Jorge Luis BorgesIZMILJAJINASLOV IZVORNIKAFiccionesCopyright Maria Kodama 1989.Ali rights reservedLicencia editorial para Circulo de Lectores por cortesia de Maria KodamaSva prava pridrana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti ubilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronikim ili mehanikim,ukljuujui fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatikimsustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole izdavaa.Jorge LuisBorgesIZMILJAJICIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, ZagrebUDK 821.134.2{82)-32=l63.42BORGES, Jorge LuisIzmiljaji / Jorge Luis Borges ; preveo Milivoj Telean. - Zagreb : Zagrebaka naklada, 2000. - (Feniks)Prijevod djela. Ficciones. ISBN 953-6234-74-2401016003preveo MILIVOJ TELEANIZAGREBAKA NAKLADA]ZAGREB, 2000.Sadraj:VRT RAZGRANATIH STAZA (1941.)................7Proslov...............................................................9Tlon, Uqbar, Orbis Tertius.................................11Pierre Menard, pisac Don Quijota.....................38Krune razvaline................................................58Lutrija u Babiloniji..............................................63Razmatranje djela Herberta Quaina..................74Babilonska knjinica...........................................83Vrt razgranatih staza.........................................97UMOTVORI (1944.).........................................117Proslov.............................................................119Funes pamtilac.................................................122Oblik maa.......................................................135O izdajici i junaku..............................................144Smrti busola....................................................151Tajno udo........................................................171Tri tumaenja Jude...........................................182Kraj...................................................................191Jug...................................................................202Milivoj Telean:Izmiljaj^. L. Borgesa............................214Proslov edam pripovijesti u ovoj zbirci ne iziskuju posebnih objanjenja. Vrt razgranatih staza fk^J broji se meu kriminalistike prie; itatelji e pratiti izvrenje i sve predradnje jednog zloina, kojega im svrha nije nepoznata, ali ga nee dokuiti, rekao bih, sve do posljednjeg odlomka. Ostale su fantastine. Jedna od njih Lutrija u Babiloniji nije posvema liena simbolike. Nisam prvi autor pripovijesti Babilonska knjinica; oni koje zanima njena povijest i pretpovijest mogu pogledati onu stranicu asopisa Sur (broj 59), na kojoj se navode raznorodna imena Leukipa i Lasswitza, LewisaCarrolla i Aristotela. U Krunim razvalinama sve je nestvarno; u Pierreu Menardu, piscu "Don Qui-jota", takva je sudbina to je sebi namee glavnilik. Popis radova to mu ih pripisujem nije odviezanimljiv, ali ni proizvoljan. To je dijagram zbivanja

u njegovoj dui...Zamorno je i nezahvalno natezanje pisati opirne knjige, razlagati na petsto stranica zamisao koja se savreno dade izrei u nekoliko minuta. Bolje je uzeti kao da te knjige ve postoje, i dati saetak, komentar. Tako je postupio Carlyle u svome romanu Sartor Resartus, ba kao i Butler u spisu The Fair Haven. Nevolja je u tome to su i ta djela knjige, ne manje tautoloke od drugih. Budui da sam razboritiji, manje nadaren i skloniji ljenarenju, drae mi je ispisivati biljeke o izmiljenim knjigama. To su Tlon, Uqbar, Orbis Tertius i Prikaz djela Herberta Quaina.J. L. B.Tlon, Orhis TerpiMSi.Na otkrie Uqbara naveli su me zrcalo i enciklopedija. Zrcalo je remetilo spokoj stvo hodnika ladanjske kuice u Ulici Gaona prigradske etvrti Ramos Mejia, a enciklopedija, lana naslova The Anglo-American Cyclo-paedia (New York, 1917.), doslovan je, ali i varljiv, pretisak Britanske enciklopedije iz 1902. Zbilo se to prije kakvih pet godina. Bioy Casares veerao je sa mnom, i nas dvojica dugo smo se zadrali za stolom, vatreno raspravljajui o pisanju romana u prvom licu, pri emu bi pripovjeda izostavio ili izvitoperio injenice i zapao u proturjeja, to bi neke dodue vrlo rijetke itatelje navelo da sagledaju uasan ili banalan rasplet. Iz udaljenog kraja hodnika vrebalo nas je zrcalo. Otkrili smo iua takvo je otkrie u pozno doba noi neizbjeno da zrcala imaju u sebi neeg udovinog. Bioy napomenu da je jedan od herezijarha iz Uqbara rekao kako su zrcala i spolni in odvratni, jer umnoavaju ljude. Zapitao sam ga odakle mu ta mudra izreka, a on mi odvrati da to biljei The Anglo-American Cyclopaedia u lanku o Uqbaru. U ladanjskoj kui koju smo unajmili potpuno namjetenuzatekli smo cjelokupno izdanje tog djela. Na posljednjim stranicama 46. sveska nalazio se lanak o Uppsali, na prvima 47. sveska lanak Ural-Altaic Languages, ali nigdje ni spomena o Uqbaru. Pomalo zauen, Bioy je stao pregledati kazala. Uzalud se domiljao razliitim grafijama: Ukbar, Ooqbar, Ookbar, Ouk-bar ... Na odlasku mi ree daje posrijedi oblast u Iraku ili Maloj Aziji. Moram priznati da sam mu povjerovao samo napola. Pretpostavio sam da su nepostojea zemlja i bezimeni herezijarh tek plod fantazije kojoj je Bioy pribjegao da nenametljivo potkrijepi svoju misao. Bezuspjeno traganje po atlasu Justusa Perthesa uvrstilo me u dvojbi.Sutradan me Bioy nazvao iz Buenos Airesa. Ree mi da pred sobom ima lanak o Uqbaru, u 46. svesku Enciklopedije. Ime herezijarha nije se navodilo, ali se govorilo o njegovu uenju, gotovo istimrijeima to ih je naveo Bioy, iako moda s manjom dozom knjievne uvjerljivosti. On nam je rekao: Copulation and mirrors are abominable. Tekst u Enciklopediji glasio je: Za jednog od tih gnostika vidljivi svijet jest opsjena, ili, tonije, sofizam. Ogledala i oinstvo su odvratni (Mirrors and fatherhood are abominable)7er taj svijet umnoavaju i ire. Spomenuo sam mu, sasvim iskreno, da bih volio vidjeti taj lanak. Uskoro gaje donio, na moje iznenaenje, jer iscrpna kartografska kazala u Ritterovu Erdkunde nigdje ne donose naziv Uqbar. Svezak to ga je donio Bioy zaista je bila 46. knjiga izdanja Anglo-American Cyclopaedia. Abecedna oznaka na koricama i na hrptu (Tor-Ups) podudarala se s naim primjerkom, samo stoje ovaj drugi umjesto 917 imao 921 stranicu. Te etiri dodatne stranice obuhvaale su lanak o Uqbaru, koji kao to je itatelj zacijelo zapazio nije bio predvien abecednom oznakom. Poslije smo utvrdili daje to jedina razlika izmeu ta dva sveska. I jedan i drugi (kao to sam, mislim, ve naveo) pretisci su desetog izdanja Britanske enciklopedije. Bioy je svoj primjerak nabavio na nekoj drabi.Pomnjivo smo proitali lanak. Moda je samo odudaralo mjesto to gaje bio spomenuo Bioy. Sveje ostalo djelovalo prilino uvjerljivo, u savrenu skladu s opim tonom i razumije se pomalo dosadno. Proitavi jo jednom taj lanak, zapazili smo da nam te opore reenice uglavnom vrlo malo govore. Od etrnaest naziva u geografskom dijelu prepoznali smo samo tri Korasan, Armenija, Erzerum a i oni su se u tekstu mogli dvojako protumaiti. Od povijesnih imena samo jedno varalica i mag Esmerdis a i to vie kao metafora. U biljeci su se spominjale granice Uqbara, ali su se mutne nazna

ke odnosile na rijeke, kratere i planine u istom podruju. Proitali smo, recimo, da nizine na podruju Tsai Haldun i delta rijeke Axa tvore junu granicu i da na otoiima te delte ive divlji konji. To je na poetku 918. stranice. U povijesnom odjeljku (920. stranica) saznali smo da se odmah nakon religioznih progona u 13. stoljeu pravovjerno puanstvo sklonilo na te otoie gdje jo dan-danas postoje njihovi obelisci i nerijetko se otkopa pokoje kameno ogledalo. Odjeljak Jezik i knjievnost bio je kratak. U njemu nieg posebnog, osim napomene da knjievnost Uqbara ima fantastina obiljeja i da se njegovi junaki spjevovi i legende nikad ne odnose na stvarnost nego na dvije imaginarne oblasti, Mlehnas i Tlon ... U bibliografiji senavode etiri knjige koje dosad nismo mogli otkriti, iako trea Silas Haslam, Historj ofthe land called Uqbar, 1874.postoji u katalozima knjiare Bernarda Quaritcha.' Prva knjiga, Lesbare und le-senswerthe Bemerkungen tiber das Land Ukkbar in Klein-Asien, potjee iz 1641. godine, a autor joj je Johannes Valentinus Andrea. Taje injenica znaajna. Nekoliko godina nakon toga, to sam ime neoekivano naao na stranicama De Quinceyja (Wri-tings, trinaesti svezak) i saznao daje posrijedi neki njemaki teolog koji je poetkom 17. stoljea opisao imaginarnu zajednicu Rue Kriato su je poslije drugi osnovali po uzoru na njegov opis.Te smo noi otili u Nacionalnu biblioteku. Uzalud smo kopali po atlasima, katalozima, godinjacima geografskih drutava, zapisima putnika i povjesniara. Nitko nikada nije bio u Uqbaru. Toga imena nije bilo ni u opem kazalu Bioveve enciklopedije. Carlos Mastronardi kojemu sam sve ispriao sutradan je u knjiari na raskru ulica Corrientes i Talcahuano opazio crne i pozlaene hrptove izdanja Anglo-American Cyclopaedia ... Uao je i zatraio 46. svezak. Naravno, o Uqbaru nije naao ni jedne jedine rijei.i' Haslam je takoer objavio A General Historv o/Labyrinths.Meu bujno rascvalim cvjetovima kozje krvi i na dnu varljivih zrcala hotela u otmjenoj prigradskoj etvrti Adrogue jo ivi blijedo sjeanje na Herberta Ashea, inenjera Junih eljeznica. Za ivota je taj ovjek, poput mnogih Engleza, patio od nestvamosti. Nakon smrti, vie nije ni ona utvara koju sam neko upoznao. Bio je visok i ravnoduan, a njegova umorna i pravokutno gajena brada bijae rie boje. Mislim daje bio udovac bez djece. Povremeno je putovao u Englesku da obie zakljuio sam to po slikama to nam ih je pokazivao sunani sat i nekoliko hrastova. Moj je otac s njime sklopio ovaj glagol zvui pretjerano prisno jedno od onih engleskih poznanstava koje prvo iskljuuje intimnost, a zatim i svaki dijalog. Izmjenjivali su knjige i asopise, utke igrali ah ... Sjeam ga se kako stoji u hodniku hotela, s matematikom knjigom u ruci, i ponekad upire pogled u nepovratne boje nebeskog svoda. Jednoga smo popodneva razgovarali o duo-decimalnom sustavu (u kojem se dvanaest oznaava sa 10). Ashe nam je rekao da upravo radi na pretvaranju nekih duodecimalnih tablica u hcksadske(gdje se ezdeset oznaava sa 10). Nadodao je da to obavlja za nekog Norveanina u pokrajini Rio Gran-de do Sul. Poznavali smo ga osam godina i nikad od njega nismo uli da je boravio u tom kraju ... Govorili smo o pastirskom ivljenju, o plaenicima zvanim capangas, o brazilskom porijeklu rijei gaucho (koju stari Urugvajci jo ponegdje izgovaraju gaucho) i vie nismo spominjali neka mi Bog oprosti duodecimalne funkcije. U rujnu 1937. (nas nije bilo u hotelu) Herbert Ashe umro je od prskanja aneurizme. Nekoliko dana prije toga stigao mu je iz Brazila zapeaen i preporuen paket. Knjiga formata velike osmine. Ashe ju je ostavio u baru, gdje sam je nakon vie mjeseci pronaao. Stao sam je listati i nenadano outio prolaznu vrtoglavicu koju neu opisivati, jer ovo nije povijest mojih osjeaja nego pripovijest o Uqbaru, Tlonu i Orbisu Tertiusu. U islamskoj noi, koja se zove No nad Noima, irom se otvaraju tajna nebeska vrata, i voda u krazima biva slaa. Da su se ta vrata otvorila, ne bih outio ono to sam toga dana outio. Knjiga je bila na engleskom i obasizala 1001 stranicu. Na utom konatom hrptu ugledao sam neobine rijei koje su se ponavljale i na koricama: A First Encyclopaedia of Tlon. Vol. XI. Hlaer toJangr. Nije bilo oznake mjesta ni godine. Na prvoj stranici i na listu svilenog papira to je prekrivao sliku u boji bio je otisnut plavi oval s natpisom Orbis Tertius. Dvije godine prije toga, u jednom svesku sumnjive enciklopedije naiao sam

