TAJNE UMATom Stafford i Matt Webbizdavaè Naklada Jesenski i Turkza izdavaèa Miso Neja�miæurednik biblioteke Ognjen Strpiæprijevod Ognjen Strpiæredaktori prijevoda dr. Meri Tadinac-Babiæ dr. Goran �imiælikovna oprema Mario Ostojiædizajn naslovnice Hanna Dyer Bo�esaèuvajtisak Zrinski d.d., ÈakovecUDK 159.91 612.821 159.937 159.952STAFFORD, TomTajne uma : 100 hakersklh trikova na�eg mozga / Tom Stafford i Matt Webb ; predgovor Steven Johnson ; <preveo Ognjen Strpiæ>. - Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2005. - (Biblioteka 42)ISBN 953-222-208-11. Webb, MattI. Mozak - Neuroznanstveno gledi�teII. Mozak -- Kognitivni procesiIII. Vizualna percepcija - Psihofiziolo�ko gledi�teIV. Pa�nja - Psihofiziolo�ko gledi�teV. Zakljuèivanje -- Psihofiziolo�ko gledi�tewww.jesenski-turk.hrTAJNE UMA100 hakerskih trikova na�eg mozgaTom Stafford i Matt Webbpredgovor Steven JohnsonNaklada Jesenski i Turk Zagreb 2005.6aKH1UH1CA ZELINA- .... ~ - jNaslov izvornika: Mind Hacks. Tips & Tools for Using Your Brain Copyright © Jesenski i Turk 2005. Authorized translation of the English edition © 2005 O'Reilly Media Inc. This translation is published and sold by permission of O'Reilly Media Inc., the owner of all rights to publish and sell the same.Sadr�ajPredgovor..........................................................................................................9Proslov .............................................................................................................17Prvo poglavlje: U mozgu................................................................................291 Saznajmo kako mozak radi a da ne gledamo unutra.................302 Elektroencefalogram: stvaranje velike slike pomoæu EEG-a......333 Tomografija pozitronskom emisijom: neizravnomjerenje aktivnosti pomoæu PET-a..................................................354 Funkcijska magnetska rezonancija: najbolja tehnika..................365 Transkranijalno magnetsko podra�ivanje:palite i gasite djeliæe mozga...........................................................376 Neuropsihologija, mit o 10% i za�to ipak koristite cijeli mozak.....387 Upoznajte se sa sredi�njim �ivèanim sustavom..............................428 Turneja po mo�danoj kori i èetiri re�nja..........................................469 Neuron................................................................................................4910 Detektirajte uèinak kognitivnog rada na optok krvi u mozgu ....5211 Za�to ljudi ne funkcioniraju kao tipke u dizalu...............................55

12 Napravite svoj osjetni homunkulus..................................................58Drugo poglavlje: Vid......................................................................................6313 Postupak vidne obrade...................................................................6414 Nazrite granice svoga vida.............................................................6915 Da biste vidjeli, djelujte.....................................................................7416 Ucrtajte svoju slijepu pjegu..............................................................7817 Uoèite praznine u svom vidnom polju............................................8218 Kad vrijeme stane.............................................................................8519 Napustite oène fiksacije i reagirat æete br�e................................88i 20 Zavarajte se da vidite treæu dimenziju...........................................9021 Kreæu se objekti, a ne svjetlo...........................................................9622 Dubina je va�na.............................................................................10023 Kako se svjetlina razlikuje od luminancije:iluzija sjene na �ahovskoj ploèi.....................................................10724 Stvorite iluziju dubine pomoæu sunèanih naoèala....................11125 Vidjeti pokret kad sve miruje........................................................11526 Prilagodite se .................................................................................11827 Prikazati kretanje a da se ni�ta ne mièe.....................................12228 Ekstrapolacija kretanja: efekt "ka�njenja bljeska".....................12629 Pretvorite glatko kretanje u koraèanje.......................................13030 Iluzija rotirajuæih zmija i kako je razumjeti....................................13331 Smanjite zami�ljenu udaljenost.....................................................13932 Istra�ite svoj obrambeni hardver..................................................14433 Neuralni �um nije mana nego prednost..................................... 146Treæe poglavlje: Pa�nja...............................................................................15134 Detalji i ogranièenja pa�nje.........................................................15235 Brojte br�e sa�imanjem.................................................................15536 Osjetite prisutnost i odsutnost pa�nje...........................................15837 Privlaèenje pa�nje..........................................................................16438 Ne osvræite se.................................................................................16839 Izbjegnite rupe u pa�nji.................................................................17140 Slijepi za promjenu.........................................................................17641 Uèinite stvari nevidljivima samo koncentracijom

(na ne�to drugo) ...........................................................................17942 Mozak ka�njava obilje�ja koja vièu: To je vuk! ..........................18243 Pobolj�ajte vidnu pa�nju pomoæu kompjuterskih igara...........185Èetvrto poglavlje: Sluh i jezik.....................................................................18944 Odreðivanje vremena pomoæu sluha........................................19045 Odreðivanje smjera dolaska zvuka ............................................19246 Odredite visinu tona......................................................................197 .47 Saèuvajte ravnote�u.....................................................................19948 Detektirajte zvuk na granici sigurnosti.........................................20149 Govor je �irokopojasni ulaz u glavu.............................................20350 Neka veliko zvuèi veliko ...............................................................20651 Sprijeèite zagu�enje pamæenja pri èitanju ................................21052 Obrada je robusna kad se obavlja paralelno ..........................214Peto poglavlje: Integracija........................................................................21953 Informacije o vremenu dogaðanja ubacite u sluh,a informacije o polo�aju u vid......................................................22054 Ne dijelite pa�nju na vi�e mjesta..................................................22355 Ote�ajte prepoznavanje boja pomije�anim signalima.............22656 Ne tamo..........................................................................................22957 Kombinirajte modalitete i pojaèajte intenzitet..........................23458 Gledajte se, osjeæat æete vi�e......................................................23659 Slu�ajte oèima: McGurkov efekt..................................................23960 Obratite pa�nju na ubaèene glasove........................................24161 Razgovarajte sa sobom ...............................................................244�esto poglavlje: Kretanje...........................................................................24962 Fenomen pokvarenog dizala: vo�nja naautomatskom pilotu......................................................................25063 Snaðite se........................................................................................25364 Preoblikujte svoju tjelesnu shemu.................................................25765 Za�to ne mo�ete po�kakljati sami sebe?....................................26066 Prevarite si pola mozga.................................................................26667 Objekti tra�e da ih koristimo.........................................................26968 Ispitajte jeste li ljevak ili de�njak....................................................27369 Upotrijebite desnu stranu mozga - a i lijevu...............................277Sedmo poglavlje: Zakljuèivanje ...............................................................28370 S brojevima oprezno..........................................................

............28371 Razmi�ljajte o uèestalosti umjesto o vjerojatnosti.......................28772 Pronaðite uljeza ............................................................................29273 Uèinite da se drugi osjeæaju bolje na prevaru ..........................29574 Odr�ite status quo..........................................................................299Osmo poglavlje: Objedinjavanje .............................................................30575 Uoèite ge�talt ................................................................................30676 Da bi vas uoèili, sinkronizirajte se..................................................30977 Ugledajte èovjeka u pokretnim svjetlima...................................31278 Neka stvari o�ive ...........................................................................31779 Uèinite dogaðaj shvatljivim kao uzrok i posljedicu....................32080 Djelujte a da to i ne znate............................................................324Deveto poglavlje: Pamæenje.....................................................................32981 Kako da vam ne�to padne na pamet........................................33082 Subliminalne poruke su slabe i jednostavne..............................33383 La�na poznatost............................................................................33684 Pazite na izvore (ako mo�ete).....................................................34085 Stvorite la�na sjeæanja...................................................................34586 Promjenjiv kontekst stvara robusnija sjeæanja ...........................35087 Pobolj�ajte si pamæenje pomoæu konteksta.............................35488 Ojaèajte se mislima.......................................................................35789 Pronaðite put kroz sjeæanja .........................................................36290 Do�ivite izvantjelesno iskustvo .....................................................36691 Dobrodo�li u zonu sumraka: hipnagogno stanje......................36892 Neka vam kofeinska navika postane ukusna ...........................372Deseto poglavlje: Drugi ljudi......................................................................37793 Po èemu su lica osobita ..............................................................37894 Signalizirajte emocije ....................................................................38295 Usreæite se ......................................................................................38696 Sjeæajte se hladno ili vruæe ......................................,...................39097 Vidi kamo gledam.........................................................................39498 Majmun radi �to majmun vidi.......................................................39899 Pro�irite lo�e raspolo�enje.............................................................401100 O èemu mislite to i jeste ...............................................................405"Velika zagonetka na�eg doba je: �to uèiniti s previ�e informacija"- Theodore Zeldin, An Intimate History of HumanityPredgovor

Malo je otkriæa u znanostima o mozgu u posljednjih dvadeset godina bilo tako kljuèno kao �to je to stalno dokidanje metafore mozga kao raèunala, koja je dominirala velikim dijelom mi�ljenja o mi�ljenju �ezdesetih i sedamdesetih godina. Ta je metafora potro�ena djelomièno zato �to se pokazalo da je umjetna inteligencija daleko kompliciranija stvar nego �to nam se èinilo; dijelom zato �to smo otkrili nove alate pomoæu kojih razumijemo i vizualiziramo biologiju mozga koji - pokazalo se - uopæe ne slièi na mikroprocesor; a dijelom i zato �to je utjecajna skupina znanstvenika poèela istra�ivati vitalnu ulogu emocija u funkcioniranju mozga. Istina je da mozak sadr�i elemente koji podsjeæaju na logièka kola digitalnog raèunala, i neki utjecajni istra�ivaèi i dalje opisuju rad mozga kao neku vrstu raèunalne operacije. Ali najveæi dio nas sada prihvaæa premisu da su raèunalo i mozak dvije jako razlièite stvari kojima su, eto, zajednièke neke sposobnosti: recimo, igranje �aha i korigiranje pravopisa.Na prvi pogled, knjiga �to je dr�ite u rukama mogla bi se optu�iti za o�ivljavanje stare doktrine mozga kao raèunala: rijeè "hakeri" se ipak odnosi prije svega na softver. Ipak, mislim da knjiga pripada jednom navlastito 21-stoljetnom naèinu mi�ljenja o mozgu, koji bismo - pro-gramerskim jezikom - mogli nazvati "orijentiranim na korisnika". Èudesa znanosti o mozgu vi�e nisu ne�to o èemu promi�ljamo iskljuèivo u laboratoriju ili predavaonici; sada istra�ujemo kako mozak radi tako �to eksperimentiramo s vlastitom glavom. Arhitekturu i dizajn svoga mozga mo�ete istra�ivati jednostavno tako da izvedete zadatke uvr�tene na stranicama koje slijede. Istra�ivanje svijesti je, naravno, stara prièa - jedna od najstarijih - ali istra�ivanje svijesti uz empirijsku znanost u ulozi vodièa je ne�to novo. Pro�lo je doba Freud.i, psihodelika i meditacije. Ova knji-Tajne umaga sugerira da je na pomolu nov oblik introspekcije, koji sam u jednom drugom kontekstu nazvao "rekreativna neuroznanost".Mislim da je zamisao hakerskog pristupa sjajna, i Matt Webb i Tom Stafford su ovdje prikupili zbirku trikova s umom koji æe vas zapanjiti i predoèiti vam kako va� mozak oblikuje stvarnost koju zamjeæujete. Meðutim, treba istaknuti jednu suptilnu razliku izmeðu upotrebe izraza "hakerski trik" u softveru i naèina na koji je Matt i Tom ovdje koriste. U programiranju, hakerski trik je ne�to �to èinimo veæ postojeæem programu, èime mu dajemo neku novu moguænost koja nije bila sastavni dio njegove izvorne specifikacije. Kad hakiramo neki program, pode�avamo softver tako da se povinuje na�oj volji; tjeramo ga da napravi ne�to o èemu njegovi tvorci nisu ni sanjali.Hakerski trikovi s umom, koji æe vas na nadolazeæim stranicama odu�evljavati i èuditi, uglavnom djeluju u suprotnom smjeru. Kad budete izvodili te pokuse, osjetit æete ne podlo�nost mozga svojoj volji, nego njegovu uvrnutu nezavisnost od nje. Ti nas trikovi zapanjuju zato �to otkrivaju skrivenu logiku mozga; bacaju svjetlo na varke, preèice i latentne pretpostavke na�eg mozga o svijetu oko nas. Najveæim dijelom ti su nam mehanizmi nevidljivi - ili su tako sveprisutni da vi�e ni ne primjeæujemo da postoje. Hakerski trik s mozgom je naèin da malo razgrnemo zastor svijesti i naèas zavirimo u ma�ineriju iza zastora.To je ponekad duboko uznemirujuæe iskustvo, upravo zato �to otkriva kako mozak nije uvijek podlo�an volji, �to æe vas vrlo brzo povesti niz egzistencijalni tobogan. (Èija je to onda volja?) Ali to je putovanje koje ne smije propustiti nitko koga zanimaju mozak i um. Na� mozak ima pomalo vlastiti �ivot, ma �to mi mislili da znamo o sebi. To je zastra�ujuæa misao, ali zbog toga nije manje istinita. Dok budete èitali ono �to slijedi, nema sumnje da æe vas uzbuniti èudno kognitivno pona�anje koje mo�ete izazvati slijedeæi jednostavne upute. No, vjerujem da æete do�ivjeti i jedan novi smisao misterije svijesti - a dobit æete i neke oèaravajuæe trikove kojima æete moæi zabaviti dru�tvo.Pred vama je, dakle, takva avantura u unutra�njost. Nek' vam promuæka mozak na pravi naèin.Steven Johnson Brooklin, New YorkSteven Johnson je autor knjige Mind Wide Open: Your Brain and the Neu-roscience of Hveryday Life (Scribnor).PredgovorO autorima

Tom Stafford voli otkrivati nove stvari i pisati o njima. Nekoliko godina toga na Odsjeku za psihologiju Sveuèili�ta Sheffield dovelo ga je do doktorata. Danas ponekad ka�e za sebe da je raèunarski kognitivni neuroznan-stvenik i onda uzbuðeno prièa o neuralnim mre�ama. Nedavno je poèeo uzbuðeno prièati i o socijalnim mre�ama. Osim �to se bavi istra�ivanjem na sveuèili�tu, radio je na BBC-u kao pisac i suradnik u dokumentarnim emisijama. �to mu bude zanimljivo, stavi na svoje web stranice http:// www.idiolect.org.uk.Matt Webb je in�enjer i dizajner. Svoj radni �ivot dijeli izmeðu istra�ivanja i razvoja i BBC-ovih radijskih i glazbenih interaktivnih i drugih projekata u svijetu dru�tvenog softvera. Svojedobno je izraðivao kolaboracij-ske igraèke za Internet, pisao IM botove i vodio web stranice posveæene knji�evnosti (arhivirane su na http://iam.upsideclown.com); danas ga zadovoljavaju hakerske web skripte i blog Interconnected, na http://interconnected, org/home. Matt malo previ�e èita, voli rijeè "kiberpro-stor", �ivi u Londonu i ka�e majci da se "bavi kompjuterima".SuradniciNa knjizi su suraðivali:� Adrian Hon (http://mssv.net) diplomirao je biologiju na Sveuèili�tu Cambridge, sa specijalizacijom iz neuroznanosti. Istra�ivao je sinesteziju s prof. V. S. Ramachandranom na Kalifornijskom sveuèili�tu u San Diegu te je proveo studijsku godinu na Sveuèili�tu Oxford istra�ujuæi integrativnu fiziologiju. U proteklih nekoliko godina Adrian je bio koautor NASA-inih nagraðenih web stranica Astrobi-ology: The Living Universe, te je proveo dva tjedna u pustinji dr�ave Utah na simulaciji misije na Mars s ljudskom posadom (tom je prilikom ostvario dugogodi�nju �elju da nosi svemirsko odijelo). Nedavno je razvio ozbiljan interes za igre alternativne stvarnosti i trenutno radi na igri Perplex City.� Alex Fradera (http://farmerversusfox.blogspot.com) je postdiplo-niac psihologije na londonskom University Collegeu. U�iva kad uèini da znanost slièi zabavi, ali mu preèesto zabava slièi znanosti. Nema voze. Kn! ne provodi istra/h inja na pacijentima i ne programira, svira u limitu, èita stripove i ple�e cnpociru.Tajne umaAndy Brown trenutno pohaða doktorski studij razvojne kognitivne neuropsihologije na Sveuèili�tu Sheffield. Magistrirao je psihologiju (bavio se kognitivnim poremeæajima nakon mo�danog udara) a proveo je i dvije godine kao istra�ivaè asistent na londonskom University Collegeu, gdje se bavio raèunalnim intervencijama u klinièkoj psihologiji unutar primarne zdravstvene za�tite. Osim toga je i fotograf (http://www.envioustime.co.uk).Chris Bird (http://www.icn.ucl.ac.uk/executive_functions/Pe-ople/Chris.htm) je istra�ivaè na Institutu za kognitivnu neurozna-nost u Londonu. Bavi se uèincima o�teæenja mozga na kognitivne sposobnosti.Dr. Christian Beresford Jarrett (http://www.psychologywriter. org.uk) je autor i urednik èasopisa Research Digest Britanskog psiholo�kog dru�tva (http://vvww.bps.org.uk/publications/rd.cfm), istra�ivaè-suradnik u skupini za senzomotorièku neuroznanost na Sveuèili�tu Manchester, kao i honorarni urednik u èasopisu Trends in Cognitive Sciences. �ivi u zapadnom Yorkshireu. Disa Sauter (http://www.psychol.ucl.ac.uk/people/profiles/sau-ter_disa.htm) je doktorandica na londonskom University Collegeu. Strastveno istra�uje emocionalne zvukove, tj. naèin na koji se smijemo, plaèemo, klièemo i gunðamo. Kad nije u uredu, Disa rado prakticira jogu i putuje.Dylan Evans (http://www.dylan.org.uk) je autor nekoliko popular-noznanstvenih knjiga, ukljuèujuæi Emotion: The Science of Sentiment (Oxford University Press) i Placebo: The Belief Effect (HarperCollins). Nakon �to je stekao doktorat iz filozofije na London School of Economics, bio je na postodoktorskim studijima iz filozofije na londonskom Kings Collegeu i iz robotike na Sveuèili�tu Bath, da bi se preselio na Sveuèili�te West of England, gdje je trenutno stariji istra�ivaè na podruèju inteligentnih autonomnih sustava. Ellen Poliakoff (http://www.psych-sci.manchester.ac.uk/staff/EI-lenPoliakoff) predaje psihologiju na Sveuèili�tu Manchester i u�iva u radu negdje izmeðu psihologije i neuroznanosti. U slobodno vrijeme, pored ostalog, rado posjeæuje kamene krugove i svira u bendu (http://www.stray-light.co.uk).Iain Price (http://www.iain-price.com) diplomirao je i doktorirao neuroznanost na Sveuèili�tu Cardiff. Sada radi na projektima komunikacije znanosti s javno�æu, nas

tavljajuæi svoju fasciniranost filozofi).una ljudskog uma. Nedavno je pomogao u razvoju i prezenPredgovortaciji BBC-ovih popratnih javnih dogaðanja seriji The Human Mind (http://www.open2.net/humanmind).Karen Bunday (k.bunday@imperial.ac.uk) pohaða doktorski studij na podruèju kretanja i odr�avanja ravnote�e na londonskom Imperial Collegeu, nakon �to je diplomirala psihologiju na Royal Hollowayu pri Sveuèili�tu London. Objavljivala je kao koautor u èasopisu Current Biology a trenutno priprema za objavljivanje dva rada temeljena na vlastitom doktorskom istra�ivanju.Dr. Michael Bach (http://www.augen.uniklinik-freiburg.de/mit/ bach/index.html) je profesor neurobiofizike; voditelj je sekcije za istra�ivanje funkcionalnog vida u oftalmologiji na Medicinskom fakultetu Sveuèili�ta u Freiburgu. Sretno je o�enjen i ima troje djece. Profesionalno pru�a elektrodijagnostièke usluge pacijentima s oènim bolestima, a zanimaju ga temeljna i primijenjena istra�ivanja vida, pa pokriva i fiziologiju i patofiziologiju vidne percepcije. Hobiji su mu èitanje, plivanje, programiranje optièkih varki, vo�nja sjede-æeg bicikla, a zimi snowboard i skijanje. Njegove web stranice demonstriraju i obja�njavaju mnoge zanimljive optièke varke i vizualne fenomene (http://www.michaelbach.de/ot/). Mike BywatersMyles Jones predaje psihologiju na Sveuèili�tu Sheffield (http:// www.shef.ac.uk/spinsn). Glavni istra�ivaèki interes mu je razumijevanje odnosa signala pri snimanju mozga i odgovarajuæe �ivèane aktivnosti.Nicol Spencer Harper je doktorand na projektu CoMPLEX Odsjeka za fiziologiju londonskog University Collegea. Njegov glavni interes je neuralno kodiranje u slu�nom sustavu - kako elektrokemijski impulsi u na�em mozgu predstavljaju zvukove u svijetu. Meðu ostalim interesima su mu jelo i spavanje.Dr. Sarah- Jayne Blakemore je Royal Society istra�ivaèica na Institutu za kognitivnu neuroznanost pri londonskom University Collegeu. Fokus njenih novijih istra�ivanja su mo�dani mehanizmi koji stoje u podlozi socijalne interakcije kod autizma, te razvoj socijalnog razumijevanja u adolescenciji. Studirala je eksperimentalnu psihologiju na Oxfordu, da bi 2000. godine doktorirala neuroznanost na UCL-u. Cesto dr�i predavanja o mozgu u �kolama, pi�e novinske èlanke o svojim istra�ivanjima i daje intervjue na televiziji i radiju. �upama Choiulhury pohaða doktorski studij kognitivnog razvoja u adolescenciji ni Institutu za zdravlje djeteta pri londonskom University Collegeu, i diplomirala je neuroznanost. U �ari�tu njezinaTajne umaistra�ivanja su razvoj zauzimanja perspektive i motorièko predoèavanje. Zanima je i fenomenologija i filozofija uma, te se bavi razumijevanjem znanosti u javnosti.� Vaughan Bell (http://www.cf.ac.uk/psych/home/bellvl) je istra�ivaè i gostujuæi predavaè na Sveuèili�tu Cardiff, gdje se bavi poduèavanjem i prouèavanjem psihologije, uglavnom poku�avajuæi bolje razumjeti mentalnu bolest i ozljede mozga. Radi s predstavnicima javnosti te osobljem i pacijentima lokalnih bolnica, a u sklopu aktualnog istra�ivaèkog projekta prouèavanja neuropsihologije vjerovanja, anomalnih do�ivljaja, psihoza i deluzija. Kako ni sam nije bez deluzija, uglavnom se osjeæa kao kod kuæe.� William Bardel (http://www.bardel.info) je informacijski dizajner, �ivi u Sjedinjenim Dr�avama a specijalnost su mu informacijska grafika, kartografija i pronala�enje puteva, te strategija dizajna. Njegov rad ukljuèuje pretvaranje kompleksnih ideja u jednostavne i pristupaène putem strukture. Will je magistrirao dizajn na podruèju planiranja komunikacije i dizajna informacija na Sveuèili�tu Carnegie Mellon, a diplomirao je i engleski jezik na koled�u Kenyon; studirao je dizajn informacija na �koli za dizajn SIGDS u Rhode Islandu.Zahvale�eljeli bismo zahvaliti svima koji su pridonijeli knjizi svojim idejama, trikovima, struèno�æu i vremenom. Svima koji su na Internetu podijelili sa svijetom svoja istra�ivanja i demonstracije: uèinili ste ne�to divno.Rael Dornfest bio je na� urednik i vodiè. Bilo je to dugo putovanje, i bez njega ne bismo stigli ni blizu ovome gdje smo sada; to vrijedi i za ostatak O'Reillyjeve ekipe. Hvala svima.

Na�i su tehnièki urednici i savjetnici bili istinske zvijezde. Hvala �to ste pazili na nas. I naravno, hvala Jamesu Croninu, koji nam je u Helsin-kiju ponudio vino i razgovor - i jedno i drugo bilo nam je nu�no da osmislimo ovu knjigu.Puno hvala BBC-u �to je bio fleksibilan i zaposlio nas obojicu na nekoliko mjeseci (u razlièitim svojstvima). Zahvaljujemo i na�im tamo�njim kolegama i prijateljima, kao i onima na Èetvrtom programu radija.Od mnogih programa kojima smo se slu�ili pri planiranju, istra�ivanju i pisanju, najvi�e nam je pomogao MoinMoin Python WikiClone (I il lp:// moinmoin.wikiwikiwob.ch :).PredgovorE, da, moramo odati priznanje i èaju. Puno, puno èaja. Mo�da previ�e, treba reæi.TomMatt je bio najbolji koautor kojeg sam mogao po�eljeti - hvala �to si me uzeo u ekipu i vodio. Bilo je i pouèno i jako zabavno.�elio bih zahvaliti svim svojim predavaèima, prijateljima i kolegama s Odsjeka za psihologiju Sveuèili�ta Sheffield. Tamo sam dobio sliku o tome kako treba izgledati dobro psiholo�ko obja�njenje, i koliko je uzbudljiv pothvat stiæi do njega.Ne bih uspio bez moje obitelji i prijatelja - starih, novih, onih blizu i onih daleko. Silno sam zahvalan svakome tko me izveo van, podijelio sa mnom svoje vrijeme, nahranio me i napojio, okuæio i bio tako ljubazan da mi udovolji i poslu�a moje ponekad preuzbuðeno brbljanje. Previ�e je zahvala da bih mogao pojedinaèno navesti sva va�a imena, ali siguran sam da æete se prepoznati.Posebno zahvaljujem svom bratu Jonu, Nicolu koji je uvijek bio uz mene i koji je uvijek razumio, hvala Danu i Gemmi koji su me vodili u izlaske u Londonu, oboje ste me nadahnuli, svatko na svoj naèin.MattKad sam èitao preop�irne zahvale i isprike autora njihovim voljenima, moram priznati da sam mislio da malo pretjeruju. Sada se pokazalo da nije tako. Hvala ti, Ehsan.Drugo, ako budete u prilici otiæi na piæe s Tomom, nemojte je propustiti. Na�i su me tjedni susreti za doruèkom ovoga ljeta ostavljali bez daha.Slu�beno govoreæi, i na kraju, dok ovo pi�em povr�ina mojih oènih èunjiæa obasjana je svjetlom zvjezdanog sustava p Eridiani. p Eridiani, zdravo!ProslovRazmislite na trenutak o tome �to se sve dogaða dok èitate ovaj tekst: kako vam se oèi mièu da bi se fokusirale na rijeèi, kako odsutno èe�kate ruku dok razmi�ljate, pomislite na pokrete, �umove i druge stvari koje ometaju a vi ih filtrirate. Kako sve to funkcionira? Kao mozak mozgu, odat æu vam tajnu: nije lako.Mozak je zastra�ujuæe slo�eno okru�enje za obradu informacija. Uzmimo, na primjer, procese ukljuèene u vid. Jedan od zadataka koji trebamo obaviti da bismo vidjeli jest zapaziti pokrete u svakom djeliæu vidnog polja, koji se odvijaju u tom i tom smjeru, tom i tom brzinom, i predstaviti to kretanje u mozgu. Ali u svjetlu koje pada na mre�nicu vidjeti lice, dokuèiti koji osjeæaj ono pokazuje, i onda taj pojam nekako predstaviti u mozgu, drukèiji je zadatak.U odreðenoj mjeri mozak je modularan, pa bi nam to moglo pomoæi da proniknemo u njega, ali stvari nisu tako crno-bijele. Procesni podsustavi mozga naslagani su jedan na drugi, ali njihova funkcija nalazi se èas ovdje èas ondje i nije organizirana kao slijed zasebnih faza. Cesto se isti zadatak obavlja na vi�e razlièitih mjesta i na vi�e razlièitih naèina. To nije jasan mehanièki sustav poput satnog mehanizma ili kompjuterskog programa; za isti ulaz neæemo uvijek dobiti isti izlaz. Automatske i voljne radnje su jako isprepletene, èesto neraskidivo. Dijelovi vida koji izgledaju potpuno izolirano od svjesnih do�ivljaja odjednom daju razlièite rezultate kad se promijene svjesna oèekivanja.Informacijske transformacije u mozgu dodatno se kompliciraju povijesnim, raèunalnim i arhitektonskim ogranièenjima. Razvoj mozga u evolucijskom vremenu doveo je do toga da mu je te�ko vratiti se korak u 11.1 trag; struk t ura mozga mora odi.i�avati njegov razvoj i promjene nje-Tajne umagove svrhe. Proraèuni se moraju izvoditi �to je br�e moguæe - govorimo0 reakcijama kraæim od sekunde - ali brzina kojom informacije putuju meðu fizièk

im dijelovima mozga nije neogranièena. Sve su to ogranièenja s kojima treba raditi.�to nas sve dovodi do jednog pitanja: kako uopæe poèeti shvaæati �to se tu dogaða?Kognitivna neuroznanost je izuèavanje biologije mozga koja le�i u pozadini na�ih mentalnih funkcija. To je skup metoda (kao �to su snimanja mozga i raèunalno modeliranje) koji u kombinaciji s odreðenim naèinom gledanja na psiholo�ke fenomene otkriva gdje, za�to i kako mozak te fenomene ostvaruje. To nije ni klasièna neuroznanost - turneja niske razine po biologiji mozga - ni ono �to mnogi smatraju psihologijom - meta-forièko istra�ivanje ljudskog unutra�njeg �ivota; ne, to je naèin gledanja na mozak koji tra�i njegove temeljne sastavnice i pravila �to postupno tvore svjesne do�ivljaje i radnje.Imajuæi u �ari�tu pa�nje i biolo�ki supstrat i fenomen visoke razine, svijest, uspijevamo rasplesti èvor mozga. Upravo je to raspletanje razlog zbog kojeg ne morate biti kognitivni neuroznanstvenik da biste u�ivali u plodovima ovog znanstvenog polja.Ova je knjiga zbirka naèina sondiranja trenutaènog rada mozga. Nije to ud�benik - knjiga zapravo vi�e lièi na bife. Svaki hakerski trik je jedno sondiranje u djelatnost mozga, jedna mala demonstracija. Gledajuæi kako mozak reagira, uoèavamo tragove struktura i projektantskih odluka koje su dovele to tih reakcija, da bismo nauèili jo� ne�to o tome kako je sastavljen mozak.Istodobno, poku�ali smo pokazati da se voljni osjeæaj "ja" ne mo�e odvojiti od automatske prirode mozga - podjela na voljno i automatsko pona�anje je sliènija plimi i oseki, a svojim kognitivnim sposobnostima baratamo istovremeno podsvjesno i s namjerom, onako kako, recimo, baratamo svojim rukama, olovkom ili blanjom.U odreðenom smislu, poku�avamo razumjeti sposobnosti koje podupiru um. Pretpostavimo da smo razumjeli u kojoj se mjeri praznine u vidnom polju neprestano popunjavaju, ili kakvi æe zvukovi i svjetla - izvjesno - zaokupiti na�u pa�nju (a kakvi neæe): s tim æemo spoznajama moæi dizajnirati bolja pomagala i bolja suèelja koja rade u skladu s prirodom na�e mentalne arhitekture, a ne rade protiv nje. Moæi æemo malo bolje razumjeti sami sebe; saznati ne�to malo vi�e o tome na �to trzamo, 11 vrlo rc.ilnom smislu.lo:; jrð.in plus je zab.iv.i. To jf kljuèno. Kognitivna neuroznanost je1 ni I n i lu ni iva di�e iplina. I 'i itovanji' po mozgu tek je odnedavna dostupnoProslovi veoma je ugodno. Uèinci koje æemo vidjeti su posve stvarni, ali o njihovim obja�njenjima jo� uvijek se raspravlja. U kartografiranju tog novog teritorija sudjelujemo veæ time �to se ukljuèujemo u igru. Pi�uæi ovu knjigu uoèavali smo kako na� sustav pa�nje vrluda po sobi, hvatali smo se kako preuzimamo gestikulaciju ljudi s kojima razgovaramo, igrali smo se s bojom gradskog prometa i perifernim vidom. To je zabavni dio. Ali dogaðalo nam se i da se naðemo u stisku argumenata iz znanstvene literature, a stjecali smo i nove uvide u facete na�eg svakodnevnog �ivota, na primjer za�to su jedne web stranice iritantne a druge su izvedene osobito dobro. Ako smo ovom knjigom uspjeli uèiniti i taj svijet malo pristupaènijim, onda smo uspjeli. Ako naiðete na neki novi naèin da se te ideje primijene i, jasno, nove teme koje nismo dotaknuli, molimo, javite nam. I mi hoæemo biti dio igre.Za�to hakerski?Naziv "haker" ima lo�u reputaciju u medijima. Mediji koriste tu rijeè za one koji provaljuju u raèunala i pretvaraju ih u oru�je kojim nanose �tetu. No, meðu programerima naziv "hakerski trik" znaèi "brzo i prljavo" rje�enje nekog problema ili pametan naèin da se ne�to obavi. A naziv "haker" shvaæa se kao veliki kompliment i znaèi da je ta osoba "kreativna", tehnièki dobro potkovana i sposobna. Ovime poku�avamo ponovo osvojiti tu rijeè, dokumentirati dobre naèine da se bude haker, i prenijeti hakersku etiku kreativnog sudjelovanja na neinicirane. Vidjeti kako drugi ljudi pristupaju sustavima i problemima èesto je najbr�i naèin da se ne�to nauèi o novoj tehnologiji.Mozak, kao i svi skriveni sustavi, teritorij je kao naruèen za znati�eljne hakere. Zahvaljujuæi relativno nedavnim otkriæima u kognitivnoj ne-uroznanosti, mo�emo zadovoljiti djeliæ te znati�elje i dajuæi utemeljena obja�njenja nekih psiholo�kih uèinaka umjesto da ih samo navedemo, i rasvijetliti unutarnji rad mozga.Neke stavke u ovoj kolekciji su odlièni trikovi kojima se mozak koristi da bi ob

avio posao. Gledajuæi na mozak ovako izvana, te�ko je ne biti impresioniran time kako funkcionira. Drugi hakerski trikovi ukazuju na zaèkoljice na�eg uma koje mo�emo iskoristiti na neoèekivan naèin, i sve je to sastavni dio uèenja provlaèenjem kroz vijuge i brazde te odnedavna razotkrivene tehnologije.ZELINATajne umarK -. . - - ^Tajne uma je knjiga za one koji �ele saznati ne�to vi�e o tome �to im se dogaða u glavi, kao i za one koji æe na neki novi naèin skupljati trikove igrajuæi se sa suèeljem izmeðu nas i svijeta. Èudesno je lako ukljuèiti se: napokon, mozak imamo svi.Kako se slu�iti ovom knjigomAko �elite, mo�ete proèitati knjigu od korica do korica, ali svaki trik je samostalan pa slobodno listajte i skaèite na poglavlja koja vas najvi�e zanimaju. Ako je negdje potrebno predznanje, uputit æemo vas na odgovarajuæi prethodni trik.Sve demonstracije u knjizi sami smo isku�ali, tako da znamo da æe kod veæine ljudi funkcionirati onako kako je obeæano; to su stvarni fenomeni. Dapaèe, neki æe vas iznenaditi: ni sami nismo vjerovali da funkcioniraju dok ih nismo probali. Obja�njenja su sa�eci aktualnog znanstvenog znanja - èesto su to trenutni prikazi rasprava koje se i dalje vode. U tim sluèajevima budite otvorena uma jer uvijek postoji moguænost da æe se na�e shvaæanje promijeniti nakon nekih buduæih istra�ivanja.Kako o svakoj temi ima tako mnogo istra�ivanja, upuæivali smo na web stranice, knjige i znanstvene radove u kojima mo�ete saznati ne�to vi�e. Slijedite te reference. To su fantastièna mjesta gdje mo�ete istra�iti �iri kontekst pojedinog trika, i dovest æe vas na druga zanimljiva mjesta i stvoriti zanimljive veze.Kad je rijeè o radovima iz znanstvenih èasopisa, oni su okosnica znanstvenog znanja. Ponekad je te�ko doæi do njih, a ponekad ih je te�ko razumjeti, ali smo ukljuèili i takve reference jer æete ih morati koristiti ako zaista �elite iæi do kraja (i stiæi do samog ruba znanstvenog znanja). Osim toga, za mnoge znanstvenike dokaz niti ne postoji ako nije objavljen u znanstvenom èasopisu. Da bi do toga do�lo, istra�ivanje moraju recenzirati drugi znanstvenici iz tog podruèja, sustavom zvanim znanstvena recenzija. Iako taj sustav nije sasvim nepristran i gre�ke se dogaðaju, on znanost èini kolektivnim pothvatom i pru�a stanovitu garanciju kvalitete.Èlanci iz èasopisa navode se vrlo precizno pa smo u knjizi slijedili naèin citiranja Amerièkog psiholo�kog udru�enja (http://www.apastyle, org). Navodi izgledaju otprilike ovako:� Lettvin, J., Maturana, H., McCulloch, W., i Pitts, W. (1959). What the frog's eye tells the frog's brain. Proceedings of the IRP, 47(11), 1940-1951.ProslovPrije godine objavljivanja (u zagradi) popisani su autori. Nakon godine je naslov èlanka, a u kurzivu slijedi naziv èasopisa u kojem æete ga pronaæi. Slijede godi�te (u kurzivu) i broj (u zagradi). Na kraju dolaze brojevi stranica. (Shema navoda je dostupna na Internetu, http://www.uu. edu/cwis/cwp/library/workshop/citapa.htm.) U tekstu æete èesto vidjeti izraz "et al." nakon glavnog autora èlanka. To je uobièajena kratica za "i drugi" ili "i suradnici".Mnogi, iako ne svi, èasopisi imaju svoje elektronièko izdanje, od kojih æete nekima moæi pristupiti besplatno. Veæina zahtijeva pretplatu, a neki æe vam izdavaèi omoguæiti i plaæanje samo odabranog èlanka. Ako idete u knji�nicu, obièno sveuèili�nu knji�nicu, provjerite da li je pretplaæena na èasopis koji �elite, ali i ima li godi�te u kojem je objavljen èlanak koji tra�ite.Ako imate sreæe, èlanak æe biti ponovno objavljen na Internetu. To je èest sluèaj s klasiènim, ali i najnovijim èlancima, koje su autori mo�da stavili na svoju stranicu s objavljenim radovima. Dobar naèin pretra�ivanja dostupnih radova u PDF formatu pomoæu Googlea (http://www.google, com) je: "What the Frog's Eye Tells the Frog's Brain" filetype: pdfDrugi naèin je pretra�ivati po imenu autora uz dodatak rijeèi "publications" kako biste dobili èlanke, demonstracije i jo� neobjavljena istra�ivanja, �to je zlatni rudnik ako �elite nauèiti ne�to vi�e o pojedinoj temi.Preporuèena literaturaAko �elite steæi opæu sliku, umjesto da trèite za detaljima pojedine prièe, mo�da æete radije proèitati neku knjigu o tom podruèju. Slijedi nekoliko nama omiljenih

knjiga o nama najdra�im temama; sve one èine specijalistièku gradu pristupaènom i ostatku svijeta:� Paul Bloom, Descartes's Baby: How the Science of Child Development -Explains What Makes Us Human (2004). Pronicavo razmi�ljanje jednog od vodeæih istra�ivaèa.� Andy Clark, Natural-Born Cyborgs: Minds, Technologies, and the Future of Human Intelligence (2003). Clark postavlja pitanje je li inteligencija ogranièena na�om lubanjom ili je dio alata i tehnika kojima se slu�imo.I Tajne uma� Terrence Deacon, Symbolic Species: The Co-Evolution of Language and the Brain (1997). Provokativna integracija informacija iz razlièitih disciplina od koje æe vam se zavrtjeti u glavi.� Daniel Dennett, Consciousness Explained (1991). Psiholo�ki informirana filozofija. Svijest na koncu ne biva obja�njena, ali put je krajnje zabavan.� Richard Gregory, Eye and Brain: The Psychology of Seeing (1966). Eru-ditski i duhovito - klasièni uvod u psihologiju vida.� Judith Rich Harris, The Nurture Assumption: Why Children Turn Out the Way They Do (1998). Evolucijska psihologija razvoja djeteta, odlièno �tivo koje preispituje pretpostavku da roditelji predstavljaju najva�niji utjecaj u �ivotu djeteta. Vidi takoðer web stranicu na http:// home.att.net/~xchar/tna.� Steven Johnson, Mind Wide Open: Your Brain and the Neuroscience of Everyday Life (2004). Sto najnovija otkriæa znanosti i tehnike o mozgu znaèe za na�e samorazumijevanje kao pojedinaca.� Steven Pinker, The Language Instinct: How the Mind Creates Language (1995). Uvjerljiv argument u prilog postojanja uroðene jeziène sposobnosti i mo�dane strukture koje odra�avaju jedna drugu.� V. S. Ramachandran i Sandra Blakeslee, Phantoms in the Brain: Probing the Mysteries of the Human Mind (1998). Sto nam ozljede mozga govore o tome kako mozak funkcionira.� Oliver Sacks, Èovjek koji je svoju �enu zamijenio �e�irom i druge klinièke prièe (1998). Informativne i humane anegdote o pacijentima s raznim vrstama o�teæenja mozga.Ako tra�ite ne�to dublje, preporuèujemo da poku�ate sa sljedeæim naslovima:� Richard Gregory (ur.), The Oxford Companion to the Mind (1999). Autoritativna i zabavna zbirka eseja o svim aspektima mozga.� Douglas Hofstadter, Godel, Escher, Bach: an Eternal Golden Braid (1979). Klasièno istra�ivanje uma, stroja i matematike autoreferen-cijalnosti. Na stra�njoj strani mog primjerka s pravom se ka�e: "vje�ba u najboljoj mentalnoj teretani u gradu".� Keith Stanovich, How to Think Straight About Psychology (1997). Kako primijeniti kritièko mi�ljenje na psiholo�ke teme.ProslovOrganizacija knjigeKnjiga je podijeljena na deset poglavlja, organiziranih po temama:Prvo poglavlje, U mozguPitanje nije samo "Kako zaviriti u mozak?" nego i "Kako govoriti o onome �to tamo vidimo?" Mnogo je naèina da se dobije slika o tome kako je mozak strukturiran (od mjerenja izvanjskih reakcija do fotografiranja unutra�njosti) - to je polovica ovog poglavlja. Ostatak je posveæen drugom pitanju: upit æemo neke prizore, posjetiti znamenitosti i istra�iti geografiju mozga.Drugo poglavlje, VidVidni sustav prote�e se cijelim putem od toga kako mièemo oèi do toga kako rekonstruiramo i vidimo pokrete na osnovi "sirovih" slika. Osjetilo vida nam je va�no; ono pokriva �irok raspon frekvencija i odvija se na velikim udaljenostima (za razliku od, recimo, dodira), �to svoj odraz ima u velièini ovog poglavlja.Treæe poglavlje, Pa�njaPa�nja je jedan od mehanizama kojima filtriramo informacije prije nego stignu do svjesnog do�ivljaja. Nekad je voljna (mo�ete obratiti pa�nju na ne�to) a nekad automatska (ne�to vam mo�e privuæi pa�nju) - ovdje se bavimo funkcioniranjem pa�nje i nekima od njenih ogranièenja.Èetvrto poglavlje, Sluh i jezikZvukovi obièno odgovaraju dogaðajima; buka obièno znaèi da se ne�to upravo dogodilo. Vidjet æemo èemu slu�e na�e u�i, da bismo pre�li na jezik i neke od naèina na koje pr

onalazimo znaèenje u rijeèima i reèenicama.Peto fioglavlje, IntegracijaRijetko se slu�imo samo jednim osjetilom; obièno potpuno koristimo sve informacije do kojih mo�emo doæi, pri èemu integriramo vid, dodir, svoje jeziène moguænosti i druge ulazne podatke. Kad se osjetila jedna s drugima sla�u, na�a je percepcija svijeta izo�trenija. Pogledat æemo kako mije�amo naèine djelovanja (i kako si ne mo�emo izbjeæi da to i mimo, èak i kad ne �elimo) i �to se dogaða kad su osjetila u nesuglasju.Tajne uma�esto poglavlje, KretanjeOvo poglavlje pokriva tijelo - vidjet æemo kako je sliku koju mozak ima o na�em tijelu lako zbuniti i kako se svojim tijelom slu�imo pri interakciji sa svijetom. Tu imamo jednu varku za van, a osvrnut æemo se i na dominantnost lijeve, odnosno desne ruke.Sedmo poglavlje, ZakljuèivanjeMi nismo graðeni kao savr�eni logièki strojevi; oblikovani smo tako da se �to bolje snaðemo u svijetu. Ponekad se to oèituje u tome kakve zagonetke dobro rje�avamo a kakve stvari nas lako zbune.Osmo poglavlje, ObjedinjavanjeOsjetila nam umnogome poma�u da rekonstruiramo �to se dogaða u univerzumu. Uzrok i posljedicu ne mo�emo izravno percipirati, nego samo to da su se dvije stvari dogodile u otprilike isto vrijeme na otprilike istom mjestu. Isto vrijedi za slo�ene objekte: za�to vidimo cijelu osobu umjesto trupa, glave i zbirke udova? Objekte i uzroène odnose rekonstruiramo na osnovi jednostavnih naèela koja æemo koristiti u ovom poglavlju.Deveto poglavlje, PamæenjeNe bismo bili ljudi da stalno ne uèimo i ne mijenjamo se, i pritom postajemo drukèiji. Ovo poglavlje pokriva poèetak uèenja na razini pamæenja unutar vrlo kratkih perioda (obièno minuta). Nadalje, razmotrit æemo i manifestacije nekoliko naèina na koje uèimo i pamtimo.Deseto poglavlje, Drugi ljudiDrugi ljudi su sasvim poseban dio na�eg okru�enja i treba reæi da se na� mozak njima bavi na poseban naèin. Izvrsno nam ide èitanje emocija, jo� smo bolji u opona�anju emocija i drugih ljudi opæenito - tako smo dobri da ponekad to èinimo nenamjerno. Pozabavit æemo se i jednim i drugim.ProslovKonvencije kori�tene u ovoj knjiziU knjizi se koriste sljedeæe tipografske konvencije: KurzivNjime oznaèavamo URL-ove, imena i ekstenzije datoteka, te imena direktorija. Na primjer, staza u datoteènom sustavu pojavit æe se kao /Programiranj e/Aplikacij e.BojaDruga boja slu�i za oznaèavanje unakrsne reference u tekstu.Posebno obratite pa�nju na bilje�ke koje su slo�ene izvan teksta, a prate ih sljedeæe slièice:Ovo je savjet, sugestija ili opæa napomena. Sadr�i korisne dodatne informacije o temi.^1 Ovo je upozorenje, koje èesto znaèi da vam mo�e biti naru�ena privatnost, ili da mo�ete izgubiti novac.Ovo je popratna napomena, lateralni ili usputni komentar. Mislili smo daje zanimljivo, ali ne bitno.Kori�tenje materijala iz ove knjigeBit æemo vam zahvalni ako navedete izvor, ali to ne zahtijevamo. Navod se obièno sastoji od autora, naslova, izdavaèa i ISBN-a. Na primjer: "Tom Stafford i Matt Webb, Tajne uma, © za hrvatski prijevod Jesenski i Turk, ISBN 953-222-208-1."Ako osjeæate da va�a upotreba materijala iz ove knjige izlazi iz opsega po�tenog kori�tenja ili prethodnog dopu�tenja, slobodno nam se obratite na adresu naklada@jesenski-turk.hr.Tajne umaKako stupiti u kontakt s nama

