PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

NASLJEDNO PRAVO SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

www.nasciturus.com

~ 2 ~

NASLJEDNO PRAVO UVOD

Nasljedno pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila kojima se uređuje sudbina subjektivnih prava i obveza poslije smrti njihova dosadašnjeg nositelja. Nasljedno pravo u subjektivnom smislu je ovaštenje određene osobe ili određenog kruga osoba da stupe u građansko pravne odnose umrlog. Naslj.pravo u subj.smislu naziva se i PRAVOM NASLJEĐIVANJA, za razliku od nasljednog prava pod kojim se razumijeva pravo u obj.smislu. Nasljedno pravo u objektivnom smislu je građansko pravo, a u subjektivnom smislu je apsolutno pravo. Objekt ovog pravnog odnosa je imovina – ostavina. DRUŠTVENO-GOSPODARSKA FUNKCIJA NASLJEDNOGA PRAVA

Nasljeđivanje je nastalo razvitkom privatnoga vlasništva, dakle još u robovlasničkoj društveno-ekonomskoj formaciji. Čitavo je nasljedno pravo posvećeno vlasništvu odnosno reproduciranju vlasničkih odnosa između drugih subjekata koji su s ostaviteljem u pravilu povezani značajnim socijalnim vezama (krvno srodstvo, bračna veza, usvojenje ili jednostavno bliskost s ostaviteljem kod npr. oporučnoga nasljeđivanja).

Postojali su pokušaji da se nasljeđivanje ukine (zahtjev za time je istaknut u Komunističkom manifestu iz 1848.) jer je ono reproduciralo nepravedne odnose u društvenoj razmjeni u kapitalizmu. Nasljedno pravo, međutim, nije ukinuto ni u socijalizmu (osim u SSSR-u od 1918. do 1922.).

U suvremenim nasljednopravnim sustavima s jedne strane postoji tendencija ograničenja kruga osoba koje mogu biti zakonski nasljednici pa ako tih osoba nema nasljeđuje država, a s druge strane oporezivanjem se smanjuje nasljedni dio (u pravilu je porez veći što je stupanj srodstva s ostaviteljem viši).

IZVORI NASLJEDNOGA PRAVA

Ustav Republike Hrvatske (čl. 48. st. 4.) -“jamči se pravo nasljeđivanja”. Zakon o nasljeđivanju (3/2003.), počeo se primjenjivati 12. rujna 2003. Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlima i o dokazivanju smrti (1974)

Osnovna načela nasljednog prava su:

Načelo ravnopravnosti svih fizičkih osoba u nasljeđivanju Načelo ravnopravnosti bračne i izvanbračne djece te izvanbračnog i bračnog druga Načelo zatvorenog broja pravnih osnova nasljeđivanja Načelo slobode oporučnog raspolaganja Načelo kumulacije pravnih osnova Načelo kaduciteta u korist državnog vlasništva Načelo ex lege nasljeđivanja i dobrovoljnosti nasljeđivanja

Osnovna načela nasljednog prava:

www.nasciturus.com

~ 3 ~

a) Načelo ravnopravnosti svih fizičkih osoba u nasljeđivanju. Načelo podrazumjeva u prvom redu ravnopravnost muškarca i žene u nasljeđivanju, ali se odnosi i na ravnopravnost stranaca s državljanima RH pod uvjetom uzajamnosti. Uzajamnost se predmnijeva, no na zahtjev osobe koja u tome ima pravni interes utvrđuje se postoji li doista uzajamnost ili ne.

b) Načelo ravnopravnosti bračne i izvanbračne djece te izvanbračnog i bračnog druga. Ovo načelo dosljedno provodi ZN.

c) Načelo zatvorenog broja pravnih osnova nasljeđivanja. Naslijediti se može po dvije osnove:

1. Po zakonu (zakonsko nasljeđivanje) i 2. Po oporuci (oporučno nasljeđivanje).

Zakonsko nasljeđivanje je pravilo, a oporučno iznimka. Oporučno nasljeđivanje ima prednost pred zakonskim. Do zakonskog nasljeđivanja dolazi onda kad nema oporuke.

d) Načelo slobode oporučnog raspolaganja. Prema ovom načelu svatko je ovlašten da za slučaj svoje smrti oporukom odredi sebi nasljednika, kao i da pravo svojega nasljednika ograniči optereti.

e) Načelo kumulacije pravnih osnova nasljeđivanja. Naslijediti se može istodobno i po oporuci i po zakonu. Ovo načelo omogućuje pravilno rješavanje u onim slučajevima kad ostavitelj nije oporučno razredio cijelu svoju imovinu, nego samo njezin dio. Po ZN se nad ostalim dijelom ostavine otvara zakonsko nasljedno pravo. Ako je oporučni nasljednik istodobno i zakonski nasljendik dobit će ono što mu pripada po oporuci i ono što mu pripada po zakonu.

f) Načelo kaduciteta – Kaducitet ili ošasnost znači u nasljednom pravu činjenicu da ostavitelj poslije smrti

nema nasljednika. Kod kadukne imovine, sud će oglasom i na drugi prikladan način pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu. Ako se nakon 6 mj. ne javi nijedan nasljednik, utvrdit će se da je ostavina prešla u vlasništvo općine, odnosno grada, ali se time nasljednik koji bi se pojavio kasnije ne lišava nasljednog prava Ako se ostavina nalazi u posjedu poštenog posjednika, nasljednik mora u roku od godine dana zatražiti ostavinu. Rok počinje teći od dana kad je nasljednik saznao za svoje pravo – subjektivni rok. No, bez obzira na saznanje, nasljednikovo pravo zastarijeva za 10 god. – objektivni rok. Prema nepoštenom posjedniku ostavine, nasljedno pravo zastarijeva za 20 god. Nekretnine i s njima izjednačena prava predaju se općini odnosno gradu na čijem području se nalaze, a pokretnine i s njima izjednačena prava općini odnosno gradu na čijem području je ostavitelj imao prebivalište u slučaj smrti. Tužba kojom se štiti subj.naslj.pravo naziva se NASLJEDNIĈKOM TUŢBOM (hereditatis petitio).

Podiže se protiv onog koji drži ostavinu, a tužitelju osporava svojstvo nasljednika.

g) Načelo ex lege nasljeđivanja i dobrovoljnosti nasljeđivanja. Dobrovoljnost nasljeđivanja je

zajamčena pravom na odricanje od nasljedstva. Onaj koji se odrekne prava na nasljedstva uzima se kao da ga nikad i nije stekao.

Pretpostavke nasljeđivanja su:

Smrt ostavitelja ili proglašenje umrlim ostavitelja, nasljednik, ostavina i temelj ili osnova nasljeđivanja.

Smrt ostavitelja ili njegovo proglašenje umrlim

www.nasciturus.com

~ 4 ~

Otvaranje nasljedstva je nastup takvih okolnosti koje uzrokuju postanak nasljednog prava (u subjektivnom smislu).

Ostavitelj je osoba koja se nasljeđuje. Može biti samo fizička osoba. Dan i trenutak smrti su važni zbog tzv.otvaranja nasljedstva. Otvaranje nasljedstva je nastup takvih okolnosti koje uzrokuju postanak nasljednog prava u subjektivnom smislu. Te okolnosti su:

1. smrt ostavitelja ili 2. njegovo proglašenje umrlim.

Trenutak otvaranja nasljedstva je važan jer se u tom trenutku određuje obujam ostavine, krug nasljednika, sposobnost nasljednika. Najvažnije je da se u tom trenutku stječe naslj.pravo i da ostavina prelazi na nasljednika, čime postaje njegovim nasljedstvom. Smrt neke osobe dokazuje se u prvom redu maticom umrlih ili ispravama koje se izdaju na osnovi te matice. Ako to nije moguće, smrt se dokazuje pravomoćnim rješenjem suda nakon provedenog postupka za dokazivanje smrti. Treće sredstvo dokazivanja činjenice smrti je pravomoćno rješenje suda o proglašenju nestale osobe umrlom. Radi se o oborivoj presumpciji. Ako u rješenju nije naznačeno vrijeme smrti, uzima se da je to dan kad je rješenje postalo pravomoćno. Ovdje je dopušteno dokazivati suprotno, tj.da je osoba proglašena umrlom živa. Takvim dokazom rješenje o proglašenju umrlim se ukida, a učinci zasnovani na predmnijevanoj činjenici smrti prestaju i uspostavlja se prijašnje stanje. Nasljednik

Nasljednik je osoba na koju u trenutku otvaranja nasljedstva prelazi cijela ostavina ili njen razmjerni (alikvotni) dio. Također to je osoba kojoj su oporukom ostavljeni jedna ili više određenih pojedinačnih stvari ili prava, ako se utvrdi da je oporučiteljeva volja bila da mu ta osoba bude nasljednikom, a ne npr. zapisovnikom. Kao nasljednik može se pojaviti i fizička i pravna osoba. Ali fizička osoba može biti oporučni i zakonski nasljednik, dok pravna osoba može biti samo nasljednik po oporuci. Trenutak u kojem ostavina prelazi na nasljednika naziva se trenutak OTVARANJA NASLJEDSTVA – otvara se u trenutku smrti ostavitelja ili njegovim proglašenjem umrlim. DELACIJA ili pripad nasljedstva je pozivanje određenih subjekata na nasljedstvo. – nema je u našem pravu. Pravni sustavi koji poznaju delaciju traţe još poseban akt za stjecanje nasljedstva, a to je prihvat ili akvizicija. Izjava o prihvatu nasljedstva i izjava o odricanju od nasljedstva jednom dana ne može se opozvati, ali se može pobijati zbog mana volje. Nasljednik mora biti živ u trenutku smrti ostavitelja.

www.nasciturus.com

~ 5 ~

Dogodi li se da dvije ili više osoba izgube život u istom događaju, prema ZN se predmnijeva da nijedna od njih nije bila živa u trenutku otvaranja nasljedstva druge. To je oboriva predmnijeva pa se može dokazivati i suprotno. Za dijete već začeto u trenutku otvaranja nasljedstva uzet će se da je rođeno ako se rodi živo.

Svatko je ovlašten, ali nitko nije dužan dati nasljedničku izjavu. Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva smatra se da želi biti nas-

ljednikom. Osoba koja je valjano dala izjavu da prihvaća nasljedstvo, ne može ga se više odreći. Nasljedničku izjavu potpisuju, odnosno stavljaju rukoznak nasljednik ili njegov zastupnik. Ako nasljednik ili njegov zastupnik nije u stanju potpisati nasljedničku izjavu, navest će

razlog ovlaštenoj osobi, koja će to zabilježiti u zapisniku. Potpis na ispravi o nasljedničkoj izjavi, kao i potpis na punomoći za davanje nasljedničke

izjave mora biti javno ovjerovljen. Ako nasljednik u nasljedničkoj izjavi ne izjavi odnosi li se njegova izjava na ono što mu

pripada na temelju zakona, ili na temelju oporuke, ili kao nužni dio, smatra se da se izjava odnosi na nasljedstvo na bilo kojem temelju.

