22039399 stjefenkonstantindecovi kanon leke dukadjinija

Naslov originala

KANUNII LEKE DUKAGJINIT

(VEPER POSTUME)

Permbledhe e kodifikue

prej

SHTJEFEN KONSTANTIN GJEQOVIT

SHKODER, 1933

Prijevod, predgovor i objašnjenja

Prof. dr HALIT TRNAVCI

Glavni urednikVLADIMIR ŠTOKALO

UrednikPETAR POŽAR

RecenzentiProf. dr LJATIF MULJAKU

Prof. dr STJEPAN PULIŠELIĆ

KANON

LEKE DUKAĐINIJA(posthumno djelo)

SAKUPIO I KODIFICIRAO

ŠTJEFEN KONSTANTIN DEČOVI

STVARNOST

ZAGREB, 1986.

PREDGOVOR

[APOMENA:.edakcija je prilikom prijevoda i još više lektoriranja teksta odlučila darihvati hrvatskosrpsku transkripciju imena (i drugih riječi) albanskog;zika, kako bi se omogućilo točnije izgovaranje imena i riječi,matramo da je time postignut cilj, točnost, a izvornost je sačuvanaavođenjem originala svugdje gdje je to bilo neophodno.

Redakcija

Prošlo je više od pola stoljeća otkad se na albanskom jeziku po prvi putpojavilo albansko nepisano ili običajno pravo nazvano Kanuni i LekeDukagjinit1 (Kanon Leke Dukađinija). Isto je toliko, na žalost, trebaloproći vremena da se to značajno djelo stvaralačkog duha albanskognaroda objavi na hrvatskosrpskom jeziku. Doduše, Kanon LekeDukađinija je objavljen - koliko nam je poznato - samo na talijanskomjeziku i to daleke 1941. godine.2 Nije isključeno da je objavljivanje togaznačajnog djela upravo u to vrijeme imalo i političku pozadinu: da seu okvirima fašizma istakne albanski nacionalni duh, razumljivo, sasvim posljedicama koje su iz toga mogle proizlaziti u tadašnjimokolnostima.Kanon Leke Dukađinija, osim značaja za građansko-pravna proučava-nja3, zanimljiv je i za mnoge druge naučne discipline, kao što su:etnologija, folklor, etika, historija prava itd. Dok su drugi albanskikanoni gotovo iščezli, Kanon Leke Dukađinija još djeluje u neprekid-nom višestoljetnom kontinuitetu. Dakle, on se primjenjivao, a dijelomse primjenjuje i danas, kao običajno pravo.4 To nije karakterističnosamo za Albance nego i za druge narode, ali se najdulje održalo u njih,s obzirom na to da su Albanci dulje od drugih balkanskih naroda živjeliu patrijarhalnim društvenim odnosima, a tim odnosima je odgovaraloi običajno pravo. »Kao što arbanski jezik i arbanska istorija bacajunovu svetlost na istoriska zbivanja Balkana, tako i arbanasko narodnopravo, a posebno zakonik Leke Dukađina (kanuni i Lekes) otvarastoletne vidike za ispitivanje razvoja i ukrštanja raznih pravnih siste-ma.«5 U Kanonu Leke Dukađinija nailazi se na stare ustanoveobičajnog prava koje su nestale u drugim krajevima Balkana i šire.

1 Kanuni i Leke Dukagjinit, veper postume, permbledhe e kodifikue prej ShtjefenKonst. Cjelovit, me parathane t'At Gjergj Fishtes e biografi t'At Pashk Bardhit,Shkoder, 1933.

2 P. Stefano Gost. Gjeijov, Codice di Lek Dukagjini ossia diritto consuetudinario delleMontagne d'Albania, Tradotto dal P. Paolo Dodaj a cura P. Giorgio Fishta e GiuseppeSchiro. Introduzione di Federico Patetta, Roma 1941.

3 Dosad najdublje i najsvestranije proučavanje Kanona Leke Dukađinija s toga aspekta,i ne samo s toga, dao je dr Sur ja Pupovci, posebno u djelu: Građanskopravni odnosi uZakoniku Leke Dukađinija, Zajednica naučnih ustanova Kosova i Metohije, Studije,knj. 5, Priština, 1968. (Na to značajno djelo pozivat ćemo se dalje u našem Predgovorukoristeći sljedeću skraćenicu: S. Pupovci, nav. djelo.)

4 S. Pupovci, nav. djelo, str. 8.5 Dr Miloš Mladenović, Zakonik Leke Dukađina, Prilog postavljanju problema uporedne

istorije balkanskih prava, Beograd, 1938, str. 3.

A kada govorimo o Balkanu, često se zaboravlja da on predstavljaumnogome jedinstvenu, iako višejezičnu sredinu: etničke i jezičnegranice vrlo je teško povući. Simbioza i prožimanje pojedinih balkan-skih naroda i jezika predstavlja vrlo značajan moment. Nju suuvjetovale i nestabilne državne tvorevine tokom srednjeg vijeka. Ajedinstvo balkanskih naroda, koje je, inače, postojalo i ranije u okviruBizanta ili pod utjecajem njegove kulture, došlo je naročito do izražajakada je križ na Aja Sofiji zamijenjen polumjesecom. Odupirući seosvajaču, balkanski narodi su se još više međusobno zbližili, formirajućidruštvo koje je, u nedostatku vlastite države, nalazilo protutežu upatrijarhalnom životu. Tom patrijarhalnom shvaćanju balkanskogčovjeka savršeno je odgovaralo običajno pravo, koje je postalo glavniregulator društvenih odnosa, naročito kod seljaka. U plemenskomdruštvu ono je oblik unutarnje, pravosudne samouprave, ali kao takvoi s najviše patrijarhalnih elemenata. Općenito, u svih naroda naBalkanu, običajno pravo ostalo je sve do XIX stoljeća, posebno useoskoj sredini. Najduže se održalo kod Crnogoraca i Albanaca. Stoganije ništa neobično što postoji znatna sličnost između običajnog pravaKanona Leke Dukađinija i običajnog prava u Crnoj Gori i Hercegovini,koji su dijelom i rezultat uzajamnih utjecaja i prožimanja.I u zapadnoj i srednjoj Evropi, sve do XIX stoljeća, čak ponegdje itokom toga stoljeća, usporedo se primjenjivalo običajno i rimskopravo.6

Albanskim običajnim pravom kod nas naročito se bavio, i to međuprvima, poznati naučnik Valtazar Bogišić (1834 - 1908). V. Bogišić jesakupio značajne podatke o Kanonu Leke Dukađinija. To govori oBogišićevom velikom zanimanju za taj kanon, o čemu je namjeravaonapisati posebno djelo. U Bogišićevoj biblioteci (Cavtat, kutija XVI, f.19) čuva se tekst kanona Leke Dukađinija, koji je »I. Lazović pokupiopo dokazu Sokolj Baca iz Gruda, Podgorica 1. 12. 1894.«7

V. Bogišić je provodio i anketu o pravnim običajima Albanaca,usporedo s anketom za Crnu Goru i Hercegovinu. Računajući pažljivo,S. Pupovci došao je do zaključka da se od cjelokupne Bogišićeve ankete(oko 2000 pitanja) na Albance odnosi 669 pitanja. To su odgovori zaAlbaniju, koje je dao vojvoda Marko Miljanov, inače veliki prijateljAlbanaca. Vojvoda Marko je nastojao dati odgovore iz običajnog pravane samo plemena Kuca, čiji je vojvoda bio, nego i sjevernoalbanskihplemena iz Skadarske Malesije (Brda): Gruda, Hota i Kastrata.8

6 Usp.: S. Pupovci, nav. djelo, str. 9; dr Halit Trnavci, Motiv o sestri i mrtvom bratu uusmenoj književnosti balkanskih naroda, Zajednica naučnih ustanova SAP Kosova,Studije, knj. 32, Priština, 1975, str. 187.

7 Usp.: dr Jašar Redžepagić, Razvoj prosvete i školstva albanske narodnosti na teritorijidanašnje Jugoslavije do 1918. godine, Zajednica naučnih ustanova Kosova i Metohije,Studije, knj. 7, Priština, 1968, str. 245.

8 Usp.: S. Pupovci, nav. djelo, str. 17.

Medu Albancima posebno mjesto u sakupljanju pravila albanskogobičajnog prava zauzima franjevac Štjefen Dečovi (1874 - 1929),9 kojije ostavio u nasljedstvo značajno djelo Kanuni i Leke Dukagjinit (KanonLeke Dukađinija). U njemu su brižljivo sakupljeni mnogobrojnialbanski običaji, koji su se uz izvjesne izmjene, zadržali sve do našegvremena (običaji prilikom rođenja djeteta, pobratimstvo, svadbeniobičaji, običaji o smrti i sahrani, običaji u porodičnoj zadruzi i drugi).

9 Štjefen Dečovi (Shtjefen Gjegovi) rođen je u Janjevu, na Kosovu, 12. srpnja 1874,gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu je započeo u franjevačkoj gimnaziji uTrošanu, kod Skadra, a završio u Derventi, u Bosni. Zatim je studirao filozofiju uBanjoj Luci, a teologiju u Kreševu. Tokom teoloških studija u Kreševu, upoznao sei sprijateljio sa hrvatskim epskim pjesnikom Grgom Martićem koji ga je mnogo volio.U Bosni su se školovali i mnogi drugi mladi albanski franjevci. Neki od njih postalisu i poznati pisci. Pisali su radove pod utjecajem Andrije Kačića Miošića, SilvijaStrahimira Kranjčevića, Grge Martića i drugih. U Muzeju za književnost (Kranjčevi-ćeva soba) u Sarajevu i danas se čuva jedna pjesma na albanskom jeziku posvećena S.S. Kranjčeviću, pisana 12. prosinca 1892. godine u Livnu. (Usp.: J. Redžepagić, nav.djelo, str. 241).Dečovi je, po povratku iz Bosne (1896), služio kao župnik u Peći, Rubigu, LjačuKurbinija, Gomsiću, Draču, Valoni, Skadru, Zjumu, Arbanasima kod Zadra itd.,gdje je istovremeno prikupljao folklornu građu i pisao. Od 1900. do 1912. godineobjavio je sedam originalnih radova i prijevoda. (Vid. u »Hylli i Drites« ('Zornjača'),Skadar, 1933, br. 5, str. 245 - 246).U ostavštini Fra Lovra Mihačevića u franjevačkom samostanu u Kreševu čuva se ijedno manje poznato Dečovijevo djelo o crkvenoj povijesti Albanije. Taj rukopis odpreko 350 stranica nije poznat - kako s pravom primjećuje S. Pupovci - u napisimaobjavljenim na albanskom jeziku o životu i djelu Š. Dečovija. Naslov rukopisa glasi:»Metropolis Antibarensis Ecclisiarum Episcopalium subjectae fuerunt Historia -proprio puguo transcripsit P. Stephanalium in Albania Turcica sitarum, quae eidemMetropoli subsunt, vel nus Constantinius Gecov O. F. M.«L. Mihačević se koristio tim rukopisom kada je pisao prve katoličke šematizme oalbanskoj provinciji, koje je štampao u Sarajevu. (Usp.: dr Rastislav Drljić, Fra LovroMihačević, Dobri pastir, Sarajevo, 1955, IV - V, str. 163).Svoju studiju »Trashegime Thrako-Iliriane« (Tračko-ilirska nasljeđa) počeo je objav-ljivati u časopisu Populli (Narod), a kasnije nastavio u časopisu Hylli i Drites(Zornjača). Godine 1910. objavljuje u Skadru originalno djelo »Agimi i Gjytetnis«(Rađanje civilizacije), kojim je htio pomoći sunarodnjacima u kulturnom i odgojnompogledu. Š. Dečovi je poznat i kao prevodilac na albanski jezik. On je napisao i nizčlanaka iz historije, folklora i arheologije, koje je objavio u albanskim i stranimčasopisima. Ali najznačajnije njegovo djelo, kojim je stekao opće priznanje, bezsumnje je Kanuni i Leke Dukagjinit (Kanon Leke Dukađinija). Ta zbirka albanskogobičajnog prava je plod dugogodišnjeg rada i dubokog poznavanja cjelokupnognarodnog života.Š. Dečovija su iz zasjede ubili predstavnici vlasti buržoaske Jugoslavije, 14. listopada1929; prilikom povratka iz Prizrena u selo Zjum, gdje je služio kao župnik. (Korištenaliteratura: Shkrimtaret Shqiptare, Pjesa II, Tirane, 1941, str. 214; Kanuni i LekeDukagjinit, (veper postume), Permbledhe e kodifikue prej A. Shtjefen Konst. Gjegov,me parathane t'A. Gjergj Fishtes, e biografi te A. Pashk Bardhit, Shkoder, 1933; FaikKonitza, Ča kujtime mi At Gjechovin (»Dielli«, 18 mare 1930, br. 5156, str. 2); Hyllii Drites, Shkoder, 1930, br. 4, str. 227 - 230; Nelo Drizari, Botim i nje vepremonumentale, »Hylli i Drites«, Shkoder, 1933, br. 11, str. 505 - 507; Nepoznati autor,

Štjefen Dečovi je bio ne samo pisac, prevodilac i folklorist, već iarheolog. Njemački naučnik Karl Steinmetz, prilikom svog putovanja,obilazeći samostan Trošane, ističe; »...Sa naročitom ljubavlju pokazi-vao mi je mnogo načitani gvardijan Stefan Gečov (Štjefen Dečovi - H.T.) svoju zbirku starina, koje je pokupio dijelom u svojoj ranijojparohiji u selu Ljači kod Delbeništa (južno od Mate); on veli da je tomjesto najčuveniji majdan antičkih i srednjovekovnih zaostavština ućelom severnoarbanaškom litoralu«.10 Dečovi je, znači, otkrivao isakupljao starine, stvarajući na taj način arheološki razred, najbogatijiu Franjevačkom muzeju u Skadru.11

Dečovijeva zbirka Kanon Leke Dukađinija do nedavno se, prije svega,proučavala kao književno djelo, a posebno kao djelo koje se odnosi nausmenu književnost. Međutim, to djelo je, također, značajno i zapravna istraživanja. Prema tome, Š. Dečovi je jedan od prvih albanskihhistoričara prava i sakupljača albanskog običajnog prava.Dečovijeva zbirka predstavlja trajni spomen usmene tradicije iz oblastialbanskog običajnog prava. Tu značajnu građu Dečovi je sakupljaokrajem XIX i početkom XX stoljeća u sjevernoj Albaniji, gdje je služiokao katolički svećenik. Prikupljeni materijal počeo je objavljivati uskadarskom časopisu »Hylli i Drites« (Zornjača) 1913. godine, poslijenjegove smrti materijal je objavljen kao zasebna zbirka, 1933. godine.Zbirka sadrži ukupno 1263 paragrafa. Pri sistematizaciji građe primje-

Doreshkrimet e At Gjefovit, »Hylli i Drites«, Shkoder, 1936, br. 3, str. 110 - 112;Salvatore Villari, Le consuetudini giuridiche dett'Albania (II Kanun di Lek Dukagjini),Roma, 1940, str. 15; P. Stefano Cost.Gjegov, Codice di Lek Dukagjini ossia dirittoconsuetudinario delle Montagne d' Albania, Tradotto dal P. Paolo Dodaj. Introduzionedi Federico Patetta (str. 7-8), Roma, 1941; Dr Kole Ashta, At Shtjefen Gjeqovi, »Botae re« Tirane, 1945, br. 4, str. 45-48; Idriz Ajeti, Shtjefen Gjegovi (1874 - 1929),»Jeta e re«, Prishtine, 1951, br. 2-3, str. 158 - 160; Anton Cetta i dr., Liber leximiper klasen e III - IV te gjimnazit dhe shkollave te mesme profesionale, Beograd, 1962,str. 47 - 50; Ndoc Kamsi, Shtjefen Konstantin Gjegovi (1874 - 1929), »Shkodra«,Shkoder, 1965, br. l (5), str. 333 - 336; Dr Syrja Pupovci, Kanuni i Leke Dukagjinit,»Perparimi«, Prishtine, 1967, br. 8, str. 981 - 985 i 1010 - 1011; Dr Jašar Redžepagić,Razvoj pfosvete i školstva albanske narodnosti na teritoriji današnje Jugoslavije do 1918.godine, Priština, 1968, str. 241 - 244; Avdi Zenelaj, Shtjefen Konstantin Gjefovi (1874- 1929), »Fjala - botim i Zanit«, Prishtine, mart 1968, br. 2, str. 17; Dr SurjaPupovci, Građanskopravni odnosi u Zakoniku Leke Dukadina, Priština, 1968; Isti,Kanuni i Leke Dukagjinit, permbledhur dhe kodifikuar nga Shtjefen Gjejovi, mebiografi dhe parathenje te prof. dr Syrja Pupovcit, Prishtine, 1972; Isti, Marredhenjetjuridike civile ne kanunin e Leke Dukagjinit, Prishtine, 1971; Isti, Le formalisme et la»besa« dans le droit des obligations du coutumier de Lek Dukagjine, »Studia Albanica«,br. 2, Tirana, 1968, str. 143 - 151; Ist Nje paralele midis kanunit te Leke Dukagjinitdhe kanunit te Skenderbeut, »Simpoziumi per Skenderbeun«, 9 -12. svibnja 1968,Priština, 1969, str. 249 - 261.)

10 Karl Štajnmec, Od Adrije do Crnog Drima, Skopje, 1911, str. 8811 Usp.: S. Pupovci, nav. djelo, str. 25.

ćuje se niz ponavljanja. Na primjer, pravila iz §§ 936 - 938, koja seodnose na odgovornost za ubojstvo trudne žene i ubojstvo iz nehataponavljaju se u §§ 951 i 954. Ima i drugih ponavljanja. Dečovijevazbirka ima i dodatak - Shembuj ne Kanun te Leke Dukagjinit (Primjeriiz Kanona Leke Dukađinija) - koji sadrži, osim primjera o primjenipojedinih pravila Kanona Leke Dukađinija, i Kanune te veqanta(Posebni kanoni).12 Oni jasno pokazuju da je društveno-ekonomskirazvoj u raznim krajevima doveo do prevazilaženja mnogih ranijihodredbi, kao i potrebu da se stvaraju nova običajna pravila kojaodgovaraju vremenu.13

U Dečovijevoj zbirci albanskog običajnog prava nailazimo na maksime,izreke i poslovice, što je i shvatljivo, jer je u njima kristaliziranomišljenje Malisora i ono sažeto izražava suštinu stvari. Taj jezgrovitnačin izražavanja misli veoma su cijenili i cijene albanski brđani.Evo samo nekoliko primjera: »Udhet jane dejt e tokes« ('Putevi su žilezemlje' - član 62); »Ujet asht gjaku i tokes« ('Voda je krv zemlje' - §267, t. f); »Shpija e Shqyptarit asht e Zotit e e mikut« ('Kuća Albancapripada Bogu i gostu' - § 602); »Mikut do t' i bahet ndere: Buke ekrype e zemer« ('Gostu se čini čast: kruhom i solju i srcem' - § 608);»Del i miri prej te keqit e i keqi prej te mirit« ('Od lošeg izlazi dobari od dobrog loš' - § 594); »Ne kandar te vet se i čili peshon katerqindderhem« ('Na svojoj vagi svatko teži četiristo derhema' - § 594);»Giuha asht tulit e gjithshka bluen« ('Jezik je od mesa i svašta melje'- § 520); itd., itd.Dečovijevoj zbirci, objavljenoj poslije njegove smrti, pod nadzoromfranjevačkih svećenika, priključena su opširna objašnjenja, s namjeromda se sagleda analogija Kanona Leke Dukađinija i prava drugih naroda.Stoga su u napomeni dani citati iz Codice di manu, Biblije, Zakona odXII tablica, djela antičkih pravnika i pisaca itd. Međutim, kako je većprimijećeno, u nekim primjedbama padaju u oči citati koji imaju maloili nimalo veze s tekstom Kanona Leke Dukađinija. U talijanskomprijevodu Dečovijevog djela Zef Skiroi je neke napomene ispravio, aneke izostavio.14

U našem prijevodu pak nismo ništa izostavili, već smo dali onako kakostoji u originalu. Smatrali smo i smatramo da to nije naš posao. Nekato urade drugi, po objavljivanju ovog djela na hrvatskosrpskom jeziku.

12 Sh. Gjegovi, Kanuni i Leke Dukagjinit, str. 113 - 129.13 Usp.: Kanuni i Leke Dukagjinit, permbledhur dhe kodifikuar nga Shtjefen Gjegovi,

me biografi dhe parathenje te prof. dr Svrja Pupovcit, Enti i teksteve dhe i mjetevemesimore i Krahines Socialiste Autonome te Kosoves, Prishtine, 1972, str. 27.

14 P. Stefano Gost Gjegov, Codice di Lek Dukagjini ossia diritto consuetudinario delleMontagne d' Albania, Tradotto dal. P. Paolo Dodaj a cura P. Giorgio Fishta eGuizeppe Schiro, Roma, 1941, str. 46.

Štjefen Dečovi je bio ne samo pisac, prevodilac i folklorist, već iarheolog. Njemački naučnik Karl Steinmetz, prilikom svog putovanja,obilazeći samostan Trošane, ističe; »...Sa naročitom ljubavlju pokazi-vao mi je mnogo načitani gvardijan Stefan Gečov (Štjefen Dečovi - H.T.) svoju zbirku starina, koje je pokupio dijelom u svojoj ranijojparohiji u selu Ljači kod Delbeništa (južno od Mate); on veli da je tomjesto najčuveniji majdan antičkih i srednjovekovnih zaostavština ućelom severnoarbanaškom litoralu«.10 Dečovi je, znači, otkrivao isakupljao starine, stvarajući na taj način arheološki razred, najbogatijiu Franjevačkom muzeju u Skadru.11

Dečovijeva zbirka Kanon Leke Dukađinija do nedavno se, prije svega,proučavala kao književno djelo, a posebno kao djelo koje se odnosi nausmenu književnost. Međutim, to djelo je, također, značajno i zapravna istraživanja. Prema tome, Š. Dečovi je jedan od prvih albanskihhistoričara prava i sakupljača albanskog običajnog prava.Dečovijeva zbirka predstavlja trajni spomen usmene tradicije iz oblastialbanskog običajnog prava. Tu značajnu građu Dečovi je sakupljaokrajem XIX i početkom XX stoljeća u sjevernoj Albaniji, gdje je služiokao katolički svećenik. Prikupljeni materijal počeo je objavljivati uskadarskom časopisu »Hylli i Drites« (Zornjača) 1913. godine, poslijenjegove smrti materijal je objavljen kao zasebna zbirka, 1933. godine.Zbirka sadrži ukupno 1263 paragrafa. Pri sistematizaciji građe primje-

Doreshkrimet e At Gjegovit, »Hylli i Drites«, Shkoder, 1936, br. 3, str. 110 - 112;Salvatore Villari, Le consuetudini giuridiche dell'Albania (II Kanun di Lek Dukagjini),Roma, 1940, str. 15; P. Stefano Cost.Gjegov, Codice di Lek Dukagjini ossia dirittoconsuetudinario delle Montagne d' Albania, Tradotto dal P. Paolo Dodaj. Introduzionedi Federico Patetta (str. 7-8), Roma, 1941; Dr Kole Ashta, At Shtjefen Gjegovi, »Botae re« Tirane, 1945, br. 4, str. 45 - 48; Idriz Ajeti, Shtjefen Gjegovi (1874 - 1929),»Jeta e re«, Prishtine, 1951, br. 2-3, str. 158 - 160; Anton Cetta i dr., Liber leximiper klasen e III - IV te gjimnazit dhe shkollave te mesme profesionale, Beograd, 1962,str. 47 - 50; Ndoc Kamsi, Shtjefen Konstantin Gjegovi (1874 - 1929), »Shkodra«,Shkoder, 1965, br. l (5), str. 333 - 336; Dr Syrja Pupovci, Kanuni i Leke Dukagjinit,»Perparimi«, Prishtine, 1967, br. 8, str. 981 - 985 i 1010 - 1011; Dr Jašar Redžepagić,Razvoj prosvete i školstva albanske narodnosti na teritoriji današnje Jugoslavije do 1918.godine, Priština, 1968, str. 241 - 244; Avdi Zenelaj, Shtjefen Konstantin Gjefovi (1874- 1929), »Fjala - botim i Zanit«, Prishtine, mart 1968, br. 2, str. 17; Dr SurjaPupovci, Građanskopravni odnosi u Zakoniku Leke Dukadina, Priština, 1968; Isti,Kanuni i Leke Dukagjinit, permbledhur dhe kodifikuar nga Shtjefen Gje§ovi, mebiografi dhe parathenje te prof. dr Syrja Pupovcit, Prishtine, 1972; Isti, Marredhenjetjuridike civile ne kanunin e Leke Dukagjinit, Prishtine, 1971; Isti, Le formalisme et la»besa« dans le droit des obligations du coutumier de Lek Dukagjine, »Studia Albanica«,br. 2, Tirana, 1968, str. 143 - 151; Ist Nje paralele midis kanunit te Leke Dukagjinitdhe kanunit te Skenderbeut, »Simpoziumi per Skenderbeun«, 9 -12. svibnja 1968,Priština, 1969, str. 249 - 261.)

10 Karl Štajnmec, Od Adrije do Crnog Drima, Skopje, 1911, str. 8811 Usp.: S. Pupovci, nav. djelo, str. 25.

ćuje se niz ponavljanja. Na primjer, pravila iz §§ 936 - 938, koja seodnose na odgovornost za ubojstvo trudne žene i ubojstvo iz nehataponavljaju se u §§ 951 i 954. Ima i drugih ponavljanja. Dečovijevazbirka ima i dodatak - Shembuj ne Kanun te Leke Dukagjinit (Primjeriiz Kanona Leke Dukađinija) - koji sadrži, osim primjera o primjenipojedinih pravila Kanona Leke Dukađinija, i Kanune te veganta(Posebni kanoni).12 Oni jasno pokazuju da je društveno-ekonomskirazvoj u raznim krajevima doveo do prevazilaženja mnogih ranijihodredbi, kao i potrebu da se stvaraju nova običajna pravila kojaodgovaraju vremenu.13

U Dečovijevoj zbirci albanskog običajnog prava nailazimo na maksime,izreke i poslovice, što je i shvatljivo, jer je u njima kristaliziranomišljenje Malisora i ono sažeto izražava suštinu stvari. Taj jezgrovitnačin izražavanja misli veoma su cijenili i cijene albanski brđani.Evo samo nekoliko primjera: »Udhet jane dejt e tokes« ('Putevi su žilezemlje' - član 62); »Ujet asht gjaku i tokes« ('Voda je krv zemlje' - §267, t. f); »Shpija e Shqyptarit asht e Zotit e e mikut« ('Kuća Albancapripada Bogu i gostu' - § 602); »Mikut do t' i bahet ndere: Buke ekrype e zemer« ('Gostu se čini čast: kruhom i solju i srcem' - § 608);»Del i miri prej te keqit e i keqi prej te mirit« ('Od lošeg izlazi dobari od dobrog loš' - § 594); »Ne kandar te vet se i čili peshon katerqindderhem« ('Na svojoj vagi svatko teži četiristo derhema' - § 594);»Giuha asht tulit e gjithshka bluen« ('Jezik je od mesa i svašta melje'- § 520); itd., itd.Dečovijevoj zbirci, objavljenoj poslije njegove smrti, pod nadzoromfranjevačkih svećenika, priključena su opširna objašnjenja, s namjeromda se sagleda analogija Kanona Leke Dukađinija i prava drugih naroda.Stoga su u napomeni dani citati iz Codice di manu, Biblije, Zakona odXII tablica, djela antičkih pravnika i pisaca itd. Međutim, kako je većprimijećeno, u nekim primjedbama padaju u oči citati koji imaju maloili nimalo veze s tekstom Kanona Leke Dukađinija. U talijanskomprijevodu Dečovijevog djela Zef Skiroi je neke napomene ispravio, aneke izostavio.14

U našem prijevodu pak nismo ništa izostavili, već smo dali onako kakostoji u originalu. Smatrali smo i smatramo da to nije naš posao. Nekato urade drugi, po objavljivanju ovog djela na hrvatskosrpskom jeziku.

12 Sh. Gjegovi, Kanuni i Leke Dukagjinit, str. 113 - 129.13 Usp.: Kanuni i Leke Dukagjinit, permbledhur dhe kodifikuar nga Shtjefen Gjecovi,

me biografi dhe parathenje te prof. dr Syrja Pupovcit, Enti i teksteve dhe i mjetevemesimore i Krahines Socialiste Autonome te Kosoves, Prishtine, 1972, str. 27.

14 P. Stefano Gost Gjecov, Codice di Lek Dukagjini ossia diritto consuetudinario delleMontagne d' Albania, Tradotto dal. P. Paolo Dodaj a cura P. Giorgio Fishta eGuizeppe Schiro, Roma, 1941, str. 46.

Š. Dečovi je prikupljenu građu stavljao pod paragrafe, ponekadnedovoljno vješto - po mišljenju vrsnog stručnjaka S. Pupovcija - štoga udaljava od narodnog izvora. On je pokušao svoje djelo sastaviti pougledu na poznate kanone tokom povijesti. Donekle je uspio u tome.Ali njegov Kanon ne može se staviti u isti red s poznatim kanonimaobičajnog prava zbog njegovih nedostataka; i ono što je sakupio stigloje do nas djelomično. Osim toga ovi materijali imaju donekle iindividualno obilježje njihova sakupljača.15

Dečovi klasificira gradu na knjige, poglavlja, glave, članove, paragrafei točke. Njegova zbirka ima dvanaest knjiga, dva poglavlja (jedino uprvoj knjizi), dvadeset i četiri glave, sto pedeset i devet članova i 1263paragrafa.Prvu knjigu svoje zbirke Š. Dečovi je posvetio crkvi i njenimpovlasticama. Očigledno, on je pretjerivao u navođenju privilegijakatoličke crkve. Dakle, u Dečovijevoj knjizi jasno se vidi povlaštenpoložaj crkve (to vrijedi i za džamiju), čiju zaštitu osigurava oštrimkaznama. Njeni posjedi su nepovredivi, a ličnost crkvenih ljudi jeneprikosnovena.16

Dečovi je, bez sumnje, poznavao pravnu literaturu i pravne dokumentedrugih naroda, posebno jugoslavenskih, jer se školovao u Bosni i bio,kako pišu oni koji su ga dobro poznavali, vrlo učen. Zato nije slučajnošto upotrebljava termine »porota«, i »porotnik« (Kanon Leke Dukađi-nija, §§ 562, 563, 576, 577, 579, 588, 591, 592, 1044-1078 itd.), uzeteiz slavenske pravne terminologije, koji se nalaze u Dušanovom Zakoni-ku, Vinodolskom zakonu itd.17

S druge pak, strane, Dečovi se često služi definicijama pojedinihpravnih ustanova i pojmova koje, svakako, nije prikupljao u narodunego ih je uzeo iz raznih pravnih djela, posebno onih klasičnih, ili ihje sam stvorio, npr. - definicije kazne (§ 13), porodice (§ 18), braka (§28), prosca (§37), zaručničkog prstena (§ 41), posrednika (§ 668),jamca (§ 683), bese (§ 854) itd.18

Dečovi u svom Kanonu često izbjegava upotrebu stranih riječi,zamjenjujući ih katkad neologizmima. Međutim, strani izrazi pomoglibi u proučavanju razvoja Kanona Leke Dukađinija i stranih utjecaja nanjega, kao i u određivanju različitih slojeva koji su stvarani u običajnompravu tokom povijesti.Dečovijevo strogo čistunstvo u jeziku onemogućilo je da se pravila

njegove zbirke predstave potpuno izvorno.19

U pravilima Kanona Leke Dukađinija bilo je lokalnih razlika. Dečovičesto ukazuje na njih, navodeći mjesta upotrebe ovog ili onog pravila(npr.: §§ 17, 225, 226, 267, 472, 957, 1078 itd.). Međutim, on jeostavio po strani neke najznačajnije razlike u običajnom pravu Albana-

20ca.Dečovi je, po mišljenju meritornih naučnika, napravio propust što nijenijednom u svojoj zbirci izričito naveo dokle se prostirala vlast kućeDomarkaj, koja se, inače, protezala na Mirditu, iako su Domarkajiuživali stanovit ugled i izvan nje. (npr.: u davanju savjeta, razmatranjutužbi i žalbi, itd.) Dečovi stvara utisak kod čitaoca da se vlast kućeDomarkaja proteže gotovo na cijelu sjevernu Albaniju, npr.: »...Derae Gjomarkut themeli i kanus« ('Kuća Domarka je temelj kanona') - §1035, kao i § 1126, itd.21

Već je naglašeno da je glavni dio građe Dečovi sakupio krajem XIX ipočetkom XX stoljeća, ali je izlaže u sadašnjem vremenu, ne dajući doznanja da se u Kanonu Leke Dukađinija odražavaju shvaćanja kojapripadaju različitim historijskim epohama. Doduše, on u nekolikoslučajeva kaže da je ova ili ona odredba izgubila snagu u vrijemezapisivanja (npr.: §§ 262, 492, 1029, itd.), ali obično ne navodi vrijemekojem pripada neka odredba. I to je jedan od nedostataka njegoveknjige.22

I pored primjedbi koje se mogu dati djelu Š. Dečovija - Kanonu LekeDukađinija - ono je, ipak, najpotpunija zbirka albanskog običajnogprava, koja sadrži bogat materijal od velikog značaja za naučnaistraživanja ne samo u pravnoj oblasti, već i u drugim naučnimdisciplinama.Djelo Štjefena Dečovija doista pruža dragocjen materijal za proučavanjau raznim albanološkim, balkanološkim i komparativnim istraživanjima.Od građe iz Kanona Leke Dukađinija koja je objavljena poslijeDečovijeve zbirke, valja spomenuti i onu koju je Bernardin Paljajobjavio pod naslovom »Kanuja e Leke Dukagjinit - mbas shqyptimit teMark Sadikut, Shale, 1940« ('Kanon Leke Dukađinija - po kazivanjuMark Sadikua, Šalja, 1940').23 Paljajev materijal je sakupljen u plemenuŠalji, pa izražava lokalne razlike u normama Kanona Leke Dukađinijai razlike koje su one vremenom pretrpjele.

15 Julia V. Ivanova, Kanuni i Leke Dukagjinit (Sprave e karakteristikave historike), Buletini Universitetit Shteteror te Tiranes, Seria Shkencat shoqerore, br. 2, Tirane, 1960,str. 114.

16 S. Pupovci, navedeno djelo, str. 75.17 Usp.: J. Ivanova, nav. djelo, str. 114.18 Usp.: S. C. Gjegov, Codice di Lek Dukagjini, Roma, 1941, str. 13.

„

19 S. Pupovci, nav. djelo, str. 3020 J. Ivanova, nav. djelo, str. 114.21 Usp.: J. Ivanova, nav. djelo, str. 102 i 104; S. Pupovci, nav. djelo, str. 30 i 31.22 Isto.23 U Studime e tekste, Dega I, Juridike, br. l, Instituti i studimeve shqiptare (Redaktor

Zef Valentini), Roma, 1944, str. 270 - 278.

11

RAZNI ALBANSKI KANONIPoslije drugog svjetskog rata etnografi u Albaniji dali su se nazapisivanje i proučavanje normi običajnog prava. Naučna istraživanjasu pokazala da se tragovi običajnog prava nalaze po cijeloj Albaniji i daje postojalo više kanona koji su u pojedinim periodima bili na snazi uraznim krajevima. Ti kanoni nisu tvorevine pojedinaca, nego sunarodni proizvodi koje su vladajuće klase ili utjecajni ljudi prilagođavalilokalnim prilikama i svojim potrebama. Kanon Leke Dukađinija bioje elastičniji, obogaćivao se novim elementima koje je nametao život.Zbog toga je potisnuo »Kanunin e Skanderbegut« ('Skenderbegovkanon') i druge kanone i prodro u narod. Na taj način, nestao je jošjedan drevni kanon nazvan »Kamini i Maleve« ('Gorski kanon'), jer senije prilagodio novim društvenim i ekonomskim uvjetima.24

SKENDERBEGOV KANONPoznati njemački albanolog J. G. Hahn,25 sredinom prošlog stoljeća,spomenuo je da među Albancima, usporedo s Kanonom Leke Dukađi-nija, djeluje i Skenderbegov kanon. Otada, međutim, nije bilo višegovora o tom kanonu, izuzev Štjefena Đečovija, koji je objavionekoliko narodnih legendi o sukobima Skenderbega s Lekom Dukađi-nijem oko kanona, i Marina Sirdanija koji je Skenderbegov kanonspomenuo u svom djelu »Skanderbegu mbas gojedhanash« ('Skender-beg prema predanjima').26

Do kraja drugoga svjetskog rata u Albaniji je taj kanon bio poznat samopo imenu, a 1949. godine Sektor za etnografiju ranijeg Naučnoginstituta u Tirani organizirao je jednu ekspediciju u srednju Albaniju,koja je potvrdila Hahnove navode.Dio normi ovog kanona objavio je 1961. godine Kahreman Uljćini.27

Uljćini kaže da narodu Matje Skenderbegov kanon nije poznat pod timimenom, ali se iz mnogih narodnih priča i anegdota može zaključiti daje riječ o »Ligjet e Skanderbegut« ('Zakonima Skenderbega'). Među-tim, taj kanon je vremenom toliko prilagođen društvenom razvoju dastarci sada govore kako »između ovog kanona i državnog zakona nema

Rr. Zojzi, Mbi te drejten kanunore te popullit shqiptar, Buletin per shkencat shoqerore,br.2, Tirane, 1956, str. 144 - 148; S. Pupovci, nav. djelo, str. 32.

25 J. G. Hahn, (1811-1869), Albanesischen Studien, Helf II, Jena - Wien, 1853 - 1854.- Istaknimo da su, osim Hahna, još krajem XIX stoljeća i kasnije, materijale izkanona Leke Dukađinija sakupljali i mnogi drugi strani naučnici, npr. H. Hekard,F. Nopča, E. Koci, E. Durham i dr.

26 Marin Sirdani, Skanderbegu mbas gojedhanash, Shtypshkroja Franciskane, Shkoder,1926.

27 Kahreman Ulqini, Gjurmime etnografike ne trojet e Skanderbegut, Buletin i UniversitetitShteteror te Tiranes, Seria Shkencat shoqerore, br. 2, 1961, str. 175 - 186.

većih razlika.«28

Tekst Skenderbegova kanona, koji je objavio K. Uljćini, ima ukupno135 točaka, a u ostalim odredbama je isti ili sličan Dečovijevoj zbirci.Skenderbegov kanon sadrži pravila o hodži, porodici, braku, diobikuće, nasljedstvu, slugi, imovini, zakletvi, gostu, ubojstvu i Romima.Materijal koji je K. Uljćini objavio ukazuje na mnoge specifičnostiSkenderbegova kanona u usporedbi sa sadržajem Kanona Leke Duka-đinija i pomaže u proučavanju albanskog običajnog prava, kao i ukomparativnom proučavanju raznih albanskih kanona.Ova dva kanona, iako se razlikuju, istodobno su sastavni dio albanskogobičajnog prava u cjelini.

PORIJEKLO I IME KANONA LEKE DUKAĐINIJAU narodnoj predaji u sjevernoj Albaniji ime kanona vezuje se za Leku.Ali ta ličnost je neodređena, a vrijeme u kojem je Leka živio i,navodno, objelodanio kanon, uglavnom je nepoznato. Po narodnojtradiciji taj je kanon poštovan od naroda, jer - »kako je rekao Leka,tako je ostalo u narodu«.29 Tako, ipak, narod vezuje Kanon LekeDukađinija za Leku Dukađinija, a povijest poznaje nekoliko ličnosti stim imenom.U albanskim brdima, kaže M. E. Durham, »...kanon, običaj, navika,sve se pripisivalo Leki... Tako je govorio Leka - dostigao je višeposlušnosti nego deset zapovjedi (Biblije), i propovjedi hodža i sveće-nika često su bile uzaludne, ukoliko su bile u suprotnosti s Lekinimkanonom.«30 Kanon Leke Dukađinija je, kaže A. Jovićević, smatrankao »...zakon nad zakonima... Sve uobičajene kazne i ustanove, bileone starog ili novog porijekla, pripisuju se Lekinom Zakonu...«31

Albanci u selima Kosova, a i ostali Albanci Jugoslavije također vjerujuda je kanon dao Leka Dukađini.Koliko je vjere albanski narod imao u pravednost Kanona LekeDukađinija, ilustrira jedna legenda:»Pre mnogo godina pošao je jednom prilikom sultan u Dakovicu. Bioje preobučen u seljaka i jahao na konju. Kad je stigao u jedno seloispred Dakovice, naišao je na nekog starog seljaka, koji je jedva hodao.Putnik, koji je jahao na konju (navodno sultan), ponudio je staromseljaku konja, što je ovaj prihvatio, ali je podbo konja i pobegao u

28 Isto djelo, str. 175 - 176.29 J. Ivanova, nav. djelo, str. 97.30 M. E. Durham, Some Tribal Origins Laws and Costoms of the Balkans, George Allen

and Unwid LTD, London, 1928, str. 65.31 Andrija Jovićević, Malesija, Naselja i poreklo stanovništva, knj. 15, Beograd, 1923,

str. 96.

13

Dakovicu. Putnik je stigao peške u Dakovicu i tražio svog konja pohanovima. Najzad ga je našao u jednom hanu, ali vlasnik hana nije hteoda mu da konja jer je, po šerijatu,32 bio dužan da ga vrati onom kojimu ga je predao na čuvanje. Stvar je došla do kadije, koji je bioAlbanac. On je pitao starog seljaka da li je on ostavio konja na čuvanjei da li je njegov, na šta je starac odgovorio potvrdno. Kadija je dosudiostarcu konja. Putnik se našao u čudu kako mu šerijat oduže konja.Međutim, kadija je pozvao stranke i rekao im da je spor presudio pošerijatu, ali da hoće da se uveri da li i po ZLD konj pripada staromseljaku. Naredio je parničarima da se izuju. Starac je imao izbrazdanastopala, a stranac nije. Kadija je zaključio da je starac oduvijek hodaopeške, dok je stranac, obično, jahao na konju. On odluči da vrati konjastrancu, dodajući da mu šerijat oduže konja, ali mu ga ZLD vrati.Onda je putnik - stranac rekao da je sultan, da se preobukao i došaou Dakovicu u nameri da proveri da li zaista kadija radi po ZLD, idodao: 'Hteo sam da te posečem zbog toga što si izbegavao šerijat, alisi spasao glavu, jer odlučuješ po pravdi'«33

Ova legenda očito govori o povjerenju albanskog naroda u Kanon LekeDukadinija. »Ashtu e la Leka« ('Tako je ostalo od Leke') za Albance,posebno one po selima, značilo je oduvijek da je nešto vrlo pravedno.Kada je riječ o porijeklu Kanona Leke Dukadinija, nauka o tome imarazličita mišljenja. Neki smatraju da je Leka Dukađini izdao tajkanon.34 Većina njih porijeklo kanona vezuje za ime Leke III Dukadi-nija (1410-1481). »Ova se gledišta, uglavnom, oslanjaju na narodnutradiciju, mada nema nikakvih istorijskih dokaza da je Leka Dukađiniizdao ovaj zakonik, ili pak, kodifikovao običajno pravo.«35

Neki smatraju da je Kanon Leke Dukadinija (čak čitavo albanskoobičajno pravo) ostatak Dušanovog Zakonika.36 »Ako se, na primer,pravila ZLD iz Dečovijeve zbirke uporede sa Dušanovim Zakonikom«

32 šerijat, šeriat m. (ar.) muslimanski vjerozakon, islamski propis; islam; šerijatskisudac = sudac koji donosi rješenja i izriče presude na osnovi šerijatskog prava;šerijatsko pravo = islamsko pravo.

33 S. Pupovci, nav. djelo, str. 35-36. - Tu legendu je S. Pupovci zabilježio »posaopštenju Adema Avdulja, starog oko 50 godina, iz sela Popoca kod Đakovice«.

34 Na primjer: Hyacinthe Hecquard, Histoire et description de la haute Albanie ouGuegarie, Pariš, 1858, str. 218; A. Degrand, Souvenirs de la Haute - Albanie, Pariš,1901, str. 151; »Šal name - i vilayet-i Kosova« za 1314 (1896/7), Prizren, bi. 10 i 11,1871. g.; A. Jovićević, Malesija, str. 96; M. E. Durham, Some Tribal Origins Lawsand Costoms of the Balkans, str. 65-66; S. Villari, Le consue.tudini giuridiche dell'Albania (II Kanun di Lek Dukagjin), Roma, 1940, str. 14 i dalje; M. Hasluck, TheUnwritten Law in Albania, (Edited by J. H. Hutton), Cambridge, 1954, str. 13; drMark Krasnici, Šiptarška porodična zadruga u Kosovsko—Metohijskoj oblasti, GlasnikMuzeja Kosova i Metohije, IV-V, Priština, 1959-1960, str. 139, itd.

35 S. Pupovci, nav. djelo, str. 36.36 Na primjer: Tomo P. Oraovac, Arbanaško pitanje i srpsko pravo, Beograd, 1913, str.

22.

1,1

- kaže dalje S. Pupovci - »nailazi se na izvesne sličnosti u rešenjimakoje daju. Ali, ne može se reći da je ZLD ostatak DušanovogZakonika. . .« Ubrzo po donošenju Dušanovog Zakonika, turski osva-jači su pokorili srpsku srednjovjekovnu državu i veći dio Balkanskogpoluotoka. Tada oživljavaju običajno pravo i mnogi drugi patrijarhalnioblici društvenog života, posebno kod Albanaca, Srba, Crnogoraca iMakedonaca.Iz historije se zna da je Bizant mnogo dulje vladao Albancima negosrpska srednjovjekovna država, zato je i veći utjecaj bizantskog pravanego Dušanovog Zakonika na albansko običajno pravo. Ipak, izvjesniutjecaji tog Zakonika na albansko običajno pravo, dakle i na KanonLeke Dukadinija (npr. u izrazima: porota, globa i u pravilima: oporoti, soku i sodžbini) mogli su, razumije se, prodrijeti prekocrnogorskog, srpskog i makedonskog običajnog prava. U Bogišićevojanketi primjećuju se ostaci srpskoga srednjovjekovnog prava u CrnojGori i Hercegovini, stoga su neki utjecaji u prvom redu mogli prijećiotuda u sjevernoalbansko običajno pravo. Naročito valja imati na umuuzajamne utjecaje i prožimanja u običajnom pravu (i ne samo u njemu,već i u cijelokupnom duhovnom stvaralaštvu) Crnogoraca i Albanacakoji su živjeli u susjedstvu i zajedništvu. Uzajamnih utjecaja je bilo iizmeđu Srba i Albanaca i između Makedonaca i Albanaca. Živećimnoga stoljeća u susjedstvu i zajedništvu, vodeći zajednički neprestaneborbe protiv Bizanta, Turske i drugih osvajača, Srbi, Crnogorci iMakedonci utjecali su na Albance, i obratno, i u običajnom pravu.37

V. Bogišić lijepo kaže da narod kao dobar susjed posuđuje susjedu odsvoga i uzajmljuje od susjeda.38 Međutim, većina pravila običajnogprava u Južnih Slavena i Albanaca nastala je samostalno, i poredmnogih sličnosti s obzirom na sličnosti društveno-ekonomskih odnosai na stupanj razvoja. Tome valja dodati, pošto je riječ o narodimaindoevropskog stabla, utjecaj koji donosi njihovo zajedničko porije-klo.39

U nauci prevladava mišljenje da se albansko običajno pravo - KanonLeke Dukadinija - formiralo tokom stoljeća i ne može se tvrditi dapotječe od Leke Dukadinija.40

Dakle, Kanon Leke Dukadinija je nepisano običajno pravo. Po svojprilici, gledište koje zastupaju L. Thalloczy, Stojan Novaković i Brani-

37 Usp.: S. Pupovci, nav. djelo, str. 38.38 V. Bogišić, O značaju pravnih običaja, Pravni članci i rasprave, knj. I, Beograd, 1927,

str. 40.39 Usp.: S. Pupovci, nav. djelo, str. 37-38.40 Dr Ludwig Thalloczy, Kanuni i Lekes, Illyrisch - albanische forschungen, I,

Miinchen und Leipzig, 1916, str. 411; Stojan Novaković, Tursko carstvo pred srpskiustanak, Beograd, 1906, str. 197; Br. Nedeljković, KLD, str. 434, 437 i 438; J.Ivanova, KLD, str. 114; Rr. Zojzi, Mbi te drejten kanunore te popullit shqiptar, str.146-147; S. Pupovci, nav. djelo, str. 38. itd.

15

slav Nedeljković, a danas Surja Pupovci i drugi, u osnovi je ispravno.Povodom toga, najbolji poznavalac albanskog običajnog prava, S.Pupovci zaključuje:Leka Dukađini nije izdao Kanon, već je riječ o djelu nepisanognarodnog običajnog prava; ono je sastavni dio albanskog tradicijskogprava u cjelini. On je tako nazvan u znak sjećanja na Leku Dukadinijazbog toga što se Leka istakao kao vođa u borbi protiv Turaka. KanonLeke Dukadinija sadrži takva pravila koja su porijeklom mnogo starijaod samog Leke Dukadinija. Isto tako, Kanon sadrži i takve običaje kojise mogu dovesti u vezu s manizmom, animizmom i totemizmom.41

Vodeći albanolog današnjice, Ekrem Čabej, govoreći o albanskimobičajima općenito, kaže da oni čine zbir lokalnih običaja koji se medusobom jako razlikuju. U Albaniji su se u prošlosti, poznato je, susretalii sukobljavali mnogi narodi, te otuda u načinu života i običajimaAlbanaca ima različitih utjecaja. S druge strane, i Albanci su utjecalina druge narode. »Prema tome, zaključuje Čabej, arbanski običajipružaju istu sliku koju pruža i arbanski jezik. Kod arbanskih običajamožemo da razlikujemo razne slojeve: a) preindoevropski, b) indoe-vropski, v) starogrčki, g) rimski, d) opštebalkanski, i d) osmanlijski.«42

»Pravila običajnog prava, poznata pod imenom ZLD, zaista sadrže usebi i strane uticaje,« - s pravom tvrdi S. Pupovci - »ali je većina njihnastala kao plod društveno-ekonomskih i drugih uslova.« Kanon LekeDukadinija se, usporedo sa društveno-ekonomskim promjenama, vre-menom mijenjao; on sadrži, to se lako uočava, brojne ustanove koje sunastale poslije Leke Dukadinija, pod turskom vlašću, u sjevernoalban-skoj seoskoj zajednici (npr. pravila o plemenskom društvu, o barjakui barjaktarima, o buljukbašama itd.). Ukratko, to je jedna varijantaobičajnog prava Albanaca općenito. Pored Kanona Leke Dukadinijazna se i za druge kanone u Albanaca, o čemu smo već govorili.43

A sad riječ-dvije i o imenu Kanona Leke Dukadinija.U sjevernoj Albaniji to običajno pravo zove se »Kanuni i LekeDukagjinit« ('Kanon Leke Dukadinija'). Obično se skraćeno naziva»Kanuni i Lekes« ('Lekin kanon'), ponekad i »Kanuni i Maleve«('Gorski kanon'). Upotrebljava se i ime »Kanuja« ili »Kanuni« ('Ka-non'). Albanci u selima Kosova, a i ostalih krajeva\ Jugoslavije, toobičajno pravo najčešće nazivaju »Kanuni i Lekes«. Katkad upotreblja-vaju i ime: »Kanuni i Leke Dukagjinit« ili, jednostavno, »Kanuni«.

41 Usp.: S. Pupovci, nav. djelo, str. 38.42 Ekrem Čabej, Život i običaji Arbanasa, Porodica i društveni poredak, Knjiga o Balkanu,I, Beograd, 1936, str. 313.F. Paleta iznosi mišljenje da su neka pravila iz Dečovijeve zbirke starija od kršćanstva(S.C.Gjegovi, Codice di Lek Dukagjini, Roma, 1941, str. 47).43 Usp.: S. Pupovci, nav. djelo, str. 38-39.