Ispitali smo i provjerili informacije koje se nalaze u knjizi najbolje �to smo mogli, ali mo�da otkrijete neke nove eksperimentalne dokaze, ili mislite da se promijenilo prevladavajuæe znanstveno razumijevanje. Kao èitatelj ove knjige, mo�ete nam pomoæi da pobolj�amo buduæa izdanja tako da nam �aljete svoje komentare. Molimo, obavijestite nas o eventualnim pogre�kama, netoènostima, bugovima, zbunjujuæim ili dvosmislenim izjavama i tipografskim gre�kama, ako ih pronaðete bilo gdje u knjizi.Takoðer vas molimo da nas obavijestite �to mo�emo uèiniti da vam knjiga bude korisnija. Va�e komentare shvaæamo ozbiljno i poku�at æemo ugraditi razumne prijedloge u buduæa izdanja. Mo�ete nam pisati na adrese:Naklada Jesenski i TurkSokolgradska 5810000 Zagrebtel. (01) 3845 044/048, fax (01) 3845 049O'Reilly Media, Inc.1005 Gravenstein Highway NorthSebastopol, CA 95472USAtel. +1 707 829 0515, fax +1 707 829 0104Za tehnièka pitanja ili komentare o knjizi, po�aljite nam e-mail na adresu: bookquestions@oreilly.comKnjiga Tajne uma ima vlastitu web stranicu na kojoj æete pronaæi vi�e i dalje o knjizi i oko knjige, a imamo i blog: http://www.mindhacks.comO'Reillyjeva web stranica izvornog izdanja sadr�i primjere, ispravke i planove za buduæa izdanja. Adresa je: http://www.oreilly.com/ca-taiog/mindhksVi�e informacija o drugim izdanjima O'Reillyja i Naklade Jesenski i Turk dobit æete na: http://www.oreilly.com, http://www.jesenski-turk.hrProslovImate trik?O ostalim knjigama iz serije mo�ete se informirati, kao i dodati nove trikove za buduæa izdanja, na adresi: http://hacks.oreilly.comPrvo poglavlje: U mozgu" trikovi 1_#1-12jNikad nije sasvim toèno reæi: "Ovaj djeliæ mozga je iskljuèivo odgovoran za funkciju X." Uzmimo, na primjer, vidni sustav [trik #13J; on se prote�e kroz mnoge dijelove mozga i ne postoji podruèje koje bi bilo odgovorno iskljuèivo za vid. Vid se sastoji od puno razlièitih podfunkcija, a mnoge od njih moguæe je kompenzirati ako neko podruèje postane nedostupno. Kod nekih tipova o�teæenja mozga moguæe je i dalje vidjeti ali ne moæi odrediti �to se kreæe ili ne vidjeti koje je ne�to boje.No, mo�emo promatrati koja su podruèja mozga aktivna dok se obavlja odreðena aktivnost - bilo �to, od prepoznavanja lica do sviranja klavira - i donositi zakljuèke na osnovi tih zapa�anja. Mo�emo dati ulazni podatak i gledati kakav æemo dobiti izlazni podatak - to je pristup prouèavanju uma kao crne kutije. A mo�emo raditi i prema unutra, i poku�ati uoèiti koje sposobnosti nedostaju ljudima s odreðenim tipovima mo�danih o�teæenja.Ovo posljednje pripada neuropsihologiji [trik #6] i va�na je metoda u psihologiji. Mali, izolirani mo�dani udar mo�e deaktivirati vrlo specifièna podruèja mozga, a ozljeda (iako rjeðe) mo�e o�tetiti tek mali dio mozga. Uoèimo li �to takve osobe vi�e ne mogu èiniti u tim patolo�kim sluèajevima, dobit æemo pouzdane naznake o funkcijama tih podruèja mozga. Drugi naèinje eksperimentiranje na �ivotinjama, namjerno odstranjivanje dijelova mozga kako bi se vidjelo �to æe se dogoditi.No, te se metode zasnivaju na patologiji - dostupne su i manje inva-zivne tehnike. Bri�ljivo eksperimentiranje - mjerenje tipova i vremena reakcija, te bilje�enje promjena reakcija na odreðene podra�aje - jedna je takva alternativa. To je kognitivna psihologija [trik #1], znanost dono�enja deduktivnih zakljuèaka o strukturi mozga pomoæu obratnog in�e-Saznajmo kako mozak radi a da ne gledamo unutranjeringa izvana. Ona ima uglednu povijest. Ali odnedavna mo�emo otiæi i korak dalj

e. Kad se tehnike kognitivne psihologije udru�e s metodama snimanja i tehnikama podra�ivanja [trikovi #2 do #5], mo�emo gledati mozak i manipulirati njime izvana, a da ne moramo, recimo, rezati lubanju i vaditi mo�danu tvar. Te su metode snimanja tako va�ne i toliko se spominju u ostatku knjige, da u ovom poglavlju dajemo pregled nekih najèe�æe primjenjivanih tehnika i ukratko ih obja�njavamo.Kako bi ostatak knjige imao smisla, nakon �to se osvrnemo na razne tehnike neuroznanosti, napravit æemo kratku turneju po sredi�njem �ivèanom sustavu [trik #7], od kralje�nice do mozga [trik #8] i konaèno pojedinaènog neurona [trik #9]. No, pritom nas zapravo zanima kako se ta biologija manifestira u svakodnevnom �ivotu. Sto za na�e sustave dono�enja odluka zapravo znaèi to �to su sastavljeni od neurona a ne od silicija, poput raèunala? Znaèi to, da mi nismo softver koji se izvr�ava na nekom hardveru. To dvoje je jedno te isto, i fizièka svojstva na�eg mentalnog supstrata neprestance prodiru u na� svakodnevni �ivot: znak raspoznavanja na�ih neurona je oèit kad br�e reagiramo na jarko svjetlo [trik #11 ], a na�i biolo�ki korijeni izbijaju na povr�inu kad se tok krvi ubrzava jer ozbiljno razmi�ljamo [trik #10].I konaèno, bacite pogled na sliku tijela kakvo va� mozak misli da imate i uspostavite vezu sa svojim unutarnjim osjetnim homunkulusom [trikKako saznati �to je u crnoj kutiji a da ne virite u nju? To je izazov koji um postavlja pred kognitivnu psihologiju.Kognitivna psihologija je psihologija temeljnih mentalnih procesa, kao �to su percepcija, pa�nja, pamæenje, jezik, odluèivanje. Ona postavlja pitanje: "Na kojim se elementarnim operacijama zasniva um?"Problem je u tome �to, iako mo�ete mjeriti �to nekome ide u glavu (ulaz) i ugrubo mjeriti �to to ne�to èini (izlaz), to vam ne govori ni�ta o onome �to se dogaða u meðuvremenu. To je crna kutija, klasièni problem obratnog in�enjeringa.1 Kako da shvatimo kako funkcionira bez gledanja u program?#12].trik#1Saznajmo kako mozak radi a da ne gledamo unutraSaznajmo kako mozak radi a da ne gledamo unutratrik # 1Danas nam, naravno, na raspolaganju stoje tehnike snimanja mo�dane aktivnosti (kao �to su EEG [trik #2], PET [trik #3] i fMR [trik #4]),kojima mo�emo zaviriti u unutra�njost glave i gledati mozak, a tu su i informacije iz anatomije te informacije dobivene od osoba s mo�danim o�teæenjima [trik #6], na osnovi kojih mo�emo izgraditi mi�ljenje o tome kako mozak izvodi algoritme od kojih se sastoji um. Meðutim, te nam tehnike nisu uvijek bile dostupne, i njihova upotreba nije ni laka ni jeftina. Eksperimentalni psiholozi veæ vi�e od sto godina dotjeruju metode kojima se dolazi do uvida u rad mozga bez petljanja s unutra�njo�æu - �to se moderno zove kognitivna psihologija.Evo primjera jednog rje�enja u stilu kognitivne psihologije iz knjige Google Hacks (http://www.oreilly.com/catalog/googlehks). Google, dakako, ne dopu�ta pristup algoritmima koji pogone njegove pretrage, pa su autori Google Hacks Tara Calishain i Rael Dornfest bili prisiljeni na malo eksperimentiranja. Oèito, ako unesete dvije rijeèi, Google daje stranice na kojima stoje obje. Ali kakvo znaèenje ima njihov poredak? Evo pokusa. Pretra�ite Google rijeèima "reverse engineering" /obratni in�enjering/ a zatim rijeèima "engineering reverse". Rezultat nije isti; �tovi�e, ponekad se razlikuje èak i kad se pretra�uje rijeèima koje se inaèe ne pojavljuju zajedno. Tako bismo mogli zakljuèiti da poredak jest va�an; Go-ogleov pretra�ivaèki algoritam poredak na neki naèin uzima u obzir. Ako poku�ate srezati pretragu tako da daje samo nekolicinu �eljenih rezultata, mo�da æete s vremenom preciznije dokuèiti utjecaj poretka rijeèi.U biti, to poku�avaju i kognitivni psiholozi: obratno-in�enjerski pristupiti temeljnim funkcijama uma tako �to manipuliraju ulaznim podacima i gledaju rezultat. Ulazni podaci su èesto strogo kontrolirane situacije u kojima se od ispitanika tra�i da donose prosudbe ili reagiraju na razne vrste situacija. Koliko se rijeèi s popisa koji ste juèer nauèili jo� uvijek sjeæate? Koliko crvenih toèaka vidite? Pritisnite tipku kad vidite da se na ekranu pojavio X. Takve stvari. Brzina kojom reagiraju, broj pogre�aka, ili obrasci prisjeæanja, ili uspje�nost, govore nam ne�to o inf

ormacijama koje koriste na�i kognitivni procesi, te kako ih koriste.No, obratni in�enjering mozga te�i je od obratnog in�enjeringa softvera, i to zbog nekoliko stvari.Biolo�ki sustavi su èesto kompleksni, ponekad èak kaotièni (u tehnièkom smislu). To znaèi da nije nu�no da jedna promjena ulaznih podataka odgovara jednoj promjeni izlazne reakcije. U logièki zasnovanom ili linearnom sustavu jasno vidimo uzrok i posljedicu. U umu, meðutim, nema tako urednog preslikavanja. Mah1 stvari daju veliki uèinak, a velike promjene okolnosti ponekad donose slabo vidljivu r.i/.liku u naèinu naSaznajmo kako mozak radi a da ne gledamo unutrakoji reagiramo. Biolo�ke funkcije - ukljuèujuæi kogniciju- èesto su posredovane vi�estrukim procesima. To znaèi da su one robusne u pogledu promjena u samo jednom procesu koji èini podlogu biolo�ke funkcije, ali i to da ne reagiraju uvijek onako kako biste oèekivali kad poku�ate na njih utjecati.Osim toga, ljudi nisu dosljedni na isti naèin na koji to softver ili strojevi obièno jesu. Dva izvora varijacije su �umovi i uèenje. Ne odgovaramo automatski isto svaki put na isti podra�aj. To se ponekad dogaða bez oèitog razloga, i tu nasumiènost nazivamo �um. No, ponekad se na�e reakcije mijenjaju s razlogom, ne zbog �uma, veæ zato �to sam èin prvobitne reakcije daje povratnu informaciju na�em obrascu reagiranja na sljedeæi sluèaj (na primjer, kad kupite novi bicikl, u poèetku ste oprezni pri koèenju jer ne znate koliko æe vam trebati da stanete, ali svaki put kad morate naglo zakoèiti postajete bolje informirani o tome kako sljedeæi put trebate kontrolirati koèenje). Gotovo svako djelovanje utjeèe na kasniji postupak obrade, pa psiholozi pri ispitivanju jako paze na to da je ispitanik ili veæ mnogo puta radio ono �to se ispituje, pa vi�e ne mijenja svoju reakciju, ili to nije radio nikad.Drugi problem na koji nailazimo kad hoæemo nagaðati kako funkcionira um jest da se ljudima ne mo�e vjerovati kad nude svoje mi�ljenje o tome za�to su ne�to uèinili i kako su to uèinili. Poèetkom dvadesetog stoljeæa psihologija se jako oslanjala na introspekciju i zbrka koja je zbog toga nastala dovela je do pokreta koji æe prevladavati psihologijom do sedamdesetih: biheviorizma. Biheviorizam je inzistirao na tome da dijelom psihologije treba smatrati samo ono �to se mo�e pouzdano mjeriti, a iskljuèivao je svako pozivanje na unutarnje strukture. Posljedica toga bila je da smo se trebali pretvarati da je psihologija samo prouèavanje povezanosti podra�aja s reakcijama. Time je psihologija postala eksperimentalno puno rigoroznija (netko bi rekao: i manje zanimljiva). Psihologija danas prepoznaje potrebu da se um postulira kao ne�to vi�e nego podudaranje podra�aja i reakcije, iako su kognitivni psiholozi od biheviorista preuzeli oprez prema introspekciji. Za kognitivne psihologe, ono �to ste naveli kao razlog zbog kojeg ste ne�to uèinili samo je jo� jedan podatak, koji ni na koji naèin nije privilegiran u odnosu na bilo �to drugo �to su mjerili, niti je vjerojatnije da je ispravan.2Kognitivna psihologija odvela nas je daleko. U ovoj se knjizi obraðuju mnogi fenomeni koje su otkrile kognitivna i eksperimentalna psihologija - primjerice treptaj pa�nje [trik #39] i dosjee,mje ovisno o stanju [trik #87]. Strogost i preciznost metoda �to ih je razvila kognitivna psihologi-ja jos su nezaobilazne, a danas ili mo�emo upotrijebiti zajedno s metoElektroencefalogram: stvaranje velike slike pomoæu EEG-adama koje nam daju uvid u strukturu mozga i procese koji tvore podlogu prouèavanog fenomena.Bilje�ke1. Daniel Dennett je napisao kratki esej pod naslovom "Cognitive Science as Reverse Engineering" (http://pp.kpnet.fi/serioa/cdenn/ cogscirv.htm) u kojem raspravlja o filozofiji tog pristupa umu.2. Psiholog Darly Bern to je formalizirao "teorijom samopercepcije". On ka�e: "Osoba dolazi do spoznaje o svojim stavovima, osjeæajima i unutarnjim stanjima tako �to zakljuèuje o njima na osnovi opa�anja vlastitog pona�anja i okolnosti u kojima se pojavljuju. Kad su unutarnji nagovje�taji slabi, dvosmisleni ili ih je nemoguæe protumaèiti, osoba je u istom polo�aju kao i vanjski promatraè." Bem, D. J., "Self Perception Theory". U L. Berkowitz (ur.), Advances in Expérimental Social Psycho-logy, sv. 6 (1972).

'trik #2Elektroencefalogram: stvaranje velike slike pomoæu EEG-aEEG vam daje opæu sliku odvijanja aktivnosti mozga u vremenu, ali bez finih detalja.Elektroencefalografija (EEG) kartografira elektriènu aktivnost na povr�ini mozga. Sreæom, èesto nas zanima upravo povr�ina jer je mo�dana kora (odgovorna za na�e slo�ene, vi�e mo�dane funkcije) tanki stanièni pokrov na vanjskom sloju mozga. Opæenito govoreæi, razlièita podruèja pridonose razlièitim sposobnostima, pa se jedno mo�e povezati s gramatikom, a drugo s detekcijom kretanja. Neuroni si uzajamno �alju signale elektriènim impulsima pa aktivnost neurona (koliko su zaposleni obradom) mo�emo lijepo izmjeriti mjerenjem elektromagnetskog polja u njihovoj blizini. Elektrode na povr�ini ko�e, dakle izvan lubanje, dovoljno su blizu da oèitaju ta elektromagnetska polja.Mali metalni diskovi ravnomjerno se razmjeste po glavi, prianjajuæi pomoæu elektrovodljivog gela. Broj im mo�e varirati od dvije do stotinjak elektroda, a sve oèitavaju signale istovremeno. Izlazni podatak mo�e biti jednostavni grafikon signala snimljenih po svakoj elektrodi, a mo�e se vi-trik #2Elektroencefalogram: stvaranje velike slike pomoæu EEG-azualizirati i kao karta mozga na kojoj je stupanj aktivnosti razlièitih podruèja obilje�en razlièitim bojama.Prednosti� Tehnika EEG-a je dobro istra�ena i koristi se veæ desetljeæima. Obrasci elektriène aktivnosti koji odgovaraju razlièitim stanjima danas su dobro poznati: san, epilepsija, ili kako vidni dio mo�dane kore reagira na vidne podra�aje. Pojmovi alfa, beta i gama valova, povezani s trima vrstama karakteristiènih oscilacija signala, potjeèu upravo iz EEG-a.� Odlièna vremenska razluèivost. Oèitavanje elektriène aktivnosti mo�e se izvoditi svakih nekoliko milisekundi, pa se reakcija mozga na podra�aj mo�e precizno ucrtati na grafikon.� Relativno je jeftin. Dostupni su i kuæni modeli u dijelovima. Open-EEG (http://openeeg.sourceforge.net), EEG za sve, projekt je kojim se razvijaju jeftini EEG ureðaji, i hardver i softver.Mane� Lo�a prostorna razluèivost. Mo�ete imati samo onoliko oèitanja u prostoru koliko mo�ete postaviti elektroda (do sto, a uobièajeno je èetrdeset). Èak i ako snimate s vi�e lokacija, elektrièni signali s ko�e glave ne daju precizne informacije o njihovu izvori�tu u mozgu. Dobivate samo informacije s povr�ine lubanje i na temelju njih ne mo�ete savr�eno toèno zakljuèiti o kojoj se mo�danoj aktivnosti radi i gdje se generiraju signali. Utoliko je je EEG koristan kao pogled na sveukupnu aktivnost, ili aktivnost u podruèjima odreðenim precizno�æu od ne vi�e od dva-tri centimetra.- Myles Jones i Matt WebbTomografija pozitronskom emisijom:Tomografija pozitronskom emisijom: neizravno mjerenje aktivnosti pomoæu PET-aPET je tehnika koja se temelji na radioaktivnom zraèenju i daje detaljni 3D model mozga i njegove aktivnosti.Tomografija pozitronskom emisijom (PET) je najinvazivnija tehnika snimanja mozga. Ona zahtijeva da se u krvotok (injekcijom) uvede radioaktivna kemikalija i onda se gleda u kojem æe dijelu mozga radioaktivnost zavr�iti - to je, dakle, "pozitronska emisija" iz imena. Razina radioaktivnosti nije opasna, ali tu tehniku ne bi trebalo opetovano primjenjivati na istoj osobi.Kad neuron izbija kako bi poslao signal drugim neuronima, on meta-bolira vi�e energije. Nekoliko sekundi poslije u to se podruèje slijeva svje�a krv donoseæi vi�e kisika i glukoze. Kolièina protoka krvi do odreðenog polo�aja u mozgu mo�e se pratiti pomoæu radioaktivnog izotopa vode, i po tome se zakljuèuje koja su podruèja mozga aktivna, jer ona trebaju puno energije i stoga brz protok krvi.Prednosti� PET snimka daje 3D model aktivnosti mozga. Mane� Snimanje se izvodi glomaznim, skupim strojevima, u koje ulazi cijelo tijelo.� PET zahtijeva da se ispitaniku ubrizga radioaktivna kemikalija.

� Iako se razluèivost snimki pobolj�ala u posljednjih 30 godina, PET jo� uvijek ne daje tako fine detalje kao druge tehnike (vidi se aktivnost u promjeru od oko 1 cm).� PET nije dobar kad treba pratiti promjene aktivnosti mozga u vremenu. Za dobivanje jedne jedine slike raèunalu treba vi�e minuta.- Myles Jones i Matt Webbtrik #3Funkcijska magnetska rezonancija: najbolja tehnikaFunkcijska magnetska rezonancija: najbolja tehnikafMR daje animaciju mozga na djelu, u visokoj razluèivosti.'trik #4Funkcionalna magnetska rezonancija (fMR) je kraljica snimanja mozga. Snimanje magnetskom rezonancijom je neinvazivno i nema poznatih nuspojava - osim mo�da klaustrofobije. Da biste dobili snimku MR-om trebate leæi u veliki elektromagnet i izlo�iti se sna�nom magnetskom polju. Otprilike kao da vas ubace u veliki bijeli lijes. Obièno bude i dosta buèno.Magnetsko polje stavlja atome vodika u va�em mozgu u stanje u kojem se "postroje" i vrte /engl. spin/ istom frekvencijom. Kad se ispali ra-dijski izboj na toèno toj frekvenciji, molekule poènu "rezonirati" i tada emitiraju radio-valove dok gube energiju i vraæaju se "na normalu". Emitirani signal ovisi o tipu tkiva u kojem se molekula nalazi. Snimanjem tih signala gradi se trodimenzionalna karta anatomije mozga.MR nije nova tehnologija (izvodi se jo� od '70-ih), ali se u psihologiji primjenjuje kao BOLD funkcionalna MR (skraæeno fMR) tek od 1992. godine. Da bi se dobile funkcionalne snimke mozga, BOLD fMR (od engl. Mood oxygen level dependent, ovisan o razini kisika u krvi) koristi èinjenicu da je deoksigenirana krv magnetski nabijena (zbog �eljeza u hemoglobinu) pa èini sliku tamnijom. Kad neuroni postanu aktivniji, svje�a krv ispire deoksigeniranu krv u toèno onim podruèjima mozga koja su aktivnija nego inaèe.Dok za strukturalni MR èesto treba dugo èekati, funkcionalni MR bilje�i aktivnost cijelog mozga svakih nekoliko sekundi, a razluèivost je jo� uvijek vi�a nego kod PET-a [trik #3]. fMR-om se vidi aktivnost obujma dijela mozga u promjeru od samo 2 mm te se iz takvih slièica sastavlja cijela karta mozga. U jednom ispitivanju napravit æe se animacija niza fMR slika u jedinstvenu MR snimku visoke razluèivosti, a istra�ivaè æe moæi toèno vidjeti u kojim se podruèjima mozga odvija aktivnost.Danas se mnoga istra�ivanja u kognitivnoj neuroznanosti obavljaju uz pomoæ fMR-a. To je sjajna metoda, koja se jo� uvijek razvija i pobolj�ava, ali veæ daje izvrsne rezultate.Prednosti� Promjene obrazaca aktivnost i vide se u visokoj prostornoj i solidnoj vremenskoj razluèivosti. Iako promjrnr u mozgu ne vidi tako lakoTranskranijalno magnetsko podra�ivanje:...kao EEG [trik #2], mnogo vi�a prostorna razluèivost fMR èini pogodnim kad se gleda koji su dijelovi mozga aktivni, primjerice, dok se poku�avamo prisjetiti neke èinjenice ili prepoznati neko lice.Mane� Glomazna, veoma magnetièna i iznimno skupa oprema.� fMR je jo� uvijek nov. To je slo�ena tehnika koja zahtijeva veliku raèunalnu snagu i izvje�banu ekipu koja dobro poznaje i fiziku i mozak.Stimulirajte ili obuzdajte pojedina podruèja mozga, zavalite se u fotelju i gledajte �to se dogaða.Transkranijalna magnetska stimulacija (TMS) nije tehnika snimanja nalik EEG-u [trik #2] niti fMR-u [trik #4], ali se mo�e koristiti uz njih. TMS pomoæu magnetskog izboja ili oscilirajuæih magnetskih polja privremeno potièe ili obuzdava elektriènu aktivnost u mozgu. Za nju nisu potrebni veliki strojevi, nego tek mali ureðaj oko glave, a - koliko nam je poznato - bezopasna je i nema nuspojava.Neuroni meðusobno komuniciraju pomoæu elektriènih izboja, pa moæi umjetno proizvoditi elektriènu aktivnost ima svojih prednosti. Odabrana podruèja moguæe je pobuditi ili umrtviti, �to dovodi do halucinacija ili djelomiène sljepoæe ako se cilj

aju odreðeni dijelovi mo�dane kore zadu�eni za vid. I jedan i drugi naèin upotrebe poma�e nam da otkrijemo èemu slu�e pojedini dijelovi mozga. Ako ispitanik osjeti trzanje mi�iæa, TMS je vjerojatno podra�io neurone za motorièku kontrolu, a uzrokovanje halucinacija na raznim mjestima vidnog sustava mo�e se iskoristiti za otkrivanje redoslijeda obrade (na taj naèin je, primjerice, otkriveno gdje nestaje vid dok traje sakada [trik #17]).Korisno je i sprijeèiti neko podruèje mozga da reagira: ako nakon �to iskljuèite neurone u odreðenom podruèju mo�dane kore ispitanik vi�e ne pirpoznaje pokrete, to jasno ukazuje na funkciju tog podruèja. Ta vrsta oi kriæa nekad je bila moguæa jedino kad biste prona�li osobu s lokalizira-trik ~| Transkranijalno magnetsko #5 J podra�ivanje: palite i gasite djeliæe mozgaNeuropsihologija, mit o 10% i za�to ipak koristite cijeli mozakNeuropsihologija, mit o 10% i za�to ipak koristite cijeli mozakNeuropsihologija istra�uje �to razlièiti dijelovi mozga rade tako �to prouèava ljude koji te dijelove vi�e nemaju. Osim �to je najstarija tehnika kognitivne neuroznanosti, ona pobija èesto ponavljani mit da se slu�imo samo s 10% na�eg mozga.Od mnogih neznanstvenih zrnaca mudrosti o mozgu u koja vjeruju mnogi ljudi, mo�da je najèe�æa "èinjenica" da koristimo samo 10% na�eg mozga.U nedavno provedenom istra�ivanju u Rio de Janeiru na ljudima s fakultetskim ili vi�im obrazovanjem, otprilike polovica je izjavila da je mit o 10% istinit.' Nema razloga za pretpostavku da bi rezultati slii ne anke-nim o�teæenjem mozga; TMS danas omoguæuje izvoðenje bolje strukturiranih pokusa.Kad se primjenjuje skupa s tehnikama snimanja, moguæe je vidjeti reakcije mozga na kru�no �irenje magnetskog pulsnog vala kroz susjedna podruèja, èime se pokazuje njihova struktura. 'Prednosti� Izravno utjeèe na aktivnost neurona, umjesto da je samo mjeri.Mane� Èini se da je bezopasna, ali tehnika je jo� mlada.Dodatna literatura� Lawrence Osbourne, "Savant For a Day" (http://www.nytim.es. com/2003/0ó/22/magazine/22SAVANT.html ili http://www.co-gnitiveliberty.org/neuro/TMS_NYT.html, alternativni URL), èlanak je iz New York Timesa u kojem se opisuje iskustvo Lawrencea Osbo-urnea s TMS-om. Njemu su privremeno umrtvljene vi�e funkcije mozga, pri èemu se pojavio drukèiji tip inteligencije.- Myles Jones i Matt WebbNeuropsihologija, mit o 10% i za�to ipak koristite cijeli mozakIte provedene bilo gdje drugdje na svijetu bili radikalno drukèiji. Ne èudi �to mnogi vjeruju u taj mit, uzev�i u obzir kako se èesto tvrdi da je istinit. Njegova stalna popularnost potaknula je jednog autora da ka�e kako "taj mit ima du�i rok trajanja od mesnog doruèka".2 Otkud to vjerovanje? Te�ko je otkriti kako je mit nastao. Neki ka�u da je tako ne�to rekao Einstein, ali za to nema dokaza. Ideja da imamo puno neiskori�tenog kapaciteta svakako je istinita i ona se uklapa u na�u kulturu ambicija, kao i u frojdovsku koncepciju uma koji je najveæim dijelom nesvjestan. Dapaèe, taj se mit koristio za podila�enje èitateljima u literaturi o samopomoæi veæ 1929. godine.3 Brojka od 10% je osim toga vrlo zgodna i numeroloski potentna, �to je takoðer pridonijelo izdr�ljivosti tog mita.-A. B._lNeuropsihologija je prouèavanje pacijenata s o�teæenjima mozga i psiholo�kih posljedica tih o�teæenja. Osim �to je kljuèni izvor informacija o tome koji su djeliæi mozga ukljuèeni u izvoðenje kojih radnji, neuropsihologija vrlo lijepo pobija mit o 10%: ako koristimo samo 10% mozga, kojeg biste se dijela svojevoljno odrekli? Iz neuropsihologije znamo da gubitak bilo kojeg dijela mozga uzrokuje prestanak sposobnosti da se ne�to radi ili da se to radi dobro. Koristimo ga cijelog, ne samo 10%.Priznat æemo da ba� nije jasno koji dio mozga radi �to, ali to ne znaèi da mo�ete bez 90% mozga.Korist od neuropsihologije ne prestaje s opovrgavanjem bespredmetnih ali popular

nih trivijalnosti. Gledajuæi koje psiholo�ke funkcije pre-ostaju nakon gubitka odreðenog podruèja mozga, saznajemo koja podruèja mozga jesu a koja nisu nu�na za obavljanje razlièitih stvari. Osim toga, mo�emo saznati i kako se funkcije grupiraju i raspodjeljuju, tako da gledamo gube li se uvijek zajedno ili samo u inaèe nesliènim sluèajevima o�teæenja mozga. Dva slavna rana otkriæa neuropsihologije su dva zasebna podruèja za obradu jezika. Brokino podruèje (nazvano prema ne-uropsihologu Paulu Brocau) nalazi se u èeonom re�nju i odgovorno je za razumijevanje i stvaranje jeziènih struktura. Osobe s o�teæenim Broki-nim podruèjem govore isprekidano, nepovezanim pojedinaènim rijeèi-¦ma. Wernickeovo podruèje (nalazi se na spoju tjemenog i sljepooènog re�nja, a nazvano je po Carlu Werneckeu) odgovorno je za razumijevanje i stvaranje semantike jezika. Osobe s o�teæenjem VVernickeova podruèjatrik #6Neuropsihologija, mit o 10% i za�to Ipak koristite cijeli mozakmogu stvarati gramatièki ispravne reèenice, ali one su èesto besmislena, nerazumljiva "jezièna salata".Drugu dokaznu liniju protiv mita o 10% daju snimanja mozga [trikovi #2 do #4]. Ta su istra�ivanja do�ivjela eksponencijalni uspon u posljednja dva desetljeæa. Takve tehnike omoguæuju mjerenje ubrzanog krvotoka u odreðenim podruèjima mozga za vrijeme obavljanja pojedinih kognitivnih zadataka. Iako se jo� raspravlja o tome u kojoj je mjeri razumno zakljuèivati o funkcijskoj lokalizaciji na temelju studija snimanja, iz njih je posve oèigledno da ne postoje podruèja mozga koja bi bila "crne rupe" - podruèja koja se nikad ne "pale" reagirajuæi na ovaj ili onaj zadatak. Dapaèe, neuroni od koji se sastoji mo�dana kora su u stanovitom stupnju aktivni sve vrijeme, èak i dok spavamo.Treæa linija argumenta dolazi iz evolucijske teorije. Ljudski mozak je veoma skup organ jer mu treba oko 20% ukupnog optoka krvi iz srca i otprilike isti udio kisika, iako zauzima tek 2% tjelesne te�ine. Evolucijski argument je jasan: je li doista plauzibilno da bi tako zahtjevan organ bio tako nedjelotvoran da mu neiskori�teni kapacitet bude deset puta veæi od korisnog?Èetvrto, razvojne studije ukazuju na to da se neuroni koji se ne koriste u ranim fazama �ivota vjerojatno nikad neæe oporaviti i pona�ati se normalno. Na primjer, ako vidni sustav ne dobije svjetlo i ne bude podra�ivan unutar prilièno uskog razvojnog okvira, neuroni atrofiraju i vid se nikad ne razvije. Ako vidni sustav bude li�en neke specifiène vrste podra�aja, recimo okomitih linija, razvit æe se bez ikakve osjetljivosti na tu vrstu podra�aja. Funkcije u drugim dijelovima mozga na slièan naèin trebaju aktivaciju da bi se normalno razvile. Èak i da postoji veliki udio neurona koji se ne koriste nego sjede i èekaju, najvjerojatnije bi do puberteta veæ bili neupotrebljivi.Oèito je, dakle, da mit o 10% jednostavno ne mo�e izdr�ati kritiku. No, dva elementa neznatno kompliciraju tu sliku; i jedan i drugi su svojedobno iskori�teni da bi se zamutile vode oko te tvrdnje.Prvo, postoje osobe koje su djetinjstvu imale hidrocefalus, koji dovodi do velikih "�upljina" u sredini mozga, a ipak funkcioniraju normalno (praznine su mo�dane komore ispunjene tekuæinom i prisutne su u svakom mozgu ali su kod hidrocefalusa znatno uveæane). To je stanje bilo u �ari�tu raznih senzacionalistièkih TV-dokumentaraca, èija je poanta da nam ni�ta ne fali i bez dobrog dijela mozga. Takvim se tvrdnjama namjerno iskrivljuju èinjenice - takvi primjeri zapravo pokazuju izvanrednu sposobnost mozga da preusmjerava funkcije na alternativna podruèja ako u odreðenom trenutku razvoja dode do problema u "standardnim" podruNeuropsihologija, mit o 10% i za�to ipak koristite cijeli mozaktrik #6èjima. Ta takozvana "neuralna plastiènost" nije uoèena nakon o�teæenja mozga do kojeg je do�lo u odrasloj dobi. Kako smo veæ rekli, razvoj mozga ovisi o aktivnosti - ista èinjenica obja�njava i za�to mozak s hidrocefalu-som mo�e normalno funkcionirati i za�to je iznimno malo vjerojatno da nam je 90% mozga neiskori�teno.Drugo, u jednom veoma neinteligentnom smislu doista stoji da "koristimo" samo 10% na�eg mozga. Glija stanice u mozgu brojèano prema�uju neurone otprilike deset puta. Glija stanice imaju ulogu potpore neuronima, stanicama koje prenose elektrokemijske signale mozga. Moguæe je, dakle, reæi daje u spoznajne procese izravno ukl

juèeno samo oko 10% stanica mo�dane kore.Meðutim, zagovornici teorije o 10% ne misle na to. Taj je mit gotovo uvijek izra�en kao tvrdnja o umu, a ne o mozgu. Ta je tvrdnja analogna onoj da radimo sa samo 10% na�eg potencijala (iako je "potencijal" ne�to tako nemjerljivo da je tu posve uvrnuto nabacivati se preciznim postocima).To tumaèenje "neostvarenog potencijala" izrijekom iznosi Uri Geller u uvodu knjige Uri Geller's Mind-Power Book:Na� je um sposoban za zapanjujuæa, nevjerojatna postignuæa, samo �to ne koristimo njegov puni kapacitet. �tovi�e, veæina nas koristi samo oko 10 posto mozga. Ostalih 90 posto èine neostvareni potencijal i neotkrivene sposobnosti, �to znaèi da na� um radi sputano, umjesto da se protegne do kraja.Brkanje uma i mozga tu dodatno zamuæuje stvar, ali daje dojam znanstvene uvjerljivosti jer se govori o fizièkom mozgu, umjesto o nespoznatljivom umu.Ali jednostavno nije istina da 90% kapaciteta mozga samo le�i neiskori�teno. Istina je da na� mozak prilagoðava svoje funkcije iskustvu [trik #12] - �to je dobra vijest za pacijente koje prouèava neuropsihologija. Mnogi od njih obnove neke od izgubljenih sposobnosti. Istina je i to da mozak mo�e pre�ivjeti zaèuðujuæe velika o�teæenja i donekle funkcionirati (ilustraciju njegove superiorne otpornosti na te�koæe u radu dobit æete ako usporedite uèinak ulijevanja litre piva u sebe i uèinak ulijevanja litre piva u va�e raèunalo). No, nijedna od tih èinjenica ne znaèi da imate upravo 90% neostvarenog potencijala - sva plastiènost va�eg mozga, i sva njegova otpornost na te�koæe, potrebna vam je da biste neprestano uèili i funkcionirali do kraja svog �ivotnog vijeka.Zakljuèno, mit o 10% nije istinit, ali donosi intuitivno privlaènu premisu o moguænosti osobnog pobolj�anja. Taj mit kola veæ barem 80 go-Upoznajte se sa sredi�njim �ivèanim sustavomdina, i premda nema upori�ta u aktualnom znanstvenom znanju i pobija ga barem 150 godina neuropsihologije, vjerojatno æe biti na �ivotu dok god ljudi tako ustrajno te�e neèem vi�em nego �to jesu.Bilje�ke1. Herculano-Houzel, S. (2002). Do you know your brain? A survey on public neuroscience literacy at the closing of the decade of the brain. The Neuroscientist 8, 98-110.2. Radford, B. (1999). The ten-percent myth. Skeptical Inquirer, o�ujak--travanj (http://www.csicop.org/si/9903/ten-percent-myth. html).3. Sve o mitu o 10% mo�ete proèitati u Beyerstein, B. L. (1999), Whence cometh the myth that we only use 10% of our brains? U Delia Sala (ur.) Mind Myths - Exploring Popular Assumptions About the Mind and Brain. New York: John Wiley and Sons, 4-24. na snopes.com (http:// www.snopes.com/science/stats/1 Opercnt.htm), te u ova dva online teksta Erica Chudlera: "Do We Use Only 10% of Our Brain?" (http:// faculty.washington.edu/chucller/tenper.html) i "Myths About the Brain: 10 Percent and Counting" (http://www.brainconnection. com/topics/?main=fa/brain-myth).- Andrew BrownUpoznajte se sa sredi�njim �ivèanim sustavomNapravite kratku turneju po kralje�niènoj mo�dini i mozgu. �to je gdje i �to radi �to?Zamislite sredi�nji �ivèani sustav kao gljivu kojoj je kralje�nièna mo�dina stapka a mozak klobuk. Veæina trikova iz ove knjige poèiva na obilje�jima mo�dane kore, gusto premre�enih stanica koje èine tanki sloj oko mozga ... ali ne svi. Poènimo, dakle, izvan samog mozga pa æemo se poslije probiti natrag u unutra�njost.Osjetila i mi�iæi u èitavom tijelu povezani su sa �ivcima, snopovima izdanaka neurona koji prenose signale amo-tamo. Ima vi�e vrsta neurona, ali u osnovi su isti bez obzira na to gdje se u tijelu nalazili; oni provodeUpoznajte se sa sredi�njim �ivèanim sustavomtrik #7elektriènu struju i djeluju kao releji, te prenose informacije s prethodnog neurona na sljedeæi. Tako se informacije, kao elektrièni signali, provode od osjetljive povr�ine ko�e; i mi�iæi tako primaju naloge o pokretima, samo �to informacije putuju u obratnom smjeru.�ivci tada u parovima idu ka kralje�niènoj mo�dini. Po jedan �ivac iz svakog para slu�i za provoðenje signala iz receptora (na primjer, za osjet dodira), a drugi za odvoð

