudi }u ti ispuniti zauzeto{}u i ne}u ti ukloniti siroma{tvo.''" Uzvi{eni kaè: "A samo one koji se budu bojali i grijehe klonili ~eka lijep svr{etak", tj. lijep zavr{etak na ovom i budu}em svijetu, a to je Dènnet za bogobojazne. U sahih-hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaè: /175/ "Sanjao sam da se nalazimo u ku}i Ukbeta ibn Rafia i da su nam od Ibnu-Taba donesene svjeè datule (rutab), pa sam shvatio da }emo uspjeti na ovom svijetu i ostvariti pobjedu te da je na{a vjera potpuna i uspje{na."

Mnogobo{ci govore: "Za{to nam ne donese kakvo ~udo od Gospodara svoga?" A zar mi ne dolazi obja{njenje o onome {to ima u prija{njim listovima?" /133/ A da smo ih kakvom kaznom prije njega uni{tili, sigurno bi rekli: "Gospodaru na{, za{to nam nisi poslanika poslao, pa bismo rije~i Tvoje slijedili prije nego {to smo uni{teni i osramo}eni postali." /134/ Reci: "Svako o~ekuje, pa ~ekajte i vi, a sigurno }ete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na Pravom putu."/135/

Uzvi{eni obavje{tava da su nevjernici rekli: "Za{to nam", tj. neka nam Muhammed donese

dokaz od svoga Gospodara ili znak kojim }e dokazati svoju tvrdnju da je on Boìji poslanik. Uzvi{eni kaè:

"A zar mi ne dolazi obja{njenje u onome {to ima u prija{njim listovima?", tj. zar oni ne vide da Kur'an ~asni izvje{tava o proteklim generacijama i {ta se u pro{losti desilo, mada je poslanik nepismen, ne pi{e i ne ~ita, niti u~i od sljedbenika Knjige. Zaista je Kur'an dominantan nad ranijim Knjigama, potvr|uje sve {to je u njima vjerodostojno, a uklanja la`, pogre{ke koje su u njih uba~ene. U sahih-hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaè: /176/ "Svakom su poslaniku objavljivani ajeti u koje su ljudi vjerovali, a meni je data Objava, koju je objavio Allah, d`.{., i ja se nadam da }u na Sudnjem danu imati najve}i broj sljedbenika." Ovdje je Poslanik, s.a.v.s., spomenuo najve}i ajet (znak) koji mu je dat, a to je Kur'an. Pored toga imao je brojne mu'dìze o ~emu smo ve} govorili. Uzvi{eni kaè:

"A da smo ih kakvom kaznom prije njega uni{tili, sigurno bi rekli: 'Gospodaru na{, za{to nam nisi poslanika poslao', tj. da smo ih uni{tili prije nego {to smo im ovog plemenitog poslanika poslali i spustili ovaj uzvi{eni Kur'an, oni bi rekli: 'Gospodaru na{, za{to nam nisi poslanika poslao', tj. prije nego {to si nas uni{tio, da u njega vjerujemo i da ga slijedimo, kao {to kaè: "Pa da bismo rije~i Tvoje slijedili prije nego {to smo ponièni i osramo}eni postali." Allah, d`.{., ovdje nagla{ava njihovu upornost i tvrdoglavost. Uzvi{eni kaè:

"Makar im do{li svi dokazi, sve dok ne doìve patnju nesnosnu." Zato Uzvi{eni kaè: "Reci"", o Muhammede, onima koji te pori~u i istrajavaju u kufru: "Svako o~ekuje ", tj. i mi i vi, "pa ~ekajte i vi", tj. i{~ekujte i vi.

"Sigurno }ete saznati ko su pravi sljedbenici vjere", tj. Pravog puta, "i ko je na Pravom putu", tj. u istini i ispravno rukovo|en. Uzvi{eni, tako|er, kaè:

"Vrlo brzo }e oni saznati ko je la`ljivac oholi."


Ovo je kraj skra}enog tefsira sure "TA-HA".

Allahu, d`.{., pripada pohvala i zahvala, i molimo Ga za pomo} i

uputu.

20 taha / taha

Documents