Ifi

Narod koristi i izraze: »Rruga«, »Udha« (put - i to više u pravnomsmislu), kao i »Prehen i burrave« (sud dobrih ljudi).Riječ »kanun« potječe iz starogrčkog »kanon«,44 koji je ušao i u drugejezike. O ulasku te riječi u albanski jezik postoje dva mišljenja: jednimisle, čini se s pravom, da je riječ »kanun« došla u albanski jezik prekoturskog (u kojem se upotrebljavao izraz »kanun« preuzet iz terminolo-gije bizantskog prava), a drugi kažu da je u albanski jezik ta riječ ušlaneposredno iz grčkog jezika.Inače, izraz »kanuni« kod Albanaca znači zbornik nepisanih zakona(pravila) iz građanskog i krivičnog prava; cjelina normi običajnogprava; koja se nasljeđuju s koljena na koljeno. Otuda nazivi: »Kanunii Leke Dukagjinit« ('Kanon Leke Dukadinija'), »Kanuni i Skanderbegut«('Skenderbegov kanon') itd.45

Albanci upotrebljavaju i domaći izraz »doke« (običaji) u značenju kojeima »kanun«. Po E. Čabeju, »doke« je glagolska imenica od »doket«.Značenje koje je poprimila ta riječ za »kanon« (»zakon«) važna je karikau razvoju albanskog narodnog prava, jer (kako konstatira N. Jokl) upitanju je jedna albanska riječ pored slavenske »zakon« i turskih riječi»kanun« i »adet«. Semantički prijelaz riječi »doke« izvršen je putemupotrebe »me duket mire ('izgleda mi dobro').46

Kažimo, na kraju, ma koliko je mjestimice surov i bez milosti, KanonLeke Dukadinija je totalan - nema ni jedne društvene, ekonomske ilimoralne sfere koju ne obuhvaća. Odbacivši zakone, pravne strukture,sudove, jednom rječju - sve doskorašnje državne organizme zamije-njene drugim zakonima, moralnim, toliko potpunim, Kanon LekeDukadinija u prošlosti je primorao tuđe administracije da ga priznaju.

I, najzad, nešto o pripremi i prijevodu ove knjige.Prije svega, i ovom prilikom želimo zahvaliti zagrebačkoj »Stvarnosti«od koje je potekla i sama ideja da se Kanon Leke Dukadinija konačnopojavi pred čitateljem hrvatskosrpskog jezičnog područja. Zasluga jesame »Stvarnosti« što smo se prihvatili doista teškog poduhvata. Jer,da nije bilo međusobnog povjerenja, možda bi se još čekalo da se taveoma značajna knjiga objelodani.

14 Kanun (stgrč.) kanon; zakon; pravilo. U latinskom jeziku »canon« je poprimiosmisao pravila, propisa.

45 Fjalor i gjuhes shqipe, Instituti i shkencave, Sekcioni i gjuhes e i letersise, Tirane,1954, pod rečju »kanuni«.

46 Eqrem Qabej, Studime rreth etimologjise se gjuhes shqipe, III, Buletin i Universitetitshteteror te Tiranes, Seria Shkencat shoqerore, br. 2, Tirane, 1961, str. 66.

1-7

Prilikom pripremanja, odnosno prijevoda, držali srno se sljedećihnačela: prvo, trudili smo se da prijevod bude što adekvatniji, da se,koliko god je to moguće, sačuva arhaičnost orginala. Potrudili smo se,također, da i u hrvatskosrpskom zadržimo čak i arhaizme raznihustanova albanskog nepisanog običajnog prava, te ih najčešće nismozamijenili suvremenom hrvatskosrpskom pravnom terminologijom.Drugo, vodili smo računa da vrlo zagonetan i težak tekst prevedemo uduhu hrvatskosrpskog, i to najviše narodnog, jezika.Koliko smo u svemu tome uspjeli, reći će pozvani nakon pojavedragocjena Dečovijevog djela. Svaka argumentirana primjedba bit ćedobrodošla i uzet će se u obzir prilikom eventualnog narednog izdanjaovog kapitalnog djela iz bogate riznice usmene tradicije albanskognaroda.

KNJIGA PRVA

C R K V APrvo poglavlje

G R A Đ A N S K I DIO

PRVA GLAVA

;je, groblja, crkveni posjedi i dobra, župnik, sluga, crkveni radnici

PRVI ČLAN

CRKVENO PODRUČJE

§ 1. Smisao crkvenog područja

Crkveno područje obuhvaća krug dokle doseže granica zemlje na kojojje sagrađena:

a) crkva;b) župnički konak.

§ 2. Crkveno pravo

»CRKVA PREDSTAVLJA KUĆU U ŽUPI.«

1. Crkva ima pravo posjeda kako na stoku, na zemlju, tako i na kućeunutar i izvan župe.2. Crkva ima udjela na šumu, na pašnjake, na vodu i vodenicu župskekomunice.3. Crkva ima udjela na župsku globu.4. Crkva ima pravo da kupuje i prodaje, kao i da uzima i zadržipoklone koji joj dolaze od darežljivosti dobrotvora i da o njima odlučujekako sama hoće.

19

CRKVA

§ 3. Crkvene privilegije

»CRKVA SE NE GLOBI.«»CRKVA NEMA ZALOGA NI SA KIM.«

1. Crkva je potčinjena vlasti vjerskog poglavara, a ne zakonu Kanona:zato Kanon ne može nametnuti nikakav teret crkvi, već ima zadatakda je štiti kada ona gubi njegovu pomoć.2. Ako izbije neki spor između crkve i župe, župa ne može tražitizaloga od crkve, već će se žaliti vjerskom poglavaru-biskupu i njegovojpresudi će se povinovati bez riječi, kako crkva, tako i župa.3. Za svaki prekršaj koji crkva učini župi, crkva se ne može globiti,samo joj se određuje da nadoknadi štetu koju je učinila.4. Crkva ne plaća, niti ide u vojsku, niti iznosi kruh momcima barjaka,niti kuluči na poslovima župe. Ali kada župa odluči uraditi neki posaoda bi održala ili povećala zajednički posjed komunice mjesta u kojojcrkva ima udjela, onda je ona dužna plaćati, iznositi kruh i poslatiradnika na posao onako kako je župa odredila svima po dimnjaku.1

§ 4. Crkvena čast

»CRKVA NEMA SABLJE I KONOPCA.«»TKO ZLOSTAVLJA CRKVU, ZLOSTAVLJA ŽUPU.«»CRKVENU ČAST TRAŽI ŽUPA.«»CRKVI, MLINU, KOVAČNICI I TRGOVINI NITKO NIJE GOST.«

1. Tko zlostavlja crkvu, duguje globu: a) crkvi, b) župi, c) barjaku. -Crkvu zlostavlja onaj tko se prepire, opsuje ili prijeti nekome, tkoistuče ili ubije nekoga unutar crkvenog područja.2. Globu krivca uzima župa, a ne crkva, jer crkva nema sablje ikonopca.3. Tko bude ubijen ili tučen ili na bilo koji način osramoćen odnekoga, ulazeći ili izlazeći iz crkvenog područja, ne sramoti crkvu, jercrkvi nitko nije gost. \4. Ali, ako puška puca izvan crkvenog područja i netko se preda podzaštitu crkve, onda se on računa gostom crkve; i ako netko prekršizaštitu crkve, župa je dužna povratiti njenu čast. (Vinctum, si aedes ejus(Dialis Flaminis) introierit, solvit necessum est. - Gellius, b. 10. c. 15.-)

Dimnjak predstavlja kuću, ognjište, dim.

20

CRKVA

DRUGI ČLAN

GROBLJA

§ 5. - 1. - Na groblje jednog bratstva ili jednog plemena ne sahra-njuju se umrli ili ubijeni drugog bratstva ili drugog plemena. Akonetko to učini bez dozvole bratstva ili plemena, čije je groblje, Kanonnalaže da se umrli izvadi iz tuđeg groblja.2. - Ako se u selu nastani neko domaćinstvo koje nema bratstva niplemena, pošto se selo složi, određuje mu se mjesto groblja na župskomgroblju, obavezujući ga da svake godine da izvjesnu sumu crkvi zazakupninu ili neku drugu stvar za oltar.3. - Tko se prepire ili psuje i prijeti nekome i tko ubije ili istučenekoga na groblju, globi se kao za crkveno područje.

TREĆI ČLAN

CRKVENI POSJEDI I IMOVINA

§ 6. Crkveni posjedi i imovina su neprikosnoveni.

1. - Crkveni posjedi i imovina su neprikosnoveni i nitko ne možestaviti ruku na njih.2. - Crkveni posjedi i imovina su pod nadzorom crkvenog župnika ižupe.3. - Onoga tko se usudi ući u crkvene posjede i imovinu, dovest će upamet župa i natjerat će ga da, po Kanonu, odustane od toga.4. - Kada netko učini štetu crkvi na posjedima i imovini, župaprocjenjuje štetu koju će štetočina platiti.5. - Tko ukrade crkvenu imovinu, osim što će vratiti tu stvar premaKanonu mjesta gdje se crkva nalazi, dužan je crkvi platiti globu zbogoduzete časti i globu župi zbog kršenja zaštite, jer je crkva pod zaštitomžupe.6. - Kad pljačkaš priznaje svoju grešku, te se prije nego što se saznaza pljačku koju je učinio crkvi preda župskom svećeniku vraćajući muukradenu stvar, nije dužan platiti nikakvu globu: svećenik ima pravoda mu oprosti.7. - Ako se pljačkaš preda svećeniku pošto je ovaj otkrio kradljivca u

21

CRKVA

žuoi župa ima pravo da mu naplati globu kako za sebe, tako i za crkvuiako'mu je svećenik bio oprostio grijeh i ukradenu stvar.

§ 7. Uređivanje crkvene imovine

1. Crkvene posjede i imovinu ureduje svećenik, a župa nema pravo daod svećenika traži opravdanje za rukovanje sakupljenim dobitkom odcrkvene imovine.

ČETVRTI ČLAN

ŽUPSKI SVEĆENIK ILI ŽUPNIK

§ 8. Imenovanje župnika

1. - Župnika postavlja biskup u župi i samo biskup ima pravo da gaudalji iz župe.

§ 9. Prava i dužnosti župnika

1. - Župnik ima pravo da pouči i opominje župu i da obavlja vjerskedužnosti kako zahtijeva posao duše i nitko iz župe nema pravo da semiješa u dužnosti svećenstva.2. - Župnik za službu koju obavlja župi ima pravo da uzima crkvenedesetine,2 prema kanonu mjesta gdje se crkva nalazi.3. - Župa nije dužna da svećeniku odnese desetinu kod vrata; već ćeih svećenik sakupljati i nositi sa svojim radnicima.4. - Župnik ima pravo da uzima dobitak od crkvene imovine kako odzemlje tako i od stoke i nitko za to ne može tražiti opravdanje osimnjegovog poglavara.5. - Župnik je dužan župi vršiti svu onu vjersku i duhovnu službukoju mu stavlja na teret crkveni kanon; štoviše i neka druga posebnasluženja u nekim blagdanima, kao na primjer: da blagosivlja kuće, dajednom godišnje drži misu na udaljenim grobljima od župske crkve,itd.

§ 10. Ličnost župnika je neprikosnovena

2 desetina, tj. deseti dio žita i drugih poljoprivrednih proizvoda koje je seljak davao unaturi.

22

CRKVA

»ŽUPNIK JE POD ZAŠTITOM ŽUPE.«»ŽUPNIK NE PADA U KRVNU OSVETU.«»ŽUPNIK SE NE ŠALJE NA ZAKLETVU.«

1. - Tko župnika ogovara ili ga opsuje i zaprijeti mu, istuče ga iliubije, taj će odgovarati župi prema mjesnom kanonu. Župa je dužnada povrati čast svoga župnika.2. - Ako netko ubije župnika, ubojicu ganja župa, barjak3 i kućaubijenog.3. - Ako ubojicu ubije župa ili barjak, župnikova kuća ne smije daubije nekoga drugog iz kuće krvnika, jer u protivnom šalje ubojstvokući.4.'- Ako župnik ubije nekog, ni crkva ni župnik se ne globe, nitižupnik pada u krvnu osvetu: krvna osveta ostaje župnikovoj kući.5. - Rijetko i gotovo nikada župnik se ne šalje na zakletvu,4 osim zaveoma važnu stvar.6. - Ako se župnik šalje na zakletvu, da bi sebe očistio ili zaporotnika, on će se priznati i računati za dvadeset i četvoro ljudi.7. - Kad župnik daje zakletvu,5 pošto se računa za pravednog čovjekai posvećenog u beskrajnu Pravdu, ne zahtijeva se da on dodirne rukomSveto pismo; već je dovoljno da pred Svetim pismom izgovori riječizakletve.8. - Ako župnik padne pod globu, ne podliježe kanonu: to je stvarnjegovog poglavara.9. - Ako je župnikova krivica prema župi velika, župnik podliježesudu kanona. Poglavar šalje drugog župnika da u ime župnika dajezalog kanonu.10. - Župski svećenik može zaprijetiti i udariti nekoga, ali i poredtoga ne sramoti ni istučenog, niti sam pada u grešku pred kanonom.6

3 barjak (tur.) - metatezom bajrak - zastava: nekada je bajrak - barjak označavao vojnuformaciju, a kasnije administrativno područje u sjevernih Albanaca, gdje je vladaloplemensko uređenje.

4 zakletva (alb. be-ja) je jedna institucija u običajnom pravu Albanaca: kada tko sumnjau koga da mu je učinio neko zlo, onda traži od njega da se kune sam ili mu odredinekoliko ljudi, čak i do dvadeset i četiri čovjeka - »staraca« - koji će se zakleti daosumnjičeni nije kriv; tada se skine svaka sumnja s osumnjičenog.

5 Flamini diali non licebat jurare. . . sacerdotem Vestalem et Flaminem Dialem in omnimea jurisdictione jurare non cogam. - Gellius. Noct. Atti, X. 15.

6 Ceterum neque anifnadvertere, neque vincire, ne verberare quidem nisi Sacerdotibuspermissum; non quasi in poenam, nec ducis jussu, sed velut Deo imperante quemadesse bellantibus credunt (C. Tacit, Germania VII.)

23

- CRKVA

PETI ČLAN

Crkveni sluga

§ 11. _ 1. _ Crkveni sluga je slobodan da radi na svom ždrijelu.2. - Sluga bilo gdje da ide i za svaku poruku koju će zakucati nekomena vrata po naređenju svoga gospodara, odlazi i govori u ime župnika.3. - Ako netko uznemiruje crkvenog slugu riječima ili djelom, uzimase da uznemiruje župnika i pada pod crkvenu globu po kanonu.

ŠESTI ČLAN

§ 12. - 1. - Ako netko dira crkvene radnike, pada pod globu župe.2. - Ma koliko radnika da bude na crkvenom poslu, izazivač plaćasamo jednu globu, ali najtežu.3. - Globa, koja se uzima zbog uznemirenja crkvenih radnika, dijelise između crkve i radnika.

K A Z N E N I DIO

SEDMI ČLANPORIJEKLO KAZNI

§ 13. Smisao kazne

Kaznom se shvaća zlo koje se od zakonite vlasti izriče nekom zbogučinjene krivice.

§ 14. Odmjeravanje kazne

CRKVA

Samo barjaktar sa glavarima, a ponekad i sa crkvenim poglavarom, imapravo odrediti kaznu zbog učinjene krivice protiv crkve.

§ 15. Izricanje kazne

Krivcu koji je uvrijedio crkvu kazna se izriče od glavara i puka.

§ 16. Vrste kazni protiv crkvenih krivaca

Kazne koje se izriču za krivicu protiv crkve su ove:a) osuda na smrt;b) protjerivanje iz barjaka s ukućanima;c) spaljivanje kuće;d) ostavljanje zemljišta neobrađenog ili sječa voćki;e) globa u stoci;d) globa u novcu.

Napomena: Prema kanonu, globa u novcu može se isplatiti bilo čime,dajući oku7 žita za jedan groš8, oku rakije za pet groša i vola za brazduza 400 groša.

OSMI ČLAN

Odmjeravanje kazne prema vrsti krivice9

§ 17. - 1. - Tko obije crkvu, bit će spaljen i pečen i izbačen sukućanima izvan svoga barjaka. Krivca - ubojicu - strijelja barjak iostaje neosvećen.10 Bratstvo ili najbliže pleme zločinca kupuju muzemlju i njena cijena pripada obijenoj crkvi.2. - Tko ukrade tuđu stoku i ode i sakrije je u crkvu, bez znanjažupnika, duguje crkvi 1000 groša globe za oduzetu čast i 100 ovnova ijednog vola barjaku, osim stoke koju će vratiti vlasniku po kanonu.3. - Tko ukrade crkvenu stoku na području koje obuhvaća kanon,ima da plati dvije za jednu, kao svakom drugom.11

7 oka, stara jedinica mjere za težinu (1408 grama).8 groš, vrsta starog sitnog novca u tursko doba, od 40 para (u različitim državama i urazličito doba različite vrijednosti).9 Ove kazne su uzete posebno iz kanona koji je upotrebljavan u Mirditi i u 7 barjakaPuke.

10 neosvećen, ubijeni koga nema tko da osveti.11 Si adorat furto quod nec manifestum escit, nec manifesti furti poena per legem XII.

24 25

CRKVA

4. - Tko ukrade u konaku ili u bačiji župnika, platit će dvije za jednuukradenu stvar, 1000 groša crkvi za oduzetu čast i 100 ovnova i l volaglobe barjaku.5. - Onaj tko pred narodom opsuje ili ogovara župskog svećenika,plaća 100 groša globe crkvi i 100 ovnova i l vola globe barjaku.12

6. - Onaj tko zaprijeti ili zaplaši župnika, platit će 10 ovnova globe.7. - Tko kleveće svećenika oko teške stvari prema časti, ima da muse zapali kuća i da da 100 ovnova globe barjaku.8. - Ako se netko drzne i istuče župnika, odgurne ili ga pljuje, spalitće se i ispeći i izbaciti izvan mjesta, ostavljajući mu nekoliko godinazapuštenu zemlju.9. - Onog tko ubije župnika, strijelja barjak i ostaje neosvećen.Štoviše, pali mu se kuća, zemlja mu ostaje zapuštena, voćke, vinogradii bašte mu se sijeku i pustoše. Zemlja i imovina i njegove sitnice ostajucrkvi; ali bratstvo ih može otkupiti novcem.10. - Ako netko neprilično govori ili zadirkuje crkvenog slugu, dat će10 ovnova globe barjaku ili više, prema težini krivice.11. - Onaj tko ubije crkvenog slugu, ako je ubojica iz sela, spaljujemu se kuća i uzima 100 ovnova i l vol za globu.12. - Ako netko riječima ili djelom zadirkuje crkvene radnike, krivacće platiti globu od 10 ovnova.13. - Onaj tko se ne povinuje crkvenoj kazni ili kanonu, barjak će seskupiti kod njegove kuće i uzeti mu sve što god bude imao u toru.

Tabularum dupli irrogatur. (Tabula VII. - Festus, V. Nec Gajus, III, § 190.) »Olimapud Romanos fures condemnabantur in duplum. . .« Ch. Cato, apud Cic. lib. 3 deoffic.

12 »Se un' uomo della classe bassa si compiace nel molestar Bramini, ili re lo puniscacon vari castighi corporali, atti ad inspirare il terore. - Monaca Dhermasastre. Codicedi Manu Leggi civili e criminali Nr. 248. - Cantu, Documentali.

26 A

KNJIGA DRUGA

PORODICA

DRUGA GLAVA

Stvaranje porodice

DEVETI ČLANPORODICA SHVAĆENA SAMA PO SEBI

§ 18. Određivanje porodice

Porodica je skup članova koji žive pod jednim krovom, čiji je ciljrazmožavanje čeljadi preko braka, njihovo podizanje u pogledu tjele-snog, umnog i čulnog razvoja.13

§ 19. Članovi porodice

Porodicu sačinjavaju kućna čeljad; kad se ovi razmnože, dijele se nabratstva, bratstva na rodove, rodovi na plemena, plemena na barjak, asvi zajedno sakupljaju se u širu porodicu, koja se zove narod; oni imajuistu domovinu, istu krv, isti jezik i običaje.14

§ 20. Pravo, dužnost i obaveza domaćina

Po kanonu, upravljanje kućom pripada najstarijem pod krovom kućeili najstarijem bratu; ako nemaju osobine potrebne za obavljanje togposla onako kako zahtijeva dužnost, onda se na skupu ukućana biraonaj tko je pametniji, mudriji i brižljiviji.

" Filosofia del' Diritto, Abate Felice, N. 2762.14 Ibidem, N. 2363.

27

PORODICA

Domaćin može postati i neoženjen čovjek.Domaćin ima pravo:1) Sjediti na čelnom mjestu u svojoj kući, iako ima starijih od njega ukući;2) Na svoja oružja, makar koštala stotinu ćesa,15 na osedlanog konja;na svoju posteljinu i pokrivač; na pribor za kavu; te stvari ni kanon nadiobi ne obuhvaća;3) Na dobit kućne čeljadi, najamnine ili poklone;4) Kupovati, prodavati i zamjenjivati zemlju, kao njive, livade, pa-šnjake (šume s pašnjakom), šumarke, red za navodnjavanje, stoku ibakrače;5) Davati i uzimati u zajam i biti jamac;6) Popravljati kuće, kolibe, štale, itd.;7) Ukućane slati na posao, ili na ždrijelo;8) Ukućane slati kao radnike u zajam, a i besplatno;9) Na vino i rakiju, kupovati je ili prodavati, ili je dati u zajam;10) Kažnjavati ukućane kad ne idu kako zahtijeva napredak kuće.

Kazne su ove:

a) da im ne da jesti;b) da im otpaše oružje s ramena ili pojasa za jedan ili dva tjedna;c) da ih veže ili zatvori u kući;d) neposlušnog da odijeli od kuće, dajući mu dio koji mu pripada

da bi uklonio opasnost i sramotu.11) Ako netko od ukućana uđe kao jamac više nego što mu oružjevrijedi; ako nešto prodaje, kupuje ili zamijeni bez dozvole domaćina,domaćin ima pravo da ne odgovara, jer kanon ne smatra zakonitom niprodaju, ni kupovinu, ni zamjenu, ni takvo jamstvo, te se sve ukida,jer je učinjeno bez odobrenja domaćina.

\§ 21. Dužnost i obaveza domaćina

1) Da se stara za dobrobit ukućana;2) Da drži pod nadzorom ukućane da ne naprave neku štetu ili da nerazaraju;3) Da prvi predvodi na posao koji mu pripada;

15 ćesa, kesa, stari novac od oko 500 groša.

28

PORODICA

4) Da pazi na zemlju da ne ostane pusta; na krdo stoke da se neunazadi njen napredak;5) Da radi pametno i mudro unutar i izvan kuće i da ne vodi razaranjui osiromašenju kuće;6) Da se stara o odjeći i obući ukućana od kućnih dobitaka;7) Da bude pravedan u kući i da nekome ne drži stranu više negodrugome;8) Da kupuje oružje momcima kad vidi da su za to dorasli.

§ 22. Pravo domaćice

Domaćica ima pravo:1) Nad svim stvarima koje se drže u kući;2) Davati i tražiti u zajam brašna, kruha, soli, sira ili masla;3) Naređivati ženama kuće da nose vodu, da idu po drva, da odnesuradnicima hranu, da zalijevaju, da nose otpatke, da žanju ili okopavajuili da plijeve.

§ 23. Dužnost domaćice

Domaćica treba:

1) Da sprema ručak i večeru, da kuha, da postavlja stol i da dijeli jela;2) Da brine o mliječnim proizvodima da ne propadnu;3) Da ne prodaje, niti kupuje ili mijenja nešto bez odobrenja domaćina.Domaćica ne mijesi, ne ide po vodu, ne nosi drva, ne nosi otpatke, nezalijeva, ne žanje, ne plijevi, niti nosi hranu radnicima;4) Da bude pravedna prilikom mirenja ukućana i djece; da nekom nedrži stranu više nego drugom;5) Domaćica će se starati o djeci dok žene budu na poslu.

§ 24. Pravo ukućana16

Kućna čeljad ima pravo:1) Smijeniti domaćina ako uvide da ne radi za dobrobit kuće ili ako ihvodi k osiromašenju;2) Smijeniti domaćicu ako uvide da potkrada, ili da nešto krišom

odraslih muškaraca

29

PORODICA

prodaje - pa makar to bilo i jedno jaje - ili ako više drži stranu svojojdeci nego drugoj;3) Svatko na svoja oružja; mogu ih prodavati, mijenjati, ili založiti, alinemaju pravo da od kuće zatraže drugo oružje;4) Na volove ima pravo težak koji ih tjera; da nekome pomogne, daih daje besplatno, ili u zajam bez dozvole domaćina;5) Na stado ovaca ima pravo pastir koji ga čuva; domaćin nema pravoda mu se miješa u taj posao; prije nego što će nešto prodati ili zaklatineku ovcu, kazat će pastiru, a on zna koja je ovca ili krava za klanje.

§ 25. Dužnost ukućana17 je:

1) Da ne uđu kao jamci bez odobrenja domaćina kuće;2) Mogu ući kao jamci i ne pitati domaćina kuće, ali za toliko kolikoim vrijedi oružje, jer je to njihovo; ^3) Ne mogu ići nekome kao radnici bez dozvole domaćina kuće;4) Ne mogu da prodaju, da kupuju, niti da što mijenjaju;5) Ukućani ne mogu vrijeđati domaćina pri kućnim i fizičkim poslovi-ma;6) Da slušaju i da idu gdje god naredi domaćin;7) Na koga domaćin upre prstom da ide u vojsku, taj treba da ide;8) Ženske su dužne raditi za kuću: ako im preostane vremena kad seoslobode kućnih poslova, mogu raditi svoje ručne radove.

DESETI ČLAN

PORODICA U SELU I BARJAKU

N§ 26. Pravo porodice

1) Ima pravo glasa na skupštini sela;2) Ima pravo na dio seoske globe;3) Ima pravo na seosku komunicu;4) Ima pravo uzeti u zaštitu bilo koga;5) Ima pravo predvoditi lučem i sjekirom prilikom spaljivanja kuće usvom plemenu;

17 muškaraca

PORODICA

6) Ima pravo predvoditi globare u tor svog plemena;7) Ako kuća padne u neku tešku krivicu, za koju joj slijedi kaznavatrenog ugarka i sjekire, ni selo ni barjak ne mogu je razoriti dok ihne predvodi sam krivac.

§ 27. Obaveza porodice

a) u selu:1) Domaćin odgovara za svaku štetu koju nekome učine ukućani;2) Odlazit će na skupštinu kad god se skuplja selo;3) Poslat će radnika na rad koji selo obavlja zajednički;

b) u barjaku:1) Odlazit će na skupštinu barjaka kad bude pozvan »od svake kuće pojedan muškarac«;2) Odazvat će se zajedno sa selom barjaku za »dva obroka hrane«momcima barjaka;3) Platit će 400 groša globe kući Domarka za svako ubojstvo;4) Polazit će u vojsku barjaka.

31

i•

KNJIGA TREĆA

B R A K

JEDANAESTI ČLAN

ODREĐIVANJE I VRSTE BRAKA

§ 28. Određivanje braka po kanonu

Stupiti u brak, po kanonu, znači okućiti se, povećati domaćinstvo zajedno čeljade više za rad, za prirast djece.

§ 29. Vrste braka18.

a) Stupanje u brak vjenčanjem - odobreno od vjere i LekinogKanona; b) Žena koja se drži mimo vjenčanja - protivno vjeri iLekinom Kanonu; c) Oteta žena i djevojka - nezakonita po vjeri iKanonu19; d) Ženidba na probu - protivno vjeri i Kanonu.

DVANAESTI ČLAN

PRAVO MOMKA I DJEVOJKE

18 Nuptiae contrahebantur tribus modis, Usu nempe, Confarreatione, et Coemptione.- Usu vel usurpatione, contrahebantur nuptiae, cum mulier matrimonii causa annointegro et continuo cum viro fuisset. (Ovid. 395; Gell. 2.) - Confarreatione, cumcertis verbis adhibitus, testibus decem praesentibus, solemnique sacrifico (in quofarre utebantur) coram Pontifice peracto, mulier in manum viri conveniebat...Servius. D. in Virg. Georg. 1. 3. 1.; Tacit. Ann. IV 16. - Coemptione, hoc estimaginaria emptione et venditione fiebant nuptiae, quando nummis dičiš causaadhibitis, mulier in potestatem viri transibat. Ser. d. 1., Cic. pro Mur. 10.

19 »Quando per forca si toglie alla paterna časa una fanciulla che grida soccorso e piangedopo uccisa a ferito chi si oppone, e rotte le mura, dicesi il matrimonie dei gioganti.«

33

BRAK

§ 30. Pravo momka

»Momak ima pravo da misli na svoju ženidbu ako nema roditelje.«Dok ima roditelje momak nema pravo:

a) misliti na svoju ženidbu;b) odrediti prosca;c) miješati se u svoju vjeridbu;d) ni na vjerenički prsten, ni na rublje, ni na obuću20, a ni na

određivanje roka vjeridbe.

§ 31. Pravo djevojke

Djevojka, iako nema roditelje, nema pravo misliti na svoju udaju;pravo je u rukama braće ili rođaka.Djevojka nema pravo:

a) birati svog muža; otići će za onoga za koga je budu vjerili21;b) miješati se u prosidbu ni u vjeridbu;c) ni na obuću, ni na rublje.

TRINAESTI ČLAN

DUŽNOSTI MUŽA I ŽENE

§ 32. Dužnosti muža prema ženi

Muž je dužan:a) starati se o odjeći i obući i o svemu što je potrebno za život;b) čuvati ženinu čast i ne ostaviti je da se žali ni za koju potrebu.

§ 33. Dužnosti žene prema mužu

Žena je dužna:a) čuvati čast mužu;b) služiti mu iskreno;

Manava Dharmasastra. Codice di Manu. Libro III Matrimonio, ecc. Nr. 33.Napomena: Kod svadbenih običaja vrste ženidbe obradit će se podrobnije i jasnije.20 nadoknada koja se davala posredniku, proscu, provodadžiji kao nagrada za obavljeni

posao.21 »Uxorem habetat Faunus, quae dicebatur Fatna vel Fanna, eadem de causa qua

maritus eam appellationem sortita.« Justin. XLIII. 1. - Rit. Romana.

34

BRAK

c) biti mu potčinjena;d) izvršavati bračne obaveze;e) časno odgajati i podizati djecu;f) paziti mu na odjeću i obuću (u pogledu šivanja);g) ne miješati mu se u vjeridbu sinova i kćeri.

§ 34. Pravo žene

Žena ima pravo da od muža traži izdržavanje, odjeću i obuću.

ČETRNAESTI ČLAN

PRAVO UDOVCA I UDOVICE

§ 35. Pravo udovca

Udovac, ako nema roditelje, ima pravo sam govoriti oko svoje ženidbe.(Međutim, albanski brđanin neće to uraditi pa makar znao da će ostatineoženjen; običaj je da se pošalje netko drugi tko će govoriti umjestonjega oko ženidbe.)

§ 36. Pravo udovice

»Udovica sama govori. - Udovica vraća svatove s puta.«Udovica ima pravo:

a) sama govoriti oko udaje;b) izabrati za muža onoga tko joj se dopadne na oko;c) prstom odrediti prosca koji će joj donijeti vjerenički prsten.

TREĆA GLAVA

Prosidba - vjeridba

PETNAESTI ČLAN

PROSIDBA

§ 37. Određivanje prosca

35

BRAK

Prosac je onaj tko nastoji pohvaliti dotičnu osobu kod momkovih ilikod djevojčinih roditelja kako bi uzeli ili dali djevojku za tog momka.

§ 38. Pravo i obaveza prosca

1. Prosac je posrednik kod mladoženje i kod mlade (kod momka idjevojke), kako ne bi ni jedna ni druga strana prekršila riječ.2. Prosac ima pravo na više od 50 groša za prosidbu, za obuću koja jeodređena kanonom.3. Obuća prosca daje se na dan udaje nevjeste.4. Prosca nalazi ili kuća djevojke ili kuća momka.5. Obuću za prosidbu uvijek daje kuća mladoženje, čak ako i proscaodredi nevjestina kuća.6. Prosac ima pravo govoriti koliko za roditelje djevojke, toliko i zaroditelje momka.7. Prosac je obavezan raditi na sporazumijevanju, roditeljima djevojkenositi novac s ocem ili bratom mladoženje.8. Prosac ima pravo da se miješa u svaku stvar između roditelja momkai roditelja djevojke do dana stupanja u brak.

ŠESNAESTI ČLAN

VJERIDBA

§ 39. Zabranjivanje braka po kanonu

Prilikom vjeridbe djevojke pazit će se: \a) da nije iste krvi i roda;b) da nije iz istog plemena;c) da nije unuka plemena momka koji hoće da je vjeri;d) da nije razvedena žena;e) da nije u kumstvu: 1) prilikom krštenja u crkvi; 2) pri vjenčanju;

3) pri rezanju kose; 4) da se nije pobratimila popijenom krvlju.Kanon ne podnosi vjeridbu i ženidbu kada se ispriječe gore spomenutezabrane, čak ako su i u četiristotom koljenu.22

36

— BRAK ==

U dozvoljenoj vjeridbi po kanonu je da prosac i otac - ili brat - momkaodređene noći odu kod roditelja djevojke odnijeti vjerenički prsten.Čim uđu u gostinjsku sobu, prosac će čeprkati vatru prije nego što ćezaprositi djevojku; čim prožari vatru, govori.Poslije večere, otac mladoženje dat će proscu novac i vjerenički prstenu ruke. Čim prosac prebroji novac na loparu ustat će na noge i dat ćeu ruke novac i vjerenički prsten ocu djevojke.

§ 40. »Nema nevjeste bez prosidbe.«

Oteta ili odbjegla devojka, ako nađe muža, ne može se nakititi kaonevjesta; udat će se djevojački - u djevojačkom ruhu - zato što se udalai otišla mimo kanona bez prosca.

SEDAMNAESTI ČLAN

VJERENIČKI PRSTEN

»Vjerenički prsten, dokle god ne odustaneš, čovjeka čini tvojim.«

§ 41. Određivanje vjereničkog prstena

Vjerenički prsten sastoji se od bakrenog ili srebrnog (u zadnje vrijeme)prstena, jer se u našim malesijskim krajevima nije znalo za zlato.23 -»Prsten i deset groša« su po kanonu.Vjerenički prsten niti se mijenja, niti se vraća za života onoga tko jevjerio djevojku.Vjereničkim prstenom djevojka se vezuje te ako prekrše riječ, roditeljidjevojke mladoženjinoj kući duguju krv.

§ 42. Pravo momka da ostavi vjerenu djevojku

Ako se momku prohtije, slobodan je ostaviti vjerenu djevojku, alivjerenički prsten i novac koji je za djevojku dao, propadaju; razlog je:

22 Ako netko pogriješi protiv tih zabrana, njegovo pleme će ga globiti, a događa se damu i kuću zapale.

23 »Tum sponsus annulum pronubum quasi arhac, (L. 38. pr. ff. de ritu nupt. t. 3,Coa. de Sponsal.) sive pignoris loco (Juvel. VI - V - 27.) sponsae dabat; qui Plinuaetate ferreus, postea aureus fuit«, (ipse Plinius, II. N. XXXIII. - Rit. Rom. DeNuptiis c. IV. 1. De Sponsalibus).

37

BRAK

»Tko ostavi vjerenu djevojku, kanon ga kažnjava i vjereničkim prste-nom i novcem koji je za nju dao.«Prije nego što momak ostavi djevojku, upoznat će prosca, a ovaj će sadvojicom prijatelja iz momkova sela otići kod roditelja djevojke idvojici prijatelja iz sela devojke u oči reći da se momak, koji je biovjerio njihovu kćer, nje odriče, te su slobodni da je drugdje udaju.

§ 43. Vjerena djevojka nema pravo da ostavi momka

Vjerena djevojka ne može ostaviti momka ako joj se ne dopadne.Ako djevojka ne posluša da ode mužu koji ju je vjerio, a i roditeljipodržavaju kćer, ona se više za života mladoženje ne može udati zadrugoga.Roditelji djevojke dužni su kući mladoženje vratiti sve, do posljednjepare, koju su dobili za djevojku.Vjerenički prsten i deset groša od kanona, koji su poslani devojciprilikom vjeridbe, ostat će u njenoj škrinji do dana smrti mladoženje;da znaju i djevojka, i momak, i roditelji da im taj vjerenički prsten neda da pogaze riječ.Prema kanonu, djevojka ostaje vezana; može se udati samo uzdopuštenje mladoženje koju ju je vjerio i ako se on nje odrekne, a nijepo kanonu da je netko drugi ode zaprositi ako zna da je spriječena.I ako mladoženja bude uzeo drugu ženu, djevojka koju je vjerio ostajevezana.Smrću mladoženje, kanon oslobađa djevojku i ona, ako želi, može seudati, iz razloga što se »smrću mladoženje vjerenički prsten računaizgubljenim«.Ako djevojka ne posluša da se uda za onog tko ju je vjerio, silom će jeudati za onog tko ju je vezao »metkom u okviru«, te ako mu djevojka,bježeći, padne oka, ovaj je ubija metkom njenih roditelja, a krvdjevojke ostaje neosvećena, jer ju je ubio njihovimNmetkom.

OSAMNAESTI ČLAN

»ODREĐIVANJE VJERIDBE« - NAZNAČENI DAN24

24 »Placuit despondi, hic nuptiis dictus est dies.« (P. Terentii Comoediae, »Anadri«Actus l, Scena L).

38

[

BRAK

§ 44. Određivanje vjeridbe

»Odrediti vjeridbu« znači odrediti dan i naznačeni rok kad će svatoviotići po mladu.Čim se djevojci »odredi vjeridba«, pošto je naznačen dan, svatovi ćebezuvjetno krenuti tog dana i taj dan ni kanon ne odlaže, niti može dase pomjeri.Svatovi će tog dana otići po mladu, pa makar znali da mlada umire,vukući je, dovest će je u kuću mladoženje.Svatovima se ne sprečava put, pa makar imali mrtvaca u kući roditeljimladoženje ili roditelji djevojke.Mrtvac u kući, svatovi će krenuti; mlada ulazi u kuću, mrtvaca izvodeiz kuće. Tamo nek se nariče, ovamo nek se pjeva. (To se kaže da sepokaže da ni smrt toga dana ne može zaustaviti svatove; inače, da sepjeva, ne pjeva se.)

DEVETNAESTI ČLAN

CIJENA KOJA SE DAVALA I DAJE ZA ŽENE

Cijena koja se davala za djevojke ili žene, od prije pedeset godina iranije, iznosila je od 50, 100, 200 do 400 groša.Cijena kasnijeg kanona iznosi 1500 groša, onoliko koliko stoji krv žene.

DVADESETI ČLAN

NASLJEDSTVO ALBANSKE ŽENE

Albanska žena nema nikakvog nasljedstva kod roditelja, ni od imovine,ni od kuće - kanon ženu računa kao višak u kući.Roditelj ne misli na opremu i ni na jednu stvar svoje kćeri; brigu otome vodit će onaj tko je bude vjerio.Roditelj momka koji je djevojku vjerio mislit će o svemu što jepotrebno za njenu udaju.25

»Dotes filiabus suis non dant.« (Prisc. 1.7).»Dotem non uxor marilo, sed uxori maritus offert. (Tacit. Germania). »Anticamente

39

= BRAK

ČETVRTA GLAVA

Svadba

DVADESETPRVI ČLAN

PRIPREMA SVADBE PO KANONU

§ 45. Za svadbu će se pripremiti:

a) svadbeni vol, koji će dati 100 oka mesa i loja;b) tovar kukuruznog brašna;c) 4 babune26 žita - pšeničnog brašna;d) 4 oke kave;e) 12 oka šećera;f) 8 oka riže;g) 4 oke meda;h) 10 oka sira:i) 2 oke masla;j) 3 oke jestivog ulja;k) 70 oka rakije.

Napomena: Nekada je umjesto rakije bilo vino.

§ 46. Svadbu, po kanonu, čine:

a) 12 svatova i l svatica;b) pozivari;c) svadbeni poslužitelji;d) reduše;e) poslužitelji;f) igračice;g) oni koji nose ovnove na svadbu;h) pjevači pjesama za kola;i) mladoženja i nevjesta;j) dva svjedoka'(vjenčani kumovi);k) vjenčanje.

§ 47. Dužnost domaćina svadbe

alle figlie non davasi veruna dote.« (Plutarc. Apofteg. lacon. t. III. p. 149).26 babune, mjera za žito (oko 10 kg.)

40

• — BRAK =

Četiri tjedna prije svadbe mladoženjin otac ili domaćin otići će lično dazove svatove.Najprije se zovu svatovi - prijatelji, zatim svatovi - drugovi.

§ 48. »Po kanonu je da se prijatelju ide na svadbu s ovnom.«

Ovnove će odnijeti:a) unuci i praunuci, i u koljevci da su, majka će voditi ovna, a

koljevku na leđima;b) stric mladoženje.

§ 49. Red kada će se otići na svadbu:

a) u četvrtak idu kćeri i unuci;b) u petak uvečer idu pozivari, svadbeni poslužitelji, reduše,

vodonoše, oni koji nose ovnove na svadbu i svatovi - prijatelji.Donosioci ovnova, čim stignu u dvorište mladoženje, pucat će pojednom iz puške za svakog po glavi;

c) u subotu ujutro idu svatovi - drugovi.U subotu, čim krenu svatovi, zaklat će se svadbeni vol.

DVADESET DRUGI ČLAN

PREDVOĐENJE SVATOVA

§ 50. »Zatraži i raspitaj se o predvođenju svatova, jer, osim onomekome pripada, nema čovjeka koji može da predvodi.« - Ovaj kanon jestrog.Predvođenje svatova ne pomjera se niti se mijenja.Ako se domaćin svadbe zabuni i odredi za starog svata onoga kome nepripada predvođenje svatova, osim što se globi, starog svata, kojeg jeon odredio, kanon ne priznaje.Stari svat ne može da bude:

a) prijatelj, već drug iz mladoženjinog sela;b) neće biti iz bratstva ili plemena mladoženje, već iz drugog

plemena.Kanon ne zanima izgled starog svata, već kome pripada vodstvo, pačak ako je dijete i nakaza za oko, mladoženjinoj kući će se dopasti.

41

BRAK

§ 51. Red svatova na putu

Red svatova, kad krenu po mladu i kad se vraćaju s njom, po kanonu,je ovaj:

I - stari svat, drug, predvodiII - svat - prijateljIII - svat - drugIV - svat - prijateljV - svat - drugVI - svat - prijateljVII - svat - drugVIII - svat - prijateljIX - svat - drugX - svat - prijateljXI - svat - prijateljXII - svat - drug s ovnom kojeg vodiXIII - svat - svatica koja tjera ovna.

Posljednji će ići mladoženjin otac ili brat vodeći konja.Svatovi, kad krenu po nevjestu, pucat će svatko po jedanput iz puškeu dvorištu mladoženje.

DVADESET TREĆI ČLAN

»Svatovi, sa i bez mlade, i pratnja s umrlim, ne mogu nikome proći poredvrata, osim ako je prolaz, seoski put ili veliki put.«§ 52. Nema čovjeka koji može nekome zabraniti seoski ili veliki putčak i ako mu prolazi pored kućnih vrata.Tu, gdje prolazi čovjek, prolazi i stoka, prolaze živi i prolazi se samrtvacem.Ako nastane zapreka na velikom putu, sve gore i gore, tuda će prolazitinamjernik i stoka, nevjesta sa svatovima i pratnja sa mrtvacem.Od vlasnika je obavezno zatražiti dozvolu da mu se prođe pored kuće,a ovaj može da oslobodi prolaz, ali uz dogovor da mu tu ne ostane puti da mu se čast ne zloupotrijebi.Ako se netko junaci - ili svatovi ili pratnja sa mrtvacem - da mu prođepored kuće, kanon mu daje za pravo da ih vrati nazad, iz razloga štokućni prolaz i prolaz za njegove posjede su za njega, a ne za veliki put.Ako se dogodi da se silom tjeraju, dešavalo se da su postali braćamrtvacu, a nevjesti je stavljen crni rub na glavu.

42

BRAK

DVADESET ČETVRTI ČLAN

»SVAT MJEŠTANIN TREBA DA USTUPI PUTSVATU GOSTU«

Svatovi, idući po mladu, putem ne smiju pucati iz puške, a kanonzabranjuje da ih netko dira.Namjernici, kakvog god položaja i ugleda bili, ako se sretnu sasvatovima, sklonit će se s puta dok ne prođu svatovi.Svat mještanin ustupit će put svatu gostu; to je kanon dužnosti ičovještva koje su naša brda imala od pamtivijeka.Ako se susretnem sa svatovima gostima u mom selu ili mom barjaku,kanon me obavezuje da se sklonim s mojim svatovima dok ne prođusvatovi gosti.Ako se dva para svatova susretnu u tuđem selu ili tuđem barjaku,kanonska obaveza je da se skloni i jedan i drugi par i da se rastanučasno i bez riječi.

DVADESET PETI ČLAN

»SVAT - SVAT, GOST - GOST«

§ 53. Kanon nam zabranjuje da diramo gosta u našoj kući.»Svat je svat« i kanon nam ostavlja slobodan prolaz da ga diramo, iakonam zauzima preklad. - Da dira svata nikome se ne uzima za sramotu.

Evo razloga:Svatovi dolaze i donose sa sobom meso, meze, rakije (vina), novac zaprenoćište i drugo; prema kanonu, svatovi jedu svoj kruh u mojoj kući.

§ 54. Svatovi će donijeti sa sobom:

1. - Ovna od točno 12 oka; ako dođe manje, mladin otac ima pravopritisnuti starog svata da kupi drugog ovna kako kanon traži;2. - Na dan posta donijet će 8 oka suhe ribe;3. - 2 oke sira;

43

BRAK

4. - 8 oka vina;5. - 2 oke rakije;6. - 12 groša novca za prenoćište; - taj novac je za hranu, kojusvatovima daje mladina kuća za oku i groš;7. - 5 groša momku koji dočekuje svatove;8. - 5 groša ženi koja oblači nevjestu;9. - 10 groša nevjestinom stricu - majčinom bratu.

a) Te noći svatovi dolaze kao grabljivci i kao krdo gusara koji grabei uzimaju čovjeka kao roba, a ne dolaze kao prijatelji;

b) i domaćin kuće, dakle, ima pravo da ih draži, da ih pljačka,zadržavajući im oružje; oni nemaju pravo zatražiti zalog, jer kanon imse neće odazvati na žalbu.

§ 55. Svadba u nevjestinoj kući

U kući, iz koje izlazi nevjesta, nije po kanonu da se pjeva, niti da sepuca iz puške.Svatovi, iako stignu rano u selo nevjeste, nije po kanonu da krenu kućiprije zalaska sunca i prije sumraka.Jedan od drugova iz nevjestinog sela, koji nije ni u krvi ni u plemenus nevjestom, izaći će da dočeka svatove dalje od mladine kuće za jednouže kojim se vol veže.Ulazeći u nevjestino dvorište, svatovi će pucati iz pušaka svatko pojedanput, kao i kada budu izlazili i krenuli s nevjestom.Samo stari svat govori; nije po kanonu da drugi svatovi govore, izuzevako netko bude prozvan ili upitan po imenu.Svatovi i svatica objedovat će zajedno za istim stolom; nije po kanonuda se dijele na dva mjesta.Čim se objed završi, svatovi će staviti darove za nevjestu na neizlomljenkruh na stolu. \Dar se sastoji od jednog groša po osobi; nije po kanonu dati ni više nimanje.

PETA GLAVA

Kanon mladoženjstva

DVADESET ŠESTI ČLAN

»Ako mladoženja umre, nevjestini roditelji su dužni vratiti pola cijenemladoženjinoj kući.«

44

BRAK

§ 56. Pravo mladoženjine kuće i obaveza prijatelja

Ako mladoženja umre prije nego što uzme nevjestu, prijatelju ostajeprsten i deset groša od kanona, a ostali novac vratit će do zadnje paremladoženjinim roditeljima.Ako se mladoženja oženi i samo jednu noć provede s nevjestom i umre,prijatelj će mladoženjinim roditeljima vratiti pola cijene.Ako mladoženja umre iste godine kad se oženio, prijatelj vraća opetpola cijene mladoženjinim roditeljima.Ako mladoženja umre dvije godine poslije ženidbe, prijatelj za sebezadržava dva dijela cijene, treći dio y,raća mladoženjinim roditeljima.Ako mladoženja umre u drugoj godini, ali ostavljajući dijete naprekladu ognjišta, prijatelj nema nikakve obaveze prema mladoženji-nim roditeljima, iz razloga što mu je kćer ostavila miješanu kuću icijenu mu je platila s djetetom koje im je ostavila na ognjištu.Ako mladoženja umre poslije treće godine, njegovim roditeljima neostaje ništa da uzmu od prijatelja, iz razloga što mu je njegova kćerslužila u kući.27

DVADESET SEDMI ČLAN

SMRT NEVJESTE

§ 57. Pravo nevjestinih roditelja

Ako nevjesta umre poslije tri godine po udaji, a ne ostavi dijete namuževljevom ognjištu, njeni roditelji imaju pravo uzeti rublje i nakitod srebra, ali škrinja s lokotom i par rublja ostaju kod muževljevihroditelja.Ako žena umre, ostavljajući sina ili kćer kod muža, njeni roditelji imajupravo na nakit od srebra, a druge stvari ostaju u muževljevoj kući.

27 U Orošu važi ovo: Jedan dan i do jedne godine ako nevjesta provede u mladoženjinojkući, a ovaj umre, roditelji odijele kćer sa svim rubljem i nakitom od srebra, te imne ostaje nikakva obaveza da kući umrlog mladoženje vrate od cijene.

45

BRAK

DVADESET OSMI ČLAN

»ŽENA NE PADA U KRVNU OSVETU«- »ŽENA ZADUŽUJE RODITELJA KRVLJU«

Doista prema našem kanonu, »Krv ostaje ubojici«, ali ovaj kanon neobuhvaća ženu, zato što »Žena ne pada u krvnu osvetu« i da se desi daubije nekoga.Ako žena ubije svog muža ili bilo koga, njeni roditelji dat će opravdanjeza tu krv.Muž kupuje ženin trud i življenje, ali ne njen život.Ako nešto snađe ženu muževljevom krivicom, njeni roditelji tražeopravdanje od njega po kanonu.Ako muž istuče ženu, po kanonu nije kriv, a ni njeni roditelji ne moguda traže tuču.Ako muž oblije krvlju ženu i ako se ona žali roditeljima, muž će imdati opravdanje.Ako žena ubije muža i ustane djever i ubije snahu što mu je ubila brata,po kanonu to nije opravdano. - Ženina krv nije ravna muževljevoj krvi;dakle, višak muževljeve krvi nadoknadit će ženini roditelji.Kao što su roditelji dužni dati opravdanje za svaku lošu stvar kojunjihova kćer uradi u muževljevoj kući ili bilo kome, tako cijenu njenekrvi nose roditelji, a ne muž ili njen sin.

DVADESET DEVETI ČLAN

»ŽENA JE MIJEH ZA NOŠENJE«

- 'Žena se računa kao mijeh za nošenje dokle god bude u muževljevojkući, jer se roditelji nje ne odriču; zadržavaju za sebe i na sebiodgovornost za nju, ali i zahtijevaju opravdanje ako je nešto snađe.

TRIDESETI ČLANUDOVICA

Žena koja ostane udovica i bez djece, kad se dijeli s muževljevom

— BRAK

kućom, rublje, koje je donijela kao nevjesta i škrinju s lokotom uzimasa sobom.Mlada žena koja ostane udovica, ali s djecom, ako želi ostati s djecomna muževljevom ognjištu, jamčit će sa dva para jamaca: dva jamca bitće iz sela gdje je ostala udovica, da nitko neće imati posla s njom i daneće sramotiti ime roditelja ni mrtvog muža; dva druga jamca dat ćenjeni roditelji ili rođaci, da je neće rastati od djece, izuzev ako samazatraži da se rastane i uda.Ženu koja ostane bez muža i bez djece i, ako je zašla u godine, moliroditelje da je ostave na muževljevom ognjištu, ne smije uznemiravatinitko od bratstva ili muževljevog plemena.Udovica bez sinova, ako ima udate kćeri, ima prvo ostati i živjeti namuževljevom ognjištu. Može otići da živi i kod roditelja ili kod nekeod udatih kćeri, a muževljeva zemlja dat će joj nasušni kruh - tri tovaražita svake godine do smrti.Ako se udovica uda, tada svoj život nalazi kod drugog muža, jer zemljaprvog muža više ne klija za nju.

TRIDESET PRVI ČLAN

SJEĆENA RESA*

(OTJERATI ŽENU)

Ako žena ne bude dovedena kod muža kako treba, kanon mu daje zapravo da joj siječe resu ili kosu i da je otjera.28

Brak ostaje, te ni muž ni žena ne mogu sklopiti novi brak za svogaživota. - Ako se žena popravi, poslije molbe prijatelja, događa se da jemuž ponovno uzme.Zbog dvije stvari žena dobija metak u leđa, a zbog jedne stvari siječejoj se resa i otjera se:

a) zbog prevare;b) zbog ubojstva gosta.