enje signala u efektora - njima se nala�e poèetak rada mi�iæa ili �lijezde. U kralje�niènoj mo�dini jo� nema prave inteligencije, ali tu se veæ donose neke odluke - primjerice, refleks odmicanja. Hitni signali, kao �to je jak podra�aj vruæine, mogu pokrenuti reakciju efektora (kao �to je pomicanje mi�iæa) prije nego �to signal uopæe stigne do mozga.Kralje�nièna mo�dina djeluje kao vod za �ivèane impulse uz i niz tijelo: osjetni impulsi putuju gore do mozga, a motorièka podruèja mozga �alju signale natrag dolje. Unutar mo�dine signali se okupljaju u 31 par �ivaca (osjetno-motorièkih) koji naposljetku, pri vrhu vrata, prilaze mozgu.Otprilike u visini usta, toèno u sredini glave, ti snopovi vlakana iz kra-lje�niène mo�dine stvarno sti�u do mozga. Taj vrh mo�dine, takozvano mo�dano deblo, prote�e se uvis kao debela mrkva do samog sredi�ta mozga, otprilike u visini oèiju.To se mjesto, skupa s jo� nekim sredi�njim podruèjima, naziva stra�nji mozak (rhombencephalon). Ako gledamo prema van od mo�danog debla, drugi veliki dijelovi mozga su mah mozak (cerebellum), koji se nalazi iza mekog podruèja koje mo�ete napipati na potiljku, i veliki mozak (prosencephalon), koji obuhvaæa gotovo sve ostalo, ukljuèujuæi mo�danu koru.Aktivnosti stra�njeg mozga uglavnom su automatske: disanje, otkucaji srca i regulacija opskrbe krvlju.Mali mozak je stari mozak - gotovo kao da je to bio prvi poku�aj evolucije da izvede vi�e mo�dane funkcije, koordinaciju osjeta i pokreta. On ima va�nu ulogu u uèenju i motorièkoj kontroli: odstranjivanjem malog mozga dolazi do karakteristiènih trzajnih pokreta. Mali mozak prima ulazne podatke od oèiju i u�iju, kao i od sustava za ravnote�u, a oda�ilje motorièke signale ka mo�danom deblu.Povrh stra�njeg mozga le�i srednji mozak (mesencephalon), mali u èovjeka ali mnogo veæi kod �ivotinja poput �i�mi�a. U �i�mi�a on odgovara relejnoj stanici za slu�ne informaciji�i koriste u�i za mnoge stvari. Kod nas srednji mozak djeluje kao povezujuæi sloj, koji s jedne strane prodire duboko u veliki mozak (gdje se nalaze na�e vi�e funkcije), a s druge je povezan s mo�danim deblom. Srednji mozak dijelom sudjeluje u kontroli pokreta tako �to povezuje dijelove vi�eg mozga s motorièkimtrik #7Upoznajte se sa sredi�njim �ivèanim sustavomneuronima, a dijelom ima ulogu razvodne kutije za pojedine �ivce koji se ne penju po kralje�niènoj mo�dini nego sti�u direktno u mozak: pokreti oèiju jedna su od funkcija koje se obavljaju tim putem.Sada smo gotovo stigli do cilja na�eg putovanja. Veliki mozak (cerebrum), mjehur mase podijeljen na dvije velike polutke - to je ona prepoznatljiva slika mozga �to smo je svi vidjeli. Zakopani u velikom mozgu, toèno u sredini gdje okru�uju vrh mo�danog debla i srednji mozak, nalaze se limbièki sustav i drugi primitivni sustavi. Limbièki sustav sudjeluje u bitnim automatskim reakcijama kao �to su emocije, a obuhvaæa sam vrh sljepooènog dijela mo�dane kore, hipokampus i amigdalu, a po nekim podjelama i hipotalamus. Za neke �ivotinje, kao �to su gmazovi, veliki mozak time zavr�ava. Njima je to profinjeni nju�ni sustav: tu se analiziraju mirisi i pokreæu se bihevioralne reakcije kao �to su hranjenje i borba.r~Neuroznanstvenièki vic: hipotalamus regulira sva èetiri bitna sastojka �ivota - tuènjavu, bje�anje, hranjenje i... parenje /engl. 4 F: fighting, fleeing, feeding, and mating/ .-T. S. _JU nas ljudi, limbièki sustav je zadobio novu svrhu. I dalje se bavi njuhom, ali primjerice hipokampus - jedan dio toga sustava - sada ima va�nu ulogu u dugoroènom pamæenju i uèenju. Ostali su i sustavi za preusmjeravanje koji primaju osjetni ulaz (odasvud osim iz nosa, iz kojeg vlakna idu direktno u limbièki sustav) i raspodjeljuju ga po èitavom velikom mozgu. Signali koji sti�u iz ostatka velikog mozga mogu aktivirati ili modulirati procese u limbièkom sustavu, zajednièke svim �ivotinjama - primjerice, emocionalno uzbuðenje. Kod nas ljudi, razlika je u tome �to nam je ostatak velikog mozga tako velik.Klobuk gljive sastoji se od po èetiri velika re�nja u svakoj polutki, vidljiva kad gledate sliku mozga. Oni zajedno èine 90% te�ine mozga. Polo�en kao presavijena deka, po èitavom klobuku prostire se sloj gusto meðusobno povezanih neurona: mo�dana

kora (cortex cerebri), i ako se za bilo koji razvojni dio mozga mo�e reæi da je odgovoran za posebnost ljudskosti, to je taj. Vi�e o funkcijama mo�dane kore proèitajte u turneji po mo�danoj kori i èetiri re�nja [trik #8].Radi orijentacije, dobro je imati i malo �argona, a i kartu sredi�njeg �ivèanog sustava. Opisali smo podruèja mozga uglavnom se rukovodeæi njihovim razvojem i izgledom mozga. Tu su jo� i funkcionalni opisi, kaoUpoznajte se sa sredi�njim �ivèanim sustavom�to je vidni sustav [trik #13], koji djeluje u svim podruèjima. Ti su opisi uglavnom samorazumljivi ako imate na umu da su funkcije obièno i podruèja mozga i putevi koji ih povezuju.Tu su jo� i pozicijski opisi, koji geografski opisuju mozak i u prvi mah mogu biti zbunjujuæi. Cesto se koriste, pa je zgodno imati pri ruci njihovu shemu, prikazanu na slici 1-1.Tim se nazivima opisuje smjer gledanja na mozak i obièno se odnose na odreðeno podruèje (npr. stra�nji zatiljni dio kore).Na�alost, pri imenovanju poddijelova mozga koriste se razlièite sheme, koje nisu uvijek suglasne oko granica razlièitih podruèja. Analogna podruèja kod neke druge vrste mogu se zvati drugaèije. Osim toga, razlièite pod-discipline slu�e se razlièitim shemama i konvencijama. Neuropsiholog bi rekao "Brokino podruèje", dok æe neuroanatom reæi "Brodmanova polja 44, 45 i 46" - ali i jedan i drugi govore o istoj stvari. "Mo�dana kora" se zove i "korteks". Analogno podruèje kod �takora je veliki mozak. Vidite i sami koliko je sati. Pridodajte tome èinjenicu da mnoga podruèja imaju potpod-jele (na primjer, somatosenzorni dio kore je u tjemenom re�nju, koji je u neokorteksu) a neke potpodjele razlièiti ljudi stavljaju u razlièite nadkate-gorije, pa cijela stvar mo�e postati jako zbunjujuæa.medijalnolateralno gornjedonjelateralnoleðno (dorzalno)trbu�no (ventralnokoronarna ravninakoronarna ravnina prednjestra�njevodoravna ravninatrik #8Turneja po mo�danoj kori i èetiri re�njaDodatna literatura� Tri izvrsna online izvora za istra�ivanje neuroanatomije su Brain Info (http://braininfo.rprc.washington.edu), The Navigable Atlas of the Human Brain (http://www.msu.edu/~brains/humanatlas), i The Whole Brain Atlas (http://www.med.harvard.edu/AANLIB/ home.html).� The Brain Museum (http://brainmuseum.org) sadr�i puno prekrasnih slika mozgova vi�e od 175 razlièitih vrsta.� Brain Voyager (http://www.brainvoyager.com), tvrtka koja izraðuje softver za obradu podataka dobivenih fMR-om, ljubazno je ustupila besplatni program koji omoguæuje istra�ivanje mozga u tri dimenzije.� Nolte, J. (1999). The Human Brain: An Introduction to Its Functional Anatomy.� Crossman, A. R., & Neary, D. (2000). Neuroanatomy: An Illustrated Colour Text.Turneja po mo�danoj kori i èetiri re�njaVeliki mozak, klasièni prikaz mozga koji poznajemo sa slika, dio je mozga koji odreðuje ljudsku jedinstvenost. Sastoji se od èetiri re�nja i tankog povr�inskog sloja zvanog kora.Kad gledate slike ljudskog mozga, veæi dio onoga �to vidite je zaobljena, naborana gu�va mozga. To je veliki mozak, i on obujmljuje ostatak mozga i sredi�nji �ivèani sustav [trik #7].Da biste se snalazili po velikom mozgu, trebate znati samo par stvari. Podijeljen je na dvije polutke, lijevu i desnu. Nadalje, dijeli se na èetiri re�nja (velika podruèja omeðena osobito dubokim usjecima). Usjeci koje vidite izvana zapravo su vijuge: veliki mozak je golema zavojita povr�ina, i zbog toga ima tako veliku du

binu. Kad bi se ta povr�ina - mo�dana kora -izravnala, bila bi velike oko 1,5 m2 i duboka izmeðu dva i èetiri milimetra. Nije debelo, ali ima toga dosta i tu se odraðuje sav posao. Vanjski dio, vrh povr�ine, je siva tvar, u kojoj se nalaze sami neuroni. Ispod nekoliko slojeva neurona je bijela tvar, a èine je vlakna koja meðusobno povezuju neurone. Mo�dana kora je posebna jer se uglavnom u njoj odvijaju vi�e, ljudske kognitivne funkcije. Tu se integriraju i kombiniraju informacije iz ðt ugihTurneja po mo�danoj kori i èetiri re�njapodruèja mozga, i na osnovi njih se moduliraju jednostavne funkcije ostalih dijelova mozga. Vijuge su tu da bi u njih stalo vi�e neurona i veza nego �to ih na podruèju sliène velièine ima bilo koja druga �ivotinja.Mo�dani re�njeviÈetiri mo�dana re�nja, opæenito govoreæi, obavljaju stanovite klase funkcija.Svoj æete èeoni re�anj (lobus frontalis) pokriti rukom ako postavite dlanove na èelo s prstima prema gore. Èeoni re�anj je ukljuèen u planiranje, socijalizaciju, jezik i opæu kontrolu i nadzor nad ostatkom mozga.Tjemeni re�anj (1. parietalis) nalazi se na vrhu i na pozadini glave, i pokrit æete ga ako ukrstite prste i zakvaèite ruke preko tjemena. Tjemeni re�anj se bavi osjetilima, kombinira informacije i reprezentira tijelo i pokrete. Tu je smje�ten modul za prepoznavanje objekata u postupku obrade vida [trik #13].Ruke mo�ete staviti tek na krajeve sljepooènog re�nja (1. temporalis) - on je toèno iza u�iju. Le�i iza èeonog i ispod tjemenog re�nja i podvi-ja se pod veliki mozak. U njemu se obraðuje zvuk, �to i ne èudi. Bavi se i jezikom (verbalnim pamæenjem), a lijeva polutka je za to specijalizirana (nejezièni zvukovi su na desnoj). Podvijeni krajevi sljepooènog re�nja spajaju se u limbièkom sustavu kod hipokampusa i ukljuèeni su u stvaranje dugoroènog pamæenja.Konaèno, tu je zatiljni re�anj (1. occipitalis), na stra�njem dijelu mozga i na oko pola puta prema dolje. To je najmanji mo�dani re�anj i u njemu je smje�ten vidni dio kore.Polutke povezuje jo� jedna struktura zakopana ispod re�njeva, zvana �uljevito tijelo (corpus callosum). To je najveæi snop �ivèanih vlakana u cijelom �ivèanom sustavu. Osjetne informacije, primjerice vidne, razdvojene su du� dviju polutki mozga, a �uljevito tijelo ponovno ih spaja. I )ebelo je prekriveno masnom tvari zvanom mijelin, koja ubrzava elek-l riènu vodljivost du� �ivèanih stanica i tako je efikasna da dvije strane vidnog dijela kore (na primjer) zajednièki rade gotovo kao da stoje jedna kraj druge. Nije lo�e, uzev�i u obzir da �uljevito tijelo spaja podruèja mozga udaljena do desetak centimetara.Turneja po mo�danoj kori i èetiri re�njaMo�dana koraKora, povr�ina tih re�njeva, podijeljena je na podruèja koja obavljaju razlièite funkcije. Podjela, naravno, nije egzaktna i podruèja su meðusobno izrazito premre�ena i razmjenjuju informacije, ali manje-vi�e to su mala podruèja na povr�ini koja za vidni sustav odraðuju detekciju rubova te detektiraju oruða, za razliku od �ivih objekata kojima se bave mnogo vi�a podruèja mozga.Za osjetna podruèja mo�dane kore karakteristiène su mape, reprezentacije informacija koje dolaze iz osjetila. Nazivamo to kartom jer se stalne promjene vrijednosti ulaznih podataka predstavljaju stalnim prostornim pomacima izmeðu mjesta gdje se oni obraðuju u prostoru kore. U vidnom dijelu kore, vidni prostor se preslikava na mre�nicu. Prostorna karta se èuva u svim fazama rane vidne obrade. To znaèi da ako dvije stvari stoje jedna pokraj druge vani, u svijetu, onda æe njih, barem u poèetku, obraðivati susjedna podruèja vidnog dijela kore. To je, dakle, slièno pohrani slike na fotografskom negativu, ali neslièno pohrani slike u JPEG datoteci. Ne mo�ete automatski uzeti dva susjedna dijela JPEG datoteke i biti sigurni da æe se pojaviti jedan kraj drugoga na slici. Kod fotografskog filma i vidnog dijela mo�dane kore mo�ete. Slièno, slu�ni dio kore stvara mape onoga �to slu�ate, ali osim �to organizira stvari sukladno njihovu polo�aju u prostoru, on sadr�i i karte koje koriste frekvenciju zvuka kao koordinatni okvir (tj. te mape su tonotopne). �tovi�e, u fizièkom prostoru mo�dane kore postoji èak i karta cijele povr�ine tijela, takozvani osjetni homunkulus [trik #12]. Koliku komparativnu va�nost mozak pridaje podruèjima na mapi mo�ete doznati po tome koliko su velika. Sredina mape primarnog vidno

g dijela kore odgovara foveji (fovea centralis) na mre�nici. Foveja ima ekstremno visoku razluèivost i njena je reprezentacija u kori velika kao ostatak vidne karte zajedno.Funkcije koje se obavljaju u mo�danoj kori veoma su èvrsto integrirane s ostatkom mozga. Kad razmi�ljamo o tome �to nas uistinu èini ljudskima i gdje se nalazi svijest, odgovor ne le�i iskljuèivo u mo�danoj kori: ostatak mozga kod èovjeka ima izmijenjene funkcije, imamo ljudsko tijelo i �ivèani sustav, i �ivimo u okru�enju koji se odra�ava u adaptacijama na�eg mozga. Ali definitivno, najvi�e u kori. Tu ste.O tome kako se ta podruèja prepoznaju govore trikovi o raznim naèinima snimanja mozga i drugim metodama, u pret hodnom dijelu ovog poglavlja.trikNeuronNeuronU va�oj glavi bjesni prava oluja: sto milijardi �ivèanih stanica, koje jedna na drugu ispaljuju elektriène signale, odgovorne su za svaku va�u misao i svako va�e djelo.Neuron, ili �ivèana stanica, specijalizirana je stanica koja �alje elektrièni impuls po vlaknima koja je povezuju s drugim neuronima. Te stvarèice su kablovi va�eg osobnog �icanog sklopa.Slijedi pojednostavljeni opis opæih obilje�ja �ivèane stanice, bilo da je rijeè o neuronima koji �alju signale od osjetila ka mozgu, od mozga ka mi�iæima ili od jednog do drugog neurona. Veæina ljudi obièno misli na tu posljednju klasu kad ka�u "neuroni", i upravo æe nas ona ovdje najvi�e zanimati. (Svim je �ivèanim stanicama, meðutim, zajednièka osnovna graða.)\ Nemojte ni pomisliti da prièa prestaje s opæom strukturom ^\ koju ovdje izla�emo. Elegancija i slo�enost graðe neurona je zapanjujuæa: to je slo�ena meðuigra strukture i �uma; elektriciteta, kemije i biologije; prostornih i dinamièkih interakcija èiji je rezultat takva vrsta obrade informacija koja se ne mo�e definirati jednostavnim pravilima.1 Da biste barem zavirili u slo�enost strukture neurona, mo�ete krenuti s besplatnim poglavljem o �ivèanim stanicama ud�benika Harveya Lodi-sha, Arnolda Berka, Lawrencea S. Zipurskog, Paula Matsu-daira, Davida Baltimorea i Jamesa Darnella, Molecular Cell Biology, koji je objavila kuæa W. H. Freeman (http://www. ncbi.nlm.nih.gov/books/bv.fcgi?call=bv.View..Show$e-ction&rid=mcb.chapter.6074), ali sliku o tome èega sve ovdje nema dobit æete i iz bilo kojeg naprednog ud�benika iz staniène biologije ili neuroznanosti.Neuron èine tijelo stanice i dugaèki izdanci - mogu biti zaista jako dugi (neki neuroni �irafe prote�u se cijelom du�inom vrata) ili vrlo kratki (tj. dose�u samo susjednu stanicu, bijednih par milimetara). Signali du� neurona putuju jednosmjerno. Izdanci koji primaju nadolazeæu transmisiju zovu se dendriti. Izdanak koji ide prema van u pravilu je du�i i zove se akson. Veæina neurona ima samo jedan dugi akson, koji se na vrhu grana i povezuje s drugim neuronima (do 1 ()()()()) Spoj n.i kojem akson jednetrik #9Neuronstanice susreæe dendrite druge zove se sinapsa. Kemijski spojevi, zvani neurotransmiteri, slu�e tome da se signal prenese preko sinaptièke pukotine. Svaki neuron otpu�ta samo jednu vrstu neurotransmitera, iako mo�e imati receptore za vi�e vrsta. Dolaskom elektriènog signala do zavr�etka aksona pokreæe se otpu�tanje zalihe neurotransmitera koji prelazi na drugi kraj pukotine (ona je ipak vrlo mala) i povezuje se s receptor-skim mjestima na drugoj strani, ugoðenima tako da odgovaraju upravo tom kemijskom spoju.Iako signal koristi neurotransmitere izmeðu neurona, unutar stanice on je elektriène prirode. Elektrièni signal �alje se du� neurona u obliku akcijskog potencijala.2 Na to zapravo mislimo kad govorimo o impulsima, signalima, �iljcima, odnosno, �argonom snimanja mozga, o izbijanju ili os-vjetljivanju podruèja mozga (jer aktivnost tako izgleda na slici). Akcijski potencijali su osnovna jedinica informacije u mozgu, univerzalna valuta neuralnog tr�i�ta.i Njihova dva najznaèajnija raèunalna obilje�ja su sljedeæa: /� Binarni su. Neuron ili izbija ili ne izbija, a svaki put kad izbije, signal bude iste velièine (o tome ne�to vi�e kasnije). Binarni signali spreèavaju da poruka oslabi za vrijeme komunikacije meðu neuronima, preko udaljenosti koje su goleme u usporedbi s moleku

larnim redom velièina na kojem djeluju.� Neuroni kodiraju informacije onom brzinom kojom �alju signale, neovisno o velièini signala. Signali su uvijek iste velièine, a informacije su kodirane frekvencijom kojom se �alju. Jaèi signal prepoznaje se po vi�oj frekvenciji �iljaka, a ne po tome �to bi pojedini �iljci bili vi�i. To se naziva kodiranje po frekvenciji.Ta dva obilje�ja zajedno znaèe da mozak zapravo ne govori jezikom samih �iljaka (signala koje �alju neuroni), nego jezikom �iljaka u vremenu.Hoæe li postsinaptièki neuron (primateljska strana sinapse) generirati novi vr�ak, ili novi impuls, to ovisi o spletu sljedeæih faktora:� kolièini otpu�tenog neurotransmitera� interakciji s drugim neurotransmiterima koje su otpustili drugi neuroni� njihovoj blizini u vremenu i prostoru� poretku kojim su neurotransmiteri otpu�teniNa sve te kratkoroène informacije utjeèe dotada�nja povijest interakcije meðu ta dva neurona - koliko je puta jedan izbio zbog drugoga i kada su oba izbila istodobno, svaki sa svojim razlogom zbog èega æe se vjerojatnost za izbijanje novog impulsa malo promijenit i.1Neurontrik #9�iljci se pojavljuju prilièno èesto: maksimalno svake dvije mi-lisekunde pri najveæoj moguæoj brzini izbijanja onih stanica koje izbijaju najbr�e (to su neuroni slu�nog sustava; vi�e o tome u èetvrtom poglavlju). Iako prosjeèna brzina izbijanja ovisi o informacijama koje se reprezentiraju i prenose u mozak, nemoguæe je predvidjeti trenutak u kojem æe se pojaviti pojedinaèni �iljak. Èini se da je mozak evolucijski razvio stanoviti sustav interne komunikacije u kojem je �um prisutan u samo jednom aspektu informacije �to je prenosi - vremenu izbijanja, ali ne i u velièini prenesenih signala. �um je svojstvo svakog biolo�kog sustava pa ne èudi da ga nalazimo èak i u na�em najslo�enijem organu. Osim toga, lako je moguæe da �um [trik #33] ima i neku korisnu ulogu pri obradi informacija u mozgu.Nakon �to je neurotransmiter prenio signal (ili nije prenio, kako veæ jest sluèaj) preko sinaptièke pukotine, specijalizirani enzimi ga razgraðuju i reapsorbiraju, da bi se ponovno otpustili kad naiðe sljedeæi signal. Mnoge droge djeluju tako da utjeèu na frekvenciju i kolièinu otpu�tanja pojedinih neurotransmitera, kao i na brzinu kojom se razgraðuju i reapsorbiraju.Trikovi kao �to su "Za�to ljudi ne funkcioniraju kao tipke u dizalu" [trik #11] i "Prilagodi se" [trik #26] pokazuju kakve posljedice na psihologiju ima upotreba neurona. Dva dobra uvodna teksta o kombiniranju neurona mogu se naæi na http://www.foresight.gov.uk/Previous_Pro-jects/Cognitive _Systems/index.html. Rijeè je o projektu Ministarstva za trgovinu i industriju britanske vlade, koji ima za cilj potaknuti neuro-znanstvenike i informatièare da zajednièki recenziraju nova dostignuæa u svojim podruèjima i sa�imaju njihove implikacije za razvoj umjetnih kognitivnih sustava.Bilje�ke1. Gurney, K. N. (2001). Information processing in dendrites II. Information theoretic complexity. Neural Networks, 14,1005-1022.2. Za prvi susret s detaljima nje�nog elektrokemijskog plesa koji omoguæuje prijenos tih binarnih elektriènih signala, preporuèujemo stranice o akcijskim potencijalima u sklopu niza bilje�ki s predavanja o ljudskoj fiziologiji (http://members.aol.com/Bio50/LecNotes/le cnotl 1 html), stranice Neuroscience for Kids (http://faculty.wa[J^^H Detektirajte uèinak kognitivnog rada na optok krvi u mozgushington.edu/chudler/ap.html), te projekt The Brain from Top to Bottom (http.7/www.thebrain.mcgill.ca/flash/a/a_01/a_01_m/ a�01 jr_fon/ a_01_m_fon.html). 3. Ali to je veæ druga prièa - uèenje.Dodatna literatura� Kako se neuroni raðaju, kako se razvijaju i kako umiru, jo� je jedna zanimljiva prièa ali je ovdje nismo obuhvatili. Sljedeæe su bilje�ke s Nacionalnog instituta za zdravstvo SAD-a dobar uvod: http://www. ninds.nih.gov/disorders/brain__basics/neuron.htm.� Neuroni zapravo èine niti desetinu svih stanica u mozgu. Ostalih 90-98% su, prem

a brojnosti, glija stanice koje sudjeluju u razvoju i odr�avanju - to su administratori sustava u mozgu. Novija istra�ivanja osim toga sugeriraju daje njihova uloga u obradi informacija va�nija nego �to se mislilo. O tome mo�ete èitati u tekstu "The Ot-her Half of the Brain", Scientific American (sv. 290 br. 4), naslovnom èlanku iz travnja 2004.Detektirajte uèinak kognitivnog rada na optok krvi u mozguKad naporno razmi�ljate, frekvencija otkucaja srca vam se primjetno poveæa.Mozgu je potrebno oko 20% kisika iz tijela, èak i u vrijeme poèinka. Kao i drugi organi u na�em tijelu, mozak �to vi�e radi tro�i vi�e glukoze, kisika i drugih bitnih hranjivih tvari. Na tome se zasnivaju mnoge tehnike snimanja mozga kojima je cilj mjeriti neke aspekte rada mozga. Funkcijska magnetska rezonancija (fMR) [trik #4] koristi èinjenicu da oksigenirana krv, kad je se izlo�i jakom magnetskom polju, daje neznatno drugaèije elektriène signale nego deoksigenirana, te da je koncentracija oksigeni-rane krvi vi�a u aktivnijim podruèjima mozga. Tomografija pozitronskom emisijom (PET) [trik #3] pak podrazumijeva ubrizgavanje slabo radioaktivne glukoze i oèitavanje njenih signala iz najaktivnijih podruèja mozga, koja su najgladnija glukoze.Tehnologija zvana transkranijalna Doppler monografija ima drukèiji pristup i mjeri protok krvi u venama i arterijama. ( ma koristi èinjenicu da æetrik #10Detektirajte uèinak kognitivnog rada na optok krvi u mozguti#se visina reflektiranog ultrazvuka promijeniti razmjerno brzini protoka, a upotrebljava se za mjerenje promjene opskrbe krvi u mozgu u odreðenom razdoblju. Osobito je korisna kad se usporeðuju razlièite mentalne zadatke. Meðutim, uèinak poveæane aktivnosti mozga na krvotok mo�ete mjeriti i bez transkranijalne Doppler sonografije, tako da izmjerite puls.Na djeluZa ovu vje�bu trebat æete nekoga da vam mjeri karotidni puls s bilo koje strane prednjeg dijela vrata, toèno ispod kuta vilice. Va�no je da pritisak bude blag - prijatelj æe vam lako napipati puls ako s dva prsta lagano pritisne vrat pokraj du�nika.Prvo trebate izmjeriti puls u mirovanju. Sjednite i opustite se nekoliko minuta. Kad se umirite, zamolite prijatelja da vam broji otkucaje srca 60 sekundi. Za to vrijeme dr�ite oèi zatvorene i nastojte isprazniti um.Kad ste utvrdili osnovicu, zamolite prijatelja da vam jo� jednom izmjeri puls istom tom metodom. Ovaj put, meðutim, poku�ajte se dosjetiti èim vi�e �ivotinjskih vrsta. Mirno i zatvorenih oèiju, intenzivno razmi�ljajte. Ako vam zapne, poku�ajte smisliti neku drugu strategiju koja æe vam pomoæi da se dosjetite jo� neèega.U drugom mjerenju brzina va�eg pulsa æe se najvjerojatnije ubrzati jer vam mozak tra�i vi�e glukoze i kisika da bi obavio zadatak. Koliko æe to poveæanje toèno biti, varira od osobe do osobe.Kako to radiI )osjetiti se èim vi�e vrsta �ivotinja mo�ete, pripada tipu zadataka verbalne fluentnosti; ispituje se s kolikom lakoæom mo�ete producirati odreðenu klasu rijeèi. Da biste uspje�no obavili taj zadatak, trebate koordinirati razlièite kognitivne vje�tine; na primjer, tra�enje upamæenih primjera kategorija, stvaranje i provoðenje strategija za dosjeæanje imena (mo�da ste zamislili kako hodate d�unglom, ili ste razmi�ljali o �ivotinjama koje �ive u va�oj okolici), te provjeravanje da se ne ponavljate.Neuropsiholozi se èesto slu�e tim zadatkom kako bi ispitali izvr�ni sustav. To je pojmovni sustav koji nam omoguæuje koordinaciju mentalnih zadataka pri rje�avanju problema i postizanju cilja: te ste vje�tine'iDetektirajte uèinak kognitivnog rada na optok krvi u mozgukoristili da se dosjetite primjera �ivotinja. Nakon ozljede mozga (osobito èeonog dijela mo�dane kore), taj se sustav mo�e raspasti pa se, izmeðu ostalog, ispituje verbalna fluentnost kako bi se ocijenilo funkcioniranje toga sustava.Istra�ivanja s PET snimkama pokazala su da slièni zadaci verbalne flu-entnosti koriste znaèajni dio resursa mozga i velika podruèja mo�dane kore, osobito èeona, slj

epooèna i tjemena.1Zanimljivo je da su ljudi koji su u tom istra�ivanju imali najbolje rezultate koristili manje glukoze iz krvi nego oni sa slabijim rezultatima. Taj odnos mo�ete ispitati i sami ako izvedete prija�nju vje�bu na veæem broju ljudi. Da li najbolji meðu njima imaju malo sporiji puls od ostalih? Èini se da ne stoji da najbolji ispitanici u tim sluèajevima jednostavno tro�e vi�e resursa mozga: oni mozak koriste djelotvornije.Iako je brzina karotidnog pulsa prilièno gruba mjera aktivnosti mozga u usporedbi s PET snimkama, jo� uvijek je dobra indirektna mjera aktivnosti mozga za ovaj tip zahtjevne mentalne zadatke, buduæi da karoti-dna arterija opskrbljuje srednje i prednje arterije mozga. One pak prehranjuju glavne dijelove mo�dane kore, ukljuèujuæi èeona, sljepooèna, tjemena i zatiljna podruèja, pa bi doista bile va�ne pri opskrbi mozga potrebnom glukozom kad ga ubacite u brzinu.Jedan problem s PET snimanjem je da, iako mo�e lokalizirati aktivnost na pojedina podruèja mozga, ima slabu vremensku razluèivost, �to znaèi da nije ba� dobro u detekciji brzih promjena protoka krvi. Transkranijalna Doppler sonografija, naprotiv, mo�e detektirati razlike u optoku krvi unutar kratkih razdoblja (reda velièine milisekundi). Frauenfelder i suradnici poslu�ili su se tom tehnikom da bi izmjerili protok krvi kroz srednje i prednje mo�dane arterije dok ispitanici obavljaju zadatke za koje se zna da zahtijevaju kognitivne vje�tine sliène vje�bi verbalne fluentnosti.2 Otkrili su da se brzina protoka mijenja od sekunde do sekunde, ovisno o tome kojim se toèno dijelom zadatka ispitanik trenutno bavi. Iako snimanje mozga mo�e dati va�ne informacije o tome koja su podruèja mozga ukljuèena u odvijanje neke mentalne aktivnosti, ponekad mjerenje neèeg tako jednostavnog kao �to je protok krvi mo�e popuniti praznine.1. Parks, R. W., Loewenstein, D. A., Dodrill, K. L., Barker, W. W., Yoshii, E, Chang, J. Y., Emran, A., Apicella, A., Sheremata, W. A., & Duara, R. (1988). Cerebral metabolic effects of.) verbal fluency test: A PET scan study. Journal of Clinical and Experimental Neuropsycholoyy. J 0(5), 565-575.Bilje�keZa�to ljudi ne funkcioniraju kao tipke u dizaluti #2. Schuepbach, D., Merlo, M. C, Goenner, F., Staikov, L, Mattle, H. P., Dierks, T., & Brenner, H. D. (2002). Cerebral hemodynamic response induced by the Tower of Hanoi Puzzle and the Wisconsin card sorting test. Neuropsychologic!, 40(1), 39-53.- Vaughan BellZa�to ljudi ne funkcioniraju kao tipke u dizaluIntenzivniji signali uzrokuju br�e vrijeme reakcije, ali dobitak je sve manji: kako podra�aj biva sve intenzivniji, brzina reakcije se na kraju vi�e ne mo�e poveæati. Formula koja povezuje intenzitet podra�aja i brzinu reakcije je Pieronov zakon.Èesta je zabluda da æe dizalo, ako vam se �uri, stiæi prije ako priti�æete tipku jaèe. Ili èe�æe. Ili sve tipke odjednom. Nekako osjeæamo da bi to trebalo funkcionirati, iako naravno znamo da nije tako. Ili vas je dizalo èulo ili nije. Koliko ga glasno zovete nema veze s tim koliko æe mu trebati da stigne.Ali dizala nisu kao ljudi. Ljudi doista reagiraju br�e na jaèe podra�aje, èak i na najosnovnijoj razini. Koènicu priti�æemo br�e kad su stop-svje-tla jaèa, i jaèe poskoèimo na glasniji prasak. A ba� zato �to sve to èinimo skloni smo pomisliti da bi se i stvari, medu njima i dizala, trebale tako pona�ati.Na djeluI )ajte nekome ovaj jednostavan zadatak: mora sjesti pred ekran, i èim vidi bljesak, �to prije pritisnuti tipku. Da su ljudi kao dizala, na vrijeme potrebno da pritisne tipku ne bi utjecala ni jarkost svjetla ni broj bljeskova.Ali ljudi nisu kao dizala i mi br�e reagiramo na jarka svjetla; zapravo, i idnos izmeðu fizikalnog intenziteta svjetla i prosjeène brzine reakcije slije-¦ li preciznu matematièku formu. Tu formu zahvaæa jednad�ba zvana Pieronov zakon. Pieronov zakon ka�e da se vrijeme reakcije na podra�aj odnosi prema intenzitetu podra�aja na naèin opisan sljedeæom formulom:trik #11Za�to ljudi ne funkcioniraju kao tipke u dizalu

vrijeme reakcije = R0 +Vrijeme reakcije je razdoblje izmeðu pojave podra�aja i va�e reakcije. I je fizikalni intenzitet signala. RQ je minimalno vrijeme reakcije, asimptotska vrijednost koja predstavlja sve one komponente vremena reakcije koje ne variraju, kao �to je vrijeme potrebno da svjetlost stigne do va�eg oka. k i P su konstante koje variraju ovisno o okolnostima ispitivanja i samom ispitaniku. No, u kakvim se god okolnostima ispitivalo i tkogod bio ispitanik, ta jednad�ba grafièki izgleda kako je prikazano na slici 1-2.Kako to radiPieronov zakon zapravo vrijedi za intenzitet svjetla, glasnoæu zvuka, pa èak i snagu okusa.1 On nam govori ne�to temeljno o tome kako obraðujemo signale i donosimo odluke - fizikalna narav podra�aja prenosi se kroz cijeli sustav i utjeèe na narav reakcije. Mi nismo binarni sustavi! Stvarni broj fotona svjetlosti i amplituda zvuènih valova, koji pokreæu na�u reakciju, utjeèu na to kako æemo reagirati. �tovi�e, osim �to utjeèe na vrijeme reakcije, fizikalni intenzitet podra�aja utjeèe i na snagu reakcije (npr. koliko æemo jako pritiskati tipku).Slika 1-2. Kako se vrijeme reakcije mijenja s porastom intenziteta podra�ajaZa�to ljudi ne funkcioniraju kao tipke u dizaluJedna posljedica formule Pieronovog zakona je da se brzina lako poveæava kod podra�aja niskog intenziteta, a sve te�e �to je podra�aj intenzivniji. Kao i mnogo �to drugo u psibofizici, on slijedi logaritamsku skalu. Vrijedi i obratni sluèaj: kod br�ih vremena reakcije, ljude je lak�e usporiti nego ubrzati.Pieronov zakon vjerojatno proizlazi iz fundamentalnog naèina na koji donosimo odluke na temelju neizvjesnih informacija. Iako vam je mo�da oèito da svjetla ili ima ili nema, tome je tako samo zato �to vam je mozak obavio posao otklanjanja neizvjesnosti. A na �ivèanoj razini sve je neizvjesno, jer �ivèani signali uvijek sadr�e �um.Znaèi, dok èekate da se pojavi svjetlo, va� neuralni hardver za dono�enje odluka prouèava ulazne podatke pune �umova i poku�ava odluèiti postoji li dovoljno dokaza da ka�e: "Da, tu je!" Ako na to tako gledate, vrijeme va�e reakcije je vrijeme potrebno da se prikupi dovoljno neural-nih dokaza da se ne�to doista pojavilo. Pieronov zakon zbog toga vrijedi; intenzivniji podra�aji daju vi�e dokaza a naèin na koji daju vi�e dokaza rezultira prethodnom jednad�bom.Za�to? Gledajte na to ovako: Pieronov zakon je naèin da se ka�e kako se s poveæanjem intenziteta (tj. brzine kojom se dokazi gomilaju) vrijeme reakcije pobolj�ava, ali sve sporije. Probajte s ovom analogijom: intenzitet podra�aja je va�a dnevna plaæa a reakcija je kupovina ljetovanja za 4500 kuna. Ako vam plaæaju 50 kuna dnevno, trebat æe vam 90 dana da skupite novac za ljetovanje. Kad bi dobili povi�icu od 25 kuna, mogli biste si priu�titi ljetovanje za 60 dana - 30 dana prije. Kad biste dobili dvije povi�ice od po 25 kuna, mogli biste si priu�titi ljetovanje za 45 dana - samo 15 dana prije nego da ste dobili samo jednu povi�icu od 25 kuna. Vrijeme potrebno da biste si mogli priu�titi ljetovanje skraæuje se kako vam se poveæava plaæa, ali sve sporije. Ako to izraèunate, vidjet æete da ispada kako je to primjer Pieronovog zakona.Bilje�ka1. Pins, D., & Bonnet, C. (1996), On the relation between stimulus intensity and processing time: Pieron's law and choice reaction time. Perception & Psychophysics, 58(3), 390-400.trik # 12Napravite svoj osjetni homunkulusDodatna literatura� Stafford, T., & Gurney, K. G. (u tisku). The role of response mechanisms in determining reaction time performance: Pieron's law revisited. Psychonomic Bulletin & Review (u tisku).� Luce, R. D. (1986). Response Times: Their Role in Inferring Elementary Mental Organisation. New York: Clarendon Press. Kljuèno mjesto za sve �to trebate znati o modeliranju vremena reakcije.� Pieron, H. (1952). The Sensations: Their Functions, Processes and Mechanisms. London: Frederick Muller Ltd. O ovoj knjizi Pieron prvi put iznosi svoj zakon."trik I Napravite svoj osjetni - # 12 J homunkulusSve sposobnosti su vje�tine; vje�bajte ne�to i va� æe mozak tome posvetiti vi�e resursa.