na turi opis izmiljene zemlje. Sad me sluaj suoio s neim vrednijim i mnogo teim. Sad je preda mnom stajao vei metodiki odlomak cjelokupne povijesti nepoznatog planeta, njegove arhitekture i njegovih igara, strava njegovih mitologija i romon njegovih jezika, njegovi carevi i njegova mora, rude i ptice i ribe, algebra i vatra, teoloke i metafizike raspre. Sve to povezano, suvislo, bez vidljive doktrinarne pozadine, lieno svake parodinosti.U jedanaestom svesku, o kojem je rije, upuuje se i na ostale sveske, prethodne i idue. U ve klasinom lanku, objavljenom u N. R. K, Nestor Ibarra porekao je njihovo postojanje. Ezequiel Mar-tinez Estrada i Drieu La Rochelle, moda uspjeno, pobili su tu sumnju. injenica je da i najpomnija istraivanja dosad nisu niemu posluila. Uzalud smo prevrnuli biblioteke obiju Amerika i Europe. Alfon-so Reyes, sit tih sporednih policijskih traganja, predlae da ujedinimo snage i sami rekonstruiramo mnogobrojne debele sveske koji nedostaju: ex ungueleonem. Rauna, napol u ali napol u zbilji, da bi za to bila dostatna jedna generacija tlonista. Taj smjeli proraun suoava nas s osnovnim pitanjem: koji su ljudi izmislili Tlon? Ovaj je plural neizbjean, jer je pretpostavka o jednom izumitelju bezgraninom Leibnizu koji stvara okruen mrakom i skromnoujednoglasno odbaena. Pretpostavlja se daje taj brave new world djelo tajnog udruenja astronoma, biologa, inenjera, metafiziara, pjesnika, kemiara, algebrista, slikara, geometriara... ijim radom rukovodi nepoznat genij. Mnogo je pojedinaca koji vladaju tim raznorodnim disciplinama, ali je malo obdarenih invencijom, i jo manje onih koji bi invenciju podredili krajnje sustavnom planu. Taj plan tako je opsean, daje doprinos svakog suradnika upravo infinitezimalan. Isprva se mislilo da je Tlon najobiniji kaos, neodgovorna igrarija mate; sad se zna daje to svemir, i osnovni zakoni koji njime vladaju odavno su, makar i nepotpuno, ve bili sroeni. Moram napomenuti da su prividna proturjeja Sveska Jedanaestog temeljac dokaza da postoje i drugi tako je jasan i razloan red kojim se u njemu izlae. Popularni asopisi razglasili su ak i pretjerano, ali to im moemo oprostiti ivotinjski svijet i topografiju,Tlona. Ja mislim da ti prozirni tigrovi i krvavi tornj evi ne zasluuju, moda, stalnu pozornost svih ljudi. Usudio bih se iskoristiti nekoliko asaka da izloim to poimanje univerzuma.Hume je, jednom zauvijek, istakao da Berke-levevi argumenti ne priznaju nikakva pogovora i da su posvema lieni uvjerljivosti. Taj je sud toan kad je rije o Zemlji, a potpuno pogrean u Tlonu. Nacije su tog planeta priroeno idealistike. Njihov jezik i izdanci tog jezika vjera, knjievnost, metafizika izviru iz idealizma. Svijet za njih nije skup predmeta u prostoru; on je raznorodan niz neovisnih zbivanja. Susljedan je, vremenski, a ne prostoran. Nema imenica u pretpostavljenom Ur-sprache Tlona, iz kojeg potjeu sadanji jezici i dijalekti; tu ulogu preuzimaju bezlini glagoli koje poblie oznauju jednosloni sufiksi (ili prefiksi) priloke vrijednosti. Primjerice: nema rijei koja bi odgovarala imenici mjesec, nego je to glagol koji bismo mi preveli sa mjeseiti ili mjesecati. Mjesec je izaao nad rijekom kae se blor ufang axaxaxas mio, ili doslovno: nagore (upward) iza trajnog otje-canja zamjeseilo je. (Xul Solar kratko prevodi: uvis za tijekom zamjesei. Upward, behind the onstre-aming it mooned.)Ovo se odnosi najezike june hemisfere. U jezicima sjeverne hemisfere (o ijem Ursprache Svezak Jedanaesti donosi veoma oskudne podatke) osnovna kategorija nije glagol nego jednosloni pridjev. Imenica se tvori nizanjem pridjeva. Ne kae se mjesec, kae se prozrano-svijetlo na tamno-okruglom ili naranasto-tanahno-nebesko, ili se uzima bilo koja druga kombinacija. U odabranom sluaju zbroj pridjeva odgovara stvarnom predmetu; taje injenica posve sluajna. U knjievnosti te hemisfere (kao u postojeem Meinongovu svijetu) mnogo je idealnih predmeta koji se zaas spoje ili nestaju, ovisno o pjesnikim potrebama. Odreuje ih, ponekad, obina istovremenost. Ima predmeta sastavljenih od dva oblika, od kojih je jedan vizualne, a drugi auditivne naravi: boja zore i udaljeni kliktaj ptice. Neki su mnogo sloeniji: sunce i more to se lome o plivaeve grudi, mutna i drhtava ruiasta boja koju vidimo iza zatvorenih vjea, osjeaj ovjeka preputena rijenoj matici ili snu. Ti predmeti drugog stupnja mogu se spajati s drugima; postupak, izveden stanovitim kraenjima, praktiki je beskonaan. Postoje glasoviti spjevovi odjedne jedine goleme rijei. Ta rije zahvaa poetski predmet koji

f!

20je stvorio autor. Okolnost da nitko ne vjeruje u postojanje imenica ini, sasvim paradoksalno, njihov broj beskonanim. Jezici sjeverne hemisfere Tlona sadre sve imenice indoeuropskih jezika i jo mnoge druge.Nije pretjerano tvrditi da klasina kultura Tlona obuhvaa samo jednu disciplinu: psihologiju. Sve su joj ostale podreene. Rekao sam da stanovnici tog planeta poimaju svijet kao niz mentalnih zbivanja koja ne teku u prostoru nego susljedno u vremenu. Spinoza njihovu neiscrpnom boanstvu pripisuje svojstva prostornosti i miljenja. Nitko u T16-nu ne bi shvatio jukstapoziciju prvoga (svojstvenog samo nekim stanjima) i drugoga, koji je savren sinonim za svemir. Drugim rijeima, oni ne mogu pojmiti da prostornost traje u vremenu. Opaanje dima na obzorju, zatim zapaljenog polja, pa napola ugaene cigare koja je prouzroila poar, smatra se primjerom za asocijaciju misli.Ovaj posvemanji monizam ili idealizam iskljuuje znanost. Objasniti (ili prosuditi) neku injenicu znai povezati je s drugom. U Tlonu je ta veza kasnije stanje subjekta, koja ne moe poremetiti ili razjasniti prethodno stanje. Svakoje duhovno stanje nesvedivo: samo njegovo spominjanje idest, poblie odreivanje iskrivljuje istinu. Odatle bi se moglo zakljuiti da u Tlonu nema znanosti pa ak ni razmiljanja. A paradoksalna je istina da oni postoje, gotovo u neogranienom broju. S filozofijama se dogaa isto to i s imenicama u sjevernoj hemisferi. Okolnost da je svaka filozofija ve zadana dijalektika igra, jedna Philosophie des Als Ob, pogodovala je njihovu mnoenju. Postoji sva sila nevjerojatnih sustava, koji su, unato tome, skladne arhitektonike ili prebiru po senzacionalnom. Tlonski metafiziari ne tragaju za istinom, pa ak ni za vjerodostojnou: oni trae iznenaenje. Smatraju daje metafizika dio fantastine knjievnosti. Znaju da se neki sustav temelji na podreenosti svih vidova svijeta bilo kojem od ostalih. ak se i izraz svi vidovi mora odbaciti, jer to pretpostavlja nemogue spajanje sadanjeg i prolih trenutaka. Ne moe se upotrijebiti plural proli, zato to to ukljuuje iduu neizvedivu operaciju ... Jedna od kola u Tlonu porie vrijeme navodei daje sadanjost neodreena, da budunost postoji samo kao sadanja nada, daje prolost tek sadanje sjeanje.2 Druga kola tvrdi daje itavo vrijeme ve isteklo i2 Russel (The Analysis ofMind, 1921, str. 159) pretpostavlja daje taj planet stvoren prije nekoliko asaka i da se njegovi itelji sjeaju nestvarne prolosti.23

daje na ivot samo spomen ili sutonski odbljesak, zacijelo iskrivljen i nepotpun, nekoga nepovratnog procesa. Trea, daje povijest svijeta as njom nai ivoti i najsitnija pojedinost iz naih ivota spis to ga stvara nie boanstvo da se sporazumije sa zloduhom. etvrta, da se svijet moe porediti s kriptografijama u kojima su neki znakovi lieni vrijednosti, i daje istinito samo ono to se zbiva svake tristote noi. Peta, da smo budni drugdje dok spavamo ovdje, i da je tako svaki ovjek dva ovjeka.Nijedno uenje nije izazvalo toliko smutnje u Tlonu kao materijalizam. Neki su ga mislioci izloili, sa manje jasnoe negoli ara, kao neki paradoks. Da olaka shvaanje te nepojmljive teze, jedan herezijarh iz jedanaestog stoljea3 izmislio je sofizam o devet bakrenih novia, ija se neuvena popularnost u Tlonu moe mjeriti s elejskim aporija-ma. Mnogo je verzija tog upljeg rasuivanja; one se razlikuju u broju novia i broju njihovih nalaza. Mogle bi se, uglavnom, svesti na ovo:Idui zabaenim putem, X u utorak gubi devet bakrenih novia. U etvrtak, na istom putu, Y nalazi etiri novia, pomalo zelenkasta od kie to' Stoljee u duodecimalnom sustavu obuhvaa razdoblje od stotinu i etrdeset i etiri godine.24je padala u srijedu. U petak, Zna tom putu nalazi tri novia. U petak ujutro X je pronaao dva novia u hodniku vlastite kue.Herezijarh je iz te prie elio izvesti postojanje odnosno kontinuitet devet naen

ih novia. Besmisleno je zamisliti (rekao je on) da etiri novia nisu postojala od utorka do etvrtka, tri od utorka do petka po podne, dva od utorka do petka ujutro. Logino je pomisliti da su postojali makar skriveno, nedokuivo ljudskom umu u svakom trenutku tih triju vremenskih odsjeaka.Jezik Tlona nije uspijevao izraziti taj paradoks; veina ga nije razumjela. Zagovornici zdravog rasuivanja isprva su samo poricali vjerodostojnost te anegdote. Ponavljali su daje posrijedi verbalna obmana zasnovana na nemotiviranom uvoenju dvaju neologizama kojima jo nema mjesta u standardnom jeziku ni u bilo kakvom sustavnijem razmiljanju. To su glagoli nai i izgubiti, koji navode na krivo zakljuivanje, jer unose pretpostavku o identitetu devet prvih i devet posljednjih novia. Istakli su da svaka imenica (ovjek, novi, etvrtak, srijeda, kia) ima samo metaforiku vrijednost.9F,1Upozorili su na dvolino objanjenje/jo/na/o zelenkasta od kie to je padala u srijedu, koje pretpostavlja ono to se eli dokazati: neprekidno postojanje etiriju novia izmeu etvrtka i utorka. Objanjavali su da ]q jednakost jedno, a identitet drugo, i postavili jednu reductio ad absurdum, odnosno mogu sluaj devetorice ljudi koje u devet uzastopnih noi mui estoka bol. Zar ne bi bilo smijeno tvrditi zapitali su daje ta bol jedna te ista bol?4 Rekli su da je herezijarha pri tom vodila samo bogohulna namjera da boansku kategoriju bia pripie obinim noviima, i da je as poricao pluralitet, a as nije. Naveli su i dokaze: ako jednakost znai identitet, isto bi tako valjalo pretpostaviti daje svih devet novia jedan novi.Zaudo, ta pobijanja nisu bila konana. Stotinu godina nakon postavljanja tog problema, jedan ne manje sjajan mislilac od herezijarha, ali ovaj put pravovjerne tradicije, iznio je vrlo smjelu pretpostavku. U toj se vjetoj hipotezi tvrdilo da postoji samo jedan subjekt, daje taj nedjeljivi subjekt svako bie u svijetu i da su ta bia organi i krinke4 Jo dan-danas jedna od crkava u Tlonu platonski nauava da su odreena bol, stanoviti zeleni preljev ute boje, neka temperatura ili zvuk, jedina stvarnost. Svi su ljudi u vrtoglavom trenutku spolnog ina jedan ovjek. Svi ljudi koji ponavljaju jedan Shakespeareov redak jesu William Shakespeare.boanstva. X je Y i Z. Z nalazi tri novia, jer se sjea da ih je izgubio X. X nalazi dva novia u hodniku, jer se sjea da su naeni ostali... Iz Jedanaestog sveska dade se naslutiti da su tri bitna razloga omoguila potpunu pobjedu tog idealistikog pan-teizma. Prvi, odbacivanje solipsizma; drugi, mogunost ouvanja psihologijskog temelja znanosti; trei, mogunost odravanja boanskog kulta. Schopen-hauer (strasni i lucidni Schopenhauer) zasnovao je slino uenje u prvoj knjizi svojih Parerga und Pa-ralipomena.Tlonska geometrija sjedinjuje dvije poneto razliite discipline: vizualnu i taktilnu. Ova potonja odgovara naoj, i u njih je podreena prvoj. Temelj vizualne geometrije jest povrina, a ne toka. Ta geometrija ne zna za paralele i postulira da ovjek u gibanju mijenja okolne oblike. Temelj njihove aritmetike jest pojam beskonanih brojeva. Istiu vanost poimanja veeg i manjeg, to nai matematiari oznaavaju sa > i