46

* rese su rubovi kita koje imaju sve žene brda - Mirdite.28 »Acrisis crinibus nudatam coram propinquis expellit domo marirus ac per omnem

vicum verbere agit.« C. C. Tacitus, Germania. 19.

47

BRAK

Zbog ta dva nevjerstva muž ubija ženu, sjedi bez zaštite, bez bese,29 aneće biti gonjen za krv, jer roditelji ubijene žene uzimaju cijenu krvi,a njemu daju metak i određuju mu jamce.Zbog krađe ili razbojništva muž će otjerati ženu, ali nema pravo da ženiučini drugo zlo.30

Žena koja se otjera, kad izlazi iz muževljeve kuće, nema pravo ponijetisa sobom ni jednu stvar, izuzev rublja koje ima na sebi. Otjerana ženagubi rublje, jer cijena koju je muž dao za nju ostaje kod roditelja.31

Ako otjerana žena ima sina koji sisa, muž, iako je odvaja od malog,dužan joj je odrediti neko mjesto oko svoje kuće da joj da sina i da jeizdržava odjećom, obućom i hranom.

TRIDESET DRUGI ČLAN

NEVJENČANA ŽENA

Onaj tko oženi nevjenčanu ženu, ostaje vezan prema vjeri i premakanonu.Nevjenčana žena nema nikakvo pravo u muževljevoj kući.Muža, koji se oženi nevjenčanom ženoni, kanon kažnjava ovimkaznama:

a) spaljuje mu se kuća i zemlja mu ostaje pusta;b) protjeruje se iz mjesta i ne može gaziti svoju zemlju dok ne udalji

nevjenčanu ženu;c) ako bude imao djece s nevjenčanom ženom, računaju se nezakonita

i zato nikad ne mogu postati nasljednici.

29 besa, data riječ, obećanje, garancija; u običajnom pravu Albanaca besa je značilajamstvo (garanciju) da za određeno vrijeme oštećena strana neće vršiti osvetu nadkrvnikom; krvnik (ubojica) pod besom, kao i članovi njegove porodice, mogu seslobodno kretati za svo vrijeme trajanja bese.

30 »Divortium lege Romuli viriš non vero mulicribus permissum fuit: a) si mulierveneficio circa prolem usa fuisset; b) si alienam pro sua supposuisset; c) si adulteriumfecisset (Plutarc. Romul. p. m. 31.; d) si inscio marilo vinum bibisset.« Gelius, X.23; Plin. H. N. XIV. 13. - Rit. Rom. § IV. c. IV. De Divort. et Repud.

31 »Hoc času dos a marilo reddebatur et tabulae sponsalitiae frangebanlur. Juvenal, IX.75. Divorlii formula eral: Res luas libi habelo« L. 2. § 1. ff. de divorlio. Item:»Collige sarcinulas: exi, vade foras«. Vidi. Brisson form. I. III. - Rit. Rom. § IV. c.De Divort. et Repud. - Muž prilikom oljerivanja žene kaže: »Idi iz kuće jer mi nisiništa potrebna. Naopak ti pul bio!«

48

ŠESTA GLAVA

Roditelji (otac-majka-sinovi)*

TRIDESET TREĆI ČLAN

OTAC - MUŽ

§ 58. Pravo muža nad ženom

Muž ima pravo:a) da ženu savjetuje i ukori;b) da svoju ženu tuče i veže kada mu ne izvršava naređenje.

§ 59. Pravo oca nad sinovima

Otac ima pravo:a) na život i na življenje sinova;32

b) da tuče, veže, zatvori ili ubije sina i kćer, kanon mu ne tražiopravdanje i računa mu da je sebe ubio: »Tko sebe ubija, ne osvećujese«33;

c) da pošalje sina na posao kad god želi, jer »Dok je otac živ, sin seračuna težakom«34;

d) na dobit sina, od rada ili ma kakva bila35;e) da prodaje ili kupuje, daje i uzima;f) da sina otjera iz kuće bez dijela, kad mu se ne povinuje i kad nije

* Vidi: »Hylli i Drites«, N. 3, 1913. Pravo domaćina kuće (»Tagri le zol'l te shpis.«)32 At Romanorum legislator (Romulus) omnem, ul iia dicam, poleslatem in filium palri

consessil idque lolo vilae lempore, sive eum in carcerem conjicere, sive ad ruslicumopus delinere, sive occidere vellel... (Pars aniiqua XII Tabular. Protestas patria etconiugalis.)

33 Paler in filium habebal jus vilae el necis, ila ul, si eum occidisset, non tenerelur legePompeia de parracidis, nec lege Cornelia de sicariis. (G. H. Nieupoort, Rit. Rom. Depolestale palria apul Romanus).

34 »Si paler ler venumduil, filius a paler liber eslo«. (XII. Tabui.)35 »Quidquid liberi ex operis suis, vel aliunde acquirebant, illud eo ipso momento patri

acquirebatur, ideoque eliam non bona filii dicebanlur sed Peculium«. (G. H.Nieupoort, de patria poteslale, Dion. Halic. VIII. 79).

49

— BRAK

poslušan36; - ali čim otac umre, sin se vraća na očevo nasljedstvo.

§ 60. Očeva dužnost

a) Otac je dužan da se brine za dobro sinova kako oko časti, tako ioko imovine;

b) da sinovima kupi oružje, čim za njega dorastu;c) da ne ostavlja testament, ako ima sinove;d) da sinovima ostavi jednako nasljedstvo.

TRIDESET ČETVRTI ČLAN

MAJKA - ŽENA

§ 61. Ženine privilegije*

a) Muž nema pravo nad životom žene;b) žena nema nikakvo pravo ni na sinove, ni u kući;c) ako sin ubije majku, zakrvit će se s majčinim roditeljima;d) ako tuđa ruka istuče, okrvavi ili ubije muževljevu ženu, čast će

joj potražiti muž, ranu i krv roditelji;e) ako djeveri istuku muževljevu ženu, roditelji žene tražit će za nju

čast, ako se muž ne zauzme za to;f) ako je majka podstrekač (koja zavada kuću), sin će otjerati majku

iz kuće bez dijela i bez ičega, samo će joj prve godine dati nasušni kruh(tri tovara žita) i drugo joj ne duguje.

36 »Paterfamilias uti legasit super pecunia tutelave sua, ita jus esto«. (XII. Tabui.) -»Pater poterat filium exheredare nulla causa adjecta«. (G. H. Nieupoort, de patr.potestate)* »Mater enim liberos in potestate non habebat.« (G. H. Nieupoort, De familiisRomanor.)

50

BRAK =^=

TRIDESET PETI ČLAN

SINOVI

§ 62. Dužnost i obaveza sinova

a) Sinovi duguju roditelju pokornost i poslušnost;b) ostaju pod očevom vlašću dok on ne umre;c) ne mogu dignuti ruku na njih, niti im odgovarati;d) za svaku stvar dogovorit će se s ocem;e) bez očevog odobrenja ne mogu nigdje ići;f) bez očeve dozvole ne mogu ništa kupiti niti prodati, a i nikakve

odnose ne mogu imati ni sa kim;g) ne mogu biti jamci, osim za toliko koliko im košta oružje za

pašom;h) ne mogu oca izbaciti na ulicu iako je iznemogao starac;i) ako sin opljačka, okrade ili ubije nekoga, otac će odgovarati, jer

se »Dobitak i nesreća sinova dijeli ocu i braći«;j) ako sin ubije oca, pleme ili ubije ubojicu ili ga zauvijek otjera iz

mjesta37;k) ako se netko od sinova odlučio odvojiti od oca, odlazi bez dijela i

bez ičega.

§ 63. Pravo prvog (najstarijeg) sina

a) Najstarijem sinu pripada gospodarenje kućom poslije očeve smrti;b) najstariji brat pitat će se za sve unutar i izvan kuće;c) ako je iz kuće barjaktara, najstarijem sinu najstarijeg brata pripada

barjak;d) ako je iz kuće vojvode, najstarijem sinu najstarijeg brata pripada

vodstvo;e) ako je seoski kmet, sinu najstarijeg brata pripada nadstarstvo;

Napomena: Dok se kuća ne odijeli, stric sinova najstarijeg brata izlazi

37 »Si quis non furiosus patrem vel matrem avum aviamve pulsare aut ferire audebit,verberibus mulctetur, et perpetuo exilio extra huperii fines deportetur, et sacnsarceatur.« (Plato, Lib. 6 de Legibus.)

51

BRAK

za potrebe sela i barjaka; čim se odijele, nemaju se pravo miješati ugore navedene potrebe ni stric ni njegovi sinovi, zato što su od sinovanajstarijeg brata.

SEDMA GLAVA

§ 64. Po kanonu dioba obuhvaća:

1. kuće, okućnice i štale; 2. zemlju: a) njive, b) vinograde; c) livade;d) pašnjake; e) šumarke - gajeve; 3. navodnjavanje (red na vodu); 4.vodenicu; 5. dobitak i troškove; 6. oružja; 7. bakrače, željeznariju,volovski alat; 8. pokućstvo - posteljinu; 9. stoku: krave, volove, konje,ovce i koze; 10. žito i svaki rod njive; 11. pčele; 12. sir i maslo; 13.vino i rakiju; 14. starce koji vrše diobu.

§ 65. Kuća, okućnica i štale

1. Kuća i zemlja oko nje pripadaju najmlađem bratu.2. Potoci i štale dijele se po braći - onoliko dijelova na koliko seporodica dijele braća.

§ 66. Zemlja

1. Zemlja predaka dijelit će se konopcem - po bratu.2. Kupljena zemlja od sinova - poslije smrti roditelja - dijelit će se popušci.38

3. Srednji brat ima pravo birati zemlju gdje god želi.4. Njiva, vinograd, livada, pašnjak, šumarci i gajevi dijelit će sekonopcem - po bratu, koliko jedan, toliko drugi.5. Komunica, šuma i planina ne dijele se; bit će zajednička, kako zadrva, tako i za pašu.

§ 67. Navodnjavanje

Red na vodu dijelit će se kerčikom39 prema zemlji.

38 tj. za svakog sina koji je dorastao da nosi pušku (oružje).39 kerčik, vrsta mjere za dužinu.

52

BRAK

§ 68. Mlin

Mlin, kao i zemlja, dijelit će se po bratu.

§ 69. Dobici i troškovi

1. Dobici i troškovi pripadaju ognjištu: kuća ih koristi i, prije nego štose kuća podijeli, isplatit će se.2. Posebne dobitke kanon ne izdvaja: »Što zateknu djelitelji u kući,ostaje unutra«.3. Oprema žene ne ulazi u raspravu oko diobe.4. Darove koji se nevjesti skupljaju na dan udaje, kako kod roditelja,tako i kod muža, kanon diobe ne obuhvaća; pripadaju ženi.

§ 70. Oružja

Oružja će se dati najstarijem bratu.40

§ 71. Bakrači, željeznarija, volovski alat

Bakrači će se dijeliti po bratu, kao i željeznarija: sjekire, motike, kose,kosiri, kosijere, testere, tesarska teslica, dijetlo, itd.; tako i volovskialat.

§ 72. Pokućstvo

a) Posteljina će se dijeliti po bratu;b) bačva, drveno korito, bure, šinik41, po bratu;c) žlice, lopari, vedra za mužu, stupe, gomile drva, ćupovi, zemljani

lonci, zemljane šerpe i što god bude bilo drvenog i zemljanog posuđa,dijeli domaćica po savjetu staraca, a tako i perad.

§ 73. Stoka

»Ovnovi se dijele po pušci«. - Na diobu ovnova, krava, volova i konjaimaju pravo samo oni koji su sposobni nositi oružje.

40 Vidi: Hylli i Drites« ('Zornjača'), Nr. 3. 1913. - § 3. N. 2.41 šinik, mjera za žito od 45 ili 100 oka.

BRAK

§ 74. Žito

1. »Žito se dijeli prema ustima«42. Muškarcima, ženama i djeci dat ćese nasušni kruh43 na dan diobe.2. Djeca - muška ili ženska - dok ne navrše godinu, nemaju pravo nanasušni kruh. Čim navrše godinu dana, dijelit će im se dio nasušnogkruha kao i drugima.3. Ne samo žito, već i svaki drugi rod njiva ili bašti, dijelit će se premaustima.

§ 75. Pčele

1. Košnice pčela dijelit će se po bratu.2. Med se dijeli prema ustima.

§ 76. Sir i maslo

Smok i svaka druga mrs dijelit će se prema ustima.

§ 77. Vino i rakija

Vino i rakija, jednom riječju sve što se jede i pije, dijelit će se premaustima.

§ 78. Starci koji vrše diobu

1. Bit će dva ili četiri starca koja vrše diobu ili kako zahtijeva potrebakuće koja se dijeli.2. Starci koji vrše diobu imaju pravo uzeti po jednog ovna za sebe.3. Obuću starcima koji vrše diobu dat će zajedno braća koja se dijele.Napomena: /§ 79. a) Sirotom starcu davat će se troškovi ručkova prije diobe kuće;

b) neoženjenom bratu dat će se troškovi ženidbe prije diobe kuće.c) žene ne ulaze u dio diobe, osim za nasušni kruh - na sve stvari

koje se jedu i piju;d) jasle, sijeno i slama, dijele se prema stoci.

42 u stvari, po članovima domaćinstva.43 radi se o životnim namirnicama.

§ 80. Ako braća odluče da se podijele za očevog života, oni se nemajupravo miješati ni u zemlju, ni u imovinu i svatko će otići na onaj diokoji im otac bude odredio.§ 81. Poslije očeve smrti, kanon diobe ne dijeli braću, već koliko imabraće na toliko dijelova podijelit će očevu imovinu, kako pokretnu,tako i nepokretnu.§ 82. Ako su četiri brata i ako odrede starce da se podijele, zemljupredaka podijelit će konopcem44 po bratu. (Vidi: Glava VII, § 66,1)§ 83. Ako se dva brata podijele na jednu, a dva druga na drugu stranu,zemlju predaka dijele po pola, kupljenu zemlju po pušci. (Vidi: GlavaVII, § 66,2)§ 84. Ako umre jedan brat od dvojice podijeljenih, a ne ostavi sina naognjištu, zemlja koja mu je bila pripala u dio, podijelit će se na tridijela, osim kasnije kupljene zemlje i osim stoke obnovljene nakon štosu se podijelili.§ 85. Paragrafi § 83. i 84. obuhvaćaju i braću od dvije majke.§ 86. Ako se braća, jednom podijeljena međom i kamenom, ponovopomiješaju, a poslije izvjesnog vremena odluče da se opet podijele,zemlju dijele prema međi prve diobe. Ako su kupili nove zemlje iobnovili stoku nakon što su se pomiješali, primjenit će § 83.§ 87. Ako su dva ili više braće, a jedan umre ostavljajući sina iza sebe,kada se budu podijelili, ubogi sin dijeli se sa stricem kao brat, uzimadio svog oca.

OSMA GLAVA

Nasljedstvo

TRIDESET ŠESTI ČLAN

PRAVO NASLJEDSTVA PO KANONU

§ 88. Za nasljednika kanon priznaje sina, a ne kćer.§ 89. Sina iz nevjenčanog braka kanon ne priznaje za nasljednika.

54

44 Et ejecit a facie eorum Gentes; et sorte divisit eis terram in funiculo distributionis.(Psalm LXXVII.)

55

BRAK =

§ 90. Nasljedstvo pripada unuku koljena ili krvi, a ne unuku pomlijeku ili unuku kćeri.§ 91. Žena nema pravo na dio nasljedstva, ni kod roditelja, ni kodmuža:45

a) da se unučad ne nasele na ognjište iskorjenjenog ujaka;b) da se ženini roditelji ne nasele na ognjište iskorjenjenog zeta;c) da se plemena jednog barjaka ne miješaju sa plemenima drugog.

§ 92. Ako se iskorjene svi muškarci jedne kuće i da su stotinu kćeriizišle iz te kuće, ni one nemaju pravo da se miješaju u nasljedstvoroditelja, ni njihovi sinovi, ni njihove kćeri. »Unuk od kćeri ne možese mjeriti s unukom stričeva«.§ 93. Ako neki sin ostane dojenče u koljevci, bez oca i majke, bez bratai sestre, bliži rođaci dužni su da ga podignu, stoku i zemlju da mučuvaju, ah nemaju pravo ništa da prodaju niti da mijenjaju.§ 94. Rođaci, iako su dužni odgojiti i podići ubogog sina, čuvati mustoku i zemlju, imaju pravo uzeti trud znoja svog: »Radnik hoće svojuplaću«. Rod koriste, a množenje stoke dijeli se po kanonu, čun sinpostane sebi gospodar.§ 95. Čim sin napuni 15 godina, kanon ga priznaje za odraslogmuškarca i za gospodara samoga sebe, i tada će mu se predati posjedii imovina i gospodarenje svojom kućom.§ 96. Ako su rođačke kuće, koje jednako imaju, ugašeno ognjištepodijelit će zajednički.§ 97. Ako ugašeno ognjište nema bližih rođaka, bratstvo ili pleme,makar bili u stotom koljenu, ima pravo nad stokom, posjedima iimovinom tog ognjišta.§ 98. Ako ognjište ostane na kćerima, najbliži rođak ili će otići kod njihili će ih uzeti u svoju kuću; tu i tada preuzima gospodarenje nadstokom, nad posjedima i nad imovinom.

45 »Dotes filiabus suis non dant«. (Prisc. 1. 7. - C. C. Sallust. Prag. Histor.) »Non dala dote la moglie al marito, ma il marito alla moglie...« (C. Cor. Tacitus, Germania.)- »Lycurgum quodam percontante cur virgines indotatas nubere praecipisset ? Ut,inquit, neque propter egestatem aliquae relinquerentur innuptae, neque aliae propterdivitias expetantur, sed juvenum quisque mores puellae spectans et virtutes eligat«.(Plut. Apoph. Aub. C. 22).

56

BRAK

TRIDESET SEDMI ČLAN

DUŽNOST ROĐAKA I PRAVO KĆERI

§ 99. Da u kući drže kćeri ugašenog ognjišta, da brinu o odjeći i obući.§ 100. Da udaju sirote djevojke.§ 101. Da ih dočekuju i da ih isprate po kanonu.§ 102. Da spreme ručkove kćerima za pokoj duše, ako umru u svojojkući prije ili poslije udaje.

TRIDESET OSMI ČLAN

BRAT PO MAJCI

§ 103. Brat po majci, po kanonu, zove se onaj koga majka rodi sadrugim mužem.§ 104. Brat po majci nema pravo nasljedstva ni pripadanja na ognjištuprvog majčinog muža.

DEVETA GLAVA

Ostavština(Testament)

TRIDESET DEVETI ČLAN

ODREĐIVANJE TESTAMENTA

Napomena: Lekin Kanon ne priznaje testament; a, ako netko želizavještati nešto od svoje imovine za dušu, bezuvjetno je potrebnasuglasnost rođaka.

§ 105. Utvrđivanje ostavštine (testamenta)

Ostavština ih pokloni ili, kako predaja našeg naroda kaže »ostavitinešto za dušu« podrazumijeva darivanje nečeg crkvi, kao njivu ililivadu, baštu ili vinograd, šumarak ili gaj, red za vodu, a i sve divlje i

57

— BRAK

pitomo; darodavalac treba da ima:a) zdravu pamet u glavi;b) da je slobodan oko zavještanja;c) da nije uplašen nečijom prijetnjom;d) da ima pravo zavještanja.

ČETRDESETI ČLANVRSTE OSTAVŠTINE

§ 106. Postoje dvije vrste ostavštine: s obavezom i bez obaveze.a) Ostavštine s obavezom su one kada zavještalac odredi crkvi neku

obavezu, recimo, služiti jednu ili dvije mise u godini za njegovu dušuili za dušu predaka, za tu imovinu koju zavješta;

b) ostavštine bez obaveze su one kada zavještalac poklanja neštocrkvi bez određivanja ikakve obaveze, i računa se kao poklon;

c) zavještalac je dužan skupiti svoje rođake i starce plemena sasvjedocima, te će, kako darodavalac, tako i oni, staviti prst na papir,kako to kanon zahtijeva.

ČETRDESET PRVI ČLANPRAVO ISKORJENJENOG

§ 107. Svatko je gospodar svoje imovine i onaj tko želi svoj imetakzavještati crkvi, slobodan je i nitko ga ne može spriječiti.§ 1O8. Otac, iako nema sinove, ne može kćerima ostaviti ni zemlju, niimovinu, ni kuću.§ 109. Otac, za svog života, ima pravo kćerima poklanjati novac,pokućstvo, prtljag; poslije očeve smrti kćer nema pravo tražiti očevepoklone i obećanja.

ČETRDESET DRUGI ČLANPRAVO ROĐAKA

§ 110. Rođaci iskorjenjenog imaju pravo otkupiti zemlju i imetakiskorjenjenog; međutim, prodajnu vrednost te imovine predat će crkvi

BRAK

prema oporuci iskorjenjenog.§ 111. Ako je iskorjenjeni ostavio zajam i dug krvi, isplatit će se odimovine otkupljene od rođaka, a višak će se predati crkvi za dušuiskorjenjenog.§ 112. Ako iskorjenjeni iznenada umre, rođaci imaju pravo na njegovustoku i imovinu.46

§ 113. Iako iskorjenjeni ne ostavi ništa napismeno, rođaci su dužni damisle na njegovu dušu; ako rođaci ne budu brinuli o toj stvari, plemei starci sela, kada budu dijelili njegovu imovinu, odredit će im što ćeostaviti za crkvu.§ 114. Ako iskorjenjeni ima udate kćeri, i ako njegovu imovinu otkuperođaci, dužni su da ih dočekaju i isprate po kanonu.§ 115. Ako ima sinove, otac ne može praviti testament.§ 116. Ako otac iznenada umre, te ostavi sina dojenče u koljevci, rođaciće preuzeti brigu nad imovinom i sinom, dok ne navrši 15 godina.47

ČETRDESET TREĆI ČLAN

SLUGA

§ 117. Gospodar naređuje, sluga sluša.§ 118. Najamnina se plaća prema dogovoru koji se postiže izmeđugazde i sluge.§ 119. Zbog neke krivice koju sluga skrivi, gospodar ga ne može kaznitinajamninom.§ 120. Ako sluga ukrade ili ubije nekoga na kruhu i na gazdine riječi,sluga je kriv i zakrvi se, ali šteta je gazdina i ovaj će slugu izvući iznevolje.§ 121. Ako se dogodi razbojništvo ili ubojstvo u gazdinom selu,otpustit će slugu, ali ispratit će ga godišnjom najamninom zato što jekrivica bila gazdina, a ne slugina.

58

46 Si intestato moritur, cui suus heres nec sit, agnatus proximus familiam habeto.(Ulpianus, Grag. II. § 14. - XII Tab., Tabula V.) Lex ex ea familia inquit, in eamfamiliam. (Idem, XXIX. § i.)

47 Quibus testamente tutor datus non sit, ex lege XII. Tabular, agnati sunt tutores, quivocantur legitimi. (Gajus, Just, comm. I. 155).

59

BRAK

§ 122. Ako sluga učini neko zlo ili u gazdinom selu ili izvan njega, alina svoju ruku i bez gazdinog znanja, štetu i globu platit će sluga, a akogazda želi da ga isprati, isplatit će mu najamninu do toga dana.§ 123. Ako sluga ubije nekoga na svoju ruku, krv će odnijeti u svojukuću.§ 124. Ako netko ubije slugu, zakrvit će se s njegovom kućom, ali gazdise ubija gost.§ 125. Ako gazda odluči otjerati slugu samo zato što mu se ne dopadai ne nalazeći ga u krivici, isplatit će mu godišnju najamninu.§ 126. Ako se gazda iseli s domaćinstvom iz jednog kraja u drugi, akoslugu ne povede sa sobom, duguje mu godišnju najamninu; ako sesluga ne odazove da ide za njim, duguje mu najamninu do toga dana.§ 127. Ako sluga odluči prekinuti s najamninom prije roka, samo zbogsjete, gazda će mu dati najamninu do toga dana.§ 128. Ako'sluga ne ide gazdi po volji, može ga otjerati, ali ga ne možeogovarati ili dignuti ruku na njega.§ 129. Ako gazda opsuje ili istuče slugu, i ako ovaj bude otjeran prijeroka, za tuču i psovke pravdat će mu se.§ 130. Gazdinu viku i ukore sluga će otrpjeti.§ 131. Ako slugu istuče tuđa ruka, ovaj će tražiti opravdanje, a gazdaobesčašćeni kruh.

60

KNJIGA ČETVRTA

KUĆA, STOKA I I M O V I N A

DESETA GLAVA

Kuća i njena okolca

ČETRDESET ČETVRTI ČLAN

»ZA OBIJENU KUĆU PLAĆA SE 500 GROŠA GLOBEI VLASNIKU SE DAJU DVIJE STVARI ZA JEDNU«48

§ 132. U osnovi, kućom se računa bilo kula, prizemna kuća ili koliba,dovoljno je da ima ognjište i da dimi.§ 133. Svaka zgrada koja se nalazi u dvorištu, sastavni je dio kuće, jerse nalazi u njenom krugu; ako se obije, plaća se globa i dvije stvari zajednu.§ 134. Ne ulazi se nikome u kuću bez doziva u dvorištu.§ 135. Pozovi, a ako ti nitko ne odgovori, ili sačekaj, ili idi svojimposlom.§ 136. Ako gurneš i otvoriš vrata, kuća se računa obijenom iopljačkanom, za što se plaća 500 groša globe, a izgubljeno pokućstvodva za jedan.§ 137. Kanon kaže: tko nekome obije kuću, za oduzetu čast barjakuduguje 500 groša, a za ukradene stvari vlasniku dvije za jednu.§ 138. Plaća za obijeni tor za stoku iznosi 500 groša globe i vlasniku sedaju dvije za jednu.

48 Obijenom se kuća smatra kada neki čovjek štetočina, krijući se i.neopaženo, ide iotvara vrata tuđe kuće s lošom namjerom, ili pravi neku rupu na zidu da bi mogaoući unutra da opljačka ili ukrade nešto.

61

KUĆA STOKA I IMOVINA

§ 139. Za obijene košnice za pčele plaća se 500 groša globe i vlasnikuse daju dvije za jednu.§ 140. Za obijenu bačiju za mlijeko plaća se 500 groša globe i vlasnikuse daju dvije za jednu.§ 141. Za obijeni hambar za žito plaća se 500 groša globe i vlasniku sedaje dva za jedan.§ 142. Ako se nekome obije prolaz dvorišta, njive, livade ili bašte, kojeima pred kućom, plaća se 500 groša globe, a domaćinu urađen posao.

JEDANAESTA GLAVA

Stoka

ČETRDESET PETI ČLAN

ČOBANIN

§ 143. Čobaninom se zove onaj tko vodi krdo stoke na ispašu.§ 144. Čobanin-sluga je dužan paziti krdo da se ne ošteti, niti dadrugome pravi štetu.§ 145. Ako čobanin sa stokom učini nekome štetu, vlasnik je isplaćuje,a ne čobanin.§ 146. Ako se čobaninu izgubi neki ovan, upoznat će vlasnika krda, tekako vlasnik tako i čobanin, nastojat će da mu uđu u trag.§ 147. Ako se čobaninu izgubi neki ovan bez traga, vlasnik krda imapravo čobanina tjerati do zakletve; ako mu se iskupi zakletvom, drugeobaveze nema.§ 148. Ako neki ovan polomi vrat ili ga neka zvijer pojede, čobanin jedužan vlasniku odnijeti trag; druge obaveze neina.§ 149. Ako čobaninu neko ukrade nekog ovna, njegova je obaveza daupozna vlasnika krda, pokazujući mu mjesto i vrijeme gdje i kada jeukraden; druge obveze nema.49

§ 150. Ako se ispostavi da je čobanin sam pljačkaš, ukradenu stoku

Ako se stoka ukrade, čobanin će upoznati vlasnika kada i gdje je ukradena; drugeobaveze nema. (Kanon Manua, Lib. 8, Službe sudaca (»Zyre gjygjtaresh«).

62


vratit će vlasniku po kanonu i bit će otpušten. Ako nije navršio godinudat će mu se najamnina do dana kad se zatekao u krivici.§ 151. Ako čobanin ubije pljačkaša pri krađi ili pri pljački krda, krvće odnijeti svojoj kući, a za opljačkanog ovna ili krdo vlasnik će se sampobrinuti.§ 152. Čobanin je dužan stoku čuvati i neće se osloniti na to je liograđeno ili nije, zato što »stoka traži čuvara, jer se kreće, a zemlja nemrda«.

ČETRDESET ŠESTI ČLAN

JARAC ILI OVAN PREDVODNIK (UGIĆ)

§ 153. »Čast tora je u klepetuši.«§ 154. Ako se jarac ili ovan predvodnik otme zbog nasilja ili zbog nekoginata i pred očima čobanina, i ako se ne ubiju u taj mah, otmičar plaća500 groša globe, a stoku dvije za jednu.

ČETRDESET SEDMI ČLAN

STOKA NAPOLA50

§ 155. Glavnica stoke pripada vlasniku; ako ugine neki ovan, šteta jedomaćinova. Kao dokaz vlasniku se nosi obilježje od onoga što je uzeonapola.§ 156. Ako se daju napola koze ili ovce, mladunčad koza i vuna dijelese popola između vlasnika i čobanina.§ 157. Vlasnik nije dužan misliti ni za sol, ni za kolibu, već čobaninkoji ih uzima napola.§ 158. Ako se da žensko tele i poraste u kući čobana, čim se oteli prvomladunče je čobaninovo, koji ga je podigao, a mrs se dijeli napola.§ 159. Ako čobanin pokvari mrs od stoke koju je uzeo napola, vlasnikuduguje ili dio mrsa ili mladunčad.§ 160. Stoka napola uvijek se daje i uzima na jesen.

50 Riječ je o napolici, privremenom imovinskom odnosu u kojem prinos popola dijelevlasnik i obradivač, odnosno odgajivač.

63


§ 161. Krava napola vlasniku donosi četiri oke sira i dvije oke masla.§ 162. Na 10 grla koza, vlasnik dobija 5 oka masla - pola oke po grlu.§ 163. Na deset grla ovaca vlasnik dobija 5 oka masla - pola oke po grlu.§ 164. Vlasnik nema pravo na sir ni od koza, ni od ovaca.

ČETRDESET OSMI ČLAN

GLAVNICA51

§ 165. Glavnica pripada vlasniku i ona se nikada niti množi, nitismanjuje.§ 166. Glavnica nikad ne ugiba.§ 167. Vuna i kozina glavnica pripadaju vlasniku.§ 168. Sva mladunčad pripadaju čobaninu, sve dok mu je u kućiglavnica.§ 169. Mrs se dijeli kako se oni dogovore. - Tu i tamo mrs se ne dajenimalo.§ 170. Ako se neki ovan ošteti, šteta je čobaninova i obnovit će je dabi popunio broj.

ČETRDESET DEVETI ČLAN

STOKA S JAMSTVOM

§ 171. »Stoka se ne uzima s jamstvom.«§ 172. Ako si stoku uzeo napola, jamstvo te ne'obavezuje; šteta pripadavlasniku.§ 173. Ako šteta nastane nepažnjom čobanina, njegova je šteta inadoknadit će oštećenu stoku.

Ovdje je riječ o kesimu, ćesimu, (tur.) najam, najamnina; ugovor o davanju stoke naishranu i korištenje, s tim da zakupac treba da plati vlasniku izvjesnu količinumlječnih proizvoda prema dogovoru.Zanimljivo je da Š. Dečovi često izbjegava u Kanonu upotrebu stranih riječi, posebnoturskih. Dečovi te riječi zamenjuje katkad i neologizmima, što je prevodiocuotežavalo prevođenje ionako veoma teškog i zagonetnog teksta.

64


PEDESETI ČLAN

KRMAČA NAPOLA

§ 174. Ako se prasica uzme napola čim je odbije krmača, i odgaji jeonaj tko ju je uzeo, njenu mladunčad podijelit će napola sa vlasnikom.§ 175. Krmača ostaje čobaninu koji ju je odgajio, za koju će vlasnikudati jedno prase više.§ 176. Ako se krmača ne oplodi te godine, čobanin je ne može prodatiniti zaklati, već će je ostaviti da se jednom oprasi.§ 177. Ako se krmača oplodi i oprasi, a prasad joj propadne prije negošto ih majka odbije, čobanin će je čuvati dok se ne oplodi i po drugiput oprasi, a prasad se dijeli kao u § 174.§ 178. Prasad se dijeli kad ih krmača odbije, a ne ranije.§ 179. Ako se gajena krmača da napola, mladunčad se dijele napola, akrmača se vraća vlasniku, umjesto koje će se čobaninu dati jedno praseviše.

PEDESET PRVI ČLAN

ŠTENARA

§ 180. Svezani pas ima svoju štenaru.§ 181. Štenara je kućica čuvara kuće i tora.§ 182. Ako netko ubije psa u štenari, dužan je 500 groša vlasniku psa.§ 183. Svezani pas pušta se poslije večere i ostaje odvezan do svanuća.§ 184. Ćim grane sunce, svezani pas bit će u štenari s lancem oko vrata.§ 185. Ako pas nasrne na te na velikom putu, poslije svanuća, i nisi semogao spasiti a da ga ne ubiješ, i ubiješ ga, vlasnik psa ne možezahtijevati zalog i starca, jer »Veliki put ne plaća ništa«.§ 186. Ako pas nasrne na te u bilo koje doba dana, uperiš pušku unjega i ubiješ ga, tukući ga u čelo ili u prsa, pas ide neosvećen.§ 187. Pas se u šteti ubija, ali samo onda kad se zatekne »s mesom uustima«, recimo jedući nekog ovna u stadu.§ 188. Psu u planini, koji prati svoje stado, ne presuđuje se; ako gaubiješ, plaćaš psa.§ 189. Župnik ne može držati svezanog psa u župnikovom konaku

65


(crkve) zato što je župnik uvijek spreman, danonoćno, na svakojakupotrebu naroda.§ 190. Ako župnik želi držati svezanog psa, ni danju ni noću ne smijega osloboditi lanca.

PEDESET DRUGI ČLAN

VOL U NAJAM

§ 191. Ako vol u najam prezimi kod težaka, dat će tovar52 žita; akoprezimi kod vlasnika, dat će tovar i pol.§ 192. Ako se ukrade vol u najam, težak i vlasnik vola pokušat će gapronaći.§ 193. Soka* će platiti zajedno, koliko jedan, toliko drugi.§ 194. Ako vlasnik posumnja da mu je težak oštetio vola, ovaj će muse iskupiti zakletvom.§ 195. Ako vola pojede zvijer ili ga zmija ujede u šumi i težak gapronađe uginulog, odnijet će vlasniku kožu ili neko drugo obilježje.§ 196. Ako se vol izgubi bez traga i glasa, opravdat će se težak vlasnikuzakletvom da nema udjela u tome.§ 197. Ako težak ne tjera vola, on se deblja i hrani, međutim, vlasnikuduguje tovar.§ 198. Žito će vlasniku težak odnijeti kući.

PEDESET TREĆI ČLAN

PČELA

§ 199. »Za obijenu košnicu pčela plaća se 500 groša globe i dvije zajednu vlasniku«.§ 200. Košnica pčela, po kanonu, izjednačava se s obijenom kućom,torom za stoku, hambarom za žito i bačijom za mlijeko.

52 tovar - mjera za težinu od oko 100 oka žita, koliko nosi jedan konj.* Vidi sto četrdeset peti član.

66


§ 201. Tko ukrade košnicu pčela, košnica se računa obijenom, dakle,plaća se 500 groša globe, a vlasniku dvije košnice za jednu.§ 202. Ako poriče, zaklet će se sa 12 porotnika, 6 nabrojanih i 6nenabrojanih.§ 203. Košnica sa pčelama unutra, prema procjeni kanona, košta 50groša.§ 204. Oka meda košta 5 groša, oka voska 5 groša.§ 205. Pčela bjegunica, koja se smjesti na tuđu voćku ili plot, onog jevlasnika koji je slijedi, i vlasnik voćke ili plota ne može ga spriječiti.§ 206. Ako se pčela bjegunica iz svoje košnice smjesti na tuđu voćkuili plot, a da je nitko ne slijedi, vlasnik voćke i plota ima pravo da jene da nikome i da je zadrži za sebe.§ 207. Pčela koja se roji pratit će se u stopu i slijedit će se sve dok senegdje ne sretne i bilo gdje da stane, vlasnik je skuplja.§ 208. Ako se pčela roji i poleti da negdje stane, a da je nitko ne slijedi,onaj tko je prvi nađe skuplja je za sebe.§ 209. Ako netko kasnije ustane i kaže da je njegova pčela bjegunica,a da je nije slijedio, kanon mu se neće odazvati na žalbu, a zakletva zapčele nikom se ne daje, zato što nitko ne može reći ovo je moja pčelaako je nije slijedio u stopu kada mu je pobjegla, jer »Pčela je ova, pčelaje ona«.§ 210. Nađenu pčelu po tuđim baštama ili u okolici tuđe kuće ne moženitko skupiti; onoga je u čijoj je bašti ili okolici nađena.§ 211. Pčela nađena u šumi ili po tuđim šumarcima, ako je daleko odkuće, onoga je tko ju je našao.§ 212. Pčela nađena po pećinama krševa tuđeg mjesta, ako je dalekood kuća, onoga je tko ju je našao; u protivnom, onoga je u čijoj jeokolici nađena.

DVANAESTA GLAVA

Imovina

PEDESET ČETVRTI ČLAN

ODREĐIVANJE IMOVINE

§ 213. Svaka kuća koja dimi ima svoju imovinu.

L... 67


§ 214. Kućno ognjište ima dvorište i baštu, ima vinograd i njivu, imalivadu i zabrane, ima put i prolaz, ima međe kako u šumi i ravnici,tako u polju.§ 215. Sva domaćinstva imaju udjela u komunici.§ 216. Njiva, vinograd, bašta i livada, zabran, šumarci i gajevi,podijeljeni su međama.§ 217. Komunica, šuma i planina su zajedničke kako za podizanjebačija (katuna), za građu i poljoprivredne alatke, tako i za drva.§ 218. Kuće mještana mogu da imaju više za jedan prut od imovinekoja im je ostala u nasljedstvo od iskorjenjenih.§ 219. Onaj tko ide na planinu da se nastani, da postavi tor ili bačiju,baštu ili neki komad zemlje, ako želi da ih krči, krči ih i ostaju njegovei nitko ga ne može niti spriječiti niti otjerati s tog mjesta.§ 220. Plandišta ili hrastove, koje netko ostavlja da bi njegova stokaplandovala, ne može mu nitko posjeći, jer pripadaju onome tko se prvinastanio na to mjesto.§ 221. Ako se neka kuća seli i potpuno se iseli iz svog sela, ako neproda zemlju i kuću, tako će ostati i nitko nema pravo da se na njimanastani.§ 222. Ako proda svu zemlju, mjesto bačije je njegovo i sve dok budeistrajala njegova kuća, nitko mu ga ne može oduzeti.§ 223. Svaka seoska kuća u barjaku ima pravo iskrčiti onoliko zemljeu komunici koliko prostora zahvati naokolo lijevom rukom bačenkamen.§ 224. Tu, gdje počne kopati, sjest će prekriženih nogu, uzet će u lijevuruku kamenčić i bacit će ga na četiri strane u križ i oko sebe: to mjestoje njegovo. Ranije je bio običaj da se baca sjekirica (sjekira).§ 225. Jednom krčenu zemlju ili za baštu, ili za njivu, ili za bačiju, iako je vlasnik ostavi zapuštenu stotinama godina, nitko drugi iz sela iliiz barjaka ne može ući da je obrađuje. Sinu od sina ostaje onome tkoju je prvi krčio (Leška Malesija).§ 226. Onaj tko se ne brine za svoju bačiju za 10 godina, poslije 10godina gubi je i ostaje onome tko je prvi zauzme (Oroš).

PEDESET PETI ČLAN

PRIMITI NEKOGA ZA BRATA U SELU

§ 227. Primiti nekoga za brata u selu, znači pristati da neka kuća iz

68


tuđeg barjaka dođe i nastani se u selu drugog barjaka.§ 228. Čim je selo primilo nekog za brata, svaki seljanin može muprodati zemlju, ali između četiri međe.§ 229. Na planini i u selini i u komunici, kako sela tako i barjaka, ništamu se ne prodaje i dio posjeda ne može nikada imati; što se tiče ispaše,drva i poljoprivrednog alata daje mu se dozvola za upotrebu izpoštovanja.53

§ 230. Odazvat će se na zajedničke seoske obaveze.§ 231. Smrt i svadbu, zalog, globu i zajam brašna ima uzajamno saselom. Dat će globu; također ima pravo i na dio globe.

PEDESET ŠESTI ČLAN

KOMUNICA

»KOMUNICA PRIPADA SVIM DOMAĆINSTVIMA.«

§ 232. Komunica je mjesto koje selo ili barjak zajednički ima za ispašu,za građu, za drva, za lov i za druge potrebe.§ 233. Komunica se ne dijeli; ali koliko god kuća ili domaćinstava imau selu imaju pravo na seosku komunicu, a koliko domaćinstava ima ubarjaku imaju pravo na komunicu barjaka.§ 234. Blago komunice ne može prodati jedan bez ostalih; šteta i dobitje svih seoskih domaćinstava ili barjaka.§ 235. Ni njivu, ni vinograd, ni baštu nitko ne može krčiti u komunicia da čitavo selo ili barjak ne odmjeri stvari.§ 236. Tko zasadi neku voćku na komunici ima pravo na njenu građui može je posjeći kad god hoće; međutim, nitko drugi ne može jeposjeći.§ 237. Zasađena voćka ili drvo na komunici pripada onome tko ju jezasadio; međutim, plodove jede tko god može; a onaj tko ju je zasadione može to zabraniti.

53 »Adversus hostem aeterna auctpritas«. Peregrinus (hostis) nihil quod est civis Romaniacquirere et usucapere po test. (Lex. XII. Tabular.)

69


TRINAESTA GLAVA

Međa

PEDESET SEDMI ČLAN

»MEĐE ZEMLJE SE NE POMJERAJU«

§ 238. Međa se sastoji od velikog i duguljastog kamenja koje se zabijakoliko ispod toliko iznad zemlje. Za među može poslužiti i neka staragrađa.

»KAMEN MEĐAŠ IMA IZA SEBE SVJEDOKE.«

§ 239. Kamen međaš ima okolo svjedoke. To su šest ili dvanaestkamenčića koji se zakopaju pod zemljom oko kamena međaša.§ 240. Prilikom postavljanja međa, osim kuća o kojima je riječ, trebada prisustvuju i starci sela, starci barjaka i što više mladih i djece, čaki iz okolnih sela, kako bi se međa pamtila.§ 241. Svaka zemlja, bila njiva ili livada, bašta ili vinograd, šumarakili gaj, zabran ili pašnjak, ili okućnica, selo sa selom, barjak sabarjakom i kuća sa kućom, dijele se međama.§ 242. »Jednom postavljena međa više se ne pomjera.«§ 243. Kosti groba i kamen međaš su naspram kanona jednaki.Pomjerati među jednako je kao pomjerati kosti mrtvaca.§ 244. Onaj tko ulazi odrediti međe, ili ispraviti neku zaboravljenumeđu, primit će to na dušu, stavit će na rame kamen i jednu gruduzemlje i predvodit će dvjema kućama ili dvama selima, ili dvamabarjacima postavljajući novu među i pokazujući oznake starih međa.§ 245. S kamenom i zemljom na ramenu,/ starac koji predvodi uodređivanju starih međa, zaklet će se prije nego što krene.§ 246. Načini zakletve su, po kanonu, sljedeći:1) »Tako mi ovog kamena i busena (ili tako mi ovog tereta), kojima

54 »Questi uomini, mettendosi della terra sul capo, portando ghirlande di fiorsi rossi,guirato sulla futura ricompensa delle loro opere buone, fissono esattamente il confine.«(Codice di Manu).Napomena: Kanon »Manava Dharmasastra« ima mnogo točaka o međama koje sugotovo zajedničke s onima naših Albanaca.

70


sam sebe natovario, ono što sam slušao od starih, oznake međa bile sukao što ću vam sad pokazati, i koliko me pamet služi i duša, neće bitina teret ni jednoj strani«.2) »Tako mi ovog tereta, tu i tu su bile stare međe i tu ih i japostavljam. Nosio ih na onom svijetu, ako vas lažem«.3) »Tako mi ovog tereta, opteretio me na onom svijetu, ovdje su bileoznake starih međa, kako mi je djed govorio kad sam bio dječak i snjim čuvao kozliće. On je ponio na onaj svijet da su međe tu i tu i,prema njegovom kazivanju, i ja to uzimam na dušu.«4) »Opteretio me na ovom i onom svijetu ovaj teret, ako ne budem išaopo starim međama.«§ 247. Čim staviš teret (čim staviš medni kamen na rame), nemačovjeka koji može da ti ga pomjeri.§ 248. Ako se starcu da kamen i gruda, ako ih stavi na rame i krenepokazati međe, ne može ga nitko spriječiti, već mu se kaže: Vodi,dakle, a ako ne radiš pavedno, ovaj ti se teret na onom svijetunatovario!§ 249. Čun starac postavi među, držat će ruku na njoj i govorit će:»Onaj tko pomjeri ovaj kamen, nosio ga na onom svijetu!«§ 250. Tko pomjeri među s ciljem da zavadi ili kuću s kućom, ili selosa selom, ili barjak s barjakom, potaknut obećanjima ili poklonima,ako se otkrije, osim globe i crnog obraza, na njega padaju i štete kojenastaju od te svađe.55

§ 251. Ako se dogodi neko ubojstvo poslije svađe zbog pomjeranemeđe, spletkar će platiti globu 100 ovnova i jednog vola, i javno sestrijeljati.

PEDESET OSMI ČLAN

»MEĐA IDE PRAVO«

§ 252. Da bi se uklonio svaki nesporazum, međa ne skreće i ne idekrivudavo, već ide pravo.

55 »Maledictus qui transferi terminos proximi, et dicet omnis populus: Amen.«(Deuter. XXVII. 17)

71

lKUĆA STOKA I IMOVINA

PEDESET DEVETI ČLAN

MEĐA DOBIVENA KRVLJU

§ 253. Ako se netko pomjeri prema tuđoj međi ne znajući da je tuđazemlja, a nitko mu ne ide na vrata niti ga pozove da mu kaže kako jeprešao na tuđe, iako je učinio neku štetu u materijalu ili što drugo, nadan zaloga ne plaća ništa za učinjene «tete, samo napušta mjesto,budući da se ispostavilo da je tuđe.§ 254. Ako se zbog međe zavade braća, ili rođaci, ili, pleme saplemenom, ili selo sa selom, stotinu da pogine, samo se iskorjenjuju,ali međe se ne pomjeraju. Zaloge i starci će ih razvaditi.§ 255. Ako se dogodi ubojstvo baš u vrijeme određivanja međa, ili akose dogodi ubojstvo među čobanima u planini, zavadivši se između sebeoko međa, pašnjaka, u šumi ili u planini, prestaje svako vijećanje okomjesta međe. »On mi je tražio pašnjak, ja sam mu uzvratio željezom iorozom«. Tu gdje im se postave bilježi, ostaje mjesto međe.§ 256. Kamenje biljega zauvijek ostaju međe.§ 257. Ako se dogodi da dvojica poginu u uzajamnoj pucnjavi, i toprilično daleko jedan od drugog, međa jedne strane ostaje kod biljegajednoga, a druge kod biljega drugoga.§ 258. Mjesto između dva biljega pripada objema stranama.§ 259. Ako se dogodi da ubijeni ne padne od puške, ohrabruje se ipomjera se, čas ustajući, čas padajući, gmižući k tuđoj međi, ma kolikoduboko zašao, tu gdje padne i, iscrpljen od rane umre, postavlja muse biljeg; taj biljeg ostaje međa, iako je na tuđoj zemlji.§ 260. Mjesto ostaje onom selu i barjaku kojima je ubijeni pripadao -koji se pomicao - i nema tog čovjeka koji smije pomaknuti biljeg, kojije ostao kao međa, jer je dobivena krvlju i izgubljenom glavom.§ 261. To pravo važi samo kad se ubijaju radi međe, a ne za svakoubojstvo.

ŠEZDESETI ČLAN

MEĐA DOBIVENA »BACANJEM KAMENA«ILI NATOVARENOM KAMENOM PLOČOM

(Nekad, kada možda nije postojala puška, u određivanju međa upotreb-

72


ljavalo se bacanje kamena za bliže međe, a za udaljene pripremala sekamena ploča ili divovski kamen i jedno »tko može!«, tj. da se s njimnatovari.)§ 262. Dva zavađena barjaka našla bi po jednog snažnog čovjeka i njimabi se prepustilo određivanje meda.§ 263. Bacanjem kamena: Onaj tko je uspijevao dalje baciti kamenprema tuđoj zemlji, ta je zemlja ostajala njegovom barjaku. Još jasnije:Ako bih ja dalje bacio kamen, uzimao sam ti tu zemlju; ako bi ga tidalje bacio, uzimao si mi zemlju.§ 264. Kamenom pločom ili velikim kamenom na leđima: tovareći nasebe kamenu ploču ili kamen, nadmetali su se sve dok nisu ostali ispodnje. Onaj tko je dalje išao, međa njegovog barjaka tu bi ostala. (Kao uNen-nderfandorin u Fuša t Ljudjeve u Malj Šejt Oroških planina.)

ŠEZDESET PRVI ČLAN

MEĐA ODREĐENA »SJEKIROM«

§ 265. Ako me nužda nagoni da izvučem neku gredu, ili zato štonemam šume, ili ne mogu naći gredu kakva je potrebna, dohvatimsjekiru i ulazim u tuđu šumu. Nakon odjeka sjekire, dolaze šumskičuvari i nađu me kako potkresujem oboreno stablo oraha.§ 266. Ako štetočini brzo proradi snaga pleća, te zamahne sjekirom izabije je do ušice u trup oraha, i ako je ne mogu izvući šumski čuvari,međa barjaka onog tko je zabio sjekiru, ostala bi tu. (Kao što se bilodesilo Dok Buci iz Kačinara u Kušni.)Napomena: Međe dobivene krvlju, bacanjem kamena i zabijanjemsjekire, ubrajaju se u kanone divova, zato što je na njihovu pobjedudjelovala snaga, kako bi se uklonile bruka i sramota. To će biti jasnijekad budemo objašnjavali običaje naših brđana.

ŠEZDESET DRUGI ČLAN

SEOSKI PUT

»PUTEVI SU ŽILE ZEMLJE.«

§ 267. »Put i staza između dvije međe zahtijevaju svoj hvat.«

73


a) Put seoskih mahala bit će širok osam pedalja; četiri pedlja jedna,četiri pedlja druga;56

b) za postavljanje plota između dvije oranice, ostavit će se osampedalja: koliko jedna, toliko druga;

c) ako nije seoski put, već put dvojice međaša, ovi, ako ostaveizmeđu put, ostavit će svatko po pedalj, tako da međa ostane u sredini;ako ne ostave put, plot će sagraditi zajedno;

d) ako se mjesto ograđuje zidom, gradnja će početi toliko daleko odtuđe međe kolika je debljina zida;

e) ako se gradi kuća, izgradit će se dalje od tuđe međe koliko mjestazauzima streha;

f) ako se kopa bunar, kopat će se toliko daleko da ne povuče vodubunara međaša ili koliko je širok obruč. »Voda je krv zemlje«;

g) ako se posadi maslina ili smokva ili neko drugo korisno stablo,posadit će se pet stopa dalje od tuđe međe; ako se ne presadi, posaditće se deset stopa daleko od međe;

h) ako stablo nikne unutar međe, ali suviše blizu međe drugog, akoga vlasnik ne makne, međaš ga ima pravo maknuti i otkloniti štetu:»Makni tuđu žeravicu dokle doseže kosir«;57

i) ako netko želi posaditi bilo koje stablo, udaljit će ga deset stopaod tuđe međe;58

j) drvo ili voćka koja tuđu njivu oštećuje sjenkom, ili će je vlasnikiščupati, ili će platiti godišnju štetu vlasniku njive (Leška Malesija);

k) ako netko nekome posječe ili stablo ili voćku oko kuće samo izmržnje, platit će 500 groša vlasniku posječenog stabla ili voćke.59

56 »Viae latitudo ex lege XII Tabularum in porrectum 10 pedes habet...«57 »Kosir kanona ne može imati dršku dužu od tri i po^pedlja.«

»Quod ait Praetor, et lex XII. Tabularum efficere voluit, ut quindecim pedes altiusrami arboris circumcidantur, et hoc idcirco effectum est, ne umbra arboris vicinopraedio nocerel.« (Termini et spatium legitimum.)