Sud neće zahtijevati nasljedničku izjavu ni od koga, ali nasljednik koji ju želi dati može to učiniti usmeno pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim općinskim sudom, odnosno predajom ostavinskom sudu ovjerovljene isprave o tome.

Prilikom davanja izjave o odricanju od nasljedstva sud će nasljednika upozoriti da se može odreći nasljedstva samo u svoje ime, ili i u ime svojih potomaka.

NEDOSTOJNOST znači nesposobnost da određena osoba naslijedi određenog ostavitelja. Naš zakon ne poznaje apsolutnu nesposobnost, već samo nedostojnost. Apsolutna nedostojnost bi značila da nema takvih osoba koje nika ni u kom slučaju nebi mogle naslijediti. Razlozi nedostojnosti mogu se svrstati u nekoliko grupa:

1. razlozi koji se sastoje u tome što je nasljednik učinio kaz.djelo prema ostavitelju – namjerno ga usmrtio ili je to pokušao;

2. razlozi koji znače povredu zakonom zajamčene slobode oporučnog raspolaganja ako je nasljednik

silom ili prijetnjom natjerao ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku, odn neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini

krivotvorio oporuku

uništo je ili sakrio oporuku u namjeri sprječavanja ostvarenja oporučiteljeve posljednje volje

3. razlozi koji se sastoje u tome što se nasljednik teže ogriješio o zakonsku obvezu uzdržavanja prema ostavitelju, ili mu nije pružio nužnu pomoć koju mu je mogao pružiti ne ugrožavajući vlastiti život.

S nedostojnim nasljednikom postupa se kao da je umro prije ostavitelja. U slučaju zakonskog nasljeđivanja njega predstavljaju njegovi živi potomci (načelo reprezentacije). Ako se kao nasljednik javlja pravna osoba, mora postojati u trenutku ostaviteljeve smrti ili u tom trenutku mora biti pravna osoba u osnivanju.

Razlozi se uvažavaju po službenoj

dužnosti

Na prigovor

www.nasciturus.com

~ 6 ~

Odricanje od nasljedstva

Nasljednik se može odreći nasljedstva od trenutka otvaranja nasljedstva pa sve do donošenja prvostupanjske odluke. Može se odreći nasljedstva za sebe, ili za sebe i svoje potomke. Ako se dogodi da se nasljedstva odreknu svi nasljednici najbližeg nasljednog reda u trenutku ostaviteljeve smrti, na nasljeđivanje se pozivaju nasljednici sljedećeg nasljednog reda. Bračni drug ostaje u prvom nasljednom redu i njemu će pripasti nasljedstvo u cijelosti, ako se ostali nasljednici prvog nasljednog reda odreknu nasljedstva. To je iznimka od pravila da bračni drug koji nije imao potomaka ulazi u drugi nasljedni red i ostavinu dijeli s roditeljima ostavitelja.

Odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično ni pod uvjetom.

Odricanje od nasljedstva ne odnosi se na naknadno pronađenu imovinu.

Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se odricanjem od nasljedstva, nego izjavom o

ustupu svoga nasljednog dijela.

Odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno

Odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno nema pravnog učinka.

Iznimno, potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima može se ugovorom s pretkom

odreći nasljedstva koje bi mu pripalo nakon smrti pretka. Isto vrijedi i za slučaj kad se bračni drug

odriče nasljedstva koje bi mu kao bračnom drugu pripalo nakon smrti njegova bračnog druga.

Ugovor o odricanju od nasljedstva valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku i:

ovjeren od suca nadležnog suda, ili

sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, ili

potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.

Bilježnici i suci dužni su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora.

Ovo odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao, ako ugovorom o odricanju ili naknadnim

sporazumom nije što drugo određeno.

Odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja

Za ostaviteljeve dugove odgovara nasljednik do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Međutim, do te visine odgovara i svojom i naslijeđenom imovinom.

Ako je više nasljednika, odgovaraju za dugove solidarno, svaki do visine svog nasljeđenog dijela. Ako je nasljednik prezadužen, vjerovnici ostavitelja mogu zatražiti ODVAJANJE OSTAVINE od imovine nasljednika (separatio bonorum). Taj zahtjev se mora podnijeti u roku od 3 mjeseca od otvaranja nasljedstva. Na zahtjev i trošak vjerovnika sud može odrediti i čuvanje odvojene ostavine. ZAPISOVNIK (legatar) je singularni sukcesor (nasuprot nasljedniku koji je univrzalni sukcesor). To je osoba koja iz ostavine dobiva samo pojedino točno određeno pravo, odnosno iz ostavinske mase dobiva pojedinu točno određenu stvar. ZAPIS je oporučna odredba kojom se ovlašćuje zapisovnika da od nasljednika ili dr.osobe u čiju korist je oporučitelj oporučno raspolagao zahtijeva neko davanje, činjenje, trpljenje ili propuštanje njemu ili nekoj drugoj osobi. Pr. zapisa: Svu svoju imovinu ostavljam svom sinu, a svom nećaku ostavljam svoj zlatni sat.

www.nasciturus.com

~ 7 ~

Zapisovnik stječe pravo na zapis u trenutku ostaviteljeve smrti. Ali vlasništvo stvari dobiva tek onda kad mu nasljednik preda stvar. Zapis može biti opterećen uvjetom, rokom ili nalogom, kao i podzapisom. Onerat (nasljednik opterećen legatom) odgovara za ispunjenje zapisa. Ako je onerat nužni nasljednik, tada

nije dužan ispuniti zapis u mjeri koja bi umanjila njegovo nužno nasljedno pravo.

Tko je dužan ispuniti zapis ako oporučitelj nije odredio onerata ili je odredio više onerata? Ako je oporučitelj propustio odrediti onerata, zapis su dužni ispuniti svi

oporučni i zakonski nasljednici, razmjerno njihovim nasljednim dijelovima.

Ispunjenje se može zahtjevati i kada je onerat umro prije oporučitelja ili se

odrekao nasljednstva ili je nedostojan da ga nsljedi.

Odredi li oporučitelj više onerata, svaki odgovara razmjerno svom nasljednom

dijelu, osim ako se iz oporuke vidi da je oporučitelj htio da oni odgovaraju na

drugi način.

U slučaju ošasnosti zapis je dužna ispuniti općina kojoj je pripala ostavina.

Zapisovnik može zahtjevati ispunjenje zapisa u zastarnom roku od 3 godine počevši od dana od dana kada je saznao za svoje pravo i bio ovlašten na njegovo ispunjenje, a najkasnije u roku od 5 godina od dana kada je mogao zahtjevati ispunjenje. Pravo zapisovnika utrnjuje, odn zapis pada:

ako zapisovnik umre prije oporučitelja ako se odrekne zapisa ako je nedostojan ako je oporučitelj otuđio ili potrošio predmet zapisa ako je zapis prestao postojati još za oporučiteljevog života ako je zapis propao slučajno nakon oporučiteljeve smrti

Zapisovnik, za razliku od nasljednika, ne odgovara za dugove ostavitelja, osim ako bi mu to ostavitelj oporukom naredio. To je DAMNACIJSKI ZAPIS ILI LEGAT. VINDIKACIJSKI ZAPIS ILI LEGAT daje zapisovniku stvarnopravno ovlaštenje na objektu zapisa. Naš ZN ga ne poznaje.

ostavina Ostavina je ukupnost prava i obveza koji su objekt nasljeđivanja. Ostavina je uži pojam od imovine jer u nju ulaze samo otuđiva, nasljediva prava, za razliku od imovine u koju ulaze i strogo osobna prava. Istovremeno ostavina je širi pojam od imovine jer u nju mogu ući i subj.neimovinska prava (npr.autorsko, moralna prava), a u imovinu ulaze samo imovinska prava. OSTAVINSKA MASA je skup dobara koji sa ostavitelja prelaze na njegove nasljednike.

Ležeća ostavina

Budući da su delacija i akvizicija vremenski odvojene, to se ostavina u tom vremenskom razmaku naziva LEŢEĆA OSTAVINA (hereditas jacens).

Ležeća ostavina (hereditas jacens) ima svojstvo pravne osobe, a postoji u onim pravnim sustavima koji razlikuju delaciju i akviziciju. Imovina mora imati svoga nositelja, a kako je dosadašnji nositelj mrtav, a

www.nasciturus.com

~ 8 ~

novi nositelj još nije stekao ostavinu na koju ima pravo, jedini je izlaz proglasiti ostavinu pravnom osobom. Kod nas to ne postoji no može se osnovati zaklada koja predstavlja pravnu osobu.

A) izdvajanje

Izdvajanje zahvaća u pravilu pojedine predmete iz ostavine, dok odvajanje zahvaća cijelu ostavinu. Kod izdvajanja treba paziti na zajedn.imovinu bračnih drugova; javlja se još i u izdvajanju u korist potomaka koji su privređivali s ostaviteljem, kao i u slučaju izdvajanja kućanskih predmeta. Neovisno o svome nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je

svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na

onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala dok su

živjeli u zajednici.

Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se

uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio.

Izdvajanje kućanskih predmeta

Nadživjelom bračnom drugu i ostaviteljevim potomcima koji su živjeli s ostaviteljem u istom kućanstvu u

času smrti, pripadaju kućanski predmeti koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba, kao što

su pokućstvo, kućanski aparati, posteljina i slično, ali ne ako su ti predmeti znatnije vrijednosti.

Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u račun pri izračunavanju nužnog dijela niti se uračunavaju nas-

ljedniku u njegov nasljedni dio.

Oni stječu izdvojene predmete u suvlasništvo, na jednake dijelove.

Osnova nasljeđivanja

Osnove nasljeđivanja su zakon i oporuka, prema tome postoji ZAKONSKO ILI INTESTATNO I OPORUČNO ILI TESTAMENTARNO nasljeđivanje. Zakonsko nasljeđivanje je pravilo, a oporučno iznimka. Budući da je iznimka jača od pravila, do zakonskog nasljeđivanja dolazi samo ako iza ostavitelja nije ostala valjana oporuka, ili su se oporučni nasljednici odrekli nasljedstva.