a se nepotpunom.Duga stoljea idealizma nuno su se odrazila i na stvarnost. U najstarijim podrujima Tlona nerijetko se podvostruuju izgubljeni predmeti. Dvije osobe trae olovku; prva je pronae i nita ne kae; druga osoba pronae drugu, ne manje stvarnu olovku, ali primjereniju oekivanju. Ti sekundarni predmeti zovu se hronir i neto su dui, premda nemaju sreene forme. Donedavna su ti hronir bili sluajan plod rastresenosti i zaborava. ini se nevjerojatnim da su se metodiki poeli stvarati tek otprijestotinu godina, ali tako stoji u Svesku Jedanaestom. Prvi su pokuaji bili jalovi. Modus operandi, meutim, zasluuje pozornost. Upravnik nekoga dravnog zatvora rekao je zatvorenicima da u nekadanjem rijenom koritu postoje grobovi i obeao da e pustiti na slobodu one koji mu donesu kakav znaajniji nalaz. Za mjeseci koji su prethodili iskopavanju pokazivali su im fotografije buduih nalaza. Taj prvi pokuaj pokazao je kako nada i pohlepa mogu biti golema zapreka; tjedan dana radilo se lopatama i pijucima, a jedini iskopani hron bio je zarali kota ija je starost odgovarala razdoblju nakon eksperimenta. Sve je zadrano u tajnosti i ponovljeno u etiri kole. U trima nije bilo gotovo nikakva uspjeha. U etvrtoj (iji je direktor umro za poetnih iskopavanja) uenici su otkopali ili proizveli zlatnu masku, starinsku sablju, dvije ili tri amfore i patinom obloeno i oteeno kraljevsko poprsje s natpisom na grudima, koji ni do danas nije odgonetnut. Tako se otkrilo da svjedoci koji poznaju eksperimentalnu narav istraivanja nisu pogodni ... Masovna istraivanja stvaraju proturjene predmete; sad se sve vie radi pojedinano i gotovo improvizirano. Smiljena razrada hronira (navodi Svezak Jedanaesti) udesno je olakalai29.posao arheolozima. Mogla se preispitati, pa ak i izmijeniti, prolost, koja sad nije nita manje slikovita i podatna od budunosti. Jedno je vrlo zanimljivo: hronir drugog i treeg stupnja hronir koji potjeu od drugog hrona preuveliavaju odstupanja poetnoga; oni petog stupnja gotovo su jednaki; oni devetog stupnja ne razlikuju se od onih drugog stupnja; u jedanaestom stupnju izbija istoa linija koju nemaju izvorni primjerci. Proces je periodian: hron dvanaestog stupnja ve poinje gubiti kvalitetu. Neobiniji i istiji od svakog hrona ponekad je ur. stvar stvorena sugestijom, predmet izveden iz nade. Velika zlatna maska koju sam spomenuo najbolji je primjer.Stvari se u Tlonu udvajaju, ali pomalo i nestaju i gube pojedinosti kad ih ljudi zaborave. Klasian je primjer praga koji je postojao dok je na nj dolazio prosjak, i nestao kad je on umro. Ponekad su ptice, ili konj, spasili razvaline amfiteatra.Sako Oriental, 1940.Post scriptum, 1947.Preuzeo sam ovaj spis iz Antologije fantastine knjievnosti (1940.), izostavivi jedino poneku metaforu i onaj podrugljivi saetak koji bi danas zvuao30neozbiljno. Otad se tota dogodilo ... To bih elio iznijeti.U oujku 1941. pronaeno je pismo Gunnara Erfjorda u Hintonovoj knjizi koja je pripadala Her-bertu Asheu. Na omotnici je bio ig Oura Preta; pismo je dokraja rasvjetljavalo zagonetku o Tlonu. Tekst potkrepljuje pretpostavke Martineza Estrade. Ta sjajna pripovijest zaela se poetkom 17. stoljea, jedne veeri u Luzernu ili Londonu. Tajno i dobrotvorno drutvo (meu ijim su lanovima bili Dalgarno i, potom, George Berkelev) okupilo se u elji da izmisli neku zemlju. U nedefinirani poetni program ula su hermetika prouavanja, filantropija i kabala. Iz toga prvog razdoblja potjee neobina knjiga koju je napisao Andrea. Nakon nekoliko godina tajnog okupljanja i preuranjenih sinteza shvatili su da jedna generacija nee biti dostatna da stvori tu zemlju. Odluili su da svatko od njih odabere jednog uenika koji e nastaviti zapoeto djelo. Ta se nasljednika odredba odrala; nakon dva stoljea utnje progonjeno se bratstvo javlja u Americi. Oko 1824. godine, u Memphisu (drava Tennessee), j edan nj egov pripadnik poveo j e razgovor s asketskim milijunaem Ezrom Bucklevem. On ga slua sa stanovitim omalovaavanjem i izruguje31

Jse tako skromnu pothvatu. Kae da mu izmisli itav planet. Toj divovskoj zamisli pridodaje drugu, koja je odraz njegova nihilizma5: golemi pothvat mora se odvijati u tajnosti. U to je doba ve izalo dvadeset svezaka Britanske enciklopedije. Bucklev predlae sustavnu enciklopediju izmiljenog planeta. Oporuit e im svoje zlatonosne planine, plovne rijeke, zelene doline u kojima pasu bikovi i bizoni, svoje crnce, javne kue i dolare, pod jednim uvjetom: Djelo ne smije urovati s varalicom Kristom. Bucklev ne vjeruje u Boga, ali eli dokazati nepostojeem Bogu da smrtnici mogu stvoriti novi svijet. Bucklev je 1828. otrovan u Baton Rougeu. Drutvo 1914. alje suradnicima ima ih tri stotine - posljednji svezak Prve enciklopedije Tlona. Izdanje je tajno: tih etrdeset svezaka (najzamaniji pothvat koji su ljudi ikad ostvarili) posluit e kao osnovica drugom, razraenijem izdanju, koje nee biti objavljeno na engleskom nego na jednom od tldnskih jezika. Opis tog fantastinog svijeta nosi privremeni naziv Orbis Tertius, a jedan od njegovih skromnih tvoraca bio je Herbert Ashe, ne znam da li kao podreeni Gunnara Erfjorda ili kao lan drutva. Okolnost daje dobio primjerak Sveska Jedanaestog5 Buckley je bio slobodni mislilac, fatalist i zagovornik ropstva.govori u prilog potonjeg. A ostali svesci? Oko 1942. zaredali su dogaaji. Posebno se jasno sjeam jednoga od prvih i ini mi se da sam donekle outio narav njegove nagovijesti. Zbilo se to u jednom stanu u Ulici Laprida, nasuprot svijetlom i visokom balkonu okrenutom na zapad. Kneginji de Faucignv Lucinge stiglo je iz Poitiersa srebrno posue. Iz prostrane krinje, oblijepljene meunarodnim etiketama, izlazili su na vidjelo divni nepomini predmeti: srebrnina iz Utrechta i Pariza s krutom heraldikom faunom, samovar. Meu tim stvarima vidno i lako podrhtavajui poput usnule ptice tajanstveno je treperila busola. Kneginjaje nije prepoznala. Plava igla traila je magnetski sjever; metalna kutija bila je udubljena, slova na brojaniku odgovarala su znakovima jedne od tlonskih abeceda. To je bio prvi silazak fantastinog svijeta u stvarni svijet. Sluajnost, koja mi ne da mira, htjela je da ja sudjelujem u drugome. Zbilo se to nekoliko mjeseci poslije, u neuglednom duanu nekog Brazilca, u predjelu Cuchilla Negra. Amorim i ja vraali smo se iz Santa Anne. Nabujale vode rijeke Tacuarem-boa natjerale su nas da prihvatimo (i izdrimo) to priprosto gostoprimstvo. Vlasnik nam je namjestio kripave leaje u velikoj sobi zakrenoj bavama ii.,,32...33...koama. Legli smo, ali cijele noi nismo oka sklopili zbog pijanog i nevidljivog susjeda koji je as sipao nerazumljive pogrde, as pokuavao pjevati puke milonge bolje rei, jednu te istu milongu. Mi smo, razumije se, tu silnu derau pripisali djelovanju vlasnikove ljute rakije... Sutradan u zoru, onaj je ovjek leao mrtav na hodniku. Promuklost njegova glasa bila nas je zavarala: pred sobom smo vidjeli mladia. U onom bunilu, iz irokog konatog opasaa ispalo mu je nekoliko kovanica i sjajni metalni stoac veliine igrae kocke. Jedno je dijete uzalud pokuavalo uzeti taj stoac. Neki neznanac jedva gaje podigao s tla. Ja sam ga drao na dlanu nekoliko asaka: sjeam se da mu je teina bila nepodnoljiva i da sam, odloivi ga, i dalje utio pritisak. Sjeam se takoer krunice koja mi se urezala u dlan. Ta oita injenica da tako sitan predmet moe biti tako strahovito teak izazivala je neugodan osjeaj gaenja i straha. Jedan je mjetanin predloio da ga bacimo u nabujalu rijeku. Amorim ga je otkupio za nekoliko pesosa. Nitko nije nita znao o pokojniku, osim da dolazi s granice. Ti maleni i vrlo teki stoci (izraeni od kovine koja nije s ovog svijeta) slika su boanstva u nekim vjerama Tlona.Ovdje zavrava osobni dio moje pripovijesti. Ostalo je u sjeanju (ako ve nije u nadi ili strahu) svih mojih itatelja. Podsjetio bih na jo neke injenice, i to u kratkim crtama koje e zaokrueno ope sjeanje obogatiti ili proiriti. Oko 1944. neki istraiva lista The American (Nashville, drava Tennessee) iskopao je iz knjinice u Memphisu etrdeset svezaka Prve enciklopedije Tlona. Jo se i danas raspravlja da lije to otkrie bilo sluajno, ili je to dopustila uprava i dalje mutnog Orbisa Ter-tiusa. Vjerojatnije je ovo drugo. Neka nevjerojatna obiljeja iz Sveska Jedanaestog (recimo, umnoavanje hronira) izbaena su ili ublaena u primjercima iz Memphisa. Razlono je pretpostaviti da te ispravke odgovaraju zamisli prikazivanja

jednog svijeta koji ne bi previe odudarao od stvarnosti. Rasprostranjenost tlonskih predmeta po razliitim zemljama upotpunila bi tu zamisao ...8 Bilo kako bilo, meunarodni tisak razglasio je taj pronalazak. Prirunici, antologije, saeci, doslovni prijevodi, ovlateni i divlji pretisci Najveeg Ljudskog Pothvata preplavili su i jo preplavljuju Zemlju. Gotovo odmah nakon toga stvarnost je popustila na nekoliko mjesta. Sigurno jest daje to arko eljela.6 Postavlja se, dakako, pitanje tvari nekih predmeta.IPrije deset godina dostajala je bilo kakva simetrija nalik na reddijalektiki materijalizam, antisemitizam, nacizam i ljudi bi se zapanjili. Kako se oduprijeti Tlonu, razraenoj i prostranoj oitosti sustavnog planeta? Izlino je odgovoriti da je i stvarnost podvrgnuta redu. Moda jest, ali u skladu s boanskim zakonima drugim rijeima: ne-ljud-skim zakonima koje nikad neemo dokuiti. Bit e daje Tlon labirint, ali labirint koji su isprepleli ljudi, labirint koji e ljudi i razmrsiti.Tlonski odnosi i obiaji razorili su ovaj svijet. Oarano njihovom strogou, ovjeanstvo uvijek iznova zaboravlja daje posrijedi strogost ahista, a ne anela. Ve je uveden u kole (hipotetian) prvobitni jezik Tlona; nauk njegove povijesti koju sam sluao u djetinjstvu; u uspomenama, izmiljena prolost preuzela je mjesto one druge o kojoj nita ne znamo ak ni da je lana. Reforma je provedena u numizmatici, farmakologiji i arheologiji... Predmnijevam da e se slino dogoditi u biologiji i matematici ... Rasuta dinastija osamljenika promijenila je lice svijeta. Njihov pothvat jo traje. Ako nas predvianja ne varaju, za stotinu godina netko e otkriti sto svezaka Druge enciklopedije Tlona.Tada e s naeg planeta nestati engleski, francuski i, dakako, panjolski jezik. Svijet e postati Tlon. Ja zbog toga ne tarem glavu, ja u miru svog hotela u Adrogueu dotjerujem nesiguran prijevod po uzoru na Queveda koji ne mislim objaviti Browneove knjige Urn Burial.