Osjetni homunkulus izgleda kao èovjek /lat. homunculus znaèi èovjeèuljak, prev.l, ali je sav oteèen i neproporcionalan. Sake su mu velike koliko i glava; ima goleme oèi, usne, u�i i nos, a ruke i noge su mu �goljave. Kakav je to èovjek? To ste vi, èovjek u va�oj glavi. Prvo pogledajte kako izgleda osjetni homunkulus, a zatim nacrtajte svoj.Na djeluPoigrajte se web programèiæem homunkulusa Jaakke Hakulinena (http:// www.cs.uta.fi/~jh/homunculus.html; Java) i vidjet æete gdje se u osjetnom i motorièkom dijelu mo�dane kore reprezentiraju dijelovi tijela. Snimka ekrana je na slici 1-3.To je èovjek u va�oj glavi. Svaki dio tijela razmjeran je velièini osjetnog dijela kore posveæenog tome dijelu. Podruèje mo�dane kore odgovorno za obradu osjeta dodira zove se somatosenzorno podruèje. Ono nastanjuje tjemeni re�anj, malo iza motorièkog dijela, i prostire se pokraj motorièkog dijela od vrha glave prema dolje, s obje strane mozga. Podruèja za obradu susjednih dijelova tijela su, opæenito uzev�i, susjedna i u mo�da noj kori, iako to nije uvijek moguæe zbog ogranièenja pri preslikavanjuNapravite svoj osjetni homunkulus3D povr�ine va�e ko�e na 2D kartu. Na primjer, podruèje koje predstavlja stopala nalazi se pokraj podruèja koje predstavlja genitalije (reprezentacija genitalija je na samom vrhu somatosenzornog dijela kore, u procijepu izmeðu dviju polutki)./Sensory Homunculus4... Ik-iB U'm +'¦4?http://vww.cs.uta.li/-jh/homuriculus.ritmlMotor/Sensory Homunculus¦aim 7% dex finger 3%This homunculus visualizes the connection between different bod v pans and areas in brain hemispheres.Slika 1-3. Crte� je u razmjeru s udjelom pojedinih dijelova tijela u motorièkom i osjetnom podruèju mo�dane kore; motorièko je lijevo a osjetno desno. (Homunkulus vizualizira vezu razlièitih dijelova tijela i podruèja u mo�danim polutkama - dlan: 7%, ka�iprst: 3%, stopalo: 5%.).Java program omoguæuje usporedbu motorièke i osjetne mape. Motori-' ka mapa predstavlja dijelove tijela za kretanje, a ne za osjete. Iako razlike I m >.¦;! oje, mape su dosta sliène. Kad u programu kliknete na dio èovjeèulj-I i, i/.nad æe se osvijetliti odgovarajuæi dio mozga. Polovica tijela s lijeve i ii ne razmjerna je reprezentaciji tijela u primarnom motorièkom dijelu kure, a polovica s desne strane razmjerna je reprezentaciji tijela u so-inattiscnzornom dijelu kore. Ako kliknete na dio mozga ili tijela, mo�ete ukljuèivati i iskljuèivati sjenèanje i prikaz postotka osjetne ili motorièketrik # UNapravite svoj osjetni homunkulusreprezentacije kojom upravlja taj dio tijela. I slika èovjeèuljka je naèinjena u skladu s time kolikom dijelu kore odgovaraju pojedini dijelovi tijela. Zbog toga su �ake toliko veæe od trupa.Sad kad ste vidjeli tu sliku, mo�ete saznati koji udio va� somatosen-zorni dio mo�dane kore posveæuje kojem dijelu tijela, i to tako �to æete izmjeriti svoju taktilnu razluèivost. Za to æete trebati prijatelja ili prijateljicu koji æe vam pomoæi u izvoðenju testa razlikovanja dvije toèke.Zamolite prijateljicu da uzme dva o�tra predmeta - bit æe dobre dvije olovke - i dodiruje vam dlan s oba vrha, na udaljenosti od oko pet centimetara. Okrenite pogled tako da je ne vidite dok to radi. Prepoznat æete dodir na dva mjesta. Neka vas prijateljica sada dodirne samo jednom olovkom - prepoznat æete da vas je dodirnula na samo jednom mjestu. Trik je u tome da vam nastavi dodirivati dlan olovkama, neki put samo jednom, neki put s obje, ali svaki put sa sve manjim prostornim razmakom. U jednom trenutku neæete moæi prepoznati s koliko vas je olovaka dodirnula. U sredi�tu dlana trebali biste moæi razlikovati dvije toèke u razmaku od otprilike jednog milimetra. Na bazi palca imate razluèivost od nekoliko milimetara.Sada poku�ajte istu stvar na leðima - razlikovat æete dvije toèke na oko 4 do 5 centimetara.Da biste nacrtali homunkulus na osnovi tih mjerenja, podijelite �irinu dijela tije

la koji mjerite s razmakom na kojem raspoznajete dvije toèke i dobit æete velièinu tog dijela na crte�u.\Moja su leða �iroka oko 35 centimetara pa bi moj homunkulus trebao imati leða �iroka 9 jedinica (35 podijeljeno s 4 centimetra, pribli�no). Dlanovi bi trebali biti �iroki 45 jedinica (moj dlan je �irok 9 centimetara; podijelite to s 2 milimetra (tj. 0,2 cm) i dobit æete 45 jedinica). Ako budete na taj naèin raèunali jedinice, dobit æete prave omjere - �aka na mom crte�u bit æe pet puta �ira od leða.To su samo dva dijela tijela. Da biste napravili homunkulus slièan onom u Hakulinenovom programèiæu (ili jo� bolje, modelu osjetnog homunku-lusa iz londonskog Prirodoslovnog muzeja; http://owen.nhm.ac.uk/pi-clib/www/image.php?img=87494&cat=6), trebat æete izmjeriti i lice, udove, stopala, prste, trbuh i ostalo. Rekao bih da æete trebati prilièno blisku prijateljicu.Napravite svoj osjetni homunkulustrik # 12Kako fo radiMozak s razlièitim taktilnim osjetima barata onako kako barata i s mnogim drugim vrstama ulaznih podataka. U podruèju mozga koje se bavi takvim ulaznim podacima nalazi se povr�ina na kojoj se obraðuju razlièite takve vrijednosti - vrijednosti odgovaraju stvarnom smje�taju u fizièkom prostoru. Kad je rijeè o osjetima, dijelovi tijela se reprezentiraju u razlièitim dijelovima somatosenzornog podruèja mo�dane kore: mozak ima so-matotopnu mapu (dakle, mapu koja preslikava tijelo). Kod sluha, razlièiti tonovi aktiviraju razlièite dijelove slu�nog podruèja kore: to je tonotopna mapa. Ista stvar de�ava se i u vidnom sustavu, pri èemu je dobar dio vidnog podruèja kore organiziran u karte obilje�ja, koje se sastoje od neurona odgovornih za predstavljanje tih obilje�ja. Njihov poredak takoðer odgovara poretku tih obilje�ja u vidnom polju.Mape znaèe da se kvalitete podra�aja mogu predstaviti bez prekida. Shvatit æete koliko je to va�no kad uzmete u obzir da je dokazni materijal za svaku tu kvalitetu - drugim rijeèima, brzina kojom izbijaju neuroni u tom dijelu karte - pun �uma, a ispravna vrijednost se izraèunava po relativnoj a ne apsolutnoj vrijednosti izbijanja neurona. (Kako to izgleda na djelu pogledajte u odjeljku o naknadnom efektu prividnog kretanja, "Vidjeti pokret kad sve miruje-'' [trik #25].)Sto mozak vi�e stanica posveti stvaranju karte koja predstavlja neku osjetnu ili motorièku vje�tinu, to finije mo�emo luèiti razlike u tom tipu ulaznih podataka ili u kontroli izlaza. S vje�bom æe promjene u na�im re-prezentacijskim kartama postati trajne.Snimanje mozgova glazbenika pokazalo je da su kod njih veæa osjetna podruèja mo�dane kore kojima predstavljaju dijelove tijela kojima sviraju kod gitarista je vi�e neurona posveæeno pokretima prstiju, a kod trom-bonista pokretima usana. Slu�ne karte "tonskog prostora" kod glazbenika su veæe, a neuroni su im bolje ugodeni za detekciju razlika meðu zvukovima,5 dok dirigenti orkestara bolje detektiraju odakle dolazi odreðeni zvuk u nizu drugih zvukova.Ne èudi da glazbenicima sve to dobro ide, ali dokazi iz neurolo�kih snimki pokazuju da se s praksom mijenjaju i same karte pomoæu koji na� mozak predstavlja svijet. Time se obja�njava za�to su male razlike nevidljive poèetnicima a oèite struènjacima. A tu je i poruka nade nama osta-luna: sve sposobnosti su vje�tine. Ako ih vje�bate, va� æe mozak shvatiti poruku i posvetiti im vi�e resursa.2Napravite svoj osjetni homunkulusBilje�ko1. Miinte, T. E, Altenmuller, E., & Jancke, L. (2002). The musician's brain as a model for neuroplasticity. Nature Neuroscience Reviews, 3, 473-478. (To je recenzija, a ne izvorni istra�ivaèki izvje�taj.)Dodatna literatura� Pantev, C, Oostenveld, R., Engelien, A., Ross, B., Roberts, L. E., & Hoke, M. (1998). Increased auditory cortical representations in musicians. Nature, 392, 811-814.� Pleger, B., Dinse, H. R., Ragert, P., Schwenkrein, P., Malin, J. P., & Te-genthoff, M. (2001). Shifts in cortical representations predict human discrimination improvement. Proceedings of the National Acad-

. emy of Sciences of the USA, 98,12255-12260.Drugo poglavlje: Vidtrikovi#13-33Zagonetka vida le�i na raskr�æu sirovih informacija koje prikuplja oko - pada svjetlosti na na�u mre�nicu - i na�e bogate percepcije boje, predmeta, pokreta, oblika, cijelih 3D scena. U ovom æemo poglavlju pro�etati kroz neke od naèina na koje mozak to èini moguæim.Zapoèet æemo pregledom vidnog sustava [trik #13], ogranièenjima na�eg vida [trik #14] i aktivnom prirodom vidne percepcije [trik #15].Na� vid ima neka ogranièenja koja obièno ne primjeæujemo, kao �to su slijepa pjega [trik #16] i 90 minuta sljepoæe �to ih svakodnevno do�ivimo kad se vid deaktivira dok nam zjenice �araju uokolo [trik #17]. Morat æemo se osvrnuti i na jedno i na drugo, kao i na neke od preèica i hakerskih majstorija na�e vidne obrade koje nam olak�avaju �ivot: pret-I >ostavku da je sunce iznad glave [trikove #20 i #21 ], naglo odmicanje od i amnih oblika koji se brzo �ire [trik #32] (�to je zgodna preèica koja ubrzava obradu ako se trebate brzo izmaknuti), te na trikove kao �to su kori�tenje neurona u uvjetima s puno �uma [trik #33] kako bi se signal razluèio od vidnog �uma.Putem æemo saznati kako percipiramo dubinu [trikovi #22 i #24] i kre-tanje [trikovi #25 i #29]. (Usput reèeno, tu su i ispravna i pogre�na percepcija kretanja.) Zavr�it æemo s jednom malom optièkom varkom zvanom iluzija rotirajuæih zmija [trik #30] na koju smo svi nasjeli. Konaèno, ponekad je zabavno biti prevaren.3Postupak vidne obrade'trik #13Postupak vidne obradeVidni sustav je slo�ena mre�a modula i puteva specijaliziranih za razlièite zadatke kako bi pridonijeli na�em dojmu o svijetu.Kad govorimo o "vidnoj obradi", prirodno mislimo o tome kao o uglavnom samostojnom procesu. Prema tom modelu, oko bi bilo nalik video-kameri koja hvata niz fotografija svega �to u tom èasu glava gleda te ih �alje u mozak na obradu. Nakon "obrade" (�to god to bilo), mozak pribraja takve fotografije ostalim obavje�tajnim podacima prikupljenim o svijetu oko sebe i donosi odluku kamo da nakon toga okrene glavu. A onda sve iznova. Da je mozak raèunalo, ta bi zgodna prièica vjerojatno odgovarala radu vidnog podsustava.Imajuæi na umu taj (priznajemo, neosnovan) primjer, krenut æemo na turneju po vidnom sustavu, na kojoj æemo vidjeti da se tu malo �to odvija kao na traci.Da bismo na�li prvu gre�ku u na�em primjeru, ne moramo iæi dalje od same predod�be oèiju kao pasivnih receptora slika sliènih fotografijama. Vid poèinje s cijelim tijelom: dok hodamo mièemo oèi i glavu kako bismo dobili informacije o dubini [trik #22] kao �to su paralaksa i druge. Neke od odluka o naèinu kretanja donose se veæ u ranim fazama vidne obrade, èesto i prije nego u igru uðe prepoznavanje objekata ili svjesno razumijevanje.To shvaæanje vida kao interaktivnog procesa, koji ukljuèuje mnoge krugove povratne sprege prije nego obrada uznapreduje do svjesne percepcije, veoma je uobièajeno. Istina je da postoji stanoviti slijed od sirovog do obraðenog vidnog signala, ali taj je slijed zakuèast i ispremije�an. Za obradu treba vremena, a mozak definitivno ima razloga da upotrijebi informacije èim ih izluèi: nema vremena za èekanje na "svr�etak" obrade. Da bismo se nesvjesno trgnuli [trik #32] dovoljno je da nam u vidno polje uðe tamna mrlja koja se brzo �iri, kao da se ne�to nadvilo nad nas. To je primjer uèinka do kojeg dolazi u ranoj fazi vidne obrade.Ali pustimo sada mehanizme ranih faza vidnog sustava i pogledajmo kako se on koristi. Koje su krajnje toèke cijelog tog postupka obrade? Za vrijeme koje percepciji treba da stigne do svijesti, ona dobiva jedan novi sloj svijeta: umjesto da vidimo boje, oblike i promjene u vremenu (sve to zapravo je dostupno oèima), vidimo cijele objekte. Vidimo dubinu i osjeæamo kad se ne�to kreæe. Èini se da neki objekti iskaèu kad na njih obratimo pa�nju, dok se drugi povlaèe u pozadinu. Svjesno, mi vidiPostupak vidne obradetrik # 13

mo i svijet i ukupni rezultat mo�dane obrade: oboje nam je potrebno da bismo mogli zaobiæi svoja ogranièenja (kao �to je slijepa pjega oka [trik #16]), kao i radi boljih reakcija izvedenih na temelju nagaðanja. Trikovi u ovom poglavlju odnose se na cijelu tvornièku traku obrade vida, a kako bi istaknuli neke detalje o radu vida koristit æemo se optièkim varkama i vidnim anomalijama.No, prije nego uronimo u sve to, bilo bi dobro imati neki pregled nad time �to zapravo znaèi vidni sustav. Zapoèet æemo s okom i vidjeti kako signali odatle putuju gotovo izravno u primarno vidno podruèje mo�dane kore na stra�njem dijelu mozga, gdje se dijele na dva glavna toka. Nakon toga, vizualne informacije se distribuiraju i stapaju s opæim funkcijama same kore.Poèetak na mre�niciU odreðenom smislu, svjetlo koje pada na mre�nicu - osjetnu povr�inu u pozadini oka - veæ se nalazi u mozgu. Èitav sredi�nji �ivèani sustav (mozak i kralje�nièna mo�dina [trik #7]) smje�ten je unutar brojnih ovojnica, od kojih se vanjska zove dura mater. Bjelooènica, povr�ina koja �titi oko, produ�etak je te membrane, �to znaèi da se oèi i mozak nalaze u istoj ovojnici. Kao da su se dva dijela mozga odluèila izboèiti iz glave i postati oèi, bez da postanu zasebni organi.Mre�nica je povr�ina stanica u pozadini oka koja sadr�i jedan sloj fo-toreceptora, stanica koje detektiraju svjetlo i pretvaraju ga u elektriène signale. Za veæi dio oka signali konvergiraju - stotinu fotoreceptora æe prenijeti svoje signale na samo jednu stanicu koja slijedi u lancu. Na sredini oka, na mjestu zvanom foveja, nema takve kompresije signala. (Gustoæa populacije fotoreceptora u mre�nici znaèajno varira [trik #14].) Ra-zluèivost na foveji, gdje su stanice gusto smje�tene, najveæa je moguæa t c se nekomprimirani signal prosljeðuje vidnom �ivcu (nervus opticus) skupa s drugim vidnim informacijama iz drugih stanica. Vidni �ivac je skup izdanaka neurona koji le�e iza fotoreceptora u mre�nici. On provo-11 i elektriène informacije do mozga i predstavlja izlazni put informacijama iz oka. Velièina vidnog �ivca tolika je da stvara rupu u na�em vidnom polju jer na mjestu gdje izlazi iz oène jabuèice nema fotoreceptora (to je slijepa pjega [trik #16]).trik #13Postupak vidne obradeIza oèijuU sredini toèno iza oèiju, dijelovi vidnog �ivca iz oba oka susreæu se, dijele i iznova rekombiniraju. To se mjesto zove kri�anje vidnog �ivca (chiasma opticum). Desne polovice iz obje mre�nice prebacuju se na lijevu stranu mozga i obratno (od tog mjesta nadalje, dvije polutke mozga su zrcalne slike jedna druge). Naizgled je malo èudno podijeliti postupak obrade po sredini vidnog polja, umjesto po svakom oku, ali na taj naèin jedna polovica mozga mo�e usporeðivati istu scenu iz oba oka, �to je nu�no da bi se pristupilo informacijama o dubini.Plan puta sada je sljedeæi: nakon kri�anja vidnog �ivca skreæemo prema stra�njem dijelu mozga da bismo stigli do vidnog dijela kore, gdje poèinje pravi posao. Putem imamo samo jedno odmori�te u malom podruèju zakopanom duboko u mozgu, zvanom lateralno koljenasto tijelo (corpus geniculatum laterale) ili LGN (naravno, po jedno se nalazi u svakoj polutki).Stvar veæ tu postaje malo zbrèkana. Do vidnog dijela mo�dane kore ne sti�e svaki signal koji proðe kri�anje vidnog �ivca. Neki odlaze u gornji kolikul (colliculus superior), koji je ne�to kao vidni sustav za hitne sluèajeve. Smje�ten je u srednjem mozgu i poma�e pri odluèivanju o orijentaciji glave i oka. Srednji mozak je evolucijski stariji dio mozga i ukljuèen je u jednostavnije reakcije, za razliku od mo�dane kore i velikog mozga, koji su kod ljudi bolje razvijeni. (Kratka turneja je u [triku #7] "Upoznajte se sa sredi�njim �ivèanim sustavom".) Èini se, dakle, da cijelo to podruèje funkcionira na ni�oj razini. No, zbunjujuæe je to �to gornji kolikul utjeèe na vi�e funkcije, primjerice kad odjednom ubacuje hitne vidne signale u svjesni do�ivljaj [trik #37J.LGN zapravo nije puka relejna stanica. On se gotovo u potpunosti bavi vidnim informacijama, svih njegovih milijun i pol stanica. Ali ne samo to: on prima ulazne podatke i iz podruèja mozga koji se bave onime na �to obraæate pa�nju, ali i opæenito iz mo�dane kore, i sve to dodaje u smjesu. Prije nego �to se vizualna obilje�ja izluèe iz sirovih informacija, iz drugih se podruèja dodaju i sofisticirani ulazni podaci - ustvari nismo sigurni �to se tu dogaða.

Postoji jo� jedna potpodjela vidnog signala. LGN ima procesne pute-vc za dva odvojena signala: grubi podaci niske ra/.luèivosti (bez boje) iduPostupak vidne obradeu magnocelularni put. Informacije visoke razluèivosti idu u parvocelular-ni put. Iako se kasnije jo� vi�e puta ukr�taju, ta se podjela zadr�ava kroz cijeli vidni sustav.Ulazak u vidni dio koreSignali se iz LGN-a �alju izravno u vidni dio mo�dane kore. Na donjem stra�njem dijelu velikog mozga (dakle, oko treæine puta prema gore, na stra�njem dijelu glave i malo prema sredini) nalazi se podruèje kore koje se naziva strijatni ili primarni vidni dio kore. "Strijatni" je jednostavno zbog svoje bijele pruge, vidljive pri pa�ljivom pregledu.Za�to pruga? Primarni vidni dio kore èini doslovce �est slojeva stanica, od kojih je èetvrti deblji, dijeli se na podslojeve i u njemu zavr�avaju oba vidna puta iz LGN-a. Te projekcije iz LGN-a stvaraju bijelu prugu ("stri-ju") po kojoj je nazvan. Dok se vidne informacije kreæu po tom podruèju, stanice iz svih �est slojeva imaju svoju ulogu u izluèivanju razlièitih obilje�ja. Sve skupa je mnogo slo�enije nego kod LGN-a - strijatni dio sadr�i oko 200 milijuna stanica.Prvi dio obrade odvija se u modulu zvanom VI. VI kao izvorni materijal èuva mapu mre�nice, koja manje-vi�e izgleda kao podruèje oka na koje se odnosi, samo izoblièeno. Dio karte koji reprezentira foveju - sredi�te oka s najveæom razluèivosti - znatno je preuvelièan zbog broja stanica od kojih prima informacije. Taj je dio velik kao cijeli ostatak karte zajedno.Fizièki najveæu organizacijsku jedinicu ove mape èine takozvane hi-perkolumne. Hiperkolumnu èine stanice naslagane jedna na drugu, a vr�e obradu informacija koje su do�le iz mre�nice te iz njih izluèuju temeljna obilje�ja objekata u vidnom polju. Neki æe neuroni tako postati aktivni kad "vide" odreðenu boju, drugi kad "vide" odsjeèak pravca pod odreðenim kutom, a treæi, jo� slo�eniji, kad "vide" linije pod odreðenim kutovima kako se kreæu u odreðenom smjeru. Ta prva mapa i s njome povezane hiperkolumne èine podruèje VI (V kao "vid"); to podruèje obavlja zaista jednostavno izluèivanje obilje�ja.Sljedeæa podruèja obrade vida, zvana V2 i V3 (opet, V kao "vid", broj samo oznaèava poredak) slièna su i takoðer se nalaze u vidnom dijelu kore. Informacije se izbacuju iz VI u V2 i upadaju u kartu u V2, koja se pona�a kao sredi�te ovog dijela postupka obrade. V3 slijedi isti obrazac: na kraju svake faze karta se rekombinira i �alje dalje.3TokoW obrade onoga "�to" i onoga "gdje"Dosad je postupak vidne obrade bio uglavnom linearan. Imali smo povratnu spregu (na primjer, LGN dobiva informacije iz mo�dane kore) i kri�anja, ali i grubi i fini vidni put veæinom se obraðivao odvojeno. Od oka do primarnog vidnog dijela kore napredovali smo uglavnom u slijedu.Iz podruèja V3 vidne informacije se �alju u desetke podruèja po èitavoj mo�danoj kori. Ti moduli �alju informacije jedan drugome, nastavljaju posao jednog podruèja a pripremaju teren za drugo. Postupak prestaje slièiti tvornièkoj traci i pretvara se u veliko gradili�te na kojem mnoga podruèja analiziraju i povezuju razlièita obilje�ja, a sve se odvija istodobno.I dalje se, meðutim, mogu ugrubo prepoznati dva puta. Opæe vidne informacije teku uzvodno magnocelularnim putem ka vrhu glave. To se zove dorzalni tok, ili, lak�e pamtljivo, tok onoga "gdje" (se ne�to nalazi). Otud nadalje imamo module koji primjeæuju kretanje i dekodiijaju grublja obilje�ja vidnih informacija. IFinija obilje�ja vidnih informacija dolaze iz primarnog vidnog dijela kore parvocelularnim putem i teku niz ventralni tok - tok onoga "�to" (gledamo). Odredi�te toga toka je donji dio sljepooènog re�nja, koji se nalazi s donje strane velikog mozga iznad i iza oèiju.Kako mu ime ka�e, tok onoga "�to" bavi se prepoznavanjem objekata. Na putu prema sljepooènom re�nju imamo jedno stajali�te na kojem se odvija dio postupka obrade - ta se jedinica zove lateralni zatiljni kompleks (LOC, od engl. lateral occipital complex). Ono �to æe se tu dogoditi kljuèno je za dogaðaje na konaènom odredi�tu toka "�to". LOC tra�i sliènosti u pogledu boje i orijentacije, grupira dijelove vidne kart

e u objekte te ih odvaja od pozadine.Kasnije æe se ti objekti prepoznati kao lica ili �to veæ. Tu se provodi uobièajen postupak: u obradi vidnih informacija tra�e se njihova obilje�ja. Kad se pronaðu, informacije o tim obilje�jima dodaju se u spremi�te podataka i sve skupa se �alje dalje.Obrada s ugraðenim pretpostavkamaDijagram sklopova sljedeæih modula za detektiranje pokreta i prepoznavanje objekata neizmjerno je slo�en. Nakon �to su razluèene osnovne znaèajke, treba obaviti jo� mnogo toga: odrediti broj objekata, slijeditiNazrite granice svoga vidatiobjekte u pokretu i uoèiti biolo�ko kretanje [trik #77). U jednom æe trenutku morati uæi u igru i opæa definirajuæa karakteristika mo�dane kore, da istodobno djeluje kao cjelina, te æe se vidne informacije obraditi dovoljno da se mogu povezati s pamæenjem, jezikom i èitanjem emocija. Tada æe se uklopiti u vi�e funkcije cijelog mozga.U trikovima koji slijede istra�it æemo uèinke rane i kasne vidne obrade. Zajednièka nit tih uèinaka bit æe pretpostavke vidnog sustava o vizualnom svijetu kojima se ubrzava proraèunavanje - razmatrajuæi æudljivo pona�anje na�eg vida doæi æemo do nekih od tih pretpostavki. Na primjer, tu je pretpostavka da vizualni svijet ostaje relativno stabilan (pa ne primjeæujemo kad nije [trik #40]), ili da su tamna podruèja zapravo sjene (tu zaèkoljicu iskori�tavamo kad se �minkamo [trik #20]).U odreðenom smislu, èinjenica da te pretpostavke mo�emo opa�ati sugerira da vidni sustav o svom vanjskom okru�enju pretpostavlja barem isto onoliko koliko i o vlastitim modulima. Oèekivanje vidnog sustava da æe modul za kretanje ispravno izvijestiti o kretanju (otud na�a zbunjenost kad netoèno identificira kretanje [trik #25]) slièno je oèekivanju vidnog sustava da sjena toèno izvje�æuje o 3D obliku. Iako mo�da o vidnom sustavu razmi�ljamo kao o neèemu �to se cijelo nalazi u glavi, komponente tog velikog, zbrèkanog, gusto premre�enog ljudskog sustava za vidnu obradu zapravo su i oèi, glava, tijelo i okolina. Svi oni izvje�æuju o svojim zakljuècima i sve se dodaje u mje�avinu.A iz svega toga nekako izvire vidna percepcija kakvu znamo i volimo. Èini se da ne postoji nikakvo jedinstveno mjesto ponovnog sastavljanja svih sastavnica vidne obrade, da ne gledamo nikakav interni TV ekran (a i da postoji, tko bi ga gledao?). Percepcija je distribuirana po èitavom vidnom sustavu, a i po njegovoj okolini. Ba� i nije tek slika na mre�nici.trik #14Nazrite granice svoga vidaDio vidnog polja koji ima visoku razluèivost na udaljenosti ispru�ene ruke velik je kao nokat na va�em palcu. Ostatak vidnih ulaznih podataka je niske razluèivosti i uglavnom nema boju, iako to rijetko primjeæujete.Nije cijelo vidno polje ravnomjerne razluèivosti. Ono �to obièno smatramo svojom sposobnosti vida, o�trina kojom vidimo svijet, zapravo je samo sredi�te na�eg vidnog polja, gdje je razluèivost najvi�a. Na osnovi#ik 14Nazrite granice svoga vidatog sredi�ta visoke razluèivosti i periferije niske razluèivosti, stalnim micanjem glave i oèiju [trik #15] konstruiramo neisprekidanu sliku svijeta ravnomjerne o�trine. Ali koliko toga kompenziramo? Kolika je razluèi-vost vida?Razluèivost oka odreðena je gustoæom stanica osjetljivih na svjetlo na mre�nici. Mre�nica je sloj tih stanica sa stra�nje strane oka (a ukljuèuje i nekoliko slojeva stanica koje obraðuju i objedinjuju vidne signale koje onda �alju ostatku mozga). Da su stanice rasporeðene ravnomjerno, u kutovima oèiju vidjeli bismo jednako dobro kao kad gledamo ravno preda se. Ali nisu: stanice su najgu�æe pakirane toèno u sredini mre�nice, na malom podruèju zvanom foveja, i zato vid ima najvi�u razluèivost u centru vidnog polja. Podruèje koje mu odgovara je malo; ako gledate u noæno nebo, od svega �to vidite foveja pokriva samo puni mjesec. Izvan toga, na periferiji vida, razluèivost je mnogo zrnatija.Na periferiji vida opada i obojenost. Stanica osjetljivih na svjetlo, zvanih fotoreceptori, ima nekoliko vrsta, ovisno o tome kakvo svjetlo pretvaraju u �ivèane s

ignale. Gotovo svi fotoreceptori koji raspoznaju boje (toènije, najjaèe se aktiviraju na odreðene valne duljine svjetlosti) nalaze se u foveji. Izvan tog sredi�njeg podruèja i dalje mo�ete raspoznavati boje, ali te�e; prete�e druga vrsta stanica, osjetljivijih ali sposobnih samo za prepoznavanje svjetline.Na djeluSlika 2-1 jedna je varijanta uobièajene skice za provjeru vida s kakvom ste se mogli susresti kod optometrièara, a sastavio ju je Stuart Anstis. Stavite je preda se i zadr�ite pogled na sredi�njoj toèki. Slova na karti su najmanja u sredini a najveæa na vanjskom rubu; poveæavaju se toèno onim tempom koji kompenzira opadanje razluèivosti va�ih oèiju od centra foveje prema periferiji.To znaèi da biste, ako dr�ite pogled u sredi�tu karte, trebali jednako lako èitati i slova u sredini i ona na rubu.Nazrite granice svoga vidatrik #14Slika 2-1. Sva slova su velika toliko da imaju istu razluèivost kad fiksirate pogled na sredi�te skice'Ta skica, meðutim, ne pokazuje relativno opadanje na�e osjetljivosti na boje s prelaskom na periferni vid. Zamolite prijatelja da pred vas stavi neki papir u boji i polako ga mièe u stranu, a vi zadr�ite pogled (glavu i oèi) prema naprijed. Uoèite da, iako primjeæujete da se papir mièe, krajièkom oka vi�e ne vidite koje je papir boje.Buduæi da se periferni vid jo� uvijek dobro snalazi sa svjetlinom, trebat æe vam papir takve boje da ne mo�ete zakljuèiti o kojoj je boji rijeè samo na osnovi toga koliko vam svijetlo izgleda. Bit æe dobra zagasita �uta ili jarka plava. Ako �elite provesti rigorozniji eksperiment, na stranicama Istra�ivaèkog muzeja æete pronaæi upute prema kojima mo�ete izraditi okovratnik kojim æete moæi mjeriti kut na kojem va� vid za boje postaje upotrebljiv (hllp://www.oxplofcitorium.eciu/snacks/periphe-rol vision.html).Nazrite granice svoga vidaNakon �to sam isprobao taj eksperiment, znao sam se poigrati neèeg sliènog kad bih �etao ulicom. Kad mi auti prilaze s leða a ja gledam ravno preda se, u kojem trenutku poèinjem vidjeti da tamo neèega ima, a koliko mi jo� treba da vidim boju? Zaèuðujuæe je koliko dugo znam da mi je auto na periferiji vidnog polja prije nego �to mu mogu raspoznati boju. Iako bi to bilo u ime znanosti, molim vas pazite da ne zavr�ite pod kotaèima.-M.W.Kako to radiKad gledate Anstisovu oènu kartu na slici 2-1, sva slova su vam jednako èitljiva jer svjetlo sa svakog pada na isti broj fotoreceptora u oku. Slova u sredini padaju na sredi�te va�e mre�nice, gdje su fotoreceptori najgu�æi: slova sa strane padaju na periferiju gdje su stanice rasporeðene rjeðe, ali slova su veæa pa je pokriven isti broj stanica.Distribucija stanica osjetljivih na svjetlost prikazana je na slici 2-2. Imamo dvije krivulje, jedna predstavlja �tapiæe a druga èunjiæe, �to odgovara dvjema vrstama na�ih fotoreceptorskih stanica, nazvanih po njihovom obliku. Vidi se kako su i jedni i drugi najgu�æe rasporeðeni blizu sredine oka a prorjeðuju se prema periferiji, iako im gustoæa ne opada istim tempom. Pod pretpostavkom da ovu knjigu ne èitate pri jako slabom svjetlu, gledajuæi oènu skicu koristili ste èunjiæe - njihova gustoæa opada najbr�e, a ona odreðuje razluèivost vida.Zbog toga nam osjetljivost na boje slabi daleko od foveje. Èunjiæi najbolje rade na normalnom, danjem svjetlu, a oni reagiraju na boju. �tapiæi su pak relativno brojniji na periferiji, a oni ne reagiraju na boju. Oni su iznimno osjetljivi na svjetlo pa vam danju nisu od neke koristi, ali itekako poma�u kad èunjiæa ima malo. Zbog njih vidite kako vam prijatelj pomièe papir u boji iz prethodnog pokusa, ali ne mo�ete prepoznati da li je papir �ut ili plav, ili koje veæ boje.Zbog svoje osjetljivosti na svjetlo, �tapiæi dobro doðu i kad je veoma mraèno. U uvjetima slabe osvijetljenosti èunjiæi nam se gase (za �to im treba oko pet minuta) i gledamo �tapiæima (�tapiæi posti�u najveæu osjetljivost nakon oko pola sata). Uoèite, meðutim, da su �tapiæi zapravo najgu�æi dalje od foveje, �to znaèi da æete veoma slabo svjetlo najlak�e primijetiti ako ne gledate toèno preda se. Na taj naèin mo�ete

promatratiNazrite granice svoga vidajedva vidljive zvijezde na mraènom nebu: malèice izvan centra vidnog polja vidjet æete ne�to vi�e zvijezda.Gustoæa receptorafovejaprema nosuEkscentriènostSlika 2-2. Raspodjela razlièitih totoreceptora na mre�nici2Zanimljivo je da, osim u pokusima poput onog s papirom u boji, normalno ne primjeæujete da vam cijeli vizualni svijet nije u visokoj razluèivo-sti. Razlog tome je �to mièete oèi k onome �to �elite gledati, a podruèje visoke razluèivosti slijedi pomake oèiju. Taj proces aktivnog vida [trik #15] mnogo je efikasniji nego �to bi bilo imati cijelo vidno polje u visokoj razluèivosti.Naravno, prije nego pomaknete oèi ka neèemu, va� vidni sustav to mora predsvjesno registrirati perifernim vidom i usmjeriti vam pa�nju na to �to �elite gledati. O tome �to periferni vid najbolje primjeæuje govori se u "Privucite pa�nju" [trik #37] - rijeè je uglavnom o naglim promjenama pokreta i svjetla. Te pojave znaèe da se mo�da dogaða ne�to �to zahtijeva hitnu reakciju - nije èudno �to smo ustrojeni tako da primjeæujemo takve stvari èak i kad nam nisu u visoko-razluèivom centru oka.Bilje�ke1. Preuzeto iz Vision Research, sv. 14, Anstis, S., "A chart demonstrating variations in acuity with retinal position", str. 591, copyright (1974), s dopu�tenjem Elseviera.'}'. Za dijagram koji pokazuje detalje, a ne opæa obilje�ja, vidi: 0sterberg, G. A. (1935). Topography of the layer of rods and cones in the human retina. Acta Ophaimotoiogha, 13 (Suplement b), 1 97.Da biste vidjeli, djelujteDodatna literatura� Ilustracije opadanja razluèivosti prema periferiji (http://psy.ucsd. edu/~sanstis/SABIur.html).� Kratki uvod u ljudsko oko i implikacije za dizajn stranice (http:// www.awpa.asn.au/tipstnx/eyeballl .htm i http://www.awpa. asn.au/tipstrix/eyeball2.htm).� "The Rods and Cones of the Human Eye" (http://hyperphysics.phy-astr.gsu.edu/hbase/vision/rodcone.html), dobar uvod i izvor, dio inovativnog i informativnog hipertekstualnog projekta HyperPhy-sics (http://hyperphysics.phy-astr.gsu.edu/hbase/hph.html).� Popis èinjenica i brojki o oku i njegovim sposobnostima, ne�to malo o obradi vida: http://white.stanford.edu/~brian/numbers/nodel. html).� Jo� èinjenica i brojki, ovaj put o ljudskoj mre�nici: http://webvisi-on.med.utah.edu/facts.html, s referencama.O percepciji razmi�ljajte kao o pona�anju, kao o neèemu aktivnom a ne pasivnom. Percepcija postoji da bi rukovodila djelovanjem, a moæi djelovati je kljuèno za konstrukciju visoko-razluèive iluzije svijeta kakvog ga do�ivljavamo.Drugi trikovi u ovoj knjizi mo�da odaju dojam da je vid samo stvar va�eg mozga koji pasivno .obraðuje informacije koje dolaze kroz oèi. Meðutim, percepcija je puno aktivniji proces. Dojam koji imamo o svijetu stvoren je uzimanjem uzoraka u vremenu, ali i uzorkovanjem vi�e osjetila. Osjet koji primamo u bilo kojem trenutku potièe nas da promijenimo polo�aj glave, preusmjerimo pa�nju ili ne�to uèinimo kako bismo djelovali na svijet. Sve nam to daje razlièite osjete u sljedeæem trenutku, a na�a se slika svijeta a�urira.Va�em je mozgu lak�e oèitavati vi�e puta i zatim interpolirati odgovore, nego �to bi bilo dugo obraðivati samo jednu scenu. Sto je jednako va�no, ako znate �to �elite, scenu mo�da i ne morate potpuno interpretirati; mo�da je dovoljno obraditi je taman toliko da mo�ete odluèiti �to æete dalje uèiniti i zatim si djelovanjem priskrbiti drukèiji skup osjeta uz èiju æe pomoæ scen.i postati jasnija.trikdjelujte#15Da biste vidjeli, djelujte H_KIQ

Na djeluJedan primjer aktivnog vida koji se uvijek dogaða ali ga obièno ne primjeæujemo je pomicanje vlastitih oèiju. Normalno ne primjeæujemo svoju slijepu pjegu [trik #16] niti da nam je periferni vid slab [trik #14] jer nam pogled neprestance lepr�a s mjesta na mjesto. Stalno uzimamo uzorke vizualnog svijeta koristeæi se visoko-razluèivim sredi�tem oka - fovejom - a mozak za nas konstruira konstantnu, neprekinutu, konzistentnu, vi-soko-razluèivu iluziju.Stalno uzorkovanje podrazumijeva stalno kretanje oèiju: automatske, brze pomake zvane sakade. Sakade izvodimo do pet puta u sekundi a da to obièno i ne primijetimo, iako svaka sakada stvara trenutaèan prekid u toku vizualnih informacija prema mozgu [trik #17]. Iako se odredi�te sakade mo�e svjesno kontrolirati, sam pokret oka nije svjestan. Saka-du mo�e pokrenuti i dogaðaj kojeg uopæe nismo svjesni - barem dok ne okrenemo pogled i smjestimo ga u na� centar pa�nje. Tada nam je pa�nja privuèena nesvjesno i nemamo izbora nego izvr�iti sakadu na to mjesto [trik #37].Svaka stanka u lancu sakada naziva se fiksacija. Fiksacije se dogaðaju tako hitro i tako automatski daje te�ko vjerovati da zapravo ne zadr�avamo pogled na onome �to gledamo. Zapravo tek po djeliæ sekunde gledamo male dijelove scene i pomoæu tih uzoraka konstruiramo sliku.Uz pomoæ ureðaja za praæenje pomaka oèiju moguæe je konstruirati slike toga kamo ljudi fiksiraju pogled kad gledaju razlièite objekte - na primjer, web stranice s vijestima. Projekt Eyetrack III Instituta Poynter (hltp://www.poyntoroxtrn.ora/oyntiu( k?004/) istra�uje na koji naèinTa �kola mi�ljenja naziva se "ekolo�ki" pristup percepciji i povezuje se s psihologom J. J. Gibsonom.1 On je isticao da je percepcija kognitivni proces koji, kao i drugi kognitivni procesi, ovisi o interakciji sa svijetom. Istra�ivaèi vida èesto postavljaju ispitanike u krajnje neprirodne situacije: morate gledati u ne�to bez da pomaknete glavu ili posegnete za predmetom kako biste ga dodirnuli. To je toliko razlièito od slobodnog do�ivljaja uobièajenog stvarnog svijeta koliko i film ili kazali�na predstava, èiji je redatelj netko drugi.Ako �elite da ljudi ne�to jasno vide, dajte im priliku da to malo mièu i vide kako se pona�a u interakciji s drugim objektima. Ne dajte se zavarati daje percepcija pasivna.Da biste vidjeli, djelujteposjetitelji i�èitavaju vijesti na Internetu (slika 2-3). Rezultati njihova istra�ivanja daju obrazac kretanja i zadr�avanja pogleda pri gledanju web stranice s vijestima.Slika 2-3. Obrazac oènih fiksacija pri pregledavanju web stranice s vijestima; svjetlije mrlje pokazuju tendenciju duljeg fiksiranja2Kad vje�bamo brzo èitanje, dio posla je nauèiti kako �to manje puta fiksirati pogled na svaki redak a upiti �to vi�e rijeèi u svakoj fiksaciji. Ako ste dobri - i ako su reci dovoljno kratki - mo�ete postiæi samo jednu fiksaciju po retku pa stranicu pregledavate odozgo prema dolje, a ne slijeva na desno. Slika 2-4 pokazuje jedan tipièan obrazac fiksiranja pogleda pri èitanju.&Hee did not feci eiicouragedtoQ^kj^y-i�ibre Cjtresticns about it, so she tjjrnedto~fft^%lQDk Turtle, anci said 'What else had you tcTlearn?' 'Well, there was Mystery,' the Mock TUrfft replied, counting off the subjects op. his ffapp&?s, '- Mystery, ancient and modern, with Seaogiaphy then Drawling:-the Dravtfihg-ma�ter was an old conger-eft, that useeCJe-oetTie oilee a week: he taught usjgfawling, §tretening, ariihFaintjng in Coils.'' \Slika 2-4. Tipièni obrazac oènih fiksacija pri èitanju'Da biste vidjeli, djelujteSlika 2-5 pokazuje tipièni obrazac onoga �to se dogaða kad gledate neèije lice. Fiksirate pogled dovoljno dugo da dobijete pregled oblika lica u cjelini perifernim vidom, a najvi�e se fiksirate na one pojedinosti koje prenose najvi�e informacija: oèi.Slika 2-5. Obrazac fiksiranja tijekom 8 sekundi gledanja lica (u ovom sluèaju Mattovog)41. Gibson, J. J. (1979). The Ecological Approach to Visual Perception. Boston: Houghton Mifflin.