ZAKONSKO NASLJEDNO PRAVO Zakonsko nasljedno pravo je nasljeđivanje na temelju zakonom predviđenih činjenica kad iz određenih razloga nije moglo doći do oporučnog ili testamentarnog nasljeđivanja. Do zakonskog nasljeđivanja dolazi:

a) kad iza ostavitelja nije ostala nikakva oporuka, ili je oporuka ništetna, ili kad ostavitelj postojećom oporukom nije rasporedio čitavu svoju imovinu;

b) kad je oporučni nasljednik umro prije ostavitelja, ili se odrekao nasljedstva, ili je u trenutku otvaranja nasljedstva bio nedostojan.

Kao bitne pretpostavke, dakle kao osnove nasljeđivanja po zakonu, dolaze u obzir ove činjenice:

a) krvno srodstvo b) bračna veza c) izvanbračna veza d) posvojenje.

Krvno srodstvo

www.nasciturus.com

~ 9 ~

Srodstvo je odnos između dvije ili više osoba zasnovan na međusobnoj vezi biološke, pravne ili socijalne naravi. Vrste srodstva:

krvno srodstvo (cognatio), srodstvo po tazbini ili tazbinsko srodstvo (affinitas), pr. svekar i snaha građansko srodstvo ili srodstvo po posvojenju (adoptivno srodstvo), duhovno srodstvo ili srodstvo po krštenju (kumstvo), srodstvo po mlijeku između dojilje i dojenog djeteta i njegovih potomaka.

Krvno srodstvo je odnos dviju ili više osoba povezanih podrijetlom, bilo da potječu jedna od druge ili od zajedničkog pretka. Može biti bračno ili izvanbračno. Računanje (computatio) krvnog srodstva je razvrstavanje krvnih srodnika po linijama (lozama) i stupnjevima. 2 su linije:

uspravna (linea recta) i pobočna (linea transversa).

Uspravnu liniju čine osobe koje potječu jedna od druge: preci (ascedenti) i potomci (descedenti), npr. roditelji – dijete – unuk. Unutar te linije razlikujemo USHODNU liniju, ako se srodnički niz postavi od potomaka prema precima i NISHODNU ako se srodnički niz postavi od predaka prema potomcima. Pobočnu liniju čine osobe koje potječu od treće osobe kao zajedn.pretka a ne jedna od druge, npr.braća, stric i sinovac,...Naziva se još i KOLATERALNOM, a pobočni srodnici KOLATERALIMA. Pobočni srodnici su punokrvni ako su im oba roditelja zajednička (GERMANI), a polukrvni ako potječu od istog oca (CONSANGUINE) ili samo od iste majke (UTERINI). Isto značenje imaju i nazivi punorodno i polurodno pobočno srodstvo. Potomci se u tom slučaju nazivaju polubračom i polusestrama. Unutar linije (loze) srodnici se razvrstavaju po stupnjevima ili koljenima prema pravilu: koliko poroda toliko stupnjeva (quot generationes tot gradus).

Prema tom pravilu računa se i srodstvo u pob.liniji s tim da se uzima u obzir broj poroda u obje linije, osim rođenja zajedničkog pretka. Tako su brat i sestra u 2.stupnju srodstva, stric i strinovac u 3. stupnju. Takav sustav računanja naziva se COMPUTATIO CIVILIS. Bračna veza postoji između osoba koje su sklopile brak. Bračni drugovi imaju međusobno pravo nasljeđivanja po osnovi zakona – samo ako se u trenutku smrti ostavitelja nalazio u valjanom braku – status se dokazuje izvodom iz matice vjenčanih – oboriva predmjeva. Izvanbračna veza – izvanbračni drug je izjednačen s bračnim. Izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću. Prema Ob.zakonu imovinskopravni učinci izvanbr.zajednice priznaju se ako je zajednica trajala najmanje 3 god. Iznimno se mogu ti učinci priznati i za onu zajednicu koja je kraće trajala akoje u njoj rođeno zajedn.dijete. Posvojenje – to je odnos koji se temelji da aktu posvojenja (adopcije) tuđeg maloljetnog djeteta.

www.nasciturus.com

~ 10 ~

SRODNIČKIM POSVOJENJEM nastaje između posvojitelja i njegovih srodnika s jedne strane i posvojenika i njegovih potomaka s druge strane neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koja iz toga proizlaze. Istodobno prestaju međusobna prava i dužnosti posvojenika i njegovih krvnih srodnika. RODITELJSKIM POSVOJENJEM ne nastaje između posvojenika i srodnika posvojitelja odnos srodstva, nego se između posvojitelja s jedne strane i posvojenika i njegovih potomaka s druge strane zasnivaju prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djece. Naš Obz zakon predviđa samo srodničko posvojenje. Akt posvojenja je odluka o posvojenju koju donosi Centar za socijalnu skrb.

Načela zakonskog nasljeđivanja

načelo grupiranja srodnika po parantelama načelo isključivosti načelo predstavljanja (reprezentacije) načelo priraštaja načelo prijenosa (transmisije)

a) Načelo grupiranja srodnika po parentelama.

Nasljedni su redovi zasnovani na tzv. PARENTERALNOM SUSTAVU – temelji se isključivo na krvnom srodstvu. Ipak činjenica krvnog srodstva nije jedina osnova nasljeđivanja. Parentela je skup krvnih srodnika koji čini rodonačelnik sa svojim potomcima. I. parentela II. parentela

ostaviteljevi potomci - ostaviteljevi roditelji i rodonačelnik: ostavitelj njihovi potomci

- rodonačelnici: roditelji III. parentela IV. parentela

djedovi i bake po očevoj i majčinoj - pradjedovi i prabake osta- liniji i njihovi potomci vitelja i njihovi potomci

rodonačelnici: djedovi i bake - rodonačelnici: predjedovi i prabake 1.parentela sastavljena je isključivo od ostaviteljevih potomaka, sam ostavitelj je tu rodonačelnik – dakle prvi zajednički predak svih potomaka. Npr.ako je otac ostavitelj, tada 1.p. čine njegova djeca ako su živa. No, ako je koji od sinova i kćeri ostavitelja mrtav, a sam ima djece, tada u 1.p.ulaze i njegova djeca. 2. parentela sastoji se od ostaviteljevih roditelja i njihovih potomaka (braće i sestara ostavitelja i njihovih potomaka – bratić, sestrična, itd.).

3. parentelu čine djedovi i bake ostavitelja po očevoj i majčinoj strani te njihovi potomci (stričevi i ujaci itd.ostaviteljevi). 4.parentelu čine pradjedovi i prabake ostavitelja i njihovi potomci. Ako jedna parentela ima najmanje 2 rodonačelnika, tada se dijele na LOZE, a ako susrećemo više rodonačelnika, loze dijelimo na GRANE.

www.nasciturus.com

~ 11 ~

Ako jedna parentela ima najmanje dva rodonačelnika, tada se parentele dijele na loze (npr. majčina i očeva loza), a ako ima još više rodonačelnika tada loze dijelimo na grane. Npr. u trećoj parenteli postoji loza djeda i bake po majčinoj strani i lozu djeda i bake po očevoj strani. Lozu djeda i bake opet dijelimo na djedovu i bakinu granu.

b) Načelo isključivosti. Pozivanje na nasljedstvo po nasljednim redovima znači da nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda. Iznimka: ako u 1. Nasljednom redu ostane bračni drug ostavitelja kao jedini nasljednik, jer nije bilo potomaka, neće mu pripasti cijela ostavina, nego ulazi u 2.nasljedni red u kojem nasljeđuje zajedno s roditeljima ostavitelja. Ali, ako je u 1.nasljednom redu bilo potomaka, bračni drug će naslijediti kao jedini nasljednik u slučaju da se svi potomci odreknu nasljedstva. c) Načelo predstavjanja (reprezentacije). Ono znači da pretka koji je umro prije ostavitelja predstavlja njegov živi potomak. Po tom načelu nasljeđuju isključivo potomci. Načelo je usvojeno unutar pojedinog nasljednog reda. Stoga to načelo nalazi primjenu u prva tri nasljedna reda, ali ne i u 4.u kojem potomci uopće ne nasljeđuju. d) Načelo priraštaja (akrescencije). To je načelo prema kojem sunasljedniku prirasta dio drugog sunasljednika ako taj sunasljednik otpadne, a istog je stupnja srodstva i iste kvalitete sa sunasljednikom kojem njegov dio prirašćuje. Po tom načelu uređuju se odnosi među sunaslj.istog stupnja srodstva i iste kvalitete. Ali, to načelo dolazi u obzir samo onda ako se u slučaju ispadanja sunasljednik ne može primijeniti načelo reprezentacije. e) Načelo prijenosa (transmisije). Ono znači da potomak koji je umro poslije ostavitelja sam postaje nasljednikom i svoje pravo prenosi na svoje nasljednike. Po ovom načelu nasljeđuju nasljednici.

Pojedini nasljedni redovi Prvi nasljedni red U njega ulaze ostaviteljevi potomci, posvojče i njegovi potomci, te bračni drug ostavitelja. Ako ostavitelj u

trenutku svoje smrti nije bio u braku nego u izvanbračnoj zajednici, u 1.nasljedni red ulazi izvanbračni drug. Nasljednici prvoga nasljednoga reda dijele ostavinu na jednake dijelove (djeca i bračni drug). U 1.nasljedni red može doći do naslj.i po načelu reprezentacije i po načelu transmisije, a ima slučajeva i akrescencije. Drugi nasljedni red U njega idu bračni drug odnosno izvanbračni drug ostavitelja, njegovi roditelji i njihovi potomci – braća i sestre i njihovi potomci. Do nasljeđivanja u 2.nasljednom redu dolazi ako ostavitelj nije iza sebe ostavio potomke. Do naslj.u 2.nasljednom redu neće doći ako je iza ostavitelja bilo potomaka, ali su se svi odrekli naslj. U tom slučaju braćni drug ostaje u 1.nasljednom redu i nasljeđuje ostavinu kao jedini nasljednik. Nasljednici 2.nasljednog reda dijele ostavinu tako da jednu polovicu dobivaju roditelji, a drugu polovicu bračni drug ostavitelja. I u ovom nasljednom redu mogu doći do primjene načela iz 1.nasljednog reda, osobito načela reprezentacije i priraštaja. No, kako kod nas prevladava tip male obitelji koju čine bračni drug i djeca te se kao nepravda doživljava slučaj kad bračni drug mora dijeliti ostavinu s ostaviteljevom braćom i sestrama, zakonodavac je