>s Sciendum est in actione flnium regendorum illud observandum ese, quod adexemplum quodammodo ejus legis scriptum est, quam Athenis Solone dicunt tulisse;nam illic ita est:Si quis sepem ad alienum praedium fixerit infoderitque, terminum ne excedito; simaceriam, pedem relinquito; si vero domum, pedes duos; . . . si puteum, passuslatitudinem, si vero oleam aut ficum, ab alieno ad novem pedes plantato, caeterasarbores ad pedes quinque«. (Termini et spatium legitimum).

59 Fuit et arborum cura legibus priseis: cautumque est XII Tabulis, ut qui injuriacecidisset alienas lueret in singulas aeris XXV.

74


ŠEZDESET TREĆI ČLAN

VELIKI PUT

§ 268. Veliki put bit će toliko širok da može proći konj s teretom ivolovi s jarmom.60

§ 269. Put slijedi žilu i ne zabranjuje se niti se može pripriječiti.§ 270. Zajedničko dobro je preče od posebne štete.§ 271. »Rad premješta veliki put, ali ga ne može baciti u vodu, gdje sestoka davi, ni na krš, gdje stoka lomi vrat.«61

§ 272. Ako seoski put udaljiš iz svoje zemlje, nećeš ga mnogopopriječiti i trud ispravke snosit ćeš sam.§ 273. Ako ga loše ispraviš, i ako se oštetiš, neka ti bude; ako oštetišdrugoga, na tebe se svaljuje i dat ćeš opravdanje prema šteti.62

§ 274. »Put barjaka bit će širok toliko koliko je dugačka motka zastavebarjaka«.

ŠEZDESET ČETVRTI ČLAN

ĆORSOKAK

§ 275. Ako je prijelaz ili preskakale, ili, po kanonu, ćorsokak, na četiritvoje međe, zatvori ga i obrađuj zemlju.§ 276. Ako je prijelaz uvijek bio tamo kamo su prolazili pješaci(drugovi sela), ali praveći ti štetu na oranici, bašti, u vinogradu i uvoćnjaku, ako ga zatvoriš, otvorit ćeš drugi, ali ne suviše blizu ograde.§ 277. Ako je prolaz dozvoljen iz poštovanja i na riječ, a dođe do

« »Lege XII Tabularum constitutum est, ut inter viciniorum praedia constttutisfinibus, quinque pedum spatium relinqueretur qua ne, agere uterque dominusposset, itemque ut circumverti aratrum posset«. (Cicero, de Leg. UD. i. ^w

61 »Si via sit immunita, jubet Lex qua velit agere jumentum.« (Tabula VII. - Cicero,pro Coecina C. XIX.) . .. .

62 »Fr. 61. In via publica itmereye^publico/acere^immittere quid quo ea via, idve iter

idve iter deterius sit, fiat restituas«. (Fr. 2. § 45. eod

75


zloupotrebe, imaš ga pravo zatvoriti i oglasiti selu da više tuda ne prođe.§ 278. Ako je prolaz od davnina kuda su prolazili drugovi, svatovi snevjestom i pratnja sa mrtvacem, ili prema crkvi ili prema groblju, nemožeš ga zatvoriti.§ 279. Za pomjeranje svakog prolaza potrebna je, obavezno, suglasnostsela.

ŠEZDESET PETI ČLAN

SEOSKI PAŠNJAK

§ 280. »Taksu za ispašu daj sam, u protivnom uzet će ti je silom«.§ 281. Seoski pašnjak zove se mjesto ispaše unutar granice jednogbarjaka u koje ne može ući da pase krdo drugog barjaka.§ 282. Ako se tuđe krdo uhvati u šumi ili zimskom pašnjaku drugogbarjaka, vlasnik krda platit će taksu za ispašu.§ 283. Šteta seoskog pašnjaka platit će se po grlu ovna.§ 284. »Klepetuša ovna predvodnika ne može se uzeti za taksu ispaše;ona je čast krda«.§ 285. Vlasnik šume nema pravo dodirnuti krdo niti svojom rukomuzeti ovna, ruka vlasnika krda dat će mu ovna zbog štete.§ 286. Vlasnik šume nema pravo birati ovna, već treba da uzme onogovna kojeg mu bude dala pastirova ruka.§ 287. Koliko puta na dan uđe tuđe krdo u tuđu šumu, toliko ovnovaplatit će vlasnik krda.§ 288. Ako se pastir ne odazove da plati taksu za ispašu, i vlasnik šumes nekoliko drugova ustane i opljačka krdo u sjvojoj šumi, tada će i seloi barjak podržati pljačkaša i tražit će opravdanje od vlasnika krda.Pastirovo selo i barjak ili će ga naterati da plati taksu za ispašu, ili ćega se odreći.

76

KNJIGA PETA

R A D

ŠEZDESET ŠESTI ČLAN

»RAD PREMJEŠTA PROLAZ«

§ 289. »Rad uklanja veliki put, ali ga ne može baciti u vodu, gdje sestoka davi, na krš, gdje stoka lomi vrat«. (Vidi: član LXVIII, »Velikiput«, § 271.)§ 290. Ako veliki put prolazi upravo po tvom zemljištu i odlučišprokrčiti to mjesto, možeš ukloniti put; ali ne možeš ga premjestiti popotocima i strminama ili ivicama voda, niti ga uspeti po liticama ikrševima.§ 291. »Rad premješta prolaz«. Ako odlučiš obraditi zemlju kroz kojuprolazi seoski prolaz, obradi je, ali ćeš prolazu naći mjesto.§ 292. Kanon ne dopušta da se nekome ošteti zemlja, i zato kaže da»Motika premješta put«, ali put i prolaz premjestit će se na drugomjesto.

ŠEZDESET SEDMI ČLAN

TEŽAK

§ 293. Težak je onaj tko ide obrađivati zemlju nekog gazde.§ 294. Gazda će se pobrinuti da izgradi kolibu, prizemnu kuću ili kuluza težaka i njegove ukućane.§ 295. Za volove, kako se s gazdom dogovori.§ 296. Ako težak ima svoje volove, obrađuje zemlju, a što se tičenagrade u žitu, kako se dogovori sa vlasnikom zemlje.§ 297. Ako težak nema svoje volove, ne može ih uzeti na drugommjestu, već kod vlasnika zemlje.§ 298. Na teret težaka idu poljoprivredni alat, željeznarija i njihovooštrenje.

77

RAD

§ 299. Zadatak težaka je da dijeli i ogradi vodu jaza i da vodi računa opodjeli.§ 300. Ako težak na svoju ruku pusti vodu jaza kada je tuđi red, štetuplaća težak.§ 301. Zadatak je gazde a ne težaka da otvara jarke oko zemljišta.§ 302. Težaku pripada ograđivanje zemljišta, a ne vlasniku.§ 303. Težaku a ne vlasniku pripada oranje njiva, sjetva, kopanje,navodnjavanje, žetva, komušanje.§ 304. Sve što težak zasije na gazdinoj zemlji (svaku biljku), podijelitće s gazdom prema postignutom dogovoru.§ 305. Voće (smokve, orahe, narove, jabuke, kruške i drugo) težaktrese, pokupi i napola dijeli s gazdom.§ 306. Težak ima pravo da za sebe iskrči dio bašte na gazdinoj zemljikoliko treba za kupus, crveni i bijeli luk i drugo povrće.§ 307. Ako i duhan posadi u toj bašti, to je za njega.§ 308. Ako težak posadi duhan ili krumpir izvan određene bašte,podijelit će ih napola s gazdom.§ 309. Ako težak ima napola gazdinu stoku, slama ostaje težaku, agnojivom će se gnojiti zemlja. Trud radnika nadoknađuje težak.§ 310. Ako ima livada spojenih sa njivama, težak ih kosi, a sijeno dijelinapola s gazdom, ali ograđivanje i navodnjavanje pripadaju težaku.§ 311. Ispašu livada zadržava težak koji ih je čuvao, ogradio, navodnja-vao i kosio i gazda ih ne može dati drugome, ali će i gazdina stoka pastina njima.§ 312. Sijeno livada težak stavlja u plast, ali prenošenje pripadavlasniku.§ 313. Žetva, krunjenje i branje kukuruza pripada težaku, osim ako ihgazda skupi u koševe u klipovima ili u klasju i gomila u svom dvorištu;onda mu težak prenosi, a o krunjenju misli gazda.§ 314. Za navodnjavanje povrća iz bašte težak uzima vodu po redugazdinih njiva.

ŠEZDESET OSMI ČLAN

KOVAČ

§ 315. »Kovačnici (kao ni crkvi, mlinu i prenoćištu) nitko se ne računagostom«.

78

RAD

§ 316. »Kovačnica radi po redu, kao i mlin«.§ 317. Kovač će kovati po onom redu kako tko donese željeznariju.§ 318. Kovač neće gledati na prijateljstvo, niti će izdvajati bogataša odsiromaha, daljeg od bližeg. Njegov je zadatak da vodi računa o redu.§ 319. Kovačev trud plaća se košić žita63 za par volova.§ 320. Kovač je dužan da kuje, ali željezo će mu donijeti svatko za sebe.§ 321. Kovačevi su mijeh, duhaljka, nakovanj i drugi alat. Trud će mudonijeti vlasnici željeznarije.§ 322. Zadatak je kovača da potkuje i oštri željeznariju tokom godine.§ 323. Vlasnici željeznarije jednom godišnje imaju svoj određeni dan;toga dana kovanja duguju kovaču dnevnu ishranu i radnika. - Tokomgodine to mu ne duguju.§ 324. Kovač je dužan da kuje za jednu godinu i ne može nikoga odbiti.§ 325. Ako kovač doda nešto od svog željeza, vlasnici željeznarije platitće mu u novcu za željezo koje je za njih potrošio.§ 326. Za kovanje veriga, zamki, lanaca za pse i druge željeznarije kojane ulazi u ratarstvo, ako netko želi da ih kuje, kovačev trud platit ćeposebno.§ 327. Plaću za kovanje nitko nije dužan kovaču odnijeti kući; otići ćesam da je skupi.§ 328. Kovača i njegove ukućane ne obuhvaća vojna obaveza.§ 329. Kovač je dužan da kuje po jednu sablju na svakih deset ljudikoji odlaze u vojsku iz sela gdje on radi.§ 330. Kovač, sa svim svojim ukućanima, nije oslobođen ni jedneseoske obaveze.

ŠEZDESET DEVETI ČLAN

MLIN

§ 331. »Mlinar i konakdžija spavat će na jednom laktu«,64

63 Mjera za težinu od 32 kg.64 »Fr. 19. Nautae, caupones, stabularii quod cujusque salvum fore receperint, nisi

restituant, in eos judicium dabo«. Fr. 1. pr. de naut. comp. štab.

79

RAD

§ 332. Mlinar će paziti danju i noću i tovare, i meljenje, i da setovardžijama nešto ne izgubi.§ 333. Sve što tovardžije predaju mlinarima, uzet će na odgovornost.§ 334. Ako se nešto izgubi, šteta je mlinarova, a ne tovardžijina;onoliko koliko im mlinar bude izgubio, platit će im.§ 335. »Mlin i kovačnica rade po redu«.§ 336. Onim redom kojim tovardžije dolaze, mlinar je dužan da immelje tovare, bez obzira na prijatelje i ljubimce.§ 337. Mlin pušten od sela ima određene dane meljenja po redu.§ 338. Ako mlin ima vlasnika, melje se onako kako tovari dolaze, istokao u kovačnici, na izvoru i na splavu. Svi oni poštuju red dolaska.§ 339. Ako imaš određeni dan za meljenje, jedan dan ili pola dana, akoodeš da melješ i nađeš zauzeto, imaš pravo zaustaviti kamen i prekinutimu meljenje, skinuti mu brašno i žito i sam mljeti.§ 340. Ako nije tvoj red za meljenje a odeš u mlin i nađeš stotinutovardžija, sačekat ćeš ili ići u drugi mlin.

SEDAMDESETI ČLAN

MLINSKI JAZ

§ 341. Mlinski jaz ako je kupljen s kućom, nitko ne može da ti ga snizi,pomjeri i presuši.§ 342. Ovaj jaz ako je kupljen zajedno s koritom i kućom, zove se kućnijaz; dakle, i ako njiva presuši, kamenje ne može nitko da ti presuši.§ 343. Ako je jedan jaz kako za mlin, tako za oranice, vodom tog jazanavodnjavaju se njive i melju mlinovi; mlinsko kamenje ostat će suho,a biljke će se navodnjavati, jer »Ako nemaš što da žanješ, nemaš ni štoda melješ«.§ 344. Što se tiče tužbe mlinara što im se suši mlinsko kamenje kojeoni imaju posebno, kanon im ne priznaje žalbu i kaže im da se »zatrgovinu i mlin ne globe drugovi«.§ 345. »Mlinski jaz traži svoj put«.§ 346. Put će biti širok osam stopa, toliko da može proći konj stovarom.§ 347. Taj put je potreban, jer će mlinar prolaziti da jaz pročisti i vodupregradi.

80

RAD

§ 348. Koliko god je mlinara, izaći će zajedno na jaz radi pregradevode; onaj tko bude odsutan bez dozvole drugova (mlinara), platit ćeglobu kako odrede mlinari. U toj globi ne sudjeluje nitko drugi izuzevmlinara.§ 349. Ako nekome od mlinara umre netko u kući, kanon ga oslobađaosam dana od svakog posla koji selo bude imalo zajednički i ne možemu nitko otići kući da potraži radnika ni za selo ni za mlin.§ 350. Nakon osam dana, poslat će radnika pa bio i iz kuće Domarka.

SEDAMDESET PRVI ČLAN

NAVODNJAVANJE

§ 351. »Jaz oranica ne pomjera se, niti se zaustavlja«.§ 352. Jaz je postavljen odavno nekom trgovinom i sporazumomizmeđu ljudi; tu trgovinu ne može sada nitko pomjeriti.§ 353. Mjesta kroz koja prolaze jazevi odredili su starci i ljudi: toodređivanje naziva se dioba i presječeno je i presuđeno.§ 354. Novo presuđivanje ne može pogaziti staro, jer »Starca nadstarcem kanon ne trpi«.§ 355. Što su preci smatrali za pravo, ne mogu potomci rušiti.§ 356. Ako se netko žali zbog jaza, žalba mu ne važi, jer je jaz prolaziokroz to mjesto prije nego što je pokrenuta žalba: dakle, i ako se istopizalogom, nema suda koji može zaustaviti jaz.§ 357. Jaz ima svoj tok i stvara maticu; matica pretvara mjesto uognjište; dakle, tu će ostati, teći i raditi.§ 358. Sa svog ognjišta nitko nikoga ne može pomjeriti; nitko nikomene može spriječiti posao, jer je to njegov temelj: »temelj se ne čupa«,stoji u kanonu.§ 359. Jaz je, kao oranica i mlin, društveno dobro; obavezno ćeprolaziti kroz neko mjesto. Kome padne žrijeb, kanon mu nalaže dapodnese i lak i težak žrijeb.§ 360. »Zbog jedne kuće ne ostavlja se bez vode jedno selo.«»Zajedničko dobro je iznad pojedinačne štete.«§ 361. »Seoski jaz prolazi ti pored ognjišta.«§ 362. Budući da se radi o zajedničkom dobru, kome padne žrijeb jaza,tuda će prolaziti, iako nemaš pravo na vodu jaza.§ 363. Voda ne zna krivudati naviše i naniže: ako prolazi kroz tvoju

81

zemlju, ne možeš je zadržati.§ 364. Nakon što se baci žrijeb za prolaz jaza, i odlučiš graditi kućumeđu obilježjima jaza, ne možeš ih pomjeriti, čak i ognjište da ti tupadne; pored njega prolazit će jaz.§ 365. Ako jaz prolazi kroz tvoj posjed, ti ga ne možeš zaustaviti većće ti društvo nadoknaditi štetu koju budeš imao, praveći te dioničaremvode jaza ili nagrađujući te ili dajući ti neko drugo mjesto.§ 366. Ako ti pamet oklijeva u tvrdoglavosti, jaz se ne zaustavlja; dobrozajednice zahtijeva: ako se ne nagodiš sa drugovima, sud ti uzimazemlju, a može i da te globi.§ 367. »Rad podiže jaz vode, ali ga ne može sniziti.«§ 368. Kanon ne dozvoljava snižavanje jaza za navodnjavanje, jer bi bioniži nego što mu je bila mjera, te bi tuđe njive ostale bez vode.§ 369. Onaj tko bude radio oko matice ili zemljišta jaza, ili će gaporušiti ili sniziti ili će ga podići.§ 370. Rušenje i snižavanje jaza, kanon ne dozvoljava; dakle, podići ćese.§ 371. Kanon ne sprečava onoga tko dirne zemljište jaza za dobro svojekuće, ali će paziti da nekoga ne ošteti, da mu voda ne presuši ili da nezakasni dolazak vode zbog krivina.§ 372. Ako netko pomjera korito jaza, zbog svoje koristi, dužan jeraditi sam i vratiti ga na mjesto, i nitko mu neće pružiti pomoć ipodršku s radnicima.§ 373. Šteta i dobit pripadaju njegovoj kući.§ 374. Ako netko odluči povisiti vodeni jaz, ali na svom posjedu, da bigradio mlin ili valjaonicu, novu maticu jaza podići će sam, ali voda ćeteći po starom jazu.§ 375. Ako netko namjerno poruši nekonie jaz, osim što će gapopraviti, platit će štetu onima koji su na redu i globit će se prematežini krivice.§ 376. »Novi jaz ne može da presuši stari jaz«.§ 377. Stari jaz zauzeo je svoj posjed; dakle, novi jaz ne može gapresušiti.§ 378. Kanon je zabranio da se množe jazevi, jer ne bi se izišlo na krajtužbama i zalozima.§ 379. Jaz je zauzeo posjed tko zna prije koliko ljudskih pokoljenja;dakle, nema ni starca ni kanona koji ga može presušiti novim jazom.§ 380. »Seoski jaz ima svoje dijelove za navodnjavanje.«

82

RAD

§ 381. Onaj na koga je red za vodu i koja mu je potrebna zanavodnjavanje njive, livade ili bašće, itd., dužan je da sam izađe izauzme dio za navodnjavanje.§ 382. Dijelovi jaza zauzimaju se i oslobađaju izlaskom i zalaskomsunca, ili kako koji ima vodu: svu ili polovinu jaza ih jedan krčik.65

§ 383. Ako jaz presuši još u matici, ili zbog kiše ili zato što se samprovalio, svi dioničari jaza izaći će da ga poprave i pregrade vodu.§ 384. Ako voda provali na zemljištu nekoga tko ima krčik na jazu,popravit će ga sam.§ 385. Ako voda provali na zemljištu nekoga tko nema dio jaza, onomena koga je red za vodu valja izaći da ga pregradi.§ 386. Ako vodu jaza provali stoka, njihov vlasnik platit će štetuoštećenom.

SEDAMDESET DRUGI ČLAN

UJAM66

§ 387. Ujam za meljenje, koji uzima mlinar za svako breme, sastoji seod jedne babune.§ 388. Mlinar ima pravo na ujam, kao svaki radnik na plaću za trud.Radnik hoće svoju plaću, tako i mlinar hoće svoj ujam.§ 389. Vlasnik žita za meljenje je dužan plaćati ujam kako određujekanon.§ 390. »Crkvi, mlinu, kovačnici i prenoćištu nitko se ne računagostom.«§ 391. U mlinu se melju raznovrsna zrna i svraća svakojaki čovjek,svatko svojim poslom i svojom potrebom.§ 392. Svatko uzima sa sobom torbu sa hranom kad ide u mlin i, kolikobude bio u mlinu, jede svoj kruh.§ 393. Mlinar ne melje zbog časti, već da uzme ujam za svoju dobit.§ 394. Mlinar odgovara za tovardžije i za bremena sve dok ne natovarimljeveno breme i kaže im: »Sretan put!«

65 Kergik-lisD.]ača, lisna kost - vrsta mjere za dužinu.66 ujam - naknada u brašnu za meljenje u mlinu.

83

RAD

§ 395. Kad ode tovardžija i tek što se udalji od područja mlina, akomu netko izađe ispred ili ga ubije ili mu uzme konja sa bremenom,mlinaru niti se ubija gost, niti mu se zamjera, osim ako mu se vlasnikbremena predaje pod zaštitu.

ČETRNAESTA GLAVA

Lov

SEDAMDESET TREĆI ČLAN

ODREĐIVANJE LOVA

§ 396. Kanon nije odredio neko vrijeme za zabranu lova; na našimplaninama lov je slobodan u svako godišnje doba.§ 397. Ako netko dođe loviti hrtovima ili lovačkim psima oko tuđihkuća, vlasnik mjesta ima pravo da mu zabrani i da mu ne dozvoli lov.§ 398. Unutar tuđe međe nitko ne može ući da lovi;"ako se netko nato usudi, zadržava mu se ulov i vraća se kući bez ičega.§ 399. Ako selo skupa izađe u lov, sve što ulove, podijelit će zajedno.§ 400. Ako ih je pedesetorica u lovu i ne ulove drugo nego samo jednogzeca, podijelit će ga na toliko dijelova.§ 401. Ako 50 ljudi ide u lov i ako je polovica pod oružjem, a polovicabez oružja, uzimaju jednaki dio ulova, zato što su s istim ciljem izišliu šumu. Nenaoružani pomažu naoružanima katkad vikom, katkadstražom, a katkad opkoljavanjem mjesta.§ 402. Ako lovački pas goni neku divljač i ona krene preći veliki put,a putnik koji se tu našao, okrene pušku i ubije je, ne može je uzeti.§ 403. Ubijena divljač pripada vlasniku lovačkog psa, a putniku koji jeubije nadoknađuje se šteta u metku metkom.§ 404. Onaj tko rani ili ubije divljač, uzima joj »šenđetu«.67

§ 405. Šenđeta se sastoji od jetre i glave za divljač koja se nose.§ 406. Šenđeta za svinju (divlju svinju) sastoji se od glave, jetre i jednogdijela kože koji će strijelac dobiti posebno.

Shengjete je dio koji pripada onome tko ubije divljač u lovu.

84

RAD

§ 407. Onaj tko uzima šenđetu, uzet će i svinjsku i jelensku plećku i,prema kanonu, odnijet će ih župniku župe.§ 408. Strijelac, osim šenđete, ima dio u mesu i koži svake ubijenedivljači, kao svi drugi lovci.§ 409. Ako izađu u lov šest lovaca i ubiju vepra, šenđetu uzimastrijelac, a meso i kožu dijele zajedno.§ 410. Ako ih je više od šest, strijelac uzima šenđetu, a svu kožu i mesodijele lovci po glavi.§ 411. Ako se ne otkrije strijelac, šenđetu uzimaju sve puške koje suopalile, meso i koža dijele se po glavi lovca.§ 412. Ako svinjska koža ne daje onoliko pari opanaka koliko je lovaca,isjeći će je i podijelit će je u komade.§ 413. Onaj tko rani divljač, slobodan ju je kasnije uzeti u svakom seluili barjaku.§ 414. Ako ranjenu divljač ubiju drugi lovci, šenđetu uzima onaj tkoju je ranio, meso i kožu dijele obje grupe lovaca.§ 415. Ako ranjenu divljač ne goni onaj tko ju je ranio, pripada onometko je ubije.§ 416. Nije po kanonu mjerili na kantar meso divljači, već čim jeraskomadaju u onoliko dijelova koliko je lovaca, bacaju žrijeb i kakokome padne; ili ostave nekome od njih i taj dijeli kako mu polazi zarukom.§ 417. Ako se lovci nađu u lovu u šumi i, čim opale iz pušaka, netkou šumi vikne: »Jeste li ga ubili, o ljudi?« - i pojure i dođu nalazećiustrijeljenu divljač od puške koja se nije pomjerila s mjesta, oni postajudioničari ulova, kao i svi drugi.§ 418. Ako lovci požure i premjeste divljač s tog mjesta na drugo,nemaju pravo na taj ulov.§ 419. Ako odeš u lov i pridruži ti se netko s puškom ili bez puške,ako nešto uloviš, dat ćeš mu dio.

SEDAMDESET ČETVRTI ČLAN

GONJENA DIVLJAČ PO TRAGOVIMA

§ 420. Zvijer gonjena po tragovima, ako se nađe na ulazu ili u šupljinihrasta ili u jazbini, onaj tko ju je gonio i pronašao, okružit će tragomtri put hrast ili će napraviti tri reda tragova ispred jazbine.

85

§ 421. Tu, gdje se vide tragovi, nitko se ne može približiti za taj put.§ 422. Stotinu lisica, kuna ili jazavaca, gonjeni od nekog drugog, čimuđu unutar tragova, nitko nema pravo da se približi; to je pravo prvihtragova.§ 423. Uđem li u trag nekoj zvijeri, izađe netko drugi i prepriječi miput ne znajući da ima nekoga pozadi, zatvori je u jazbinu ili u šupljinuhrasta, okružujući je tri put tragom, a nakon nekog vremena banemja, koji sam je gonio, nemam pravo na tu zvijer; pripada onome tko juje zatvorio.§ 424. Ako uđem u trag nekoj zvijeri i zatvorim je ili u jazbinu ili ušupljinu hrasta i počnem sjeći hrast, ili krenem prema jazbini da jeizvučem, a ona izađe i pobjegne mi, pa krenem za njom i gonim je svedok ne uđe u jazbinu ili u šupljinu hrasta, a gonjena je po kanonu, nemogu preći tragove; sjest ću tu i sačekat ću dok dođe vlasnik tragova.§ 425. Čim dođe vlasnik tragova, trud sječenja hrasta zajedno ćesnositi, a podijelit će izvučene zvijeri.§ 426. Ako se vlasnik prvih tragova naljuti i ne dozvoli drugom dauzme svoju zvijer koja mu je pobjegla i tu se zatvorila, kanon dajepravo da uzme odbjeglu zvijer iz svoga tora u tuđem toru.§ 427. Zvijer koju netko goni, bježi i ulazi u jazbinu ili u šupljinu hrastatuđe šume ili zabrana, a ovaj ne može ući unutar šume ili zabrana bezdozvole vlasnika. Ako želi izvući zvijer, podijelit će je napola savlasnikom šume ili zabrana.§ 428. Ako netko ide u lov i krene za njim tuđi lovački pas, sve štoulovi, vlasnik lovačkog psa nema dijela. Ako ga optuži, vlasnikulovačkog psa, platit će nadnicu za jednog radnika: 5 groša.

SEDAMDESET PETI ČLAN

RIBOLOV

§ 429. Ribolov, kao i lov, nema određene zabrane od kanona. U svakogodišnje doba ribolov je slobodan.

1. LOV PO RIJEKAMA I POTOCIMA

§ 430. Duž toka svake rijeke, unutar granice svoga sela, svatko iz selamože lovili ribu i nitko mu ne može zabraniti.§ 431. Unutar granice jednog sela ne može doći i loviti netko iz tuđegsela.

86

§ 432. Po potocima koji su u jednoj mahali sela nitko ne može loviliribu odvojeno, već će izaći skupa.§ 433. Koliko se ribe ulovi, dijelit će se prema broju kuća te mahale.

«

§ 434. Ako 5-6 ljudi iz jedne kuće ode u lov, a iz druge samo jedanjedini, ulovljenu ribu podijelit će po kući, a ne po glavi.§ 435. Na potoku, koji protječe pored nečije kuće, ne može nitko tuići i loviti ribu bez dozvole vlasnika; već će obavijestiti vlasnika, a ovajće ili otići sam ili poslati svog zamjenika ili će dozvoliti onome tko jeprimjetio ribu da slobodno lovi.§ 436. Ako netko bane - ili prijatelj ili bilo tko iz sela - upravo uvrijeme ribolova, dat će mu se dio ulova. Po kanonu je da se ni prijateljni drug ne otprati bez ičega.§ 437. Riba koja se lovi ribarskim mrežama, vlasnicima tih priborapripadaju dva dijela ulovljene ribe.§ 438. Ulovljena riba dijelit će se u komadu i u toliko dijelova ili gomilakoliko je ribolovaca, a zatim se dijeli žrijebom, pa kako kome padne.

2. LOVLJENJE RIBE KOŠEM

§ 439. Koš se ne može postaviti prema tuđim njivama ispod kojih tečerijeka.§ 440. Ako netko naumi postaviti koš prema tuđem zemljištu,sporazumjet će se sa vlasnikom zemljišta i, ako mu ovaj dozvoli dapostavi koš, lovit će zajedno, ili čas jedan, čas drugi.§ 441. Čim netko postavi koš, netko drugi ne može ga postaviti iznadnjega, iako je na njegovoj zemlji.§ 442. Ako se netko osmjeli i postavi koš iznad drugog samo iz inata,selo ima pravo objema stranama skloniti koševe i zabraniti im lov.§ 443. Ako netko treba da spušta neku gredu rijekom i obavijestivlasnike koševa da ih sklone dok ne prođu grede, ako ih ne sklone igrede ih unište, šteta pripada vlasnicima koševa; vlasnik greda neduguje im ništa.

3. LOVLJENJE RIBE OTROVNOM TRAVOM

§ 444. Po barama ili močvarama, koje se nalaze unutar tuđe međe,nitko ne može puštati otrovne trave da bi ubio ribe.§ 445. Ako mu vlasnik bare dozvoli, ulov dijele napola.§ 446. U lovu ribe s otrovnom travom sudjeluje samo onaj tko donesezamotuljak otrovne trave.

87

RAD

4. LOVLJENJE RIBE OTROVOM

§ 447. Ako se baci otrov po barama, duž rijeke ili po potocima, ubijenariba pripada onima koju su bacili otrov.§ 448. Za dvadeset i četiri sata nitko ne može prići da lovi po timmjestima.§ 449. Ubijenu ribu otrovom mogu kasnije uzeti vlasnici otrova dužrijeke i nitko ih ne može spriječiti, iako prelaze duž sela tuđeg barjaka.§ 450. Nakon 24 (dvadeset i četiri) sata prestaje pravo onih koji subacili otrov.§ 451. Čim je jedna strana bacila otrov, druga strana ne može bacitidrugi otrov ni iznad ni ispod onih koji su ga ranije bacili.

PETNAESTA GLAVA

SEDAMDESET ŠESTI ČLANODREĐIVANJE TRGOVINE

§ 452. Po kanonu trgovine kupuje se i prodaje ili bezuvjetno, to jestodsječno, ili uvjetno, pred svjedocima, ili uz kaparu.§ 453. Kapara je dio novca koji se daje prije nego što se uzme u rukestvar koja se kupuje.§ 454. »Kapara čini stvar tvojom, ali ćeš platiti ono što preostane.«§ 455. Ako daješ jedan ili sto groša kapare vlasnik si kaparirane stvari.§ 456. »Jednom uzeta kapara ne vraća se više.«§ 457. Čim se da kapara, stotinu kupaca da se pojavi, prodavač više nemože uzmaci.§ 458. Ako se kupac pokaje, ako je i sto groša dao za kaparu, gubi ih.§ 459. Ako se prodavač prevari i proda drugome kapariranu stvar, jermu je onaj drugi dao više, trgovina je nezakonita.§ 460. Ako stvar dođe pred starce i zaloge, kanon nalaže prodavaču daponovo kupi stvar i da da onome tko ju je bio kaparirao.§ 461. Ako prodavač poriče da je uzeo kaparu, a davalac nemasvjedoke, kanon ga tjera na zakletvu: ako da zakletvu, kapafa se gubi.§ 462. Uvjetno kupljena stvar, ako ispadne manjkava, vraća sevlasniku.

88

RAD

§ 463. Stvar koja se kupuje sa strahom da nije ukradena, ako se vlasnikpojavi nakon što je kupljena, kupac je nosi onome tko mu je prodao,a novac koji je dao za tu stvar vratit će mu prodavač ukradene stvari.- Načelo kanona glasi: »Bilo gdje da vlasnik pronađe svoju stvar, uzimaje.«

SEDAMDESET SEDMI ČLAN

PRODAJA ZEMLJE

§ 464. Prije nego što se proda neka zemlja, ili red za navodnjavanje, ilimlin, ponudit će se rođacima, bratstvu i plemenu.§ 465. »Međaš kupuje zemlju međaša, ako je ne kupe rođaci, bratstvoi pleme.«§ 466. Ako je ne kupe spomenuti, a ni međaš, vlasnik je slobodan daje proda bilo kome u selu.§ 467. Ako je ni selo ne kupi, onda si slobodan da je prodaš svakomkupcu.Napomena: U našim Malesijama skoro se nikad nije dogodilo da seprodala neka zemlja ili mlin ili red za navodnjavanje izvan sela. Ako sene ponude rođaci, pleme i međaš da kupe tu zemlju, mlin ili red zavodu, selo će prodavati i rasprodavati tako da ne kupi tuđin i uđe impod nos.§ 468. Ako netko proda zemlju, mlin ili red za vodu bez najaverođacima, bratstvu, plemenu ili međašu, prodaja je, po kanonu,nezakonita.§ 469. Spomenuti imaju pravo poništiti tu prodaju.§ 470. Kupac se ne može protiviti, znajući da je kupio mimo reda, aliće dobiti svoj novac.§ 471. Ako kupac kaže da mu nije na to skrenuo pažnju prije nego štoje kupio zemlju i to potvrdi zakletvom, prodavač će se globiti prematežini krivice, ali prodaja zemlje ostaje nezakonita i poništit će se.§ 472. Odvojen brat ili bliski rođaci kupuju zemlju za 100 grošajeftinije nego dalje bratstvo i pleme. (Dukađin, Šalja, Sos i drugi dajuza 500 groša jeftinije bliskom nego daljem rođaku.)§ 473. Uvjetno prodana zemlja: Ja ti danas prodajem ovu zemlju, alisutra, ako je naumiš preprodati, ne možeš je dati drugome dok mi jeponovo ne ponudiš.

89

RAD

§ 474. Ovaj uvjet vezuje kupca da je ne može prodati drugome dok jene ponudi prvom prodavaču.§ 475. Ako se zemlja proda bez spomenutih uvjeta, kupac je slobodanda je proda kad god hoće.§ 476. Za prodanu zemlju, mlin i red za vodu kanon predviđa da seispije rakija.§ 477. Rakiju iznosi kupac.

SEDAMDESET OSMI ČLAN

PRODAJA ORUŽJA I KONJA

§ 478. »Puška i konj vežu se za klin.«§ 479. Ako kupiš oružje i prodavač ti kaže: »Časno ga nosio!« i svojomga rukom okačiš na kuku, ostaje ti u ruci i ako mu kasnije nađeš nekinedostatak.§ 480. Oružje se uvijek kupuje napunjeno.§ 481. Ako kupiš konja, svojom rukom ga svežeš za klin, okreneš leđai nađeš ga uginulog, šteta je tvoja, vlasniku će se dati novac.§ 482. Konj se uvijek kupuje s uzdom.§ 483. Ako kupiš vola ili kravu i drugo uvjetno: ako stoka izađemetiljava do Durđevdana, vlasnik će je uzeti, a kupcu će vratiti novacdo zadnje pare koju je za tu stoku dao.

SEDAMDESET DEVETI ČLAN/

CIJENE PO KANONU

§ 484. Po kanonu:1. Kuća ili okućnica stoji 500 groša2. Komad zemlje koji daje sto groša dobitka stoji 500 groša

»Sto groša dobiti petsto groša zemlje«3. Njiva koja se može orati za jedan dan s parom volova: prema

zemlji; za nuždu računa se u teške4. Dio gaja, mlina i red vode: kakvo je mjesto

90

RAD

5. Dobra maslina stoji 100 groša6. Hrast za građu ili za gredu stoji do 23 groša7. Tovar žita »groš i oka« stoji 100 groša8. Bakrači se računaju u teške: kazan stoji 500 groša9. Kotao od 15 oka stoji 100 groša

10. Dobra tepsija stoji 50 groša11. Oka neoprane vune stoji 5 groša12. Oka kozine stoji 3 groša13. Hvat valjanog sukna stoji 20 groša14. Košnica pčela sa pčelama stoji 50 groša15. Oka meda stoji 5 groša16. Oka voska stoji 5 groša17. Oka vina stoji l groš18. Oka lozovače stoji 5 groša19. Oka sira stoji 5 groša20. Oka netopljenog masla stoji 1-0 groša21. Oka topljenog masla stoji 15 groša22. Oka mesa stoji 3 groša23. Oka suhog svinjskog mesa stoji 10 groša24. Oka kave stoji 9 groša25. Oka sijena stoji 10 para26. Par opanaka stoji 5 groša27. Ovca ili koza stoji 50 groša28. Janje ili jare stoji 20 groša29. Ovan ili jarac predvodnik sa klepetušom stoji 100 groša30. Tele čim se rodi stoji 50 groša31. Bik stoji 200 groša32. Vol za brazdu stoji 400 groša33. Stelna krava stoji 300 groša34. Tegleći konj stoji 590 groša35. Mazga stoji 1000 do 1500 groša36. Magarac stoji 300 groša37. Svinja stoji 50 do 100 groša38. Tovljena svinja stoji 500 groša

91

RAD

39. Huta (martina)68 stoji 500 groša40. Pištolji (ukrašeni srebrom) stoje 1000 groša

OSAMDESETI ČLAN

PLAĆENI PUTNIK

§ 485. »Putuj, uzmi plaću. - Konju pod zakup visi koža na gredi«.§ 486. Putnik je onaj tko putuje za plaću radi tuđeg posla.§ 487. Putnik ne putuje pod zaštitom pošiljaoca, sam je sebi zaštita.§ 488. Ako putnika snađe nešto na putu, ne ubija se gost pošiljaocu.§ 489. Putnik, kao i prosac, putuju za obuću i o svojoj hrani, prematome, nisu ni pod čijom zaštitom.§ 490. Ako putnik izađe pravo iz svoje kuće i netko ga ubije, gost sene ubija ni kući koja ga je uputila radi posla, a ni kući kojoj se upućuje.§ 491. Ako putnik izađe iz kuće koja ga upućuje, ili iz kuće kojoj jebio upućen, i ako ga nešto snađe na njihovom kruhu, po kanonu, ubijaim se gost.

OSAMDESET PRVI ČLAN

»STVAR ZA SVAKU DRUGU STVAR«

§ 492. Raniji kanon - kao i u više slučajeva u posljednje vrijeme - nijepoznavao plaćanje u novcu, već su se obavez^plaćale sa »stvar za svakudrugu stvar«.§ 493. Kanon ne priznaje ako se netko prinudi da podmiri novcem:

a) štete,b) globu,c) krv.

§ 494. Ako netko stokom pruzroči štetu na njivi, u bašti, u vinograduili na livadi, vlasnik stoke izmirit će oštećenog biljkama za oštećenebiljke.

68 Vrsta stare puške (s jednim metkom - jednometka).

92

§ 495. Ako se netko globi od sela ili barjaka, globa se plaća stokom:kravama, volovima i ovnovima, a ne u novcu.69

§ 496. Ako netko ubije nekoga, ubojstvo se isplaćuje sa »stvar za svakudrugu stvar«: stokom, zemljom i oružjem. - Iako u posljednje vrijemeubojica za ubojstvo plaća u novcu, a i u oružju.§ 497. Globa zbog ubojstva isplaćuje se sa »stvar za svaku drugu stvar«,kao i globa zbog teških krivica prema selu i barjaku, kao za izdaju, zaubijenog gosta i druge.§ 498. Najmanja globa doseže do jednog ovna, a najveća ne može prećistotinu ovnova.70

69 Damnum alio nomine mulcta est dicta: et antiquissimis temporibus in ovibus etbubus dumtaxat constitit. (Rit. Rom. p. 257, A. Gellius, XI. I.)Kanon Leke Dukađinija, sastavljen, ali ne i primijenjen, u XV veku, pokazuje da jestoka bila moneta naših strogih pradjedova. (G. F. Konica , »Albama«, 1907, XI. br.3, str. 58).

70 Minima autem mulcta est ovis unius... suprema duarum ovium, triginta boum, procopia scilicet boum, proque ovium penuria. (A. Gellius, Noct. Attic. XI, 1).

93

KNJIGA ŠESTA

D A V A N J A

OSAMDESET DRUGI ČLAN

ZAJAM

§ 499. Kanon albanskih brda ne poznaje zajam uz dobit (fajdu).71

§ 500. Kanon poznaje prost zajam: koliko ti dadoh, toliko ćeš mivratiti.§ 501. Da bi obezbjedio zajam i da se odstrani svaka sumnjaiznevjeravanja zbog davanja na zajam, može se uzeti zalog.§ 502. Zalog se sastoji od neke stvari koja vrijedi kao zajam ili više.§ 503. Zalog, koji se uzima za dati zajam, može se računati kao»izgubljeni zalog«.§ 504. Izgubljeni zalog računa se onda kada se onaj što pozajmljujeobaveže da pozajmljivaču donese zajam određenog dana ili da ostavizalog, koji se time gubi.§ 505. Zajam vraćen određenog dana otkupljuje zalog.§ 506. Ako se ne vrati zajam određenog dana i ne dođe primalac da sevidi s pozajmljivačem, ovaj ima pravo prodati zalog i naplatiti svojzajam.§ 507. Određeni dan traje do zalaska sunca i pozajmljivač će čekatidužnika do zalaska sunca; ako ne dođe, zalog mu se prodaje.§ 508. Što davalac zajma dobije više od prodanog zaloga, predat ćevlasniku zaloga.

71 Nemini mutuum dare ad foeiius liceat. (Plato, tom. II. Lib. IV. de Leg.) Olim apudRomanos fures condemnabantur in duplum, foeneeatores vero in quadruplumrestituendum. (Cato, apud Ciceronem. Lib. III. de Off.)Foenus agitare et in usuras extendere, ignotum. (Tacitus, Germania, XXXVI).

95

DAVANJA

Napomena: Prema spomenutim načelima i po pričanju starih ljudi,drevni Albanci naših brda nisu poznavali ni davanje ni uzimanjezajmova uz dobit; ovaj loš i naopak običaj ušao je u upotrebu vrlokasno. ,

OSAMDESET TREĆI ČLAN

ROK72

§ 509. Rok za zajmove je određeno vrijeme u kojem će dužnik odnijetivlasniku uzeti zajam.§ 510. Zajam se može dati na besu i na čovječnost, jamstvom, a i samorazmjenom sa zalogom. O zalogu vidi: Knjiga VI, član LXXXII,Zajam.

ŠESNAESTA GLAVA

Obećanje, poklon

OSAMDESET ČETVRTI ČLAN

OBEĆANJE

»OBEĆANJE JE NA DNU NOVČANIKA.«

§ 511. Obećanje se daje za neku stvar koju netko nekome daje za trudkoji će učiniti.§ 512. Obećanje se daje: za prosuđivanje, za putovanje ili seobu, zaumir krvi, za prosidbu ili za vidara.§ 513. Obećanje se sastoji od nagrade koja može doseći do 500 groša§ 514. Obećanje se daje i bez spominjanja određene cijene u novcu,npr.: Dobit ćeš par tankih opanaka, ako mi uradiš ovaj ili onaj posao.

Tanki opanci stoje 10,20 do 25 groša.Debeli opanci stoje od 50,100 do 500 groša.

72 Tražiti rok; dati rok; odložiti rok - doći rok: Vades petere; vadimonium promittere;vadimonium deserere. - Labitur interea res, et vadimonia fiunt. (Rituum Romanor,succinta explicatio, G. H. Nieupoort, Sectio III. cap. I. De Judiciis. - Lucretius.)

96

DAVANJA

Oka kave stoji od 50 do 500 groša.Oka kave u zrnu određena je 9 groša.

§ 515. Ako starac, putnik, prosac itd., ne srede posao, ne daju seobećanja, a ni kanon mu ne prihvaća žalbu zbog neizvršenog posla.§ 516. Čim svrši posao, što je tko kome obećao, dat će mu, jer»Obećanje je na dnu novčanika«.

OSAMDESET PETI ČLAN

POKLON

»POKLONIO SAM TI, NISAM TI POKLONIO.KANON GA NE PRIZNAJE.«

§ 517. Ako nekome kažeš da ćeš mu pokloniti ovu ili onu stvar, akasnije pogaziš svoju riječ, s »poklonio sam ti, nisam ti poklonio«,kanon te ne tjera zalogom i starcem.§ 518. Slobodan si da čuvaš svoje čovještvo; slobodan si da se osramotiš.§ 519. Kanon kaže: Ako hoćeš, operi ocrnjen obraz, ako hoćeš, još višega ocrni.

mat 97

KNJIGA SEDMA

I Z G O V O R E N A R I J E Č

OSAMDESET ŠESTI ČLAN

RIJEČ

»RIJEČ NE DONOSI SMRT.« - »VJEŠTICA NE PADA U KRVNU OSVETU.« - »USTANE BACAJU NIKOGA U KRVNU OSVETU.«

§ 520. Jezik je od mesa i svašta melje.§ 521. Moja izgovorena riječ ulazi u uho drugog, a treći je upotrebljavaza uništenje nekoga, ja sjedim i rugam se.§ 522. Ako moja riječ izazove krvavo ubojstvo, ja sjedim i cerekam se,ne može me nitko kačiti zbog ružnih stvari koje su izazvala moja usta.§ 523. Onaj tko sije i pronosi ružne riječi i ogovaranja čas o jednomčas o drugom, jezikom kanona zove se »Loš nadničar«. - Niti ga tkozove na posao, niti mu tko daje plaću.§ 524. Da li sam govorio ili nisam govorio, usta ništa ne zapečaćuju. -Riječi loših ljudi kanon ne uzima u obzir.Napomena: Značenje i snaga izgovorene riječi u trenutku ubojstva i štoznači »Riječ dana u zalog«, razradit će se pravovremeno.

OSAMDESET SEDMI ČLAN

PORICANJE

§ 525. Poricatelj se zove onaj tko ne priznaje tužbu ni klevetu bilo zbogneke štete, krađe ili zbog nekog ubojstva, itd.§ 526. Kanon ne dopušta prijetnje i zastrašivanja zbog pretpostavke. -Poricatelju se ne može popeti na vrat da plati, imao ili ne, za svakutužbu ili klevetu.

99

IZGOVORENA RIJEČ

§ 527. Poricatelj je kriv samo onda kada neće da dođe na pravdanje.§ 528. Tužilac i klevetnik tjeraju poricatelja na priznanje starcima izalogom.

OSAMDESET OSMI ČLAN

ZAKLETVA

»PREKO ZAKLETVE NE TJERA SE MRŽNJA.«73

»ZAKLETVA I DALJE NEMA.«»ZAKLETVA PODMIRUJE KRV.«»IZGUBLJENU STVAR I IZGUBLJENU KRV RJEŠAVA ZAKLETVA.«»ILI ZAKLETVU, ILI STVAR«.74

§ 529. Zakletva je vjerničko ponašanje pomoću koje čovjek, u želji dase oslobodi zla zbog prisilne optužbe, dodiruje rukom neko svetoobilježje, spominjući ime boga u svjedočenju istine.§ 530. Ovu vrstu zakletve prihvaća kanon albanskih brda kako zaoslobađanje od optužbi, tako i za davanje bese.§ 531. Usmeno izgovorenu zakletvu kanon niti odobrava, niti jeprihvaća; a da bi se očistio od optužbi, neophodno je da se zakletva danad nekim vjerskim obilježjem i da se dodirne rukom.§ 532. Zakletva Albanaca ima u vidu dvije stvari: a) priziva boga usvjedočenju istine; b) potčinjava se teretu vječnih kazni i ovozemaljskojglobi po kanonu.

OSAMDESET DEVETI ČLAN

ZAKLETVA NA »KAMENU« I ZAKLETVA NAKRIŽU I NA SVETOM PISMU

§ 533. Zakletva albanskih brđana je dvojaka:a) zakletva na »kamenu«, po kanonu75;b) zakletva na križu ili na Svetom pismu.

73 Omnis controversiae finiš est juramentum. (Sveti Pavao Židovima. VI.)74 Eum, a quo jusjurandum petetur, solvere aut jurare cogam. (A. Gell. Noct. Att. X.

15.)75 Zakletva na »kamenu« ostala je od davnina. Pod »kamenom« se ovdje shvaća kamen

od tri ugla i tri rupe koji je imala vaga, kojim su mjerili vosak za svijeće, što sunamjeravali odnijeti kod crkve.

100

IZGOVORENA RIJEČ

§ 534. Zakletva na »kamenu« je, po kanonu, među najtežim inajstravičnijim zakletvama koje poznaju albanski brđani.§ 535. Po kanonu, ako se želi očistiti od optužbe, poricatelj će datizakletvu ili na »kamenu«, ili na križu i na Svetom pismu.§ 536. Porotnici daju nekoliko »vrsta zakletvi«; neki će dodirnuti Svetopismo, a drugi se ostavljaju da slušaju zakletve u crkvi. (Dukađin)§ 537. Zakletve na »kamenu« daju se:

a) zbog oslobađanja od neke optužbe;b) zbog davanja bese protiv potkazivanja i izdaje zemlje;c) zbog pripravnosti radi suprotstavljanja zajedničkim prijetnjama i

opasnostima.

DEVEDESETI ČLAN

TKO DAJE ZAKLETVU

§ 538. »Učini i gubi, kaže kanon, a ne učini i uzmi«.§ 539. Zakletvu daje onaj tko ne priznaje optužbu.§ 540. »Poricanje ima zakletvu.« - »Poricatelju pripada zakletva.«§ 541. Tužitelju se ne dozvoljava i ne pripada zakletva iako je moždasvojim očima vidio zločinca ili kako krade ili kako ubija.§ 542. Opravdanje kanona je da se ne dozvoli zakletva onome tko sežali, jer kad mu nije teško da optužuje, ne bi mu bilo teško ni da dajezakletvu, samo da bi dobio.§ 543. Prvom se dozvoljava da prisustvuje zakletvi, a drugom da dajezakletvu.§ 544. Kanon kaže: »Zakletva ne uzima« i »Primaocu ne pripadazakletva«.§ 545. Međutim, budući da po pravilu kanona: »Pljačkaš ima zakletvuna leđima« kako da bi se opravdao vlasniku izgubljene stvari tako i dabi se zaprijetilo optuženom, kanon predviđa da mu se dozvoli zakletvasa porotnicima.§ 546. Ne dozvoljava se niti se priznaje zakletva onome tko želiopravdati sebe bez porotnika, jer »Vuk liže svoje meso, ali tuđe jede«.§ 547. Pravilo kanona glasi: »Opravdaj sebe zakletvom i ne odgovarašnikome«.

101

IZGOVORENA RIJEČ

DEVEDESET PRVI ČLAN

»ZAKLETVA UZIMA SVOJU STVAR«

§ 548. Malo je slučajeva među kojima je kanon vidio za shodno dadozvoli da »zakletva uzima«.§ 549. Za određenu stvar, koju je izgubio onaj u čijoj je ruci nađena,ako i drugi posvjedoče, pripada onome tko je traži.§ 550. I ako poriče onaj kome je nađena u ruci određena stvar, kanonmu ne uvažava i zakletva mu se ne daje.§ 551. Ako se ne odazove da da stvar vlasniku, vlasnik če dati zakletvuda je stvar njegova i stvar mu se daje.§ 552. Ako se netko žali na neku obavezu ili dug umrlog za kojeroditelji umrlog ne znaju ili žele da im se izgubi trag, poričući ih,načelo kanona glasi: »Kanon ne uvažava poricanje za umrle«.§ 553.1 u tom slučaju »Zakletva uzima«, to jest tužilac će dati zakletvu.§ 554. Za svaku žalbu koja se čini nad umrlim, zakletva se daje nadnjegovim grobom.§ 555. Određenog dana kako tužilac, tako i roditelji umrlog naći će sekod groba umrlog nad kojim se žali za zajam ili obavezu.§ 556. Tužilac će uzeti kamenja i zemlje sa groba umrlog, stavit će ihna rame i tri put će se okretati oko groba umrlog, izgovarajući riječikoje su određene za te zakletve:»Ja... za toliko i toliko zajma ili obaveza žalim se nad ovim umrlim iako lažem, nosio ga na ovom i ona onom svijetu s kamenjem i svudakuda je njegova noga gazila dok je bio živ«.§ 557. Čim tužilac da tu zakletvu, zajam ili obavezu koju oplakuje nadmrtvim, platit će njegovi roditelji. /

DEVEDESET DRUGI ČLAN

ZAKLETVA ZA KUĆU

§ 558. Kanon je ostavio otvoren put da se daje zakletva i za kuću.§ 559. Zakletvu za kuću daje domaćin u svoje ime i u ime ukućana.§ 560. Za zakletvu za kuću vlasnik izgubljene stvari nema pravo tjerati

102

IZGOVORENA RIJEČ

na zakletvu i ukućane, čim u njihovo ime domaćin daje zakletvu.§ 561. Žene i djeca su, po kanonu, isključeni od svake zakletve.§ 562. Onaj tko daje zakletvu za kuću ima pravo staviti na zakletvu sporotom onu kuću na koju najviše sumnja.§ 563. Ako vlasnik izgubljene stvari izdvoji neku kuću da mu dazakletvu s porotom, izdvojit će još nekoliko kuća u selu koje će mu bitipotrebne za porotnike, jer na dvije zakletve ne može nikoga da pošalje.§ 564. I u zakletvi koja se daje za kuću dat će se zakletva za sebe, zaukućane i za »ne znam«.