2. Prikaz toplinske mape tvrtke Eyetools Inc., dio projekta Eyetrack III Instituta Poynter (http://www.poynter.org/content/resource_po-pup_view.asp?id=27204).3. Put gledanja dobiven programom BeGaze na temelju pokreta oka zabilje�enih sustavom iView X Hi-Speed, ljubazno�æu SensoMotoric Instruments GmBH.4. Mattova fotografija, snimio ju je Dorian Mcfarland. Puno hvala Lizzie Crundall �to je izradila ovu sliku putanje pogleda.Bilje�keUcrtajte svoju slijepu pjeguDodatna literatura� Demonstracije i filmovi praæenja pogleda i vidne pa�nje sa Sveuèili�ta Ju�ne Kalifornije (http://ilab.usc.edu/bu). ' � Uvod u mehaniku sakada (http://www.personal.psu.edU/users/e/ l/elm 173/schlwork/semester3/psych/complete.htm).Saznajte kolika vam je slijepa pjega i kako va� mozak popunjava prazninu tako da je ne primjeæujete.Stra�nji dio svakog oka prekrivaju fotoreceptori koji hvataju svjetlo i obavljaju njegovu konverziju u �ivèane impulse kako bi ih poslali mozgu. Po toj povr�ini, mre�nici, fotoreceptori su razmje�teni neravnomjerno - najgu�æe su rasporeðeni blizu sredi�ta a rjeðe na periferiji [trik #14]. Nadalje, jedna je mrlja na mre�nici posve bez receptora; svjetlo koje tamo padne uopæe se ne pretvara u �ivèane signale i ostavlja slijepu pjegu u va�em vidnom polju - zapravo dvije, po jednu u svakom oku.Na djeluPrvo, evo kako æete primijetiti svoju slijepu pjegu (poslije æemo nacrtati mapu da vidite kolika je). Zatvorite lijevo oko i gledajte ravno u kri�iæ na slici 2-6. Postavite knjigu na oko 25 centimetara od oèiju i polako je pri-mièite. Na desetak centimetara udaljenosti crni kru�iæ desno od kri�iæa æe nestati, a njegovo mjesto postat æe sivo, kao i okolno podruèje.Mo�da æete morati malo micati knjigu naprijed-natrag. Poku�ajte primijetiti nestanak crnog kru�iæa dok poveæavate udaljenosti, a zatim pri-maknite knjigu kako bi kru�iæ posve nestao. Va�no je da vam desno oko ostane fiksirano na kri�iæu jer polo�aj slijepe pjege ovisi o centru vidnog polja pa ga morate odr�ati nepomiènim da biste je prona�li.Kad naðete svoju slijepu pjegu, poslu�ite se programom Jeffreya Ori-staglia i Paula Grobsteina na web stranicama Serendipa (I ittp:/serendip. biynmnwi.f >< lu/l >t >/l tlindspot; Java) i ucrtajte njenu velièinu.trikUcrtajte svoju slijepu pjegu#16Slika 2-6. Tipièni obrazac za pronala�enje slijepe pjege.Na ekranu su opet kri�iæ i kru�iæ; dakle, zatvorite lijevo oko, usmjerite pogled na kri�iæ i pomièite glavu naprijed-natrag dok vam kru�iæ ne nestane u slijepoj pjezi. Zatim kliknite mi�em na Start (u dnu programa) i mièite pokazivaè po slijepoj pjezi. Dok god je u njoj, pokazivaè se neæe vidjeti, ali èim ga ugledate (jedva) kliknite i pojavit æe se toèkica. Ponovite to nekoliko puta, s tim da svaki put pomièete pokazivaè mi�a u drugom smjeru iz kru�iæa.I opet, pazite da ne mièete glavu i da vam pogled ostane usmjeren na kri�iæ. Na kraju æete dobiti obrazac slièan slici 2-7. Podruèje unutar kruga �to ga opisuju toèkice va�a je slijepa pjega.I~~Sa svojom slijepom pjegom mo�ete se i poigrati. Evo kako: u sobi punoj ljudi zatvorite jedno oko i usmjerite pogled na svoj ka�iprst. Izaberite �rtvu i namjestite prst tako da vam zbog slijepe pjege njezina glava nestane a umjesto nje se pojavi pozadina. Nije ba� korisno, ali je zabavno a nije tako oèito kao da joj "drobite" glavu izmeðu palca i ka�iprsta.- T. S. _l6Ucrtajte svoju slijepu pjeguSlika 2-7. Mapa Mattove slijepe pjegeKako to radiSlijepa pjega svakog oka odgovara mrlji na mre�nici na kojoj nema foto-receptora.

Bez njih nema nièega �to bi detektiralo svjetlo i pretvorilo ga u informacije koje bi koristio vidni sustav, i otud slijepa pjega.Svaka receptorska stanica povezana je s mozgom preko niza stanica koje sakupljaju signale prije nego o njima izvijeste mozak putem vla-kna-prijenosnika informacija zvanog akson (Vidi "Neuron" [trik #9]). Tu je bizarno da se dio fotoreceptora koji je odgovoran za detekciju svjetlosti nalazi iza vlakana za prijenos informacija u mozak. Tako je - dio osjetljiv na svjetlost je na strani oka najudaljenijoj od svjetlosti. To ne samo da izgleda lo�e projektirano, nego i znaèi da na povr�ini mre�nice mora postojati rupa na kojoj æe okupljena vlakna izaæi iz bjelooènice i uæi u mozak - slijepa pjega je upravo to mjesto izlaska.Na prvi pogled se ne vidi nikakav osobit razlog za takvu strukturu, osim sluèajnosti. Nije nu�no da bude tako. Da su dijelovi stanica osjetlji vi na svjetlost negdje bli�e svjetlu, ne bi nam trebala slijepa pjega; vlaUcrtajte svoju slijepu pjegukna bi mogla izaæi iz oka bez naru�avanja kontinuiteta povr�ine fotore-ceptora na mre�nici. *Mo�emo li biti sigurni da je to bug a ne korisna osobina? Jedan primjer je oko hobotnice, koje je izvedeno drukèije. Oko je kod hobotnica evoluiralo nezavisno i tada su stanice mre�nice veæ imale fotoreceptore ispred, a ne iza �ivèanih vlakana, pa slijepe pjege nema.\ Obratno, od ustrojstva ljudske mre�nice ima i koristi; ono«\ omoguæuje dobru opskrbu krvlju blizu mre�nice, kojom seprehranjuju fotoreceptori a i olak�ava se metaboliranje otpadaka koji se tamo skupljaju. I jedna i druga orijentacija mre�nice ima svoje prednosti.Te dvije slavne rupetine u na�em se vidnom polju obièno ne primjeæuju. Ne samo da se na�e oèi kreæu pa ne zanemarujemo nijedan djeliæ vizualnog prostora, nego se i slijepe pjege dva oka ne preklapaju pa na osnovi informacija iz jednog oka mo�emo popuniti ono �to nedostaje iz drugoga-Meðutim, èak i u situacijama kad drugo oko ne pru�a korisne informacije i kad vam slijepa pjega stoji na mjestu, mozak je evoluirao mehanizam kojim popunjava prazninu.1 To je popunjavanje razlog zbog kojeg u prethodnoj demonstraciji vidite neprekinutu sivu pozadinu, a ne crnu rupu.Trik nad trikomEksperiment s èe�irskom maèkom (http://www.exploratorium.edu/ snacks/cheshire_cat.html; sadr�i potpune upute) pokazuje jako dobru interakciju slijepe pjege, mehanizma popunjavanja, kao i natjecanje uroðene dispozicije da uoèavamo pokrete s uroðenom dispozicijom da obraæamo pa�nju na lica. Uz pomoæ praznog zida, zrcala i prijatelja, iskoristite svoju slijepu pjegu za stvaranje iluzije da mo�ete polako brisati prijateljevu glavu dok na njoj ne ostane samo osmijeh.Bilje�ka1. "Seeing More Than Your Eye Does" (http://serendip.brynmawr.edu/ I >b/blin(i'.| >ot 1 .tilml) zabavna je turneja po moguænostima va�e slijepe pjege (link na dnu svakog èlanka odvest æe vas na sljedeæu strani-Uoèite praznine u svom vidnom poljuUoèite praznine u svom vidnom poljuNa�e oèi neprestano zvjeraju uokolo izvanredno hitrim pokretima zvanim sakade. Pri svakom takvom pokretu vid se naèas gubi.Usprkos èinjenici da oko ima slijepu pjegu, neravnomjernu raspodjelu percepcije boje, a detalje mo�e najbolje razaznati tek u siæu�nom podruèju na sredini vidnog polja, ipak uspijevamo vidjeti svijet kao neprekinutu panoramu. Oko skakuæe s mjesta na mjesto i snima u visokoj razlu-èivosti, a mozak sastavlja te snimke u zapanjujuæe stabilnu i izvanredno detaljnu sliku.Ti hitri skokovi oèiju zovu se sakade, a svake sekunde izvodimo ih do pet. Problem je u tome �to se za vrijeme svake sakade sav vidni ulaz zamuti. Mozgu je dovoljno te�ko dobiti stabilnu sliku i bez zamuæenja od kretanja koje stvara samo oko. Pa se za vrijeme sakada jednostavno ne bavi time. U biti, dok su vam oèi u pokretu, vi ne vidite.trik #17cu). Ona pokazuje kako se mozak slu�i bojama i uzorcima u okolnom podruèju slijepe pjege kako bi pogodio �to bi moglo biti u samoj slijepoj pjezi, i onda to prenosi

va�em svjesnom umu.Dodatna literatura� Ramachandran, V. S. "Blind Spots". Scientific American, svibanj 1992, 86-91.� Ramachandran, V. S., & Gregory, R. L. (1991). Perceptual filling in of artificially induced scotomas in human vision. Nature, 350, 699-702.� Zanimljiva rasprava o slijepim pjegama, popunjavanju i njihovim implikacijama za prirodu do�ivljavanja nalazi se u knjizi Daniela Dennetta Consciousness Explained, 344-366. Boston: Little, Brown and Co., 1991.Uoèite praznine u svom vidnom poljuNa djeluPostavite lice na oko 15 centimetara od zrcala i gledajte jedno pa drugo oko. Primijetit æete da, iako oèito skreæete pogled s oka na oko, zapravo ne vidite kako vam se oèi mièu - veæ samo konaèni rezultat kad zastanu na novoj toèki u fokusu. Sada zamolite nekoga da vas gleda dok to radite pred zrcalom. Jasno æe vidjeti kako vam se oèi mièu, iako je to vama nevidljivo.Kod duljih sakada moæi æete svjesno percipirati taj efekt, ali jedva.Ra�irite ruke tako da su vam ka�iprsti na suprotnim krajevima vidnog polja. Premje�tajte pogled s jednog na drugi tako da vam glava ostane mirna. Jedva jedvice æete primijetiti trenutaènu crninu kad vam se od-sijeèe vidni ulaz. Sakade ove duljine traju oko 200 ms (petinu sekunde), �to je taman na pragu svjesne percepcije.Sto ako se ne�to desi za vrijeme sakade? Pa, osim ako je veoma svijetlo, jednostavno neæete ni�ta primijetiti. I ba� je to tako èudno kod sakada. Stalno ih radimo ali nemamo dojam da svijet nestaje sto tisuæa puta dnevno, svaki put na oko desetinku sekunde.r~Sakadièko potiskivanje mo�da je jedan od naèina na koji djeluju neki madionièarski trikovi. Znamo da nagli pokreti svraæaju pa�nju na sebe [trik #37]. Maðionièar se razmeæe jednom rukom kako bi svratio pa�nju na nju i dok su vam oèi u pokretu ne vidite �to radi s drugom rukom, kojom izvodi trik.- N. H. _IKako to radiSakadièko potiskivanje postoji zato da zamuæene slike, koje dobiva oko dok se brzo kreæe pri sakadi, ne zbune vidni sustav. Rez poèinje trenutak prije nego se stegnu mi�iæi koji pokreæu oko. Buduæi da tada slika na niM/.niri jo� nije zamuæena, znamo da taj mehanizam ne izrezuje mulin' slike pri obradi. Ne, isti onaj dio mozga koji priprema oko na sakadu iihii.i poslati i signal koji potiskuje vid. Odakle taj signal dolazi? To jo� ne zii.uuo sa sigurno�æu.Uoèite praznine u svom vidnom poljuJedan nedavno proveden eksperiment dokazuje da se potiskivanje definitivno javlja prije nego �to do mo�dane kore doðu ikakve vidne informacije. Na�alost, takav pokus neæete moæi izvesti kod kuæe jer zahtijeva transkranijalno magnetsko podra�ivanje (TMS). TMS [trik #5] vam u biti omoguæuje da palite ili gasite dijelove mozga koji su dovoljno blizu povr�ini da bi na njih djelovao magnet. Tom se napravom brzim elektromagnetskim izbojima utjeèe na stanice koje prenose signale u mozgu. Ovisno o frekvenciji izboja, mo�ete pojaèati, odnosno smanjiti aktivnost neurona.Kai Thilo i ekipa sa Sveuèili�ta Oxford1 upotrijebili su TMS kako bi u vidnom polju dobrovoljaca stvorili male prividne mrlje, takozvane fo-sfene.Kad bi se primjenom TMS-a na oko stvorili fosfeni na mre�nici, saka-dièko potiskivanje funkcioniralo je na uobièajen naèin. Za vrijeme sakade fosfeni bi nestali, �to se i oèekivalo. Fosfeni su se tretirali kao normalne slike na mre�nici. Ali kad bi se mrlje proizvele u kasnijoj fazi vidne obrade, u mo�danoj kori, nije bilo utjecaja sakada na fosfene. Pojavljivali su se neovisno o pokretima oka.Potiskivanje, dakle, djeluje izmeðu mre�nice i mo�dane kore, te zaustavlja vidne informacije prije nego uðu u svjesni do�ivljaj. Ne moæi vidjeti dok traje sakada nije ista vrsta zapreke kao kad ne vidite jer vam je pa�nja usmjerena nekamo drugamo. To se dogaða kod sljepoæe za promjenu [trik #40] - ne primjeæujete promjene jer vam pa�nju zaokupljaju druge stvari, ali promjene su i dalje potencijalno vidljive.Za razliku od toga, sakadièko potiskivanje je ozbiljnije ogranièenje. Ono �to se dogaða dok traje sakada nije niti blizu svijesti. Ne radi se samo o tome da ne vi

dite, nego da ne uopæe mo�ete vidjeti.Bilje�ka1. Thilo, K. V, Santoro, L., Walsh, V., & Blakemore, C. (2004). The site of saccadic suppression. Nature Neuroscience, 7(1), 13-14.Dodatna literatura� Sakadièko potiskivanje uzrokuje i iluziju sata koji stoji [trik #18].Kad vrijeme stanetrik # 18trik "i Kad vrijeme stane # 18 JNa� osjeæaj za vrijeme daje neprekidnu koherentnost svjesnom do�ivljaju svijeta. S lakoæom razlikujemo pro�lost, sada�njost i buduænost. Ipak, neke suptilne iluzije pokazuju da na� mentalni sat mo�e grije�iti.Da biste uvidjeli da su ljudi zapanjujuæe vje�ti u procjeni kratkih vremenskih intervala, ne trebate ni�ta vi�e nego u�ivati u sinkroniji koju posti�e va� lokalni orkestar. Meðutim, na� mentalni sat zapravo grije�i. Te se anomalije obièno javljaju kad mozak poku�ava kompenzirati praznine ili dvosmislenosti u dostupnim vidnim informacijama.Takve praznine mogu nastati samo-izazvanim pokretom. Na primjer, na�e je znanje o tome koliko dugo neki objekt stoji u trenutnom polo�aju naru�eno potiskivanjem vidnih informacija [trik #17] do kojeg dolazi kad pomièemo oèi prema tom objektu - sve dok su nam oèi u pokretu, ne mo�emo imati pojma o tome �to taj objekt zapravo èini. Ta neizvjesnost polo�aja i nagaðanje mozga o tome mogu se do�ivjeti kad nam se oèi sa-kadièki mièu prema objektu u kretanju.Na djeluKad gledate na sat, ponekad vam se èini da sekundara stoji na istom mjestu dulje nego �to bi trebala. Dok traje taj naizgled dugi trenutak, pomislili biste da je sat stao. Obièno nastavite gledati i vidite da æe se sekundara ubrzo opet poèeti normalno kretati - osim, naime, ako sat doista ne stoji.Taj se fenomen zove iluzija sata koji stoji. Mo�ete je sebi demonstrirati tako da uzmete neki neèujni sat i stavite ga u stranu. Ne morate imati analogni sat s tradicionalnom sekundarom; mo�e to biti i digitalni sat, va�no je samo da pokazuje sekunde. Postavite sat tako da ga isprva ne gledate ali da mo�ete vidjeti sekundaru, odnosno brojke, samo pomicanjem oèiju. Sada bacite pogled na sat (tj. izvedite sakadu [trik #15]). Pokret oka treba biti �to hitriji, kao da su vam neoèekivani zvuk ili misao privukli pa�nju [trik #37]; spor, odmjeren pokret neæe upaliti. Probajte nekoliko puta i trebali biste do�ivjeti efekt "sata koji stoji", barem u nekom od poku�aja.trik #18Kad vrijeme staneHoæe li ovo funkcionirati, ovisi o tome u kojem vam je trenutku pogled pao na sat. Ako ste ga ugledali netom prije nego �to æe se sekundara pomaknuti (ili æe se digitalna brojka promijeniti), manje je vjerojatno da æete vidjeti iluziju. Ako vam pak pogled padne na sat tik nakon �to se sekundara pomaknula, mnogo je vjerojatnije da æete do�ivjeti efekt.Kako to radiKad na� pogled padne na neki objekt, èini se da mozak donosi stanovite pretpostavke o tome koliko se dugo taj objekt nalazi na mjestu. Vjerojatno je da se time kompenzira potiskivanje vida dok mièemo oci [trik #17]. To potiskivanje znaèi da vid mo�e izbjeæi te�ak posao de�ifrirahja neizbje�nog i neprestanog zamuæenja pri kretanju, koje prati svaki od stotine tisuæa hitrih sakadièkih pokreta oka �to ih izvodimo svakog dana. Tako, kad nam pogled padne na neki objekt, mozak pretpostavlja da je on tamo veæ barem onoliko dugo koliko nam je trebalo da na njega usmjerimo pogled. Na� mozak antedatira vrijeme u kojem objekt stoji na mjestu. Kad gledamo nepomiène objekte poput stola ili svjetiljke, taj proces anteda-tiranja ne primjeæujemo. Ali kad gledamo sekundaru sata, znajuæi da ona ne hi smjela dugo biti na mjestu, taj nesklad stvara iluziju.To je obja�njenje dobilo potporu i kvantifikativno odreðenje u eksperimentu Keilana Yarrowa i njegovih kolega na londonskom University Collegeu i na Sveuèili�tu Oxford.1 Oni su zatra�ili od ispitanika da gledaju u brojaè. Pokret njihovih oèiju bi ukljuèio brojaè, koji bi tada poèeo brojati od 1 do 4. Brojke 2, 3 i 4 stajale

su po jednu sekundu, a poèetna brojka 1 trajala je svaki put drukèije, u rasponu od 400 ms do 1600 ms, s poèetkom u trenutku kad ispitanik pomakne oèi ka brojaèu. Ispitanici su trebali reæi jesu li brojku 1 vidjeli dulje ili kraæe od ostalih brojki. Pokazalo se da su svi precijenili vrijeme u kojem su vidjeli brojku 1, �to je u skladu s iluzijom sata koji stoji. Kljuèno je sljedeæe: �to je poèetni pomak oka ka brojaèu bio veæi, to su ispitanici vi�e precjenjivali vrijeme vidljivosti brojke 1. To govori u prilog hipotezi o sakadièkom potiskivanju jer su dulje sakade neizbje�no povezane s duljim razdobljem potisnutosti vida. A ako je istina da mozak pretpostavlja da meta koja inu je u�l.i u fokus tamo stoji barem onoliko dugo koliko je trajala sakada, onda imi smislaKad vrijeme stanetrik # 18da dulje sakade dovode do veæeg precjenjivanja. Nadalje, otkrilo se da se iluzija sata koji stoji javlja samo onda kad ispitanici pomaknu oèi ka brojaèu, a ne kad bi brojaè iskoèio ravno pred njih - �to je opet konzistentno s obja�njenjem sakadièkog potiskivanja.Efekt slièan iluziji sata koji stoji do�ivjet æete kad uzmete slu�alicu telefona i èujete isprekidan ton (pauza, biiip, pauza, biiip... /U SAD-u i jo� neke zemljama; u Hrvatskoj je ton slobodne linije bip, biiip, pauza, bip, biiip... pa se iluzija neæe pojaviti, prev./). Mo�da vam se uèini da ti�ina na poèetku traje dulje nego �to bi smjela. Doima se da telefon ne radi pa se ta iluzija zove iluzija mrtvog telefona.Meðutim, obja�njenje koje vrijedi za sat ne obja�njava iluziju mrtvog telefon jer ona ne ovisi o sakadièkim pokretima oka.2 Osim toga, time se ne obja�njava niti nedavno primijeæena sklonost ljudi da precjenjuju koliko dugo dr�e u ruci predmet kad ga prvi put uhvate,3 a èini se da je efekt slièan: doima se da prvi susret traje dulje.Jedno predlo�eno obja�njenje iluzije mrtvog telefona jest da premje�tanje pa�nje na novi slu�ni fokus stvara poveæanje pobuðenosti, ili mentalnog interesa. Kako su prija�nja istra�ivanja pokazala da poveæana pobuðenost - na primjer, kad smo pod stresom - ubrzava na� osjeæaj za vrijeme, to bi nas moglo dovesti do precjenjivanja trajanja zvuka kad na njega prvi put obraæamo pa�nju. Naravno, to se ne uklapa u opa�anje koje smo prethodno spomenuli, da se iluzija sata koji stoji ne pojavljuje kad se sat ili brojaè pojavljuju ravno pred na�im oèima - to bi dovelo do poveæane pobuðenosti jednako kao i skretanje pogleda ka satu ili dizanje telefonske slu�alice.Jedinstveno obja�njenje za pojavu "stajanja vremena" i dalje nam, dakle, izmièe. Ono �to, meðutim, jest jasno je da na� mozak veæinu vremena izvanredno uspje�an u tome da nam pru�a koherentni osjeæaj za to �to se kada dogodilo.Bilje�ke1. Yarrow, K., Haggard, P., Heal, R., Brown, P., & Rothwell, J. C. (2001). Illusory perceptions and time preserve cross-saccadic perceptual continuity. Nature, 414(6861), 302-305.2. Hodinott-Hill, I., Thilo, K. V., Cowey, A., & Walsh, V. (2002). Auditory chro-nostasis: Hanging on the telephone. Current Biology, 12,1779-1781.3. Yarrow, K., & Rothwell, J. C. (2003). Manual Chronostasis: Tactile perception precedes physical contact. Current Biology, 12(13), 1134-1139.- Christian Jarret tNapustite oène fiksacije i reagirat æete br�eNapustite oène fiksacije i reagirat æete br�eZa prebacivanje pa�nje na novi objekt treba nam vi�e vremena ako je stari objekt i dalje na svom mjestu.Prebaciti pa�nju èesto znaèi pomaknuti oèi. Samo �to mi nikad potpuno ne kontroliramo �to na�e oèi �ele gledati. Ako se zalijepe za ne�to, tvrdoglavo æe se toga dr�ati umjesto da se okrenu drugamo. Ako �elite gledati ne�to novo, to æete br�e uèiniti ako ne budete morali odlijepiti pogled od onog starog: ako ono �to ste dotad gledali i�èezne i nastane kratka praznina, tada kao da vam se oèi odlijepe i va�e se vrijeme reakcije popravlja. To se naziva efekt praznine.Na djeluEfekt praznine mo�ete uoèiti ako se od vas zatra�i da zurite u neki oblik na ekranu, a da zatim okrenete pogled na neki novi oblik koji æe se pojaviti negdje drugdj

e na ekranu. Za prebacivanje na novi oblik obièno treba oko petina sekunde. Ali ako stari oblik i�èezne malo prije nego se novi oblik pojavi, za pomicanje pogleda trebat æe vam manje vremena, i to oko 20% manje.Treba reæi: ovaj je efekt - reda velièine tek nekoliko stotinki sekunde - malen u odnosu na cjelokupno pona�anje. Neæete ga samo tako primijetiti dok �eæete po stanu. Taj efekt pripada obilje�jima niske razine na�e kognitivne kontrole: u odreðenim okolnostima, voljno prebacivanje pa�nje traje ne�to dulje. Drugim rijeèima, voljno pona�anje nije ba� toliko voljno kako si volimo zami�ljati.Kako to radiSvijet oko sebe upijamo korak po korak, na djeliæ sekunde fokusiramo siæu�ni dio svijeta visoko-razluèivim sredi�tem na�eg vida, a zatim oèi idu dalje da bi fokusirale neki drugi dio. Svaki od tih, uglavnom automatskih pokreta, zove se sakada [trik #15].trik #19Napustite oène fiksacije i reagirat æete br�eU �ivotuPotpunosti radi, treba znati da bi za maksimalno ubrzanje stara toèka fiksacije trebala nestati 200 milisekundi (opet petina sekunde) prije nego se pojavi novi objekt. Mozak koristi to vrijeme da primijeti da je stari oblik i�èeznuo i pripremi oèi na sljedeæi pomak. E sad, u �ivotu objekti rijetko samo tako nestaju, iako se to èesto dogaða na ekranu raèunala. Stoga vrijedi znati da ako �elite da netko prebaci pa�nju s jednog predmeta na drugi, prelazak æete mu olak�ati ako prvi predmet uklonite malo prije nego mu poka�ete drugi (zbilja ga uklonite, ne samo sakrijete iza neèega, jer mi i dalje obraæamo pa�nju na objekte dok su privremeno nevidljivi [trik #36]). Time æete olak�ati odvajanje od izvornog predmeta, mo�e to biti dijalo�ki okvir ili neka pripremna obavijest, i dovesti korisnika u pripravno stanje za ono na �to æe zatim morati obratiti pa�nju.Dodatna literatura� Taylor, T. L., Kingstone, A., & Klein, R. M. (1998). The disappearance of foveal and non-foveal stimuli: Decomposing the gap effect. Canadian Journal of Experimental Psychology, 52(4), 192-199.Sakade izvodimo bez prestanka - do pet svake sekunde - ali to ne znaèi da su one fluidne niti da je svaka ista. Dok upijate neku scenu, oèi su vam zalijepljene za nju. Opiru se odmicanju, ali tek zakratko. Sto se, dakle, dogaða kad naiðe neki drugi objekt i vi �elite okrenuti oèi prema njemu? Morate nadvladati tu inhibiciju i za to vam je potrebno neko vrijeme.Prevladavanje otpora pri izvoðenju sakada jedan je naèin gledanja na razlog zbog kojeg fokusiranje na novi oblik traje dulje ako je stari oblik i dalje na mjestu. No, na to se mo�e gledati i drukèije: razmotrimo �to se dogaða kad stari oblik nestane. Tada vidimo da se oèi automatski otpu�taju od svoje fiksacije i vi�e se toliko ne opiru izvoðenju sakada - zbog toga je moguæe br�e prebaciti pogled kad stari oblik nestane prije nego se pojavi novi. Osim toga, oblik koji i�èezava djeluje kao znak upozorenja ranoj fazi vidnog sustava ("Ne�to se de�ava, pripremi se!"), �to slu�i za ubrzavanje vremena reakcije oèiju. Kombinacija oba elementa - upozorenja i èinjenice da oèi vi�e ni�ta ne zadr�ava - dovodi do ubrzanja.I Zavarajte se da vidite treæu dimenziju"trik #20Gledanje sjena jedan je od puno trikova pomoæu kojih prepoznajemo oblike. Utoliko je podlo�no i varanju - mozak æe veæ zbog obiènog sjenèanja pretpostaviti da vidi pravu sjenu. Ta je iluzija toliko sna�na i tako duboko usaðena u nas da zaista mo�emo osjetiti dubinu slike iako znamo da je ravna.Na djeluPogledajte osjenèane krugove na slici 2-8 (prema sliènoj ilustraciji u èlanku "On the Perception of Shape from Shading"1 Kleffnera i Ramac-handrana).Sam sam izradio taj dijagram, i on nije ni�ta posebno: samo skupina krugova na srednje sivoj podlozi. Svi krugovi su ispunjeni crno-bijelim gradijentom, samo �to je nekima vrh bijel a nekima crn. Iako je slika jednostavna, veæ daje osjeæaj dubine.Èini se da krugovi koji su bijeli na vrhu zbog sjenèanja iskaèu iz slike, kao izboèine. Naprotiv, krugovi koji su bijeli na dnu izgledaju vi�e kao udubine ili èak

rupe.Da biste vidjeli koliko je dojam dubine jak, usporedite te osjenèane krugove s mnogo jednostavnijim dijagramom na slici 2-9, takoðer prema èlanku Kleffnera i Ramachandrana.Jedina razlika je u tome da krugovi nisu osjenèani nego su podijeljeni na jednoliène crne i bijele polovice. Ali dubina je posve nestala.Kako to radiSjene se identificiraju u ranoj fazi vidne obrade kako bismo brzo stekli prvi dojam o obliku scene koju gledamo. Znamo da je rijeè o ranoj fazi jer je mehanizam kojim se prepoznaje izvor svjetla prilièno hakerski.Zavarajte se da vidite treæu dimenzijuKako prepoznajete trodimenzionalni oblik samo gledanjem? Tome slu�e sjene.Zavarajte se da vidite treæu dimenzijuStalno se suoèavamo s dvosmislenim situacijama. Na primjer, uzmimo jedan od krugova s bijelim vrhom iz slike 2-8. Kad ga gledate, ovisno o tome zami�ljate li da je oblik osvijetljen odozgo ili odozdo, mo�ete vidjeti jedan ili drugi oblik. Ako svjetlo dolazi odozgo, mo�ete zakljuèiti da je oblik izboèen, jer je dolje taman, a tamo se nalaze sjene. S druge strane, ako svjetlo dolazi s dna stranice, isti obrazac sjene daje i udubina. Izbo-èina ili udubina: dva oblika mogu imati isti obrazac sjene kad ih se osvijetli iz suprotnih kutova.Slika 2-8. Osjenèani likovi daju iluziju trodimenzionalnosti.trik #20Zavarajte se da vidite treæu dimenzijuSlika 2-9. Binarno crno-bijelo "sjenèanje" ne daje osjeæaj dubine.Na dijagramu, meðutim, nema izvora svjetla, a jednolièna siva podloga ne ukazuje na to odakle svjetlo dolazi. Takav krug s bijelim vrhom s punim bi pravom trebao biti dvosmislen. Trebali biste nekad vidjeti izboèi-nu a nekad udubinu.Tu je zapanjujuæe da ljudi krugove s bijelim vrhom vide kao izboèine a ne kao udubine, iako imaju obje moguænosti. Umjesto da nas ostavi zbunjene, mozak presuðuje: svjetlo dolazi odozgo.2Pretpostavka da su scene osvijetljene odozgo itekako ima smisla: ako ima svjetla, obièno mu je izvor sunce, koje je gore. Za�to to onda opisujemo kao hakerski mehanizam?Iako pretpostavka o izvoru svjetla dobro zvuèi, zapravo ba� i nije jako robusna. Pogledajte ponovo sliku 2-8. Prislonite knjigu na zid i okrenite glavu naopako. Izboèine su se pretvorile u udubine a udubine u izboèine. Mozak oèito ne pretpostavlja da svjetlo dolazi odnekud s neba, nego s vrha vidnog polja.Zavarajte se da vidite treæu dimenziju |Umjesto da tro�i vrijeme na to da uzme u obzir kako vam je okrenuta glava pa da onda zakljuèuje gdje se vjerojatno nalazi sunce, mozak je odabrao "dovoljno dobro" rje�enje. Ono najèe�æe funkcionira, ali ne uvijek (ne funkcionira kad vam je glava okrenuta naopaèke). Meðutim, to rje�enje znaèi i da se izvor svjetla mo�e uprogramirati u rutine za percepciju oblika, �to omoguæuje brzu obradu scene.Upravo ta brzina omoguæuje da se na temelju sjena zakljuèi o obliku u tako ranoj fazi obrade. To je va�no za izradu trodimenzionalne mentalne scene, umjesto ravne slike nalik fotografiji. Osjenèani krugovi su, meðutim, pogre�no prepoznati kao trodimenzionalni, zbog èega uvjerljivo daju dojam dubine.Ono �to se dogodilo s osjenèanim krugovima zove se "iskakanje". Iskakanje znaèi da krugovi skaèu na vas iz pozadine - lak�e ih je uoèiti i pridati im pa�nju nego �to je to sluèaj sa sliènim ravnim objektima. Klef-fner i Ramachandran u istom onom èlanku ilustriraju to osobito svojstvo tako �to mjere koliko je vremena potrebno da se uoèi jedan krug slièan izboèini na stranici punoj udubina. Pokazalo se da nema veze koliko udubina na stranici prikriva izboèinu. Zbog pojave iskakanja, izboèinu vidimo trenutaèno.Ali ako se stranica s izboèinama i jednom udubinom okrene u stranu, treba nam znatno vi�e vremena da uoèimo udubinu. Pogledajte jo� jednom sliku 2-8, s tim da ovaj put dr�ite knjigu okrenutu pod pravim kutom. Dojam dubine mnogo je slabiji a, buduæi da pretpostavka o svjetlu odozgo ne daje prednost nijednom tipu kruga, krugovi æe manje-vi�e nasumièno izgledati kao udubine, odnosno izboèine. �tovi�e, mjerenja pokazuju da uoèavanje jednog drugaèijeg kruga vi�e nije trenutaèno. Sto je vi�e krugo

va na stranici, za to nam treba vi�e vremena.Brzinska prednost iskakanja je tako znaèajna da neke �ivotinje mijenjaju boju kako bi izbjegle iskakanje u pogled u oèima svojih predatora. Stojeæi na jarkom suncu, antilopa bi, s osvijetljenim leðima i sjenom s donje strane, bila ba� kao jedan od na�ih osjenèanih krugova. No, antilopa je na vrhu tamna a trbuh joj je bijel. Taj uzorak, zvan "protusjenèanje", poni�tava sjene i daje �ivotinji jednoliènu nijansu, �to ubla�ava efekt iskakanja i omoguæuje joj da se stopi s pozadinom.trik #20Zavarajte se da vidite treæu dimenzijuU �ivotuBuduæi daje iskakanje tako sna�no, nije ni èudo da èesto koristimo trik sa sjenèanjem kako bismo stvorili taj efekt u svakodnevnom �ivotu.Trodimenzionalno fasetirani gumbi u kompjuterskim programima jedan su primjer za to. Nisam vidio da postoje eksperimenti toèno o tome, ali usudio bih se pretpostaviti da je fasetirani gumb Su�an Kare u VVindo-wsima 3.0 (http://www.kare.com/MakePortfolioPage.cgi?page=6) znaèajniji nego �to bismo mislili - on èini oèitim �to treba kliknuti.Moji omiljeni primjeri sjena dobivenih sjenèanjem nalaze se u predavanju Stuarta Anstisa o kori�tenju tog efekta u svijetu mode (http:// www.psy.ucsd.edu/~sanstis/SAStocking.htm). Anstis istièe da traperice s izbijeljenom prednjicom nogavica zapravo stvaraju umjetnu sjenu na stranama nogu, zbog èega izgledaju zaobljenije i ljep�e oblikovane (slika 2-10). Isto vrijedi i za najlon-èarape, koje su tamnije sa strane iz kojeg ih god kuta gledali.Slika 2-10. Osjenèane traperice oblikuju nogeKroz mnoge primjere njegovo predavanje pokazuje kako se prividni oblik lica mijenja �minkanjem - njegovim rijeèima, "naslikanim sjenkama". Fotografije sa i bez �minke (slika 2 11) svojim jasno definiranim liènimZavarajte se da vidite treæu dimenzijukostima i skulptorskim oblikovanjem demonstriraju koliko sjenèanje zapravo utjeèe na oblik.Slika 2-11. Razlika u prividnom obliku jasno se vidi kad je na�minkano samo pola lica.Bilje�ke1. Kleffner, D. A., & Ramachandran, V. S. (1992). On the perception of shape from shading. Perception and Psychophysics, 52(1), 18-36.2. Detaljniji eksperimenti, opisani u navedenom èlanku, zapravo pokazuju da pretpostavljeni izvor svjetla za mozak nije toèno na vrhu vidnog polja, nego gore lijevo. Ti eksperimenti ukljuèuju slo�enije osjenèane oblike od krugova, te ispitivanje hoæe li, kad ih se pogleda, iskoèiti ili æe izgledati udubljeno. Kad se pokus izvede vi�e puta, o polo�aju pretpostavljenog izvora svjetla mo�e se zakljuèiti tako �to se promatra mjesto za koje mozak pretpostavlja da je izvor svjetla. Na�alost, jo� uvijek je nepoznato za�to je to mjesto gore lijevo a ne gore-negdje-dru-gdje. Vidi Mamassian, P., Jentzsh, I., Bacon, B. A., & Schweinberger, S. R. (2003). Neural correlates of shape from shading. NeuroReport, 14(7), 971-975.Kreæu se objekti, a ne svjetloNa djeluUoèite kako se va� mozak slu�i sjenama da bi konstruirao 3D model scene. Gledajte film o kugli u kutiji na� http://gan.dalf.psych.umn.edu/~kersten/kersten-lab/images/ ball-in-a-box.mov (mala verzija)� http://gandalf.psych.umn.edu/~kersten/kersten-lab/demos/ BalllnaBox.mov (velika verzija, 4 MB)Ako trenutno nemate pristup Internetu, pogledajte kadrove iz filma na slici 2-12.Film je jednostavna animacija s kuglom koja dvaput ide amo-tamo po trodimenzionalnoj kutiji. Kugla svaki put ide dijagonalno po ravnini poda. Prvi put se èini da se kreæe po podu kutije, a sjena pada toèno ispod nje i dodiruje dno kugle. Drugi put izgleda da se kugla kreæe horizontalno i lebdi nad podom, a sjena je slijedi po podu. Kugla zapravo i u jednom i u drugom sluèaju ide istim putem; mijenja se samo putanja sjene (jedan put dijagonalno, drugi put horizontalno). Upravo

se time mijenja va�a perce-trik #21Kreæu se objekti, a ne svjetloKad su sjene u pokretu, mi vidimo kretanje objekta a ne pretpostavljamo da se kreæe izvor svjetla.Sjene se obraduju u ranoj fazi vidne obrade objekata i jedna su od prvih stvari koje na� vidni sustav koristi kad poku�ava prepoznati oblik. "Zavarajte se da vidite treæu dimenziju" [trik #20] je, nadalje, pokazao da na� vidni sustav ima uprogramiranu pretpostavku da svjetlo dolazi odozgo. Jo� jedan naèin upotrebe sjena je zakljuèivanje o pokretima. Na� vidni sustav tada radi s jo� jednom pretpostavkom: da je sjena u pokretu rezultat objekta u pokretu, a ne kretanja izvora svjetla.. U teoriji bi, naravno, i jedno i drugo moglo biti razlog za kretanje sjene, ali mi smo evoluirali tako da zanemarujemo jednu od tih moguænosti - objekti koji se brzo kreæu mnogo su vjerojatniji od svjetala koja se brzo kreæu, a da i ne spominjemo koliko su opasniji.Kreæu se objekti, a ne svjetlotril #2pcija kretanja kugle. (Na slici 2-12 prikazani su kadrovi iz prvog (lijevo) i drugog (desno) sluèaja prelaska kugle po kutiji.)n http://gandalf.psv<;n.Limri.edu/-kersten/kerstert-lab/demQS/8al(tnaBQ>:.mti* + 1 http" / .''fiandalf p'.ych umn edu/ ¦ kersrc-i/kersten-!ab,'d^inf)S/eal:lnaBox.mov|Iflttp://gandalf.psYch.umn.edu/^kers^ I C |-1 + I ' "Mmp ; )q."Hialt psycn.t-inm.edu/-kersten/keriteri lai .riemos/BalitnaBox.moviSlika 2-12. Kadrovi iz filma "kugla u kutiji"Sada pogledajte slo�eniji film s kuglom koja se kreæe "cik-cak" (http:// www.kyb.rTipg.de/bu/demo/index.html; slika 2-13 pokazuje jedan kadar iz tog filma). Opet imamo kuglu koja se kreæe po 3D kutiji.Slika 2-13. Kadar iz filma "kugla koja ide cik-cak"1Ovaj put, dok se kugla pravocrtno kreæe od jednog do drugog kuta kutije (dokaz za to je dijagonalna crta koju slijedi), sjena vrluda po cijeloj kutiji. Sada èak imamo jasan dokaz da se tu kreæe izvor svjetlosti - i utoliko, sjena. Sjenèanje i boja kutije stalno se mijenjaju, ali konzistentno s pokretnim izvorom svjetlosti a ne s kuglom koja ide cik-cak (njeno kretanje ne dovodi ni do kakvih promjena u sjenèanju ni u boji!). Svejedno, vi vidite kuglu kako ide cik-cak.Kako to radiVa� mozak konstruira interni 3D model scene èim je pogledate, pri èemu je utjecaj sjena na konstrukciju nevjerojatno sna�an. To ste mogli vidjeti na djelu u prvom filmu: va� interni model scene dramatièno se mijenja iskljuèivo na temelju polo�aja i pokreta sjene.r~Nije mi drago reæi "interni model". Ako uzmemo u obzir da je veæina in formacija o sceni veæ prisutna u univerzumu, dostupna vec pokretom yl.\ ve, za�to se gnjaviti time da se scena polii.iiijuje i u glavi? NajvjerojatnijeKreæu se objekti, a ne svjetlotril #2interno pohranjujemo samo ono �to moramo, kad postoje nedoumice. Vizualni podaci u glavi nisu fotografija nego strukturirani model koji opstoji u tandemu s eksteligencijom, informacijama koje mo�emo tretirati kao inteligenciju ali se ne èuvaju interno.-T. S. _JDrugi film pokazuje jo� par pretpostavki (ima toga jo�) kojih se mozak dr�i pri obradi sjena. Jedna pretpostavka je da tamnija boja znaèi sjenu. Druga je da svjetlo obièno dolazi odozgo (te su pretpostavke tako prirodne da ih èak i ne primjeæujemo). I jedna i druga ulaze u igru kad dvo-dimenzionalni oblici - obiène slike - prividno dobivaju dubinu ako ih se znalaèki osjenèa [trik #20].Na osnovi tih pretpostavki, mozak radije vjeruje da izvor svjetla miruje a da objekt u kretanju jurca uokolo, umjesto da se mièe izvor svjetla. I to usprkos svim naznakama koje govore suprotno: obrascu osvjetljenja na podu i zidovima, osvje