37Pierre Menard, pisacZa Silvinu OcampoVidljivo djelo to ga je za sobom ostavio ovaj romanopisac dade se lako i brzo navesti. Neoprostivi su, prema tome, propusti i dodaci koje je madame Henri Bachelier nainila u lanom katalogu, to gaje stanoviti dnevnik, ije protestantske sklonosti nisu nikakva tajna, bezobzirno podastro svojim jadnim itateljima, makar su oni malobrojni i kalvinisti, ili pak masoni i obre-zanici. Odane Menardove prijatelje taj je katalog uznemirio, pa ak donekle i rastuio. Koliko juer, okupili smo se pred posljednjim poivalitem i meu zlokobnim empresima, a ve Greka nastoji ocrniti Uspomenu na njega... Dvojbe nema, kratki je ispravak neizbjean.38Svjestan sam daje vrlo lako osporiti moj krhki autoritet. Nadam se, ipak, da mi nee zabraniti da navedem dva visoka svjedoanstva. Barunica de Ba-court (na ijim sam nezaboravnim domjencima, ven-dredis, imao ast upoznati neprealjenog pjesnika) ljubazno je odobrila ovaj tekst. Grofica de Bagnore-gio, jedan od najtanahnijih duhova kneevine Monaca (a sad Pittsburgha, Pennsvlvania, otkako se nedavno vjenala s meunarodnim filantropom Simo-nom Kautzschom, kojega, na alost, kleveu rtve njegovih nesebinih poteza) rtvovala je, u ime istinitosti i smrti (to su njezine rijei), uroenu plemiku uzdrljivost, i u otvorenom pismu to ga je objavio asopis Luxe takoer mi je dala svoje odobrenje. Ove visoke potvrde, ini mi se, nisu beznaajne.Rekao sam daje vidljivo Menardovo djelo lako navesti. Poto sam briljivo prouio njegov privatni arhiv, ustanovio sam da se sastoji od ovih spisa:a) Simbolistiki sonet koji se dvaput pojavio (s izmjenama) u asopisu La conque (brojevi od oujka i listopada 1899.).b) Monografija o mogunosti stvaranja poetskog vokabulara pojmova koji ne bi bili sinonimi ili perifraze onih to se javljaju u svakodnevnom.33,Ijeziku, nego idealni objekti stvoreni konvencijom i, u biti, namijenjeni poetsk

im potrebama (Nimes,1901.).c) Monografija o stanovitim vezama ili slinostima u misli Descartesa, Leibniza i Johna Wil-kinsa (Nimes, 1903.).d) Monografija o Leibnizovoj Characteristica universalis (Nimes, 1904.).e) Struni lanak o mogunosti obogaenja ahovske igre uklanjanjem jednog od topovskih pjeaka. Menard predlae, preporuuje, raspravlja i naposljetku odbacuje tu novost.f) Monografija o djelu Ars magna generalis Ra-mona Llulla (Nimes, 1907.).g) Prijevod s predgovorom i biljekama Knjige o otroumnoj prosudbi i umijeu ahovske igre Ruya Lpeza de Segure (Pariz, 1907.).h) Nacrt monografije o simbolikoj logici Geor-gea Boolea.i) Razmatranje najvanijih metrikih zakonitosti francuske proze, potkrijepljeno primjerima iz Saint-Simona (Revue des langues romanes, Mont-pellier, listopad 1909.).j) Odgovor Luu Durtainu (koji je poricao postojanje tih zakonitosti), potkrijepljen primjerima40 .,,,...........................,.,iz Lua Durtaina (Revue des langues romanes, Montpellier, prosinac 1909.).k) Rukopis prijevoda Quevedove Rue vjetrova za uene, pod naslovom La boussole des pre-cieux.1) Predgovor katalogu na izlobi litografija Caro-lusa Hourcadea (Nimes, 1914.).m) Djelo Les problemes d'unprobleme (Pari, 1917.) koje kronolokim redom razmatra rjeenja slavnog problema o Ahileju i kornjai. Dosad su objavljena dva izdanja te knjige; u drugome se kao moto navodi Leibnizov savjet Ne craignez point, monsieur, la tortue, i obnavljaju se poglavlja posveena Russellu i Descartesu.n) Prodorna analiza Touletovih sintaktikih obrazaca (N. R. E, oujak 1921.). Menard je tvrdio sjeam se da su napadanje i hvaljenje sentimentalne operacije koje nemaju nieg zajednikoga s kritikom.o) Transpozicija u aleksandrincima spjeva Le cimetiere marin Paula Valervja (N. R. E, sijeanj 1928.).p) Napad na Paula Valervja, u Listu za ukidanje stvarnosti Jacquesa Reboula. (Taj je napad, uzgred budi reeno, upravo nalije njegova istinskog41\miljenja o Valervju. On je to tako i shvatio, i njihovo staro prijateljstvo ostalo je nenarueno).r) Definicija grofice de Bagnoregio, u pobjednikom svesku izraz potjee od drugog suradnika, Gabrielea d'Annunzija to ga jednom godinje objavljuje ova dama, da ispravi neizbjena novinska zastranjenja i svijetu i Italiji predoi svoj izvorni lik, koji je esto izvrgnut (upravo zbog ljepote i postupaka) pogrenim i brzopletim tumaenjima.s) Ciklus izvanrednih soneta posveenih barunici de Bacourt (1934.).t) Rukopisni popis stihova kojih umjenost lei u interpunkciji.'To je (ako izostavimo nekoliko neodreenih prigodnih soneta za drueljubiv, ili pohlepan, album madame Henri Bachelier) vidljivo Menardovo djelo, navedeno kronolokim redom. Prelazim sad na ono drugo: podzemno, beskrajno junako, neusporedivo. I krhke li su ljudske mogunosti! nedovreno. To djelo, moda najznaajnije to gaje dalo1 Madame Henri Bachelier takoer navodi doslovan prijevod doslovnog prijevoda djela sv. Franje Salekog Introdudion a la vie devote to gaje nainio Quevedo. U knjinici Pierrea Menarda nema ni traga takvom djelu. Vjerojatno je posrijedi krivo shvaena ala naeg prijatelja.42nae vrijeme, sastoji se od devetog i trideset i osmog poglavlja prvog dijela Don Quijota, i odlomka dvadeset i drugog poglavlja. Znam da ova tvrdnja granii s besmislicom. Glavna je svrha ove biljeke da razloi tu "besmislicu".2Dva teksta nejednake vrijednosti nadahnula su ovaj pothvat. Prvi je onaj Novalisov filoloki fragment to u dresdenskom izdanju nosi broj 2005 koji ovla obrauje temu opotpunoj identifikaciji s odreenim autorom. Drugi je jedna od onih namet-ni

kih knjiga koje Krista dovode na bulevar, Ham-leta na etalite Cannebiere ili don Quijota u Wall Street. Kao svaki ovjek odmjerena ukusa, Menard je prezirao taj nepotrebni karneval, koji je jedino kadarkako je govorio izazvati plebejski uitak anakronizma ili nas (to je jo gore) ushititi elementarnom milju da su sva razdoblja jednaka ili da su razliita. Iako proturjeno i povrno izveden, zanimljivijim mu se uinio uveni Daudetov naum da u jednom liku, a to je Tartarin, zdrui Bistrog Viteza i njegova perjanika ... Oni koji su natuknuli3 Namjeravao sam takoer dati obrise lika Pierrea Menarda. Ali, odakle mi hrabrost da se nadmeem s blistavim stranicama to ih, vele, priprema barunica de Bacourt, ili s tankoutnom i sigurnom olovkom Carolusa Hourcadea?43da je Menard cijeli ivot posvetia pisanju suvremenog Don Quijota kaljaju njegovu svijetlu uspomenu.Nije on htio napisati drugog Don Quijota nita lake od toga nego Don Quijota. Nepotrebno je dodati da nikad nije dola u obzir puka transkripcija izvornika; nije namjeravao prepisivati. Imao je sjajnu ambiciju da napie nekoliko stranica koje bi se poklapale u svakoj rijei i svakom retku sa stranicama Miguela de Cervantesa.Moj naum naprosto je udesan, napisao mi je 30. rujna 1934. iz Bavonnea. Najvii predmeti teoloke ili metafizike demonstracije vanjski svijet, Bog, kauzalitet, univerzalne forme nisu nimalo znaajniji i uzvieniji od mojeg razglae-nog romana. Jedina je razlika u tome to filozofi objavljuju, u zgodnim knjigama, prethodne etape svoga rada, a ja sam odluio da to unitim. I doista, nema ni jednog nacrta koji bi potvrdio taj dugogodinji trud.Poetna metoda koju je zamislio bila je relativno jednostavna: dobro ovladati panjolskim, stei katoliku vjera, poi u rat protiv Maura ili protiv Turina, zaboraviti europsku povijest izmeu 1602.i 1918., biti Miguel de Cervantes. Pierre Menard prouio je taj postupak (znam daje prilino dobro savladao panjolski sedamnaestog stoljea), ali ga je odbacio, drei ga lakim. Bolje reeno, nemoguim kazat e itatelj. Neka bude, ali je sam pothvat unaprijed bio nemogu, i od svih nemoguih naina da se ostvari, taj je bio najmanje privlaan. Biti u dvadesetom stoljeu omiljeni pisac iz sedamnaestog stoljea uinilo mu se inferiornim. Biti, na neki nain, Cervantes i stvoriti Don Quijota izgledalo mu je manje teko prema tome, manje zanimljivo negoli ostati Pierre Menard i stvoriti 'Don Quijota kroz doivljaje Pierrea Menarda. (Zbog tog uvjerenja, usput budi reeno, izbacio je autobiografski predgovor dragom dijelu Don Quijota. Ukljuiti taj predgovor znailo bi stvoriti dragu linost Cervantesa ali bi takoer znailo predoiti don Cjuijota u ovisnosti o toj linosti, a ne o Menardu. On je, naravno, odbio takvu olakicu). Moj pothvat, u osnovi, nije teak, itam u dragom dijelu pisma. Za njegovo ostvarenje dostajalo bi mi da budem besmrtan. Moram li priznati kako obiavam zamiljati da gaje dovrio i kako itam Don Quijota cijelog Don Quijota kao da ga

44.45je smislio Menard? Proteklih noi, listajui 26. poglavlje na kojem se nikad nije okuao prepoznao sam stil naeg prijatelja i pomalo njegov glas u ovoj izvanrednoj reenici: potone nimfe, tuna i vlana Eho. Sretan spoj apstraktnog i konkretnog pridjeva prizvao mi je u sjeanje onaj Shakespe-areov stih, o kojem smo raspravljali jednog popod-neva:Where a malignant and a turbaned Turk...Gdje opak Turin pod turbanom ...Zato ba Don Quijotel zapitat e na itatelj. Taj izbor, daje posrijedi panjolac, ne bi bio neobjanjiv; ali to zacijelo jest kad je rije o sim-bolistu iz Nimesa, najdublje odanom Poeu, koji rodi Baudelairea, koji rodi Mallarmea, koji rodi Valerv-ja, koji rodi Edmonda Testea. Spomenuto pismo razjanjava to pitanje. Menard tumai: Don Quijote me silno zanima, ali mi se, da tako kaem, ne ini neizbjenim. Ne mogu zamisliti svijet bez Poeova usklikaAh, bear in mind this garden was enchanted!Ah, zapamti daje ovaj vrt zaaran!ili bez poema Bateau ivre ili Ancient mariner, ali sam ga kadar zamisliti bez Do

n Quijota. (Mislim,dakako, na vlastitu sposobnost, a ne na povijesni odjek tih djela). Don Quijote sluajna je knjiga, Don Quijote jest suvian. Mogu unaprijed smisliti njegov tekst, mogu ga napisati, a da ne poinim tau-tologiju. Proitao sam ga kad mije bilo dvanaest ili trinaest godina, moda u cijelosti. Nakon toga sam paljivo preitavao neka poglavlja, ona u koja se zasad neu uputati. U koli su se takoer obraivale jednoinke, komedije, Galatea, Uzorite novele, zacijelo burne pustolovine Persilesa i Sigis-munde, Putovanje na Parnas ... Moj opi dojam o Don Quijotu, pojednostavnjen zaboravom i nema-"rom, dade se lako svesti na mutnu predsliku neke nenapisane knjige. Kad smo jednom zadali tu sliku (koju mi nitko razloan ne moe porei), nema dvojbe daje moj problem mnogo tei od Cervantesova. Moj asni prethodnik nije se odrekao usluge sluaja: pisao je besmrtno djelo pomalo a la diable, ponesen zamahom jezika i invencije. Ja sam preuzeo tajanstven zadatak da doslovce obnovim njegovu spontanu tvorevinu. Mojom samotnom igrom ravnaju dva stoerna zakona. Prvi mi omoguuje da iskuam varijante formalne ili psiholoke naravi; drugi me primorava da ih rtvujem izvornom tekstu i da47 ^nepobitno osmislim to odbacivanje ... Tim umjetnim tekoama valja dodati jo jednu, koja je inherentna. Pisanje Don Quijota poetkom sedamnaestog stoljea bijae razuman, nudan, moda sudbinski pothvat. Poetkom dvadesetog, to je gotovo nemogue. Nije utaman proteklo tri stotine godina, ispunjenih veoma sloenim dogaajima. Izmeu ostalog, da spomenemo samo jedan: sam Don Qui-jote.Bez obzira na te tri prepreke, fragmentarni Me-nardov Don Quijote istananiji je od Cervanteso-va. Ovaj potonji vitekim matarijama kruto suprotstavlja sivu provincijsku stvarnost svoje zemlje; Menard odabire kao stvarnost Carmenin zaviaj u stoljeu Lepanta i Lopea. Na kakve bi operetne prizore taj izbor naveo Mauricea Barresa ili doktora Rodrigueza Larretu! Menard takvo to, posve prirodno, izbjegava. U njegovu djelu nema ciganskih tabora ni osvajaa ni mistika ni Filipa Drugog ni javnih spaljivanja. On zanemaruje ili brie lokalni kolorit. Taj prijezir ukazuje na novi smisao povijesnog romana. Taj prijezir obara Salammbo, definitivno.Nita manje ne zapanjuje razmatranje pojedinih poglavlja. Uzmimo, na primjer, 38. glavu u prvom dijelu, Osobiti govor to gaje izrekao don Quijoteo oruju i naukama. Poznato je da don Quijote (kao Quevedo u slinom, i kasnije napisanom, odlomku iz djela La hora de todos) presuuje protiv nauka, a u korist oruja. Cervantes je bio stari vojnik: njegova je odluka shvatljiva. Ali, to da se rekne kad se don Quijote Pierrea Menarda suvremenika djela La trahison des clercs i Bertranda Russella upusti u ta zbrkana mudrovanja! Madame Bachelier vidjela je u njima zadivljujuu i tipinu podlonost pisca psihologiji junaka; neki (nimalo pronicljivo) transkripciju "Don Quijota"; barunica de Bacourt, Nietzscheov utjecaj. Ovom treem tumaenju (koje drim neoborivim) usudio bih se dodati etvrto, koje s"e izvrsno podudara s gotovo boanskom skromnou Pierrea Menarda: njegovu rezigniranu ili ironinu navadu da iri ideje koje su suta opreka njegovim istinskim stavovima. (Prisjetimo se jo jednom njegova napada na Paula Valervja u krat-kovjenom nadrealistikom listu Jacquesa Rebou-la). Cervantesov i Menardov tekst verbalno su identini, ali je ovaj potonji gotovo beskrajno bogatiji. (Nejasniji, rei e smutljivci. Ali, upravo u nejas-noi lei bogatstvo).Pravo je otkrie kad se Menardov Don Quijote usporedi sa Cervantesovim. panjolac je, recimo, napisao {Don Quijote, I. dio, 9. glava):