DEVEDESET TREĆI ČLAN

ZAKLETVA U GLAVU SINOVA

§ 565. Zakletva koja se daje u glavu sinova računa s među teškezakletve i zakonita je po kanonu.§ 566. Ako se od nekoga zahtijeva zakletva u glavu sinova, dat će je iskinut će sumnju tužiocu.§ 567. Kada odrede dan zakletve, tužitelj odlazi kod kuće optuženog,a ovaj koliko god sinova imao pod krovom, skupit će ih, približit ćeim glave, stavit će ruku na njihove glave i dat će zakletvu: »Tako miglava sinova, nisam ti učinio tu zlobu za koju si mi se popeo na vrat,i niti znam tko ti je to učinio!«.§ 568. Nad tom zakletvom tužitelj nema pravo optuženog mučitidrugim zakletvama.

DEVEDESET ČETVRTI ČLAN

ZAKLETVA S »NE ZNAM«76

§ 569. Vrhunac zakletve je »ne znam« (neznanje).§ 570. »Zakletva ti priznaje i neznanje.«§ 571. »Zakletva nema kraja, ali se ne prave izuzeci.«§ 572. Neznanje je sredstvo koje je kanon stavio u pravilo da bi selu

76 Non fur solum, sed et ille reus tenetur, qui furti conscius, quaerente possessore nonindicat. (Glos. ord. c. 29. col. 17).

103

IZGOVORENA RIJEČ

stegao konce da netko ne postane doušnik društvene ili bilo čijeimovine.§ 573. Neznanje se traži bez razlike u svakoj zakletvi.§ 574. Iako nije krao ni ubio, onaj tko daje zakletvu možda je čuo ilizna da je njegov brat ili rođak ili netko drugi ukrap ili ubio.§ 575. Kad se zakletva daje, kazat će se: »Ni ja, ni itko iz moje kuće,i ne znam tko te pokrao ili ubio«.§ 576. Zato je kanon stavio porotu da time što toliko ljudi dajezakletvu, jedan, drugi i treći može da zna nešto više, slušanjem ilipromatranjem nekoga traga, i da neće prodati dušu sperući nekogčovjeka lažnom zakletom.§ 577. Kada se daje zakletva s »ne znam«, nitko više nema pravo damu se penje na vrat za tu krađu ili izgubljenu krv ni optuženom niporoti. Otići će drugdje za izgubljenu stvar ili izgubljenu krv. »Kanonne dopušta zakletvu nad zakletvom«.§ 578. Ako netko ne može dati zakletvu s »ne znam«, neće ići nazakletvu, misleći da se nalazi na vagi pred bogom i da lažna zakletva,osim što ima ispovjest duše, ona ima kaznu i crn obraz potom, ako seotkrije.77

§ 579. Razgovarat će s nekim od staraca da zadrži porotu da ne ide nazakletvu; pokazat će im zločinca da bi naveo na pravi put vlasnikastvari ili izgubljene krvi.§ 580. Vlasnik stvari ili krvi, poslije kasnijih traganja, tražit će imopravdanje po kanonu.§ 581. Ako ne pristane, vlasnik stvari ili krvi treba da ga natjera nazakletvu, a ako mu se pojavi sok, odgovorit će obavezi i sodžbini.*§ 582. Traži se »ili zakletvu s 'ne znam', ili stvar, ili pljačkaša«.§ 583. Kanon ne dopušta sumnju u zakletvu; ako netko neće da dazakletvu s »ne znam«, kanon ga smatra krivcem; dakle, ili zakletvu s»ne znam«, ili da se plati stvar, ili da se pokaže zločinac, ako ovaj nemaudjela u toj krađi ili ubojstvu.§ 584. Načelo kanona je postojano: »Vrhunac zakletve je ne znam«, a»Neznanje izvlači stvar.«§ 585. »Što se uzima zakletvom, ostaje onome tko je uzeo.« - »Poslijezakletve, stavit ću klepetušu (bravu), poslije zakletve, tjerat ću na njivu(vola)«.

77 Perjurii poena divina exitium; humana dedecus. (Cicero, de Legib. c. IX).* Vidi sto četrdeset šesti član.

104

IZGOVORENA RIJEČ

§ 586. To su riječi kanona, ne zato što mu odgovaraju, već zato štonema gdje da ga uhvati kukom, jer se opravdao zakletvom.§ 587. U tim slučajevima kanon se krši i zato je ostala izreka: »Nesusreo te bog s onim tko daje lažnu zakletvu!«.§ 588. Da bi izbjegli svaku sumnju lažne zakletve, starci suda pazit ćebirajući poštene ljude za priznate porotnike, od kojih zavisi istinitazakletva.

DEVEDESET PETI ČLAN

GLOBA ZA LAŽNU ZAKLETVU

§ 589. Ako se nađe neki srdit čovek, i na osnovu lažne zakletve vodivlasnika na svoju stvar, on će dvostruko platiti stvar i globu za lažnuzakletvu, i nad tim kanon mu stavlja pečat obesčašćenja s koljena nakoljeno do sedmog koljena.§ 590. Ako se sok pojavi poslije zakletve, starci će to dobro razmotritii ispitati bez žurbe.§ 591. Ako se sok pokaže dobar, pravedan i sa sigurnim tragovima,pljačkašu ili krvniku nasrnut će na kuću starci, selo, porotnici i sok iizvršit će naređenja kanona nad onim tko je dao lažnu zakletvu.§ 592. Kazne nad krivokletnikom su:

a) vlasniku stvari platit će se dvije za jednu;78

b) platit će obuću soku;c) platit će 100 ovnova i jednog vola, ako je zakletva dana sa 24

porotnika, i 500 groša kući Domarka. - Ako je zakletva dana s manjeod 24 porotnika, globu uzima selo;

d) otići će u crkvu da se razriješi lažne zakletve zajedno s porotnici-ma;

e) platit će po 500 groša po glavi porotnika, jer ih je naveo na lažnuzakletvu, obesčašćujući crkvu. - Taj novac pljačkaš će ostaviti naoltaru za crkvu.

78 Za ubojstvo ne važi dva za jedno, već cijena ubojstva po kanonu.

105

KNJIGA OSMA

ČAST

SEDAMNAESTA GLAVA

Lična čast

§ 593. Kanon albanskih brđana ne razlikuje čovjeka od čovjeka. »Dušuza dušu, jer izgled bog daje«.§ 594. Dobar i loš imaju istu cijenu; kanon ih smatra ljudima: »Odlošeg izlazi dobar i od dobrog loš«. »Na svom kantaru svatko teži četiristotine derhema«.79

§ 595. Ako netko dirne u nečiju čast, za oduzetu čast nema zaloga istarca; kanon kaže: ako hoćeš, oprosti; ako želiš, operi ocrnjen obraz.§ 596. Svatko ima čast za sebe i nitko se ne može nikome miješati nida ga pridobije zalozima i starcima. Dva prsta časti veliki bog nam jeusred čela ostavio.§ 597. »Oduzeta čast nema globe.« - Oduzeta čast nikada se ne prašta.§ 598. »Oduzeta čast ničim se ne obeštećuje, već ili prolijevanjem krviili velikodušnim opraštanjem (posredovanjem dobrih prijatelja).«§ 599. Osramoćeni ima otvorena vrata oko časti: ne postavlja zalog,starce ne uzima, sud ne traži; globu ne uzima. - Hrabar čovjek samuzima globu.§ 600. Onaj kome je oduzeta čast, po kanonu, računa se mrtvim.§ 601. Čast se oduzima čovjeku:

a) ako mu netko kaže da laže pred ljudima okupljenim na skupštini;b) ako ga netko pljune, podigne ruku da ga udari, da ga odgurne ili

udari;80

79 derhem m. (tur.) stara mjera za težinu (3,207 grama). Jedna oka ima 400 derhema.80 I Greci condannano a pagare tre mila scud ed i Sassoni castigavano simil delitto anchecolla morte. (Dr. Lodov. Schoenleben, Trat. II.). - Sada, u posljednje vrijeme, u nas seplaća šest ćesa tuča i 500 groša selu, a zavađeni daju jamce.

107

ČAST =

c) ako mu prekrši posredništvo ili besu;d) ako mu siluje ili otme ženu;e) ako mu osramoti oružje na ramenu ili pojasu;f) ako mu obesčasti kruh, zadirkujući mu gosta ili radnika;g) ako mu obije kuću, štalu, koš za kukuruz ili bačiju u dvorištu;h) ako mu zadrži zajam ili obavezu;i) ako mu pomjeri kamenu ploču od ćupa na ognjištu;j) ako umoči zalogaj prije gosta - čast se oduzima gostu;k) trpeza se sramoti u očima gosta ako domaćin grebe tiganj ili briše

i liže zdjelu.

OSAMNAESTA GLAVA

Društvena čast

DEVEDESET ŠESTI ČLAN

GOST

§ 602. »Kuća Albanca pripada bogu i gostu«.§ 603. Gost ne može ući u kuću bez javljanja u dvorištu.§ 604. Čim se gost javi, domaćin ili netko iz kuće odgovara mu i izlazipred njega.§ 605. Pozdravlja se s gostom, uzima mu oružje i vodi ga u kuću.§ 606. Oružje mu kaci na kuku i postavlja ga na čelno mjesto kodognjišta.§ 607. Prožari se vatra, potrebna su i drva. »Gostu treba da je toplo«.§ 608. »Gostu se čini čast: kruhom i solju i srcem«.§ 609. Kruha i soli i srca, vatre i drva i malo paprati za postelju naćiće se spremno za gosta u svako doba noći i dana.§ 610. Umorni gost dočekuje se s poštovanjem. Gostu se peru noge.81

81 Al presentarsi d'un ospite il padrone di časa colle forme preselite gli offre una sedia,acqua da lavarsi i piedi, ed alimento nel miglior modo. - Erba, terra per riposarsi,dolci parole... (Codice di Manu, Lib. III. Nr. 99, 101.)Aquam manibus pedibusque dato, polubrum sinistra manu teneto dextera vasumcum aqua. (Ex. C. C. Salustio, Pontificii Juriš, Liber XVI.)

108

= ČAST

§ 611. Svakom gostu daje se kruh koji sam jedeš.§ 612. Za dobrog gosta potrebna je kava, rakija i postavljeni stol s neštoviše hrane.§ 613. Za gosta od srca potreban je duhan, slatka kava, rakija, kruh imeso. - »Gostu od srca ustupa se kuća«.§ 614. »Ulazeći u kuću, gostu ćeš pridržati oružje.«§ 615. Pridržavanje oružja je:

a) znak čovječnosti i časti, i radovanja što ti je gost došao;b) znak čuvanja, jer govoreći mu: »Dobro došao!«, on će sjediti bez

straha, jer si spreman da ga braniš od svake opasnosti;c) znak mudrosti za sebe, jer, čim mu oduzmeš oružje, iako gost ima

neku lošu namjeru, ne može ti ništa kad ga razoružaš.§ 616. »Gostu se ustupa čelno mjesto«.§ 617. Gostu se ustupa čelno mjesto, bilo u kući, bilo na skupštiniljudi, ali na skupštini nema glasa.82

§ 618. Gostu se ustupa čelno mjesto, kako iz poštovanja, tako i da jevidljiviji i na oku, i da se ne miješa među kućnu čeljad.§ 619. Čim ti gost uđe u kuću, odužio ti se.§ 620. Ako ti gost uđe u kuću, i ako ti krv duguje, reći ćeš mu: »Dobrodošao!«§ 621. »Gost će se ispratiti dokle traži da ga ispratiš«.§ 622. »Gost, i ako zauzima čelno mjesto u kući i svugdje, nikada nepredvodi, već ćeš mu predvoditi.«§ 623. Gost se ispraćuje i s djetetom, bilo muško ili žensko, isto kaoodrastao čovjek ili žena.§ 624. Čim gosta ispratiš dokle je sam želio ići okrenuo si leđa da odešsvojim poslom; ako u tom trenutku pukne puška i ubije ga, ne ubijati se gost.§ 625. Za gostom izgubit ćeš radnike, dat ćeš svoj kruh da se neosramotiš i upropastiš.§ 626. »Čim predvodiš gosta, svako nasilje koje on nekom učini, tražitće se od tebe.«§ 627. Nemoj predvoditi gosta; ali, čim ga predvodiš, pazit ćeš danekom ne učini neko nasilje ili nepriliku.

Massurius autem Sabinus (in bibr. Jur. civ. III) antiquiorem locum hospiti tribuitquam clienti. (Aul. Gellius, lib. V. c. XIII. Noct. Attic.)

109

ČAST =

§ 628. Kanon nalaže da se gost isprati, da ga ne snađe neka neprilikai da ne učini nekom neku štetu na tvom kruhu.§ 629. Ako gost na tvom kruhu učini neku nepriliku, opravdanje setraži od tebe.§ 630. Zlostavljeni i oštećeni nije dužan goniti onoga tko ga jezlostavljao i oštetio, već će kucati na vrata onoga tko ga je držao i hraniou kući.§ 631. »Kruh plaća štetu«.§ 632. Po kanonu je, dakle, da se gost predvodi, jer se računa da nepoznaje put i ne zna da li će naići na prijatelja ili neprijatelja.§ 633. Predvodit ćeš ga, jer si čuvar gosta, kako zato da bi mu otklonioopasnost, tako i zato da ga zaustaviš od loše rabote.§ 634. »Kruh ti pribavlja čast, ali ti donosi i brige«. (Kruh mi ispadevražji posao - rekao je netko.)§ 635. Ako ti gost obesčasti kruh, odgovarat ćeš, po kanonu, za obijenukuću ili štalu, za oduzeto krdo i druge pljačke.§ 636. Platit ćeš učinjene štete svoga gosta ili prodajom svoga krda, ilivola za oranje, ili prodajom reda za vodu.§ 637. Čast i obesčašćenje podijelit ćeš s gostom, a oštećenog ćeš tiizmiriti.§ 638. Ti ćeš platiti, a ako možeš nešto izvući od gosta, tvoje je: uprotivnom, postao ti blizak: »Imao i davao« - kaže kanon.§ 639. Kao što si dužan tražiti ubijenog gosta, isto tako si obavezan daodgovaraš ako gost ubije nekoga na tvom kruhu.

DEVEDESET SEDMI ČLAN

UBOJSTVO GOSTA

»ZAŠTITA SE NE OTKAZUJE«.83

§ 640. »Gost je gost, drug je drug«.§ 641. »Ako ti netko kod vrata zatraži samo žar da pripali čibuk, i

83 Urbes refugii: Numeri, c. 45. 10-15 Deuteronomii, XIX. 2-7; Josue. XX. 2-6. -Populus Romanus e parva origine ad tantae amplitudinis instar emucuit: sed omniummaxime atque praecipue fidem coluit... Sic elientem in fidem acceptum charioremhaberi, quam propinquos, tuendumque esse contra cognatos censuit. (Gellius, Noct.Attic. lib. XX. c. I.pag. 482.)

110

ČAST

daješ mu, a netko ga ubije, ubija ti se gost«.§ 642. Ako ti se netko predaje pod zaštitu, i to samo spomenuvši tiime: »Ja sam gost toga i toga« i ako ti nikada nije bio kod kuće, akoga netko ubije, ubija ti se gost u kući i obraz ti je ocrnjen.§ 643. Ako ti netko gosta ismije ili opsuje, gostu ćeš povratiti častugrožavajući svoj život.84

§ 644. Ako nekome ubiju gosta, kanon mu je ostavio dva puta: ili dase iskorijeni, ili da se osramoti.§ 645. Onome kome je ubijen gost svaka stvar se daje lijevom rukomi to ispod koljena sve dok ne osveti gosta.§ 646. Lijeva ruka je, po kanonu, nepoštena, ona koja uzima, a ne daje;sa prijateljima se njome ne pozdravlja. Samo nevjernik s nevjernikompozdravlja se njome.§ 647. Po drevnom kanonu, sud je kolcem izbacivao napolje nevjernikai nije ga ostavljao na skupštini ljudi.§ 648. Nevjernik, koji sam ubija nekoga ili izdaje nekoga na besu,strijelja se javno i ostaje neosvećen.§ 649. Riječima kanona: otac, brat i čak iskorijenjeni rođaci mogu sepraštati, ali ubijeni gost se ne prašta (osim posredovanjem prisnihprijatelja).§ 650. Za ubijenog gosta rijetko se daje besa; posredništvo se daje dokuzimaju i daju ako posao krene na pomirenje.§ 651. Seljani jedan drugome ubijaju gosta:

a) kada drug svrati kod jednog druga i izlazeći iz njegove kuće ubijega ili drugi drug ili bilo tko;

b) ako je drug ili rođak s ubijenim gostom, dužnost je da se tražidrug - ubijeni gost;

c) ako ne traži ubijenog gosta i ako mu je drug, nema zašto ići naskupštinu ljudi, jer ostaje obrukan i osramoćen zauvijek.§ 652. Ako se na velikom putu sretnu dva druga i, čim malo putujuzajedno, pukne puška i ubije jednog od njih, drugom se ne ubija gost.Napomena: Zbilja, ne ubija mu se gost, ali ostaje osramoćen ako nepuca na ubojicu. - Albanac, iako pada u krv bez krvi, svetećiubojstvom ubijenog gosta, za to ne mari; on će se iskorijeniti sa svim,ali sramotu ne trpi.

84 Neque peius ullum facinus aestimatum est, quam si quis cui probaretur elientemderisui babuisse. (Idem.}.

111

ČAST

DEVEDESET OSMI ČLAN

PONAŠANJE DOMAĆINA PREMA GOSTIMA UKUĆI

§ 653. Gost zauzima čelno mjesto za stolom (sofrom), zatim je podzaštitom.§ 654. Barjaktaru gostu pripada ovnovska glava, a gostu plećka.§ 655. Ako ne bude barjaktar, već glavar barjaka, njemu pripadaplećka, a gostu ovnovska glava.§ 656. Gost će skloniti rakiju i prvi će udariti rukama o stol.§ 657. Ako se za stolom nađe netko od Domarkaja i neki dalji gost,barjaktar dijeli popola s Domarkom ovnovsku glavu, a plećka ostajegostu.§ 658. Barjaktar će šakom polomiti ovnovsku glavu, a gostu će, čimbude očistio plećku, polomiti njen zglob.§ 659. Ako dođe kao gost Ohriđanin (Tkelanin) ili u Mirditu ili uLešku Malesiju i ako se tu nađe netko od Domarkaja, čelno mjestozauzima Ohriđanin, zatim Domarkaj. (To nitko ne čini iz poštovanja.)Napomena: Ova ponašanja izgledaju kao igra, ali su izazvala krvavaubojstva baš za stolom.§ 660. Kavu uzima gost, zatim domaćin.§ 661. Za stolom ruke pere domaćin, zatim gost.§ 662. Čašu rakije ispija domaćin, a drugu gost.§ 663. Zalogaj umače gost, zatim domaćin.§ 664. Onaj domaćin koji je umočio zalogaj prije gosta, plaćao je 500groša globe.§ 665. Onaj domaćin koji je sramotio svoj stol pred gostom, plaćao je500 groša globe.§ 666. Pucanje iz puške zbog ubijenog gosta ne globi se.

DEVEDESET DEVETI ČLAN

POSREDNIŠTVO

§ 667. Posrednik, kao i glasnik, ne nosi krivicu niti se računa krivcem.

112

ČAST

§ 668. Posrednik je onaj tko posreduje zavađenima, otklanja kavgu odkoje može doći do ubojstva ili nekog drugog zla.§ 669. Posrednik može biti muškarac ili žena, dječak ili djevojka, a ižupnik.§ -670. Posrednik može posredovati između dvije kuće, dva sela i dvabarjaka.§ 671. Ako se nekoj zasebnoj kući ubije posrednik, sama osvećuje gosta.§ 672. Ako se nekom selu ubije posredništvo, cijelo selo osvećuje gosta.§ 673. Ako se nekom barjaku ubije posredništvo, cijeli barjak osvećujegosta.

§ 674. Ako se župniku ubije posredništvo, gosta osvećuje župa u kojojse nalazi, ili ga osvećuje barjak, ako posreduje u ime barjaka.§ 675. Župnik, da bi otklonio zlo, posreduje ne u svoje ime, već ili uime župe ili u ime barjaka; ali samo onda kad mu ne bude pomagalasnaga vjerske riječi.§ 676. Ako se ne bude uzimala u obzir snaga vjerske riječi, onda župnikposreduje kao i svaki građanin, ali pošto njegov posao ne posjedujesablje i konopca, ako mu se ne uvaži posredništvo kao svakomgrađaninu, selo ili barjak povratit će njegovu čast, osvećujući ubijenoggosta.§ 677. Ako na jednoj strani ima stotinu ubijenih osoba, a na drugoj nijedna, čim netko posreduje, puška će prestati, vatra će se ugasiti.§ 678. Ako se odbaci posrednikova riječ, ona strana koja započnepucnjavu posredniku ubija gosta. (Ako poslije posredništva ne prestanepuška i svađa, klupko mržnje se zamršuje, puške se ukrštaju i na licumjesta se ubijaju.)§ 679. Zapažene riječi posredništva su: »Ostavite se svađe, o ljudi, jasam posrednik! - Prestanite s pucnjavom, ljudi, ja sam posrednik svedok se ne sporazumijete! - Prestanite s pucnjavom, jer selo . . . ,barjak . . . posreduje!«§ 680. Posrednik objema stranama uzima zaloge, određujući im dankada i gdje će se sastati na razgovor kako bi se sporazumjeli.§ 681. Ako ih posrednik ne može pomiriti, zaloge obiju strana prepuštau ruke mudrim ljudima i on se tada oslobađa i izlazi iz posredništva.§ 682. Posredništvo uvijek prestaje ili rađanjem sunca ili zalaskomsunca (izlaskom ili zalaskom sunca).

113

ČAST —

STOTI ČLAN

JAMSTVO

§ 683. Jamac je onaj tko se nekome obaveže da će izvršiti nekuobavezu, za koju, ako dužnik ne plati u određeno vrijeme, postajedavalac.§ 684. Zajmodavac, ako ima jamca, nema potrebe da ide dužniku kodkuće; jamac odgovara za njega: »Jamac - platac,« kaže kanon.§ 685. I ako dužnik umre, zajmodavac ništa ne gubi; obavezu koju jeovaj imao prema njemu, izvršit će jamac: »Ako umre dužnik, živiojamac!« - kaže kanon.§ 686. Ako se jamac pokaje i hoće da se odrekne jamstva, kanon mune dozvoljava, jer: »Jamac ne jamči da pamti, već da plati«.§ 687. Jamac se postaje dobrovoljno i stoga nema pravo da traži obućuni od dužnika ni od zajmodavca: »Nitko ne postaje jamac i posrednikza novac«.§ 688. Kad dužnik traži nekoga za jamca i ako on pristane, predljudima mu kaže: »Bit ću ti jamac, ali pazi, ako nemaš namjeru daspremiš novac u određenom roku, kaži mi još sada da se pripremim daplatim za tebe. Znaj, sramotu ne trpim!«§ 689. Ako dužnik ne odgovori jamcu i ostavi ga u obavezi da on platinjegov dug, jamac će dati zalog zajmodavcu.§ 690. Zajmodavac ima pravo da da bilo kome taj zalog da bi naplatiosvoj dug.§ 691. Jamac ima pravo da se žali selu protiv lošeg dužnika, a selo ćepritisnuti dužnika da otkupi zalog jamcu i da ga preda vlasniku.§ 692. Ako dužnik ne spremi novac samo iz nasilja i nečovještva, seloga globi prema težini učinjene krivice zbog kršenja riječi.§ 693. Ako dužnik spremi novac u određenom roku, s tim će upoznatijamca prije nego što će ga predati vlasniku.§ 694. Ako dužnik nije mogao spremiti novac u određenom roku samozbog neimaštine, jamac će biti spreman platiti za njega, a njega čekati,jer »Prazna ruka nema blagoslova« i nema za što da se selu žali, jer muse žalba ne uzima u obzir: trebalo je da misli prije nego što mu je postaojamac.

=- = ČAST

DEVETNAESTA GLAVA

Krvno srodstvo i rod, bratimljenje i kumstvo po kanonu brđana

STO PRVI ČLAN

KRVNO SRODSTVO, ROD I ALBANSKA KOLJENA

§ 695. Niz koljena krvnog srodstva i roda nema kraja za albanskebrdane.§ 696. Rođak je sa svima onima od kojih su se njegovi preci podijeliliranije ili kasnije.§ 697. U četiri stotine ognjišta da se Albanac dijeli, on niti uzima nitidaje, to jest ne srođuje se.

STO DRUGI ČLAN

STABLO PO KRVNOM SRODSTVU, STABLO POMLIJEKU, UNUK PO STABLU I UNUK OD KĆERI

§ 698. Potomstva potječu ili od krvnog srodstva ili od roda.§ 699. Potomci krvnog srodstva potječu od strane oca; potomci rodapotječu od strane majke.§ 700. Porijeklo potomstva od strane oca zove se »stablo krvnogsrodstva«.§ 701. Porijeklo potomstva od strane majke zove se »stablo po mlijeku«,mlijeku«.§ 702. »Unuk po stablu« ili »unuka po stablu« zove se onaj nizmuškaraca ili žena koji potječu iz očevog ognjišta.§ 703. Unuk ili unuka od kćeri zove se onaj niz muškaraca ili žena kojipotječu od udatih kćeri.

STO TREĆI ČLANBRATIMLJENJE

§ 704. Bratimljenje, koje nastaje ispijanjem krvi, zauvijek zabranjuje

114 115

ČAST =

srođavanje između bratimljenih, njegove kuće i njihovog ognjišta.

STO ČETVRTI ČLAN

KUMSTVO (SVETO IVANSTVO)

§ 705. Ono što je krvno srodstvo i rod prema srođavanju, tako je ikumstvo.§ 706. Postoje tri vrste kumstva kod albanskih brđana:

a) kumstvo pri krštenju;b) kumstvo pri vjenčanju;c) kumstvo pri podrezivanju kose.

STO PETI ČLAN

KUMSTVO PRI KRŠTENJU

§ 707. Kumstvo pri krštenju zabranjuje srođavanje s koljena na koljenone samo između krštenoga, roditelja krštenoga i među onima koji gakrste na crkvenim vratima, već među svom čeljadi kuće jedne i drugestrane i čitavog njihovog ognjišta.

STO ŠESTI ČLAN

KUMSTVO PRI VJENČANJU

§ 708. Kumstvo pri vjenčanju zabranjuje srođavanje između ukućanakumova i zetova kuće, a da bi se odomaćilo kumstvo pri vjenčanjuizmeđu dva bratstva i da obuhvati i njihova ognjišta, ovaj posao ide skumstvom pri krštenju.

STO SEDMI ČLAN

KUMSTVO PRI PODREZIVANJU KOSE

§ 709. Kumstvo koje nastaje brijanjem i podrezivanjem kose ulazi u

ČAST

kanonske odnose da ga ništa ne pomjera.§ 710. Kumstvo pri podrezivanju kose zabranjuje srođavanja iz koljenana koljeno između kuće, bratstva i ognjišta kuma i kume.§ 711. Kumstvo je kao i nevjestinstvo: kao što nevjesta ide svojimroditeljima u određeno vrijeme po kanonu, tako ide i kuma u određenovrijeme kod kuma.§ 712. Vrijeme kumstva, određeno kanonom, je mjesec dana prijepoklada.§ 713. Kumstvo se ne može produžiti više od pet dana: boravak kumekod kuma bit će uvijek neparan, a ne paran, tri ili pet.

STO OSMI ČLAN

KANONSKA PONAŠANJA PRIKOSE

PODREZIVANJU

§ 714. Kum je onaj tko podrezuje kosu.§ 715. Kuma je majka dječaka ili djevojčice kojima se podrezuje kosa.§ 716. Kumče ili kumica je dječak ili djevojčica kojima se podrezujekosa.§ 717. Kum i kuma su kao brat i sestra i ne izdvajaju se od ukućana.§ 718. Ako dječak i djevojčica napune godinu, ne podrezuje im se kosa.§ 719. Ako dijete umre prije podrezivanja kose, neće se sahraniti;pozvat će se određeni kum; ako je kum daleko, netko drugi će mupodrezati kosu, koji neće biti iz bratstva i plemena djeteta.85

§ 720. Dječaku podrezuje kosu muškarac, djevojčici žena.§ 721. Roditelji dječaka ili djevojčice, kojima se podrezuje kosa,pripremit će što god mogu bolju hranu da bi poštovali kuma.§ 722. Kum će doći s jednim od svojih prijatelja.

85 Nondum Uli flavum Proserpina vertice crinem abstulerat . . . (Virg. Aeneidis, Lib.IV. 698 - 699). - Credebant Graeci Romanique mori neminem posse nisi Proserpinamorientis crinem abstulisset, quasi sacras šibi inferisque primitias.

-PROTOGOMO, cosi dicevasi presso gli antichi Greci un giovanetto, checonservava la prima chioma per offrirla, come aveva fatto voto Achille Omerico, qualiprimizie agli dei. (Dizionario Mitologico, Villarosa, Napoli 1841.)

116 117

ČAST

§ 723. Pozivaju se tri-četiri druga da sudjeluju u veselju kuće.§ 724. Čim se kave popiju, sređuje se mjesto gdje će kum sjesti i tu ćese nalaziti pribor za podrezivanje kose.§ 725. Potrebna je stolica, gdje će kum sjesti; zdjelica s vodom u kojuće kum spustiti srebrnu aspru86; ručnik, koji će se prostrijeti radipodrezivanja kose; škare ili brijaća britva za šišanje ili brijanje kumčetaili kumice.§ 726. Čim kum sjedne na stolicu, jedan dječak iz plemena stavljakumu u naručje kumče ili kumicu.§ 727. Kum će podrezati kosu ovim redom: a) jedan pramen na čelu;b) na sljepoočicama po jedan pramen; c) iza glave jedan pramen.§ 728. Čim se podreže kosa, kum tri puta škarama dodiruje čelokumčeta ili kumice govoreći: »U zdravlje i za dug život!« Ljubi kumčeili kumicu i skida ga s naručja i daje njegovoj majci - kumi, koja uzimai zdjelicu sa srebrnom asprom.§ 729. Kum daje kumi 50-150 groša, a ne više.§ 730. Pramenove kose uzima majka i čuva ih u škrinji.§ 731. Kuma će dati kumu: ćurdiju87, gaće i džamadan88, a ukućanimakumove kuće - koliko god ih je - odnijet će nekome ručnik, nekomestvari ili dokoljenice.§ 732. Prije nego što se djetetu podreže kosa, škare mu ne dodirujuglavu; ako mu je mnogo porasla kosa, sažeci će mu se lučom od bora.§ 733. Čim se djetetu podreže kosa, te noći kum spava u kući kumčetaili kumice; sutradan ustaje i vodi sa sobom kumu i kumče svojoj kući,gdje ostaju tri ili pet dana, po kanonu.§ 734. Ni smrt, ni svadba, a ni praznici se ne mole bez kuma i kume,bez kumčeta i kumice.

* * /*

86 aspra - vrsta starog srebrnog novca.87 ćurdija - kratki muški kaput od sukna, gunj.88 džamadan - vrsta prsluka (osobito kod Albanaca).

118

KNJIGA DEVETA

ŠTETE

STO DEVETI ČLAN

ODREĐIVANJE ŠTETA

§ 735. »Šteta ima cijenu, ali ne globu«.§ 736. Šteta se plaća prema procjeni staraca ili dvojice drugova.§ 737. Ako se žena nađe da krade drva u tuđoj šumi, ne dira se rukom,ali joj se oduzima kosir i uže; pripremljena drva ostaju.§ 738. Oduzet kosir i uže računaju se kao naknada za štetu i drugeobaveze nema.§ 739. »Šteta ima cijenu, ali ne pušku«.§ 740. Za svaku štetu plaća se odšteta oštećenom, bilo za njivu i livadu,baštu ili vinograd.§ 741. Nitko se ne kažnjava globom zbog štete koju čini stoka.§ 742. Ako se nađe u šteti vol ili krava, konj, mazga ili magarac, ovcaili koza, ne smije se ubiti, već će se procijeniti šteta koju su počinili.89

§ 743. Ako netko ubije vola, kravu, konja, mazgu, magarca, kozu iovcu koje nađe u šteti, plaća stoku.§ 744. Stoka koja se nađe u šteti ili se hvata i vodi vlasniku kod kućegovoreći mu da si je našao u šteti i da dođe da je vidi, ili je vodiš svojojkući i zatvoriš je, i čim se šteta procijeni, vraćaš mu stoku.

89 »Si laeserit quispiam agrum vel vineam, et dimiserit jumentum suum ut despacaturaliena, quidquid optimum habuerit in agro suo, vel in vinea, pro damni aestimationerestituet.« (Exodus, XXIL, 5.)

»241. Per altri campi ili padrone del bestiame deve pagar . . . il prezzo del granoguastato . . . al proprietario . . .« (Codice di Manu).

»Si quadrupes pauperiem fecisse dicatur, actio ex lege XII Tabularum descendit,quae lex voluit aut dari id quod nocuit, id est animal quod noxiam commisit, autaestimationem noxie offere. (Tab. VIII. Fr. I. pr. D. si quadr. paup.)

119

— ŠTETE =

§ 745. »Jedna koza pustoši zimski pašnjak«. - Koza je loše grlo; štogod dohvati ustima, pustoši.§ 746. Ako se koza nađe u vinogradu u šteti, koliko čokota je uništila,kanon je odredio ove štete:

a) čokot uništen od koze ne rađa grožđa za tri godine;b) čokot daje grožđa za dvije oke vina i oku rakije godišnje;c) dakle, vinova loza uništena od koze iznosi šest oka vina i tri oke

rakije za štetu.§ 747. Što se tiče štete na njivi, cijena kanona je:

»Stotinu klasja kukuruza: jedna babuna90 žita«. (Za stotinu oštećenihklasova ili biljaka, vlasnik stoke plaća jednu babunu žita.)

STO DESETI ČLAN

SVINJA U ŠTETI

§ 748. Svinja nađena u šteti ubija se. - »Ako svinju nađeš u šteti, ubijje«.§ 749. Ako se svinja nađe u šteti bez brnjice, ubija se.§ 750. Jednim pucnjem ili jednim udarcem koliko god se svinja ubije,šteta pripada vlasniku svinje.§ 751. Drugi pucanj, a i drugi udarac, plaća svinju.§ 752. Čim netko ubije svinju u šteti, javit će vlasniku da je ode uzeti,jer meso jede on.§ 753. Ako svinju ubiješ u šteti i ne javiš odmah vlasniku da je ide uzetii tu ostane svinja dok se počne kvariti, svinja će se platiti.§ 754. Čun se svinja ubije u šteti, učinjenu štetu plaća glavom i oštećeninema što više tražiti, jer mu se, po kanonu, žalba ne uvažava.§ 755. Ako svinja sa brnjicom uđe u štetu, plaća se šteta, a ne ubija se.Ako je ubiješ, plaćaš svinju.

babuna, mjera za žito (oko 10 kg).

. — ŠTETE

STO JEDANAESTI ČLANPOSTAVLJENA ZAMKA ILI KLOPKA U BAŠTI

§ 756. »Nitko me ne može spriječiti da u svojoj bašti postavim ilizamku ih klopku«.§ 757. Ako netko postavi zamku ili klopku u dobro ograđenoj bašti,nije dužan platiti štetu.§ 758. Ako netko postavi zamku u razgrađenoj bašti i padne u njuovan, plaća ovna.§ 759. Ako netko postavi zamku u selu i njegovoj okolici - dokle sedrži stoka na paši - i padne u nju neki ovan, vlasnik zamke plaća ovna.§ 760. Zamka se postavlja (podiže) zalaskom sunca, a povlači se ilikupi, ili se dobro pokriva, rađanjem sunca.§ 761. Izdvojena stoka koja je ostala noću u šumi, ako padne u zamku,šteta pripada vlasniku stoke; vlasnik zamke ne plaća ništa.§ 762. Ako se zamka ostavlja otkrivena danju, za svaku stoku, koja unju padne, vlasnik zamke platit će štetu.§ 763. Ako pas i mačka padnu u zamku noću, ništa se ne plaća, jerskitaju po zemlji.§ 764. Ako je postavljena zamka u šumi, ali po stazama kuda prolazistoka, ako neki ovan padne u nju, čobanin ima pravo razbiti zamku injen vlasnik ne može zatražiti od njega opravdanje.§ 765. Ako netko postavi zamku u okolici tuđih kuća i padne u njustoka vlasnika mjesta i ostane ili slomljene noge ili crkne u zamci,vlasnik zamke platit će dvije za jednu.

120 121

KNJIGA DESETA

K A N O N P R O T I V P A K O S T I

DVADESETA GLAVA

Suučesništvo

§ 766. Suučesnik se zove onaj tko pakosnim posredništvom ispod žitapomaže drugom da učini neko razaranje ili neku drugu nesreću u svomselu.§ 767. Suučesnik drugova:

a) za otmicu žena pada u krv i 500 groša globe dat će selu;b) za ubojstvo pada u krv i 500 groša globe dat će selu;c) za razbojništvo i za svaku stvar koja se bude ukrala u selu

davanjem hrane, predvođenjem i savjetom suučesnika, čim se otkrije,platit će stvar po kanonu.

DVADESET PRVA GLAVA

Krađa

STO DVANAESTI ČLAN

ODREĐIVANJE KRAĐE

§ 768. U krađu spadaju:a) lopov je onaj tko svojom rukom krade neku tuđu stvar;b) pomagači su oni koji pomažu i podržavaju lopova u nekoj krađi

i u svakom zlu; na kraju, ako se krađa otkrije, platit će tuđu stvar pokanonu i prema udjelu u kojem su sudjelovali;

c) pod hranom se podrazumijeva mjesto gdje lopovi s ukradenimstvarima jedu ili uzimaju sa sobom hranu i ispraćuju se s ukradenim

123

KANON PROTIV PAKOSTI

stvarima. - »Lopov i onaj tko mu daje hranu su isti«;91

d) jatak je onaj tko skriva ukradenu stvar. - »Lopov i jatak su isto«;e) i ako jatak ne sudjeluje u krađi, on postaje krivac isto kao lopov,

jer postaje skrivač lopova i krađa;92

f) trag je otisak koji ostavlja stoka iza koje ide vlasnik ukradenestoke, prateći trag ili unutar međe nekog sela ili mahale ili unutarkruga neke kuće, dvorišta ili štale. - »Otkrivanjem traga, otkriva sestoka«;

g) djeca, kradljivci i uličari;h) otmičar je onaj tko javno i nasilno uzima nekome neku stvar zbog

nekog duga.§ 769. Ako se vlasniku ukradene stoke trag izgubi u šumi, ne možeoptužiti ni blisko selo, ni barjak; međutim, ako sumnja u to selo, možega natjerati da mu se spere zakletvom.§ 770. Trag donesen u selo, ako ne može otkriti lopova, vlasnik stoketražit će od sela, a selo će mu odgovarati.§ 771. Trag donesen unutar mahale jednog sela, ako se ne otkrijelopov, mahala će platiti stoku vlasniku.§ 772. Trag donesen unutar kruga kuće, dvorišta ili štale, kuća ćeplatiti stoku vlasniku.§ 773. Trag donesen unutar kruga kuće, dvorišta ili štale, kuća ćeplatiti stoku vlasniku.93

§ 774. Svaku štetu, krađu ili lopovluk, učinjene od djece, kradljivacai uličara, ako se otkriju, platit će kuća kojoj pripadaju.§ 775. Pravilo kanona glasi: »Što god urade djeca, platit će muškarcikuće«.§ 776. Djeca, kradljivci i uličari, iako se nađu sa krađom u ruci, tudaruka ne može ih dirati (ne može ih tući), već će upoznati roditelje i oviće za njih odgovarati.

91 Quelli che porgono ai ladri fuoco od alimento, armi o ricovevero, o nascondano glioggetti involati, devono esser puniti come ladri. (Codice di Manu, libr. IX. N. 278).

92 Si quis rem furto sublatam, volens, sciens reciperit, candem poenam, quam ille quifuratus est, subeat. (Plato, de Legib. Libr. 12).

93 Očigledno, omaškom se ponavlja prethodni paragraf.

124


STO TRINAESTI ČLAN

GRABEŽ

§ 777. »Božji put ne plaća ništa«.§ 778. Kanon ne dozvoljava da se netko uznemiri na svom prolazu.Veliki put nikome ne duguje ništa.§ 779. Ako netko nekome duguje i ne pravda mu se, posuđivač će sežaliti selu i ono će opametiti dužnika.§ 780. Ako netko opljačka na velikom putu, zadržavajući putnikukonja, mazgu, magarca ili nekog ovna - ako se ne ubiju na licu mjesta- otmičar pada u seosku globu prema težini krivice, a otetu stoku vratitće vlasniku.§ 781. Ako netko samo iz pretpostavke otme nekome konja, mazgu ilimagarca, a na kraju se ispostavi da mu je otimani nedužan, otmičarduguje globu selu zbog pljačke velikog puta, a vlasniku će vratiti stokui cijenu danguba.

STO ČETRNAESTI ČLAN

OTIMANJE

§ 782. »Otimanje se vraća otimanjem«.§ 783. Otimati znači ugrabiti stado stoke u šumi, zimskom pašnjakuili u štali.§ 784. Otimanje u većini slučajeva nastaje kada se jedna strana neopravdava drugoj strani.§ 785. Otimanje se vraća ili pljačkom ili puškom.§ 786. Otimanje se dešava ili između dva sela ili između dva barjaka,a i između dvije zasebne kuće.§ 787. Otimanje nastaje ili zbog međa šume ili planine ili zbog pašnjakaili zbog nekog drugog nasilja, čime se vrijeđa neko selo, barjak, azasebna kuća.§ 788. Otimanje koje se vrši u šumi obavezno vraća vlasniku stoku.§ 789. Otimanje koje se vrši u štali vraća vlasniku stoku i 500 grošaglobe zbog časti štale.§ 790. Otimanje bez razloga vraća vlasniku stoku i 500 groša globe.Posredovanjem prijatelja i dobrih ljudi, globa se oprašta.

125


§ 791. Ako se zbog međe otme tuđe krdo na putu, u šumi ili planini,tada i selo i barjak štite pljačkaša.§ 792. Ako selo i barjak štite otmicu bez razloga, posrednici im uzimajuzaloge i odmjerit će se od strane staraca po kanonu.§ 793. Prema težini krivice platit će se globa i stoka vlasniku.§ 794. Ako otmičara štiti selo i barjak, otimani ima pravo otimati odkoga stigne iz tog sela ili barjaka, da bi povratio svoju čast i naplatiosvoju štetu.§ 795. Otimani ne može otimati ni od sela, ni od barjaka, ako liči*otmičara i ako ga pravda svaka kuća. - Kanon kaže: »Ili stokuvlasniku, ili slobodan put.«§ 796. Za otetu stoku u šumi i na planini ne plaća se dvije za jednu,već se vraća stoka vlasniku.§ 797. »Klepetuša krda ne može se oteti«.§ 798. Ako se otme klepetuša ovna predvodnika u šumi ili toru, onavrijedi koliko čitavo stado i tor; otimač će platiti 500 groša globe zbogčasti, iako nije odnio ni jedno grlo.§ 799. Ovan predvodnik, jarac, ovan i pas, vezan lancima, ne mogu seoteti ni zbog duga.§ 800. »Otimanje se ne vrši zbog duga«. Ako se to dogodi, selo i barjakliče (izopćuju) otimača, ako se ne odazove da vrati stoku.§ 801. Ako otimač ubije otetu stoku, na dan plaćanja vratit će vlasnikusvako grlo birajući iz svog stada.

STO PETNAESTI ČLAN

KOBNA KRIVICA

§ 802. Tko krade kuću i torbu gosta, kanon mu je odredio za globu»crni obraz« i odbačen je od strane skupštine i suda.§ 803. Ako pokrade gosta neke kuće tuđa ruka - iz druge kuće -zatražit će se od nje vjerolomstvo prema gostu i obijena kuća.

ličiti - izopćiti, bojkotirati.

126


STO ŠESNAESTI ČLAN

DVIJE ZA JEDNU

§ 804. U svim krajevima gdje se poštuje kanon svaka ukradena stvarvraća se: »Dvije za jednu, dovoljno da mogu ići na nogama.«94

§ 805. Dvije za jednu dat će se ne samo za krupnu stoku, već i za sitnustoku i za ukradenu stvar.§ 806. Dvije za jednu nadoknadit će se i još jednim prisilnimspaljivanjem kuće, kolibe, bačije, plasta sijena ili slame, lisnika i plota.§ 807. Za pokradenu baštu, vinograd i njivu plaća se dvije za jednu.§ 808. Ukraden ili ubijen pijetao ima određenu cijenu: 500 grošavlasniku jer: »Pijetao je sat siromaha«.§ 809. Ukradena ili ubijena tovljena svinja (osim ako se uhvati u šteti)plaća se 500 groša jer: »Tovljena svinja je ishrana jedne kuće«.§ 810. Za dvije spomenute životinje ne plaća se dvije za jednu, nipijetao za pijetla, ni svinja za svinju, već 500 groša u ruke.§ 811. Za poljoprivredni alat, recimo za ukraden ili otkriven raonik,lopov će platiti vlasniku toliko radnika koliko je dana izgubio, a zaraonik - raonik.95

STO SEDAMNAESTI ČLAN

PRAVO VLASNIKA UKRADENE STOKE

§ 812. »Gdje god vlasnik nađe svoju stoku, uzima je«.§ 813. Po ovom pravilu, vlasnik ukradene stoke ne mora se uznemiriti,jer, gdje god primijeti i pronađe svoju stoku, on je ima pravo uzeti.§ 814. Ako se stoka ukrade preko davaoca kruha, platit će davalackruha.§ 815. Ako se stoka ukrade preko jataka, platit će jatak.§ 816. Ako se tjera po tragu, tu gdje ostane trag, vlasnik stoke stat ćei dat će mu se odmah opravdanje.

Dračo legislator in fures mortis poena. Solon legislator: dupli poena vindicandumexistimavit. (A. Gellius, Noct. Attic. libr. XI. c. XVIII.)Per furto di stromenti d' agricoltura . . . il re punisca secondo il tempo e l'utilitadegli aggetti. (Codice di Manu, lib. IX. Leggi civili e criminali, Nr. 293.)

127


§ 817. Ako netko kupi neku ukradenu stoku, i ako ne zna da jeukradena, vlasnik stoke ima je pravo uzeti, a prodavač (lopov) vratitće kupcu novac do zadnje pare prodajne cijene, koju je uzeo za tuprodanu stoku, a vlasniku stoke dvije za jednu.§ 818. Osim za učinjenu kradu u crkvi i župničkom prenoćištu, lopovse ne globi ni od strane sela, ni od barjaka.§ 819. Ako se stoka krade u štali, lopov će platiti dvije za jednu i 500groša globe za obijenu štalu.§ 820. Ako se stoka krade u šumi, lopov će platiti dvije za jednu.§ 821. Ako se stoka krade u kući, lopov će platiti dvije za jednu i 500groša za obijenu kuću.

DVADESET DRUGA GLAVA

Ubojstvo

STO OSAMNAESTI ČLANZASJEDA

§ 822. Zasjeda je način na koji Albanci brda i ravnica postavljajuzasjede krvnicima ili bilo kome koga namjeravaju ubiti. (Izaći nazasjedu; stajati na zasjedi; postaviti zasjedu; pasti u zasjedu.)§ 823. »Za zlo odgovara onaj tko predvodi ili stoji iza toga«.§ 824. Unutar svog barjaka ne može nitko uzeti drugove da nekomeizađe na zasjedu; a ako netko izađe i ubije nekoga iz barjaka, svi padajuu krv. /§ 825. Izvan svog barjaka, ako netko izađe u zasjedu da ubije nekogaiz tuđeg barjaka, vođa pada u krv, a ne suučesnici. »Onaj tko vodi,uzima krv na sebe«.§ 826. »Tko daje metak, uzima krv na sebe«.§ 827. Ako netko ustane i skupi drugove i prijatelje i izađe nekome uzasjedu, govoreći im: »Sve puške koje budu opalile, moje su«, akonetko bude ubijen, voda uzima krv na sebe.§ 828. »Puška donosi krv kući«. - »Puška te zakrvljuje.«§ 829. Ako netko posudi nečiju pušku, te bez znanja vlasnika puškeovaj odlazi u zasjedu nekome i ubije čovjeka, ubojica pada u krvnuosvetu, a ne vlasnik puške. J


§ 830. Ako netko uzme nečiju pušku govoreći vlasniku da nameravaizaći u zasjedu da ubije čovjeka i ubije ga, vlasnik puške pada u krvnuosvetu, jer »Puška donosi krv kući«.§ 831. »Suučesnik bez krvi pada u krvnu osvetu«.§ 832. Ako netko ustane i skupi drugove i prijatelje, te izađe u zasjedunekome, a ovaj mu ne duguje ni krv ni ranu i ubije ga, vođa i svisuučesnici padaju u krvnu osvetu.§ 833. Ako netko izađe u zasjedu da ubije svog krvnika, s ma kolikoprijatelja bio, uzima svoju krv i oni ne padaju u krvnu osvetu.§ 834. Ako grupa ljudi izađe u zasjedu, te pukne puška od strane onihu zasjedi, ali ne ubije nikoga, i tom prilikom pukne puška i od straneonih koji su naišli u zasjedu te u tom metežu bude ubijen netko odonih koji su naišli u zasjedu, ali nije ubijen od pušaka onih iz zasjede,po kanonu, ovi padaju u krvnu osvetu, jer su započeli pucnjavu.§ 835. Iz zasjede se puca u odrasle muškarce, a ne u žene, djecu, kućui stoku.§ 836. Ako se iz zasjede puca u žene, djecu, kuću ili u stoku, protivkanona je i ako na to nasilje ne pazi barjak onih iz zasjede, da ih kaznipo kanonu; tada će pucati kuća u kuću, zatim pleme u pleme, selo uselo i na kraju barjak u barjak.§ 837. Onaj tko odluči izaći u zasedu, ponijet će sa sobom hranu zasebe i za suučesnike.§ 838. Ako uđu negdje prije nego što zauzmu zasjedu i popiju kavu,ručaju ih uzmu sa sobom hranu u nekoj tuđoj kući, te odlaze u zasjedui ubiju čovjeka, kuća ubijenog traži krv od kuće koja im je dala kruha.§ 839. »Ako se puška i kruh daju sa znanjem da će se dogoditi ubojstvo,krv ostaje onome tko ih daje«.§ 840. Ako netko krene izaći u zasjedu svom drugu, a za suučesnikeskuplja društvo, ako ubiju nekoga, i vođa i drugovi padaju u krv s tomkućom, ako se otkriju.§ 841. Ako netko iz Mirdite ustane postaviti zasjedu nekome iz TkeleUi u Leškoj Malesiji ili drugdje, a za suučesnike uzme drugove iz nekogod spomenutih barjaka, onaj tko im je bio vođa pada u krvnu osvetu.§ 842. Ako netko nekome kaže da izađe u zasjedu drugome i da gaubije, dajući mu besu da će na dan umira te krvi platiti cijenu krvi, ataj na osnovu date bese odlazi i ubija upravo onoga za koga mu je onajrekao, a na kraju ga ostavlja na cjedilu i ne da mu novac, ubojici ostajekrv, a onome što ga je nagovorio spalit će se kuća za vjerolomstvo kojeje učinio i platit će 100 ovnova i jednog vola globe.

128 129


STO DEVETNAESTI ČLAN

UBOJICA

§ 843. Ubojica je onaj tko svojom rukom ubije nekoga.§ 844. Ubojica, čim ubije čovjeka, obavijestit će da ga je on ubio da nebi zbunio roditelje ubijenog.§ 845. Ubojica će poslati nekoga da traži besu.§ 846. Ubojica, ako sam može ispraviti ubijenog, dobro; u protivnom,na koga god naiđe, kazat će mu da ga ide ispraviti, a oružje da munasloni kod glave.§ 847. Ubojica ne smije uzeti oružje ubijenog; ako uradi to zlo, dugujedvije krvi.§ 848. Ubojicu roditelja ubija pleme ili selo javno.§ 849. Ubojica se kreće noću, a tamo gdje ga zora zatekne, skrivat će se.