www.nasciturus.com

~ 12 ~

isključio primjenu načela reprez. u slučaju kad su oba roditelja umrla prije ostavitelja. U tom slučaju bračni drug nasljeđuje cijelu ostavinu. Ako su roditelji nadživjeli ostavitelja koji nije imao bračnog odnosno izvanbračnog druga, tada oni nasljeđuju cijelu ostavinu na jednake dijelove. Ako je, pak, samo jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, njegov dio koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuje drugi roditelj (priraštaj). Međutim, ako je taj roditelj imao potomke, tada bi umjesto priraštaja došlo do primjene načela reprez. pa bi njegov dio ostavine naslijedili njegovi potomci. Treći nasljedni red U njega ulaze djedovi i bake. Pritom jednu polovicu nasljeđuje djed i baka s očeve strane, a drugu polovicu djed i baka s majčine strane. Budući da nasljeđuju unutar loze na jednake dijelove, svaki od njih dobiva ¼. Do nasljeđivanja u 3.nasljednom redu dolazi ako ostavitelj nije ostavio ni potomke ni bračnog odnosno izvanbračnog druga, ni roditelje, niti su roditelji ostavili nekog potomka. Česta je akrescencija, a moguća je i reprez. Do akr.će npr.doći ako su djed i baka jedne loze umrli prije osavitelja, a nisu ostavili nijednog potomka. Dio ostavine koji bi im pripao prirasta djedu i baki druge loze i njihovim potomcima. Do reprez.će doći ako djed i baka jedne loze umru prije ostavitelja jer tada dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja (1/4) nasljeđuju njegovi potomci. Naravno, ako je iza ostavitelja ostao bračni drug i npr.djed, tada bračni drug dobiva ve jer on isključuje sve nasljednike 3.nasljednog reda. Ĉetvrti nasljedni red Čine ga pradjedovi i prabake. Pola dobivaju pradjedovi i prabake s očeve strane, a pola pradjedovi i prabake s

majčine strane. Pretpostavke nasljeđivanja u ovom naslj.redu su da ostavitelj nije ostavio ni potomke, ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog odnosno izvanbračnog druga, ni djeda ni baku, niti su ovi ostavili nekog potomka. Ovdje nema reprezentacije, a akrescencija je moguća. Npr. ako nema jednog para unutar loze, dio koji bi mu pripao da su živi, prirasta drugom paru iste loze; isto tako, ako nema pradjedova i prabaka jedne loze, dio koji bi im pripao da su živi prirasta pradjedovima i prabakama druge loze. Ostali nasljedni redovi Poslije pradjedova i prabaka nasljeđuju ostali predci (šukundjedovi i šukunbake). POSEBNE ODREDBE ZA NEKE NASLJEDNIKE

Nasljedno pravo bračnog druga. Kod bračnog druga kao nasljednika treba razlikovati 2 moguća slučaja:

1. Prvi je slučaj kad bračni drug redovito nasljeđuje. U tom slučaju bračni drug u 1.naslj.redu dijeli ostavinu na jednake dijelove s potomcima i posvojčetom, a u 2.naslj.redu dobiva ½ ostavine, dok drugu ½ dobivaju ostaviteljevi roditelji. Nasljednike 2.naslj.reda isključuje u slučaju kad su oba roditelja umrla prije ostaviteljeve smrti, a nasljednike 3,4. i ostalih naslj.redova bračni drug uvijek isključuje. Novi ZN ne poznaje tzv.varijabilni nasljedni bio bračnog druga (to je kad je bračni drug nasljeđivao s nasljednicima 2.naslj.reda, a nije imao nužnih sredstava za život, sud je mogao odlučiti da dobije povrh svoje polovice i jedan dio ostavine dr.nasljednika iz 2.naslj.reda ili čak i cijelu ostavinu).

www.nasciturus.com

~ 13 ~

2. Drugi slučaj nasljednog prava bračnog druga za njega je nepovoljan jer se radi o gubitku prava nasljeđivanja iz određenih razloga koji su karakteristični samo za bračnog druga, a kod ostalih nasljednika uopće ne mogu doći u obzir. Bračni drug gubi pravo na nasljedstvo:

a) ako je ostavitelj za života podnio tužbu za rastavu ili poništaj braka, odnosno sporazumni zahtjev za rastavu braka, a poslije smrti ostaviteljeve utvrdi se da su tužba /sporazum bili osnovani;

b) ako je njegov brak proglašen nepostojećim ili je bio poništen poslije ostaviteljeve smrti;

c) ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivnjom ili po sporazumu s ostaviteljem.

Nasljedno pravo izvanbračnog druga. Pravo nasljeđivanja izvanbračnog druga uvjetovano je sljedećim pretpostavkama:

a) da je između njega i ostavitelja postojala izvanbračna zajednica kao životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca;

b) da je izvanbračna zajednica trajala dulje vrijeme te da je prestala ostaviteljevom smrću (3.g najmanje);

c) da su bile ispunjene pretpostavke koje se zahtijevaju za valjanost braka. Nasljedno pravo izvanbračnog djeteta. Djetetovom majkom smatra se žena koja ga je rodila – mater semper certa est – majka je uvijek sigurna. Ako je dijete rođeno u braku, vrijedi pravno pravilo: pater est quem nuptiae demonstrant – otac je onaj koji je po zakonu bračni drug majke. Zahtijeva se da je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom 300 dana od prestanka braka. Izvanbračno dijete nasljeđuje izvanbračnog oca samo onda ako je očinstvo utvrđeno. Nasljedno pravo posvojenika. Kod srodničkog posvojenja pravni se položaj posvojenika i njegovih potomaka potpuno izjednačuje s pravnim položajem posvojiteljevih potomaka. Posvojče gubu pravo nasljeđivanja prema svojim krvnim srodnicima i oni prema njemu. Kad dijete posvoji očuh ili maćeha međusobno pravo nasljeđivanja posvojenika i roditelja koji je u braku s posvojiteljem i roditeljevih krvnih srodnika ne prestaje. Srodničko posvojenje mogu zasnovati samo bračni drugovi zajednički, a samo jedan bračni drug ako je drugi bračni drug roditelj djeteta koje se posvaja.

Oporučno nasljedno pravo Oporuka je razradba posljednje volje kojom ostavitelj raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti. Kodicil je razredba posljednje volje koja može sadržati sve moguće i dopuštene odredbe, osim imenovanja nasljednika. (u našem pravu nema više razlike između oporuke i kodicila). Oporuku može sastaviti svaka fizička osoba ako je navršila 16 god. i ako je sposobna za rasuđivanje – praesumptio iuris.

Oporuka ima sljedeće karakteristike:

a) Oporuka je jednostrani pravni posao b) Oporuka je strogo osobni pravni posao c) Oporuka je strogo formalan pravni posao

www.nasciturus.com

~ 14 ~

d) Oporuka je opoziv pravni posao. Onaj koji svoju oporuku opoziva mora imati navršenih 16 god. i mora biti sposoban za rasuđivanje.

Vrste oporuke:

Vrste oporuke su: Privatna oporuka Javna oporuka Redovita oporuka Izvanredna oporuka

Privatna je ona oporuka koju pravi sam oporučitelj bez prisustva javnih tijela ili tijela koja u danom slučaju nastupaju kao javna tijela. Privatna oporuka moţe biti:

vlastoručna (holografksa) pisana oporuka pred svjedocima (alografska) ili usmena oporuka pred svjedocima.

Javna je ona oporuka koja je načinjena uz sudjelovanje javnih tijela. Ovlašteni su je sastaviti:

sudac općinskog suda. sudski savjetnik u općinskom sudu, javni bilježnik, u inozemstvu konzularni odnosno dipl.-konz.predstavnik RH.

Međunarodna oporuka je podvrsta javne oporuke. Redovita je ona oporuka koja se može praviti u svakoj prilici. Oblik joj je strog, a rok valjanosti neograničen. Redovite su oporuke:

privatne pisane oporuke, javna opopruka i međunarodna oporuka

Izvanredna je ona koja se pravi u izvan.okolnostima zbog kojih nije moguće oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Njen je oblik blaži, a rok valjanosti organičen. Te izvanredne okolnosti mogu biti objektivne (rat, požar, poplava itd.) i subjektivne (bolest, velika udaljenost od naseljenih mjesta). Samo jedna izvanredna oporuka postoji: usmena oporuka pred svjedocima.

Oblik oporuke

Osnovni je obilk oporuke pisana oporuka. Redovita pisana privatna oporuka moţe biti ili halografska ili alografska. Vlastoručna ili holografska oporuka je ona koju je oporučitelj sam vlastoručno napisao i potpisao. Za njenu valjanost nije nužno da se u njoj naznače mjesto i datum sastavljanja. Osim da bude vlastoručno napisana i potpisana ne traže se nikakve druge formalnosti (npr. ovjera potpisa i slično). Pod vlastoručnim pisanjem podrazumijeva se rukopis ili eventualno stenografsko pismo, a ne radi se o vlastoručnoj oporuci ako je napisana npr. pisaćim strojem, kompjutorom ili tehničkim pismom i nakon toga samo potpisana. Vlastoručnu oporuku može praviti samo onaj tko zna čitati i pisati.

www.nasciturus.com

~ 15 ~

Pisana oporuka pred svjedocima (alografska oporuka) je oporuka koju može načiniti samo oporučitelj koji zna čitati i pisati i u danom trenutku može čitati i može pisati. Sastavlja se tako da je netko drugi napiše po kazivanju oporučitelja, koji je mora potpisati pred dva svjedoka izjavljujući da je isprava koju potpisuje njegova oporuka. Nakon te izjave i potpisa oporučitelja stavljaju svjedoci svoje potpise. Za oporuku pisanu na stroju ili računalu, pa makar je pisao i sam oporučitelj, potrebne su sve one formalnosti koje se zahtijevaju za pisanu oporuku pred svjedocima. Svjedoci se moraju potpisati na samoj oporuci; ne moraju znati sadržaj oporuke. Javna oporuka – ovlaštena osoba sastavlja o.na osnovi kazivanja oporučitelja i to tako da opor.izjavi svoju posljednju volju, a ovlaštena osoba unese tu izjavu u ispravu što je vjernije moguće. Nakon toga ovlaštena osoba će pročitati oporuku oporučitelju, objasniti mu pravne posljedice opor.raspolaganja i dati mu da pred njim oporuku potpiše. Ovlaštena osoba će tada sastaviti zapisnik. Ako oporučitelj nije u stanju potpisati sastavljenu oporuku / zapisnik, priopćit će razlgo ovlaštenoj osobi koja će ga zabilježiti na oporuci / zapisniku. Oporučitelj može tražiti od neke druge osobe da ga potpiše. U slučaju da oporučitelj nije u stanju pročitati sastavljenu mu oporuku, pročitat će mu je ovlaštena osoba pred dva svjedoka koji razumiju jezik na kojem je napisana, a on će ju u njihovoj nazočnosti potpisati pošto izjavi da je to njegova oporuka. Svaki građanin može praviti javnu oporuku, ali onaj koji ne zna čitati i pisati ili ne može čitati i pisati MORA praviti javnu o. Ako na to ne pazi, oporuka je nevaljana. Međunarodna oporuka – mora biti sastavljena u pisanom obliku. Oporučitelj ne mora vlastoručno napisati oporuku, može mu je napisati netko drugi. Bitno je da pred ovlaštenom osobom i u nazočnosti dvaju svjedoka izjavi da je podnesena isprava njegova oporuka i da je upoznat s njenim sadržajem. Ovlaštena osoba stavlja na kraju oporuke datum njena potpisivanja bez kojega oporuka ne bi bila valjana. Ovlaštena osoba je dužna oporučitelju izdati potvrdu o sastavljanju međunarodne oporuke iako njeno nepostojanje ili neispravnost ne utječe na valjanost oporuke u smislu oblika. Usmena oporuka se može praviti samo u izvanrednim prilikama zbog kojih oporučitelju nije moguće oporučiti u bilo kojem drugom obliku. Ta se oporuka pravi tako da oporučitelj pred dva istodobno nazočna svjedoka usmeno izjavi svoju posljednju volju. Oporuka vrijedi samo još 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je sačinjena. Svjedoci usmene oporuke dužni su što prije napisati ono što im je oporučitej izjavio i to predati sudu ili javnom bilježniku, ili to usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom te opisati kad, gdje i pod kakvim je okolnostima oporučitelj očitovao svoju posljednju volju. Svjedoci mogu biti samo osobe koje mogu biti i svjedoci javne oporuke, ali ne moraju znati čitati i pisati – bitno je da razumiju jezik na kojem je oporučitelj očitovao svoju posljednju volju. Ako svjedoci tu dužnost ne izvrše, oporuka je ipak valjana, samo će kasnije u ostavinskom postupku mnogo teže biti ponoviti sadržaj oporučiteljeve izjave.