... istina, kojoj je mati historija, suparnica vremena, uvarica radova, svjedokinja prolosti, primjer i uiteljica sadanjosti, savjetnica budunosti.Kako je napisano u sedamnaestom stoljeu, a napisao gaje svjetovnjak Cervantes, to nabrajanje puka je retorika pohvala historiji. Menard, naprotiv, pie:... istina, kojoj je mati historija, suparnica vremena, uvarica radova, svjedokinja prolosti, primjer i uiteljica sadanjosti, savjetnica budunosti.Historija, mati istine: misao je zapanjujua. Menard, suvremenik Williama Jamesa, ne definira povijest kao istraivanje stvarnosti nego kao njezin izvor. Povijesna istina, po njemu, nije ono to se dogodilo; ona je ono to sudimo da se dogodilo. Zavrne rijei primjer i uiteljica sadanjosti, savjetnica budunosti bezono su pra

gmatine.Izrazit je i kontrast stilova. Arhaiziran Menar-dov stil autor, uostalom, nije izvorni govornik donekle je izvjetaen. Obrnuto od prethodnika, kojemu tadanja panjoltina tee glatko.Nema duhovne djelatnosti koja na kraju ne biva beskorisnom. Neko filozofsko uenje najprije je vjerodostojan opis univerzuma; proteknu godine, i onopostaje jedno poglavlje ako ne i odlomak ili naziv u povijesti filozofije. U knjievnosti je ta konana prolaznost jo izrazitija. Don Quijote rekao mije Menard u prvom je redu bio ugodno tivo. Danas je to povod rodoljubnim zdravicama, gramatikom nadmetanju, skarednim raskonim izdanjima. Slava se svodi na nerazumijevanje, i to, moda, najgore naravi.Nema nieg novog u ovim nihilistikim dokazivanjima. Neobina je odluka koju je iz njih izveo Pierre Menard. Odluio je da preduhitri tatinu to prati svaki ljudski napor; bacio se na silno sloen i unaprijed isprazan pothvat. Uloio je nemire i besane noi da na stranom jeziku ponovi ve napisanu knjigu. Gomilao je koncepte, uporno unosio ispravke i poderao tisue rukopisnih stranica.3 Nije nikome dopustio da ih pogleda i pobrinuo se da ga ne nadive. Uzalud sam ih pokuao rekonstruirati.Pomiljao sam kako bi, zapravo, konani Don Quijote mogao biti neka vrsta palimpsesta, na kojem se moraju nazirati tragovi nejasni, ali ne i ne-odgonetljivi prethodnog teksta naeg prijatelja. Naalost, samo bi neki drugi Pierre Menard,3 Sjeam se njegovih biljenica s kockastim papirom, crnih precrtavanja, posebnih tipografskih simbola i siunih slova. U predveerje se volio proetati predgraem Nimesa; obiavao je ponijeti biljenicu i zapaliti je kao zublju.ipostupajui obratno od svog prethodnika, mogao iskopati i uskrisiti te Troje ...Razmiljanje, analiza, izmiljanje (napisao mi je takoer) nisu neobini postupci, to je normalno disanje duha. Veliati povremeno obavljanje te funkcije, sakupljati drevne i tue misli, prisjeati se, sa sumnjiavim uenjem, onoga to je mislio doctor universalis, znai priznati svoju nejakost ili sirovost. Svaki ovjek mora biti sposoban za svaku ideju, i uvjeren sam da e tako u budunosti i biti.Menard je moda nehotice novom tehnikom obogatio sporo i rudimentarno umijee itanja: tehnikom namjernog anakronizma i pogrenih pridijevanja. Ta tehnika, s neogranienom primjenom, navodi nas da proitamo Odiseju kao da je napisana nakon Eneide, a knjigu Lejardin du Centaure, koju je napisala Madame Henri Bachelier, kao da ju je napisala Madame Henri Bachelier. Ta tehnika unosi dah pustolovine u najmirnije knjige. Zar pripisivanje Nasljedovanja Krista Louisu Ferdinandu Celineu ili Jamesu Jovceu nije dostatna obnova tih tananih duhovnih opomena?Nimes, 1939. razvalineAnd ifhe left offdreaming aboutyou ...* Through the Looking-Glass, VINitko ga nije vidio kako se iskrcava u neprobojnoj noi, nitko nije vidio kako bambusov un tone u sveti glib, ali je uskoro svatko znao da utljivi ovjek dolazi s Juga i da mu je zaviaj u jednom od bezbrojnih uzvodnih sela, na strmom obronku planine, gdje zendsko narjeje nije natrunjeno grkim i gdje je guba rijetka pojava. Zna se daje sivi ovjek poljubio glib, uz-verao se na obalu ne razmiui (vjerojatno ne utei bola) otar gutik koji mu je parao kou i dovukao se, omamljen i okrvavljen, do krunog prostora koji je nadvisivao tigar ili kameni konj, to neko bijae boje plamena, a sad je pepeljast. Taj prostor pripada hramu to su ga unitili drevni poari, oskvrnula'A ako je prestao shjati o tebi... (Kroz ogledalo, VI)

53movarna prauma i ijeg boga ljudi ne slave. Stranac se isprui pod postoljem. Probudio se kad je sunce visoko odskoilo. Ustanovio je, ne udei se, da su mu rane zacijeljele; sklopio je blijede oi i zaspao, i to ne zbog tjelesne slabosti nego zato to je to sam odluio. Znao je da je taj hram mjesto za njegov nesavladivi cilj; znao je da nepregledno drvee nije nizvodno uspjelo zaguiti ruevine drugoga pogodnog hrama, koji je takoer pripadao zapaljenim i mrtvim bogovima; znao je da mu je san neposredna potreba. Oko ponoi probudio gaje neutjean kri neke ptic

e. Tragovi bosih stopala, nekoliko smokava i up kazivali su mu daje tamonja eljad sa strahopotovanjem bdjela nad njegovim snom i da trai njegovu zatitu ili se boji njegove magije. Najeio se od straha i potraio u razruenim zidinama grobnu udubinu i pokrio se nepoznatim liem.Cilj to gaje nakanio ostvariti nije bio nemogu, iako je bio vrhunaravan. elio je sanjati jednog ovjeka: elio gaje sanjati cijeloga, do najsitnije pojedinosti, i iznijeti ga na javu. Taj magijski naum posvema mu je ispunio duu. Da ga je tko zapitao za ime ili bilo to iz prethodnog ivota, ne bi54mu znao odgovoriti. Pust i razoren hram pogodovao muje jer je bio minimum vidljivog svijeta; jednako tako i blizina drvosjea, jer su se oni brinuli da podmire njegove skromne potrebe. Njihov danak u rii i vou dostajao je za odranje tijela koje se iskljuivo predalo spavanju i snivanju.Isprva su snovi bili nesuvisli; ubrzo su postali dijalektine naravi. Stranac je sanjao kako se nalazi u sreditu krunog amfiteatra, koji je na neki nain zapaljeni hram. Oblaci utljivih uenika zakrivali su stepenice; lica onih posljednjih lebdjela su na mnogo stoljea udaljenosti i na zvjezdanoj visini, ali su bila potpuno razgovijetna. ovjek im je drao predavanja iz anatomije, kozmografije, magije: lica su paljivo sluala i nastojala odgovoriti s razumijevanjem, kao da nasluuju vanost tog ispitivanja koje e jednog od njih izbaviti iz carstva prikaza i uzdii u svijet jave. ovjek je, u snu i najavi, razmatrao odgovore svojih utvara, nije se dao zavesti od varalica, u stanovitim kolebanjima nasluivao sve veu inteligenciju. Traio je duu koja zasluuje sudjelovanje u svijetu.Nakon devet ili deset noi shvatio je, sa stanovitom gorinom, da ne moe nita oekivati od onih uenika koji pasivno prihvaaju njegovo uenje,55nego samo od onih koji se ponekad uputaju u razumno proturjeenje. Oni prvi, makar zavrijedili ljubav i naklonost, nisu se mogli uzdii u individue; ovi drugi imali su neto vru preegzistenci-ju. Jednog dana (sad su i dani bili namijenjeni snu, sad je bio budan tek nekoliko sati oko svitanja) zau-vijekje otpustio brojni varavi auditorij i ostavio jednoga jedinog uenika. Bijae to mualjiv, sjetan, ponekad neposluan mladi, koji je imao iste otre crte lica kao i njegov sanja. Nije se dugo udio iznenadnom nestanku svojih drugova; njegov napredak, poslije nekoliko pojedinanih lekcija, uspio je zadiviti uitelja. Unato tome, dogodila se katastrofa. ovjek je jednog dana izronio iz sna kao iz ljepljive pustoi, ugledao slabano sunce predveerja, naas ga pobrkavi sa zorom, i shvatio da nije sanjao. Cijele noi i itavog dana progonila ga je nepodnoljiva bistrina besanice. Odluio je obii praumu, iscrpiti se. Uz pomo kukute, povremeno bi mu sklopio oi laki san, proaran kratkotrajnim i rudimentarnim vizijama, neuporabljiv. Htio je okupiti auditorij i tek to je proslovio nekoliko uvodnih rijei, on se izobliio, rasplinuo. Bio je gotovo neprekidno budan, i jarosne suze pekle su mu stare oi.Uvidio je daje tenja za oblikovanjem nepovezane i vrtoglave tvari od koje se sastoje snovi najtei zadatak kojega se mukarac moe prihvatiti, pa makar dokuio sve tajne vieg i nieg reda; kudikamo tei negoli isplesti ue od pijeska ili iskovati od vjetra novi bez reversa. Uvidio je da je poetni neuspjeh neizbjean. Zakleo se da e zaboraviti golemu tlapnju to gaje na poetku skrenula s puta i stao traiti drugu metodu rada. Prije negoli e je primijeniti, uzeo je mjesec dana za obnovu snaga to ih je isisalo bunilo. Odrekao se bilo kakva predumiljaja za snovima i gotovo odmah uspio spavati dobar dio dana. Ako je u rijetkim prigodama togod i usnio u tom razdoblju, nije na to obraao panju. Da bi se ponovno mogao prihvatiti zadatka, priekao je da utap bude savren. Zatim se, toga popodneva, proistio u rijenoj vodi, pomolio planetarnim bogovima, izgovorio doputene slogove monog imena i zaspao. Gotovo u isti mah usnio je srce koje kuca.Usnio gaje ustreptala, skrivena, veliine stisnute pesnice zagasito crvene boje u polutmini ljudskog tijela bez lica i spola; sanjao ga je, s minucioznom ljubavlju, etrnaest prozranih noi. Iz noi u no jasnije gaje razabirao. Nije ga dirao: samo gail5657

je potvrivao, promatrao, moda ispravljao pogledom. Opaao gaje, doivljavao s mnogih razdaljina i iz mnogih kutova. etrnaeste noi kaiprstom je ovla dodirnuo plunu arteriju, a potom cijelo srce, izvana i iznutra. Taj ga je pregled zadovoljio. Jedne noi hotimice nije sanjao; potom je iznova preuzeo srce, prizvao ime jednog planeta i stao graditi viziju drugoga vitalnog organa. Za manje od godinu dana dopro je do kostura, do vjea. Bezbrojne vlasi bile su mu, vjerojatno, najvea tekoa. Napokon je stao sanjati itava ovjeka, mladia, koji se, avaj, nije mogao uspraviti, nije govorio ni otvarao oi. Iz noi u no sanjao gaje kako spava.U gnostikim kozmogonijama, demijurzi mijese crvenog Adama koji ne moe stajati. Jednako tako nespretan i grub i elementaran kao taj glineni Adam bijae dosanjani Adam to su ga izradile ma-gove noi. Jednog dana ovjek zamalo nije unitio svoje djelo, ali je u zadnji as odustao. (Bilo bi bolje da gaje unitio.) Nakon uzaludnih molitava zemaljskim i rijenim boanstvima, bacio se pred noge liku to, moda, bijae tigar i, moda, drijebac, i stao ga preklinjati za neznanu pomo. Toga predveerja usnio je kip. Usnio gaje iva, uzdrhtala: to vie nije bio nakazni krianac tigra i drijepca, negoistodobno te obje vatrene ivotinje, i takoer bik, rua, oluja. To mnogostruko boanstvo otkrilo mu je da se na zemlji naziva Vatrom, da su mu u tom krunom hramu (i u drugim jednakim hramovima) neko prinosili rtve i slavili ga, i da e magijom oiviti utvaru iz snova, tako da e je sva stvorenja, izuzev same Vatre i sanjaa, drati ovjekom od krvi i mesa. Naredilo mu je da ga nakon obrednih pouka poalje u drugi razoreni hram, ije su se piramide nizvodno ouvale, kako bi ga neiji glas slavio u tom pustome zdanju. U snu ovjeka koji je sanjao dosanjani se probudio.Mag je izvrio te naloge. Posvetio je stanovito vrijeme (to se, naposljetku, proteglo na dvije godine) da mu otkrije tajne svemira i kulta vatre. U dnu srca boljelo gaje to se moraju razdvajati. Pod izlikom pedagoke nunosti, svakodnevno je produljivao sate namijenjene snu. Prepravio je takoer vjerojatno nepotpuno desno rame. Ponekad ga je salijetao dojam da se sve to ve jednom dogodilo ... Uglavnom, ivot mu bijae sretan. Sklapajui oi, pomislio bi: Sad u se nai sa sinom. Ili, rjee: Sin kojega sam zaeo eka me i nee postojati ako ne odem.59