STO DVADESETI ČLAN

SUUČESNIK

§ 850. Suučesnik je onaj tko pruža ruku ubojici, te mu pomaže uubojstvu, u kradi ili u vršenju nekog drugog zla.

STO DVADESET PRVI ČLAN

POSREDNIK

§ 851. Posrednici su oni koji idu kod prijatelja i rođaka ubijenog da bidobili besu za ubojicu i njegove ukućane; to su branitelji ubojice injegovih ukućana da ih ništa ne snađe za vrijeme bese.§ 852. »Jamac i posrednik, nitko ne ulazi za novac«.§ 853. Budući da je to uzajamna potreba, kanon ne dozvoljava da uzmuobuću oni koji postaju jamci, a ni oni koji dobivaju besu za nekoga.


STO DVADESET DRUGI ČLAN

BESA

§ 854. Besa je rok slobode i sigurnosti koji kuća ubijenog daje ubojicii njegovim ukućanima da ih privremeno neće goniti za krv doodređenog vremena.§ 855. Slati ljude za davanje bese je po kanonu; dati besu je dužnost ičovječnost.§ 856. Ako ubojici kuća ubijenog da besu, on će, iako ga je ubio, otićina njegovu sahranu i na naricanje, da otprati ubijenog do sahrane iostat će na ručku. - Ova besa traje 24 sata.§ 857. Ako krvnik ne ode na naricanje i na ručak poslije date bese,neće se zamjeriti kući ubijenog iako mu ne da besu, jer mu je ubojicapovećao zlo zlim.§ 858. Nakon što sahrane ubijenog, selo, po kanonu, ima pravo daubojici i njegovim ukućanima izvuče besu.§ 859. Besa sela traje trideset dana.§ 860. Ako kuća ubijenog oklijeva i ne odazove se da selu da besu,ubojica sa svim ukućanima i bližim rođacima ostat će zatvoreni.§ 861. Nitko drugi ne može da zatraži besu za ubojicu i kuća ubijenogne može da da besu nikome dok prvo ne da besu svom selu.§ 862. Čun kuća ubijenog da besu svom selu, tada se otvara put iprijateljima i drugovima da traže besu za ubojicu.§ 863. Ako kuća ubijenog da besu plemenu, koliko god plemena bilou njenom selu, dat će im besu podjednako.§ 864. Ako neki prijatelj odlazi kući ubijenog da zatraži besu, a ona gaotprati sa: »Nemoj mi više dolaziti« i ne da mu besu, nema više za štoda ide.§ 865. Ako neki drugi prijatelj odlazi kući ubijenog da zatraži besu, aona ga otprati sa: »Zasad ti ne dajem besu, jer ne vidim priliku«, prvubesu koju odredi da da, dat će njemu, ostavljajući po strani drugove iprijatelje od srca.§ 866. Ako kuća ubojice dobije besu, treba da se ponaša pametno iljudski na svom poslu, da se čuvaju i muškarci i žene da ne pričineštete i nerede ako su blizu kuće ubijenog i da se ne ponašaju osorno.§ 867. Ako se kuća ubojice nedolično ponaša prema kući ubijenog, seloće je zajedno s jamcima, opomenuti i ako bude trebalo kazniti globomi prekinut će joj se besa.

130 131


§ 868. Kanon čovještva, a i obaveza je, da se nitko iz kuće ubijenog neomalovaži, iako je ojađena i slomljena.§ 869. Da se netko ne junaci da vodi krvnika i da se s njim vrti po selukuće ubijenog; kanon kaže: »Čuvaj krvnika i nemoj ga pratiti naočigled druga kuće ubijenog«. - »Krvnik se kreće noću, a tamo gdjega zora zatekne, skriva se«. - »Čim čovjek duguje krv, dužan je da bježii da se skriva«.§ 870. »Bliski rođak poslije 24 sata više se ne čuva od krvnika«.§ 871. Bliski rođaci krvnika čuvat će se 24 sata od ubojstva, jer, akoih ubije kuća ubijenog, uzima svoju krv.§ 872. Ako se spasi 24 sata od ubojstva, tražit će jamstvo od kućeubijenog i bit će slobodni na svom poslu.§ 873. Ako kuća ubijenog ubije nekoga od podijeljenih rođaka ubojicenakon što prođu 24 sata, ona ne uzima krv, već pada u krv.

STO DVADESET TREĆI ČLAN

BESA STOKE I ČOBANA

§ 874. Besa stoke i čobana je ona koju dva ili više barjaka daju jedandrugome uz obostranu suglasnost.§ 875. Dajući tu besu, barjaktari sa glavarima i momcima određuju putza putnika, glasnika i čobanina sa stokom.§ 876. Putnik Lglasnik nekog barjaka, koji ima posla u tuđem barjaku,ne može preći određene granice od strane dva barjaka koji su dali besustoke i čobana.§ 877. Putnik i glasnik, osim što ne mogu skrenuti s puta, ne moguniti ući u drugu kuću, čim koraknu u tuđi barjak, pravo će otići kodkuće mjesnog barjaktara.§ 878. Ako putnik treba da svrši svoj posao ili glasnik posao za barjak,oni ne mogu sami izaći po tuđem barjaku, već će biti praćeni ili odmjesnog barjaktara ili od nekog čovjeka kojeg im bude dodijelio ličnobarjaktar.§ 879. I u odlasku i u povratku putnik i glasnik putovat će velikimputem ne prelazeći granice određene od strane barjaka besom stoke ičobana.§ 880. Ako putnika, glasnika ili-čobanina snađe nešto prije izlaska iztuđeg barjaka ili pasući stoku po određenim dionicama, krivci su

132


pogazili besu stoke i čobana.§ 881. Za gaženje bese stoke i čobana slijede ove kazne i globe:

a) ubojica će platiti kući ubijenog 22 ćese96 za krv;b) barjak ubojice spaljuje tri kule ubojici; ako ubojica nema tri svoje

kule, spalit će se: kula ubojice i dvije druge kule bliskih rođakaubojice; ako nema bliske rođake, ako su i na stotom koljenu, spalit ćeim se kule.§ 882. Barjak ubojice razara imovinu ubojici s usjevima i zemljom,stokom i svim što ima.§ 883. Ako putnik ili glasnik skrene s puta ili čobanin sa stokom pređegranice, ako ih netko ubije, ne ubijaju se gosti na besi stoke i čobana,već onome iz čije su kuće izašli i ubojica s njihovom kućom, pokanonu, pada u krv.§ 884. Ako netko dirne krdo stoke na planini i unutar označenihgranica, razbojnik se kažnjava gore spomenutim globama za gaženjebese stoke i čobana.§ 885. Jamci bese stoke i čobana su barjaktari, glavari i momci barjakakoji su sklopili ovu besu.Napomena: Prema pričama koje se pričaju među albanskim brđanima(o kojima sada govorimo u redanju raznih priča), jasno je da je »besastoke i čobana« vrlo drevna i da se počela primjenjivati prije nego štoje tankocijevka (puška) počela bljuvali plamen.Tu i tamo i dan-danas se drži besa stoke i čobana; kao, na primjer, uDakovičkoj Malesiji: Nikaj, Mertur, Gas, Krasnice i drugdje. UDukađinskoj Malesiji: Šalja, Šoš, Kir, Daj, Pijan i Topljan; u MalesijiPuke, Mirdite, Tkele, Leške Malesije i prema Kurbinu; iako se višene drži ova vrsta bese, prema kazivanjima, koja su nam saopćili starcitih krajeva, i u tim predjelima nekada se držala besa stoke i čobana.

STO DVADESET ČETVRTI ČLAN

KRV97

§ 886. Po kanonu albanskih brđana, koliko god se muškaraca rodi,smatraju se dobrim i ne razlikuju se jedan od drugog.§ 887. Cijena čovjekovog života je ista, kako za dobrog, tako i za lošeg.

96 ćesa, kesa (arh.) - nekada je to bio određen iznos novca koji je sadržavao 500 groša.97 Vidi: Knj. VIII, gl. XVII, § 593 i 594.

133


§ 888. Svatko se drži da je dobar i za sebe kaže: »Ja sam čovjek« i kažumu: »Kako si, čovječe!«§ 889. Kada bi bilo razlikovanja krvi, kanon ne bi znao pronaći uzrokeu pogledu presuđivanja i zaloga u odmjeravanju dobrog i lošeg, budućida se svatko drži da je težak okruglo četristo derhema u svojoj težini.§ 890. Da je ostala mogućnost razlikovanja krvi - lošeg za izgled iplemenitost - lopova bi ubili i bez razloga; povećala bi se ubojstva kadane bi netko ustao da traži razloge za ubojstvo lošeg i lopova.§ 891. Zato »Leka je krvi ostavio jednake: od lošeg izlazi dobar, a oddobrog loš«. - »Duša za dušu, jer izgled daje Bog«.98

§ 892. Dakle, tko ubije čovjeka, bio odrastao muškarac ili žena,momak ili djevojka ili dijete u koljevci, lijep ili nakaza po izgledu,glavar, starac ili nadstarac, bogat ili siromah, plemenit ili lopov, kaznaje ista: za ubojstvo muškarca 6 ćesa, 100 ovnova i pola vola globe.§ 893. Tko rani čovjeka, spomenuta cijena u § 892. prepolovljuje sekako za muškarca, tako i za ženu.§ 894. »Ranjavanje se mjeri prema goljenici",ili kako vidar odredi«.(Cijena liječenja je kako odredi vidar.)§ 895. Umir krvi ili rane, koji se vrši preko glavara i momaka, nemadrugo osim 6 ćesa za krv i 3 ćese za ranu. - Umir krvi ili rane, koji sevrši posredstvom prijatelja, iznad 6 ili 3 ćese traži i troškove liječenja.100

§ 896. Oni koji padaju u krv, ako se ubojstvo dogodi u selu, ubojica smuškarcima kuće i djetetom u kolijevci ako je, iselit će se iz sela i otićiće kod prijatelji, da bi izbjegao opasnost od ubojstva.§ 897. Kuća ubijenog nema posla sa ženama ubojice, jer »Žena i župnikne padaju u krv«.

98 »Animam pro anima . . .«, Ledtiku, k. XXIV. vv. 18-20. »XX £ legge, che goccie(di sangue), sparse per omicidio, altro sangue domandino . . .« (Aesch. Coeph.)

99 vrsta mjere.100 »Si rixati fuerint viri, et percusserit alter proximum suum lapide, vel pugno et ille

mortuus non fuerit, sed jacuerit in lectulo . . . inncoens erit, qui percusserit, itatamen ut opera ejus et impensas in medicos restituat.« (Exodus, XXI. 18. 19.)»Quando fu ferito un membro, da cui derivo piaga od emorragia, l' antore del maledeve pagar le spese della cura,e — se rifiuta, deve la spesa ed — una multa.« (Codicedi Manu, Nr. 287. Libro VIII).

134


STO DVADESET PETI ČLAN

»UBOJSTVO OSTAJE UBOJICI«101

§ 898. Po starom kanonu albanskih brđana, samo je ubojici ostajala krvili onome tko je povukao, kresnuo ili pucao, ili iz puške ili iz bilo kojegoružja na čovjeka.§ 899. Kuća ubijenog nije mogla goniti, niti ubiti nekog drugog odbraće, nećaka ili rođaka ubojice, osim ubojice.§ 900. Kasni kanon obuhvaća muškarce kuće ubojice do djeteta ukolijevci; rođake i bliske nećake, iako podijeljene, ali za 24 sata, u jekukrvi; a poslije 24 sata kuća ubijenog dat će im jamce.102

STO DVADESET ŠESTI ČLAN

»UBOJSTVO OSTAJE ZA UBOJSTVO«

§ 901. Kad dvojica u prepirci ubiju jedan drugog, te obojica padnumrtvi, ostaje glava za glavu ili ubojstvo za ubojstvo.§ 902. Kuće ubijenih ne mogu se sporječkati, niti mogu tražiti jednaod druge obeštećenje. - Po kanonu će se jamčiti.§ 903. Ako jedan biva ubijen, a drugi ranjen, onda će ranjeni povratitivišak cijene krvi ubijenom.§ 904. Ako netko ubije mog brata i ja ustanem i pucam u nekoga odukućana ubojice i ranim ga jedanput i do dvadeset puta; najzad uperimpušku i ubijem njegovog brata ili baš ubojicu moga brata, sve rane ćese presuditi i platiti, a ubijeni ostaje glava za glavu za mog ubijenogbrata.§ 905. Ako ubijem onoga koga sam dvadeset puta ranio, rane se gube,a ostaje ubojstvo za ubojstvo s ubijenim.§ 906. Ako u nekoga pucam i samo ga ogrebem u glavu, dugujem mu3 ćese za ranu.§ 907. Ako ga ranim u nogu, dugujem mu 750 groša.

81 »Non occidentur patres pro filiis, nec filii pro patribus, sed unusquisque pro peccatosuo morietur.« (Deuteronomi, XXIV. 16.)

102 U Velikim Malesijama svi oni koji u znak žalosti na glavu stavljaju crni rubac, padajuu krv ili se traže za krv. - Ovaj kanon važi i u Dukađinu: Šalji, Sosu itd.

135


§ 908. Ranjavanje od struka naviše stoji 3 ćese, od struka naniže stoji750 groša.

STO DVADESET SEDMI ČLAN

»UBOJSTVO NIJE ISTO ŠTO I KRIVICA«103

§ 909. Za svaku krivicu koju učini Albanac Albancu, oštećeni imapravo da ga muči starcima i jamcima, ali ne može ga ubiti, jer»Ubojstvo nije isto što i krivica«.§ 910. Ako me netko opsuje i ja ga ubijem, dugujem mu krv.§ 911. Ako netko dođe podmetnuti vatru mojoj kući ili kolibi, ili bačiji,a ja ga dočekam i ubijem, dugujem mu krv.§ 912. Ako netko dođe da te potkrade i vidiš ga kako ti provaljuje vrata,ubiješ ga, duguješ mu krv.§ 913. Dolazi netko da ti isprazni štalu, vidiš ga kako ti tjera krdo stokeispred sebe, pojuriš osloboditi svoju stoku, a on neće da ti ih pusti, akoga ubiješ, duguješ krv.§ 914. Ako netko zamahne rukom ili te udari a ti ga ubiješ, duguješ krv.§ 915. Ako ti se netko popne na vrat, iako imaš pravo da se braniš,104

ako ga ubiješ, duguješ mu krv.Napomena: § 914. i 915. odmjeravaju se prema težini krivice.

Načelo: »Ubojstvo nije isto što i krivica« odgovara ovim načelima:»Si effringens fur domum, sive suffodiens fuerit inventus, et accepto vulneremortuus fuerit: percussor non erit reus sanguinis.« (Exodi, k. XXII. 2.)»L' uccidere chi ha tentato assassinio in privato od in pubblico; e il furore alle manicol furore, non rende colpevole per verun modo l' omicida.« - (Codice di Manu, Nr.351. Libro VIII.)»Non era colpevole chi uccidesse per difendere la vita, l' onore e la liberta... (Statopolitico di Atene. - Leggi civili e criminali.)»Furem nocturnum, sed non diurnum, nisi telo se defendat, licet occidere.« - (Indecreto Gratian. Glossa Decret.)Ta rečenica je, u stvari, albanska narodna poslovica »(Dy duer per nji krye«, tj. dvijeruke za glavu, odnosno dvije ruke služe čovjeku za očuvanje glave - života.Očigledno, pravo je čovjeka na samoobranu.


STO DVADESET OSMI ČLAN

»KRV SE NE ZAMJENJUJE GLOBOM«

§ 916. »Krv je krv, globa je globa« - kaže kanon.§ 917. Krv se nikada ne gubi.§ 918. Ma kako da je kriva kuća ubijenog prema kući ubojice, sudit ćese i presudit će se i zalogama, ako je potrebno; ali krivica ostaje krivicai kuća ubijenog tražit će objašnjenje od kuće ubojice kako starci buduvidjeli za shodno.§ 919. Ma kako da se globi kuća ubijenog, platit će globu kao globu,ali ne mogu joj krv izgubiti i ne mogu joj krv platiti globom, ma kolikokuća ubijenog bila nejaka i siromašna.

STO DVADESET DEVETI ČLAN

UBOJSTVO ZBOG OBLJUBE

§ 920. Oni koji se obljubljuju, ako budu ubijeni prilikom obljube,ostaju neosvećeni.105

§ 921. Načelo: »Krv nije isto što i krivica« prilikom silovanja žena gubisvoju snagu.§ 922. »Ubijeni gost, silovana žena i oskrnavljena oružja su, po kanonu,neprikosnoveni.«§ 923. Osramoćeni i osramoćena ostaju neosvećeni samo onda ako seubiju prilikom obljube i pod rđavim okolnostima, jednim metkom.§ 924. Roditelji za osramoćene ne mogu tražiti osvetu, već će ubojicidati ispaljeni metak i reći: »Ruka ti se pozlatila!«§ 925. Odredit će jamce da nikada neće zatražiti osvetu za osramoćene.§ 926. Ako roditelji ubijenih posumnjaju da ih ubojica nije ubioprilikom obljube, sud mu određuje zakletvu po kanonu.

105 »Si dormierit vir cum uxore alterius, uterque moriatur, id est, adulter et adultera,et auferes malum de Israel.« (Dueteronomi, XXII, 22. - Levit. XX. 21.)»Si quid perverse tetreque factum est a muliere, mulctatur; si vinum bibit, si cumalieno viro probri quid fecit, condemnatur. - De jure autem occidendi ita cnptumest: In adulterio uxorem tuam si deprehendisses, sine juridicio impune necares.«(Aulus Gellius. Noct. Attic. Liber X. c. XXIII.)»Incestum Pontifices sopremo supplicio sanciunto.« (Cicero, De legib. IX.)

136 137


§ 927. Ako ga porota proglasi krivim, ubojica duguje dvije krvi i globise po kanonu.§ 928. Ako se jedna strana spasi od ubojstva i pobjegne, ubojica, kojiih je zatekao u obljubi, ne može ga naknadno ubiti, jer pada u krv iubijenoj strani platit će krv.§ 929. Ako se žena ili djevojka osramote i izbjegnu da ne budu ubijene- pobjegnu u dalek kraj - njih barjak zauvijek liči.§ 930. Ako se primijeti onaj tko ih je osramotio te bude uhvaćen i oni osramoćena, pleme, selo i barjak ubija oboje pretvarajući im krv uglobu.§ 931. Udovice i djevojke koje bi se osramotile, žive su spaljivane nabunjištu. Ili su ih stavljali između dvije zapaljene gomile drveća, te suih primorali da otkriju suučesnika, ili su ih ostavljali da s užasom izgoreizmeđu dvije vatre. Ako bi uspijevali da joj izvuku riječ tko ju jeosramotio, onda bi uhvatili i suučesnika i ubijali bi ih zajedno.

STO TRIDESETI ČLAN

UBOJSTVO IZ NEHATA

§ 932. Ubojstvo iz nehata ne goni se puškom. - Ubojica plaća krv idaje jamce.106

§ 933. U toj vrelofkrvi ubojica će se skloniti i sakriti dok se stvar dobrone razbistri.§ 934. Posreduju mudri ljudi i čim se utvrdi da je stvarno ubojstvo biloiz nehata, ubojica plaća cijenu krvi i daje jamce.§ 935. Ako netko - i nehotice - ubije trudnu ženu, osim 3 ćese zaženinu krv, platit će i 3 ćese za trudnoću.

»...Qui percusserit proximum suum nescrens, et qui heri et nudiustertius nullumcontra eum odium habuisse comprobatur..., hic ad unam supradictarum urbiumconfugiet, et vivet; (Urbes refugii, vid. L. VIII, gl. XVIII, cl. XCVII, strana 68,napomena 1) ne forsitam proximus ejus, cujus effusus est sanguis, dolore stimulatus,persequatur ...percutiat animam ejus, qui non est reus mortis...« (Deuteronomi,XIX, 4, 6. 6.)»...L' omicidio involontario ebbe tribunale apposito, e chi l' avesse commesso nonpoteva esser tenuto reo, ma doveva allontanarsi da' luogi testimoni di tale sventura:la religione doveva purificare il versato sangue e riconciliarlo cogli Dei.« (Statopolitico di Atene. Leggi civili e criminali)»Ictus quippe fortiutus et consultus, non cadunt sub eiusdem talionis similitudinem.«(A. Gell. Lib. XX. c. I.)


§ 936. Ako se ubojica suviše trza zbog 3 ćese za trudnoću, kanondopušta da se ubijena otvori da se vidi je li imala muško ili ženskodijete.107

§ 937. Ako bude imala muško dijete, ubojica će platiti 3 ćese za krvžene i 6 ćesa za krv dječaka; ako bude imala žensko dijete, osim 3 ćeseza ubijenu ženu, platit će još 3 ćese za djevojčicu.§ 938. Ubojstvo iz nehata ne globi se.Napomena: Ubojstvo pod zaštitom, vidi: Knj. VIII, gl. XVIII, cl.XCVII, »Ubojstvo gosta«.Ubojstvo pod posredništvom, vidi: knj. VIII, gl. XVIII, cl. IC, »Posred-ništvo«.

STO TRIDESET PRVI ČLAN

UBOJSTVO POD JAMSTVOM

§ 939. Ako se kuća ubojice zavadi s kućom ubijenog poslije umira krvi,jamci moraju ući u vatru i neće dozvoliti da im se oskrnavi ime ijamstvo.§ 940. Ako između njih pukne puška, jamci će tražiti ubijenog gostaod strane koja je započela pucnjavu. - Ostalo vidi: Knj. X. gl. XXII.cl. CXXV, »Krv ide za krv«.

STO TRIDESET DRUGI ČLAN

PUŠKA GONI UBOJICU

§ 941. »Započeta puška se globi.« - »Prva puška se globi.«§ 942. »Škljocanje se globi.«§ 943. Ako se dvojica posvade i jedan okrene pušku na drugog i opali,ako škljocne, ali se tom prilikom ne ubiju, prvi koji je opalio puškompada pod kaznu globe.§ 944. Ako prvi opali puškom, i škljocne mu, drugi ugrabi i ubije ga,

107 Herkulov unuk Aristodem, kralj Mesana (742. prije n. e.) ubio je svop kćer i otvorioje kako bi dokazao da je bila lažno iznuđena optužba koju je izgovorio neki Mesanmprotiv nedirnutosti njenog djevojaštva. (La Grecia, M. Pouqueville, Venezia, 1836.- Assedio d' Itome, pag. 42)

138 139


ovaj pada u krv, ali ne pod kaznu globe, jer »Zadnja puška nije isto štoi prva«.§ 945. Ako iz nehata opali puška, vlasnik puške pada u krv, ako ubijeili rani nekoga.§ 946. Ako netko uđe u nečiju kuću i čim okači pušku na kuku, otkinemu se opasač, opali puška i ubije nekoga od ukućana ili koga drugog,vlasnik puške duguje krv.§ 947. Ako gost ostavi napetu pušku i opali i ubije nekoga, vlasnikpuške duguje krv.§ 948. Ako gost okači pušku na kuku i ona se polomi, a puška padnena zemlju, opali i ubije nekoga, vlasnik kuke duguje krv.§ 949. Klin i kuka su postavljeni za okačivanje pušaka; prema tome,vlasnik kuke ili klina trebao je da pazi i da ih ne ostavlja da ih nagrizajucrvi.§ 950. Ako se na jednoj strani ubije netko i padne mrtav, a na drugojse rane dvojica, idu krv za krv; jedno ubojstvo - dvije rane.§ 951. Ako netko ubije trudnu ženu, kanon dozvoljava da se otvori iako bude imala muško, ubojica, osim za ženinu krv, platit će 6 ćesa zakrv dječaka; ako bude imala djevojčicu, platit će 3 ćese za dijete i 3ćese za njegovu majku.108

§ 952. Ispaljena puška zbog ubijenog gosta baca te u krvnu osvetu, aline u globu. v

§ 953. Ispaljena puška zbog obeščašćene žene ili djevojke nema nikrvne osvete ni globe.§ 954. Ispaljena puška zbog oduzetog oružja baca u krvnu osvetu, aline u globu.§ 955. Puška koja ubije iz nehata duguje krv za krv, ali nema globe nigonjenja.§ 956. Ispaljena puška na bilo koga globi se.§ 957. Za svako ubojstvo plaća se: 6 ćesa za krv, 100 ovnova i l volglobe barjaku i 500 groša kući Domarka iz Oroša (za Mirditu).

Ponavlja se § 937.


STO TRIDESET TREĆI ČLAN

TKO UBIJA SEBE, OSTAJE NEOSVEĆEN

§ 958. Ako netko ubije sebe, krv mu ostaje neosvećena.§ 959. Kuća samoubojice ne globi se, jer globi sebe gubitkom jednogčovjeka i troškova oko ručkova.§ 960. Ako brat ubije brata, ostaje neosvećen, ali platit će po kanonuglobu barjaku.§ 961. Ako sin ubije oca, nitko ga ne goni, ali sina, ubojicu, ubija ilipleme ili selo.§ 962. Ako sin ubije majku, pada u krv s roditeljima majke.§ 963. Ako muž ubije ženu, pada u krv sa ženinim roditeljima.§ 964. Ako žena ubije muža, njeni roditelji padaju u krv. (Dešavalo seda je roditelj ubio kćer koja bi počinila tu groznu stvar.)

STO TRIDESET ČETVRTI ČLAN

POSREDNIŠTVO U KRVNOJ OSVETI

§ 965. Posrednik u krvnoj osveti je onaj tko se kod kuće ubijenog zalažeda je pomiri sa ubojicom.§ 966. Posrednik u krvnoj osveti, ako završi posao, ima pravo na obuću.§ 967. Obuća ili opanci za posrednika sastoje se od 500 groša.§ 968. Obuću za posrednika u krvnoj osveti plaća kuća ubojice.

STO TRIDESET PETI ČLAN

UMIR KRVI

§ 969. Umir krvi vrši se na dva načina:a) posredovanjem prijatelja kuće ubijenog i župnika;b) posredovanjem glavara, kuće Domarka i momaka barjaka. -U

tom slučaju, za svako ubojstvo kuća Domarka iz Oroša uzimala je 500groša.

140 141


§ 970. U oba slučaja obavezni su jamci kanona.§ 971. Vlasnik krvi, osim određenog iznosa za krv, ima pravo tražitijednu pušku ostragušu (martinku) s bilo čijeg ramena na koju baci oko;a ubojica je dužan da mu je donese.§ 972. Prije umira krvi, bez obezbjeđenja potrebnih jamaca, prijeodređivanja rokova plaćanja novca za krv, ne postavljaju se stolovi zaručavanje i ne ruča se.

STO TRIDESET ŠESTI ČLANJAMCI KRVNE OSVETE

»JAMAC I POSREDNIK NITKO NE POSTAJE ZA NOVAC.«

§ 973. Jamce krvne osvete bira kuća ubojice.§ 974. Jamci krvne osvete su oni koji pristanu da onemoguće svakoponavljanje mržnje i vatre koja bi mogla buknuti između kuće ubijenogi ubojice.§ 975. Jamci krvne osvete, čim pristanu jednom da budu jamci, nemogu se više osloboditi jamstva.§ 976. Jamci krvne osvete imaju pravo držati na uzdi one za koje jamče;a ako ne budu pomogli prijateljski savjeti i opomene, imaju ih pravopritegnuti i prijetnjom ako izmiču.

STO TRIDESET SEDMI ČLANJAMCI NOVCA ZA KRVNU OSVETU

§ 977. Jamce novca za krvnu osvetu bira kuća ubijenog.§ 978. Rokove novca za krvnu osvetu određuju starci i mudri ljudi kojise tu nađu.§ 979. Određeni rok novca za krvnu osvetu niti se odlaže, niti sepomjera.§ 980. Ako ubojica poludi i počne se igrati s jamcima novca za krvnuosvetu i vitlati ih s danas-sutra, odnijet će vlasniku krvne osvete novacu određenom roku, a dužnika će izvesti pred selo koje će pritisnutilošeg platišu da izvrši zadatak, ako bude trebalo, mogu ga globiti.§ 981. Novac krvne osvete dat će kući ubijenog jamci, a nikadaneposredno ubojica.

142


STO TRIDESET OSMI ČLAN

KRUH KRVNE OSVETE

§ 982. Kruh krvne osvete je onaj kada posrednici umira krvi s nekimiz roda, drugovima i prijateljima vlasnika krvne osvete idu u kućuubojice radi umira krivi, da pojedu kruh umira krvi.

STO TRIDESET DEVETI ČLAN

KRIŽ NA VRATIMA

§ 983. Po kanonu je, čim se postigne umir krvi i čim se pojede kruh,da se odrede jamci, kako za krvnu osvetu, tako i za novac, da se napravikriž na vratima ubojice od strane vlasnika krvne osvete.§ 984. Križ na vratima je znak umira krvi.§ 985. Križ se pravi na kamenu gornjeg praga kućnih vrata ili međupragovima vratnih krila.§ 986. Križ na vratima napravit će ruka vlasnika krvne osvete.§ 987. Željezo - tesla - kojim je napravljen križ, po kanonu se baca nakrov kuće ubojice.

STO ČETRDESETI ČLAN

BRATIMLJENJE (ISPIJANJE KRVI)

§ 988. Čim se pomire srca kuće ubojice i kuće ubijenog, ispiju krvjedan drugome.§ 989. Uzimaju dvije male čaše, napune ih napola vodom ili rakijom;netko od prijatelja ustane i sveže im dva mala prsta, ubode ih iglompuštajući po kap krvi posebno u obje čaše.§ 990. Nakon što pomiješaju krv, i nakon što je dobro promućkaju,razmijene čaše, ukrštenih ruku, daju jedan drugome čašu pijuci krvjedan drugome. - Uz hiljadu čestitanja, pucaju iz pušaka i postaju kaonova braća od jedne majke i jednog oca.

143

KNJIGA JEDANAESTA

K A N O N P R E S U Đ I V A N J A

STO ČETRDESET PRVI ČLAN

PRAVO I OBAVEZA STARACA

§ 991. Starac zaloga ne može zatražiti poklone i plaću po kanonu prijenego što sredi posao.§ 992. Starci su ili glavari bratstva ili glavari plemena, a rad im setemelji na osnovama kanonskog prava.§ 993. Bez njih se ne može donijeti neki novi kanon i nijedan sud ilipresuđivanje koje bi obuhvaćalo bratstvo ili pleme, selo i barjak.§ 994. Za starce se pozivaju i ljudi poznati po mudrosti, koji su steklivještinu u sporovima i presuđivanjima.§ 995. Za posebne poslove i za posebne razmirice, oni se mogu uzeti iza starce zaloga, a njihove odluke kanon priznaje dovoljno da po njemupresuđuju.§ 996. Starci kanona imaju pravo otkloniti svaku svađu i prijetnju štetai ubojstava, negdje mudrošću, negdje silom u zajednici sa selom, a kodveoma teških prijetnji, zatražit će pomoć glavara i momaka barjaka,kako bi opametili raspamećenog.§ 997. Starci imaju pravo skupiti selo kada netko neće da se povinepresudi koja je izrečena po kanonu i nepristrano.§ 998. Za mala presuđivanja uzet će se starci iz sela prema bratstvu iplemenu.§ 999. Starci, koji su određeni da presuđuju nešto, na određenommjestu i u određenom trenutku da bi obavijestili zavađene, imaju pravopresuditi i to sprovesti do kraja.§ 1000. To pravo imaju ne samo starci ili glavari kanona, već i starciza posebna pitanja, ako ih je netko izabrao za starce.

145

KANON PRESUDIVANJA

§ 1001. Čim se starcima da u ruke zalog za pristanak, i ako se zavađenipokaju, ne mogu im ponovo uzeti zalog, niti mogu zamijeniti te starce.§ 1002. Načelo kanona je: »Starca nad starcem, sud nad sudom izakletvu nad zakletvom kanon ne trpi«.§ 1003. Teška djela, koja kaljaju čast sela ili barjaka, odmjerit će starcisela i glavari barjaka.§ 1004. Starci i glavari barjaka ne mogu presuditi ni jednu stvar i nemogu nikoga globiti u selu ako nemaju sa sobom starce i nadstarce selau kojem se nalazi krivac.§ 1005. Ako se dogodi da čitavo selo poludi sa svim starcima i pukom,tada ustaju glavari barjaka sa starcima i nadstarcima bratstva i plemenai sa čitavim pukom i opamećuju neposlušno selo.§ 1006. Ako neko selo ustane da povede borbu protiv glavara, staraca,nadstaraca i puka barjaka pod kojim se nalazi, onda će se o tomeupoznati kuća Domarka na čiji će poziv ustati i drugi barjaci i podvodstvom te kuće napast će se neposlušno selo i opametit će gakaznama, protjerivanjem iz mjesta, a i javnim strijeljanjima, ako jeneko učinio neki prijestup za strijeljanje.§ 1007. Spomenuti postupci i kazne primjenjuju se i prema nekombarjaku kada je neposlušan, s tom razlikom što se čitav barjak ne možeprotjerati iz mjesta, ali se ličuje od drugih barjaka sve dok ne bude daozalog.§ 1008. Kanone koje donosi neko selo sa starcima i pukom za sebe, naprimjer o potkazivanju, izdajstvu, ubojstvu ili pljački, ni barjak, a nikuća Domarka ne mogu da ih ne priznaju, dovoljno da se ne izmišljajunove stvari, koje su protiv drevnih odluka kanona albanskih brđana.§ 1009. Za suđenja i presuđivanja koja se tiču cijelog sela ili jednogbarjaka, nemaju pravo pozvati posebne starce. - To će se odmjeravatiod strane staraca i glavara kanona sela i barjaka.§ 1010. Ako skrivi starac sela, zalog će dati u ruke puku.§ 1011. Ako se ne odazove da da zalog, puk poziva glavara barjaka izajedno će ga opametiti.§ 1012. Ako skrivi netko iz kuće Domarka, presudit će mu glavari ipuk svih barjaka.§ 1013. Ako skrivi neko od barjaktara, odmjerit će mu glavari i puk;a prvaku barjaka koji je skrivio presudit će barjaktar, drugi prvacibarjaka i puk.§ 1014. Bio starac ili glavar, ili iz kuće Domarka, dat će zalog u rukestarcima i puku, ako se netko žali na njega.

146

KANON PRESUDIVANJA

§ 1015. Starci će presuđivati nepristrano i bit će nepodmitljivi stvarimaispod ruke ili obećanjima jednog ili drugog.§ 1016. Ako se otkrije da je neki starac pristrano presudio i protivkanona, samo zato što je podmićen stvarima ispod ruke protivničkestrane, osim crnog obraza, nitko ga više ne uzima za starca.109

STO ČETRDESET DRUGI ČLAN

ZALOŽI

§ 1017. »Dani zalog više se ne vraća.«§ 1018. Zalog je neki predmet koji se daje u ruke starcima presudite-Ijima s pravom da presude o žalbama dvojice protivnika.§ 1019. Zalog se zove: »Zalog pristanka«, što znači da su, dajući zalogu ruke starcima presuditeljima, spremni da se povinuju sudu ipresuđivanju.§ 1020. Presuđivanje i suđenje, održani bez zaloga, po kanonu, nisuvaljani.§ 1021. Prije nego što počne suđenje, založi treba da su u rukamastaraca, a zavađeni u tužbi, osim što se više ne mogu izvlačiti,obavezuju se da plate opanke ili presuđivanje izrečeno po kanonu.§ 1022. Kao zalog računa se oružje, metak, sat, a i kutija duhana, svedok se ne donese zalog koji odgovara vrijednosti za koju su u zavadi.§ 1023. U presudama žalbi, optužbi ili kleveta, izgovorena riječ neprihvaća se kao zalog; potreban je dokaz.110

§ 1024. »Riječ kao zalog« prihvaća se samo onda kada netko obećanekome toliko i toliko, ako mu sredi neku stvar.§ 1025. Ako mu sredi stvar, dužan je dati obećano tom čovjeku.§ 1026. Ako starci zaloga zapnu svaki na svom mišljenju, obratit će sedrugim starcima, ali za izdatke se ne mogu opteretiti zavađeni (vlasnicizaloga).§ 1027. Opanke starcima platit će vlasnici zaloga podjednako.

Meledictus qui accipit numera, ut percutiat animam sanguinis innocentis, et dicetomnis populus: Amen. (Deuter. XXVII. 26.)»Oppositus est prignori.« - Publ. Terentius, Phormio, alt. IV. Scena III. - Opponereinterdum significat deponere, hoc est contra alium provocantem pignus ponere.

147

KANON PRESUDIVANJA

§ 1028. Opanci starcima plaćaju se ne po želji staraca, nego premavažnosti prešućivanja: »Prema zalogu daju se opanci«. - »Premavrijednosti predmeta daju se opanci.«§ 1029. Jedno prijepodnevno presudivanje stajalo je pet groša. -(Nekad presuđivanja nisu vođena poslije podne.)§ 1030. Za presuđivanja koja su se određivala »kamenom«, zavađeni suplaćali po 10 groša za presudivanje.§ 1031. Prije nego što započnu suđenje, starci će dati ovu zakletvu:»Tako mi ovog božjeg dobra (nad nekim vjerskim znamenjem) i kakobudem radio, tako mi pomoglo, suđenje neću voditi lažno i pristranoi koliko mi pamet i duša budu dozvolili, neću skrenuti s kanona ipravednog suda!111

§ 1032. Izvan sela nitko nema pravo naći starce.§ 1033. Ako netko izađe da traži starce po barjaku pod kojim se nalazi,za starca će uzeti nekog od glavara, a ne od puka.

STO ČETRDESET TREĆI ČLANPOVEĆANJE BROJA STARACA

§ 1034. »Sud nad sudom i starca nad starcem, kanon ne dopušta.«112

§ 1035. »Ako si nezadovoljan suđenjem, tu je Š. Palji113. - »Ako sinezadovoljan suđenjem, tu je Grika e Orošit«.114 - »Kuća Domarka jetemelj kanona.«§ 1036. Ako si starcu predao zalog, a ovaj ti presudi, nemaš pravotražiti drugog starca i suđenje.§ 1037. Ako te nije ubijedilo suđenje staraca koje si ti odabrao iprihvatio, nemaš pravo ponovo uzeti svoj zalog niti izabrati drugestarce.§ 1038. Ako vlasnici zaloga pomisle da je suđenje bilo nepravilno ipristrano, imaju pravo da ne prihvate presudivanje.§ 1039. Prvi starci ne ustupaju zaloge, ali su dužni sebe očistitiustupajući svoje zaloge drugim starcima koje su oni izabrali; nakon štoim izlože doneseno presudivanje, to će se odmjeriti od strane drugihstaraca.111 »Judices citati jurabant se ex lege judicaturos.« (Rit. Rom. c. II. De judiciis publ.

fr. 150.)112 Djelomično se ponavlja §1002.113 Sv. Pavao114 Oroška klisura

KANON PRESUDIVANJA

§ 1040. Ako proglase lošim presudivanje prvih staraca, drugi starciuzimaju zaloge zavađenima i, osim što ostaju bez opanaka, ovi će platitiopanke za druge starce.§ 1041. Broj staraca može se povećati do tri puta: ako ne presude,presudit će glavari sve do kuće Domarka, koja je temelj kanona. Prekote kuće nema suda.§ 1042. Ako se presudivanje prvih staraca pokaže dobro, prve zalogeplatit će dvije vrste opanaka: prvim i drugim starcima.§ 1043. Ako budu teška suđenja i presuđivanja, tumačenja će se tražitiod kuće Domarka.

STO ČETRDESET ČETVRTI ČLAN

POROTA

§ 1044. Porota ili porotnici, riječima kanona, su oni ljudi koji se odstrane suda određuju da zakletvom nekoga izvuku iz nevolje.§ 1045. Porotnici će biti ovakvi:

a) da nisu nađeni da se lažno zaklinju;b) da ne mrze ni stranu koja daje zakletvu, ni onu koja promatra

zakletvu;c) da nisu pohlepni ljudi koji prodaju dušu za stomak hrane;d) da, bar pretpostavkom, mogu znati neko djelo ili ga lakše mogu

otkriti.e) da nisu žene, jer kanon ih ne priznaje;f) da nisu pod zakletvom i inadžije.

§ 1046. Obično, zakletva se ne daje bez porote.§ 1047. Načelo kanona je: »Zakletva ima porotu, porota ima trud priotkrivanju i obavezu«.§ 1048. Župnik se ne tjera na zakletvu; ali, ako se dogodi da se odnjega traži zakletva, da bi sebe oprao i zbog porotnika, on se računa za24 čovjeka.§ 1049. Ako se glavar barjaka pozove na zakletvu od 24 čovjeka, 12mu određuje sud, a za 12 nebrojenih računa se on sam.§ 1050. Onaj tko predvodi porotnike na zakletvu, ne broji se zaPorotnika. Načelo kanona je: »Sto porotnika, ali domaćin se ne broji«.§ 1051. »Porota ne daje zakletvu dok se ne obaveže vlasnik zakletve«.

148 149

KANON PRESUDIVANJA

§ 1052. Predvodnik bese obavezat će se poroti da će ako izađe lažnazakletva, platiti globu crkvi zbog skrnavljenja zakletve; globu barjakuili selu, prema broju porotnika, i dvije za jednu vlasniku.§ 1053. Sud će odrediti za porotnike ljude iz bratstva i iz sela onogatko će predvoditi zakletvu.§ 1054. Vlasnik zakletve otići će određenim porotnicima kod kuće kakobi ih upoznao da ih je sud odredio za porotnike.§ 1055. Nebrojene porotnike, koje nalazi sam vlasnik zakletve, nasuđenju i pred starcima predstavit će po imenu i prezimenu, onakokako su mu predstavljeni određeni porotnici.§ 1056. I nebrojenim porotnicima vlasnik zakletve otići će kod kućekako bi im rekao da ih je izabrao za porotnike.§ 1057. Polovicu porotnika određuje sud, a drugu polovicu nalazivlasnik zakletve.§ 1058. Starci, kad odrede porotu, kazat će vlasniku zakletve, akosumnja u nekoga od određenih porotnika da će ga ostaviti na cjediluzbog neke zavisti ili mržnje, neka tu kaže.§ 1059. Čim vlasnik zakletve bude iznio osnovane razloge za jednog ilidrugog među određenim porotnicima, starci suda dužni su ih zamijeni-ti.§ 1060. Do tri~porotnika mogu se zamijeniti, ali ne više.§ 1061. Poroti se određuje dan zakletve, a vlasnik zakletve dužan ju jesazvati.§ 1062. Porota, prije nego što da zakletvu, pokušat će tragati gdje godmože i vlasnika zakletve ispitati, da ne ide na lažnu zakletvu.§ 1063. Porota ima pravo sama tragati, a ako pitanje tužbe budezamršeno, ima pravo zakletvu odložiti do šest mjeseci, nastavljajućitraganje.§ 1064. Za veoma teške zavade, koje idu u širinu, porota ima pravoodlagati zakletvu i godinama.§ 1065. Čim završi svoja traganja i čim stvori mišljenje, ili da zakletvomoslobodi okrivljenog ili da ga ostavi na cjedilu, porota nema razloga dase suzdržava; bilo jedno bilo drugo saopćit će vlasniku zakletve.§ 1066. Ako samo jedan od porotnika ne bude htio dati zakletvu,vlasnik zakletve ostaje na cjedilu.§ 1067. Po kanonu je da jedan porotnik ili više njih, koji neće da dajuzakletvu, uvjere vlasnika zakletve, i zakletvom ako je zatraži, da ga neostavljaju na cjedilu zbog neke mržnje i inata, već samo iz straha i

150

KANON PRESUDIVANJA

sumnje da ne daju lažnu zakletvu.§ 1068. »Ako porota ruča, zakletva je dana.«§ 1069. Ako se porota sastane i pojede kruh zakletve, vlasnik zakletveje nevin; poroti ne ostaje ništa drugo nego da da zakletvu.§ 1070. Ako porota ne pojede kruh, vlasnik zakletve je kriv.§ 1071. Ako tužitelj određenog dana ne dođe gledati zakletvu, optuženimože mirno spavati, jer čim mu je kruh pojela porota, on je izašaonevin.§ 1072. Porota će kazati tužitelju ili da dođe gledati zakletvu ili daotkrije soka.§ 1073. Tužitelj, iako se bude mnogo brinuo nekoliko dana, na krajuće ili otići da gleda zakletvu ili će otkriti soka.§ 1074. Porota, ako se sastane da da zakletvu izvan određenog dana,nema drugog ručka, već daje zakletvu i svatko ide svojim poslom.§ 1075. Na dan kada će se dati zakletva, prisustvovat će i starcidonesenog presuđivanja.§ 1076. Zakletva će se dati ovim redom:

a) vlasnik predvodi zakletvu da bi uvjerio porotu;b) poslije njega dat će zakletvu oni koji su mu bliži po krvi;c) potom zakletvu daju porotnici određeni od suda;d) na kraju, nebrojeni porotnici.

§ 1077. Riječi zakletve izgovorit će se bez izmjene i onako kako ih jeodredio i poredao sud staraca.§ 1078. Koliko god porotnika bilo, dat će zakletvu stavljajući ruku navjersko obilježje, osim ako sam vlasnik stvari iz poštovanja oprosti ilioslobodi nekoga.Napomena: Dukađin, Dakovička Malesija i neki drugi krajevi porotuodređuju kao »vrstu zakletve« u crkvi, a neki je drugi ostavljaju da»sluša zakletvu«.

STO ČETRDESET PETI ČLANSOK

§ 1079. Sok115 je onaj tko pokazuje nečiju krivicu, kao na primjer neku

Sok (alb. kapucar-i, m. pl. - e) prijavljivač, potkazivač, denuncijant, čovjek koji

151

KANON PRESUDIVANJA

skrivenu krađu ili neko izgubljeno ubojstvo, na osnovu potraga kojevrši.§ 1080. Sok obično ne izlazi otvoreno, ali događa se i da izlazi javno.§ 1081. Sok će dobiti svoje cipele prema obećanjima vlasnika ukradenestvari ili izgubljenog ubojstva.§ 1082. Vlasnik ukradene stvari ili izgubljenog ubojstva, prije nego štosoku obeća cipele, otići će u selo optuženoga, uzet će dva njegova drugai zajedno sa njima otići njegovoj kući da od njega zatraže opravdanje.§ 1083. Ako se optuženi nikako ne ubijedi, vlasnik stvari kazat će muda će mu reći soka koji će ga teretiti.§ 1084. Ako mu optuženi kaže da je sok slobodan da govori kolikohoće, pa ako ispadne kriv, on će soku platiti obećanu obuću.§ 1085. Ako netko soku obeća obuću, prije nego što je s tim upoznaooptuženog, i ako ovaj ispadne kriv, obećanu obuću od vlasnika stvariplatit će popola.§ 1086. Obuća se soku daje uz zakletvu da se optuženi ne opteretipretjeranim obećanjima i ako ispadne kriv.§ 1087. Opći je kanon da obuća za soka ne može prijeći cijenuizgubljene stvari.§ 1088. Kanon ženu ne priznaje za soka.§ 1089. Nekada~se sodžbina uz zakletvu plaćala 50 do 500 groša.§ 1090. Sok koji bi se uhvatio u laži plaćao bi tuđu stvar umjestopljačkaša. (Dukađin)

STO ČETRDESET ŠESTI ČLAN

SODŽBINA

§ 1091. Soku se daje obuća:Za izgubljenu krvZa obijenu štalu, kuću i dr.Za mazguZa konjaZa ovna predvodnikaZa vola za brazduZa tovljenu svinju

1500 groša500 groša

1000 groša500 groša500 groša400 groša500 groša

prima nagradu. Ta nagrada se nekada sastojala od para cipela ili opanaka.

152

KANON PRESUDIVANJA

Za stelnu kravuZa magarcaZa bikaZa ovcu i kozuZa teleZa svinjuZa jare i janje

150 groša150 groša100 groša25 groša25 groša23 groša10 groša

§ 1092. »Sok oslobađa od zakletve«. Ako sok izađe pošten čovjek,optuženom se ne dozvoljava da da zakletvu; dat će opravdanje.§ 1093. »Sok vadi izgubljenu stvar«. Čim se sok prihvati od tragača,optuženi ostaje kriv i vratit će vlasniku stvar po kanonu.

STO ČETRDESET SEDMI ČLAN

TRAGAČI SOKA

§ 1094. Tragači su oni čiji je zadatak da vode odgovarajuće potragesalijetajući soka čestim pitanjima, pazeći da ne mijenja iskaze i nekogane okleveta.§ 1095. Tragači će biti čestiti, mudri i bistri ljudi, vješti u ispitivanjimai potragama.§ 1096. Tragači se biraju među onima koje je sud odredio za porotnike.§ 1097. Kao što nije po kanonu da sok javno izlazi, i sok ima pravo dapoimence traži neke od porotnika, kojima više vjeruje da ga nećeotkriti.§ 1098. Prije nego što počnu potragu, tragači će zatražiti da sok dazakletvu da će govoriti istinito, nepristrano i bez ljutnje.§ 1099. Do tri grupe tragača mogu ispitivati soka.§ 1100. Tragači, kad god budu razgovarali sa sokom, razgovarat ćetajno.§ 1101. Ako sok kaže da je ukradena stvar prodana, tragači će poslatiljude na potragu.§ 1102. Ako sok kaže da je ukradena stvar zaklana, tragači će tražitineki trag od nje; na primjer, komadić kože, rogove ili neki drugi dio.§ 1103. Čim se od tragača potvrde kazivanja soka, poricanja pljačkašaili ubojice, i ako su lažna, ne može nitko zadržati do zakletve;međutim, porota ima pravo zadržati ruku i ne dopustiti mu da da lažnuzakletvu.

153

KANON PRESUDIVANJA

§ 1104. Ako pred tragačima sok ispadne sumnjiv, a ako je u pravu, teako izađe i pljačkaša ili ubojicu uhvati za ruku, dobiva određenu obućuod 500 do 1500 groša.§ 1105. Tragači će dati zakletvu da dok su živi neće otkriti soka, izuzevako se sam želi otkriti.

STO ČETRDESET OSMI ČLAN

SKUPŠTINA ALBANSKIH BRĐANA

§ 1106. Skupština je okupljanje jednog ili više plemena sa glavarima,starcima, nadstarcima,116 i puka ili momaka zemlje, koji imaju za ciljpretresati neko pitanje ili sklopiti neku besu.§ 1107. Skupštine su djelomične ili opće.§ 1108. Djelomične skupštine su seoske, u kojima sudjeluju starci,nadstarci i puk jednog sela.§ 1109. Djelomične se nazivaju i skupštine u kojima sudjeluju i svistarci, nadstarci i puk raznih plemena, koji su pod zapovjedništvomjednog glavara.§ 1110. Opće skupštine su one na kojima se sastaju starci, nadstarci,puk sa glavarima i kućom Domarka.§ 1111. Na skupštinama, suđenjima i odmjeravanjima sudjeluju:

a) kuća Domarka iz Oroša;b) glavari plemena;c) starci plemena i sela;d) nadstarci plemena i sela;e) momci i puk svih plemena;f) glasnici plemena;g) globari.

""*nadstarac (alb. sterplak, - u, m. pl. sterpleq) - drugi član savjeta, odnosno pomoćnipresuditelj po Kanonu Leke Dukađinija.

154

KANON PRESUDIVANJA

STO ČETRDESET DEVETI ČLAN

MJESTA ODRŽAVANJA SKUPŠTINA

§ 1112. Skupštine se održavaju ili po dvorištima crkava ili po starimruševinama svetilišta ili u centru mjesta.

1. Mirdita u Š. Palju ili u Grik t' Orošit.2. Ljura kod crkve u starom selu.3. Tkela kod Kroni i Fikut u Perljataju.4. Matja u Lisu.5. Leška Malesija (Zuba) u Molungu kod Darda Kerbuce.6. Debar?7. Malesija Kroje u Bendi.8. Malesija Tirane u Martanešu.9. Malesija Elbasana?

10. Ljaberija (Arberija) ?11. Arbenija u Ljarušku.12. Kurbin u Deru Selite, u Ljač-Sebastu.13. Ljuma u Bicaju.14. Has?15. Dakovička Malesija kod Voret e Šaljes.16. Dukađin na Koder Šen Derđa (Šoš).17. Puka kod Ćiteti i Pukes.18. Postripa u Ćitet kod Džamije (Drišt).19. Mbiškodra kod Kiše e Briđes-Rapša.20. Kelmendi u Ćaf Berdeljeca.21. Capa (Zadrima) u Dajču.