Svjedoci oporuke

Ne mogu biti svjedoci pisane oporuke pred svjedocima, niti kod sastavljanja javne oporuke niti mogu u svojstvu ovlaštne osobe sastavljati oporuku po kazivanju oporučitelja: potomci oporučitelja, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegovi precii posvojitelji, njegovi srodnici u pob.lozi do 4.stupnja, bračni drugovi svih navedenih osoba te oporučiteljev bračni drug (dakle, niti jedan nasljednik 1.naslj.reda). Svjedok oporuke, da bi se sačuvala puna objektivnost, ne smije imati nikakve koristi iz oporuke.

www.nasciturus.com

~ 16 ~

Sadržaj oporuke

Sadržaj oporuke bili bi: imenovanje nasljednika zamjene zapisi uvjeti, rokovi, nalozi osnivanje zaklade određivanje izvršitelja oporuke ostalo

Imenovanje nasljednika – iako to po našem pravu nije više bitno. Po oporuci, nasljednik je onaj koji nasljeđuje cijelu ostavinu ili njen razmjerni (alikvotni) dio. Međutim, ako je nekoj osobi ostavljena samo pojedina stvar iz ostav.mase ili pojedino pravo iz ostavine tada se takva osoba naziva zapisovnik (legatar), a ono što joj je ostavljeno naziva se zapis (legat). Kod oporuke se u prvom redu mora utvrditi prava volja oporučitelja. Kad ostavlja samo dio imovine nasljedniku, oporučitelj to može učiniti bilo određenjem tog dijela putem razlomka, bilo naznakom stvari ili prava iz imovine (ex re certa).

Upravo za taj posljednji način određivanja nasljednikova dijela po ZN se predmnijeva da je doista zapis, osim ako se ustanovi da je oporučiteljeva volja bila da mu osoba kojoj ostavlja pojedinu stvar ili pravo bude nasljednik. Osim prešutno (imenovanjem oporučnog nasljednika), oporučitelj može iznaslijediti jednog ili više zakonskog zastupnika izrijekom. Oporučna odredba o iznasljeđenju može se pobijati ako je njome povrijeđen novčani dio zakonskog nasljednika. Zamjene (supstitucije) – može biti obična ili vulgarna i povjerbena ili fideikomisarna. Obična zamjena (vulgarna supstitucija) znači imenovanje zamjenika nasljedniku. Supstitut će doći do nasljeđivanja ako nasljednik (institut) umre prije ostavitelja, se odrekne nasljedstva ili postane nedostojan. (npr.: “Određujem da me naslijedi A, ako me iz bilo kojih razloga neće moći naslijediti, neka me naslijedi B”). Povjerbena zamjena (fideikomisarna supstitucija) znači imenovanje nasljednika nasljedniku odnosno zapisovniku. Zabranjena je po našem zakonu. Zapisi (legati) – osoba zapisovnika mora biti određena ili bar odrediva. Oporučitelj je ovlašten odrediti oporukom jedan ili više zapisa ili legata. Uvjeti, rokovi, nalozi. Uvjeti moraju biti obj.mogući i pravno dopušteni. Nemogući, nedopušteni i nemoralni uvjeti smatraju se kao da ne postoje – ne izazivaju ništetnost oporuke – ta iznimka in favorem testamenti pravda se činjenicom da u vrijeme utvrđivanja valjanosti oporuke ostavitelj više nije živ da bi mogao otkloniti ništetnost. Namet ili nalog – smatra se raskidnim uvjetom, pa nalogom opterećeni gubi ono što mu je oporukom ostavljeno, ako ne ispuni nalog. Nedopušteni i nemoralni nalozi uzimaju se pro non scripto. Oblik naloga ima i oporučna odredba o tzv.nesamostalnoj zakladi kojom oporučitelj određuje da se dio ili cijela ostavina, odnosno pojedina stvar ili pravo iz ostavine upotrijebi za ostvarenej neke dopuštene svrhe, npr.za zbrinjavanje napuštene djece. Osnivanje zaklade Oporukom se može narediti osnivanje zaklade i odrediti dio ili cijelu ostavinu za postizanje njezine svrhe koja mora biti pravno dopuštena. Zaklada ne nastaje pravljenjem oporuke, nego tek ispunjenjem pretpostavki koji zahtjevaju propisi o zakladama,

www.nasciturus.com

~ 17 ~

Određivanje izvršitelja oporuke Ostavitelj može oporukom odrediti jednu ili više osoba za izvšitelja oporuke – mora imati posl.sposobnost – može biti i fizička i pravna osoba. Osoba koju oporučitelj odredi za izvršitelja nije dužna prihvatiti tu dužnost, ali će se smatrati da ju je prihvatila ako ju odmah po proglašenju oporuke ne odbije. Njegova osn.dužnost je postarati se da oporuka bude izvršena po oporučiteljevoj volji. On ima pravo, na teret ostavine, na naknadu troškova i primjerenu nagradu za svoj trud, ali s time da se ne umanji vrijednost nužnog dijela.

Čuvanje oporuke

Oporučitelj može čuvati oporuku na različite načine i to bez obzira na oblik u kojem je napravljena.

Može je čuvati kod sebe, može je predati na čuvanje nekoj drugoj osobi (to može biti i oporučni nasljednik i

zapisovnik), može je ostaviti na čuvanje pri nekoj pravnoj osobi (npr. bankovni sef), a može je predati i

sudu, javnom bilježniku ili u inozemstvu konzularnom, odnosno diplomatsko-konzularnom predstavniku

Republike Hrvatske na čuvanje. Čuvanje oporuke od ovlaštene osobe možda je i najsigurniji način čuvanja,

a ona ne može odbiti primitak oporuke na čuvanje. Ovlaštena osoba čuva oporuku s posebnom pažnjom i

odvojeno od ostalih spisa te o tome obavještava Hrvatski upisnik oporuka.

Opoziv oporuke

Oporučitelj može uvijek svoju oporuku opozvati u cijelosti ili djelomično. Postoji više načina na koje se oporuka može opozvati:

uništenje isprave izjava o opozivu pravljenje nove oporuke konkludentne radnje

Moţe se opozvati na više načina:

a) Uništenjem isprave; To je najjednostavniji način opoziva oporuke (npr. trganjem, paljenjem itd.). Mora se osnivati na volji ostavitelja i treba biti izvršeno od strane samoga oporučitelja. Ako je oporuka uništena slučajno, radnjom druge osobe, ako je izgubljena, sakrivena, a sve bez znanja oporučitelja to ne znači opoziv oporuke. Spada u izričit oblik opoziva.

b) Izjava o opozivu; Oporučitelj može oporuku opozvati strogo formalnom izjavom o opozivu. Izjava o opozivu može se dati u bilo kojem obliku u kojem se oporuka može napraviti. Tako postoji opoziv oporuke pred ovlaštenom osobom, opoziv oporuke pred svjedocima koji može biti u pisanom i u usmenom obliku, opoziv u obliku vlastoručne oporuke. To, međutim, ne znači da određeni oblik oporuke mora biti opozvan u tom istom obliku (npr. sudska oporuka može se opozvati na privatan način, dakle pred svjedocima usmeno ili pisano). Izjava o opozivu oporuke koja je sastavljena u formi oporuke predstavlja izričit opoziv oporuke. To ne predstavlja novu oporuku jer sadrži samo opoziv.

c) Pravljenje nove oporuke; Odredbe ranije oporuke prestat će samo ako su u suprotnosti s odredbama novije oporuke, a ostat će na snazi one odredbe koje nisu u suprotnosti s novom oporukom. Nova oporuka treba biti vremenski kasnije napravljena, nova oporuka treba biti valjana te njezin sadržaj treba biti suprotan potpuno ili djelomično sadržaju ranije oporuke

www.nasciturus.com

~ 18 ~

d) Konkludentne radnje; To je slučaj kada oporučitelj još za života raspolaže svojom imovinom

protivno oporuci. Na primjer, oporučitelj je za života potrošio ili otuđio imovinu ili njezine dijelove

koji su trebali biti predmetom oporučnoga nasljeđivanja.

Proglašenje oporuke

Proglašenje oporuke je sudska radnja u kojoj sud sve oporuke određenog oporučitelja otvori i pročita pred dva punoljetna građanina i o tome sastavi zapisnik. Proglasiti se moraju sve oporuke bez obzira na to koliko ih ima i bez obzira na to jesu li po zakonu valjane ili nevaljane.

Tumačenje oporuke

Tumačenje oporuke se usmjeruje na utvrđivanje prave volje odnosno namjere oporučitelja. U slučaju sumnje o njegovoj namjeri, treba prihvatiti tumačenje koje je povoljnije za oporučitelja, a ne zak.nasljednika. U dvojbi o oporučiteljevoj namjeri, treba prihvatiti ono što je povoljnije za osobu kojoj je naložena neka obveza.