tljenjem stranica kutije koje prati kretanje sjene - sve bi to moralo biti dovoljno jak dokaz. A mozak ipak uzima u obzir jedino sjenu kugle. U nastojanju da najbr�e �to je moguæe stvori trodimenzionalno tumaèenje scene, mozak se ne gnjavi time da asimilira informacije iz cijelog vidnog polja. On bitno pojednostavljuje stvar tako da pretpostavi kako izvor svjetla miruje.Bilje�ko1. Za cik-cak animaciju kugle zahvaljujemo D. Kersten (Sveuèili�te Minnesota, SAD) i I. Bulthoffu (Institut za biolo�ku kibernetiku Max Planck, Njemaèka)Dodatna literatura� Laboratorij Kersten (http://gandalf.psych.umn.edu/~kersten/ kersten-lab/kersten-lab.html) istra�uje vid, djelovanje te raèunalna naèela u pozadini na�eg pretvaranja vida u razumijevanje svijeta. Osim publikacija o toj temi, web stranice nude demonstracije koje istra�uju koje informacije mo�emo izluèiti iz onoga �to vidimo i s kojim pretpostavkama. Jedna njihova demonstracija, Prividno kretanje zbog sjene (http://gandalf.psych.umn.edu/www/kerstoiv lab/imaqo\/kerston shadow-cine.MOV), pokazuje kako se pretpostavka da izvori svjetlosti miruju mo�e iskoristiti za jo� jednu sna�nu iluziju kretanja.Dubina je va�na� Kersten, D., Knill, D., Mamassian, P., & Buelthoff, I. (1996). Illusory motion from shadows. Nature, 379(6560), 31."trik l Dubina je va�na#22 JNa�a percepcija 3D svijeta oslanja se na mnoge naznake dubine, od atmosferske izmaglice do prethodnog poznavanja velièine objekta. Sve ih koristimo za vid, a neke i u vizualnom dizajnu i svakodnevnom �ivotu.Sposobnost da vidimo dubinu fantastièno je obilje�je na�eg vida. Ne samo da ono �to vidimo èini zanimljivijim, dubina ima i kljuènu funkcionalnu ulogu. Uz njenu pomoæ odvija se navigacija na�im 3D svijetom a primjenjuje se i u dizajnu vizualnih komunikacija radi lak�e organizacije onoga �to vidimo - dubina, naime, poja�njava tako �to razdvaja1.Vizualni poticaj koji nam daje osjeæaj dubine psiholozi nazivaju znak dubine. Znanost o vidu sugerira da na� osjeæaj dubine potjeèe od barem 19 raspoznatljivih znakova u na�oj okolini. Rijetko ih vidimo pojedinaèno jer se najèe�æe pojavljuju zajedno i zajednièki daju informacije o dubini, ali mo�emo ih labavo organizirati u nekoliko meðusobno povezanih skupina:Binokularni znakovi (stereoskopska dubina, konvergencija oèiju)Imajuæi na raspolaganju binokularni (s dva oka) vid, mozak vidi dubinu usporeðujuæi kutne razlike meðu slikama jednog i drugog oka. Ovaj tip vida veoma je va�an za svakodnevni �ivot (poku�ajte samo uhvatiti loptu dok vam je jedno oko sklopljeno), ali postoje i mnogi monokularni (s jednim okom) znakovi. Monokularni znakovi imaju tu prednost da ih je lak�e upotrijebiti kod slika na ravnoj povr�ini (npr. u tisku ili na ekranu raèunala).Perspektivski znakovi (gradijent velièine, gradijent teksture, linearna perspektiva)Oblik vizualne scene odaje znakove dubine objekata koje sadr�i. Na� osjeæaj dubine mo�e dobiti informacije na vi�e naèina: tu su konvergentne, odnosno divergentne Unije koje daju perspektivu, ili promjena velièine uzoraka na slici, za koje znamo da su nepromjenjive velièine (kao �to su podne ploèice).Dubina je va�naOkluzijski znakovi (prekrivanje objekata, pad sjene, sjena na povr�ini)Prisutnost jednog objekta koji djelomièno prekriva lik drugoga i snop sjena koje padaju sa njih jaki su znakovi dubine. Primjere pogledajte u "Zavarajte se da vidite treæu dimenziju" [trik #20].Fokusni znakovi (zraèna perspektiva, jasnoæa objekata, raspon fokusiranja) Veæa udaljenost obièno sa sobom donosi brojne znakove dubine povezane s uvjetima u prirodnom svijetu, kao �to su poveæana atmosferska izmaglica i fizièka ogranièenja moguæeg raspona fokusiranja. O jednom od tih znakova, intenzitetu objekata, reæi æemo ne�to vi�e.Pokretni znakovi (kinetièka dubina, ili paralaksa zbog gibanja)Kad pokreæete glavu, razlièito udaljeni objekti gibaju se razlièitim relativnim

brzinama. To je veoma jak znak, i zbog toga kobra nji�e glavu lijevo-desno kako bi razaznala udaljenost plijena.Nema dovoljno prostora da bismo raspravili o svim tim znakovima, pa æemo detaljnije razmotriti samo dva: intenzitet objekata i poznatu velièinu (taj je znak labavo povezan s obitelji perspektivskih znakova). Vi�e informacija o znakovima dubine i njihovoj upotrebi u dizajnu informacija naæi æete u referencama na kraju ovog trika.Jasnoæa objekataZa�to nam udaljeniji objekti izgledaju mutno ili nejasno? Jeste li primijetili da nam jarki objekti privlaèe pa�nju? Radi se o intenzitetu.Ako se zagledamo u daljinu, primjeæujemo da se udaljeni objekti kao �to su zgrade ili planine doimaju manje raspoznatljivo, pa i mutno u usporedbi s bli�im objektima. Èak i boje tih dalekih objekata izgledaju blijedo ili isprano. Razlog za to je ono �to psiholozi zovu zraènom perspektivom ili jasnoæom objekata. To je vizualni znak kojim se na� um slu�i da bi osjetio dubinu; primjenjujemo ga automatski kao naèin sortiranja i davanja prioriteta informacijama o svom okoli�u (razlikujemo prednji plan i pozadinu).Dizajneri koriste taj fenomen kako bi nam usmjerili pa�nju, tako �to upotrebljavaju intenzivne boje i jake kontraste. Struènjaci za sigurnost na cestama rade znakove opasnosti tako da budu svj«� i liji i s debljim linijama, /.a razliku od drugih prometnih znakova. Na i.ij ih naèin istièu,trik #22Dubina je va�nakao �to se vidi na slici 2-14. �tovi�e, isti princip primjenjujete i sami kad fluorescentnim flomasterom oznaèavate dijelove teksta. Slu�ite se znakovima dubine kako biste doslovno stavili ne�to u prvi plan, kako biste dali prioritet odreðenim informacijama u svojem okoli�u.Slika 2-14. Va�ni prometni znakovi èesto su intenzivnije obojani i imaju jake kontrastne elemente da bi se istakli meðu drugim znakovima2Na djeluSklopite jedno oko i pogledajte dva osjenèana objekta na slici 2-15. Da morate odabrati objekt koji vam izgleda vizualno bli�e, koji bi to bio? Crna kocka kao da se izdvaja i djeluje primaknuto u odnosu na sivi blok. Kao da na� um �eli da bude u prvom planu.Slika 2-15. Koja kocka izgleda bli�e?Dubina je va�natrik #22Kako to radiRazlog za do�ivljaj dubine koji dobivamo od razlika svijetlog i tamnog je zraèna perspektiva, a znanost koja joj le�i u pozadini je zapravo prilièno jednostavna. U zraku se nalaze èestice pra�ine i vode koje djelomièno zaklanjaju pogled na objekte pa oni izgledaju zamagljeno i manje jasno. Te se èestice ne vide izbliza, ali kako se poveæava razmak izmeðu vas i objekta, poveæava se i broj èestica u zraku. One postupno uzrokuju pojavu izmaglice kod udaljenih objekata. Za dana ta se izmaglica doima kao bjelièasta ili plavièasta boja koja nastaje jer èestice raspr�uju prirodno svjetlo. Tamni objekti se odvajaju i percipiramo ih kao prednji plan, a svjetlije kao pozadinu. Noæu je efekt isti osim �to ima obratan smjer: osvijetljeni objekti doimaju se bli�ima, kako pokazuje slika 2-16. Intenzitet objekta u usporedbi s njegovom okolinom heuristièki nam poma�e da steknemo dojam o njegovu polo�aju. Isti efekt dubine imaju èak i boje zbog komparativnih razlika u vrijednosti i intenzitetu. Sto je veæa razlika u intenzitetu boje izmeðu dva objekta, to æe biti izra�eniji dojam njihove dubinske odvojenosti..'»lika 2-16. Osvijetljeni objekti noæu izgledaju bli�e11 kakvom su onda odnosu jasnoæa i pa�nja? Prema jednom stajali�tu, ni blizo objekt o obraæamo vi�e pa�nje jer su va�niji na�em fizièkom tijelu. Fokusu.uno vizualno jasnije objekte jer im zbog njihove vezanosti za prednji plan piiroðim pripisujemo veæu va�nost. Jednostavno reèeno, oni isk.li u ii pi vi planDubina je va�naU �ivotuBuduæi da vremenske prilike utjeèu na stanje atmosfere, one mogu utjecati i na p

ercipiranu dubinu: �to je zrak ispunjeniji èesticama to je izra�enija zraèna perspektiva. Stoga æemo istu udaljenost procijenjenu za ki�na nevremena percipirati kao veæu nego da smo je procijenili jasnog, sunèanog dana.Relativna velièinaKako raspoznajemo razliku u dubini izmeðu dva predmeta ako oni nisu jednaki?Svi znamo da ako postavite dva predmeta iste velièine na razlièitu udaljenost i pogledate ih, udaljeniji predmet izgleda manji. Ali je li vas ikad iznenadila velièina nekog predmeta kad ste ga vidjeli prvi put izdaleka a shvatili da izbliza izgleda puno veæi? Psiholozi taj fenomen zovu gradijent velièine i relativna velièina. Gradijent velièine ka�e da se predmeti proporcionalno smanjuju u na�em vidnom polju �to se dalje odmièu. Na osnovi tih razlika u relativnoj velièini stvaramo osjeæaj dubine. Kap opæe pravilo to stoji, ali na�e predznanje o velièini predmeta ponekad nas mo�e zavesti jer prema poznatoj velièini predmeta (odnosno, na�im pretpostavkama o njegovoj velièini) odmjeravamo relativnu velièinu predmeta koje vidimo.Slika 2-17. Mi� i slon - po sjeæanju znate da je slon veæi.Svijest o korisnikovom znanju o subjektima i objektima kljuèna je ako je komparativna velièina va�an faktor. Mnogi dizajneri posveæeni vizualnojDubina je va�nakomunikaciji na�li su se u velikoj nevolji zaboraviv�i unijeti u svoje djelo neki referentni element razmjera kao kontekst. U nedostatku korisniku prepoznatljivih razmjera, va�na karta, dijagram ili usporedba mo�e postati posve neupotrebljiva. Neoèekivana promjena razmjera mo�e dezorijentirati korisnika, no ako se pravilno izvede mo�e pomoæi da mu se privuèe pa�nja.Slika 2-18. Mi� i zerk - kako je zerk izmi�ljena �ivotinja, velièinu mo�ete ocijeniti samo prema mi�u.Na djeluBacite pogled na mi�a i slona sa slike 2-17. Po sjeæanju su nam poznate njihove prave relativne velièine.Ali �to sa slikom 2-18, koja prikazuje mi�a i zerka (izmi�ljenu �ivotinju)? Buduæi da nikad prije nismo vidjeli zerka, znamo li �to je veæe ili pretpostavljamo da su razmjeri koje vidimo ispravni?Kako to radiPoznavanje objekata i njihove stvarne velièine ima jednu skrovitu ulogu u na�oj percepciji dubine. Svaki put kad pogledamo neki objekt na� se um dosjeæa njegove upamæene velièine, lika i forme. Um zatim usporeðuje ta sjeæanja s onim �to vidimo, pritom se slu�eæi razmjerima kako bi izraèunao udaljenost. Ta brza i gruba usporedba ponekad nas, meðutim, mo�e zavesti, osobito kad se susretnemo s neèim nepoznatim. Jedan psiholog, Bruce Goldstein, ponudio je kulturalni primjer antropologa koji susreæeDubina je va�naafrièkog Bu�mana koji �ivi u gustoj pra�umi. Antropolog odvede Bu�ma-na na otvoreno i poka�e mu neke bivole u daljini. Bu�man ne mo�e vjerovati da su te �ivotinje velike i tvrdi da su to zapravo kukci. Ali kad im priðe bli�e, zapanji se kako su prividno narasli i pripi�e to magiji. Gusta pra�uma i njena ogranièenja gledanja u daljinu, te nepoznata �ivotinja, naru�ili su njegovu sposobnost stvaranja osjeæaja za razmjere.U �ivotuNeki su dizajneri upotrijebili tu magiju na vlastitu korist. Filmska industrija èesto je znala iskoristiti na�e pretpostavke o relativnoj velièini i iznenaditi nas tako da ih razbije, pa nam ne�to poznato postane èudovi�no i novo. Na primjer, uz pomoæ naru�enih razmjera i stavljanja ne-sliènih objekata u istu scenu mo�e nas se navesti da pomislimo kako 15-metarski mravi razaraju gradove i sela.Bilje�ke1. Bardel, W. (2001). "Depth Cues for Information Design". Doktorska disertacija, Sveuèili�te Carnegie Mellon (http://www.bardel.info/downloads/Depth_cues.pdf).2. Zahvaljujemo tvrtki Ultimate Symbol Inc. (http://www.ultimatesym-bol.com) na ustupljenim prometnim znakovima.Dodatna literatura� Goldstein, E. B. (1989). Sensation & Perception. Pacific Grove: Brooks/Cole Publ

ishing.� Ware, C. (1999). Information Visualization. London: Academic Press.� Tufte, E. (1999). Envisioning Information. Cheshire: Graphic Press.� Braustein, M. L. (1976). Depth Perception Through Motion. London: Academic Press.� Reagan, D. (2000). Human Perception of Objects. Sunderland: Sinauer Assoc.- William BardelKako se svjetlina razlikuje od luminancije:tril# 2;Kako se svjetlina razlikuje od luminancije: iluzija sjene na �ahovskoj ploèiSna�na iluzija svjetline pokazuje kako na� mozak uzima u obzir strukturu scene i implicitno osvjetljenje kad proraèunava sjene.Rekonstrukcija trodimenzionalnog vizualnog svijeta iz dvodimenzionalne slike na mre�nici te�ak je izazov koji se postavlja pred na� vid. Projekcijom triju dimenzija na dvije nepovratno se gube informacije koje centri za vid u na�em mozgu nekako moraju rekonstruirati. Istina, imamo dva oka �to nam donekle poma�e na horizontalnoj ravni, ali �ivi do�ivljaj 3D pogleda na svijet oèito ne nestaje ni kad prekrijemo jedno oko [trik #22].U postupku rekonstrukcije 3D iz 2D, na� mozak pametno koristi dotada�nje iskustvo i pretpostavke o fizici stvarnog svijeta. Kako se time informacije fabriciraju, postupak je podlo�an gre�kama, osobito u prikladnoj manipulaciji slikama, �to omoguæuje razne �iroke klase optièkih varki. Ovdje æemo se koncentrirati na jedan dosta novi primjer, iluziju sjene na �ahovskoj ploèi Teda Adelsona.1No djeluPogledajte iluziju sjene na �ahovskoj ploèi Teda Adelsona na slici 2-19.trik #23Slika 2-19. Adelsonova ilu/iju sjene na �ahovskoj ploèi - koje je polje svjetlije. A ili B?trik #23Kako se svjetlina razlikuje od luminancije:Svi æemo se slo�iti da vidimo �ahovsku ploèu u èijem kutu stoji stup. Svjetlo oèito dolazi iz gornjeg desnog kuta - to nam trenutaèno govori sjena na ploèi (a znamo koliko su va�ne sjene za informaciju o onome �to vidimo [trik #20]). Sve to percipiramo jednim kratkim pogledom, mnogo br�e nego �to se ova reèenica mo�e proèitati (a jo� manje napisati!).Postavimo si sada sljedeæe pitanje: koje je polje svjetlije, A ili B? Oèiti odgovor je B, sla�em se. A sad promijenite kontekst i pogledajte sliku 2-20. Nemaskirane sive nijanse okomica su iz polja A i B, i nema sumnje da su te dvije nijanse identiène (crte� je tako i napravljen).Mo�ete si to i dokazati tako da izre�ete masku s dvije rupe u obliku polja na �ahovskoj ploèi, jednu za polje A a drugu za polje B, i stavite je preko izvorne ploèe (slika 2-19).Slika 2-20. Ova ploèa je jednaka prethodnoj, osim �to su dodane dvije okomice - izgleda li i sada polje A svjetlije od polja B?Kako to radi?Ako polja A i B u prvom sluèaju imaju oèito razlièitu svjetlinu a u drugom sluèaju istu, u èemu je stvar? Jasno je da se te alternative meðusobno iskljuèuju. Rje�enje je, najkraæe reèeno, da svjetlina ovisi o kontekstu.Postoji dobar razlog zbog kojega istra�ivaèi vida svoje eksperimente opisuju slu�eæi se terminom luminancija (ili svjetljivost), a ne svjetlina. Luminancija je fizikalna mjera kojom se uzima broj kvanta svjetlosti kojiKako se svjetlina razlikuje od luminancije:... HMSOEEfdolaze s povr�ine i odvaguje ih se po valnoj du�ini s obzirom na njihovu vidljivost. (Usput, mjerna jedinica je kandela po kvadratnom metru, cd/m2. Kandela je izvorno bila definirana kao svjetlo koje dolazi od jedne svijeæe udaljene jednu stopu.)Svjetlina je pak subjektivna mjera - ne�to �to va� mozak konstruira radi va�eg svjesnog do�ivljaja. Ona ovisi o prethodnim dogaðajima (adaptacija na svjetlo), neposrednoj okolini (uèinci kontrasta) i kontekstu (kao ovdje). Ona nema dimenziju ali se m

o�e mjeriti psihofizièkim metodama.U kontekstu znanosti o vidu, kontrast ima dva znaèenja. Prvo, mo�e se odnositi na perceptivni efekt u kojem svjetlina nekog dijela vidnog polja ovisi o luminanciji susjednih dijelova (posredovan je "lateralnom inhibicijom", nekom vrstom prostornog filtriranja vrlo svijetlih dijelova scene). Drugo, to je tehnièki termin za naèin mjerenja razlike u luminanciji. Kad ka�emo "kontekst" ovdje mislimo na interpretaciju figuralnih elemenata - ili strukture scene - koju su u na�em primjeru promijenile sive okomice.Sto se toèno dogodilo kad smo usporedili sliku 2-19 i sliku 2-20? Pa, kad sam prvi put postavio pitanje "Koje polje je svjetlije?", znao samo da æete dati dublji odgovor, naime kvalitetu osvijetljenosti tvari od koje su naèinjena polja. Znao sam da æete - vi ili va� pametni vidni sustav - ocijeniti scenu, interpretirati je kao 3D scenu, nagaðati o zasjenjenim i osvijetljenim dijelovima, predvidjeti nevidljivi izvor svjetlosti, izmjeriti ulazno svjetlo prema svjetlini polja, izraèunati procijenjeni efekt oduzimanjem sjene i svjetla, i na osnovi toga pogaðati kakva je stvarna osvijetljenost - osvijetljenost za koju bismo oèekivali da je polja na ploèi zaista imaju, imajuæi u vidu kako izgledaju na sceni u kojoj se nalaze. No, postaviv�i masku (slika 2-20) stvorili smo znatno drukèiji kontekst, u kojem 3D interpretacija nije primjenjiva. Sada se ne pretpostavlja da su ta dva polja razlièito osvijetljena i ne treba obaviti korekciju svjetla i sjene, pa svjetlina postaje jednaka. Luminancija polja A i B u oba sluèaja je identièna, ali zbog razlièitosti konteksta mijenja se percipirana svjetlina.Usput reèeno, na slici ima jo� mjesta na kojima je luminancija jednaka a svjetlina razlièita. Lov na njih ostavljamo za vje�bu uva�enom èitatelju.Iz te dojmljive iluzije sjene na �ahovskoj ploèi Teda Adelsona mo�emo nauèiti �to�ta: ona demonstrira koliko se mnogo nesvjesnih izraèuna scene obavlja u na�em vidnom dijelu mozga kad on barata modelima strik #23Kako se svjetlina razlikuje od luminanclje:inverznom perspektivom i inverznim osvjetljenjem. Ona nam pokazuje kako se znaèajno mogu razlikovati luminancija i svjetlina, �to dovodi do perceptivne konstantnosti, u ovom sluèaju konstantne svjetline. Ona, nadalje, demonstrira "nepravdu" naziva "optièka varka": prvi va� odgovor uopæe nije bio pogre�an; dapaèe, ba� nas taj odgovor najèe�æe i zanima. Zamislite da je �ahovska ploèa kao slagalica kojoj nedostaju neki dijelovi, a vi morate pronaæi dijelove koji æe se uklopiti. Tu nam trebaju materijalna svojstva, neovisno o osvjetljenju. Zapravo, procjena "stvarnih" materijalnih svojstava neovisno o kontekstu je vrlo zahtjevan raèunarski problem koji raèunalni vidni sustavi do danas nisu uspjeli rije�iti u zadovoljavajuæem stupnju.U �ivotuKorekcija s obzirom na okolnosti osvijetljenosti i zasjenjenosti u percepciji povr�ine tako je temeljni mehanizam na�e percepcije - koji u normalnim okolnostima savr�eno funkcionira - da se popratnim slikama moraju stvoriti veoma umjetne situacije kako bi ga se natjeralo da se poka�e. Zbog toga nam je i potrebna struèna pomoæ fotografa: buduæi da fotografije normalno gledamo pod drukèijim uvjetima osvijetljenosti u odnosu na izvornu scenu, profesionalni fotografi se trebaju itekako potruditi da naprave takve uvjete osvijetljenosti kojima æe se postiæi �eljeni dojam na gledatelja.Bilje�ka1. Iluzija sjene na �ahovskoj ploèi s prateæim obja�njenjem Teda Adelso-na dostupna je na Internetu (http://web.mit.edu/persci/people/ adelson/checkershadowjllusion.html).Dodatna literatura� Jesu li boje okomica doista odgovarajuæe, mo�ete provjeriti i s interaktivnom verzijom te iluzije (http://www.michaelbach.de/ot/ lum adelson check shadow/).� Adelson, E. H. (1993). Perceptual organization and the judgment of brightness, Science 262, 2042-2044.Stvorite iluziju dubine pomoæu sunèanih naoèala� Adelson, E. H. (2000). Lightness Perception and Lightness Illusions. U The New Cognitive Neurosciences, 2. izdanje, 339-351. M. Gazzani-ga (ur.), Cambridge, MA:

MIT Press.� Blakeslee, B. & McCourt, M. E. (2003). A multiscale spatial filtering account of brightness phenomena. U: L. Harris i M. Jenkin (ur.), Levels of Perception. New York: Springer-Verlag.Za ovaj hakerski trik s izraèunavanjem kretanja, dubine, i svjetline u mozgu, iskoristit æemo slabo poznatu iluziju zvanu Pulfrièov efekt - trebat æemo samo par sunèanih naoèala i njihalo.Ovo je putovanje u kod vidnog sustava kojim on izraèunava koliko je ne�to daleko i koliko se brzo kreèe. Obje varijable - dubina i brzina - mogu se izraèunati usporedbom polo�aja objekta u vremenu. Umjesto zasebnih neuralnih modula za svaku varijablu u kojima bi obavljao u osnovi isti postupak obrade, mozak kombinira ta dva dijela posla i koristi iste stanice da bi izraèunao i jednu i drugu vrijednost. Buduæi da su u tim stanicama zajedno kodirane i brzina i dubina, moguæe je (pod pravim uvjetima) izvr�iti konverziju promjena u jednom u promjene u drugom. Jedan primjer je Pulfrièov efekt, u kojem sunèane naoèale i njihalo u pokretu stvaraju iluziju eliptiènog njihanja, iako se njihalo zapravo giba pravocrtno. Ta iluzija djeluje zato �to sunèane naoèale dovede do gre�ke u percepciji brzine, koja se kad je percipirate pretvara u promjenu dubine. Sada æemo to isprobati.Na djeluIzradite njihalo od uzice i neèeg te�kog �to æe slu�iti kao optereæenje, na primjer sve�anj kljuèeva. Trebat æe vam i sunèane naoèale ili neki drugi zatamnjeni materijal.- Michael Bachdubine pomoæuStvorite iluziju dubine pomoæu sunèanih naoèalaZamolite prijatelja da pred vama zanji�e njihalo po okomici i pazite da se nji�e pravocrtno slijeva na desno. Sada prekrijte jedno oko naoèalama (�to je najlak�e ako imate nekakve stare sunèane naoèale i mo�ete istisnuti jedno staklo van). Dr�ite oba oka otvorena! Sada æe vam se èiniti da se njihalo kreæe i naprijed-natrag, a ne samo lijevo-desno, pa izgleda kao da opisuje elipsu. Prijatelj i vi bit æete otprilike u polo�aju kao na slici 2-21.Slika 2-21. Matt i Tom sa sunèanim naoèalama i njihalom od vezice za cipele ispituju Pulfrièov efekt.Poka�ite prijatelju koji nji�e njihalo kako vam izgleda elipsa koju opisuje, a zatim ga zamolite da ga zanji�e u suprotnom smjeru kako bi poni�tio iluziju. Sada se èini da se njihalo nji�e pravocrtno, a ono �to izgleda èudno nije njegova udaljenost od vas nego brzina njihanja. Buduæi da se zapravo nji�e eliptièno, istu percipiranu udaljenost pokriva pri razlièitim brzinama. Zbog toga izgleda kao da se njihalo èudno ubrzava i usporava.Kako fo radiKlasièno obja�njenje Pulfrièa je sljedeæe: zatamnjenje usporava obradu slike objekta u jednom oku (manja svjetlina znaèi da æe neuroni hiti ma nje podra�eni i prenosit æe signal sporije [trik #11]); zbog toga slika sti�e do jednog oka sa zaka�njenjem u odnosu na drugo. Buduæi da se objektStvorite iluziju dubine pomoæu sunèanih naoèalagiba, to znaèi da je njegov polo�aj na mre�nici blago pomaknut. Razliku u percepciji slike na jednoj, odnosno drugoj mre�nici vidni sustav koristi za izraèunavanje dubine [trik #22]. Blagi pomak slike na mre�nici sa za-tamnjenjem tumaèi se kao pokazatelj dubine, kao na slici 2-22.Slika 2-22. Geometrija Pulfrièovog efekta: iako je njihalo zapravo u toèki 1, zbog ka�njenja u obradi oku sa zatamnjenjem izgleda kao da je u toèki 2. Kad se gleda s oba oka, èini se da se njihalo pojavljuje u toèki 3, opet na drugoj dubini.Tim se obja�njenjem zamjena dubine i kretanja premje�ta na geometriju situacije - zabuna le�i u svijetu a ne u mozgu.Snimanjem aktivnosti pojedinaènih stanica mozga Akivuki Anzai i suradnici pokazali su da to nije cijela prièa. Zamjena kretanja i dubine se�e je dublje od matematièke dvosmislenosti koja nastaje uslijed izraèunavanja interpretacija stvarnog svijeta iz vizualnih slika na mre�nicama.Èini se da je veæina neurona u primarnom vidnom dijelu kore osjetljiva na kretanje i dubinu u kombinaciji. Ti neuroni optimalno reagiraju na neku kombinaciju kr

etanja i dubine; tu optimalnu kombinaciju mogu èiniti razlièiti omjeri kretanja i dubine. To pak znaèi da kad ne�to vidite i prosudite mu udaljenost, va� mozak uvijek donosi i prosudbu o njegovoj brzini, i obratno. Dubina i kretanje dolaze u paru èim se u primarnom vidnom dijelu kore poènu kombinirati informacije iz oba oka (tj. u vrlo ranoj fazi vidne obrade). Ne mo�ete do�ivjeti jedno a da ne do�ivjeti i drugo.Razlog tome mo�da je kori�tenje paralakse za detekciju dubine [trik #22]. Pokretanje glave jedan je od osnovnih naèina da se odredi udaljenost nekog objekta (to se vidi kod kobri koje mièu glavu lijevo-desno da lii zn.de koliko se daleko trebaju ispru�iti za plijenom). To funkcionira i ak i k.id gledate samo jednim okom.Percipirana putanja njihalazatamnjenjeStvarna putanja njihalatrik #24Stvorite iluziju dubine pomoæu sunèanih naoèalaTeorija zajednièkog kodiranja obja�njava za�to se efekti slièni Pulfri-èovom mogu dobiti i u situacijama s manje oèiglednom geometrijom. Ako gledate "snijeg" na televiziji a samo jedno oko vam je zatamnjeno, vidjet æete dva sloja toèkica jedan ispred drugog, od kojih jedan ide ulijevo a drugi udesno. Razlozi za to su slo�eni ali poèivaju na naèinu na koji oèi poku�avaju spariti toèkice na slikama iz oba oka, a pomoæu tog sparivanja kasnije se izraèunava dubina (stereoskopski vid). Zatamnjivanje slike na jednom oku stvara pristranost pa umjesto da percipiramo sve toèkice na istoj prosjeènoj dubini, vidimo dva skupa pomaknutih prosjeka, a buduæi da se dubina i kretanje kodiraju zajedno, te dvije ravnine se i gibaju (u suprotnim smjerovima).U �ivotuUz pomoæ Pulfrièovog efekta mogu se stvoriti 3D efekti na televiziji, pod uvjetom da smo voljni gledati ekran sa zatamnjenjem na jednom oku. To nije ba� lako izvesti jer se za konzistentnu iluziju dubine slika/kamera mora kretati vrlo glatko, ali moguæe je.1Bilje�ka1. Opisi nekih TV emisija s primjenama Pulfrièovog efekta (http://www. combsmusic.com/RosesReview.html).Dodatna literatura� Anzai, A., Ohzawa, I., & Freeman, R. D. (2001). Joint-encoding of motion and depth by visual cortical neurons: Neural basis of the Pulfrich Effect. Nature Neuroscience, 4, 513-518.� Web stranica o Pulfrièovom efektu na Odsjeku za psihologiju Sveuèili�ta Ju�nog Illinoisa u Carbondaleu (http://www.siu.edu/~pul-frich) sadr�i puno linkova s daljnjim informacijama.Vidjeti pokret kad sve miruje"trik #25Vidjeti pokret kad sve mirujeIluzije naknadnog efekta stvaraju se zbog naèina na koji stanice u mozgu reprezentiraju kretanje.Za�to se èini da, kad vlak stane, peron koji gledate kroz prozor polako ide natra�ke? Odgovor na to pitanje govori nam ne�to va�no o arhitekturi na�eg vidnog sustava i o tome kako se informacije opæenito reprezentiraju u mozgu.To je fenomen naknadnog efekta prividnog kretanja. Ba� kao �to kad uðete u zatvoreni prostor s jakog sunca sve izgleda mraèno, ili ako ste u vrlo tihom prostoru svaki �um zvuèi glasnije, tako nas i stalno kretanje u istom smjeru èini pristranima u drugom smjeru - smjeru naknadnog efekta.Na djeluGledajte video snimku vodopada (http://www.biols.susx.ac.uk/home/ George_Mather/Motion/MAE.HTML; QuickTime) oko jednu minutu tako da cijelo vrijeme zurite u istu toèku, a onda pritisnite pauzu. Imat æete iluziju vode koja teèe uzbrdo. Ovo najbolje funkcionira ako mo�ete naæi pravi vodopad, iako je malo te�e na kraju stisnuti pauzu - umjesto toga usmjerite pogled na ne�to nepomièno, na primjer liticu pokraj vodopada.Taj efekt ne funkcionira samo za stalno gibanje prema dolje. Svako stalno gibanj

e donijet æe naknadni uèinak sa suprotnim predznakom; izmeðu ostalog, tu je spiralno gibanje kakvo pokazuje film u Flashu na I iltp://www.a l-bnstol.org.uk/Optical/AfterEffects_main.htm.Efekt funkcionira jedino ako se kreæe samo dio va�eg vidnog polja (primjerice, svijet viðen kroz prozor vlaka). Neæe se pojaviti ako se sve kreæe, �to obja�njava za�to ne patite od naknadnog efekta nakon vo�nje automobila (uz èinjenicu da je dok vozite gibanje rijetko ravnomjerno).trik #25Vidjeti pokret kad sve mirujeKako to radiOvaj je efekt tako neobièan djelomièno zato �to do�ivljavamo kretanje bez do�ivljaja da stvari stvarno i mijenjaju polo�aj. Time se stvara prilièno smije�an osjeæaj, ali ne samo to: time se sugerira da se u arhitekturi mozga gibanje i polo�aj izraèunavaju na razlièite naèine.Snimanje mozga to potvrðuje. U nekim podruèjima vidnog dijela mo�dane kore, stanice reagiraju na kretanje, s tim da jedne stanice reagiraju na jedan tip kretanja a druge na drugi tip kretanja. U nekim drugim podruèjima vidnog dijela kore stanice reagiraju na polo�aj objekata u razlièitim dijelovima vidnog polja. Buduæi da su moduli odgovorni za izraèunavanje gibanja i kretanja odvojeni, moguæe je do�ivjeti kretanje a da se zapravo ni�ta ne mièe.Drugi naèin je moæi percipirati slike, ali ne i gibanje. To se dogaða nekim �rtvama mo�danog udara kojima je o�teæen modul za percepciju kretanja objekata u vidnom polju. Oni do�ivljavaju svoj �ivot kao niz scena slièan stroboskopskom, iako - teoretski - njihov vidni sustav prima sve informacije koje su mu potrebne za izraèunavanje kretanja (to jest, polo�aja i vremena).Taj se proces odvija u mo�danoj kori koja integrira svakovrsne podatke, i nije lokaliziran u oèima. Za potvrdu te èinjenice èak vam ne trebaju snimke mozga: pogledajte jo� jednom film sa vodopadom, ali ovaj put sklopite jedno oko. Kad zaustavite snimku, otvorite to oko a sklopite drugo - opet æete osjeæati efekt, samo ovaj put okom koje nije bilo izlo�eno nikakvom kretanju. To pokazuje da je za taj uèinak zaslu�na centralna obrada i da se ne dogaða na mre�nici.Da biste razumjeli za�to osjeæate naknadne efekte, ne treba vam puno znanja o naèinu reprezentacije informacija u mozgu. Neuroni u razlièitim dijelovima vidnog sustava razlièito reagiraju, ili "izbijaju", na razlièite vrste kretanja. Neki najvi�e izbijaju na brzo postranièno gibanje, drugi na sporo gibanje ulijevo i prema dolje pod kutom od 27 stupnjeva, i tako dalje za razlièite kutove i brzine. Svaka �ivèana stanica ustrojena je tako da najjaèe reagira na "svoj" tip kretanja, a na slièno kretanje malo slabije; na kretanje s potpuno razlièitim kutovima i brzinama pak uopæe neæe reagirati.Koju æemo vrstu kretanja percipirati, to ovisi o obrascu aktivacije unu tar cijelog raspona neurona osjetljivih na kretanje. Va�na je i relativna aktivacija jednih neurona u odnosu s drugima, a ne samo razina akt iva cije pojedinaènih neurona. Ako jedne stanice izbijaju stalno, njihova ra zina reakcije opada (taj se proces zove adaptacija). Tako se kad gledateVidjeti pokret kad sve mirujevodopad stanice koje kodiraju ba� takvo gibanje adaptiraju i poènu izbijati slabije.Prestanak gledanja vodopada znaèi da se vraæamo na uobièajeni posao, ali ne i za adaptirane neurone. Oni reagiraju mnogo slabije nego neuroni koji tra�e kretanje u suprotnom smjeru, a koji dosad nisu izbijali. Obièno te dvije skupine neurona postignu ravnote�u, ali sada neuroni za suprotan smjer izbijaju jaèe. Iako je sam ulaz nepomièan, mozak u cjelini interpretira obrazac reakcije kao kretanje u suprotnom smjeru.Trik nad trikomIsprva se mislilo daje uzrok adaptacije pri naknadnom efektu prividnog kretanja puki umor stanica osjetljivih na kretanje. Danas znamo da nije tako. Mehanizam je zapravo puno zanimljiviji i pametniji. Da biste ga demonstrirali, jednostavno isprobajte onaj prvi efekt vodopada, ali prije nego poènete gledati nepomièni uzorak, zatvorite oèi na dvadesetak sekundi. Da je umor uzrok naknadnog efekta, a trajao je desetak sekundi, odmor od dvadeset sekundi bi ga morao potpuno uklonit

i. Ali ne, osjetit æete gotovo jednako sna�an naknadni uèinak kao �to biste ga osjetili i da niste èekali 20 sekundi zatvorenih oèiju. Neuroni osjetljivi na kretanje su se morali stiæi oporaviti - za�to su onda i dalje adaptirani?I dalje su adaptirani zato �to se osnovica za percepciju kretanja nije vratila na staro (jer su vam oèi bile zatvorene). Adaptacija funkcionira slièno atenuatoru, regulatoru snage signala koji pode�ava osjetljivost va�e percepcije kretanja na novu oèekivanu razinu ulaznog signala koji daje jednolièno kretanje vodopada.Naknadni uèinci nisu tek obiène iluzije; oni se ne dogaðaju samo kod kretanja. Relativna aktivacija i habituacija neurona su opæe znaèajke mozga. Razlog zbog kojeg su naknadni uèinci ugraðeni u �ivèanu obradu je prilagodba na�ih osjeta kojom se odbacuju jednoliène - i stoga neinfor-mativne - informacije. Svrha djelovanja naknadnog efekta je uèiniti nas osjetljivim na promjene izvan osnovne linije na koju smo se adaptirali, umjesto da nas preplavi jedna te ista razina ulaznih podataka. Za jedan dobar primjer korisne adaptacije koja mo�e dovesti do neugodnog naknadnog efekta, sjetite se kako vam se oèi prilagodavaju na mrak. O adaptaciji æemo jo� govoriti u "Prilagodite se" [trik #26].itrik #26Prilagodite seDodatna literatura� Naknadni uèinak kretanja s pomiènim tekstom (http://www.natu-ralhighs.net/waterfalls/illusion.htm).� Dobra demonstracija i dobro obja�njenje ovog efekta (http://psylux. psych.tu-dresden.de/i1/kaw/diverses%20Material/www.illusio-nworks.com/html/motion_aftereffect.html).� Mather, G., Verstraten, F. i Anstis, S. (1998). The Motion Aftereffect: a Modem Perspective. Cambridge, MA: MIT Press.� Grunewald, A., & Mingolla, E. (1998). Motion after-effect due to binocular sum of adaptation to linear motion. Vision Research, 38(19), 2963-2971.� Rees, G., Frith, C. D., & Lavie, N. (1997). Modulating irrelevant motion perception by varying attentional load in an unrelated task. Science, 278(5343), 1616-1619.'trik #26Prilagodite seNavikavamo se na razne stvari zato �to na� mozak misli da je jednoliènost dosadna i prilagoðava se tako da je profiltrira.Kao da mi udovi nemaju te�ine. Ne osjeæam odjeæu na tijelu. Nestao je �um raèunala. Treperenje fluorescentnih lampi na stropu je izblijedjelo iz moje svijesti. Znam da mora biti da se sve to i dalje doga'ða - samo �to vi�e ne primjeæujem.Drugim rijeèima, to je samo jo� jedan normalan dan u .svijetu s mojim mozgom.Na� nam mozak omoguæuje da zanemarujemo svaki jednolièni ulaz. Sto je dobro; inaèe bismo sve vrijeme razmi�ljali o tome koliko su nam te�ke ruke, koliko nas toèno majica ste�e na leðima, koliko je toèno visok ton �uma kompjutera - umjesto da se koncentriramo na ono �to radimo.Opæi termin za taj proces prilagodbe jednoliènom ulazu zove se adaptacija. U kombinaciji s relativnom reprezentacijom ulaznih podataka, adaptacija nam daje naknadne efekte. Naknadni efekt prividnog kretanja dobar je primjer slo�enog adaptacijskog procesa, pa æemo uskoro isprièati detaljnu prièu o njemu.Prilagodite setrik #26I relativna reprezentacija i naknadni uèinak kretanja opisani su u "Vidjeti pokret kad sve miruje" [trik #25]. Jednostavno reèeno, koliko æemo "gibanja prema gore" percipirati, to ovisi0 odnosu aktivacije neurona osjetljivih na gibanje prema gore1 aktivacije neurona osjetljivih na gibanje prema dolje, a ne tek o apsolutnoj razini aktivnosti.Adaptacija je obilje�je svih osjetnih sustava. Primijetit æete je (ustvari, obratno: najvjerojatnije je ne primjeæujete) osobito kod zvukova, dodira i mirisa. Adaptacija utjeèe i na vid [trik #25]. Ako na trenutak razmislite o tome, bit æe vam drago �to veæinu vremena zapravo primjeæujete tako malo od svijeta.