- Nikaj i Mertur kod Kiša e Nikajve.- Mertur i Krasnice kod Bljini i kuvendit (Selimaj).

§ 1113. Okupljeni ljudi na skupštini sjede u polukrugu tako da moguvidjeti jedan drugoga i, ako se proziva netko, da ga mogu vidjeti glavarii starci.§ 1114. Ljudi na skupštini sjede naoružani.117

§ 1115. Dokle god budu ljudi sjedili na skupštini, nitko tuđi nema sepravo miješati među njima.§ 1116. Prilikom suđenja i odmjeravanja, glavari i starci sjede odvojeno,a puk odvojeno.§ 1117. Glavari i starci sjede na skupštini prema prvenstvu i pravu.

17 ...Quando vi son tuti, seggono armati... (Tacit., Germama XI) - Ne pubblica neprivata cosa fanno, se non armati. (Idem, ibid. XII.)

155

KANON PRESUĐIVANJA

§ 1118. Dok netko govori na skupštini, drugi će slušati i šutjeti.§ 1119. Sitna pitanja i zadjevice, koje ima jedno selo sa drugim, starcisela zajedno s nadstarcima i pukom imaju im pravo presuditi.§ 1120. Teška pitanja, koja pripadaju čitavom plemenu, odmjerit će sei presuđivat će se od strane glavara plemena zajedno sa starcima,nadstarcima i pukom.§ 1121. Pitanja koja se odnose na čitavu jednu oblast - ili državu -odmjerit će se na općim skupštinama: »od svake kuće po jedanmuškarac«.§ 1122. Teška riječ ne trpi se na skupštini.§ 1123. Kanon ne trpi da se na skupštini netko opsuje; ako netko toučini, globit će se do 5 ovnova.§ 1124. Ako netko nekome na skupštini kaže da laže, kaznit će se do500 groša.§ 1125. Ako netko na nekoga opali oružjem na skupštini, spalit će muse kuća, a onaj tko je potegao oružje strijelja se javno i ostaje neosvećen.

STO PEDESETI ČLAN

KUĆA ĐON MARKA118

§ 1126.§ 1127.§ 1128.§ 1129.§ 1130.§ 1131.§ 1132.§ 1133.zemlje,§ 1134.§ 1135.

Kuća Domarka je temelj kanona.119

Zauzima čelno mjesto na svakom mjestu i na skupštini.Ne može se ličiti.Ne može se razoriti.Ne može se progoniti iz mjesta.Izvan ove kuće nema nastavljanja pitanja.Ima pravo skupljati glavare i puk u slučaju općih skupština.Kad god zatreba, ima pravo slati glasnike da poziva ljude

»od svake kuće po jedan muškarac«, i da ih skupi u Š. Palju.U svakom suđenju ili presudivanju ima pravo odlučujuće riječi.Ima pravo razoriti i progoniti iz mjesta.

118 Le cose importanti deliberano tutti; le piccole il princigale. - (Idem, ibid. XI.)119 Zanimljivo je da tu stavku Š. Dečovi često ističe u Kanonu Leke Dukađinija, iako

je to bilo važeće samo za Mirditu, a ne za sve Albance.

156

KANON PRESUĐIVANJA

§ 1136. Ima pravo osuditi na smrt: »ruke i noge120 pripadaju plemeni-ma, glava pripada Domarku«.§ 1137. Ima pravo oduzeti vodstvo ili glavarstvo onome tko se nađe udoušništvu i izdajstvu zemlje. - Međutim, to se ne može dati nekomeizvan bratstva, jer je to pravo mjesno i nasljedno.§ 1138. Ima pravo na dio svake globe.§ 1139. Ima pravo na više od 500 groša za svako ubojstvo.§ 1140. Prije nego što sa glavarima i pukom plemena krene na izvršenjekanonskih kazni dat će zalog; i ako se nađe u krivici, odgovarat će pokanonu.§ 1141. Podliježe globi kao i svaki podanik.§ 1142. Kad ide na pomirenje zemlje, ima pravo na »razođ«121 (na dvaobroka).§ 1143. Ako se bilo tko iz ove kuće traži za porotnika, računa se za 12nebrojenih.§ 1144. Kad ide u vojsku, ima pravo predvođenja i zapovijedanja.§ 1145. Za prijestupe, koje su za ugarak vatre i ovu Kuću zahvaćaturpija (toliko da ostavi trag).

STO PEDESET PRVI ČLANGLAVARI PLEMENA

§ 1146. Glavari su vođe plemena.§ 1147. Glavari imaju imovinu.§ 1148. Svaki glavar ima pravo nad svojim plemenom: »Ruke i noge

20 udovi (alb. kortare - t, m. pl.) - ruke i noge odvojeni od tijelaPade ptica, poleti ptica (alb. razog-u, s.; pl. razogj-t).Dukađinci kada se dogovore s gazdom za neki posao, kažu mu: »Hoću od tebe vrućupogaču sa sirom, ujutro tri obroka na dan, ni pticu neću da ti poklonim, niti hoćuda ti je prodam! Plaću hoću odjednom!«.Ptica je bila odmor od dva sata na dan; zato kad bi gazda zaboravio na to, vikali bi:»Pade ptica, poleti ptica!«.l- odmor, koliko odmara ptica. 2. obrok za to vrijeme; lat. haustus; it. merenda;nem. Imbis; alb. zamer - a (u Kurbinu - Albanija).Frazeološki: Učinit ćemo jednu pticu (kratak odmor, koliko odmara ptica); po)estipticu; jesti poslije podne; mn. razogj (razođ) su bili konaci koje je svaki iz Mirditebio dužan kući Domarkaja kada bi netko od ovih prinčeva (kneževa) izlazio da izvidistanje u narodu. (D. Nikolle Gazulli, Fjalorth i Ri, Fjale te rralla te perdorura neVeri te Shqipnis, Tirane, 1941., pod rečju razog-u)

157

KANON PRESUDIVANJA

pripadaju plemenima, a glava pripada Domarku«.122

§ 1149. Prilikom suđenja i presuđivanja, unutar područja jednogglavara, ne mogu mu se miješati glavari drugih plemena.§ 1150. Glavar plemena, zajedno sa starcima i pukom bratstva, imapravo održavati skupštine, sklapati besu, presuđivati, globiti i ličiti.§ 1151. Glavar plemena ne može se optužiti kod glavara drugihplemena i nitko ne može vršiti pritisak na njega za suđenja i izvršenapresuđivanja.§ 1152. Glavar plemena ne može donijeti odluke ili presuđivanja mimoodluka kanona.§ 1153. Ako se netko žali na glavare, odmjerit će ih starci i puk, a ikuća Domarka.§ 1154. Glavar jednog plemena nema pravo spaljivati, razarati, strijelja-ti, progoniti iz mjesta. - Za to je potrebna kuća Domarka s glavarimai pukom drugih plemena.§ 1155. Da bi se globio i ličio glavar, dovoljni su starci, nadstarci i pukplemena.§ 1156. Ako netko iz puka ustane i ubije nekoga od glavara ili odDomarka, pada u krvnu osvetu kao i za ubojstvo svakog čovjeka.§ 1157. Glavar plemena, kao svaki čovjek iz puka, može se globiti,spaliti, ličiti, razarati, strijeljati i progoniti iz mjesta.§ 1158. Kada je riječ o posjedima i imovini, bilo u ravnici, planini ilizimskom pašnjaku, gledat će se imovinsko pravo svakoga.§ 1159. Ni kuća Domarka, ni glavari plemena, a ni starci sela ne moguimati neko pravo nad stokom i imovinom drugih.§ 1160. Puk plemena nije dužan ni glavaru, a ni kući Domarka datidesetinu i harač.Napomene: Glavari (barjaktari) Dakovičke Malesije: Nikaj, Mertur,Gas i Krasnice imaju pravo na jedan red više za navodnjavanje odkomunice, osim reda koji imaju kao svaka kuća.

STO PEDESET DRUGI ČLANSTARCI SELA

§ 1161. Svako selo ima starce plemena.

Djelomično se ponavlja § 1136.

KANON PRESUDIVANJA

§ 1162. Starci sela imaju pravo skupiti selo na skupštinu.§ 1163. Starci sela nemaju pravo niti globiti, niti ličiti nekoga bezsuglasnosti nadstaraca i puka.§ 1164. Starci sela ne izuzimaju se seoskih obaveza, ni od kuluka izajedničkih poslova.§ 1165. Starci sela ne izuzimaju se služenja vojske.§ 1166. Ako starac sela skrivi, dat će zalog nadstarcima i puku.§ 1167. Ako neko selo sa starcima tereti neko pleme, starac napadnutogima ga pravo braniti i sa glavarima drugih plemena.

STO PEDESET TREĆI ČLAN

NADSTARCI

§ 1168. Nadstarci drže stranu puka.§ 1169. Nadstarci imaju pravo podignuti glas kada vide da se puk teretisuđenjima i presuđivanjima suprotno kanonu.§ 1170. Nadstarci su, zajedno s pukom ili s momcima plemena, globari.

STO PEDESET ČETVRTI ČLAN

GLOBARI

§ 1171. Globari su oni koji u ime čitave skupštine idu u štalu za stokuglobljenog da uzmu toliko grla ovnova ili volova prema presudi sudaglavara, staraca i puka.§ 1172. Vlasnik štale ne smije spriječiti globare da mu uđu u štalu.§ 1173. Ako to uradi, dižu se svi ljudi skupštine i nasrću na kuću.§ 1174. Ako se vlasnik stoke sporječka, imaju pravo da mu povećajuglobu.§ 1175. Globari sami biraju ovnove i volove za globu i vlasnik stoke nemože ih spriječiti.

158 159

KANON PRESUDIVANJA

STO PEDESET PETI ČLAN

GLAS PUKA NA SUDOVIMA

§ 1176. Ako se puk ne slaže s presudama glavara i staraca, ima pravoda im se ne povinuje.§ 1177. Glavari i starci ponovo će odmjeriti poslove.§ 1178. Ako puk odobrava presuđivanje glavara i staraca, po kanonuje da složno viknu: »Tuđa noga, glave naše!«

STO PEDESET ŠESTI ČLAN

LIČENJE

§ 1179. Ličiti, riječima kanona, znači: odijeliti, zapostaviti i rasturitijednu kuću, oduzimajući joj svako pravo, poštovanje i čast, kako odsela, tako i od barjaka.§ 1180. Selo ima pravo ličiti, ali ne i progoniti iz mjesta.§ 1081. Sok će dobiti svoje cipele prema obećanjima vlasnika ukradenestvari ili izgubljenog ubojstva.123

§ 1182. Ni selo bez barjaka, ni barjak bez sela, nema pravo da spaljuje,razara i strijelja.§ 1183. Slučajevi da se netko liči su:

a) kad netko neće da sklopi besu sa selom ili barjakom;b) kad netko proda svoje selo potkazivanjem i izdajom;c) kad netko izigrava neku presudu ili odluku izrečenu javno od

strane sela ili barjaka;d) kad netko načini neki nasilni prestup u selu, barjaku ili izvan njih

i ne pokorava se sudu;e) za nasilje koje je učinjeno izvan sela ili barjaka; ako se krivac ne

odazove da da zalog svom selu i barjaku, oni se odriču njega, dajućimogućnost svima onima koji se na njega žale da s njim rade što hoće.124

123 Ovaj paragraf je, očigledno pogrešno, po drugi put ovdje uvršten. To se vidi po brojukoji ima - § 1081. umjesto § 1181., kako bi odgovaralo redosljedu.

124 Ad uomo o donna citati dalla čita come ingiusti, nessuno rechi ajuto o conversi conessi; se lo fara, rimanga vituperato per esser simile a quelli con cui pratica. (Leggidi Caronda)

160

KANON PRESUDIVANJA

§ 1184. Ako selo zapne i barjaku ne dozvoli da spali i razori nekogbezobraznika koji je ocrnio selo ili barjak nekim groznim nasiljem,barjak ima pravo ili da liči to selo ili da skupi druge barjake da gaopamete.§ 1185. Ako ga samo ličenjem kazni, niti daje, niti uzima s njim svedok se ne pokori sudu i globi.§ 1186. Čim izigrano selo da zalog barjaku, barjak ga kažnjava prematežini krivice.§ 1187. Kuću krivca spaljuju, razaraju je s biljkama i zemljom, aizazivača nasilne krivice javno strijeljaju i ostaje neosvećen, a ukućanemu proganjaju iz mjesta.§ 1188. Ako se dogodi suviše grozna i nasilna pakost, osim spaljivanja,razaranja i proganjanja iz mjesta, barjak mu ruši i kuću.§ 1189. Rušenje kuće je kada se vadi kamenje iz četiri kuta kuće nadnu temelja. - To se radi nakon što se kuća spali.§ 1190. Rušenje kuće, po kanonu, označava da su ukućani te kuće sasvime i zauvijek prognani iz mjesta i barjak ih računa iskorjenjenima.§ 1191. Pokretna imovina postaje im globa, a nepokretna ostajezapuštena, za ispašu barjaku.§ 1192. S ličenima ne može nitko iz sela uzimati i davati; a ako netkobude uzimao i davao, i on ostaje ličen i podliježe istim kaznama kaoličeni.§ 1193. Način ličenja je ovaj: »Odijeliti nekoga u smrtnom slučaju i odpozivanja na objed«. - »Ličiti nekoga pri smrtnom slučaju, na svadbii u posuđivanju brašna.«125

STO PEDESET SEDMI ČLAN

SPALJIVANJE, RAZARANJE I STRIJELJANJE

§ 1194. Spaljuje se, razara, javno strijelja i proganja sa svime iz mjesta:a) onaj tko kleveće za teško djelo ili diže ruku ili ubije župnika;b) tko ubije gosta na besi, strijelja se, globi, spaljuje i proganja iz

mjesta; *

Atque in ipsa formula condemnationis, poena plerumque etiam exprimebatur hocmodo, egr. Videtur vim fecisse, eoque nomine aqua, igni - et tecto - ei interdico.(DgonHalic. IV. 11.)

161

KANON PRESUDIVANJA

c) tko ubije u plemenu, spaljuje se, globi i proganja iz mjesta;d) tko ubije poslije umira krvi, spaljuje se, globi i proganja iz mjesta;e) tko ubije »ubij i gubi se«, spaljuje se, globi i proganja iz mjesta;f) tko ubije krvnika na svojoj besi, strijelja se, spaljuje, globi i

proganja iz mjesta;g) tko ubije rođaka da bi postao vlasnik njegove imovine, strijelja se,

spaljuje, globi i progoni iz mjesta;h) tko prima u kuću krivce barjaka, spaljuje se, globi i proganja:i) ono pleme, koje ne predvodi na krivce, globi se i liči.

§ 1195. Ako netko skrivi neku od ovih krivica, javno se strijelja, globi,spaljuje, posjeći će mu se voće, razaraju mu se bašta i vinograd i sasvime proganja se iz mjesta.§ 1196. Za ubijenog župnika krvnik se zauvijek proganja iz mjesta, aza druge krivice koje smo spomenuli progoni se na 5 - 15 godina.§ 1197. Ugarak vatre i sjekiru nitko ne može upotrijebiti (ni selo, nibarjak, a ni kuća Domarka), osim ruka starješine kuće, koja je skrivila.§ 1198. Ruka krivca dat će znak za spaljivanje i razaranje, izgovarajućiglasnojriječi: »Uzeo ja nedaće sela i barjaka!«§ 1199. Ako ovaj i nitko drugi iz kuće krivca ne odgovori da vatromda znak, starac plemena kazat će nekome tko je najbliži krivcu i njegovzadatak je da uzme ugarak i sjekiru te da predvodi selo i barjak urušenje, poslije koga će čitavo selo i barjak sudjelovati u tom rušenju.Napomena: Spaljivanja kuće za svako ubojstvo nije bilo; to se kasnopočelo raditi. - Turska vlast je to radila, a nečovještvo nekih jakih kućajedva je to dočekalo. - Traženja krvne osvete od svih ukućana ubojicenije bilo; to potvrđuje i riječ kanona »Krv ostaje ubojici«; međutim,da bi se lakše vršila krvna osveta, obuhvatili su sve muškarce kuće irođake u prva 24 sata. - Tu i tamo uvedoše i »ličenje« krvne osvete,obuhvaćajući čitavo bratstvo. Za svako ubojstvo kuća ubojice plaćalabi globu, dala bi kruha momcima barjaka, a u Mirditi ubojica bi plaćao500 groša kući Domarka.Pohlepa za novcem nekih glavara i momaka barjaka, u društvu sastarcima, dodala je i uveličala neke poslove da bi napunili novčanik itrbuh.

162

KANON PRESUDIVANJA

STO PEDESET OSMI ČLAN

GLASNIK

§ 1200. »Glasnik ne skrivljuje, ne računa se.«§ 1201. Glasnik se zove onaj tko šalje na mjesto poruku pošiljaoca.§ 1202. Glasnik se šalje:

a) iz jedne kuće u drugu;b) iz jednog sela u drugo;c) iz jednog barjaka u drugi.

§ 1203. Glasnik nosi riječ jedne kuće, jednog sela ili jednog barjaka.§ 1204. Glasnik ne prima odgovornost na sebe, ni kod strane koja gašalje, ni kod strane kojoj se šalje; on je prenosilac poruke.§ 1205. Glasnik će biti slobodan na svom putu.§ 1206. Glasniku se ne računa u prestup izgovorena riječ, jer govori uime onoga tko ga šalje.§ 1207. Glasnik je gost pošiljaoca i ako ga nešto zadesi dok je na tomposlu, pošiljaocu se ubija gost.§ 1208. Ako se ubije glasnik nekoj kući, ubojica pada u krvnu osvetus kućom koja ga šalje.§ 1209. Ako se ubije glasnik nekom selu, ubojica pada u krvnu osvetusa selom.§ 1210. Ako se ubije glasnik nekom barjaku, ubojica pada u krvnuosvetu s barjakom koji ga šalje.§ 1211. Ako se glasnik ubije nagovorom nekog drugog barjaka, ukrvnu osvetu pada barjak s barjakom.§ 1212. Ako glasnika ubije netko iz njegova sela, ubojica se strijeljajavno.

STO PEDESET DEVETI ČLAN

VJESNIK

§ 1213. Vjesnik je onaj tko pronosi i objavljuje naređenja glavaraplemena ili od kuće do kuće ili sa trga određenog od strane glavara,staraca i puka.

163

KANON PRESUDIVANJA

§ 1214. Posao vjesnika je mjesni i nasljedan.§ 1215. Vjesnik plemena pustit će glas poziva cijelom plemenu sodređenog trga.§ 1216. Vjesnici sela ići će po kućama kada se traži »od svake kuće pojedan muškarac«.§ 1217. U svakoj opasnosti ili prijetnji vjesnik će biti spreman daobavijesti pleme.§ 1218. Vjesnik i njegova kuća ne idu u vojsku.§ 1219. Vjesnik ne može izbjeći zajedničke poslove i obaveze svoga sela.§ 1220. I ako se vjesnik nađe zauzet zadacima plemena ili sela, njegoviukućani izaći će na seoske poslove.

KNJIGA DVANAESTA

O S L O B A Đ A N J A I I Z U Z I M A N J A

DVADESET TREĆA GLAVA

PRIPADNICI IZUZIMANJA

§ 1221. Kanon albanskih brđana oslobađa i izuzima:I Crkvu:

a) od svakog harača;b) od davanja desetine od zemlje i stoke;c) od globe i svake kazne;d) od svakog kuluka prema selu i barjaku;e) čini je dioničarem svake globe;f) čuva joj zaštitu i posredništvo.

§ 1222. II Župnika, koji:a) oslobađa se vojske;b) ako se traži da da zakletvu, on se računa za 24 porotnika;c) ako nekoga ubije, ne podliježe krvnoj osveti; njegovi roditelji

padaju u krvnu osvetu;d) ne tjera nikoga za ubojstvo roditelja.

§ 1223. III Glavare barjaka:Ako se neko od velikih staraca traži za porotnika, on se računa za 12nebrojenih porotnika.§ 1224.-IV Vjesnike:Oslobađaju se vojske.§ 1225.-V Kovače:Oslobađaju se vojske.§ 1226. - VI Siromaha - sina jedinca, kome je ostala na glavi kuća imajka - : oslobađa se vojske.

164 165

OSLOBAĐANJA I IZUZIMANJA

§ 1227. - VII Ženu: nju kanon ne priznaje:a) za starca;b) za soka;c) za porotnika; ni zakletva joj se ne priznaje;d) nema glasa ni mjesta na skupštini;e) nema nasljedstva ni kod roditelja ni kod muža;f) ne tjera se za krvnu osvetu;g) posredništvo joj se ne oskrnavljuje.

§1228. - VIII Virgine (Žene koje se oblače kao muškarci): ne razlikujuse od drugih žena, osim što su slobodne da sjede među muškarcima,ali bez prava glasa i govora.§ 1229. - IX Smrt:Oni koji imaju smrtni slučaj u kući izuzimaju se od svakog posla, kakou selu, tako i u barjaku, kao i oko puštanja vode za vodenice. To pravoimaju, po kanonu, tjedan dana redom. - Čim prođe tjedan, odgovoritće obavezama, kako sela, tako i barjaka, bio čak glavar ili kućaDomar ka.

DVADESET ČETVRTA GLAVA

SMRT

§ 1230. Kanon ne dopušta da se nekom učini uznemirenje naduznemirenjem.§ 1231. Kad nekoj kući umre netko u selu, za tjedan dana redom -poslije smrti - ne može je nitko zvati kod vrata ni za kakav posao kojijavno treba da učini mjesto.§ 1232. Izuzimaju se sa svim ljudima kuće od svakog kuluka, kako uselu tako i u barjaku, kao i oko jazeva njiva i vodenice.§ 1233. Ako netko želi da dočekuje za saučešće više od tjedan dana,neka dočekuje; međutim, poslije osam dana, kanon hoće od njegaradnika, pa bio on i iz kuće Domarka.§ 1234. Čim netko umre, poslat će se glasnici da zovu na smrtni slučaj.§ 1235. Muškarci nariču, grebu se i udaraju po prsima.126

126 Et feries pavida pectora fida manu... Parče tamen lacerare genas, nec scinde capillos.- In luctu enim veteres nec capillum nec barbam tondebant. - (Joan Minellius, in

166


127§ 1236. Žene tuže, ali se ne grebu.§ 1237. Prijatelji, čim kroče u selo umrlog, stavit će na glave kapuljačeod ćurdija.128

§ 1238. Po kanonu je da se nariče za umrlim tri puta, ponavljajući riječ»Lele meni!« devet puta.129

§ 1239. Muškarci ne kukaju nad ženama; ali kuka sin nad majkom ibrat nad sestrom.§ 1240. Kad netko krene na smrtni slučaj, ne kaže: »Zbogom!«, nitimu tko kaže: »Sretan put!«§ 1241. Prolazeći blizu groblja, radnicima koji otvaraju grob ne kažese: »Sretan rad!«§ 1242. Ako su prijatelji, izjavljuju im saučešće; ako su drugovi, kažuim: »Jeste li se umorili?«§ 1243. I pokojnikovi drugovi iz sela, i prijatelji, čim popiju kavu,šalicu stavljaju na zemlju, govoreći: »Bog vam dao strpljenje!« - »Nazdravlje!« se ne kaže.§ 1244. Trećeg dana poslije smrti, svatko tko bude dolazio na saučešće,i poslije kave i poslije ručka kaže: »Bog vam dao strpljenje! Na zdravljeod danas!« - Ne kaže se: »Na zdravlje vam se postavila!«§ 1245. Narikači se poredaju u polukrug, licem okrenuti premapokojniku.§ 1246. »Pratioci sa mrtvacem ne mogu nikome proći blizu kuće, osimako je veliki put ili seoski put.«§ 1247. Vraćajući se sa groblja, nitko se neće zadržati na putu, već ćeotići ravno u kuću mrtvaca.§ 1248. Čim stignu u dvorište, drugovi pokojnikove kuće izlaze prednjih, pridržavaju im oružja, toče im da peru ruke prije nego što uđu ukuću i vode ih kod stola da ručaju.

III. Eleg. lib. I. Ovid. Nason. Tristium.)...I Colti... tosto che son fatti uomini di lasciarsi crescere barba e capelli, se abbianoammazzato un nemico, allora sopra quel sangue e quelle spoglie si tonton e scopronla fronte; e tengonsi d' aver soddisfatto ali obbligo dell'esser nati e degni della patriae de' genitori. (Tacit., Germania XXXI)

127 Mulieres genas ne radunto... Mulier faciem ne carpito. (Cicera, de Legibus; - neradunto i. e. ne lanianto, ne laceranto.)Albanski brđani, kad hoće da osvete ubijenog gosta ili neko krvavo ubojstvo, ne brijubradu dok se ne osvete ili oduže gosta. Tada obriju bradu, prave gozbu i vesele sesa prijateljima i drugovima uvijek kao na svadbi,ćurdija, zobun, kratak muški kaput od sukna.Tum ter vel quater per intervalla mortuum inclamabant. (Ovid., Trist. III. 43.)

167


§ 1249. Prije nego što svi ne završe s jelom, nitko neće ustati s ručka.§ 1250. Čim ustanu s ručka, svi će izaći napolje i oprat će ruke ispredkućnih vrata u čabru, koji će biti pun vode.§ 1251. Prijatelji koji se ogrebu po licu na smrti prijatelja neće opratiokrvavljeno lice ni u kući, ni u pokojnikovom selu, a ni putem, negonakon što stignu kod svojih kuća.§ 1252. Žalost za umrle ukućane (za muškarce, ali ne za žene) trajegodinu dana.§ 1253. Za djecu se ne drži žalost.§ 1254. Žalost se skida ili za neki blagdan, kada se moli sa prijateljima,ili za neki godišnji praznik.§ 1255. Za ručak kruh mijesi udovica.§ 1256. Žena koja ima muža ne može mijesiti za ručak, niti točiti voduda peru ruke, niti ulijevati rakiju, a niti dijeliti kruh.§ 1257. Ako žena koja ima živog muža mora da mijesi kruh za ručak,na svadbi ne može mijesiti.§ 1258. Udovica ne' može mijesiti na svadbi, niti može točiti vodu daperu ruke, ni rakiju, ni kruh dijeliti, niti oblačiti i približiti se nevjesti.§ 1259. Ako udana kćer dođe u goste roditeljskoj kući i ako tu u tovrijeme umre, ručkove će snositi roditelji. Troškove ručkova snosit ćekuća roditelja, a ne muža.§ 1260. Ako im kuća prijatelja pruži neku pomoć, to se, po kanonu,računa čašću, ali ne obavezom.§ 1261. Ako roditelj ustane i mrtvo tijelo svoje kćeri nosi u muževljevdom, selo ga globi zbog tog neljudskog ponašanja.§ 1262. Ako roditelj ne bude imao čime da sahrani svoju kćer, bratstvoi pleme dat će mu zajam.§ 1263. Troškovi i dugovi za ručkove platit će se na kraju mjeseca,nakon što se mrtvac sahrani, i ne mogu se dalje odgoditi.

DODATAK

PRIMJERI IZ KANONA LEKEDUKAĐINIJA

168

CRKVA

»Tko ukrade u kući ili bačiji župnika, platit će dvije za jednu ukradenustvar, 1000 groša crkvi za okaljanu čast i 100 ovnova i l vola globebarjaku.« (Knj. I, gl. II, cl. VIII, § 17,4.)Donesena presuda zbog ukradenog ćupa masla u župničkoj kući uOrošu Mirdite u doba Kolj Prenga, velikog kapetana, prije 60 i višegodina.Dva mladića ušla su u župnikovu kuću u Orošu i ukrala ćup masla.Franjevac - župnik - nije bio kod kuće kad se dogodilo to nasilje, asluge su bile zaokupljene poslom. Čim se župnik vratio, sluga, nakonšto je primijetio da ćup masla nije bio više u ostavi kazao je vlasnikuda je netko ukrao ćup masla. Župnik je otišao barjaktaru i ispričao mudogađaj. Barjaktar je sazvao barjak i, budući da se nitko nije javio dakaže gdje je završio ćup masla, ovaj je kazao kapetanu. Kapetan jepreuzeo istragu krivice. Tako je jednog dana kapetan naredio da sebarjak skupi na trgu crkve u Orošu, što je barjak i učinio, skupljajućise po kanonu »od svake kuće po jedan muškarac«, od svakog barjakai plemena. Međutim, nakon što je sve pitao redom za učinjenu krađui nitko se nije javio da kaže, kapetan je sa glavarima izrekao smrtnupresudu i proganjanje krivca sa svim iz barjaka, ostavljajući mu zemljuzapuštenu. Poslije presude nije dugo potrajalo i otkrili su se pljačkaši:to su bila dva mladića iz Oroša; jedan se zvao Preng Kolj Marku, aime drugog nije mi znao reći g. Preng Les Đoni kapetan. Po naredbikapetana, Kolj Prenga velikog, barjak se skupio od svake kuće pojedan muškarac u dvorištu crkve Oroša, a i dvojica mladića pljačkašadošla su na skupštinu. - Čim im je kapetan saopćio izrečenu presudu,dvojica mladića pljačkaša stavljena su nasred trga vezanih ruku na nogei razoružani, a barjak, od svake kuće po jedan muškarac, ustao je; dugepuške, pištolje, kubure i puške ostraguše uperili su prema toj dvojici

169

DODATAK

mladića čekajući zapovijest kapetana da ih strijeljaju. Franjevac, ganutu srce zbog njihove nesreće, zamolio je kapetana, glavara i puk, da imoproste život. Život im je bio oprošten, čast crkvi su povratili,ukradenu stvar su joj dvostruko vratili, barjak je uzeo globu koja muje slijedila, a oba mladića su prognana iz barjaka sa svim ukućanima.Onaj tko ubije svećenika strijelja se od barjaka i krv mu ostajeneosvećena. Štoviše, kuća mu se spaljuje, zemlja mu ostaje zapuštena,voćke, vinogradi i bašte mu se sijeku i razaraju. Zemlja i imovinaubojice ostaju crkvi; ali bratstvo ubojice može ih otkupiti novcem.

Ubijeni župnik u Dušmanu

Oko 1700. godine u Dušmanu je ubijen franjevac te župe. Ubojice subili dvojica iz dva bratstva po imenu Papaj i Ndređokaj. Prije nego štosu ubili franjevca, otišli su njegovoj kući jedne večeri i upitali ga:»Gospodine, neku stvar, koju čovjek odluči uraditi, je li bolje da jeodmah uradi ili kasnije ?« Franjevac, ne znajući što su naumili uraditiona dvojica, odgovorio im je: »Bolje da uradi sad nego kasnije«. Papajje izvadio pištolj l ubio franjevca, a Ndređokaj mu je čeprkao stvaritražeći neku paru, jer, kako svjedoči današnje narodno predanje uDušmanu, cilj toga ubojstva nije bio drugi nego što su ova dvojicahtjela opljačkati franjevca. Kad su ga ubili tražili su po rublju novac,ali nisu našli ništa. Ubojice, pošto su ubili franjevca, pobjegli su prekoDrima. Čim je to barjak saznao, stoku im je oglobio, ukućane im jeprognao iz barjaka, zemlju im je zauvijek ostavio zapuštenu, a kuće imje spalio. Ove dvije kuće pobjegle su i otišle se nastaniti u Mzi, u barjakTaca, i, poslije izvjesnog vremena, iskorijenjene su.

Ubijeni župnik u Kaljivam Mirdite oko 1883. godine

Podigla se kuća Kodelja iz Kimze i ubila svoga župnika Dom TomVelju. Ustane kuća Domarka iz Oroša sa glavarima i pukom barjaka isastanu se na skupštini u mjestu gdje je izvršeno spomenuto nasilje.Ubojicu su strijeljali javno bez prava osvećenja; stoku su mu oglobili;kuću su mu spalili; i iskorijenili su ga sa zemljom, razorivši mu pitomoi divlje, i zauvijek su tu kuću protjerali iz zemlje Mirdite.

ZU|

Don Pep Vata i Nik Milica, obojica iz Maroje Beriše, poznate ubojicei pljačkaši, ubili su župnika župe zbog sumnje da im je ovaj objelodanio

170

DODATAK

ispovijest. Ustalo je pleme Beriše i oglobilo im je sve što god su imalii prognali su ih iz mjesta zauvijek. Današnji župnički konak Berišenalazi se na zemlji Dona Pep Vate.

Kanoni koji se odnose na crkvu i džamiju

1) Tko se prepire ili opsuje ili poteže oružje u krugu crkve ili džamije,ima da im plati 2000 groša; glavarima 1000 groša i 10 ovnova.2) Onaj tko zgriješi prema crkvi ili vjeri, te ličen od strane crkve, udeu crkvu protivno naredbi župnika, platit će 500 groša crkvi, aglavarima barjaka 200 groša i 5 ovnova.3) Onaj tko župnika, kao i hodžu, uvrijedi riječima ili opsuje platit ćeim 500 groša, a glavarima 150 groša i 5 ovnova.4) Tko ne plati desetinu (crkveni dug) do Svetog Nikole za Bajzu, ado Božića za Kastrat, platit će dvije za jednu, a glavarima 150 groša i3 ovna.5) Tko krade u crkvi ili u dvorištu crkve, platit će 2000 groša crkvi, aglavarima 1000 groša i 10 ovnova.6) Tko uzme nevjenčanu ženu, ili otme ženu ili djevojku, platit će 1000groša crkvi, a glavarima 500 groša i 10 ovnova.

II

BRAK

»Zatraži i raspitaj se o predvođenju svatova, jer, osim onome komepripada, nema tog čovjeka koji može da predvodi«. - »Svat mještaninda ustupa put svatu gostu.« (Vidi: Knj. III, gl. IV, član XXII, § 50.i cl. XXIV)To je kanon obaveze, koji je nanosio mnogo zla i razaranja Albancimanaših brda. Ako, dakle, dvije grupe svatova zatežu da ustupe put jednadrugoj po kanonu i vodstvu, oni će se poubijati i satrti. Evo nekolikokazivanja:

a) u Kortpulji, u barjaku Dibra, u Mirditi, postoji svatovsko grobljeu Ćafrasi;

b) u Ćaf Vores u Murićima, u barjaku Velje u Zubi, postojisvatovsko groblje;

c) svatovsko groblje postoji u jednom selu u okolici Peći.

171

DODATAK

III

KUĆA, STOKA I IMOVINA

Globa zbog gađanja vrata

(Vidi: Knj. IV, gl. X, cl. 44.)- DOGAĐAJ IZ 1920. GODINE -

Nikol Dok Per Ndoka iz Kačinara Mirdite, iz barjaka Dibra, zbognekih zamjeranja koje je imao sa svojim drugom Nikol Markuom,podigao se i gađao mu je iz puške kućna vrata, načinivši tri rupekuršumima. Stvar je izašla pred starce i poslije vijećanja presudili suovako:Da se skinu oštećena vrata kuće Nikol Markua i da se odnesu kod kućeNikol Dok Per Ndoke, a njegova vrata da se odnesu kod kuće NikolMarkua. Gađana i probušena vrata kuršumima postavili su na kućuonoga tko ih je gacjao uz prijetnju teških globa, da nije smio ne samoda ih skine, već m rupe od kuršuma da zatvori kočićima za 15 godina.Osim toga, uzeli su mu i 500 groša globe.

IVIZGOVORENA RIJEČ

»Riječ ne donosi smrt.« - »Usta ne bacaju nikoga u krvnu osvetu većprst«. (Vidi: Knj. VII, cl. LXXXVI)Oko 1860. godine ustao je neki čovjek iz Fregnare, iz barjaka Dibra uMirditi, i rekao svom drugu da ide ubiti nekog čovjeka, jer će mu nadan umira krvi pomoći u novcu da plati tu krv. - Poslije riječi i danebese druga, ovaj izađe na zasjedu onom drugom i ubije ga na velikomputu. - Izašao je Bib Doda Domarkaj da pomiri zemlju, te je i ovoubojstvo uzeto na razmatranje. - Ubojica je otišao kod podstrekača izatražio cijenu krvi kako bi izmirio kuću ubijenog. - Podstrekač nijehtio niti čuti za to i otjerao ga je. - Bib Doda sa glavarima pozvao jepodstrekača i upitao ga je li zaista rekao onom drugom da ubiječovjeka, jer će mu na dan umira krvi dati novac, da plati tu krv?Podstrekač nije mogao poreći riječ. - Tada im je Bib Doda sa glavarimasaopćio presudu govoreći da »Krv ostaje ubojici«, jer »Usta ne bacajunikoga u krvnu osvetu« i »Riječ ne donosi smrt«. - Ubojica će platiti

172

DODATAK

krv tuđeg čovjeka: da nije pošao svojim nogama, a tuđom pameću; ali,podstrekaču je spaljena kuća zbog kršenja bese.

VČAST

Lična čast

(Vidi: Knj. VIII, gl. XVII, § 593. itd.)Netko je bio dospio reći da je blizanac pola čovjeka i, ako ga netkoubije, duguje pola krvi. - Leka Dukađini se odupro takvom sudu inikada mu se nije živ odazvao, ostavljajući ovo pravilo: »Dušu za dušu,jer izgled Bog daje«. - Dakle, i blizanac je potpun čovjek s dušom iudovima i, ako ga netko ubije, pada u krvnu osvetu kao za svakogubijenog čovjeka.

Društvena čast

Globa zbog osramoćene trpeze»Trpeza se sramoti u očima gosta kada domaćin briše ili liže zdjelu iligrebe tavu.« (Vidi: Knj. VIII, gl. XVII, § 601., k.)Oko 1872. godine Ahmet Hasani, iz Ura e Štrejt, iz barjaka Drišta(Postripa), zatekao se u kući svoga prijatelja Tahira Isufija. Ovaj ga jezadržao na ručku. - Nakon što su ručali, domaćin, Tahir, grebao jetavu za svojom trpezom. Ahmet se žalio selu zbog sramoćenja svojetrpeze od strane Tahira: selo ga je globilo s 500 groša.

Ubojstvo gosta

(Vidi: Knj. VIII, gl. XVIII, cl. XCVII.)Oko 1884. godine Per Duk Deda, iz Gojana Mirdite, plemena Bučaj,obezbijedio je besu Prend Do' Zefu, iz plemena Martinaj, a ovajGojanac, nakon što ga je oslobodio od krvnika, ubio ga je u svojoj kući.Grozan i surov postupak Per Duke razbjesnio je čitav barjak i svaliona sebe mržnju svih. - Podigao se veliki glavar Gojana, Per Ded Ndoj,iz plemena Bučaj, skupio barjak od svake kuće po jednog muškarca iprimijenili su drevni kanon, strijeljajući javno nevjernog Per Duku.

173

DODATAK

VIŠTETE

»Šteta ima cijenu, ali ne globu.« - »Šteta se plaća prema procjenistaraca ili dvojice drugova«. - (Vidi: Knj. IX, cl. CIX, §§ 735, 736.)Oko 1898. godine Nikol Di' Nikol Rama, iz Rasa, iz barjaka Kušnenau Mirditi, podigao se i noću otišao ravno u Kušne kod kuće Ndre DodDike; ušao je u tor, ukrao dvije koze i pobjegao, ostavljajući vrata toraotvorena. - Krdo koza, koje je ostalo u toru, pojurilo je i ušlo uvinograd uništavajući cijele božje noći vinovu lozu. - Poslije godinudana, otkriven je pljačkaš, pitanje je došlo pred starce koji su nakonodmjeravanja ovako presudili: Za dvije koze, četiri - dvije za jednu;za obijen tor, 500 groša, a za štetu vinograda odredili su 500 groša. -»Svaku štetu, krađu ili lopovluk koji djeca čine... ako se otkrije, platit ćekuća kojoj pripadaju«. - Pravilo kanona je: »Što god urade djeca, platitće muškarci kuće.«^Bilo je neko dijete pastir ovaca, koje se, dok su ovce pasle, bacilo utuđu baštu i sa srpom u ruci počelo sjeći čokot vinove loze dok ga nijepotpuno posjeklo. - Banuo je vlasnik bašte, koji je, pošto je prepoznaodijete, odmah otišao da kaže djetetovim roditeljima i da traži opravda-nje. - Roditelji djeteta ispratili su vlasnika vinove loze s: »Dječjaposla!« - Vlasnik vinove loze sagnuo je glavu i vratio se kući. - Nijedugo potrajalo i on je tu stvar iznio pred starce. Starci se sastašeodređenog dana i, pošto su raspravili, nisu se mogli dogovoriti što darade. Netko od staraca im je rekao: »Ljudi, opametimo se i da se nerastanemo a da ne presudimo ovu stvar.« - Većina staraca ostala jeuvjerena da presuda za štetu ne kaci dijete i htjeli su se razići;spomenuti starac bio je uporan i nije dozvolio da se starci raziđu prijenego što mu dovedu dijete na razgovor. - Doveli su dijete koje jeposjeklo vinovu lozu; starac, koji se nije složio s presudom ostalihstaraca, uzeo je dijete za ruku i rekao starcima da idu za njim. - Ustalisu starci jedan za drugim, krenuli su za starcem koji ih je s djetetomza ruku predvodio. - Ušli su u baštu djetetovih roditelja i starac jepribližio dijete kod jedne vinove loze, govoreći mu: »Baci se tu, dijete,i sijeci tu vinovu lozu tim srpom.« - Dijete na to odgovori starcu: »Ne,ne smijem sjeći vinovu lozu, jer će vikati na mene ukućani!« - Tadase starac okrenuo ostalim starcima i rekao im je: »Jeste li ga čuli, ljudi?Budući da dijete može prepoznati svoju stvar i budući da zna da će mu,ako pravi štetu, vikati ukućani, tuđoj vinovoj lozi treba da se odredišteta i da se plati vlasniku.« - Leka je ostavio: »Što god urade djeca,muškarci kuće će platiti.«

DODATAK

VIIUBOJSTVO

Besa

(Vidi: Knj. X, gl. XXII, cl. CXXII.)Ovim skupom, koji danas održavamo, odlučili smo napisati ovo pismo,o kojem će se povesti računa.Mi, Mneljani i Gomsićani, koji zajedno činimo sto pedeset kuća,sklopili smo besu između sebe da pripravni budemo i istog mišljenjaza svaku nuždu koja nas može zadesiti.Svjedoci ove bese su: Les Nikol Prendi barjaktar, Per Nikoli, Per DedNdoj, Do' Ljask Deči, Derđ Dok Jaku, Dok Per Nikoli, Nikol ZefLeka, Pjeter Mar' Brunga, Marka Dok Ljaljoši, Din Kolj Mirija, NduePjeter Marka Ndoca, Mar' Nikol Buši, Dok Pjeter Mar' Ndreca, DokPer Ljaska, Preng Les Deđa.Napisano dana 13. II 1873. godine.

Besa stoke i čobana

(Vidi: Knj. X, gl. XXII, cl. CXXIII.)

Zaštita jarca predvodnika

Neki ubojica našao se u prolazu uzbrdicom neke planine posve sam. -Putujući, počela su mu klecati koljena od straha da mu nije netkoizašao u zasjedu. - Da bi sebe hrabrio i osigurao, u najmanju ruku dane bi svršio bez traga i glasa, čim je vidio krdo koza koje su pasle naplanini, pozvao je pastira dva-tri puta i pošto mu nitko nije odgovorio,viknuo je jarcu predvodniku, govoreći mu: »O jarce predvodnice, kažisvome gospodaru da ako me nešto snađe prije prelaska prevoja ovogbrda, neka zna da sam ubijen pod njegovom zaštitom«. Poslije tihriječi, ubojica je nastavio put. Koraknuo je nekoliko koraka i prije negošto je prešao brdo, pukle su puške i gost je pao na zemlju na mjestumrtav. Poslije nekoliko dana, neki drugi pastir koji se našao na planinisa svojim krdom i koji je čuo poruku ubojice, ispričao je drugompastiru događaj. Drugi pastir je ispitao stvar ne progovorivši ni riječ.Vratio je krdo, otišao kući, dobro se naoružao i krenuo osvetiti svoga

174 175

DODATAK

gosta. Upravo onaj tko mu je ubio gosta pao mu je u zasjedu te ga jeubio.Stvar je došla pred starce; pastir je dao zalog i obavezao se platiti trikrvi ako ga ubojica nije dozivao tri puta a budući da se nije našao kodkrda, dozvao je jarca predvodnika da se, ako ga nešto snađe prijeprelaska brda, vlasniku ubija gost. Starci su potanko pretresli stvar ipresudili da je pastiru ubijen pod njegovom zaštitom ubojica i ubijajućiupravo ubojicu, on je osvetio gosta kojeg je onaj ubio. Tako je ostaloubijeni gost i osvećeni gost.130

Besa stoke i čobana između Maja i Šalje

(NA SVETI PETAK 1894.)

1) U vezi s putem dogovorili su se ovako: Od izvora u Faci do Krstau Brazdi uživa besu svatko tko ide za Nikaj i Šalju. Onaj Šaljanin kojiide tim putem i ubije ga Nikaj, ubio je gosta čitave Šalje, a besa važiod izlaska do zalaska sunca. Onaj Nikaj, koji ide tim putem i ubije gaŠaljanin, ubio je gosta cijelog Nikaja, od izlaska do zalaska sunca. -

io Priređivač i prevodilac ove knjige u svom rukopisnom materijalu (na albanskomjeziku), koji nosi radni naslov »Albanske narodne umotvorine Kosova«, posjeduje jedansličan primjer iz kanona koji se odnosi na izvjesnog Palj Vatu, a koji je još 1966.godine zabilježio od svog oca Ibrahima. Inače, otac je priređivača i prevodioca oveknjige često pratio na terenska istraživanja. On je poznavao mnoge ljude, a i oninjega, te mu je omogućavao da lako dolazi do dobrih kazivača.Evo tog primjera:

PALJ VATA I ZAŠTITA

Palj Vata je držao svoje koze sa čobanima na planini. Neki čovjek izašao je u zasjeduda ubije svog krvnika. Gađao ga je, ali prvi metak ga nije pogodio. Krvnik mu jepobjegao. Bježeći, ušao je među koze Palj Vate. Viknuo je:- O, čobani! - ali, čobani su bili daleko od koza i nisu ga čuli.On je tada progovorio i rekao:- O, jarce Palj Vate! Pod tvojom sam zaštitom!Onaj tko ga je gonio, nije mu gledao zaštitu, već ga je ubio među kozama.Čobani su uvečer otišli kući i rekli Palj Vati:- Neki čovjek, dok je netko gađao u njega, ušao je među tvoje koze i viknuo: »O,čobani!« Ali, čobani nisu bili tu. On je tada rekao: »O, jarce Palj Vate! Pod tvojomsam zaštitom!« Onaj što ga je gonio, nije mu gledao zaštitu, već ga je ubio međutvojim kozama.Jednog dana, Palj Vata je izašao i ubio onoga tko nije gledao zaštitu njegovog jarca.Poslije toga Palj Vata je proturio glas:»Hajde, hajde, more Palj Vata, *učinili su mi ga gostom,a gost mi nije bio!«

176

DODATAK

Taj određeni put za Šoš i Mertur uživa besu i u rukama je Nikaja iŠalje: ako ubije Šoš, ubio je gosta Šalji; ako ubije Mertur, ubio je gostaNikaju. - Tko podvaljuje na tom putu, dat će zakletvu sa 12 ljudi prvoi 12 ljudi kasnije. - (Dukađin je imao običaj da ne šalje na zakletvu sveporotnike, već polovicu: uzmimo da su 24 porotnika, 12 idu i dodirujuSveto pismo, a 12 drugih sjede prekriženih ruku i slušaju.) - Umnogim krajevima naših brda, osim ako vlasnik stvari oprosti nekome,inače, koliko god je porotnika, otići će da dodiruju Sveto pismo iizgovaraju riječi zakletve nad Svetim pismom.2) Stoku i čobane nitko ne smije ubiti; oni su pod besom i zaštitom.Tko ih ubije, platit će 20 ćesa, ili će biti ubijen, pa ide krv za krv.3) Ako se pitanje bese zamrsi i ako pod besom i zaštitom jedan ubije,a drugi ne, barjak iz kojeg je ubijeni ima da da zakletvu sa 24 ljudi,govoreći: »Ubio si mi ga pod besom«.4) Cijeli put Curaja do Kroni i Ftoft je pod besom.5) Kosac i žetelac na planini i zimskom pašnjaku su pod besom. -Drvosječa i drvonoša su pod stalnom besom. - Lovac je pod besom odIjetnjeg do zimskog Svetog Nikole. - Zalijevač noću je pod besom.6) Uporište i kuća s ognjištem i naćvama u njoj nisu pod besom. -Pojate131 su pod besom.7) Ako netko iziđe iz uporišta ili kuće da ide do pojate, koja je podbesom, reći će: »Pazi, more, jer idemo kod stoke ili u pojatu, koja jepo besom«.8) Za žene u Skadru i u Dakovici, koje same žele bježati ili činiti zlopo svojoj volji, sretan im put; tko ih dirne na silu, dirnuo je u besu;tko ih sramoti ili prisili, dira u besu. - Kuća Duljike nema bese; kućaNdue Ljike pod besom je stoke i čobana.9) Tko dirne stoku Nikaja ili Šalje, platit će 590 groša ili jednumartinku koja košta 500 groša, platit će i dvije za jednu i 500 grošapokradenom vlasniku;10) Sok će primiti 500 groša za kožu ovna i 20 groša za seoske krave.11) Onaj Šaljanin i onaj Nikaj koji ide ubiti nekoga u kući, što uradeprsti ruku ili puščana cijev, imaju pravo uraditi; dakle, dlijeto, drvo ilibilo koje željezo su zabranjeni. Ako netko dirne u tu besu, ako budeubijen ili ranjen, platit će 20 ćesa i sve dok ne plati 20 ćesa, čuvat ćese. Ako bude ubijen otići će glava za glavu.12) Onaj tko izbjegava ovu besu, spašavajući ga ili pružajući muutočište, dat će zakletvu sa 24 ljudi s »ne znam«, kako mu odrede drugi

131 Pojata — štala za stoku.

177

DODATAK"

barjaktari; ako ne bude mogao dati tu zakletvu, platit će 20 ćesa, kaoonaj tko je ubio.13) Zajmodavac (onaj tko nekoga uvaljuje u dug) otići će kod zakonitogglavara; ako mu se ne opravda, otići će kod barjaktara; ako se neopravda barjaktaru, nema bese; može se opljačkati i ubiti dok neprihvati pravi put barjaktara.14) Put Šalje i Nikaja za Šoš i Mertur pod zaštitom je Šalje i Nikaja i,ako se opljačka, ima da se plati 20 ćesa.15) Konaci Nikaja i Šalje, gdje se ne pali svijeća Svetom Njoni, SvetomNikoli i Svetom Mbastjanu, pod besom su.16) U Skadru i Dakovici tužbe su ukinute.

Besa stoke i čobana između Nikaja i Curaja

(NA DAN SVETOG IVANA 1895.)

1) Onaj tko ubije čobanina, spaljuje se, a zemlja mu 3 godine ostajeledina.2) Drugovi neće biti spaljeni, ali će dati 5 ćesa; 1000 groša vlasnik krvii 3 ćese jamci.3) Ubojicu ne može nitko sahraniti prije 3 godine, osim ako to hoćevlasnik krvi; ali kad ga bude sahranio, vlasniku krvi dat će se 5 ćesaili u novcu ili sve u stoci, kako im bude odgovaralo.4) Ubojica nema nikada besu stoke i čobana, dok se ne osveti krv iliumiri krv.5) Drvosječa i žetelac su pod besom od uoči Svetoga Ndoua do uočiGospe Alšiće.6) Kosac je pod besom.7) Lovac je pod besom od uoči Svetog Ndoua do uoči Gospe Alšiće.8) Put Ndermaje, Livad t Mad do Šalje, Koder Pljak do Šalje, podbesom je stoke i čobana.9) Tko ukrade sitnu stoku, platit će 250 groša i dvije za jednu; tkoukrade kravu ili vola, platit će 500 groša i dvije za jednu.10) Tko otkriva sijena, platit će 500 groša.11) Dužnik, ako se ne odazove, tuži se kod zakonitog glavara; ako sene odazove, bez bese je i može se opljačkati i ubiti dok ne dođe napravi put.

•*

Jamci: tri barjaka

178

DODATAK

Besa Nikaja i Mertura 10. V1II1892. godine

1) Od 14. VIII do prvog dana poslije praznika Gospe Mertura;2) Od 26. na Svetom Ndreu do prvog dana poslije praznika SvetogMbastjana imaju besu između sebe:Jamci stoke i čobana koji su Nikaj i Mertur i barjaktar Krasnica i Gasa.