Nevaljanost oporuke

Razlozi ništetnosti oporuke su: nesposobnost oporučitelja, tj, ako u vrijeme sastavljanja oporuke nije imao 16 god. ili nije bio

sposoban za rasuđivanje; nemogućnost i nedopustivost sadrţaja oporuke., npr. unošenje odredbe o fideikomisarnoj

supstituciji, raspolaganja u korist suca koji je sastavio oporuku, svjedoka oporuke, njihovih potomaka, bračnih drugova itd. Taj razlog zahvaća samo pojedine odredbe u oporuci, pa će se tu raditi o djelomičnoj ništetnosti.

Razlozi pobojnosti oporuke su:

a) mane volje kod oporučitelja, tj. ako je prijetnjom ili silom natjeran da sastavi oporuku ili ju je sastavio zbog prijevare ili zablude. Rok za tužbu na poništenje je godina dana od saznanja za razlog pobojnosti, s tim da taj rok ne može početi teći prije proglašenja o. Krajnji je (obj.) rok 10 god. od proglašenja oporuke, ali prema osobi koja je prouzročila mane oporučiteljeve volje, taj rok je 20 god. od proglašenja oporuke;

b) nedostatak propisanog oblika – rok godinu dana, objekrivni rok 10 god. Poništenje oporuke može zahtijevati samo osoba koja za to ima pravni interes – najčešće zakonski nasljednici;

c) raspolaganja suprotna pravu na nuţni dio – to pravo ima samo nužni nasljednik u roku od 3 god.od proglašenja oporuke.

Rekonstrukcija oporuke

Zainteresirane osobe mogu dokazivati pred sudom da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena bez oporučiteljevog znanja, da je bila sastavljena u zakonskom obliku, te da je imala određeni sadržaj. Ako se sve to dokaže, tada će se oporuku rekonstruirati u obliku SUDSKOG ZAPISNIKA. Za valjanost sporazuma o postojanju oporuke potrebna je suglasnost drž.odvjetnika ako bi, da nema oporuke, ostavina pripala općini ili gradu. Dođe li, međutim, među zainteresiranim osobama do spora o pravno relevantnim činjenicama ili je ostavinski postupak već okončan, rekonstrukcija je moguća isključivo putem parnice. Tada će sudska presuda imati učinke oporuke.

www.nasciturus.com

~ 19 ~

Hrvatski upisnik oporuke

Vodi ga Hrvatska javnobilježnička komora. To je javni upisnik, no podaci koje sadrži ne mogu se prije oporučiteljeve smrti nikome staviti na raspolaganje, osim oporučitelju ili osobi koju je on posebno ovlastio. Činjenica da oporuka nije evidentirana u HR upisniku oporuke nije od utjecaja na njenu valjanost.

Nuţno nasljedno pravo Nuţno naslj.pravo je skup pravnih pravila kojima se određuje krug osoba kojima je oporučitelj dužan ostaviti određeni dio svoje imovine, odnosno koje imaju pravo na dio ostavine. Nužni dio je određeni dio zakonskog dijela, tj. dio onog dijela koji bi nužni nasljednik kao zakonski nasljednik dobio da nema oporuke. Prema tome, oporučitelj ne može slobodno raspolagati nužnim dijelom. Oporučitelj može raspolagati samo s tzv. raspoloživim dijelom, ali ne i sa nužnim dijelom. Pravo na nužni dio je nasljedno pravo. On postaje nasljednikom protiv volje ostavitelja, zahvaljujući zaštiti koju mu pruža nasljedno pravo svojim kogentnim propisima. Postati nasljednikom znači postati univerzalnim, a ne singularnim sukcesorom. Dakle, nužni je nasljednik univerzalni sukcesor. Nužni dio daje se samo na zahtjev, nikada po službenoj dužnosti.

Nužni nasljednici

Nužni nasljednik ima pravo zahtijevati nužni dio samo ako je u konkretnom slučaju istodobno i zakonski nasljednik. Postoje dvije kategorije nuţnih nasljednika:

apsolutni i relativni.

U apsolutne nužne nasljednike spadaju ostaviteljevi potomci, ostaviteljevi posvojenici i njihovi

potomci i njegov bračni drug. Imaju pravo na jednu polovinu zakonskoga dijela. Apsolutni nužni nasljednici imaju pravo na nužni dio bez ikakvih dodatnih uvjeta.

U relativne nužne nasljednike ubrajaju se ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali predci (bake i

djedovi, prabake i pradjedovi itd.). Pripada im jedna trećina njihova zakonskoga dijela. Relativni nužni nasljednici ostvarit će pravo na nužni dio samo ako se kumulativno ispune dva dodatna uvjeta:

1. moraju biti trajno nesposobni za privređivanje (rad) i 2. ne smiju imati nužnih sredstava za život (nemaju nužnih sredstava za život).

Naravno nužni nasljednici istodobno moraju biti i zakonski nasljednici. Pravo na nužni dio ni u kojem slučaju ne mogu ostvariti braća i sestre (što je prije bilo moguće) te potomci djedova i baka. Oni nisu nužni nasljednici.

Izračunavanje nužnog dijela

Ako je oporučitelj povrijedio nužni dio ne samo oporukom nego i darovanjima za života (dakle,

nužni dio može biti povrijeđen i neovisno od toga da li postoji oporuka), na zahtjev nužnih nasljednika

pristupa se izračunavanju nužnoga dijela. U prvom redu treba od cjelokupne aktive ostavitelja odbiti

pasivu, što znači dugove, kao i troškove pogreba, popisa i procjene ostavine. Na taj se način dobilo čistu

ostavinu. Čistoj ostavini priračunava se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio nekom zakonskom

nasljedniku bilo kada. Priračunava se također i vrijednost darova koje je ostavitelj učinio trećim osobama u

posljednjoj godini svoga života. Pod darom se podrazumijevaju i tzv. Pred-davanja (npr. ostavitelj je

nekoga zakonskoga nasljednika izdržavao na fakultetskim studijima). Ne priračunavaju se darovi učinjeni

u opće korisne svrhe kao ni darovi koji se na temelju zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov dio.

www.nasciturus.com

~ 20 ~

Iz tako izračunate vrijednosti ostavine koja se može nazvati obračunska vrijednost ostavine,

određuju se sada nužni dijelovi. Kad se podmire nužni dijelovi, ono što je preostalo naziva se raspoloživi

dio i njime se može slobodno oporučno raspolagati.

Uračunavanje (collatio) je institut po kojem se svakom zak.nasljedniku uračunavaju u njegov nasljedni dio sve ono što je dobio na ime dara ili zapisa od ostavitelja za života. Ne uračunavaju se u nasljedni dio:

darovi za koje je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije ili u oporuci da se ne uračunavaju ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila njegova volja;

vrijednost plodova i drugih koristi koje je nasljednik imao od darovane stvari; manji uobičajeni darovi; troškovi uzdržavanja i školovanja, ali samo u granicama ostaviteljeve obveze da nasljednika

uzdržava i školuje. Nužnom nasljedniku u nužni dio se uvijek uračunavaju dobiveni darovi i zapisi. Smisao odredaba o uračunavanju je da se ostavina pravično raspodjeli na zak.nasljednike. Ovakvo uračunavanje koje je izvršeno samo računski, tj.bez vraćanja darova u ostavinu, naziva se IDEALNIM URAĈUNAVANJEM ILI IDEALNOM KOLACIJOM. ZN poznaje i REALNU KOLACIJU, ali samo kao iznimku. Predviđeno je da nasljednik ima pravo vratiti darovanu stvar u ostavinu i tako izbjeći idealno uračunavanje, tako da realna k.zapravo ni nije uračunavanje.

Umanjenje oporučnih raspolaganja i vraćanje darova zbog povrede nužnog dijela

Nužni je dio povrijeđen kad ukupna vrijednost raspolaganja koja je ostavitelj učinio oporukom i

darovima premašuje raspoloživi dio ostavine što znači da je oporučitelj raspolagao preko onoga što mu je

dopušteno. Kad je došlo do povrede nužnoga dijela, oporučna raspolaganja će se umanjiti, a darovi vratiti u

mjeri potrebnoj da se dopuni nužni dio.

Najprije se umanjuju oporučna raspolaganja, pa kad time nužni dio ne bi bio namiren, vraćaju se

darovi.

Oporučna se raspolaganja umanjuju u istom omjeru osim ako što drugo ne proizlazi iz oporuke.

Umanjuju se i zapisi. Onaj oporučni nasljednik čiji bi nasljedni dio trebao biti umanjen, može zahtijevati

razmjerno umanjenje zapisa koje on treba isplatiti.

Za vraćanje darova ZN je predvidio red vraćanja. Vraćanje počinje od posljednjega dara i nastavlja

se obratno od reda kojim su učinjeni. Oni koji su učinjeni istodobno vraćaju se razmjerno. Darom se ne

smatra samo davanje neke stvari ili novca nego i oproštaj duga, kao i svako drugo raspolaganje učinjeno

bez naknade. Mjerodavnom se kod dara smatra ona vrijednost koju darovana stvar ima u času ostaviteljeve

smrti.

www.nasciturus.com

~ 21 ~

Pri utvrđivanju ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova uzimaju se u račun i ona

raspolaganja i darovi za koja je ostavitelj naredio da se nužnom nasljedniku ne uračunavaju u njegov

nasljedni dio. Oni pak darovi i oporučna raspolaganja koji se uračunavaju nužnom nasljedniku u nasljedni

dio, uzimaju se u račun samo onoliko koliko premašuju njegov nužni dio.

Do umanjenja oporučnih raspolaganja i vraćanja darova nikad ne dolazi po službenoj dužnosti, već

isključivo na zahtjev nužnih nasljednika.

Tužba ta umanjenje oporučnih raspolaganja i tužba za vraćanje dara podnose se u roku od tri godine. Rok

kod tužbe za umanjenje oporučnih raspolaganja računa se od proglašenja oporuke, a kod tužbe za vraćanje dara od

dana ostaviteljeve smrti odnosno proglašenja umrlim. Rokovi su zastarni i njihovim istekom gubi se pravo.

Isključenje nužnih nasljednika

Nuţni nasljednik moţe biti isključen:

ako je povrijedio neku zakonsku ili moralnu obvezu koja proizlazi iz njegovog obiteljskog odnosa s ostaviteljem i time se teže ogriješio prema ostavitelju, pr. povrijedio je zakonsku obvezu uzdržavanja ostavitelja ili moralnu obvezu poštovanja njegove osobe

ako je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema ostavitelju, njegovom bračnom drugu, djetetu ili roditelju;

ako je učinio kaz.djelo protiv RH ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom; ako se odao neradu i nepoštenom životu.

U slučaju potpunog isključenja nužnog nasljednika s njim se postupa kao da je umro prije ostavitelja. Primjenjuje se načelo reprezentacije.