Postupno gaje navikavao na stvarnost. Jednom mu je naredio da pobode zastavu na udaljeni vrhunac. Sutradan je zastava leprala na vrhuncu. Nastavio je sa slinim, sve smjelijim, pokusima. Uvidio je, sa stanovitom gorinom, da mu je sin spreman za roenje i moda nestrpljiv. Te gaje noi prvi put poljubio i poslao u drugi hram, iji su se ostaci bjelasali nizvodno, u silnim daljinama neprohodne praume i movare. Prethodno mu je da nikad ne sazna daje utvara, da misli kako je normalno ljudsko bie potpuno izbrisao iz sjeanja sve one godine uenja.Pobjedu i spokojstvo pomutila mu je amotinja. U veernjem i jutarnjem sumraku pao bi niice pred kamenim likom, moda zamiljajui da njegov nestvarni sin obavlja isti obred, meu drugim krunim razvalinama, nizvodno: nou nije sanjao ili je sanjao kao i svi ljudi. Zvui i oblici svijeta bijahu mu nekako prigueni: odsutni sin hranio se mrvicama njegove due. ivotni cilj bio je ispunjen; ovjek je trajao u nekoj vrsti zanosa. Kad je proteklo vrijeme to ga neki poznavaoci ove pripovijesti radije mjere godinama, a neki petoljeima, u pono su ga probudila dvojica veslaa. Nije im razaznavao lica, a oni su mu govorili o maginom ovjeku iz60hrama na sjeveru, kadrom da stupa po vatri, a da se ne opee. Mag se odmah prisjetio rijei boanstva. Sjetio se da meu svim biima koja tvore svijet samo vatra znade daje njegov sin utvara. Ta misao, u poetku smirujua, pretvorila se u moru. Plaio se da e mu sin razmiljati o toj neobinoj sposobnosti i nekako otkriti daje sveden na puku sjenu. Ne biti ovjek, biti slika sna drugog ovjeka. Ima li goreg ponienja, jae vrtoglavice? Svaki se otac brine o djeci to ju je stvorio (dopustio) u trenutku zbunjenosti ili sree. Sasvim je prirodno daje mag strepio za budunost toga sina, kojemu je smislio svaku ilicu i svaku crtu, u tisuu i jednoj tajnoj noi.Njegovim premiljanjima naglo je doao kraj, iako su to prethodno nagovijestili neki znaci. Najprije (nakon duge sue) daleki oblak za brdom, la-gaan poput ptice; zati

m, prema jugu, nebo ruiaste boje kao leopardove desni; potom perjanice dima to su prekrile rom kovinu noi; najzad, bezglav bijeg ivotinja. Jer se ponovilo ono to se zbilo prije mnogo stoljea. Razvaline svetita boanstva vatre progutala je vatra. U osvit bez ptica mag je ugledao kako zidine opkoljava koncentrian poar. U prvi mah htio je pobjei u vodu, ali je zatim shvatioda to smrt dolazi da mu okruni starost i rijei ga patnji. Stade koraati prema plamenim jezicima. Oni ga nisu sprili, liznuli su ga i preplavili bez arenja i bez saiganja. Umiren, ponien, uasnut, uvidje daje i on prikaza iz neijega sna.Lutrija uKao svi Babilonci, bio sam prokonzul. Kao svi, rob. Iskusio sam i svemo, ponienje, tamnice. Gledajte: na desnoj aci nemam 'kaiprsta. Gledajte: kroz razdrtu kabanicu vidi se na trbuhu jarkocrveno utetoviran crte. To je drugi znak, Beth. To mi slovo, u noima s utapom, daje vlast nad ljudima sa znakom Gimela, ali me podreuje onima sa znakom Alefa, koji u noima bez mjeseine bivaju potinjeni onima s Gimelom. U osvit zore, u podrumu, pred crnim sam kamenom klao svete bikove. U mjeseevoj godini proglasili su me nevidljivim: vikao sam i nitko se nije odazivao, krao kruh, i nisu mi odrubili glavu. Upoznao sam ono to ne mori Grke: neizvjesnost. U mjedenoj odaji, pred beumnom maramom davitelja, nije

me iznevjerila nada, ba kao ni u rijeci uitaka, strava. Heraklid Pontski udivljeno iznosi kako se Pi-tagora sjeao da je bio Pir, i prije toga Euforb, i prije toga neki drugi smrtnik. Da se prisjetim slinih mijena, ja se ne moram obraati smrti, a ni obmani.Tu svoju gotovo uasnu raznovrsnost dugujem instituciji koju druge drave nemaju ili ona u njima djeluje nesavreno i tajno: lutriji. Nisam istraivao njezinu povijest; znam daje magi ne uspijevaju uskladiti. O njezinim monim ciljevima znam koliko i nevjea u astrologiji znade o Mjesecu. Potjeem iz vrtoglave zemlje, u kojoj je lutrija glavni dio stvarnosti. Dosad o njoj nisam razmiljao vie negoli o ponaanju nedokuivih bogova ili vlastitog srca. Danas, daleko od Babilonije i njenih dragih obiaja, pomalo zateen, razmiljam o lutriji i bogohulnim nagaanjima to ih u sumrak mrmljaju zastrti mukarci.Otac mi je kazivao daje neko prije mnogo stoljea, ili godina? lutrija u Babiloniji bila puka igra. Govorio je (ne znam koliko je potovao istinu) da su brijai za bakrene novie davali etvorine od kosti ili pergamenta, ispisane simbolima. Izvlaenje se obavljalo usred bijela dana: dobitnicisu kao jedinu potvrdu sree ubirali novie iskovane od srebra. Postupak je, kao to vidite, bio elementaran.Naravno, te su lutrije propale. Bile su bez ikakva moralnog uinka. Nisu bile upravljene svim ljudskim sposobnostima, nego samo nadi. Zbog sveope ravnodunosti, trgovci koji su pokrenuli te prodajne lutrije poee gubiti novac. Pokualo se s reformom: ukljuivanjem ponekog gubitka u ukupan zbroj zgoditaka. Tom su reformom kupci numeriranih etvorina stjecali dvostruke izglede: da togod zarade i da plate ponekad zamanu globu. Taj neznatni rizik (na trideset sretnih brojeva dolazio je jedan nesretni) probudio je, posve prirodno, javno zanimanje. Babilonci su se zagrijali za igru. Onaj tko nije kupovao sreke smatran je kukavicom, plaljivcem. S vremenom se taj opravdani prijezir udvostruio. Prezirali su onoga tko nije igrao, ali su prezirali i gubitnike to su plaali globu. Kompanija (tako su je u ono doba poeli zvati) morala je zatititi interese dobitnika kojima nije mogla isplatiti zgoditke kad u blagajnama nije bilo gotovo cijelog iznosa od globa. Povela je postupak protiv gubitnika: sudac ih je osudio na plaanje prvotne.65.tiglobe i ostalih trokova ili na nekoliko dana zatvora. Svi su odabrali zatvor, da napakoste Kompaniji. Iz toga prkosa aice ljudi potekla je svemo Kompanije: njezin crkveni, metafiziki, znaaj.Uskoro su iz izvjetaja s izvlaenja nestala nabrajanja globa, pa su se objavljivali samo dani zatvora to ih je donosio nesretni broj. Taj svojedobno gotovo nezapaeni lakonizam bio je od presudne vanosti. Tada su se u lutriji prvi put javili ne-novani elementi. Uspjeh je bio golem. Na poticaj igraa, Kompanija je morala poveati koliinu nesretnih brojeva.

Svakome je poznato daje babilonski narod veoma odan logici, a i simetriji. Bilo je nelogino da se sretni brojevi obraunavaju u gotovini, a nesretni u danima i noima zatvora. Neki su moralisti zakljuivali da posjedovanje novca nije uvijek izvor blaenstva i da su drugi oblici sree moda izravniji.Drukiji se nemir irio siromakim etvrtima. lanovi sveenikog kora bili su strastveni igrai i uivali su u svim neizvjesnostima straha i nade. Siromasi su razumno ili neizbjeno zavidni shvaali da im u tom, oito zamamnom, kolu sree.66nema mjesta. Opravdana tenja da svi, bogati i siromani, jednako sudjeluju u lutriji izazvala je ogorenu pobunu iji spomen vrijeme nije uspjelo izbrisati. Neke usijane glave nisu shvatile (ili su hinile da ne shvaaju) kako je posrijedi novi poredak, nuna povijesna etapa ... Neki je rob ukrao grimiznu sreku, koja je izvukla spaljivanje jezika. Zakon je tu kaznu odreivao za onoga tko sreku ukrade. Neki su Babilonci dokazivali kako on, kao lupe, zasluuje usijano eljezo; drugi, velikoduni, kako mu to krvnik mora napraviti zato to je tako odredila srea ... Bilo je nereda, bilo je alosnog prolijevanja krvi, ali je babilonski puk naposljetku nametnuo svoju volju, unato protivljenju bogataa. Narod je potpuno postigao svoje plemenite ciljeve. U prvom redu, postigao je da Kompanija prihvati jedinstvo dravne vlasti. (Taj je savez bio potreban s obzirom na irinu i sloenost novih postupaka.) Nadalje, postigao je da lutrija bude tajna, besplatna i svima pristupana. Kupoprodaja sreaka bila je ukinuta. Svi slobodni ljudi, jednom upueni u tajne vrhovnog boga, Baala, automatski su sudjelovali u svetim izvlaenjima to su se obavljala u njegovim

R7labirintima svake ezdesete noi i odreivala im sudbinu do idueg izvlaenja. Posljedice su bile nepredvidljive. Sretni broj mogao je ovjeku donijeti ast da sudjeluje u vijeanju maga ili utamnienje (javnog ili bliskog) neprijatelja, ili susret u smirenoj tmini sobe sa enom koja nas poinje zaokupljati ili se neoekivano vraa u na ivot; nesretan broj: osakaivanje, svakovrsna sramoenja, smrt. Ponekad je jedan jedini dogaaj muko ubojstvo C-a, tajanstvena apoteoza B-a bio zanimljiv ishod trideset ili etrdeset izvlaenja. Bilo je teko kombinirati sve te brojeve, ali ne treba zaboraviti da su pripadnici Kompanije bili (i ostaju) svemoni i lukavi. U mnogim je prigodama spoznaja neije sree kao ploda najistijeg sluaja mogla umanjiti njihovu mo. Da izbjegnu tu nepriliku, Kom-panijini su se agenti sluili sugestijama i magijom. Njihovi postupci i njihove spletke bili su tajni. U otkrivanju potajnih nada i zapretanih strahova svakog pojedinca pomagali su im astrolozi i dounici. Postojali su stanoviti kameni lavovi, postojao je sveti nunik zvan Qaphqa, postojale su pukotine u pranjavom vodovodu to su, po opem miljenju, vodile do Kompanije. Opake ili dobrohotne osobena tim su mjestima odlagale svoje prijave. Te obavijesti raznolike vjerodostojnosti uvale su se u arhivu sloene alfabetskim redom.Zaudo, glasine nisu izostale. Poslovino uzdr-ljiva, Kompanija nije izravno odgovarala. Vie joj je priliilo da na otpacima iz radionice za izradu krinki naara kratko obrazloenje, to se danas nalazi u posveenim spisima. Taj je doktrinski odlomak navodio daje lutrija interpolacija sluajnosti u svjetski poredak i da prihvaanje pogreaka ne proturjei sluajnosti, nego je potkrepljuje. Navodio je, takoer, da oni lavovi i sveta posuda, unato preutnom pristanku Kompanije (koja se nije odrekla prava da se njima koristi), djeluju bez slubene ovlasti.Taje izjava stiala uznemirenost javnosti. Imala je takoer i druge uinke, to ih njen autor moda nije predvidio. Stubokom je izmijenila duh i postupke Kompanije. Kako vrijeme leti! Upravo mi javljaju da e brod uskoro isploviti. Ipak, pokuat u to razjasniti.Koliko god to zvuilo nevjerojatno, nitko dotad nije pokuao razraditi opu teoriju igara na sreu. Babilonac nije spekulativno bie. Prihvaa odluke sluajnosti, povjerava im ivot, nade, uasan strah,,, 69iali mu ne pada na pamet da istrai njezine zamrene zakone, ni rotacione sfere to je otkrivaju. Unato tome, spomenuta poluslubena izjava izazvala je mnogobrojne rasp