VIII

KRV

Lekaje krvi ostavio jednake: od lošeg izlazi dobar, a od dobrog loš. (Vidi:Knj. X, gl. XXII, cl. CXXIV, § 891).Derđ Kastrioti Skenderbeg poslao je jednog dana Leki Dukađinijuporuku uz dobro zdravlje, pozivajući ga na zemaljsku skupštinu, nakojoj bi se odmjeravala neka pitanja krvi. - Leka se odazvao pozivuKastriota i došao je gdje ga je ovaj pozvao. - (Treba znati da su se,prema predanju našeg naroda, sve zemaljske skupštine održavale ugradu Lješu, gdje su, osim Kastriota i Leke Dukađinija, sudjelovali svialbanski glavari.) - Dakle, sastali su se na skupštini na kojoj supresuđivali i donosili odluke i mnoge poslove završili i sredili. - Sasvim Lekinim presuđivanjima i donesenim odlukama Kastriot sesložio, osim presude krvi.Lekine riječi: »Dušu za dušu, jer izgled daje Bog«, »Loš izlazi oddobrog, a od lošeg dobar«, ne praveći razlike među ljudima, većmjereći ih jednako, nisu mogle uvjeriti Kastriota: »Griješiš, Leko, jerkrv dobrog ne treba pretvoriti u buđ, već se treba razlikovati od krvilošeg«. - »Derđ - odgovorio mu je Leka - od lošeg izlazi dobar, a oddobrog loš!« Kastriot se nikako nije uvjerio sve dok mu Leka,ožalošćen, nije pred svima skresao: »Derđ, idi pitaj svoju majku, a onaće ti reći kakvog si oca ti imao, jer si ti od njega potekao! - Ali, prijenego što je upitaš, natjeraj je da se zakune Evanđeljem Sv. Marka daće govoriti istinu.«Tu se skupština razišla i ovo presuđivanje je ostalo neriješeno dok seKastriot ne uvjeri kakvog je izgleda bio njegov otac.Čim je otišao kući, Derđ je upitao svoju majku: »Majko, hoću da mipravo kažeš, je li na izgled bio lijep ili ružan moj otac? Da nisi imalaodnose s nekim prije nego što sam se ja rodio?«»Sine, ja odnose ni s kim nisam imala otkad sam se rodila; ali, tvoj otac

179

DODATAK

je bio ružan na izgled i od njega ružnog ti si izašao lijep.«Derđ nije povjerovao majčinim riječima, nego ju je primorao da sezakune Evanđeljem Sv. Marka da potvrdi svoje riječi, kako ga jesavjetovao Leka.Majka s rukom na Evanđelju Sv. Marka zaklela mu se na ovaj način:»Tako mi ovog Evanđelja Sv. Marka, tvoj otac je bio ružan na izgledi od njega ružnog potekao si ti lijep i odnose nisam imala ni s kimdrugim do dana današnjega«.Majčina zakletva uvjerila je Kastriota i prilikom drugog skupljanja nazemaljsku skupštinu, Kastriot se pred Lekom i ostalim ljudima složios Lekinim riječima i presuđivanjem, govoreći: »Neka ostane kako jeLeka rekao!« ,, .. ,Krv upija krv

(Vidi: Knj. X, gL.XXII, cl. CXXIV.)To su riječi Derđa Kastriota koje je jednom prilikom rekao LekiDukađiniju na zemaljskoj skupštini. Leka Dukađini nije se htio složitis takvim presuđivanjem. Kako bi uvjerio Leku da »Krv upija krv«,Kastrioti je naložio da se zamijene dva novorođena djeteta iz dvije kućei dva plemena; jedno iz dobre i bogate, a drugo iz nesoja i siromašnekuće. Vlastelinske dijete dali su majci od nesoja, a ono od nesojavlastelinskoj majci i ostavili su ih tako dok nisu dospjeli do godinarazuma.Pošto su djeca ojačala, počela su izlaziti po trgovima da se igraju sadrugom djecom. Dijete siromaha, koje je raslo u kući bogataša, valjalose po blatu i prašini i uvijek je bilo potpuno prljavo pored promjenaodijela i pranja kojima su ga okruživali ukućani; a dijete bogataša kojeje odraslo u kući siromaha, bilo je čisto i uredno i kad se igralo, uzimaloje štap i jahalo je na njega i trčalo je s njim. Kastrioti i Leka'stajali supromatrajući ponašanje dvoje djece. »E, Leko - reče mu Kastrioti -jesi li sada uvjeren da krv upija krv?« Leka je dobro vidio što sedogađa, ali nije na to obraćao pažnju i slučaj djece je shvatio kao igru.»Leko - reče mu Kastrioti - ustani i pođi za mnom, jer hoću da tenegdje odvedem.«. - I sa dva djeteta pod rukom prešli su ogradu i ušliu groblje. - Kastrioti je naložio da se otvore grobovi predaka obadjeteta, odakle je uzeo dvije kosti. Onda se Kastrioti podigao i probušioprste oba djeteta dok im nije izvukao nekoliko kapi krvi. Uzeo je kostpredaka siromahovog djeteta i približio je okrvavljenom prstu bogataše-vog djeteta, ali kost nije upijala krv; isto tako, uzeo je kost predakabogataševog djeteta i približio je okrvavljenom prstu siromahovogdjeteta, ali ni ova kost nije povukla ni upijala krv.

180

DODATAK

»Što kažeš sadđ, Leko?« - upita ga Kastrioti. - »Jesi li uvjeren da krvupija krv?« Leka, kao Leka, nije zamarao svoj mozak iz jedinograzloga da stvar ubojstva i krvne osvete ne ide suviše široko, tako daje pokvario odnose sa Kastriotijem i ostalo je u okviru vladavine DerđaKastriotija da se za krvnu osvetu goni bratstvo i pleme i potomstvo:»Goniti pleme za krvnu osvetu«, »Pucati iz puške za pleme«. - A uokviru vladavine Leke Dukađinija ostalo je: »Krv ostaje ubojici« i»Rođak da se ne čuva krvnika poslije 24 sata«.

(Vidi: Knj. X, gl. XXII, cl. CXXX.)

»TRUDNA ŽENA JE KAO SKORUP MLIJEKA«.

Dvije osobe su se prepirale i, kad su se zagrijale u svađi, potegle su ioružja.Neka trudna žena našla se tu u toj vreloj krvi koja je - po mjesnomobičaju - brzo posredovala. Te dvije pobješnjele i zasljepljene osobenisu prihvatile posredništvo žene; opalile su iz pušaka, pucale su jednana drugu, ali se nijedna strana nije oštetila. Okrenule su leđa jednadrugoj i otišle su; i žena je otišla svojoj kući.Nije dugo potrajalo i žena rodi mrtvo dijete. Žena je ispričalaukućanima zašto joj je propalo dijete, to jest samo zbog pucnjave izpušaka one dvojice, koji su se gađali. Potom ustanu ukućani žene itraže opravdanje one dvojice. I pošto im se nisu htjeli pravdati, stvarje došla pred starce.Starci su raspravljali, ali nikako nisu mogli presuditi i nisu znaliokončati stvar. Jedan od staraca, među najvještijim u raspravama ipresuđivanjima, rekao je ostalim starcima da pođu za njim. Starci suse odazvali njegovom pozivu. Ovaj ih je vodio u ostavu za mlijeko, kojeje bilo rastočeno po posudama, sa zgusnutim i nigdje napuklimskorupom. Pošto su starci vidjeli neispucan i gladak skorup poposudama, starac je zatvorio ostavu, malo se udaljio od nje i opalio dvaputa iz pištolja.Potrčali su kod ostave, otvorili su je i našli su skorup od mlijeka savispucan po posudama. Tada je progovorio starac koji je vodio ostalestarce kod ostave: »Trudna žena je kao skorup mlijeka. Silina pucnjaiz pušaka je potresla ženu kao mlijeko u ostavi, užasnula ju je i od togužasa umrlo je dijete u majčinoj utrobi. Uzročnici smrti djeteta bila suona dvojica«.

181

DODATAK

Svi drugi starci složili su se s takvim objašnjenjem, okrivljujući zaubojstvo onu dvojicu, koji su se gađali dok je žena nastojala prekinutivatru.

Tko se ubije, ostaje neosvećen

»Ako žena ubije muža, njeni roditelji padaju u krvnu osvetu. - Događalose da je roditelj ubio kćer koja je počinila tu groznu stvar«. (Vidi: Knj. X,gl. XXII, cl. CXXXIII.)Prenda Ljazer Ndue Ndrece iz Duša Puke, udana za Marka LekNdrecu u Doču - Gomsiću 1919. godine, ubila je muža.Podigli su se rođaci muža i htjeli su ubiti Prendu; ali, drugovi iz selaubijenog uzeli su Prendu pod zaštitu i zdravu i čitavu predali su jenjenom bratu. Ovaj, čim je shvatio u čemu je stvar, ubio je sestru zbogučinjene grozote, tobože da bi povratio čast prijatelju. Grozota nadgrozotom!»Oni koji se obljubljuju, ako budu ubijeni prilikom obljube, ostajuneosvećeni.« (Vidi: Knj. X, gl. XXII, cl. CXXXIX, § 920.)Nikola Sutin Nikole Ndrece Jakaj u Gomsiću ubio je Prenda NdocinogFroka Dođe iz Gomsića i Prendu Marka Ndrece iz Kašnjeta, rođakovuženu, zato što ih je našao zajedno u obljubi.Oba ubijena ostala su neosvećena.

IX

KANON PRESUĐIVANJA

Glavari plemena

(Vidi: Knj. XI, cl. CLI.)Godine 1907. barjak Kriezeza oglobio je glavare i barjaktara zbog nekihnepravednih i pristranih presuđivanja. Pošto je puk barjaka otkriokriva presuđivanja, sastali su se od svake kuće po jedan muškarac,prema običaju, i uzeli su im globu sto ovnova i jednog vola.Starci, koji pristrano presuđuju potkupljeni stvarima ispod ruke, akose otkriju od drugih staraca, osim crnog obraza, rijetko ih tko kasnijeuzima za starce i globe se prema težini presuđene stvari.

182

DODATAK

Spaljivanje, strijeljanje, razaranje

(Vidi: Knj. XI, cl. CLVII, § 1194.)U XI mjesecu 1913. godine dvanaest ljudi iz dvanaest barjaka (5 izMirdite, 4 iz Leške Malesije i 3 iz Tkele) strijeljali su Dina Prenga Dinaiz Kimze, iz barjaka Spača, zato što je ubio svoje rođake da bi postaovlasnik njihove imovine i stoke. Ovo strijeljanje se dogodilo u KuljmuKrešte, koji se nalazi iznad Kalmeta.Don Marka Dok Per Ndoj, iz Ršeje (Tkela) ubio je tri svoja rođaka(Pjetra Prenga Kolj Bibe i njegova dva brata) zato što su mu ovi ubilirođaka da bi mu oduzeli imovinu i otišli su neosvećeni sa »Blago tvomprstu!« To se dogodilo 1900. godine.

X

OSLOBAĐANJA

Smrt

(Vidi: Knj. XII, gl. XXIV, § 1261.)Oko 1903. godine, Dilja, sestra Pjeter Ljuk Ndrece iz Gomsića,plemena Spača u Mirditi, udana u Dušu u kući Prend Lješ Dina, došlaje u goste kod svojih roditelja u Gomsiću. Poslije nekoliko dana Diljase razboljela i umrla. Čim je umrla, podigao se Pjeter Ljuka, bratDiljin, s nekoliko lakomislenih drugova, stavio je na nosila mrtvusestru i odnio je u muževljevu kuću u Dušu.Čim je selo to saznalo, skupilo se na skupštinu i poslije dobroodmjerenog presuđivanja zbog nečovještva koje je Pjeter učinio,oglobilo ga je uzimajući mu jednu kravu, koju je na trgu skupštinepodijelilo na pedeset dijelova za pedeset kuća Gomsića.

XI

DODATAK IZ 1894. GODINE

1) Tko uzme nevjenčanu ženu, ili otme ženu ili djevojku, platit će crkvi1000 groša, glavarima 500 groša i 10 ovnova.

183

DODATAK

2) Tko se ogrebe prilikom naricanja ili plača za mrtvima, platit će crkvi1000 groša, glavarima 1000 groša i 10 ovnova.3) Tko ne dozvoli glavarima i globarima da izvršavaju zakon barjaka,platit će 500 groša i 5 ovnova.4) Tko ubije na besi ili poslije umira krvi, platit će 6 ćesa i 10 ovnovaglobe.5) Tko puca iz puške u kući gdje je svadba, bio gost ili vlasnik kuće,platit će 500 groša i 5 ovnova; također, platit će i onaj tko psovkamavrijeđa nekoga za stolom kako za ručkom, tako i na svadbi.Tko god bude radio suprotno ovim kanonima, bio glavar, globar ili izpuka, platit će 3000 groša.Ispred svakog imena udaren je po jedan pečat na turskom.Brahim Bej Serdžerđa - Kasem Bej Buljukbaš - Dod Prenči, barjaktar- Zenel Šabani - Dok Doda - Keć Prelja - Zef Deka - Prelj Toma -Deljoš Nika - Vuksa' Leka - Brahim Vuksani.

XII

POSEBNI KANONI

(Napisano u selu Kastratu 2.XI1891. godine)1) Od Kroni i Ri, koji pripada čitavom Kastratu do Šej t Gurit; odgroba Doljaj do Breg t Gures, na međi s Deljoš Ljućom; od krša GropMol do bregova - od Dek Petrovića do Ćuk t Gures, tko se sporječkas kim i poteže oružje, platit će 3000 groša globe i 24 ovna.2) Tko ne dopusti nekoj ženi da zahvati vode po izvorima i zdencima,govoreći joj da nema dijela, platit će 250 groša globe i 3 ovna.3) Tko opsuje nekoga po spomenutim mjestima ili opsuje nekomemajku ili oca, platit će 250 groša globe i 3 ovna, ako je navršio 15godina.4) Ako netko ode činiti štetu po vodenicama, ako je navršio 12 godina,platit će 250 groša vlasniku vodenice i 600rgroša i 3 ovna glavarima.5) Tko skida stare međe i umjesto njih stavlja nove, platit će 3000 grošai 6 ovnova.

184

DODATAK

6) Nitko ne smije otjerati stoku iz ranije zauzetih plandišta; tko toučini, platit će 250 groša i 3 ovna.7) Pitanje vodenica ostaje nepromijenjeno kao i uvijek i ne možeizazvati svađu ni Vukpaljaj, ni Donaj; a onaj tko uzme više od 5 okaujma na sto platit će 500 groša i 6 ovnova.8) Onaj tko posiječe neku gredu gdje planduje stoka ili posiječe granje,platit će 500 groša i 6 ovnova.9) Drugi izvori i zdenci ostavljaju se po starom kanonu, tj. tko porušineki izvor ili zdenac ili ne dopušta nekome da zahvati vode, platit će500 groša.10) Vodenice rade po redu; tko samelje onome tko je došao poslijedrugog i ruši red, ili zbog nečije volje ili potkupljen stvarima ispodruke, platit će 150 groša i 3 ovna.11) Onaj tko primi stranca u bačiji (na planini), platit će 500 groša i 6ovnova.

KANONI DONIJETI 1. XI1892. GODINE U KASTRATU I BAJZI

Skupština održana pod predsjedništvom GG. Brahima Bega Serdžede,Kasema Bega Buljukbaše i dvadeset i četiri glavara (starca) Kastrata,na kojoj su donijeti ovi kanoni:1) Tko ubije nekoga iz Kastrata ili bilo koga iz drugih brda, platit će3000 groša i 24 ovna.2) Za ranu se plaća 1500 groša i 12 ovnova.3) Tko globi nekoga bez jednoglasne i javne odluke, platit će 1000groša i deset ovnova.4) Tko se sporječka ili opsuje koga ili mu poteže oružje po ovimmjestima: kod Bregu i Špeles, u Viri, kod Kroni i Ri, platit će 1000groša i deset ovnova.5) Tko polomi plot drugome da bi napravio prolaz, vlasniku plota platitće 150 groša (tri ovna).6) Tko ubije nekoga na velikom putu, platit će 3000 groša i 24 ovna.7) Tko pokrade nekoga u kući ili toru, platit će 500 groša i 5 ovnova.8) Tko sramoti ženu ili djevojku, ako viknu, platit će 3000 groša i 10ovnova.9) Tko neće da uzme starce i rastane se s: »Niste mi potrebni«, platitće 500 groša i 5 ovnova.10) Tko pusti stoku na tuđe, platit će 250 groša i 3 ovna.11) Onaj tko ne bude pristao da ogradi svoj dio popola s međašem,platit će 250 groša i 3 ovna.

185

DODATAK

12) Onaj tko ne odgovori obavezi u određenom roku, platit će 23 groša.13) Tko u svom selu ukrade vola, kravu ili konja, platit će 500 groša i5 ovnova.14) Onaj tko se ne odazove pozivu sela da izađe na skupštinu ili na bilokoju potrebu sela, platit će 250 groša.15) Onaj tko zauzme prolaz koji je uvek postojao, platit će 150 groša.16) Glavari će se sastati na skupštini jednom godišnje - tjedan danaposlije Svetog Ivana; tko prekrši ovu odluku, platit će 500 groša.17) Starci zaloga neće uzimati za obuću (za presuđivanja) više od 10groša, a puk 5 groša za obavljeno presuđivanje.18) Tko ubije nekoga poslije umira krvi po naređenju vlasti, platit će12 ćesa, prognat će se iz sela i opustošit će se.19) Pas koji uđe u vinograd zajedno s kukom na vratu ne može se ubiti;pas koji uđe u vinograd ili na njivu bez kuke ubija se.20) Tko povede sa sobom psa čuvara u crkvu ili kod Špele, platit će50 groša. - Tko dovede svinje i stoku kod Špele, platit će 50 groša.Tko pere rublje kod Špele, platit će 50 groša.(Napomena: Špela je mjesto gdje Bajza i okolina uzima vodu.)21) Onaj tko ostavlja u obavezi jamce duga, platit će 225 grošaposuđivaču i 150 groša glavarima i pet ovnova.

ODLUKE DONIJETE 30. IV1905. GODINE OD STRANE MOMAKA ŠALJE

Postoci, koji se uzimaju kao dobit, platit će se od danas po jedankošić132 žita do Pepeljave srijede; ako ne plati do tog dana, da mu otmuili uzmu 30 oka žita za stotinu. Postoci će se uzeti ili 100 groša ili 100oka žita, ako ih vlasnik traži; a ako kaže da će uzeti košić, neka uzme100 groša, ako ih je spremio; ili da da 100 oka žita.Šaljanin nikada neće dati nikome žita, osim ako ga daje za smrtni slučajili ako želi pokloniti do 20 oka.Šaljanin nikada neće iznositi rakiju pri smrtnom slučaju, osim u 7tjedana velikog uskršnjeg posta.Šaljanin nikada neće pokloniti više od 100 groša ni unutra ni vani.Kuma neće pokloniti crveni džamadan133; kum neće ići kumu s više odpet osoba i izvan te kuće neće šetati.Tko započne prvu pušku na crkvenom trgu i unutar njenog područja,spaljuje mu se kuća i platit će 20 ćesa za besu stoke i čobana i za besumomaka Šalje.

mera za žito od 25 oka, odnosno 32 kg.vrsta prsluka (osobito kod Albanaca).

186

DODATAK

Tko spletkari u bogosluženju fratra i kaže fratar sa krizom da ga jedotični dirao, spaljuje mu se kuća i platit će 2 vola plemenu.Tko dirne crkvenu imovinu, platit će 2 vola plemenu.Tko dirne crkvenog slugu, platit će 2 vola plemenu.Kavu i šećer, koje netko uzima za smrtni slučaj kod fratra, ako ih nevrati poslije četiri tjedna, i ako se fratar žali, platit će jednog volaplemenu.Tko Šaljaninu otme ovcu, kozu i kravu i tko učini nešto drugu, čimebi ga osramotio, spalit će mu se sijeno, njive će mu se opustošiti, košće mu se porušiti. Momcima će dati jednog vola globe, a vlastima dvavola.Ove kanone, koje su donijeli momci Šalje zajedno s barjaktarom,nemaju roka, kao zakon vatre i drugi zakoni. Tko prekrši ovaj kanon,dat će plemenu jednog vola i 300 groša i jednog ovna vlastima, ili sespaljuje.

Momci Šalje

Šalja, 30. IV1905. godine

ŠAL JA, 12. V1907. GODINE

Barjaktar Šalje sa glavarima i momcima šalje pozdrave uz dobrozdravlje glavarima i momcima Thetha i izvještava vas da je plemeDonje Šalje donijelo ove kanone, te obavještavamo i pitamo i vas hoćeteli se pridržavati ovih kanona. Mi smo donijeli kanon i zakleli smo seda se njega pridržavamo i da ga ne kršimo. Kanon je ovaj:Pecnikaj je donio kanon da tko ubije čovjeka, nasljednik (mirazdžija)poslije ubojice otkrit će i zločince (katile) i do trećeg dana ima besu ijamce; otići će sa glavarom te mahale i kuća ubijenog dat će mu besutjedan dana a bratstvo ubojice treba da prijavi dva zločinca (kalila); akose kuća ubijenog protivi, onda će se ostaviti da ona odredi jednog, adrugog određuje bratstvo.Tko ubije nekoga pri ovoj zakletvi i pri ovom kanonu, imaju besu ijamca do trećeg dana. Onaj tko ubije, ubija na svoju ruku i na svojojbesi i pod zaštitom Pecnikaja; dugovat će im krv i za tu krv nikada seneće moći iskupiti, a ako ga ubiju, ubijaju ga po naređenju čitavogbarjaka Šalje.Čim je Pecnikaj donio ovaj kanon, njemu su se pridružili i Ljotaj, Abatii Bobi.Za svog predstavnika, da prisustvuje zakletvi Thetha, čitava Šalja jeodredila Tahira Deliju, koji je bio na skupštini na ovom skupu.

187

DODATAK

Tko ubije čovjeka u Šalji - osim ubojici - kuća drugom neće se spaliti.Ako spali drugom kuću, četiri puške globe duguje momcima Šalje, akuću koliko vrijedi (prema procjeni), a štetu koja nastane - dvije zajednu vlasniku.Bratstvo ubojice - čim uđe u svoje kuće - ako netko ode da im obijekuću ili da im spali ili ubije muškarce, platit će vlasniku i momcima20 ćesa, a krv krvlju.Mazge su pod vlašću momaka i tko god ih uzme, uzima ih nagospodarenje.Te riječi, koje su unijete u ovo pismo, pod besom su barjaktara,momaka Šalje i vlasti.Od Preke Ndou Masa do Ndue Uljen Boba, tko čupa neotkrivenosijeno drugome, duguje jednog vola plemenskim momcima i jednogovna vlastima.

«DLUKE DONIJETE U KAŠNJETU (MIRDITA) 17. VIII1904. GODINE

Mi, barjak Dibra, skupili smo se na skupštinu u Kašnjetu zbog nekihposlova i vidjeli smo da su umjesni kao Bog i kanon Mirdite.1) Tko ubije po plemenu, za petnaest godina protjeruje se iz barjaka,a imovina mu ostaje neobrađena, kuća mu se spaljuje i globi se sa 100ovnova i jednim volom.2) Tko ga pusti u kuću, postaje krivac kao onaj tko ubije po plemenu.3) Ono pleme koje ne tjera krivca postaje krivac prema čitavombarjaku.Frok Deda, barjaktar - Frok Dod Paljuca, glavar - Frok Čupi - MarkaPer Ljaska - Ljazer Marku - Prenč Doda - Per Dok Doda - DonPrenga Dođe - Marka Deda - Ndue Marka Prenga - Ndue KoljMcuku - Zef Prenga - Ndue Zef Ndreca - Zef Doda - Nikol DokBrunga - Zef Derđi - Preng Ndoc Di' Ndreca - Din Ndue Marka -Ndue Jaku - Di' Pjetri - Ndrec Đoni - Frok Ndreka - Nikol Dok PerDeda - Les Ded Marku - Frok Dok Ndoj - Pjeter Froku - Dod PrengDji' Nikol Marku.Za svaku stvar koja se bude dogodila barjaku, ti ljudi predvodit će čitavbarjak.Svejedok:Dom Ndue Meljguzi - Pepaj, župnik Kašnjeta

DODATAK

NEKI KANONI ODOBRENI OD PREFEKTURE SKADRA

Cijena djevojke pri udaji ne mijenja se; kako je bilo određeno prijesedam godina, tako i sada ima istu snagu; dakle, cijena djevojke priudaji je šesto groša, i tim iznosom je obuhvaćeno sve. Tko prekrši tunaredbu, platit će globu od 1000 groša.Djevojke će vjeriti očevi: ako nema oca, vjerit će je brat, a ako nemani brata bliži rođak. Žene se neće miješati u vjeridbe.Svaka vjeridba objavit će se javno, a ne tajno, i to sa proscimasvjedocima. Čim se objavi vjeridba i puca iz puške ispred kućevjerenice, oni koji imaju pravo vjeriti, pojavit će se pred župnikomkako bi on zapisao imena vjerenika, prosilaca i svjedoka sa svimokolnostima. Tko se ne bude pridržavao te odluke, platit će 1000 grošaglobe.Tko ne posluša da se vjenča kad svećenik za to dođe, platit će 1000groša globe.Tko postane sukrivac u otmici neke vjenčane žene, platit će 8 ćesaglobe.Onaj tko da ženu onome tko se rastao od svoje vjenčane žene platit će1000 groša globe.Tko se usudi otjerati svoju vjenčanu ženu da bi uzeo drugu nevjenčanu,platit će 1000 groša globe.Tko proda ili kćer ili sestru ili neku ženu svoje krvi i svojtu, kao i onajtko kupuje, platit će 1000 groša globe.Oslanjajući se na drevne običaje, koji se i danas poštuju međukršćanima u Skadarskoj Malesiji, a to su oni koji se odnose na vjeridbe,brakove, kao i na suučesnike u otmici tuđih žena i druge zavade,donijeto je nekoliko kanona kako bi se zaustavila ta zla, uz suglasnostNjegove Svjetlosti skadarskog nadbiskupa, prečasnog Ljuiđa Ćurčije,kao i glavara brda, koji su, poslije odmjeravanja od strane Državnogsavjeta, odobreni te je naloženo da se primijene.Državna vlast, dakle, ovom bujruldijom134 nalaže da se deset navedenihtočaka poštuju i primijene bez izuzetka i bez protivljenja.

Izdano od strane Državne vlasti u Skadru.Skadar - Albanija - 9. V 1864. godine.

L. S. Maršal, civilni i vojni upraviteljskadarske Prefekture

Ismail Paša

188

bujruldija f. (tur.) - naredba, zapovjedno pismo paše, valije.

189

DODATAK

KANONI DONIJETI OD STRANE BARJAKA KURBINA 5,6. i 7. VIII1906. GODINE

1) Tko postane zaptija,135 spaljuje mu se kuća i odvaja se pri smrtnomslučaju i jelu.2) Onaj tko se ide žaliti turskoj vlasti protiv kršćanina, platit će 1000groša globe.3) Onaj tko potkrade drugog ili obije kuću, ako ne prizna, dobit će 12porotnika; ali, ako ispadne kradljivac, platit će 1000 groša globe ivlasniku stvari dvije za jednu.4) Ako ukrade vola, ako ne prizna, dobit će 6 porotnika; ako se otkrijei izađe kradljivac, platit će 500 groša globe i vlasniku stvari dvije zajednu. Ta presuda vrijedi i za konja i za mazgu. Za ukradenu kravu,ako ne prizna, dobit će 3 porotnika; ako ispadne kradljivac, platit ćedvije za jednu vlasniku i 250 groša globe; isto tako i za magarca. - Akose ukrade jarac predvodnik ili ovan (ugič), vlasniku stoke platit će sedva za jedan i tri ovna globe; ako poriče, treba da položi zakletvu sasvinLukućanima. - Za svaku sitnu stoku plaća dvije za jednu vlasnikustoke i dva ovna globe; ako poriče, daje zakletvu s ukućanima.5) Za spaljivanje kuće platit će se 2500 groša globe; za kolibu za stoku,plast sijena i ograde platit će se 1500 groša globe i vlasniku dvije zajednu.6) Onaj tko ne iziđe na skupštinu poslije poziva seoskog starca, platitće jednog ovna globe.7) Ako se starci obavijeste da dođu na skupštinu, onaj starac koji nedođe, platit će 5 ovnova globe. Ako bude imao opravdanje, odmjeritće ga drugi starci.8) Rad porote za sve će se odvijati u Kurbinu - osim za krvnu osvetu.Porota će dati zakletvu: »Ne znam da li ti je uzeto« (to jest s»neznanjem«).9) Kazivanje soka je s rukom na zakletvi, kao i prije.10) Ako se netko sa predumišljajem zavadi s bilo kim i s tim ne upoznaseoskog starca, platit će 500 groša globe. Ako upozna starca, a ovajzatraži zalog od onoga tko se drugu popeo na vrat a ne odaziva se damu položi zalog, platit će 500 groša globe. - Ako ih ne može sampomiriti njihov starac, dat će im mjesec dana roka i upoznat će drugestarce i ovi će ih pomiriti po kanonu mjesta.11) Onaj tko daje kruh i pusti u kuću zaptiju koji je u službi sultana,bio kršćanin ili musliman, platit će 1500 groša globe.

zaptija f. (ar.) - redar, policajac; policija; turski žandarm.

190

DODATAK

12) Onaj tko prekrši danu i uglavljenu besu sa starcima i pukomKurbina, starci i puk obavezni su ga spaliti i protjerati iz barjaka.Zapisano u Deljbiništu Kurbina kod izvora pod dudom blizu palačeNadbiskupije, 5,6 i 7. VIII 1906. godine.Din Pjeter Mark Pervizi, iz Skuraja Kurbina, prvi starac među 45staraca Kroje u ime staraca i puka.Bili su prisutni na ovoj skupštini i zapisali spomenute kanone:

Prečasni Nikol Kačori, svjedočim;Otac Štjefen K. Đečovi, franjevac, svjedočim

191

IZVORI I LITERATURA

Ajeti, Idriz: Shtjefen Gjec,ovi, »Jeta e re«, Nr. 2-3, Prishtine, 1951.Ashta, dr Kole: At Shtjefen Gjegovi, »Bota e re«, Nr. 4, Tirane, 1945.Barjaktarević, dr Mirko: Rugova, Naselja i poreklo stanovništva, knj.36, Beograd, 1960.Barjaktarević, dr Mirko: Prilog proučavanju tobelija (zavetovanihdevojaka), Zbornik Filozofskog fakulteta, knj. I, Beograd, 1948.Bogišić, Valtazar: Bogišićev arhiv XVI, 19 - Zakon Leke Dukađina;(Bogišićeva Biblioteka, Cavtat)Bogišić, Valtazar: O značaju pravnih običaja, Pravni članci i rasprave,knj. I, Beograd, 1927.Bogosavljević, D. Aleksa: O Arnautima, Niš, 1897.Čabej, Ekrem: Život i običaji Arbanasa, Porodica i društveni život,Knjiga o Balkanu, I, Beograd, 1936.Cabej, Eqrem: Studime rreth etimologjise se gjuhes shqipe, III,Buletin i Universitetit shteteror te Tiranes, Seria Shkencat shoqerore,Nr. 2, Tirane, 1961.Čulinović, dr Ferdo: Narodno pravo, Zbornik pravnih misli iz našihnarodnih umotvorina, Beograd, 1938.Degrand, A.: Souvenirs de la Haute-Albanie, Pariš, 1901.Gjegov, K. Shtjefen: Kanoni i Leke Dukagjinit (veper postume), meparathane t' A. Gjergj Fishtes e biografi t' A. Pashk Bardhit, Shkoder,1933.Gje^ov, cost. Stefano: Codice di Lek Dukagjini ossia dirito consuetudi-nario delle Montagne d'Albania, (Tradotto dal Paolo Dodaj a cura diGiorgio Fishta e Giuseppe Schiro), Reale Accademia d' Italia, Centrostudi per l' Albania, Roma, 1941.Durđev, Branislav: Iz istorije Crne Gore, brdskih i malisorskihplemena, Radovi Naučnog društva NR BiH, knj. II. Sarajevo, 1954.Duričić, Milutin: Zaloga u šiptarskom običajnom pravu, Zbornikradova VEKŠ u Peći, knj. I, Peć, 1964.Duričić, Milutin: Čuvari bese, SANU, Posebna izdanja, knj. DXX,Odeljenje društvenih nauka, knj. 83, Beograd, 1979.Engels, Friedrich: Poreklo porodice, privatne svojine i države, Beo-grad, 1960.Fjalor i gjuhes shqipe, Instituti i shkencavet, Sekcioni i gjuhes e iletersise, Tirane, 1954.Fjalor i gjuhes se sotme shqipe, t. I i II, Rilindja, Redaksia e botimeve,Prishtine, 1981.Gurakuqi, Gasper: Blinishti, »Leka«, Nr. 6, Shkoder, 1930.Gušić, Marijana: Pravni položaj ostajnice - virđineše u stočarskom

192

društvu regije dinarida, Odredbe pozitivnog zakonodavstva i običajnogprava o sezonskim kretanjima stočara u jugoistočnoj Evropi krozvekove, Beograd, 1976.Hahn, J. G.: Albanesische Studien, Jena - Wien, 1853 - 1854.Haxhihasani, Qemal: Tregime popullore rreth periudhes se Skender-beut, »Studime filologjike«, Nr. 4, Tirane, 1967, str. 11-29.Hecquard, Hyacinthe: Histoire et description de la haute Albanie ouGuegarie, Pariš, 1858.Ivanova, Julia V.: Kanuni i Leke Dukagjinit (Sprove e karakteristikavehistorike), Buletin i Universitetit shteteror te Tiranes, Seria Shkencatshoqerore, Nr. 2, Tirane, 1960.Jantolek, dr Stevan: Pravo i običaj, Godišnik na Pravno-ekonomskiotfakultet vo Skopje, Skopje, 1956.Jastrebov, Ivan: Stara Serbija i Albanija, Spomenik SKA, XLI,Beograd, 1904.Jelić, Milosav: Albanija, Zapisi o ljudima i događajima, Beograd, 1933.Jireček, Konstantin: Istorija Srba, I, Beograd, 1952.Jovićević, Andrija: Malesija, Naselja i poreklo stanovništva, knj. 15,Beograd, 1923.Kabrda, Josef: Kodet turke (Kanunname) ne lidhje me Shqiperine dherendesia e tyre per historine kombetare, Buletin i Universitetit shtete-ror te Tiranes, Seria Shkencat shoqerore, Nr. 4, Tirane, 1958.Kaleši, Hasan: Kosova e Metohija n'udhepershkrimin e Evlija Celebis,»Perparimi«, Nr. 7-8, Prishtine, 1958.Kosmajac, Rad.: Leka - kanum, »Godišnjica Nikole Čupića«, knj.XXI, Beograd, 1901.Krasniqi, dr Mark: O »besi« - prilog proučavanju običajnog prava kodŠiptara, Zbornik za narodni život i običaje JAZU, knj. 40, Zagreb,1962.Krasniqi, dr Mark: Šiptarska porodična zadruga u Kosovsko-Metohij-skoj Oblasti, Glasnik Muzeja Kosova i Metohije, IV - V, Priština, 1959- 1960.Mihačević, Lovro: Po Albaniji, izdanje Matice Hrvatske, Zagreb,1911.Mjedija, Lazar: Daš Recht der Stamme von Dukadschin, IUyrisch-al-banische Forschungen, I, Munchen und Leipzig, 1916.Mladenović, dr Miloš: Zakonik Leke Dukađina, Prilog postavljanjuproblema uporedne istorije balkanskih prava, Beograd, 1938.Nedeljković, dr Branislav: Kanun Leke Dukađina, Arbanaško obi-čajno pravo (Iz rukopisne zaostavštine Valtazara Bogišića), AnaliPravnog fakulteta u Beogradu, br. 4, Beograd, 1956.Novaković, Stojan: Tursko carstvo pred srpski ustanak, Beograd,1906.Novaković, Stojan: Rimsko-vizantijsko pravo i narodni pravni običaji.Pravo prvenstva pri kupovini zemlje (Jus protimiscos), XXVI izdanjeČupićeve zadužbine, »Godišnjica Nikole Čupića«, knj. IX, Beograd,1887.

194

Nušić, Branislav: Kosovo. Opis zemlje i naroda, I, Novi Sad, 1902.Oraovac, Tomo P.: Arbanaško pitanje i srpsko pravo, Beograd, 1913.Palaj, Bernardin: Kanuja e Leke Dukagjinit mbas shqyptimit te MarkSadikut, te parit te djelmenis se Shales, »Studime e tekste«, Dega e I- Juridike, Nr. l, Roma, 1944.Pavićević, Mićun M.: Crnogorsko pravosuđe i pravno shvatanje uanegdotama, Zagreb, 1933.Petrović Radmila S.: »Vasojevički zakon od dvanaest tačaka«, G. IlijeJelića, Beograd, 1930.Popović, Ivan: Neki gentilni i njima srodni termini kod Crnogoraca iArbanasa, Radovi Naučnog društva NR BiH, knj. II, Sarajevo, 1954.Pupovci, dr. Syrja: Građanskopravni odnosi u zakoniku Leke Dukađi-nija, Zajednica naučnih ustanova Kosova i Metohije, Studije, knj. 5,Priština, 1968.Pupovci, dr Syrja: Marredhenjet juridike civile ne kanunin e LekeDukagjinit, Prishtine, 1971.Pupovci, dr Syrja: Kanuni i Leke Dukagjinit, permbledhur dhekodifikuar nga Shtjefen Gjegovi, me biografi dhe parathenje te prof.dr Syrja Pupovcit, Enti i teksteve dhe i mjeteve mesimore i KrahinesSocialiste Autonome te Kosoves, Prishtine, 1972.Pupovci, dr Syrja: Le formalisme et la »besa« dans le droit desobligations du coutumier de Lek Dukagjine, »Studia Albanica«, br. 2,Tirana, 1968, str. 143-151.Pupovci, dr. Syrja: Nje paralele midis Kanunit te Leke Dukagjinit dheKanunit te Skenderbeut, »Simpozium peer Skenderbeun«, 9 - 12.maja 1968, Prishtine, 1969, str. 249 - 261.Redžepagić, dr. Jašar: Razvoj presvete i školstva albanske narodnostina teritoriji današnje Jugoslavije do 1918. godine, Zajednica naučnihustanova Kosova i Metohije, Studije, knj. 7, Priština, 1968.Sako, Zihni e Haxhihasani, Qemal: Tregime dhe kenge popullore perSkenderbeun, Instituti i Folklorit, Tirane, 1967.Sirdani, Marin: Skanderbegu mbas gojedhanash, Shtypshkroja franci-skane, Shkoder, 1926.Sirdani, Marin: Pulti e Dukagjini, »Hylli i Drites«, Nr. 4, Shkoder,1934.Solovjev, Aleksandar: Značaj vizantijskog prava na Balkanu, »Godi-šnjica Nikole Čupića«, knj. XXXVIII, Beograd, 1928.Spaić, dr. Vojislav: Nasledno običajno pravo u Bosni i Hercegovini,doktorska disertacija (Rukopis u Biblioteci Pravnog fakulteta u Beogra-du), Beograd, 1940.Stojčević, Dragomir: Rimsko pravo, sv. I, Beograd, 1957.Škaljić, Abdulah: Turcizmi u narodnom govoru i narodnoj književnostiBosne i Hercegovine, I i II, Dopunska izdanja Instituta za proučavanjefolklora u Sarajevu, Sarajevo, 1957.Škaljić, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom - hrvatskosrpskomjeziku, treće izdanje, »Svjetlost«, Sarajevo, 1973.

195

Shkrimtaret Shqiptare, Pjesa II, Botim i Ministris s'Arsimit, Tirane,1941.Štajnmec, Karl: Od Adrije do Crnog Drima, Skoplje, 1911.Sufflay, dr. Milan: Povijest sjevernih Arbanasa, Arhiv za arbanaskustarinu, jezik i etnologiju, Beograd, 1925.Sufflay, dr Milan: Srbi i Arbanasi, Beograd, 1925.Thalloczy, Ludwig: Kanuni i Lekes, Illyrisch-albanische Forschun-gen, I, Miinchen und Leipzig, 1916.Thalloczy, Ludwig: Tiirkischen Gesetzentwurf, betreffend kodifizie-rung des albanischen Gewohnheitsrechtes, Illyrisch- albanische Fors-chungen, I, Miinchen und Leipzig, 1916.Tomić, N. Jovan: O Arnautima u Staroj Srbiji i Sandžaku, Beograd,1913.Tomović, M. Vule: Nešto iz Vasojevićkog običajnog prava, (iz časopisa»Život i rad«), Beograd, 1933.Trnavci, dr Halit: Motiv o sestri i mrtvom bratu u usmenoj književno-sti balkanskih naroda, Zajednica naučnih ustanova SAP Kosova,Studije, knj. 32, Priština, 1975.Trojanović, dr S. i Gajić, M.: Krv i umir kod Srba i Arnauta (iz»Kola4, Beograd, 1901.Tucović, Dimitrije: Srbija i Arbanija - jedan prilog kritici zavojevačkepolitike srpske buržoazije, Beograd, 1945.Ulqini, Kahreman: Gjurmime etnografike ne trojet e Skanderbeut,Buletin i Universitetit shteteror te Tiranes, Seria Shkencat shoqerore,Nr. 2, Tirane, 1961.Valentini, Zef: Mendime paraprake dhe te pergjithsme mbi Kanunine quejtun te Leke Dukagjinit, »Studime e tekste«, Dega e I Juridike,Nr. l, Roma, 1944.Villari, Salvatore: Le consuetudini guiridiche dell' Albania (II Kanundi Lek Dukagjin), Roma, 1940.Zakon Leke Dukađina, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, br. 4,Beograd, 1956.Zakonik cara Stefana Dušana 1349 i 1354, (izdao i preveo NikolaRadojčić), SANU, Beograd, 1960.Zamputi, Injac: Pozita shoqnore e grues malesore shqiptare sipaškanunit, Buletin i Universitetit shteteror te Tiranes, Seria Shkencatshoqerore, Nr. 2, Tirane, 1961.Zojzi, Rrok: Mbi te drejten kanunore te popullit shqiptar, Buletin pershkencat shoqerore, Nr. 2, Tirane, 1956.

196

S a d r ž a j

Predgovor 5

KNJIGA PRVA - CRKVA

Prvo poglavlje - GRAĐANSKI DIO 19Prva glava - CRKVENO PODRUČJE, GROBLJA,CRKVENI POSJEDI I DOBRA, ŽUPNIK, SLUGACRKVENI RADNICI 19I član - Crkveno područje 19II član - Groblja 21III član - Crkveni posjedi i imovina 21IV član - Župski svećenik ili župnik 22V član - Crkveni sluga 24VI član - Crkveni radnici 24Drugo poglavlje - KAZNENI DIOVII član - Porijeklo kazniVIII član - Odmjeravanje kazne prema vrsti krivice 25

KNJIGA DRUGA - PORODICA

Druga glava - STVARANJE PORODICE 27IX član - Porodica shvaćena sama po sebiX član - Porodica u selu i barjaku 30

KNJIGA TREĆA - BRAK

XI član - Određivanje i vrsta brakaXII član - Pravo momka i djevojke 33XIII član - Dužnosti muža i ženeXIV član - Pravo udovca i udoviceTreća glava - POSIDBA - VJERIDBAXV član - ProsidbaXVI član - Vjeridba 36XVII član - Vjerenički prstenXVIII član - »Određivanje vjeridbe« - Naznačeni dan . . . .XIX član - Cijena koja se davala i daje za ženeXX član - Nasljedstvo albanske ženeČetvrta glava - SVADBA • • • •XXI član - Priprema svadbe po kanonuXXII član - Predvođenje svatova

383939404041

197

XXIII član - »Svatovi, sa i bez mlade,i pratnja s umrlim, ne mogu nikome proći pored vrata,osim, ako je prolaz, seoski put ili veliki put«XXIV član - »Svat mještanin treba da ustupi putsvatu gostu«XXV član - »Svat - svat, gost - gost«Peta glava - KANON MLADOŽENJSTVAXXVI član - »Ako mladoženja umre, nevjestini roditeljisu dužni vratiti pola cijene mladoženjinoj kući«XXVII član - Smrt nevjesteXXVIII član - »Žena ne pada u krvnu osvetu«- »Žena zadužuje roditelja krvlju«XXIX član - »Žena je mijeh za nošenje«XXX član - UdovicaXXXI član - Sječena resa •. . .XXXII član - Nevjenčana ženaŠesta glava - RODITELJI (OTAC - MAJKA - SINOVI)XXXIII član - Otac-mužXXXIV član - Majka-ženaXXXV-član - SinoviSedma glava - DIOBAOsma glava - NASLJEDSTVOXXXVI član - Pravo nasljedstva po kanonuXXXVII član - Dužnost rođaka i pravo kćeriXXXVIII član - Brat po majciDeveta glava - OSTAVŠTINA (Testament)XXXIX član - Određivanje testamenta . . .XL član - Vrsta ostavštineXIL član - Pravo iskorjenjenogXIIL član - Pravo rođakaXIIIL član - Sluga

KNJIGA ČETVRTA - KUĆA, STOKA I IMOVINA

Deseta glava - KUĆA I NJENA OKOLICAXIVL član »Za obijenu kuću plaća se 500 groša globei vlasniku se daju dvije stvari za jednu«Jedanaesta glava - STOKAXVL član - ČobaninXVIL član - Jarac ili ovan predvodnik (ugič)XVIIL član - Stoka napolaXVIIIL član - Glavnica * . . . ! . 'XLIX član - Stoka s jamstvomL član - Krmača napolaLI član - Štenara

42

434344

4445

4646464748494950515255555757575758585859

61

616262636364646565

LII član - Vol u najamLIII član - PčelaDvanaesta glava - IMOVINALIV član - Određivanje imovineLV član - Primiti nekoga za brata u selu . . .LVI član - KomunicaTrinaesta glava - MEDALVII član - »Međe zemlje se ne pomjeraju« .LVIII član - »Međa ide pravo«LIX član - Međa dobivena krvljuLX član - Međa dobivena »bacanjem kamena«ili natovarenom kamenom pločomLXI član - Međa određena »sjekirom« . . . .LXII član - Seoski putLXIII član - Veliki putLXIV član - ĆorsokakLXV član - Seoski pašnjak

KNJIGA PETA - RAD

LXVI član - »Rad premješta prolaz« . . . .LXVII član - TežakLXVIII član - KovačLXIX član - MlinLXX član - Mlinski jazLXXI član - NavodnjavanjeLXXII član - UjamČetrnaesta glava - LOVLXXIII član - Određivanje lovaLXXIV član - Gonjena divljač po tragovimaLXXV član - Ribolov .

66666767686970707172

727373757576

77777879808183848485

Petnaesta glava - TRGOVINA , 88LXXVI član - Određivanje trgovine 88LXXVII član - Prodaja zemlje 89LXXVIII član - Prodaja oružja i konja 90LXXIX član - Cijene po kanonu 90LXXX član - Plaćeni putnik 92LXXXI član - »Stvar za svaku drugu stvar« 92

KNJIGA ŠESTA - DAVANJA

LXXXII član - Zajam ^5

LXXXIII član - Rok 96Šesnaesta glava - OBEĆANJE, POKLON 96LXXXIV član - Obećanje 96

198 199

LXXXV član - Poklon

KNJIGA SEDMA - IZGOVORENA RIJEČ

LXXXVI član - Riječ .LXXXVII član - PoricanjeLXXXVIII član - ZakletvaLXXXIX član - Zakletva na »kamenu« i zakletvana križu i na Svetom pismuXC član - Tko daje zakletvuXIC član - »Zakletva uzima svoju stvar« . . . .XIIC član - Zakletva za kućuXIIIC član - Zakletva u glavu sinovaXIVC član - Zakletva s »ne znam«XVC član - Globa za lažnu zakletvu

KNJIGA OSMA - ČAST

Sedamnaesta glava - LIČNA ČASTOsamnaesta glava - DRUŠTVENA ČAST . . . .XVIC član - GostXVIIC član - Ubojstvo gostaXVIIIC član - Ponašanje domaćina prema gostima u kući .XIXC član - PosredništvoC član - JamstvoDevetnaesta glava - KRVNO SRODSTVO I ROD,BRATIMLJENJE I KUMSTVO PO KANONU BRDANACI član - Krvno srodstvo, rod i albanska koljenaCII član - Stablo po krvnom srodstvu, stablo po mlijeku,unuk po stablu i unuk od kćeriCIII član - BratimljenjeCI V član - Kumstvo (Sveto Ivanstvo)CV član - Kumstvo pri krštenjuCVI član - Kumstvo pri vjenčanjuCVII član - Kumstvo pri podrezivanju koseCVIII član - Kanonska ponašanja pri podrezivanju kose . .

KNJIGA DEVETA - ŠTETE

CIX član - Određivanje štetaCX član - Svinja u štetiCXI član - Postavljena zamka ili klopka u bašti

KNJIGA DESETA - KANON PROTIV PAKOSTI

Dvadeseta glava - SUUČESNIŠTVODvadeset prva glava - KRAĐA

97

9999100

100101102102103103105

107108108110112112114

115115

115115116116116116117

119120121

123123

CXII član - Određivanje krađe 123CXIII član - Grabež 125CXIV član - Otimanje 125CXV član - Kobna krivica 126CXVI član - Dvije za jednu 127CXVII član - Pravo vlasnika ukradene stoke 127Dvadeset druga glava - UBOJSTVO 128CXVIII član - Zasjeda 128CXIX član - Ubojica 130CXX član - Suučesnik 130CXXI član - Posrednik 130CXXII član - Besa 131CXXIII član - Besa stoke i čobana 132CXXIV član - Krv 133CXXV član - »Ubojstvo ostaje ubojici« 135CXXVI član - »Ubojstvo ostaje za ubojstvo« 135CXXVII član - »Ubojstvo nije isto što i krivica« 136CXXVIII član - »Krv se ne zamjenjuje globom« 137CXXIX član - Ubojstvo zbog obljube 137CXXX član - Ubojstvo iz nehata 138CXXXI član - Ubojstvo pod jamstvom 139CXXXII član - Puška goni ubojicu 139CXXXIII član - Tko ubija sebe, ostaje neosvećen 141CXXXIV član - Posredništvo u krvnoj osveti 141CXXXV član - Umir krvi * 141CXXXVI član - Jamci krvne osvete . 142CXXXVII član - Jamci novca za krvnu osvetu 142CXXXVIII član - Kruh krvne osvete 143CXXIX član - Križ na vratima 143CXL član - Bratimljenje (Ispijanje krvi) 143

KNJIGA JEDANAESTA - KANON PRESUĐIVANJACXIL član - Pravo i obaveza staraca 145CXIIL član - Založi 147CXIIIL član - Povećanje broja staraca 148CXIVL član - Porota 149CXVL član - Sok 15i

CXVIL član - Sodžbina l52

CXVIIL član - Tragači soka 153CXVIIIL član - Skupština albanskih brđana 154CXIXL član - Mjesta održavanja skupštinaCL član - Kuća Don MarkaCLI član - Glavari plemenaCLII član - Starci selaCLIII član - NadstarciCLIV član - GlobariCLV član - Glas puka na sudovima

156157158159

200 201

CLVI član - Ličenje 160CLVII član - Spaljivanje, razaranje i strijeljanje 161CLVIII član - Glasnik 163CLIX član - Vjesnik 163

KNJIGA DVANAESTA - OSLOBAĐANJA I IZUZIMANJA

Dvadeset treća glava - PRIPADNICI IZUZIMANJA . . . . 165Dvadeset četvrta glava - SMRT 166Dodatak - PRIMJERI IZ KANONALEKE DUKADINIJA 169Izvori i literatura 193

IzdavačSTVARNOST, OOUR Izdavačka djelatnost

Zagreb, Frankopanska 11

Izdavački savjetAnte Gavranović, predsjednik

Krešimir Čuturilo, Slobodan Elezović, Franjo Ilić, Predrag Keros,Ivan Mihalić, Mladen Roth, Vladimir Štokalo, Nenad Turkalj

Za izdavačaVladimir Štokalo

Likovna opremaNenad Dogan

Tehnički urednikŽeljko Lolić

LektorDubravka Celebrini

KorektorMilena Topalović

© STVARNOST, ZagrebNaklada 7000 primjeraka

Br. MK 780-1986-48305YU ISBN 86-7075-097-X

Tisak: Grafički zavod Hrvatske 1986.

203

22039399 stjefenkonstantindecovi kanon leke dukadjinija

Documents