Lišenje nužnog dijela

Oporučna odredba o lišenju nuţnog dijela bit će valjana samo ako su ispunjene 2 zakonske pretpostavke:

1. se odnosi na ostaviteljeva potomka kojeg on želi lišiti nužnog dijela. Lišenik mora u trenutku sastavljanja oporuke ili kasnije u vrijeme ostaviteljeve smrti biti rasipnik ili prezadužen;

2. se odnosi na potomke: mogu biti lišenikovo maloljetno dijete ili unuk od prije umrlog djeteta ili lišenikovo punoljetno dijete ili unuk od prije umrlog djeteta, pod uvjetom da su punoljetno dijete i unuk nesposobni za rad i da nemaju nužnih sredstava za život.

Lišeni nasljednik nasljeđuje ostavitelja ako je lišenje djelomično i kad u trenutku ostaviteljeve smrti više ne postoje pretpostavke za lišenje. Nasljednopravni ugovori Nasljednopravni ugovor je:

ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života

www.nasciturus.com

~ 22 ~

Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za ţivota – sklapa ga predak (ustupitelj) sa svojim potomcima, i tu predak razdjeljuje i ustupa potomcima cjelokupnu ili dio svoje postojeće imovine. Za valjanost tog ugovora potrebna je suglasnost sve djece i ostalih potomaka koji su po zakonu pozvani naslijediti ustupitelja. Ustupitelj može i svom bračnom drugu ustupiti imovinu. To je pravni posao među ţivima, besplatan, ali moţe biti i naplatan, i moţe se opozvati. Naplatan će biti ugovor ako ustupitelj pridrži za sebe ili svog bračnog druga ili oboje ili neku drugu osobu pravo uživanja na dijelu ili svim ustupljenim dobrima, ili ugovori doživotnu rentu, doživotno uzdržavanje ili sl. Ustupitelj može opozvati ugovor glede određenog potomka ili bračnog druga i zahtijevati povrat ustupljenog iz istih razloga iz kojih može opozvati učinjeno darovanje, ali također ga može opozvati ako potomak ili bračni drug ne ispunjava obvezu uzdržavanja ili ne isplati njegove dugove koje je preuzeo. Ono što je potomku ustupljeno nema karakter dara. Ako se ma i jedan potomak ne suglasi s ustupanjem i rasodjelom, dolazi ex lege do konverzije tog ugovora u ugovor o darovanju. Do te konverzije će doći i onda kad se nakon sklapanja ugovora usupitelju rodi dijete ili se pojavi nasljednik koji je proglašen umrlim. Objekt ugovora je sadašnja imovina (ili njen dio) ustupitelja. Mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od strane suca nadleţnog suda ili javnog biljeţnika.

Ostavinski postupak

Ostavinski postupak je skup procesnopravnih radnji suda i stranaka usmjerenih na utvrđivanje i zaštitu nasljednopravnih odnosa. U ostavinskom postupku se utvrđuje:

tko su ostaviteljevi nasljednici, sastav ostavine i koja prava iz ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i dr.osobama.

To je izvanparnični postupak; pravna pravila kojima se uređuje ostavinski postupak nazivaju se i formalnim nasljednim pravom.

Osnovna načela ostavinskog postupka

a) Načelo oficioznosti – ostavinski postupak pokreće sud po službenoj dužnosti čim sazna da je neka

osoba umrla ili da je proglašena umrlom; b) Načelo ekonomičnosti i pomoći strankama – sud je dužan, tijekom cijelog postupka, paziti da

prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana; c) Načelo pismenosti i usmenosti – sud će uzeti u obzir sve navode, prijedoge i dokaze koje

zainteresirana osoba podnese sudu pisano ili usmeno; d) Istraţno (inkvizitorno) i raspravno načelo – sud uzima u obzir kako dokaze koje su stranke

podnijele, tako i one koje je sam pribavio; e) Načela kontradiktornosti i nekontradikornosti – nije potrebno da se u svakom slučaju da prilika

sudioniku u postupku da se očituje o izjavama drugih sudionika.

Nadležnost za raspravljanje ostavine

Za raspravljanje nepokretne ostavine, isljučivo je nadležan HR sud ako se ona nalazi na teritoriju RH, neovisno o tome je li ostavitelj državljanin RH, osoba bez državljanstva, osoba kojoj se državljanstvo ne može utvrditi ili izbjeglica.

www.nasciturus.com

~ 23 ~

Za raspravljanje pokretne ostavine našeg državljanina bit će nadležan HR sud ako se pokretnine nalaze na teritoriju RH, inače sud zemlje u kojoj se pokretnine nalaze. Ipak, i u tom slučaju će biti nadležan HR sud ako po pravu države u kojoj se pokretnine nalaze nije nadležan strani sud odnosno ako sud odbije da raspravlja ostavinu. HR sud će biti nadležan i za raspravljanje pokretne ostavine stranog državljanina kad se ona nalazi u RH, osim ako protivno ne zahtijeva načelo reciprociteta. Također, HR sud će biti nadležan i za osobe bez državljanstva, osoba čije državljanstvo ne može utvrditi kao i izbjeglica, ako im se ostavina nalazi u RH ili ako je ostavitelj u vrijeme smrti imao preb.u RH. U našem pravu glede nadl.za raspravljanje ostavine (nepokretne i pokretne) vrijedi NAĈELO SMJEŠTAJA STVARI (forum rei sitae). Stvarna nadleţnost – nadležan je općinski sud, odnosno javni bilježnik kao povjerenik suda. Postupak vodi sudac pojedinac ili sudski savjetnik. Odluke se donose u obliku rješenja, protiv kojih je dopuštena žalba. Protiv rješenja javnog bilježnika podnosi se prigovor općinskom sudu. Ako rješenje javnog bilježnika bude u cijelosti ili djelomično ukinuto rješenjem suda, protiv tog rješenja nije dopuštena samostalna žalba – sud će odlučiti sam o ukinutom dijelu rješenja. Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena žalba, koja se podnosi županijskom sudu. Izvanredni pravni lijekovi, osim zahtjeva za zaštitu zakonitosti, nisu dopušteni. Mjesna nadleţnost – mjesno je nadl.sud na području kojeg je ostavitelj imao prebivalište/boravište u vrijeme smrti (ostavinski sud). Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao ni prebivalište ni boravište u RH, nadležan je sud na čijem području se nalazi pretežni dio ostavine. Ako se, međutim, nijedan dio ostavine ne nalazi u RH, mjesno je nadležan sud prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu državljana.

Tijek postupka

Prethodne radnje:

Sastavljanje smrtovnice Popis ostaviteljeve imovine Osiguranje ostavine Proglašenje oporuke

a) sastavljanje smrtovnice – kad neka osoba umre ili bude proglašena umrlom, matičar koji je nadležan upisati smrt u maticu umrlih, dužan je u roku od 30 dana od tog upisa sastaviti i dostaviti smrtovnicu ostav.sudu. Smrtovnica je isprava koja sadrži podatke o ostavitelju, njegovim srodnicima, bračnom drugu, ostavini, oporuci i dr.koji su relevantni za vođenje ostavinskog postupka. Ima snagu javne isprave samo glede podataka koji potječu iz matice umrlih. b) popis ostaviteljeve imovine – svrha tog popisa je zaštita prava i interesa nasljednika, zapisovnika, ostaviteljevih vjerovnika i dr. Sud će narediti popis kad se ne zna tko su nasljednici, gdje im je boravište, kad su to osobe koje se ne mogu same brinuti o svojim pravima i interesima, ili kad popis zahtijevaju nasljednici, zapisovnici i vjerovnici ostavitelja. Popis obavlja sudski službenik, javni bilježnik kojeg odredi sud ili sudski savjetnik koji vodi postupak u nazočnosti 2 punoljetnih osoba i, po potrebi, sudskog vještaka.

www.nasciturus.com

~ 24 ~

Iznimno se popis imovine može izvršiti i bez odluke suda ako to zahtijevaju posebne okolnosti, te će ga tada obaviti uredujući policijski službenik i predati ga matičaru. Na izvršeni popis stranke mogu staviti prigovor. c) osiguranje ostavine – mjere osiguranja mogu biti:

1. predaja stvari na čuvanje pouzdanoj osobi,

2. predaja gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti i drugih važnih isprava na čuvanje sudu na čijem području se ostavina nalazi,

3. pečaćenje prostorija u kojima se nalaze stvari iz ostavine,

4. privremene mjere predviđene Ovršnim zakonom;

5. imenovanje privremenog skrbnika ostavine kad su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta – postavlja ga sud.

d) proglašenje oporuke – pod tim se razumijeva radnja suda kojom se obznanjuju postojanje, sadržaj i oblik oporuke. Sastoji se u otvaranju i čitanju oporuke u nazočnosti dviju punoljetnih osoba, koje mogu biti i nasljednici, i o tome sastaviti zapisnik. Ne proglašava se oporuka o čijoj je rekonstrukciji vođena parnica. Sud je dužan proglasiti sve oporuke ostavitelja, pa i one koje po zakonu nisu valjane. Pokretanje postupka – pokreće ga ostavinski sud po služb.dužnosti kada primi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih ili pravomoćno rješenje o proglašenju neke osobe umrlom. Odluka da se ostavina ne raspravlja – u 2 slučaja:

1. slučaj je kad umrli nije ostavio nikakvu imovinu;

2. je kad je umrli ostavio samo pokretnu imovinu, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zatraži da se provede ostavinski postupak.

Dakle, ostavinska rasprava se obvezatno provodi samo kad u ostavini ima nekretnina.