rave pravno-matematike naravi. Iz jedne od njih proizila je ovakva pretpostavka: ako je lutrija pojaavanje sluajnosti, povremeno ubacivanje kaosa u svemir, bilo bi prirodno da sluajnost sudjeluje u svim etapama izvlaenja, a ne samo u jednoj. Nije li smijeno da sluajnost odreuje neiju smrt, a da okolnosti te smrti obzir, oglai-vanja, rok od jednog sata ili stoljea ne budu preputene sluajnosti? Te opravdane sumnje izazvale su, naposljetku, zamanu reformu, iju sloenost (optereenu stoljetnom primjenom) shvaaju samo poneki strunjaci, ali ja uje, barem simboliki, pokuati saeti.Zamislimo prvo izvlaenje u kojem netko dobiva smrtnu kaznu. Da bi se ona provela, pristupa se drugom izvlaenju koje odreuje (recimo) devet moguih izvritelja. Od tih izvritelja, etvorica mogu pristupiti treem izvlaenju koje e odrediti ime krvnika, dvojica mogu nepovoljan ishod zamijeniti povoljnim (uzmimo, pronalaenjem blaga), netko e oteati smrt (drugim rijeima, pretvoriti je u sramoenje ili je obogatiti muenjem), drugi mogu..^. 7Dodbiti njeno izvrenje... To je samo simbolika shema. Zapravo, broj izvlaenja jest beskonaan. Nijedna odluka nije konana, svaka se grana u druge. Neznalice pretpostavljaju da beskonana izvlaenja iziskuju beskonano vrijeme; zapravo je dovoljno da vrijeme bude beskonano djeljivo, kako nas ui znamenita parabola o Utrci s kornjaom. Ta beskonanost izvanredno pristaje zamrenim brojevima sluaja i Nebeskom Arhetipu Lutrije, to ga oboavaju platonisti... Poneki izoblieni odjek naih obreda, po svemu sudei, dopro je do Tibra. Elije Lampri-dije, u ivotu Antonina Heliogabala, navodi kako je taj car za svoje uzvanike pravio sreke od koljaka, pa je netko dobivao deset mjerica zlata, a netko deset muha, deset puhova, deset medvjeda. Nije naodmet podsjetiti daje Heliogabal odgojen u Maloj Aziji, meu sveenicima istoimenoga boanstva.Ima i bezlinih zgoditaka, bez odreene svrhe. Jedan se sastoji u tome da se u vode Eufrata baci safir iz Taprobane; drugi, da se s krova na tornju oslobodi ptica; trei, da se svakog stoljea nebrojenim pjeanim zrncima sa ala jedno oduzme (ili doda). Posljedice su, ponekad, uasne.Zbog blagotvornog utjecaja Kompanije, nai su obiaji zasieni sluajem. Kupac tuceta amfora71,damatanskoga vina nee se zauditi nae li u jednoj od njih talisman ili zmiju otrovnicu; pisar koji sastavlja ugovor nee gotovo nikad propustiti priliku da ubaci krivi podatak; i ja sam, u ovoj uurbanoj izjavi, krivotvorio sam poneko blistavilo, poneku grozotu. Moda i poneku tajanstvenu monotoniju ... Nai povjesniari, najotroumniji na ovom svijetu, izmislili su metodu za ispravljanje sluajnosti. Krui glas da su postupci te metode (uglavnom) pouzdani, iako se, naravno, ne objavljuju bez stanovite doze prijevare. Uostalom, nita nije tako proeto nestvar-nou kao povijest Kompanije ... Paleografski dokument iskopan u kakvu hramu moe potjecati od izvlaenja obavljena juer ili prije vie stoljea. Knjiga se ne objavljuje ako meu svim primjercima nema stanovite razlike. Pisari polau tajnu zakletvu da e isputati, umetati, varirati. Primjenjuje se takoer i posredna la.Kompanija se, boanskom skromnou, kloni bilo kakva publiciteta. Njezini su agenti, sasvim jasno, tajni. Nalozi to ih stalno (moda oduvijek) izdaje ne razlikuju se od onih to ih razbacuju varalice. Uostalom, tko se moe pohvaliti daje obina varalica? Zar pijanac koji srie besmislenu zapovijed, spava koji se naglo budi i zadavi enu to spava7?pored njega, ne izvravaju, moda, tajnu odluku Kompanije? To neujno djelovanje, usporedivo s Bojim, pobuuje svakojaka nagaanja. Jedno od njih daje podlo naslutiti da Kompanija ve stoljeima ne postoji i da je sveti nered naih ivota potpuno nasljedan, tradicionalan. Drugo tvrdi da je vjena i ui da e potrajati do posljednje noi, kad posljednji bog uniti svijet. Tree veli daje Kompanija svemona, ali se njezin utjecaj oituje samo u sitnicama kao to su: ptiji kliktaj, nijanse re i praine, polusan u zoru. etvrto, prema izjavama zakrinkanih herezijarha, da nikad nije postojala niti e postojati. Peto, nita manje bezono, dokazuje kako je beskorisno potvrivati ili poricati stvarnost te mrane korporacije, jer Babilonija nije nita drugo doli beskonana igra sluajnosti.

73e djelafierherpaHerbert Quain umro je u Roscommonu. Nisam se zaudio to mu Timesov knjievni dodatak posveuje tek pola stupca nekrolokog pijeteta, u kojem je, valjda, svaki pohvalni epitet ispravljen (ili ozbiljno pokuen) nekim prilogom. Spectatorje, za tu prigodu, svakako manje krt na rijeima i moda srdaniji, ali prvu Qua-inovu knjigu The God ofthe Labyrinth usporeuje s nekom knjigom Agathe Christie, i ostale s knjigama Gertrude Stein: evokacije koje nitko nee smatrati neizbjenima i koje ne bi godile pokojniku. On se, uostalom, nikad nije drao genijem, ak ni za peripatetikih noi ispunjenih knjievnim razgovorima, kad se ovjek, stoje ve dovoljno toga objavio, stalno igra monsieura Testea ili doktoraSamuela Johnsona ... Savreno je jasno uoavao eksperimentalnu narav svojih knjiga, sjajnih, moda, zbog inovacija i stanovitog lakonskog potenja, ali lienih vrline strasti. Ja sam poput Cowleyevih oda, pisao mi je iz Longforda, esti oujka 1939. Ne pripadam umjetnosti nego obinoj povijesti umjetnosti. Po njemu, nije bilo inferiornije discipline od povijesti.Naveo sam jednu od izjava skromnosti Herberta Quaina. Naravno, ta skromnost ne iscrpljuje njegovu misao. Flaubert i Henry James navikli su nas da pretpostavljamo kako su umjetnika djela rijetka i -s naporom stvorena. esnaesto stoljee (sjetimo se Putovanja na Parnas, sjetimo se Shakespeareove sudbine) nije dijelilo to alosno miljenje. Kao ni Herbert Quain. On je drao da dobre literature ima posvuda i da u nju moe uvrstiti gotovo svaki ulini razgovor. Isto je tako drao da estetski in ne moe biti lien stanovite doze uenja i da je teko uditi se napamet. S nasmijeenom iskrenou sa-alijevao je ropsko i uporno uvanje prolih knjiga ... Ne znam da li je njegova mutna teorija razlona; znam da njegove knjige i previe vapiju za divljenjem.74........Z5.Ne mogu prealiti to sam jednoj dami nepovratno posudio njegovu prvu objavljenu knjigu. Rekao sam daje posrijedi kriminalistiki roman: The God ofthe Labyrinth. Sretan sam to ju je izdava pustio u prodaju zadnjih dana studenog 1933. Poetkom prosinca, zabavne i zamrene peripetije u knjizi Siamese Twin Mystery zaokupile su London i New York. Sklon sam toj nesretnoj koincidenciji pripisati neuspjeh to ga je doivio roman naeg prijatelja. Tome su se pridruili (elim biti iskren dokraja) manjkava tehnika pripovijedanja, te isprazna i hladna pompoznost nekih morskih opisa. Poslije sedam godina ne mogu se prisjetiti pojedinosti radnje. Evo glavnih crta, onako kako ih sad osiromauje (onako kako ih sad proiuje) moj zaborav. Na poetnim stranicama odigrava se zagonetan zloin, u sredini je spora rasprava, na kraju rasplet. Nema razrjeenja zagonetke, nailazi dug i retro-spektivan odlomak u kojem se javlja reenica: Svi su povjerovali daje susret dvojice ahista bio sluajan. Iz te se reenice nasluuje da je ono rjeenje pogreno. itatelj, potaknut radoznalou, vraa se na kljuna poglavlja i otkriva drugo, pravo, rjeenje. itatelj te neobine knjige pronicaviji je od detektiva.Jo je inovjerniji regresivni, razgranati roman AprilMarch, iji trei (i jedini) dio potjee iz 1936. Nitko se u ocjeni tog romana ne ustruava otkriti daje posrijedi igra; moemo podsjetiti da ga ni autor nikad nije smatrao neim drugim. Ja tim djelom, uo sam gdje kae, rehabilitiram bitna obiljeja svake igre: simetrinost, proizvoljne zakonitosti, odbojnost. ak je i u naslovu nespretan calembour: ne znai to Travanjski mar nego doslovce Travanj oujak. Netko je na tim stranicama uoio odjek Dunneovih uenja. Quainov predgovor prije priziva onaj obrnuti Bradlevev svijet, gdje smrt prethodi Roenju, brazgotina rani i rana udarcu (Appearance and Reality, 1897., strana 215).' Svjetovi to ih predlae April March nisu regresivni; regresivan je nain njihova iznoenja. Regresivan i razgranat, kako sam ve rekao. Djelo se sastoji od trinaest poglavlja. U prvom se odvija dvosmislen dijalog ne-znanaca na peronu. Drugo opisuje dogaaje koji su1 Kakva je to erudicija Herberta Quaina i emu 215. stranica u knjizi iz 1897.? Jedan sugovornik iz Platonova Dravnika svojedobno je opisao slinu regresiju: kad su Zemljina djeca ili Autohtoni, pod djelovanjem unatranog gibanja svemira, iz starosti zakroili u zrelu dob, iz zrele dobi u djetinjstvo, iz djetinjstva u nes

tanak i nitavilo. I Teopomp u svojoj Filipici govori o stanovitom sjevernom vou koje u onome to ga pojede uzrokuje isti retrogradni proces ... Zanimljivije je zamisliti inverziju Vremena: stanje u kojem bismo se prisjeali budunosti i zaboravili, ili jedva predosjeali, prolost. Usp. deseto pjevanje Pakla, stihovi 97102, gdje se usporeuju proroanska vizija i dalekovidnost.77prethodili prvome. Tree, takoer retrogradno, opisuje druge mogue dogaaje koji su prethodili drugom poglavlju. etvrto, neke druge. Svaka od te tri prethodnice (to se strogo iskljuuju) grana se opet u idue tri, potpuno razliite prethodnice. itavo se djelo, dakle, sastoji od devet romana; svaki roman, od tri duga poglavlja. (Prvo je, naravno, zajedniko za sve.) Od tih romana, prvi je simbolike naravi; drugi, nadnaravan; trei, kriminalistiki; etvrti, psiholoki; peti, komunistiki; esti, antikomunistiki, itd. Moda e idue sheme olakati shvaanje strukture.Za ovu strukturu treba ponoviti ono stoje Scho-penhauer rekao za dvanaest kantovskih kategorija: sve je podreeno simetrikoj pomami. Kao to se moe predvidjeti, neka od devet pria nije dostojna Quaina. Nije najbolja ona koju je prvotno zamislio, x4 nego je najbolja ona fantastina, x9. Druge su razvodnjene plitkim dosjetkama i suvinim pse-udopotankostima. Oni to ih itaju kronolokim redom (recimo: x3, y z) gube osebujan okus te udne knjige. Dvije prie x7, x8 nemaju pojedinane vrijednosti; pravi uinak postie se juksta-pozicijom ... Ne znam treba li podsjetiti da se Qu-ain, po objavljivanju knjige April March, odrekao trojnog sistema i pretkazao da e se njegovi oponaate lj i odluiti za dvojniz -v Doljak odvrati oporim glasom: I ja na tebe, crne. Naekao si se, dodue, ali sad sam tu.Naas je zavladao tajac. Potom crnac izusti: Navikao sam na ekanje. ekao sam sedam godina.Doljak stade smireno objanjavati: Vie od sedam godina djeca me nisu vidjela. Susreo sam ih onog dana i nisam htio ispasti kao ovjek koji olako potee no. Sve znam ree crnac. Nadam se da su iva i zdrava.Doljak, sjedei na tezgi, od srca se nasmije. Narui rakiju i srkne.193\*i1'