Adaptacija je opæi termin za vi�e procesa. Neki od njih su na vrlo niskoj razini, kratko traju i javljaju se veæ na receptorskim stanicama odreðenog osjetnog modaliteta. Jedan primjer je neuronski zamor, �to znaèi upravo ono �to i ka�e. Ako nema stanke, na jednako sna�an ulaz pojedinaèni neuroni vi�e ne reagiraju jednako �ustro. Umore se. Strogo govoreæi, deaktiviranju se ionski kanaliæi u membrani koja regulira elektriène promjene u stanici, ali "umor" je dovoljno dobra aproksimacija.Najosnovniji oblik pamæenja je jedna vrsta adaptacije i zove se habi-tuacija. To je jednostavno slabljenje reakcije pri ponavljanju podra�aja koji ju je izazvao. Prvi ulazak pod hladni tu� mo�da æe vas �okirati, ali s vje�bom æete se moæi tako tu�irati bez da trepnete. Neuroznanstvenici su se poslu�ili sliènom situacijom - bockali su morske pu�eve sve dok se nisu naviknuli - èime su demonstrirali da do uèenja dolazi zbog promjena snage i strukture veza meðu pojedinaènim neuronima.Na djeluNaknadni uèinci su najlak�i naèin da se vidi pojava adaptacije. Naknadni uèinci nastaju kod mnogo èega: uz ostalo, kod zvukova, snage dodira, svjetline, nagiba i kretanja. Neke, primjerice naknadni efekt prividnog kretanja [trik #25], uzrokuju procesi adaptacije u mo�danoj kori. Drugi se, meðutim, dogaðaju veæ u receptom. Adaptacija na�eg vidnog sustava na razlièite razine osvjetljenja dogaða se direktno u oèima, ne u mo�danoj kori.trik #26Prilagodite seTo æete vidjeti ako se poku�ate adaptirati na zamraèenu sobu s oba oka a onda uðete u svijetlu sobu sa samo jednim okom otvorenim. Ako se zatim vratite u zamraèenu sobu, na jedno oko neæete vidjeti ni�ta (ono se brzo adaptiralo na visoku razinu osvijetljenosti), ali na oko koje je bilo zatvoreno u svijetloj sobi (to oko i dalje radi s osnovicom adaptiranom na mrak) vidjet æete sva�ta. Efekt æe biti veoma jak ako naizmjence otvarate jedno pa drugo oko: osvjetljenje i ton cijele sobe æe se trenutaèno mijenjati.Za�to to radiSvrha adaptacije je perceptivna, ona nije odraz �ivèanog zamora niti je popratna pojava nekog fenomena dugoroènog pamæenja. Èini se da osjetni sustavi sadr�e njima svojstven djelatni mehanizam za korekciju neusklaðenosti u performansama njihovih sastavnica. Jednolièna razina ulaza je indikacija da se ili neki dio �ivèane ma�inerije pokvario pa reagira prejako, ili barem da odreðeni ulaz nije tako relevantan kao ostali pa ga treba izbaciti iz obrade osjeta da biste mogli percipirati varijacije oko neke nove osnovice.To je povezano s idejom dekorelacije kanala1 - da bi osjetni kanali, koliko je god to moguæe, trebali davati nezavisno a ne meðusobno koreli-rano svjedoèanstvo o svijetu. Ako su ulazni podaci u korelaciji, onda ne donose nove informacije, a veliki, konstantni pokretni podra�aji kod neurona odgovornih za reakciju na gibanje mogu stvoriti goleme korelacije i u vidnom prostoru i u vremenu.Ne adaptiraju se sve stanice na sve podra�aje. Veæina supkortikalnih senzornih neurona se ne adaptira.2 Neke vrste podra�aja nisu vrijedne uèenja da ih se ignorira - kao �to su potencijalno opasni podra�aji koji se nadvijaju na nas [trik #32] - pa se na njih ne adaptiramo.Adaptacija nam omoguæuje da ignoriramo ono �to je konstanto kako bismo se mogli koncentrirati na ono �to je ili novo ili se mijenja. To nije tek korisna stvar, to je bitno za neprekidno ba�darenje na�ih osjetila. Adaptacija nije toliko smanjenje reakcije koliko ponovno ba�darenje na�ih reakcija u skladu s novijom povijesti na�ih osjetnih neurona. Neuroni mogu varirati velièinu svojih reakcija samo unutar ogranièenog raspona. Trenutaèna promjena razine koju predstavlja osnovica tih varijacija neuronima omoguæuje da bolje reprezentiraju aktualne ulazne podatke.Prilagodite setril #2<U �ivotuPromjenu osnovice lako æete vidjeti kod adaptacije oèiju na razlièite razine svjetline. Mo�da æe vas vi�e iznenaditi adaptacija na konstantno gibanje, kakvu imate na brodu. Od stalnog njihanja mo�da vam prvi dan bude zlo, ali adaptacija æe uskoro ukloniti muèninu. Mnogi æe pri povratku na kopno patiti od sindroma zvanog "mal de débarquement" kod kojeg se èini da se sve ljulja (istina, u suprotnom smjeru

, ali te�ko da æete to primijetiti!).Za pojavu "zaglu�ujuæe ti�ine", koja nastaje zbog nestanka konstantnog zvuka, zaslu�na je slu�na adaptacija. Na� se sluh adaptirao na glasnu osnovicu, pa kad zvuka nestane èujemo (neuralno) izra�eniju ti�inu nego �to bismo je inaèe èuli u tihim uvjetima.Adaptacija nam omoguæuje da zanemarujemo sve �to je konstantno ili predvidljivo. Pretpostavljam da je to razlog zbog kojeg je tako iritantno kad netko telefonira na javnom mjestu. Obièan razgovor ima gotovo konstantnu glasnoæu i ritam: to nam omoguæuje da se ne iznenadimo kad se razgovor prebaci na drugog sugovornika. Kad netko telefonira, ne èujemo nijedan znak koji bi na�em mozgu omoguæio da podsvjesno predvidi kad æe poèeti govoriti druga osoba. Posljedica su velike i nepredvidljive varijacije glasnoæe, �to je upravo ona vrsta podra�aja na koju se te�ko adaptirati i utoliko ju je te�ko profiltrirati.Bilje�ke1. Barlow, H. B. (1990). A theory about the functional role and synaptic mechanism of visual after-effects. U C. Blakemore (ur.), Vision: Coding and Efficiency, 363-375. Cambridge, UK: Cambridge University Press.2. Dobar uvod u adaptaciju nalazi se u ovom èlanku (koji je i sam po sebi zanimljiv). Kohn, A. & Movshon, J. A. (2003), Neuronal adaptation to visual motion in area MT of the macaque. Neuron, 39, 681-691.Dodatno literatura� Na stranicama Neuroscience for Kids (http://faculty.Washington, edu/chudler/chems.html) obraduje se olfaktorna adaptacija (adaptacija na mirise).trik #27Prikazati kretanje a da se ni�ta ne mièe"trik i Prikazati kretanje a da se ni�ta _ #27 J ne mjceSaznajte kako nepomiène slike stvaraju pokretnu sliku na TV ekranu.Naknadni efekt prividnog kretanja [trik #25] pokazuje da se kretanje u mozgu izraèunava odvojeno od polo�aja. Na primjer, kad se naviknete na pokretnu povr�inu vodopada, èinit æe vam se da se statiène povr�ine gibaju u suprotnom smjeru, iako naravno miruju. Teoretski, kretanje se mo�e izraèunati na temelju informacija o polo�aju i vremenu, ali mozak to tako ne radi - postoji specijalizirano podruèje mozga za izravnu detekciju kretanja. Buduæi da se polo�aj i kretanje percipiraju zasebno, moguæe su neke neobiène iluzije, prije svega naknadni efekt prividnog kretanja: imate iluziju da se ne�to mièe a da zapravo ni�ta ne mijenja polo�aj.Za nastanak naknadnog efekta prividnog kretanja nu�na je poèetna scena kretanja, ali mo�emo iæi i dalje i dobiti dojam kretanja bez prisustva ièega, pomiènog ili nepomiènog. To je efekt prividnog kretanja, i ako dosad niste èuli za njega, sigurno ste ga do�ivjeli.Pogledajte vrlo brzo jednu za drugom dvije slike koje prikazuju isti objekt u malo drukèijem polo�aju. Ako pogodite brzinu va� æe mozak popuniti prazninu: dobit æete iluziju da se objekt glatko kreæe s polo�aja na prvoj slici na polo�aj na drugoj slici. Predmeta koji se kreæe zapravo uopæe nema, ali vama se tako èini jer va� mozak popunjava pretpostavljenu trasu kretanja.Zvuèi poznato? I trebalo bi; na tom se efektu, naravno, zasnivaju televizija i kinematografija.Na djeluTaj je efekt, jasno, najlak�e do�ivjeti tako da upalite televizor ili odete u kino. Kino-projektori prikazuju 24 slièice u sekundu, �to je dovoljno da svatko pri zamjeni jedne slièice drugom percipira kontinuirano kretanje.U starim danima kinematografije, film je imao 16 slièica u sekundi, koje su se projicirale pomoæu trost ruke blende kako bi se poveæala frekvencija treptanja i pre�an pi ag spajanja pojedinaènih treptaja. Iako bismo triput vi < 11 < � 11 istu -.lièicu, na�Prikazati kretanje a da se ni�ta ne mièetril #2'bi mozak popunio praznine meðu slièicama, neovisno o tome jesu li iste ili razlièite, pa bismo dobili dojam kontinuiranog kretanja.Televizija i ekran raèunala su slo�eniji sluèajevi jer se ne osvje�ava cijela slika istodobno, kao u kinu, ali princip je isti.Da biste si demonstrirali taj efekt s malo ni�om tehnologijom, zaigrajte ovu staru

djeèju igru. Uzmite blok za pisanje i u kutovima stranica nacrtajte slièice faza neke pokretne scene. Ja sam lo� crtaè pa sam jednostavno nacrtao male ispunjene kru�nice kako se kreæu od donjeg kuta do vrha stranice. Alternativa je kupiti neku gotovu knjigu s takvom animacijom u knji�ari.Pustite da se stranice vrte preko palca i pri odreðenoj brzini æete vidjeti kako scena o�ivljava. To vi�e nisu samo pojedinaène slièice; one zajedno èine animaciju. U mom sluèaju, to je crvena toèka koja se penje po stranici. Ako sporije vrtim stanice, toèka æe se kretati sporije, ali jo� uvijek kontinuirano, kao da prolazi kroz svaki polo�aj na trasi. A ako jo� vi�e usporim, u jednom æe trenutku nestati osjeæaj da gledam jednu jedinu kru�nicu u pokretu i vidjet æu tek hrpu stranica s malo drukèijim oblicima na malo drukèijim mjestima.Kako to radiTaj efekt prividnog kretanja ponekad se naziva i fi-fenomen. Najjednostavniji oblik u kojem ste ga vjerojatno veæ susreli su dvije lampice koje se pale i gase u takvom intervalu da vidite jednu lampicu kako se mièe s prvog na drugi polo�aj, kao na LED ekranu. Zamislite jedan takav ekran koji se sastoji od samo dvije lampice. Ako je razmak izmeðu ga�enja jedne i paljenja druge lampice prekratak, izgledat æe da se pale istovremeno. Ako je predug, vidjet æete samo dvije lampice koje se pale i gase jedna za drugom. Ali ako je razmak pravi, bit æete poèa�æeni prividnim kretanjem.Iako optimalno vrijeme varira ovisno o okolnostima, 50 milisekundi je pribli�no pravi razmak izmeðu ga�enja jedne i paljenja druge lampice, potreban za jaku iluziju kretanja jedne lampice s mjesta na mjesto. Uoèite da to iznosi 20 izmjena u sekundi, �to je blizu brzine izmjene slièica u kitili. (Tek toliko da znate, s poveæanjem fizièke udaljenosti izmeðu dviju lampica poveæava se i optimalni vremenski razmak.1)Prikazati kretanje a da se ni�ta ne mièeU �ivotuOèigledna korist od ovog fenomena je da se mo�emo zavaliti u naslonjaè i gledati televiziju i filmove.On, osim toga, obja�njava za�to se èini da se kotaèi okreæu sporo unatrag kad se zapravo jako brzo vrte prema naprijed. Sjetite se da je prividno kretanje najjaèe kad razmak meðu naizmjeniènim svjetlima ili slikama traje pribli�no 50 milisekundi. Kad ga snimimo na film, kotaè koji se okreæe prema naprijed mo�e se vrtjeti takvom brzinom da nakon 50 milisekundi (ili nakon jedne slièice) napravi gotovo puni krug, ali ne sasvim puni. Efekt prividnog kretanja u tom je kratkom vremenu jaèi za kratki pomak unatrag nego za dugi pomak prema naprijed i zato prevladava: vidimo kotaè koji se sporo vrti unatrag, a ne brzo prema naprijed.Efekt je najjaèi kad se svjetlo pojavljuje na vi�e mjesta i stvara konzi-stentno kretanje - upravo kao na LED ekranima, na kojima poruka prividno putuje po ekranu, iako je zapravo èini slijed paljenja i ga�enja lampica. �tovi�e, nije rijeè samo o tome da osjeæamo iluziju kretanja: efekt prividnog kretanja aktivira podruèje vidnog dijela mo�dane kore zvano MT (sredi�nja sljepooèna, ili mediotemporalna vijuga), èija je prvenstvena odgovornost obrada kretanja. Prividno kretanje je, �to se mozga tièe, jednako valjano kao i pravo.I to ima smisla. Jedina razlika kod prividnog kretanja, kad je rijeè o vidnoj percepciji, jest da neke informacije nedostaju (tj. sve ono �to se dogaða izmeðu lampica). Buduæi da kretanje ne mo�emo detektirati izravno - na primjer, ne mo�emo vidjeti moment sile - a na raspolaganju nam stoje samo vizualne informacije, prividno kretanje je jednostavno posljedica na�e tolerancije na nepotpune podatke i na�e sposobnosti prilagodbe.Vidni sustav koji ne bi bio podlo�an tom efektu bio bi predizajniran. Zbog na�e sposobnosti da percipiramo prividno kretanje, mo�emo vidjeti konzistentnost u slikama koje se kreæu prebrzo da bismo razumjeli svaku pojedinaèno.Prikazati kretanje a da se ni�ta ne mièetril #2Trik nad trikomÈini se da fi-fenomen govori i ne�to va�no o odnosu realnog i percipiranog vremena. Ako izazovete fi-fenomen naizmjeniènim paljenjem i ga�enjem raznobojnih lampica, opet æete dobiti efekt prividnog kretanja.2 Nekim ljudima izgleda da lampice mije

njaju boju dok se mièu s mjesta na mjesto (s mjesta na kojem se upalila prva lampica na mjesto na kojem se upalila druga lampica).Tu ne�to ne �tima - kako va� mozak zna koja æe biti sljedeæa boja? Kao da na ono �to "ste vidjeli" (lampica koja mijenja boju) utjeèe ne�to �to æete tek vidjeti. To su poku�ale objasniti razne teorije; jedne govore o tome kako ono �to slijedi mijenja na�u percepciju, a druge o promjenama u pamæenju. Filozof Daniel Dennett3 ka�e da oba tipa teorija zavode na krivi put jer impliciraju da svjesni do�ivljaj putuje u vremenu jednom jedinom stazom, korak po korak bez moguænosti vraæanja.Dennett pak sugerira da postoji vi�e radnih verzija onoga �to se dogaða, koje se neprestance a�uriraju i mijenjaju. Unutar jednog "urednièkog prozora" (koji, smatraju neki, traje oko 200 milisekundi realnog vremena) bilo koja od radnih verzija mo�e nadvladati druge i postati na�im do�ivljajem.4Bilje�ke1. Utjecaj udaljenosti meðu lampicama na optimalni vremenski razmak njihovog paljenja i ga�enja mo�ete izmjeriti pomoæu pokusa s prividnim kretanjem (http://wwvv.psych.purdue.edu/~coglab/Vislab/ ApparentMotion/AM.html; Java). Stranice odr�ava Laboratorij za vidnu percepciju Sveuèili�ta Purdue.2. Demonstracija fi-fenomena s promjenom boje nalazi se na web stranici demonstracija fi-fenomena Kena Kreismana (http://www.yorku. ( a/eye/colorphi.htm; zahtijeva Javu).3. Dennett, D. C. (1991). Consciousness Explained. Boston: Little, Brown.4. Oèito, jo� se mnogo toga mo�e isprièati o Dennettovoj teoriji o filozofiji svijesti opæenito. Èlanak "Multiple Drafts: an Eternal Golden Braid?" (http://ase.tufts.edu/cogstud/papers/multdrft.htm) Daniela Dennetta i Marcela Kinsbourna i ovaj sa�etak petog poglavlja I Vnnettove knjige Consciousness Explained, "Multiple Drafts Versus ilio Cartesian Theater" (http:epmalab.uorcgon.odu/writinqs/Cha-ptor%?0.V/,7.'nsummary.pdf; PDF) raspravljaju o mentalnom svijetu kao o paralelnom procesu koji se urednièki "skraæuje" u jedinstveni do�ivljaj pogodan za svjesnu konzumaciju.Ekstrapolacija kretanja: efekt "ka�njenja bljeska"Dodatno literatura� Znanstvenofantastièna pripovijetka Grega Egana "Mister Volition" (dio izvrsne zbirke Luminous) nadahnuta je teorijom svijesti kao vi�estrukih radnih verzija (engl. multiple drafts) najbolji je naèin za upoznavanje s tom teorijom. Dostupna je preko Eganove bibliografije (http://gregegan.customer.netspace.net.au/BIBLIOGRAPHY/ Online.html).Ekstrapolacija kretanja: efekt "ka�njenja bljeska"Ako objekt u pokretu naglo zabljesne, èini se da taj bljesak malo kasni za objektom.Brzina na�eg djelovanja mala je u usporedbi s time koliko nam se brzo ne�to mo�e dogaðati - osobito kad uzmete u obzir da dok donesete odluku da æete reagirati na ne�to �to se kreæe, to æe veæ biti na drugom mjestu. Kako koordiniramo na�e spore reakcije da bismo se mogli uhvatiti u ko�tac s objektima u pokretu? Jedan naèin je ba�darenje mi�iæa tako da mogu djelovati u skladu s oèekivanjima; na primjer, noge su vam pripravne za pokretne stepenice [trik #62] prije nego na njih zakoraèite. Time se skraæuje ukupno vrijeme koje vam treba da uoèite kretanje skupine objekata, odluèite se za djelovanje, prilagodite kretnje i tako dalje. Oèekivanja su ugraðena u na� perceptivni i motorièki sustav, a poma�u nam da se uhvatimo u ko�tac s razdobljem koje protekne od ulaska osjetnih podataka do formiranja percepcije. Tu strategiju snala�enja mo�ete vidjeti kod iluzije zvane efekt ka�njenja bljeska.1trik #28Na djeluPogledajte demonstraciju ovog efekta u izvedbi Michaela Bacha na http:// www.michaelbach.de/ot/mot_flashlagl (Flash). Jedan kadar prikazan je na slici 2-23. Tu imamo plavi kru�iæ koji orbitira oko kri�iæa - zadr�ite pogled na kri�iæu tako da ne gledate izravno na kru�iæ u pokretu. To je potrebno da bi se kru�iæ kretao po razlièitim dijelovima va�eg vidnog polja.Ekstrapolacija kretanja: efekt "ka�njenja bljeska"Kako to radiOvdje je osnovna te�koæa to �to za vidnu percepciju treba vremena: dok svjetlo padne

na mre�nicu a signal se obradi i stigne do mo�dane kore, proðe gotovo desetina sekunde (vrijeme najvi�e ovisi o tome koliko treba receptorima u oku da reagiraju). Krug u Bachovoj demonstraciji za to vrijeme prevali pola centimetra, a èak se i ne kreæe tako brzo. Zamislite da ste uvijek u interakciji sa svijetom koji se, dok ste ga ugledali, veæ pomaknuo.Stoga u svemu �to vidimo neprestance ekstrapoliramo kretanje, a na� mozak pred nas stavlja sliku mjesta na kojem se svijet najvjerojatnije sada nalazi, a ne mjesta na kojem se nalazio djeliæ sekunde prije. To va�i samo za pokretne objekte, ne i za stacionarne, i upravo je to razlog zbog kojega nastaje disparitet izmeðu pokretnog plavog kruga i statiènog �utog bljeska - jedan se ekstrapolira, a drugi ne.Slika 2-23. U filmu, kru�iæ orbitira oko kri�iæa i povremeno bljeskaPovremeno æe unutra�njost kruga nakratko postati �uta, ali æe izgledati kao da se �uti bljesak pojavljuje malo nakon kru�iæa i zauzima samo dio njegove povr�ine. To je iluzija ka�njenja bljeska. Mo�ete provjeriti �to se dogodilo tako da kliknete na gumb "slower" /sporije/ u gornjem desnom kutu. Krug se sada kreæe sporije i bljesak traje dulje pa je oèito da cijelo sredi�te kruga postaje �uto i daje ka�njenje zaista samo iluzija.ik 28Ekstrapolacija kretanja: efekt "ka�njenja bljeska"Taj se efekt mo�e dogoditi veæ uslijed jednostavne ekstrapolacije putanje objekata u kretanju - to se u vidnoj obradi dogaða veæ na mre�nici. Stanice u oku kompenziraju svoju sporost reakcija tako �to su najaktivnije na prednjem rubu objekta u kretanju. (Da nije tako, najaktivnije stanice bi bile one koje su objektu izlo�ene najdulje, to jest one na njegovom stra�njem dijelu.2)U tom sluèaju mo�e doæi do efekta ka�njenja jer se kod pokretnih objekata kompenzira zaka�njenje u vidnoj obradi, ali bljeskovi svejedno plaæaju kaznu i vide se kasnije. Ipak, time se ne obja�njavaju demonstracijski filmovi koje su konstruirali David Eagleman i Terrence Sejnowski (http:// nbn.i ilh.tmc.edu/homepage/eagleman/flashlag; QuickTime). Iako su u biti isti kao Bachova demonstracija, u ovim filmovima imamo prsten koji se giba nasumièno i najèe�æe zbunjuje mo�dani mehanizam za predviðanje kretanja. \U prvom eksperimentu (http://nba.uth.tmc.edu/homepage/ea-glernan/flashlag/r I .html; QuickTime), prsten naglo promijeni smjer u trenutku kad se pojavi bljesak. Iako se buduæe kretanje prstena nije moglo predvidjeti, opazit æemo ka�njenje bljeska iza pokretnog prstena.Obja�njenje Eaglemana i Sejnowskog jest da je vid postdiktivan. Oni tvrde da mozak uzima u obzir promjene scene koje nastaju netom (manje od desetine sekunde) nakon bljeska, a da dotada�nje kretanje uopæe nije relevantno. Slièan primjer je kad se èini da su dva svjetla koja se naizmjence pale i gase zapravo jedno jedino svjetlo koje se glatko p» iviðno kreæe [trik #27] s jednog na drugi polo�aj, ako su intervali paljenja i ga�enja dobro pode�eni. Va� mozak morao je retrospektivno popuniti kretanje meðu dvjema toèkama, jer ne mo�ete znati �to se dogaða izmeðu prvog i drugog svjetla sve dok se ne pojavi drugo svjetlo. Slièno, krug u eksperimentu s ka�njenjem bljeska i sljedeæi djeliæ sekunde zajedno èine razdoblje koje treba rekonstruirati nakon �to se zavr�i. Prsten se giba glatko nakon bljeska, dakle morate vidjeti da se giba glatko, a bljesak se pojavljuje malo nakon njega jer se, za vrijeme koje vam je bilo potrebno da rekonstruirate scenu, prsten veæ pomaknuo.Dodatnu nejasnoæu u tu situaciju unosi èinjenica da se ka�njenje bljeska ne odnosi samo na kretanje. Jednim pokusom3 otkriveno je da se isti efekt pojavljuje i kod boje. Zamislite zelenu toèku kako polako postaje crvena, usput poprimajuæi razne nijanse izmeðu te dvije boje. U jednom æe trenutku bljesnuti jo� jedna toèka pokraj prve, u istoj boji koju tada ima i prva. Ako je bolje pogledate, uoèit æete efekt ka�njenja bljeska, kao da se toèka u preobrazbi kreæe po dimenziji boje: èini se kao da druga toèka kasni za prvom. To jest, druga æe toèka biti zelenija od prve.Ekstrapolacija kretanja: efekt "ka�njenja bljeska"trik #28Èinjenica da se efekt ka�njenja javlja i kod drugih fenomena osim gibanja podupire tezu o postdikciji. Moguæe je da ne vidimo svijet u nekom trenutku, nego kao prosjek unutar nekog kratkog razdoblja. Èini se da pokretni prsten kasni za bljesk

om jer, zakratko, prsten prosjeèno i jest ispred bljeska. Prva toèka, koja mijenja boje, izgleda crvenija nego druga toèka, koja æe zabljesnuti, zato �to jest crvenija u periodu iz kojeg se uzima prosjek.U �ivotuTaj je efekt prvi put primijeæen kod stra�njih svjetala automobila u mraku (kad se sam automobil ne vidi, nego samo njegova stra�nja svjetla). Ako sijevne munja, auto æe se osvijetliti ali æe izgledati kao da mu se stra�nja svjetla nalaze na polovici njegove du�ine: kad bljesne, auto kasni za svojim svjetlima, koja se ekstrapoliraju.Isto bi moralo biti vidljivo i u obratnom sluèaju. Ako vas fotografiraju iz automobila u kretanju, bljesak fotoaparata bi se trebao pojaviti malo iza samog automobila.Ije�ke1. Nijhawan, R. (1994). Motion extrapolation in catching. Nature, 370, 256-257.2. Berry, M. J. 2nd., Brivanlou, I. H., Jordan, T. A., & Meister M. (1999). Anticipation of moving stimuli by the retina. Nature, 398(6725), 334-338.3. Krekelberg, B. & Lappe, M. (2001). Neuronal latencies delay the registration of the visual signal. Trends in Neurosciences, 24(6), 335-339.Dodatna literatura� Ka�njenje bljeska mo�da ima ulogu i pri kontroverznim odlukama o ofsajdu u nogometu. Pravilo ofsajda je zloglasno nejasno pa bi, ako pratite nogomet, bilo najbolje da sami proèitate èlanak. U njemu se govori o tome kako linijski sudac zapa�a istodobno i igraèa i ispucanu loptu (koja djeluje kao bljesak). Percept bljeska mo�e zakasniti iza igraèa u kretanju, a posljedica je pogre�no zvanje ofsajda. Baldo, M. V. C, Ranvaud, R. I>. ft Morya, V.. (2002). Flag errors in soccerPretvorite glatko kretanje u koraèanjegames: The flash-lag effect brought to real life. Perception, 31,1205-1210. (http://fisio.icb.usp.br/~vinicius/Public_pdf/Baldo_Ranva-ud_Morya.pdf)."trik 1 Pretvorite glatko kretanje u . # 29 J koraèanjePri detekciji pokreta prvo se slu�imo informacijama o kontrastu, a ne o boji.Pouka ove prièe je: ako �elite da ljudi vide objekte u pokretu, neka budu tamniji ili svjetliji od pozadine, a ne samo druge boje.Kretanje je mozgu va�na stvar. Informacije o kretanju usmjeravaju se od oka prema vidnom dijelu mo�dane kore - kon|aènom odredi�tu svih vizualnih informacija - zasebnim �ivèanim putem (mo�ete napraviti turneju po vidnom sustavu [trik #13J), magnocelularnijrn putem. (Kao i mnogo �to u neuroznanosti, to zvuèi uèenije nego �to jest^; magnocelularno znaèi "s velikim stanicama".) \Informacije o boji i obliku putuju parvocelularnim putem (da, "male stanice") ka vidnom dijelu kore, �to znaèi da se kretanje mora obraditi bez pristupa tim informacijama. Ta je funkcijska podjela smislena za mozak koji hoæe odmah saznati postoji li kretanje, a od sekundarne je va�nosti kako toèno izgleda to pokretno ne�to. Problemi se javljaju jedino kad obrada kretanja poku�a dokuèiti o kakvom se kretanju radi a za to potrebni znakovi kodirani su bojom i stoga nedostupni.Na djeluStuart Anstis konstruirao je upravo takvu problematiènu situaciju, koja dovodi do zgodne iluzije koraèanja1 (http://psy.ucsd.edu/~sanstis/Foot. html; Shockwave). Plavi i �uti kvadratiæ zajedno klize s jedne na drugu stranu. Kliknite na gumb "Background" /pozadina/ i pojavit æe se prugasta pozadina. Sada opet pogledajte. Izgledat æe kao slika 2-24.Pretvorite glatko kretanje u koraèanjetrik #29Slika 2-24. Iluzija koraèanja s prugastom pozadinom.Iako se i dalje kreæu u istom smjeru, sada se èini da kvadratiæi naizmjenièno koraèaju naprijed kao no�ice. Kao i mnoge iluzije, efekt æe biti jaèi na periferiji vidnog polja; fiksirajte sredi�te pogleda na kri�iæ u lijevom kutu slike i koraèanje æe biti jo� izra�enije.Kako to radiZa�to se pojavljuje koraèanje, najlak�e se vidi ako pogledate isti uzorak ali bez boje - �uto postaje bijelo a plavo crno. Animacija koraèanja Michaela Bacha (http://www.michaelbach.de/ot/moLfeetJin; Flash) omogu-i uje uklanjanje boje klikom na g

umb "Color Off".Bez boje nema iluzije: èini se da pokretni kvadratiæi koraèaju èak i kad vleð.ite ravno u njih. Kad crna (biv�a plava) kockica prekrije crnu prugu, im- vidite joj prvi rub pa nije oèigledno da se mièe. Ako nema znakova, va�i centri za obradu kretanja pretpostavljaju da nema ni kretanja. A kad crna kockica prekrije bijelu prugu, odjednom opet vidite prvi rub kockice i ona se pomièe s mjesta na kojom je mozak mislio da se nalazi. Tada vidite kako crna kockica prividno iskoraèuje a zatim se kreæe normalnoPretvorite glatko kretanje u koraèanje- sve dok opet ne prekrije crnu prugu. Isto vrijedi i za bijelu (biv�u �utu) kockicu dok prekriva bijele pruge, samo �to se pomièe onda kad se èini da crna kockica miruje i obratno.Tako, dakle, izgledaju kockice u crno-bijeloj tehnici. Zbog gubitka informacije o prvom rubu kod svake druge pruge izgleda da kockice koraèaju. Upravo to i vidi magnocelularni put, osjetljiv na kretnje a neosjetljiv na boje. Informacija o boji se ponovo uvodi tek kasnije, a obje vrste informacija se objedinjuju u vidnom dijelu kore nakon �to je kretanje veæ izraèunato. Na kraju istodobno vidite i koraèanje, jednim putem, i boje, drugim putem.\Uzorci sa slabim kontrastom opæenito dovode do manje �ivih reakcija dijelova mozga osjetljivih na kretanje,2 èime se mo�e objasniti za�to se èini da se objekti mièu sporo kad ih gledamo u magli, iako se zapravo gibaju veoma przo.i' (/ /)Bilje�ke i1. Anstis, S. M. (2003). Moving objects appear to flow down at low contrasts. Neural Networks, 16, 933-938.2. Thiele, A., Dobkins, K. R., & Albright, T. D. (2000). Neural correlates of contrast detection at threshold. Neuron, 26, 715-724.Dodatna literatura� Online publikacije Stuarta Anstisa (http://psy.ucsd.edu/~sanstis/ SAPub.html).� Anstisova rasprava o uèinku kontrasta na percepciju kretanja (http://psy.ucsd.edu/~sanstis/PDFs/YorkChapter.pdf).Iluzija rotirajuæih zmija i kako je razumjetiSlika 2-25. Iluzija rotirajuæe zmije, © Akiyoshi Kitaoka 2003, dostupna je u boji na http://www.ritsumei.ac.jp/~akitaoka/index-e.htmlTu je zapravo rijeè o tome za�to ne vidite da se sve kreæe sve vrijeme, a ne o tome za�to katkad vidite kretanje i onda kad ga nema. Oèi u glavi neprekidno se kreæu [trik #15], kao i glava na tijelu i tijelo kroz prostor. Mozak se mora jako potruditi da meðu svim kretnjama u vizualnim informacijama razluèi one koje nastaju zbog na�eg gibanja od onih koje nastaju zbog stvarnog gibanja u okolini.Za na� vidni sustav postoji jo� jedan izvor zbrke: stalni nasumièni pomaci fokusa na�ih oèiju.' Oni se javljaju izmeðu sakada (na primjer, vidi liku 2-4 u "Da biste vidjeli, djelujte" [trik #15]). Na�i mi�iæi neprestance �alju male korektivne signale da bi odr�ali oèi na istom mjestu. Ti signalitrik #30Iluzija rotirajuæih zmija i kako je razumjetiSjenèanje na slici, u kombinaciji s kontinuiranim nasumiènim vrludanjem na�ih oèiju, mo�e stvoriti uvjerljive iluzije pokreta.Svi smo vidjeli optièke varke u kojima se èini da dijelovi neke potpuno statiène slike nestaju i uvijaju se. Jedan od najpoznatijih primjera je iluzija rotirajuæe zmije profesora Akivoshija Kitaoke (slika 2-25), koju ljudi èesto �alju okolo e-mailom, ali na�alost rijetko s obja�njenjem.Iluzija rotirajuæih zmija i kako je razumjetinikad ne dr�e oèi u posve nepomiènom stanju, pa one izvode takozvane fi-ksacijske pokrete. Sto je dobro. Kad je vidni ulaz potpuno konstantan (npr. kad su vam oèi paralizirane), neuroni u oku prestanu reagirati na jednoliène ulazne podatke (jer im je to posao [trik #26]) i cijela slika blijedi.Mozak normalno koristi strukturu aktualne scene u kombinaciji s pretpostavkom da mali nasumièni pomaci potjeèu od pokreta oèiju pa ga ti slabi i stalni pomaci n

e ometaju. Da biste doista i vidjeli te fiksacij-ske pokrete, morate gledati ne�to �to nema nikakvu strukturu i nikakav referentni okvir.Vestibularno-okularni refleksJedan od naèina na koje mozak smanjuje moguænost zabune je ga�enje vidnog ulaza tijekom brzih pokreta oka [trik #17].Drugi se mehanizam koristi radi poni�tavanja vidnog zamuæenja do kojeg dolazi zbog pokreta glave. Signali koji opisuju pokrete va�e glave �alju se oèima pa one izvode suprotne pokrete kojima smiruju vizualnu sliku.Probajte izvesti sljedeæi pokus: dr�ite knjigu jednom rukom i ma�ite glavom lijevo-desno. Moæi æete èitati. A sada ma�ite knjigom lijevo desno istom brzinom kojom ste mahali glavom. Neæete moæi proèitati ni rijeè, iako se slova mièu na isti naèin i istom brzinom kao kad ste mahali glavom. Vestibularno-okularni refleks oèima �alje signal iz unutarnjeg uha [trik #47] uz èiju se pomoæ oèi mièu u suprotnom smjeru i odgovarajuæom brzinom kako bi ispravile vizualni pomak koji nastaje uslijed kretanja glave.Da je taj refleks veæ unaprijed programiran u va�em unutarnjem uhu, a ne neki pametni mehanizam za kompenzaciju koji ovisi o motorièkim signalima koje �aljete da biste micali glavu, mo�ete si sami i demonstrirati. Ako zamolite prijatelja da vam mièe glavu lijevo-desno dok ste potpuno opu�teni (neka prijatelj obavezno bude pa�ljiv i nje�an!), vidjet æete da i dalje mo�ete èitati knjigu. Ova kompenzacija ne ovisi o va�em znanju o smjeru u kojem æe vam se glava micati.Na djeluDa bismo mogli razumjeti iluziju rotirajuæih zmija, morat æemo ovladati raznim naèelima vida i izraèunavanja kretanja. Sreæom, svaki æe korak popratiti praktièna demonstracija.Iluzija rotirajuæih zmija i kako je razumjetitrik #30Autokinetièki efektTrebat æe vam mala svijetla toèka. Idealna je cigareta koja gori u pepeljari - ona gori sporo, mala je i dovoljno zagasita da ne osvijetli ni�ta oko sebe. Postavite je na drugi kraj potpuno zamraèene sobe, tako da vidite samo njeno svjetlo - ni stol na kojem stoji ni zid pred kojim stoji. Odmaknite se u suprotni kraj sobe i gledajte svjetlo. Vidjet æete da se poèinje micati samo od sebe. Za te su pokrete zaslu�ni nasumièni pomaci va�ih oèiju, koje mozak ne mo�e kompenzirati jer nema referentni okvir.Isti efekt mo�ete dobiti ako kroz cijev gledate u izoliranu zvijezdu na nebu. Buduæi da ne vidite druge zvijezde koje bi vam poslu�ile kao referentni okvir, èinit æe vam se da va�a zvijezda malo ple�e po noænom nebu.Autokinetièki efekt je poznat po tome �to na njega utjeèe sugestija. Ako ga nekome prvi put obja�njavate, probajte ga navesti da vidi �eljeno kretanje tako da ka�ete ne�to kao: "Gledaj kako radi krugove" ili "Vidi, ide naprij ed-natrag".Ouchijeva iluzijaZnaèi, buduæi da nam cijelo vrijeme oèi normalno vrludaju, slu�imo se strukturom onoga �to gledamo kako bismo zanemarili te pokrete. Meðutim, odreðene vizualne strukture mogu kooptirati te male nasumiène pokrete i stvoriti iluziju kretanja na statiènim slikama. Jedna od njih je iluzija rotirajuæe zmije, ali da bismo shvatili princip, bit æe lak�e ako krenemo s jednom starijom vidnom iluzijom zvanom Ouchijeva iluzija, prikazanom na slici 2~26.2Ovdje nam se èini da se sredi�nji disk okomitih pruga mièe odvojeno od ostatka uzorka i lebdi nad pozadinom vodoravnih pruga. Efekt mo�ete pojaèati tako da drmate knjigu.Fiksacijski pokreti va�ih oèiju imaju drugaèiji utjecaj na svaki od dva dijela uzorka. Dominantni smjer pruga, bilo da je okomit ili vodoravan, znaèi da æe se istaknuti samo jedna komponenta nasumiènog kretanja. "U pozadini" s vodoravnim prugama eliminirat æe se vodoravna komponenta pokreta, dok æe se kod "prednjeg" diska eliminirati okomita komponenta. Buduæi da su fiksacijski pokreti nasumièni, vodoravna i okomita komponenta su meðusobno nezavisne. Izgledat æe, dakle, da se ta dva dijela uzorka mièu nezavisno, a va� æe vidni sustav to protumaèiti kao dva razlièita objekta, jedan ispred drugoga.Iluzija rotirajuæih zmija i kako je razumjeti

Slika 2-26. Ouchijeva iluzija - èini se da krug u sredini lebdi iznad ostatka slike.Periferni pomakIluzija rotirajuæih zmija (slika 2-25) kooptira te male nasumiène pokrete oka jednom drugom vrstom strukture, koja se temelji na razlièitoj svjetli-ni pojedinih dijelova uzorka (boja nije nu�na3). Da bismo razumjeli kako promjene svjetline uzorka stvaraju iluziju kretanje na periferiji vida, pogledajmo sliku 2-27.Iluzija rotirajuæih zmija i kako je razumjetitril #31Slika 2-27. Iluzija perifernog pomaka, na kojoj se èini da se �bice kreæu u krajièku oka4U tom jednostavnom uzorku, razlika u sjenèanju slike stvara dojam iluzornog kretanja. Ona se koristi istim principima kao i rotirajuæe zmije, ali je kod nje lak�e dokuèiti o èemu se radi. Svjetlije stvari u vidnom se sustavu obraðuju br�e (jer neuroni na njih jaèe reagiraju [trik #11]). Na mjestu na kojem se �bice spajaju, jedna blijedi i postaje bijela a onda se susreæe s crnim krajem druge �bice; tu se bijela strana ruba obraðuje br�e nego crni rub. Razlika u vremenu dolaska pogre�no se interpretira kao pokret, ali samo u perifernom dijelu vidnog polja, gdje je razluèivost dovoljno mala. Iluzija kretanja javlja se jedino kad informacija prvi put stigne do oka pa morate "resetirati" vid treptajem ili kratkim skretanjem pogleda. To jako dobro funkcionira kad se dva uzorka nalaze jedan pokraj drugog, jer tada oko skreæe èas na jedan èas na drugi uzorak, onako kako vam iluzorno kretanje privlaèi pa�nju. Poku�ajte istodobno gledati dva primjerka iste ove iluzije; otvorite http://viperlib.york.ac.uk/Pima-ges/Lightness-Brightness/Shading/8cycles.DtoL.CW.jpg u dva prozora i postavite svaki na svoju stranu ekrana.Iluzija rotirajuæih zmija i kako je razumjetiU �ivotuWeb stranica profesora Kitaoke (http://www.ritsumei.ac.jp/~akitao-ka/index-e.html) sadr�i jo� mnoge primjere takvog anomalnog kretanja, kao i njegove znanstvene èlanke u kojima istra�uje mehanizme koji do toga dovode.Neprestano se slu�imo kompleksnom strukturom svijeta da bismo dokuèili �to se zaista kreæe i kako bismo izuzeli kretanje na�ih oèiju, glave i tijela. Ovi efekti pokazuju kakvi umjetni uzorci moraju biti da bi prevarili na� vidni sustav. Vjerojatnost da bez intervencije èovjeka naidemo na takve uzorke ekstremno je mala. Profesor Kitaoka je uoèio jo� jedan primjer anomalnog kretanja slièan iluziji rotirajuæih zmija, koji nije stvoren namjerno. Logotip Dru�tva za neuroznanost u kutu njihove web-stranice (http://web.sfn.org) izgleda kao da se mièe lijevo-desno! Sada, kad znate �to trebate tra�iti, mo�da uoèite jo� koji.8/7/e�ke1. Martinez-Conde, S., Macknik, S. L., & Hubel, D. H. (2004). The role of fixational eye movements in visual perception. Nature Reviews Neuroscience, 5, 229-240.Kako to radiSada znate sve �to je potrebno da razumijete za�to funkcionira iluzija profesora Kitaoke s rotirajuæim zmijama (slika 2-25). Buduæi da taj oblik ima puno dijelova koji se ponavljaju, va�em je vidnom sustavu te�ko naciljati bilo koji dio obrasca pa ne mo�e dobiti referentni okvir. Sjenèanje razlièitih dijelova stvara iluzorno kretanje koje se kombinira s kretanjem do kojeg dolazi uslijed neprestanog pomicanja oèiju (sakada). Efekt je najizra�eniji na periferiji vidnog polja, gdje je vidna razluèivost najpodlo�ni-ja iluzornim znakovima kretanja u sjenèanju uzoraka. Iluzorno kretanje privlaèi oèi pa one vrludaju po slici, a kretanje se vidi svugdje osim toèno ondje kamo gledate. Stalni pomaci oèiju uzrokuju neku vrstu resetiranja, �to pokreæe novu interpretaciju obrasca i nove iluzorne pokrete, �to vas opet ometa u tome da iskoristite stalnost polo�aja u vremenu i shvatite kako je kretanje iluzorno.Smanjite zami�ljenu udaljenosttril #32. Slika je preuzeta iz Ouchi, H. (1977). Japanese Optical and Geometrical Art: 746 Copyright-Free Designs. New York: Dover. Vidi takoðer http:// mathworld.wolfram.com/Ouchilllusion.htrnl.