Ostavinska rasprava

a) Sudionici rasprave

Sud poziva na ostavinsku raspravu “zainteresirane osobe”. To su prije svega osobe koje polažu pravo na nasljedstvo, dakle zakonski i oporučni nasljednici, a ponekad zapisovnici, javni pravobranitelj i izvršitelj oporuke. Ako se ne zna ima li nasljednika ili sudu nije poznato njihovo boravište, sud će oglasom pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da mu se prijave u roku od godine dana od objave oglasa u službenom glasilu. b) Predmet rasprave

Ostavinska rasprava je središnji stadij ostavinskoga postupka pri čemu ostavinski sud raspravlja sva pitanja u svezi s nasljednopravnim učincima ostaviteljeve smrti da bi donio konačnu odluku. Ostavinska se rasprava vodi na jednom ili više ročišta s ciljem da se rasprave sva pitanja koja se odnose na ostavinu. O pravima zainteresiranih osoba sud odlučuje u pravilu na osnovi njihovih izjava na raspravi odnosno ako nisu došle na ročište, na osnovi njihovih pisanih izjava koje stignu sudu prije okončanja rasprave i donošenja odluke. c) Nasljedničke izjave

www.nasciturus.com

~ 25 ~

Pod nasljedničkim se izjavama smatraju izjava o primanju i izjava o odricanju od nasljedstva. Drugim riječima nasljednička izjava može biti pozitivna i negativna. Pozitivna nasljednička izjava nije pretpostavka za stjecanje prava nasljeđivanja u nas jer se to pravo stječe ipso iure, u času smrti ostavitelja odnosno već po samom zakonu. U onim pravnim sustavima koji razlikuju delaciju (pripad) i akviziciju (prihvat) nasljednici moraju dati izričitu nasljedničku izjavu bila ona pozitivna ili negativna. Nasljednička se izjava može dati pred ostavinskim ili bilo kojim drugim općinskim sudom, usmeno na zapisnik ili predati ostavinskom sudu ovjerovljenu ispravu o tome. Izjava se može dati i preko punomoćnika s tim da to mora biti specijalna punomoć, a potpis nasljednika ovjeren. Isprava o odricanju od nasljedstva može biti i ugovor o odricanju od nasljedstva koji mora biti pisan i ovjerovljen. Iz nasljedničke izjave mora biti vidljivo prima li se nasljednik ili odriče nasljedstva te odnosi li se njegova izjava na zakonski, oporučni ili nužni dio. Nasljednička izjava ne može se opozvati jer bi to moglo značiti povredu prava drugih osoba ili onemogućavanje normalnoga tijeka ostavinskoga postupka. Negativna nasljednička izjava odnosno izjava o odricanju od nasljedstva može se dati samo u svoje ime ili i u svoje ime i u ime svojih potomaka. Ako se ne navede da se odriče samo u svoje ime odricanje obuhvaća i potomke. Odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno nema pravnog učinka. Ne može se odreći nasljedstva nasljednik koji je raspolagao nasljedstvom ili nekim njegovim dijelom. Jednom dana nasljednička izjava ne vrijedi i glede naknadno pronađene imovine. d) Upućivanje na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom

Ako među strankama postanu sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo, sud prekida ostavinsku raspravu, a stranke upućuje da to pitanje riješe u parnici ili upravnom postupku. Sporne činjenice mogu se odnositi na valjanost ili sadržaj oporuke, odnos nasljednika i ostavitelja kao osnove za zakonsko nasljeđivanje, sastav ostavine, predmet zapisa, veličinu nasljednoga dijela, uračunavanje u nasljedni dio, opravdanost isključenja nužnih nasljednika, opravdanost razloga za nedostojnost i valjanost odricanja od nasljedstva. Međutim, ako u spomenutim slučajevima ne postoji spor o činjenicama, već isključivo o primjeni prava, ostavinska se rasprava ne prekida, a sporna pravna pitanja raspravlja ostavinski sud. Sud će na parnicu uputiti onu stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim. Kad prekine postupak, sud određuje rok koji ne može biti dulji od 30 dana u kojem upućena stranka treba pokrenuti parnicu ili postupak pred upravnim tijelom. Prekid ostavinskoga postupka trajat će do pravomoćnoga okončanja parnice odnosno upravnoga postupka. Ako stranka u ostavljenom roku ne pokrene parnicu odnosno upravni postupak, sud će dovršiti raspravu bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka upućena na njihovo pokretanje. Drugim riječima sud će donijeti konačnu odluku kao da ova osoba nije uspjela u onom postupku na koji ju je uputio. e) Rješenje o nasljeđivanju Nakon završetka ostavinske rasprave sud donosi rješenje o nasljeđivanju. Njime se utvrđuje sadržajna struktura ostavine i proglašavaju nasljednicima osobe za koje je sud utvrdio da im pripada pravo na

www.nasciturus.com

~ 26 ~

nasljedstvo. U rješenju se navode i sva ograničenja nasljedničkih prava (npr. rok, uvjet, nalog), kao i pravo na zapis, pravo uživanja itd. Rješenje o nasljeđivanju sastoji se od uvoda, pravorijeka (izreke, dispozitiva) i obrazloženja. Sadržaj pravorijeka je propisan i treba odgovoriti na pitanja:

tko je ostavitelj, od čega se sastoji njegova ostavina i tko su ostaviteljevi nasljednici.

Rješenje mora biti obrazloženo jer je protiv njega dopuštena samostalna ţalba. Rješenjem o nasljeđivanju u pravilu se ne provodi dioba nasljedstva, ali ako svi nasljednici sporazumno predlože diobu i način diobe, sud će takav sporazum unijeti u rješenje o nasljeđivanju. Po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju sud po službenoj dužnosti naređuje da se u zemljišnoj knjizi izvrše odgovarajući upisi, kao i da se pokretne stvari koje se nalaze na čuvanju kod suda, predaju ovlaštenim osobama. Kad sud utvrdi da nema nasljednika ili se u propisanom roku ne jave, donijet će rješenje o predaji ostavine nadležnoj općini. Protiv rješenja o nasljeđivanju može se izjaviti žalba županijskom sudu (podnosi se preko općinskoga suda). Žalba zadržava izvršenje rješenja, osim ako sud odluči drukčije. Rok za žalbu je 15 dana od dostave, ali županijski sud može uzeti u razmatranje i žalbu koja je podnesena kasnije, ako se time ne vrijeđaju prava drugih osoba. O žalbi u pravilu odlučuje drugostupanjski sud, međutim i prvostupanjski sud (općinski) može o žalbi odlučiti i sam ako utvrdi da je žalba opravdana. Tada će svoje rješenje preinačiti ili opozvati, ali samo ako se time ne vrijeđaju prava drugih osoba zasnovana na tom rješenju. Rješenje o nasljeđivanju postaje pravomoćno:

istekom žalbenoga roka (najčešće ako se žalba uopće ne podnese ili se podnese nepravovremeno); ako su se ovlaštene osobe odrekle prava na žalbu onda postaje pravomoćno i prije isteka roka za

žalbu; ako je drugostupanjski sud odbio žalbu i potvrdio rješenje protiv kojega je ona bila podnesena.

Dvije su strane djelovanja pravomoćnosti: procesnopravna (postupovna) i materijalnopravna.

Procesnopravna strana izražava se kroz pravilo ne bis in idem što znači da se o onom o čemu je pravomoćno odlučeno ne može ponovno raspravljati. Materijalnopravna strana pravomoćnosti izražava se kroz pravilo res iudicata pro veritate habetur što znači da se smatra istinitim sve ono što je sud utvrdio svojim pravomoćnim rješenjem. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave. Za njih važi neoboriva predmnijeva (iuris et de iure) da je istinito sve ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju te oni ne mogu obarati tu presumpciju bez obzira na pravne interese i materijalnopravna ovlaštenja. Naime, sudionici ostavinske rasprave imali su mogućnost tijekom ostavinske rasprave isticati sve probleme i sporna pitanja. Punu mogućnost da obaraju predmnjevu istinitosti sadržaja rješenja o nasljeđivanju imaju samo one osobe koje uopće nisu vezane rješenjem o nasljeđivanju jer nisu

www.nasciturus.com

~ 27 ~

sudjelovale u ostavinskoj raspravi. One mogu pokrenuti parnicu protiv onih osoba u korist kojih glasi rješenje o nasljeđivanju. Uspije li se u parnici dokazati nešto drugo od onoga što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ono će se korigirati pravomoćnom sudskom presudom. g) Nasljednopravni zahtjevi nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju

Naknadno pronađena imovina - Pronađe li se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju imovina za koju se u vrijeme njegova donošenja nije znalo da pripada ostavini, sud neće ponovno raspravljati ostavinu, već će pronađenu imovinu novim rješenjem (dopunskim) rasporediti prema ključu diobe iz staroga rješenja, osim ako se neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku.

Naknadno pronađena oporuka - Ostavina se neće ponovno raspravljati ni u slučaju da se po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe oporuka. Sud je samo dužan proglasiti je, a ostavinski sud će o tome obavijestiti zainteresirane osobe i uputiti ih da svoja prava iz oporuke mogu ostvarivati u parnici.

Novi nasljednik - Ako neka osoba koja nije sudjelovala u ostavinskoj raspravi, polaže pravo na ostavinu pošto je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno, sud neće ponovno raspravljati ostavinu, nego će tu osobu upozoriti da svoje pravo može ostvarivati u parnici.

Nasljednička zajednica i njeno razvrgnuće

Pravo na razvrgnuće ima svaki sunasljednik u nasljedničkoj zajednici. To pravo ne zastarijeva. ZN je predvidio mogućnost da nasljednik, pa i zapisovnik, dobije iz ostavine pojedine pokretne ili nepokretne stvari koje bi inače pripale u dio ostalim nasljednicima, pod sljedećim pretpostavkama:

da je živio ili privređivao u zajednici s ostaviteljem,

da je podnio odgovarajući zahtjev sudu,

da je učinio vjerojatnom opravdanu potrebu za pojedinim stvarima iz ostavine,

da vrijednost stvari koje mu pripadaju isplati u novcu sunasljednicima u roku koji mu odredi sud. Rješenje kojim sud udovoljava zahtjevu nasljednika ima snagu ovršne isprave. Ostali nasljednici imaju zakonsko založno pravo na stvarima dodijeljenim pojedinom nasljedniku kao osiguranje isplate novčanog iznosa. Nasljednik koji je poljodjelac nije dužan dokazivati opravdanu potrebu za dodjelom poljoprivrednog zemljišta.

Bračnom drugu i potomcima koji su s ostaviteljem živjeli u istom kućanstvu, pripadaju u trenutku ostaviteljeve smrti predmeti kućanstva u suvlasništvo na jednake dijelove. Ti predmeti se izdvajaju iz ostavine (ako nisu znatnije vrijednosti), ne uzimaju se u račun pri izračunavanju nužnog dijela niti se uračunavaju u nasljedni dio. Ako je riječ o nasljedniku koji je s ostaviteljem živio u istom kućanstvu, a nije njegov bračni drug ili potomak, predmeti kućanstva koji su mu služili za zadovoljenje svakodnevnih potreba ostavit će mu se na njegov zahtjev i uračunati u njegov nasljedni dio. Prije diobe nasljedničke zajednice, svaki nasljednik može svoj dio ugovorom prenijeti isključivo na sunasljednika. Dopušten je i ugovor o ustupanju nasljednog dijela osobi koja nije nasljednik, ali on obvezuje nasljednika samo da po izvršenoj diobi preda svoj dio suugovaratelju. Ugovor mora biti u pisanom obliku i ovjerovljen od suca nadležnog suda ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili potvrđen od javnog bilježnika.

Ugovorni prijenos nasljednog dijela pretpostavlja postojanje pravomoćne odluke suda kojom je utvrđen

nasljedni dio, a još nije došlo do diobe nasljedničke zajednice.