Dao sam im dobre savjete otpovrne koji nikad nisu suvini i nita ne stoje. Rekao sam im, izmeu ostalog, da ovjek ne smije proliti krv drugog ovjeka.Odgovoru crnca prethodio je spori akord. Dobro ste postupili. Tako se nee povesti za nama. Za mnom, valjda, nee ree doljak i nadoda kao da razmilja naglas: Moj je usud htio da ubijem i sad mi ponovo mee no u ruku.Crnac, preuvi to, primijeti: Ujesen dani postaju krai. Meni se dobro vidi i ovako odvrati doljak i stane na noge.Ustoboio se pred crncem i nekako umorno rekao: Ostavi tu gitaru. Danas te eka drugaije nadmetanje.Obojica su krenula prema vratima. Crnac je, izaavi, promrsio: Moda e ovo loe zavriti, kao i ono prvo. Doljak ozbiljno odgovori: Ono prvo nije loe zavrilo. Ti si, zapravo, elio da se dogodi ovo drugo.Pomalo su se udaljili od kua, koraajui napo-redo. Svi su dijelovi ravnice bili jednaki, i mjesec194je raskono sjao. U jednom su se trenutku pogledali, stali, i doljak je skinuo ostruge. Ve su obavili poncho oko podlaktice, kad je crnac rekao: Htio bih vas neto zamoliti prije negoli se sukobimo. Da u ovu borbu uloite svu svoju hrabrost i svu svoju vjetinu, kao ono prije sedam godina kad ste mi ubili brata.Moda je prvi put u njegovim rijeima Martin Fierro zauo prizvuk mrnje. Njegova krv outjela je to kao plameni alac. Nasrnue jedan na drugoga, i britki ocal zapara i obiljei crnevo lice.Ima jedan trenutak u danu kad ravnica samo to ne progovori. Nikad to ne izrekne, ili, moda, beskonano kazuje, a mi ne razumijemo, ili pak razumijemo, ali je to neprevodivo poput glazbe ... Sa svog leaja, Recabarren je vidio kraj. estok nalet, crnac se izmakao, spotaknuo, tobo izmahnuo prema licu i munjevito zadao duboki ubod noem u trbuh. Zatim je zadao drugi, stoje krmaru promaklo, i Fierro je ostao leati. Ne pomiui se, crnac je bdio nad njegovom tegobnom agonijom. Okrvavljeni no obrisao jeo travu i sporo se vratio prema naselju, ne osvrui se. Obavivi osvetniku zadau, postao je nitko. Postao je, zapravo, Fierro: nije bio od ovoga svijeta i ubio je ovjeka.'i!

Fem'ksovaOni koji piu daje Feniksova sekta ponikla u Heliopolisu i izvode joj porijeklo iz vjerske obnove stoje zapoela nakon smrti reformatora Amenofisa IV., navode tekstove Hero-dota, Tacita i egipatskih spomenika, ali ne znaju, ili ne ele znati, da se naziv po Feniksu ne javlja prije Maurusa Hrabanusa i da najstariji izvori (recimo, Saturnales ili Josip Flavije) spominju samo Ljude Obiaja ili Ljude Tajne. Ve je Gregorovius, na tajnim gnostikim skupovima u Ferrari, primijetio da s

e Feniksovo ime jako rijetko izgovara. U enevi sam razgovarao s obrtnicima koji me nisu razumjeli kad sam ih upitao jesu li Feniksovi ljudi, ali su odmah priznali da su Ljudi Tajne. Ako se ne varam,jednako je i s budistima; naziv po kojem ih cijeli svijet poznaje oni ne izgovaraju.Mikloi je, na jednoj i odvie uvenoj stranici, izjednaio Feniksove sljedbenike s Ciganima. U ileu i u Maarskoj ima Cigana, a i sljedbenika sekte; izuzev ove svojevrsne posvudanjosti, meu njima ima premalo zajednikih crta. Cigani su trgovci konjima, kotlari, potkivai i gatari; sljedbenici, uglavnom, uspjeno obavljaju slobodne profesije. Cigani se izdvajaju i likom, i govore, ili su govorili, tajnim jezikom; sljedbenici se ne razlikuju od ostalog svijeta, a dokaz je tome to nisu bili izloeni progonima. Cigani su ivopisni i nadahnjuju loe pjesnike; u baladama, bakrorezima, i bolerima nema sljedbenika ... Martin Buber tvrdi da su idovi, u osnovi, patetini. To ne vrijedi za sve sljedbenike Feniksove sekte, a poneki od njih bjee od patetike kao od kuge. Ta opepoznata i oevidna istina dostaje da se odbaci krupna zabluda (koju neshvatljivo podrava Urmann) po kojoj Feniks potjee iz Izraela. Ljudi, uglavnom, ovako zakljuuju: Urmann je bio tankoutan ovjek, Urmann je bio idov, Urmann se druio sa sljedbenicima sekte197

u prakoj idovskoj opini, sklonost to ju je Ur-mann gajio dokazuje stvarnu injenicu. Istinu govorei, ne mogu se sloiti s ovim zakljukom. To to sljedbenici u idovskoj sredini slie idovima nije nikakav dokaz; nedvojbeno je samo to da, kao i beskonani Hazlittov Shakespeare, slie svim ljudima na ovom svijetu. Oni su sve za svakoga, kao Apostol. Nedavno se doktor Juan Francisco Amaro, iz Pavsandua, divio lakoi s kojom se posvuda udo-mauju.Rekao sam da u povijesti sekte nije bilo progona. To je istina, ali kako nema ljudske skupine u kojoj nisu prisutni Feniksovi sljedbenici, takoer je istina da nema progona ili patnje to ih oni nisu pretrpjeli i nametnuli. U zapadnjakim ratovima i u davnanjim ratovima u Aziji, stoljeima su prolijevali krv, pod neprijateljskim zastavama. Premalo im hasni to se izjednauju sa svim narodima u svijetu.Budui da nemaju svetu knjigu koja bi ih udruila kao Sveto pismo Izrael, budui da nemaju zajedniko pamenje, ono drugo pamenje kao to je jezik, onako razasute po zemaljskoj povrini, razliite po boji i obiljejima, njih sjedinjuje jedna jedina nit Tajna i sjedinjavat e ih do posljednjegdana. Neko je, osim Tajne, postojala predaja (i moda kozmogonijski mit), ali su je povrni Feniksovi ljudi zaboravili, i danas uvaju samo mutni spomen na neku kaznu. Na kaznu, savez ili povlasticu, jer se tumaenja razlikuju i jedva daju naslutiti odluku jednog Boga koji plemenu jami vjenost, ako njegovi pripadnici, iz narataja u narataj, budu obavljali stanovit obred. Prikupio sam izvjetaje putnika, razgovarao s patrijarsima i teolozima; mogu posvjedoiti daje obavljanje obreda jedina vjerska ceremonija koju obdravaju sljedbenici. Obred tvori Tajnu. Ona se, kao to rekoh, prenosi s koljena na Jkoljeno, ali obiaj ne nalae da u nju djecu upuuju majke ili sveenici; upuivanje u otajstvo dunost je onih najprezrenijih. Rob, gubavac ili prosjak bave se mistagogijom. I dijete moe pouiti drugo dijete. in je sam po sebi trivijalan, trenutaan i ne iziskuje opisa. Sredstva su pluto, vosak ili ljepilo. (U liturgiji se govori o mulju; i on se takoer obiava rabiti.) Nema hramova koji bi posebno bili namijenjeni sluenju ovog kulta, ali se kakva ruevina, podrum ili trijem smatraju za to prikladnim mjestima. Tajna je sveta, ali ujedno i pomalo smijena; izvodi se skrovito, pa ak i kriom, i njezini sljedbenici o njoj ne govore. Nema dostojnih rijei koje198199bije oznaile, ali se podrazumijeva daje oznaavaju sve rijei, ili tonije, da neizbjeno navode na nju, pa tako, u razgovoru, ja togod kaem, a sljedbenici se nasmijee ili lecnu, jer su osjetili da sam dotakao Tajnu. U germanskim knjievnostima ima spjevova to su ih napisali sljedbenici, u kojima je osnovna tema more ili sumrak; oni su donekle simboli Tajne, vele neki. Orbis terrarum est speculum Ludi, navodi apokrifna izreka koju je Du Cange zabiljeio u svom Rjeniku. Nekakav sveti uas prijei nekim vjernicima da obave vrlo jednostavan obred; ostali ih preziru,

ali se oni jo vie preziru. Naprotiv, uivaju golem ugled oni koji se svjesno odreknu Obiaja i ostvare neposrednu vezu s boanstvom; ti isti, da izraze tu vezu, rabe liturgijske figure, pa je tako John of the Rood napisao:Nek znade svih Devet Nebesa daBog je ushitan ko Pluto i Mulj.Stekao sam na tri kontinenta prijateljstvo mnogobrojnih poklonika Feniksa; znam da im je tajna u poetku izgledala bezvrijedna, nategnuta, prizemna i (to posebno udi) nevjerojatna. Nije im nikako ilo u glavu da su se njihovi roditelji mogli tako200poniziti i povui takve poteze. Neobino je to se Tajna nije ve odavna izgubila. Unato svim svjetskim mijenama, unato ratovima i izgnanstvima, ona dopire, strahotno, do svakog vjernika. Netko je bez okolianja ustvrdio daje ve prela u nagon.lugovjek koji se 1871. iskrcao u Buenos Ai-resu zvao se Johannes Dahlmann i bio je evangeliki pastor. Jedan od njegovih unuka, Juan Dahlmann, bio je 1939. tajnik opinske knjinice u Ulici Cordoba i osjeao se pravim Argentincem. Njegov djed po majci bio je onaj Fran-cisco Flores iz 2. pjeadijske pukovnije, koji je poginuo na granici Buenos Airesa od kopalja Catrie-lovih Indijanaca. Lomei se oko svojih dviju loza, Juan Dahlmann (moda na poticaj germanske krvi) odabrao je lozu toga romantinog, ili romantino poginulog, pretka. Uokvirena dagerotipij a bezizraajna i bradata mukarca, stara sablja, blaenstvo i sranost nekih skladbi, naueni stihovi iz Martina Fierra, godine, mrzovolja i samoa, podravali suto pomalo dobrovoljno, ali nikad napadno, kreol-sko opredjeljenje. Uz stanovita odricanja, Dahlman-nu je polo za rukom da spasi dobar dio jednog imanja na Jugu, koje je nekad bilo vlasnitvo Flo-resovih. Jedna od navika njegova pamenja bijae slika smolastih eukaliptusa i duge ruiaste zgrade koja je svojedobno bila tamnocrvena. Dunosti, a moda i tromost, zadravali su ga u gradu. Iz ljeta u ljeto mirio se s apstrakcijom posjedovanja i s iz-vjesnou da ga kua oekuje, na tono odreenom mjestu u ravnici. Potkraj veljae 1939. neto mu se dogodilo.Sudbina je slijepa za grijehe, ali zna biti neumoljiva i zbog najsitnijih previda. Dahlmann je toga dana nabavio nepotpun primjerak Weilove Tisuu ijedne noi. U elji da to prije proui svoje otkrie, nije priekao lift i urno se uspeo stubitem. Neto mu je u mraku okrznulo elo. imi, ptica? Na licu ene koja mu je otvorila vrata ogledala se groza, i ruka kojom je proao preko ela zacrvenje-la se od krvi. Vjerojatno mu je tu ranu zadao otar brid svjee olienog prozorskog kapka to ga netko nepanjom nije zatvorio. Dahlmann je uspio zaspati, ali se probudio u zoru, i otad mu je okus svih stvari postao uasan. Vruica ga je smlavila, a slike iz

202203Tisuu i jedne noi kitile su mu snomoricu. Posjeivali su ga roaci i prijatelji i s usiljenim ga smijekom uvjeravali da sjajno izgleda. Dahlmann ih je sluao s nekom vrstom slabanog uenja i bio naprosto zapanjen kako im nije jasno da je on u paklu. Proteklo je osam dana, kao osam stoljea. Jednog je dana kuni lijenik doao s drugim lijenikom, pa su ga odveli u sanatorij u Ulici Ecuador, jer je valjalo nainiti rengensku snimku. U taksiju koji ih je vozio Dahlmann pomisli kako e u nekoj drugoj sobi moi napokon zaspati. Outio se sretnim i ornim za razgovor. Kad je stigao, razodjeli su ga, obrijali mu glavu, prikovali metalnim nastavcima za nosila, osvijetlili do sljepila i vrtoglavice, i neki zakrabuljeni ovjek zabio mu je iglu u ruku. Probudio se s muninom, sav u zavojima, u eliji koja je pomalo podsjeala na bunar, i za dana i noi nakon operacije uspio je dokuiti daje dotad, zapravo, bio tek u predvorju pakla. Led mu nije u ustima ostavljao ni daak svjeine. Tih dana Dahlmann je potanko mrzio samoga sebe: mrzio svoju linost, svoje tjelesne potrebe, svoj bijedni poloaj, strnji-ku brade na licu. Stoiki je podnosio lijeenje, koje bijae vrlo bolno, ali kad mu je kirurg rekao da zamalo nije umro od sepse, Dahlmann je briznuo u204pla, raalivi se nad vlastitom sudbinom. Zbog fizikih patnji i stalnog predvianj

a munih noi, nije dospio misliti na neto tako apstraktno kao to je smrt. Jednog mu je dana kirurg priopio da se ope stanje poboljava i da e uskoro moi krenuti na oporavak u svoje imanje. Zaudo, obeani je dan osvanuo.Stvarnost voli simetrije i lake anakronizme; Dahlmann je u sanatorij doao u taksiju, a sad gaje taksi vozio na postaju Constitucion. Prva jesenska svjeina nakon ljetnih zapara bijae poput prirodnog simbola njegove sudbine to se otela smrti i vruici. Grad, u sedam izjutra, nije izgubio onaj izgled stare kue to mu