3. Olveczky, B., Baccus, S., & Meister, M. (2003). Segregation of object and background motion in retina. Nature, 423, 401-408.4. Faubert, J., & Herbert, A. (1999). The peripheral drift illusion: A motion illusion in the visual periphery. Perception, 28, 617-622. Slika je preuzeta s dopu�tenjem Pion Limited, London.'trik #31Smanjite zami�ljenu udaljenostAko zamislite unutarnji prostor, za veæe kretnje u njemu trebat æe vi�e vremena. Ako smanjite zami�ljene udaljenosti, takvim æete mentalnim objektima manipulirati lak�e i br�e.Za mentalne predod�be koriste se ista podruèja mozga koja slu�e i za reprezentaciju stvarnih osjeta. Ako zatra�ite od nekoga da zamisli kako èuje prve taktove pjesme Purple Haze Jimija Hendrixa, aktivnost u njegovom slu�nom dijelu mo�dane kore æe se poveæati. Ako zatra�ite od nekoga da si predoèi unutra�njost èajnika, njegov æe vidni dio kore pojaèati rad. Ako shizofrenièara koji èuje unutarnje glasove stavite u ureðaj za snimanje mozga, dijelovi njegovog mozga koji reprezentiraju jeziène zvukove doista æe biti aktivniji kad bude slu�ao glasove - ne la�e; on uistinu èuje glasove.Svi mi, kad to �elimo, mo�emo slu�ati unutarnje glasove i gledati zami�ljene objekte; to se smatra problematiènim jedino onda kad izgubimo sposobnost potiskivanja onog zami�ljenog.Kad si predoèavamo predmete i mjesta, te predod�be stvaraju mentalni prostor za koji vrijede mnoga ogranièenja koja inaèe vrijede za realni prostor. Iako si mo�ete predoèiti nemoguæe kretnje, na primjer da vam se noge di�u a tijelo rotira, sve dok vam se glava ne naðe na par centimetara � id poda, da bi se predoèili takvi pokreti treba vremena. Koliko vremena, to ovisi o tome koliko su pokreti veliki.trik #3Smanjite zami�ljenu udaljenostNa djeluDa li je lijevi lik na slici 2-28 jednak desnom?Slika 2-28. Da li je lijevi lik jednak desnom?A lijevi lik na slici 2-29 - je li on jednak desnom?Slika 2-29. Da li je lijevi lik jednak desnom?A na slici 2-30? Da li je tu lijevi lik jednak desnom?Slika 2-30. Da lije lijevi lik jednak desnom?Da biste odgovorili na ta pitanja, morali ste mentalno rotirati po jedan èlan svakog od tih parova. Prvi nije tako te�ak - desni lik je isti kao i lijevi, samo je zaokrenut za 50°. Drugi par nije jednak; desni lik je zrcalna slika lijevog, i opet zaokrenuta za 50°. Treæi par je identièan, ali ovajSmanjite zami�ljenu udaljenosttril #3put je desni lik zaokrenut za 150°. Da biste u treæem primjeru preklopili desni i lijevi lik, morali ste ga mentalno rotirati 100° vi�e nego kod prva dva primjera. Za to vam je vjerojatno trebala koja sekunda vi�e. Ako �elite isprobati verziju s weba, pogledajte sljedeæu demonstraciju (http://www. uwm.edu/People/johnchay/mrp.htm; Shockwave). Kad smo je mi poku�avali rije�iti, du�a verzija nije saèuvala na�e podatke (iako je tvrdila da jest) pa se nemojte previ�e uzbuðivati oko analize svojih rezultata; trenutaèno njome samo mo�ete osjetiti kako funkcionira eksperiment.Kako to radiOvi su likovi slièni onima koje su Robert Shepard i Jacqueline Metzler1 koristili u svojim prijelomnim eksperimentima o mentalnoj rotiraciji. Oni su otkrili da je vrijeme potrebno za dono�enje odluke o likovima u linearnom odnosu s kutom rotacije. Druga istra�ivanja su pokazala daje kolièina vremena potrebnog za mentalni rad gotovo uvijek u linearnom odnosu s kolièinom zami�ljenog kretanja.To pokazuje da su predod�be analogne reprezentacije onog pravog - ne stoji da ih samo pohranjujemo u glavi nekom vrstom apstraktnog koda. Zanimljiva je i èinjenica da se vrijeme potrebno za mentalne kretnje linearno poveæava s poveæanjem mentalne udaljenosti; u izvornim eksperimentima Sheparda i Metzler trebala je sekunda vi�e za svakih dodatnih 50°. Taj odnos implicira da je mentalna brzina na�ih kretnji konstantna (za razliku od stvarnih, koje obièno na poèetku naglo ubrzavaju a

na kraju naglo usporavaju, �to znaèi da dulje kretnje imaju veæu brzinu).Daljnja istra�ivanja mentalne rotacije2 pokazala su da se predod�ba pri rotaciji uistinu kreæe po svim prijelaznim toèkama, te da barem u nekim eksperimentima za rotiranje slo�enih likova nije trebalo ni�ta vi�e vremena nego za rotiranje jednostavnih likova.Drugi eksperimenti3 su nadalje pokazali da je vrijeme potrebno za pomicanje "unutarnjeg oka" mentalnim prostorom (na primjer, zami�ljenom kartom nekog otoka) u linearnom odnosu sa zami�ljenom udaljenosti. Ako uveæate ("zumirate") mentalnu sliku, i za to æe vam trebati vremena. Ako, dakle, zatra�ite od nekoga da zamisli slona pokraj zeca, trebat æe mu vi�e vremena da ka�e koje su boje oèi zeca nego da ka�e koje su boje oèi slona. To vrijeme zumiranja mo�ete djelomièno izbjeæi tako da zatra�ite od èovjeka da odmah na poèetku zamisli ne�to jako veliko - na primjer prvo muhu a onda ze< a pokraj muhe.Smanjite zami�ljenu udaljenostNovija istra�ivanja provedena tehnikama snimanja mozga4 pokazala su da mentalno rotiranje objekata ne ukljuèuje uvijek ista podruèja mozga kao mentalno rotiranje vlastitog tijela u prostoru. Istra�ivanjima koja usporeðuju te�inu ta dva zadatka pokazalo se da nam je lak�e i br�e predoèiti same sebe kako rotiramo oko prikaza objekta nego objekt kako rotira oko svoje osi.5 Ako, dakle, gledate �kare okrenute vrhom prema vama, a �elite dokuèiti da li im je dr�ka predviðena za ljevaka ili de�nja-ka, bit æe vam lak�e zamisliti sebe kako rotirate oko �kara nego zamisliti rotaciju �kara tako da se okrenu dr�kom prema vama. Po svoj prilici je, dodu�e, najlak�e zamisliti samo rotaciju svoje �ake tako da bude u skladu s polo�ajem dr�ke.Slika 2-31. Ovaj crte� mo�ete vidjeti kao patku ili kao zeca, ali da istovremeno mo�ete vidjeti samo jedno njegovo tumaèenje, da li biste ono drugo mogli vidjeti svojim "unutarnjim okom"?7Svi ti dokazi upuæuju na analogni oblik mentalnog prostora u na�em umu. Ta tvrdnja se ne odnosi tek na samu stvar, nego na kartu te stvari u na�em umu. Meðutim, postoje i neki dokazi da primjerak u na�em umu nije istovjetan primjerku iz vidnog ulaza - ili barem da se njime nije moguæe slu�iti na isti naèin kao �to bi se to moglo s primjerkom iz vidnog ulaza. Pogledajte sliku 2 31, koja pokazuje dvosmisleni lik koji je mo�da patka a mo�da zec. Jedno od to dvoje vidjet æete odmah, a ako prièekate koju sekundu spazit æete i drugo. Ne mo�ete vidjeti oboje istovremeno; morate se prebacivati s jednog na drugo i uvijek æe postojati ono �to se vidje li prvo (a na to koje æete vidjeti prvo mo�ete utjecati uðe�avanjcm [trik #81], tj. unaprijed iznoseæi pojmove koji utjeèu na kasnije pona�anje).Smanjite zami�ljenu udaljenosttril #3Ako ljudima na trenutak poka�ete ovu sliku, taman toliko dugo da je vide i donesu jedno tumaèenje (patku ili zeca, ali ne oboje), neæe se moæi prebacivati s jedne predod�be na drugu kako bi uoèili i drugu interpretaciju. Ako ka�u da su vidjeli patku, upitajte ih je li moguæe da je patka mo�da zec - mislit æe da ste si�li s uma.6Izgleda da percipiranje te dvosmislenosti zahtijeva neki postupak na stvarnom vidnom ulazu. Iako va�a predod�ba ima sve pojedinosti slike, èini se da biste ih trebali do�ivjeti jo� jednom, osvje�iti vizualne informacije, kako biste mogli donijeti reinterpretaciju dvosmislene slike.U �ivotuMentalnim predod�bama slu�imo se kako bismo ne�to zakljuèili o objektima prije nego ih pomaknemo ili se sami okrenemo oko njih. Oèitavanje karte zahtijeva cijeli niz mentalnih rotacija. Isto vrijedi i za sklapanje raznih stvari, primjerice u modelarstvu ili sastavljanju monta�nog namje�taja. Upute za sklapanje bit æe te�e shvatiti ako zahtijevaju rotiranje objekta, ako su ostali uvjeti jednaki. Ali ako mo�ete zamisliti objekt kako stoji na mjestu a vi rotirate oko njega, tu æete te�koæu djelomièno kompenzirati. �to lak�e obavite mentalnu rotaciju, trebat æete obaviti manje fizièkog rada i vjerojatnije æete uspjeti isprve.'¦'�iljeske1. Shapard, R. N., & Metzler, J. (1971). Mental rotation of three dimensional objects. Science, 171, 701-703.2. Cooper, L. A., & Shepard, R. N. (1973). Chronometric studies of the rotation of mental images. U W. G. Chase (ur.), Visual Information Processing, 75-176. Ne

w York: Academic Press.3. Kosslyn, S., Ball, T., & Reiser, B. (1978). Visual images preserve metric spatial information: Evidence from studies of image scanning. Journal of Experimental Psychology: Human Perception and Performance, 4, 47-60.4. Parsons, L. M. (2003). Superior parietal cortices and varieties of mental rotation. Trends in Cognitive Sciences, 7(12), 515-517.f> Wraga, M., Creem, S. H., & Proffitt, D. R. (2000). Updating displays alter imagined object and viewer rotations. Journal of Experimental Psychology: I.earning, Memory, and Cognition, 26, 151 168.Istra�ite svoj obrambeni hardver6. Chambers, D., & Reisberg, D. (1985). Can mental images be ambiguous? Journal of Experimental Psychology: Human Perception and Performance, 11(3), 317-328.7. Fliegende Blätter (1892, br. 2465, str. 17). München: Braun & Schneider. Ponovno otisnuto u: Jastrow, J. (1901). Fact & Fable in Psychology. London: Macmillan.Dodatna literatura� Odliène natuknice o mentalnim predod�bama na Barnes & Noble(http://www.sparknotes.com/psychology/cognitive/percepti-on/sectionl .html)Istra�ite svoj obrambeni hardverPosjedujemo specijalizirane rutine koje detektiraju ono �to se nadvija nad nas da bismo se tome izmaknuli.Obièno vrijedi da, �to je ne�to va�nije, to æe se nalaziti dublje u mozgu, to æe biti evolucijski starije, i to æe se br�e odvijati.Izbjegavanje sudara je poprilièno va�no, kao i sklapanje oèiju ili napinjanje mi�iæa ako se sudar ne mo�e izbjeæi. Nadalje, sve to morate napraviti u roku. Od izmicanja nema koristi nakon �to primite udarac.Imajuæi sve to u vidu, ne èudi �to imamo specijalizirane �ivèane mehanizme za detektiranje sudara, koji su izravno ukopèani u motorièke sustave za izmicanje i obrambeno pona�anje.Na djeluReakcija iznenaðenja svima nam je dobro poznata - treptaj, trzaj, mo�da previjanje ruke ili noge u zglobu kao poèetak kretnje kojom æete za�tititi ranjive dijelove tijela. Svi mi poskoèimo na glasan zvuk i ispru�imo ruke kad se ne�to �iri u na�em smjeru. To je automatski. Za ovaj vam trik neæu predlagati nikakve kuæne demonstracije: svatko zna kakvi su uèinci a ne bih htio da jedni druge gaðate raznim predmetima kako biste vidjeli da li vam funkcioniraju obrambene reakcije.trik #32Istra�ite svoj obrambeni hardvertrik #32Kako to radiNa podra�aj koji ima putanju koja bi dovela do sudara, ljudi reagiraju unutar 80 milisekundi.1 To je daleko prebrzo za bilo kakvu sofisticiranu obradu. �tovi�e, to je èak prebrzo za obradu kojom bi se kombinirale informacije iz oba oka.Umjesto toga, posao se obavlja jednim klasiènim hakerskim trikom -"dovoljno dobre" informacije o trodimenzionalnom polo�aju i brzini dobivaju se iz grubih 2D ulaznih podataka. To radi otprilike ovako: simetrièno �irenje podruèja tamnijih od pozadine pokreæe reakciju iznenaðenja.Ka�emo "tamnijih od pozadine" jer je to jednostavan i dostupan naèin da se odluèi �to se smatra objektom a ne tek dijelom pozadine. "Simetrièno �irenje", jer je ta vrsta ulaza karakteristièna za objekte koji idu na vas. Ako se ne �ire, vjerojatno su samo u pokretu, a ako se ne �ire simetrièno, onda ili mijenjaju oblik ili nisu na putanji koja bi dovela do sudara.Ta vrsta podra�aja privlaèi pa�nju [trik #37) i uzrokuje reakciju iznenaðenja. Sve �ivo, od gmaza preko goluba do ljudskog mladunca, trepnut æe i/ili pognuti glavu kad vidi takvu vrstu ulaza. Isti uèinak neæe imati mrlje ako se smanjuju umjesto da se �ire, niti ako su svijetle umjesto da su tamne.2Objekti koji se nadvijaju nad nas uvijek izazivaju reakciju, èak i kad su predvidljivi; ne mo�emo ih nauèiti zanemarivati onako kako to mo�emo kod drugaèijih dogaðaja.3 To je jo� jedan znak da svi oni pripadaju klasi za koju imamo specijalizirano �ivèano postrojenje - a razlog tome je i prilièno oèigledan. Objekt koji se nadvi

ja nad nas uvijek je potencijalno opasan. Na neke se stvari jednostavno ne smijete naviknuti.Kod golubova se stanice koje detektiraju nadvijanje nalaze u srednjem mozgu. Veoma su precizno ba�darene tako da reagiraju samo na objekte koji izgledaju kao da æe izazvati sudar - neæe reagirati na objekte koji bi ih proma�ili, ali zamalo, èak i da im do sudara nedostaje tek 5°.4 Ti neuroni izbijaju u odgovarajuæem trenutku prije sudara, ma kako objekt bio velik i brz.Ta èinjenica, kao i to da zamalo-proma�aji ne izazivaju reakciju, pokazuje da se informacije o putanji i brzini izluèuju iz stope i oblika �irenja. Ta bi se vrsta izraèuna mogla obaviti i u mo�danoj kori, usporedbom informacija iz oba oka, ali kad su u pitanju brzi i nemali objekti na udaljenosti manjoj od dva metra, to se tako ne radi. Ne trebate usporeðivati informacije iz oba oka; trik s nadvijanjem je brz i funkcionira taman dovoljno dobro.Neuralni �um nije mana nego prednostB/7/e�te1. Busettini, C, Masson, G. S., & Miles, F. A. (1997). Radial optic flow induces vergence eye movements with ultra-short latencies. Nature, 390(6659), 512-515.2. Nanez, J. E. (1988). Perception of impending collision in 3- to 6-week-old human infants. Infant Behaviour and Development, 11, 447-463.3. Caviness, J. A., Schiff, W., & Gibson, J. J. (1962). Persistent fear responses in rhesus monkeys to optical stimulus of "looming". Science, 136, 982-983.4. Wang, Y., & Frost, B. J. (1992). Time to collision is signaled by neurons in the nucleus rotundus of pidgeons. Nature, 356, 236-238.5. Rind, F. C, 8c Simmons, P. J. (1999). Seeing what is coming: Building collision-sensitive neurones. Trends in Neuro sciences, 22, 215-220. (Ovaj èlanak sadr�i proraèune koji pokazuju koja je toèno velièina nadolazeæih objekata, i s kojih udaljenosti, pogodna za obradu pomoæu sustava nadvijanja, a koja za obradu sustavom stereoskopskog vida.)Neuralni �um nije mana nego prednost�ivèani signali sami po sebi su �umni, �to mo�e dobro poslu�iti.Neuralni signali su uvijek �umni: vremena njihovog izbijanja, pa èak i to hoæe li uopæe izbiti, podlo�ni su sluèajnim varijacijama. Na psiholo�koj razini, mi generaliziramo i ka�emo, primjerice, da je odnos brzine i intenziteta reakcije opisan odreðenom formulom - Pieronovim zakonom [trik #11]. Ka�emo, nadalje, da stanice u vidnom dijelu kore reagiraju na razlièite specifiène pokrete [trik #25]. Ali i jedna i druga tvrdnja istinita je samo u prosjeku. Za svaku pojedinu stanicu, i svako pojedino ispitivanje vremena reakcije, postoji odreðena varijacija pri mjerenju. Neæe sve stanice osjetljive na kretanje u vidnom dijelu kore doista i reagirati na kretanje, a one koje hoæe, neæe reagirati potpuno isto svaki put kad do�ivimo odreðeno kretanje.U stvarnosti, mi uzimamo prosjeke i tako lak�e tumaèimo �umne podatke, i ne�to slièno mora raditi i mozak. Znamo da je mozak prilièno toèan, iako su na�i �ivèani signali �umni. Glavni mehanizam kojim se neuralni �um kompenzira je upotreba mno�tva neurona od kojih se onda uzima prosjek i tako se poni�tava �um.trik #33Neuralni �um nije mana nego prednosttrik #33Ali moguæe je da �um ima i korisne funkcije u �ivèanom sustavu. Moguæe je da je �um prednost, a ne samo nezgodan bug.Na djeluDa biste vidjeli kako �um mo�e biti koristan, posjetite stranicu pod naslovom Visual Perception of Stohastic Resonance (http://neurodyn. urnsl.edu/sr/; Java), koju je dizajnirao Enrico Simonotto,1 i koja sadr�i Java program.Slici u sivim tonovima dodan je �um, a rezultat je filtriran putem odreðenog praga. Postupak se ponavlja a rezultati se gledaju kao video-snimka. Usporedite sliku s razlièitim pripadajuæim razinama �uma. Kad je �uma malo, vidite neka opæa obilje�ja slike - to su dijelovi s visokim vrijednostima osvjetljenja pa uvijek prelaze prag, koliko god bilo �uma, i daju bijele piksele - detalji se, meðutim, ne pojavljuju dovoljno èesto da biste ih mogli razaznati. Kad �uma ima puno, veæina piksela na slici je èesto aktivno i te�ko je raspoznati stvarne dijelove slike od piksela

koje je nasumièno aktivirao �um.Ali ako je �uma toèno onoliko koliko treba, jasno æete vidjeti �to je na slici, i to sa svim pojedinostima. Opæa obilje�ja uvijek su tu (bijeli pikseli), fina obilje�ja se pojavljuju dovoljno konzistentno (s vremenskim izglaðivanjem izgledaju sivo), a pikseli koji bi trebali biti crni ne aktiviraju se dovoljno èesto da bi predstavljali smetnju.Kako to radiÈinjenica da ste evoluirali tako da se mo�ete nositi sa �umnim internim signalima èini vas robusnijim sustavom. Mozak se razvio tako da mo�e baratati sa svakakvim anomalnim jedinicama podataka, kako bi podnio nasumiène ulazne podatke kojima je izlo�en u svojoj okolini. Mo�emo smisleno shvatiti cjelinu èak i kad se jedan njezin dio ne uklapa sasvim (to se vidi i u na�oj sposobnosti da inloi in.n ijo obraðujemo simultano [trik #52]). Pjesma "Sretan roðendan" otpjevana preko krckave telefonske linije i dalje je "Sretan roðendan". Usporedite to sa svojim kompju-teiom, projektiranim tako da bude precizan; dajte mu pogre�nu instru-k< 1111 u pogre�no vrijeme i sve skupa æe se sru�iti. Sveprisutnost �umaNeuralni �um nije mana nego prednostu neuralnoj obradi znaèi da je va� mozak vi�e statistièki nego mehani-stièki stroj.4 !-1-1-!-1-1-1-1-1-r0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20VrijemeSlika 2-32. Kad se signalu doda �um, signal prelazi prag a prosjeèna vrijednost mu ostaje nepromijenjenaSve je ovo, meðutim, kazano s gledi�ta prema �umu kao neèemu �to treba zaobiæi. �um u na�em �ivèanom sustavu mo�da obavlja jo� jednu funkciju - to je fenomen koji se u teoriji kontrole naziva stohastièka rezonancija. On ka�e da dodavanje �uma signalu poveæava najveæu moguæu razinu signala. Suprotno intuiciji, to znaèi da slab signal, ako mu dodamo pravu kolièinu �uma, mo�emo pojaèati tako da preðe prag detekcije: tako æe ga biti lak�e detektirati, ne te�e. Slika 2-32 to pokazuje u grafièkom obliku. Glatka krivulja je varirajuæi signal koji nikad sasvim ne dose�e prag aktivacije. Dodavanjem �uma signalu stvara se nazupèana linija koja, iako neuredna, svejedno ima iste prosjeène vrijednosti i na odreðenim mjestima prelazi prag detekcije.Pukim dodavanjem �uma signalu, naravno, neæemo uvijek popraviti stvar: mo�da se pojavi problem da se prag detekcije prelazi iako signala uopæe nema. Stohastièka rezonancija funkcionira najbolje u situaciji u kojoj imate jo� jednu dimenziju, na primjer vrijeme, preko koje mo�ete usporeðivati signale. Buduæi da se �um mijenja u vremenu, mo�ete iskoristiti i uèestalost prelazaka praga detekcije.Neuredni �um nije mana nego prednosttrik #33Bijeli pikseli u Simonottovom programu odgovaraju mjestu prelaska praga detekcije, a treperavi bijeli piksel u prosjeku s vremenom stvara sivu boju. U ovom primjeru vrijeme i prostor poslu�ili su tome da ogranièe va�u prosudbu je li piksel ispravno aktiviran, a pritom suraðujete sa �umom koji je unesen u program, a upravo to mo�e izvesti i va� mozak.Bilje�ka1. Simonotto, E., Riani, M., Seife, C, Roberts, M., Twitty, J., & Moss, F. (1997). Visual perception of stochastic resonance. Physical Review Letters, 78(6), 1186-1189.Dodatna literatura� Ovo je jedan primjer praktiène primjene teorije stohastièke rezonancije, u obliku slu�nog pomagala: Morse, R. R, &. Evans, E. F. (1996). Enhancement of vowel coding for cochlear implants by addition of noise. Nature Medicine, 2(8), 928-932.Treæe poglavlje: Pa�nja" trikovi 1# 34-43�ivimo u u�urbanom svijetu i bez prestanka primamo brojne ulazne podatke. Poplava neobraðenih osjetnih podataka navire kroz na�e oèi, u�i, ko�u i druge organe, a prate ih jednostavna i slo�ena sjeæanja i asocijacije. Sve to èini pravu bara�u informacija i jednostavno ih nismo u stanju razmotriti odjednom.Kako onda odluèujemo èemu se posvetiti a �to zanemariti (barem privremeno)?

Osjeæaj da jednoj percepciji ili nekim percepcijama posveæujemo vi�e resursa nego drugima zove se pa�nja. Kad ovdje govorimo o pa�nji, ne mislimo na onu vrstu koncentracije kakvu usmjeravate na neku te�ku knjigu ili na nastavu u �koli. Rijeè je o trenutaènoj posebnoj va�nosti koju pri-dajete onome �to vam je, tako reæi, upalo u oèi. Ogledajte se nakratko po sobi. Sto ste vidjeli? Èega god da se sjeæate - slike, prijatelja, radija, ptice na prozoru - tome ste posvetili pa�nju, makar samo zakratko.Moguæe je i da pa�nja nije naèin alokacije oskudnih procesnih resursa mozga. Ogranièavajuæi faktor mo�da uopæe nije na�a sposobnost pro-raèunavanja, nego fizièko ogranièenje sposobnosti za djelovanje. Koliko god toga mogli percipirati istodobno, djelovati mo�emo samo radnju po radnju. Moguæe je da je pa�nja naèin odbacivanja informacija, ili su�avanja moguænosti, da bismo reagirali samo na jedan svjesni do�ivljaj, umjesto na milijune njih.Te�ko je precizno definirati pa�nju. Psiholog William James1 u svojoj je knjizi The Principles of Psychology /Naèela psihologije/ 1890. godine napisao: "�to je pa�nja, to svatko zna." Neki ka�u da dosad nije pronaðena toènija i korisnija definicija.Detalji i ogranièenja pa�njeImajuæi to u vidu, mo�emo baciti ne�to svjetla na pa�nju kako bismo vidjeli kako djeluje i kako to do�ivljavamo. Trikovi u ovom poglavlju bave se time kako mo�ete namjerno fokusirati vidnu pa�nju [trik #34], �to do�ivljavate kad to uèinite (a kako kad zatim odvratite pa�nju) [trik #36], i �to mo�e nadvladati va�e voljno pona�anje i automatski vam privuæi pa�nju [trik #37]. Malo æemo i brojati [trik #35]. Nadalje, ispitat æemo granice premje�tanja pa�nje [trikovi #38 i #39] i dovesti se u situacije u kojima nas pa�nja izdaje [trikovi #40 i #41]. Konaèno, vidjet æemo kako pobolj�ati svoj kapacitet vidne pa�nje [trik #43].Bilje�ka1. Stanford Encyclopedia of Philosophy ima dobru biografiju Williama Jamesa (http://plato.stanford.edu/entries/james)."trik 1 Detalji i ogranièenja pa�nje#34JKad se usredotoèujemo na detalje, susreæemo se s ogranièenjima konstrukcije oèiju, kao i s ogranièenjima sustava za pa�nju u mozgu.Koliko sitne detalje mo�ete vidjeti? Ako gledate kompjuterski ekran s udaljenosti od tri metra, dva piksela trebala bi biti razmaknuta oko milimetar ili vi�e da se ne stope u jedan. Razluèivost va�eg oka ne ide dalje.Ali raspoznavanje detalja u �ivotu nije samo stvar luèenja razlike izmeðu jednog i dva piksela. Stvar je u tome da se mo�emo usredotoèiti na fine detalje u golemim natrpanim uzorcima, a to je u�e povezano s ogranièenjima vidne obrade u mozgu nego sa sposobnostima va�eg oka. Jedno je moæi gledati, a drugo moæi vidjeti.Na djeluSlika 3-1 pokazuje dvije skupine linija. Jedna skupina je unutar granica razluèivosti na�e pa�nje, �to nam omoguæuje da raspoznamo detalje. Druga svojom prenatrpano�æu onemoguæuje na�u izra�enu sposobnost diferencijacije.1Detalji i ogranièenja pa�njetril #3.+Slika 3-1. Jedna skupina linija je unutar razluèivosti pa�nje (desno), druga je previ�e detaljna (lijevo)1Uzmite ovu knjigu u ruke i fiksirajte pogled na kri�iæ u sredini slike 3-1. Da biste primijetili razliku, morate moæi micati fokus a da ne pomièete oèi - to jest prirodno ali mo�e biti èudno kad to prvi put radite namjerno. Pazite da vam se oèi uopæe ne mièu, i uoèite da s lakoæom mo�ete prebrojiti koliko je linija na desnoj strani. Vje�bajte prebacivanje pa�nje s jedne na drugu liniju dr�eæi oèi fiksiran na kri�iæu. Bit æe vam lako prebaciti pa�nju na, primjerice, srednju liniju u ovoj skupini.A sada, bez da pomaknete pogled s kri�iæa, prebacite pa�nju na linije slijeva. Bit æe jasno da ih ima vi�e - osnovna rezolucija va�ih oèiju je vi�e nego dovoljna da ih razazna. Ali mo�ete li ih prebrajati? Mo�ete li selektivno prebacivati pa�nju s treæe na èetvrtu liniju slijeva? Najvjerojatnije ne; jednostavno su previ�e zbijene.Kako to radi

Razlika medu te dvije skupine linija je u tome �to je desna skupina unutar razluèivosti vidne selektivne pa�nje jer je ra�irena, a lijeva skupina ima previ�e zbijenih detalja."Pa�nja" u ovom kontekstu ne znaèi odr�avanje (ili neodr�avanje) koncentracije na predavanju. Rijeè je o davanju prioriteta nekim objektima nau�trb drugih. Kapacitet za obradu u mozgu je ogranièen a pa�nja je mehanizam alokacije njegovih resursa. Drugaèije reèeno, u objektima na koje obraæate pa�nju raspoznat æete vi�e detalja nego u onima na koje ne obraæate pa�nju. Selektivna pa�nja je sposobnost da se obrada voljno usmjerava na �eljeni objekt. Iako èovjek ima dojam da bismo u izboru predmeta pa�nje trebali imati potpunu slobodu, dijagram s linijama pokazuje da postoji ogranièenje moguænost i probiranja, a to ogranièenje zasniva se na gustoæi detalja.| Detalji i ogranièenja pa�nje� ��� ���� �Slika 3-2. Usporedba uzorka unutar raspona razluèivosti pa�nje (lijevo) i suvi�e detaljnog, zbijenog uzorka (desno)Uzorak zdesna pokazuje �to se dogaða kad je uzorak ne�to malo finiji, odnosno zbijeniji. Toèke su malo previ�e zbijene da ih obuhvati pa�nja, a ako dr�ite pogled na centralnom kri�u, vi�e neæete moæi voljno premje�tati fokus pa�nje na svaku pojedinu toèku. (To je slièno lijevom skupu linija iz prvog dijagrama na slici 3-1.)Nadalje, na lijevoj strani slike 3-2 uoèite da su toèke zbijenije na dnu nego na vrhu. To je moguæe zato �to bolje razaznajemo detalje u donjem dijelu vidnog polja - razluèivost pa�nje dolje je vi�a. Buduæi da se cijela akcija dogaða u razini oèiju ili ispod nje, a ne na dosadnom nebu gore, ima smisla biti tako optimiziran. Ali gdje u strukturi mozga nastaje ta optimizacija, i opæenito, kako nastaje ogranièenje razluèivosti pa�nje, jo� se ne zna.Za�to je selektivna pa�nja uopæe va�na? Pa�nja nam slu�i zato da bismo znali kamo pogledati. U lijevom uzorku s toèkama mo�ete odabrati �eljenu toèku prije nego pomaknete oèi, i zato je taj proces brz. Na dru-Tu mo�emo povuæi paralelu s razluèivosti oka. Jednako kao �to je ra-zluèivost oka najvi�a u centru [trik #14] i opada prema periferiji, lak�e je izabrati predmet pa�nje i fokusirati se na detalje u centru vidnog polja. Slika 3-2 ilustrira tu tvrdnju.Sve toèke na lijevoj slici padaju unutar razluèivosti koja je potrebna da bismo ih mogli pojedinaèno odabrati i usmjeriti pa�nju na njih. Fiksirajte pogled na kri�iæ u sredini i moæi æete prebacivati pa�nju na bilo koju toèku u uzorku. Uoèite da toèke, da bismo ih razaznali, trebaju biti veæe �to su dalje od sredi�ta. Sposobnost odabiranja toèke opada s poveæanjem udaljenosti od sredi�ta pa uzorak mora biti puno grublji.Brojte br�e sa�imanjemgom pak dijagramu, zdesna, za pomak oèiju radi izravnog gledanja toèke treba vi�e tra�enja. Uzorak je te�ko prouèiti i zbog toga je proces spor.U �ivotuPogledajmo �to je s razluèivo�æu pa�nje kad nekome prikazujemo ekran pun informacija, primjerice u tabliènom kalkulatoru. Da li on mora pomno prouèiti svaku æeliju da bi se sna�ao, kao u zgusnutoj desnoj strani slike 3-2? Ili je prikaz, kao na lijevoj strani, rastavljen na velika podruèja, mo�da pomoæu boje i kontrasta koji ga èine razumljivim veæ iz centra pogleda i poma�u oèima da pronaðu ono �to tra�e?Bilje�ka1. Slike su prenesene iz Trends in Cognitive Sciences, 1(3), He, S., Cava-nagh, P., & Intrilligator, J., Attentional Resolution, 115-21, Copyright (1997), s dopu�tenjem Elseviera.trik #35Brojte br�e sa�imanjemAko je grupa dovoljno mala, ne trebate brojati; dovoljno æe biti i sa�imanje, koje je gotovo trenutaèno.Mozak ima dvije metode brojanja, a samo jedna se slu�beno naziva brojanje. To je onaj obièan naèin - kad gledate neki skup predmeta i nabrajate ih jedan po jedan. Tada vam treba neki sustav za prisjeæanje predmeta koje ste veæ izbrojili - mo�da brojite s vrha - i onda uveæavate zbroj za jedan: 7, 8, 9...Drugi naèin je br�i, do pet puta za svaki brojani predmet. Naziva se sa�imanje Iengl

. subitizing/. �tos je u tome da sa�imanje funkcionira samo kod vrlo malih brojeva, do oko èetiri. Ali zato je brzo! Tako brzo da se donedavno vjerovalo da je trenutaèno.Brojte br�e sa�imanjemNa djeluPogledajte koliko ima zvjezdica u ove dvije skupine na slici 3-3. Koliko ih je u skupini A, jasno vam je veæ na pogleda (ima ih tri), a da biste vidjeli kako ih je �est u skupini B, trebat æe vam malo dulje.A BSlika 3-3. Lijeva skupina zvjezdica se mo�e sa�eti; desna ne mo�eZnam da to izgleda oèigledno, naime da nam treba vi�e vremena da vidimo koliko je zvjezdica u veæoj skupini. Napokon, vi�e ih je. Ali ba� u tome i je stvar. Ako naizgled trenutaèno vidite koliko je zvjezdica kad ih ima tri, za�to to ne mo�ete kad ih je �est? Za�to ne i kad ih je stotinu?Kako to radiSa�imanje i brojanje doista su, èini se, dva razlièita procesa. Ako pogledate istra�ivanja o tome koliko osobi treba da razgleda oblike na ekranu i ka�e koliko ih ima, vidjet æete da vrijeme raste za 40-80 ms po predmetu ako ih ima èetiri ili manje, a za vi�e od toga vrijeme raste za 250-350 mi-lisekundi.1 Ili, drukèije reèeno, za procjenu prva èetiri predmeta potrebna je tek èetvrtina sekunde. Nakon njih, za svaka sljedeæa èetiri predmeta potrebna je sekunda. To je veliki skok.U ta dva sluèaja razliku èini subjektivni do�ivljaj. Èini se da je brojanje posve voljan èun. Morate usmjeriti pa�nju na svaki predmet. Oèi vam se kreæu sa zvjezdice na zvjezdicu. Za razliku od toga, èini se da sa�imanje prethodi pa�nji. Uopæe nije nu�no da vam se oèi pomièu sa zvjezdice na zvjezdicu. Nije potreban nikakav namjerni èin; jednostavno znate da sit na stolu èetiri �alice, ili tri osobe u predvorju, bez da ste ih nabrojali. Je-Brojte br�e sa�imanjemdnostavno gledate. To je neke istra�ivaèe navelo na pomisao da sa�imanje samo po sebi nije nikakav èin, nego popratna pojava vidne obrade.Znamo da automatski mo�emo pratiti ogranièen broj objekata, i slijediti njihovo kretanje ili druge njihove promjene. Kao kad gledamo sjene da bismo raspoznali oblik okoline [trik #20], praæenje objekata je, èini se, ugraðeno svojstvo vidne obrade - gotovo nehotièna sposobnost da dr�imo stalno otvorene pretince za objekte u vidnom polju [trik #36]. Ogranièenje broja objekata koje mo�emo pratiti i broja predmeta koje mo�emo sa�imati je neobièno slièno. Mo�da je, neki ka�u, razlog zbog kojega je sa�imanje brzo taj �to je vidni sustav unaprijed obilje�io predmete koje tek trebamo "izbrojiti" pa vi�e ne trebamo ni�ta raditi da bismo znali koliko ih ima.2Prema tom gledi�tu, brojanje je potpuno razlièit proces i javlja se tek kad se popuni kapacitet za praæenje objekata. Brojanje onda treba "upamtiti" koji su predmeti veæ nabrojani i nastaviti niz, predmet po predmet, dok se ne vidi koliko ih je. Na�alost, za to gledi�te ne nalazimo potvrde gledajuæi aktivnost dijelova mozga pri kori�tenju ova dva mehanizma.1 Sa�imanje, kako se èini, ne upotrebljava nikakav poseban dio mozga koji ne bi bio u upotrebi i pri brojanju. To ne znaèi da je stav o brzom sa�imanju kao popratnoj pojavi netoèan, nego da jo� ima status pretpostavke.O kojem god neuralnom mehanizmu se radilo, time dobivamo odreðenu naznaku o razlogu zbog kojeg je br�e brojati u malim skupinama, klasterima, nego jedan po jedan. Recimo da na stolu imate trideset predmeta. Br�e ih je mentalno grupirati u klastere od po tri (koristeæi brzu metodu sa�imanja pri formiranju grozdova) a onda sporo izbrojiti deset klastera, nego uopæe ne sa�imati i pojedinaèno brojiti svaki od trideset predmeta. I doista, odrasli ljudi broje u klasterima.U �ivotuNe morate daleko tra�iti da biste vidjeli znaèaj razlike u brzini izmeðu do�ivljaja kolièine predmeta i potrebe za njihovim brojanjem.Neke raèunaljke imaju deset kuglica u svakom retku. Slu�iti se njima bilo bi te�ko - i sporo - da nije ruskog dizajna s obojane dvije sredi�nje kuglice.1 To vizualno razlikovanje dijeli redak na tri grupe od po najvi�e èet iri kuglice - �to je savr�eno za sa�imanje. To je mala dizajnerska pomoæ kojom mo�emo zaobiæi numerièko ogranièenje mozga.

ik 36Osjetite prisutnost i odsutnost pa�njeU kompjuterskim pucaèkim igrama u prvom licu, takoðer sa�imamo gomile protivnika kako bismo brzo ocijenili na �to smo se namjerili (i, ako treba, da bismo se povukli). Va�nost najbr�eg moguæeg odreðivanja brojnosti protivnika u tom tipu igara ima i zgodnu popratnu pojavu - time vje�bamo svoje rutine sa�imanja [trik #43].Bilje�ke1. Piazza, M., Mechelli, A., Butterworth, B., & Price, C. J. (2002). Are subitizing and counting implemented as separate or functionally overlapping processes? Neurolmage, 15, 435-446.2. Trick, L. M., & Pylishyn, Z. W. (1994). Why are small and large numbers enumerated differently? A limited-capacity preattentive stage in vision. Psychology Review, 101(1), 80-102.3. "The Material Culture of Mathematics in a Historical Perspective". Sveuèili�te Cambridge, Odsjek za povijest i filozofiju znanosti (http:// wvwv.hps.cam.ac.uk/readinglists/mcm-2.html; s ilustracijama).trik #36Osjetite prisutnost i odsutnost pa�njePraæenje naizgled identiènih objekata oèima nije tako lak posao. Uz koncentraciju, to je moguæe a mozak èak mo�e pratiti objekte kad naèas nestanu iza neke prepreke, ali samo u odreðenim okolnostima.Problem s pa�njom kao mehanizmom je u tome �to ga koristimo bez prestanka - on je sastavni dio na�e percepcije. Stoga je veoma te�ko primijetiti �to taj mehanizam zbilja radi, i zaista osjetiti kako je to usmjeriti pa�nju na ne�to.Ovaj trik ide na to da vam poka�e kako je to doista usmjeriti pa�nju na ne�to, tako �to æete namjerno usmjeriti pa�nju na vrlo opæenite objekte - u ovom sluèaju, pratit æete kretanje malih oblika u boji. Osjetit æete �to se dogaða s tim oblicima kad prestanete na njih obraæati pa�nju. Poèetak je skroman - alokacija pa�nje na objekte u kretanju - ali tim se mehanizmima slu�imo da bismo pratili bilo �to �to se kreæe: tenisku lopticu, psa, mrava ili kursor na ekranu.Osjetite prisutnost i odsutnost pa�njeNa djeluPogledajte niz demonstracija praæenja vi�e objekata (MOT, engl. multiple object tracking) na Laboratoriju za vidnu pa�nju dr. Zenona Pylyshyna (http://ruccs.rutgers.edu/finstlab/demos.htm).1 Praæenje vi�e objekata je klasa eksperimenata koja se temelji na poku�ajima da se istovremeno prati vi�e objekata (u prvoj demonstraciji, kru�iæa) u pokretu. Time se ispituju ogranièenja pa�nje i specijalizirane vje�tine praæenja.U sluèaju da trenutno nemate pristup Internetu, pomoæi æe vam snimke ekrana s eksperimentima, prikazane na slikama3-4 do 3-6.Poèinjemo s eksperimentom opæeg MOT-a (http://ruccs.rutgers.edu/ finstlab/mot.mov; QuickTime; slika 3-4). U ovoj demonstraciji tra�i se da pratite èetiri od osam kru�iæa u pokretu; kru�iæi koje trebate pratiti zabljesnut æe na poèetku filma.Svrha te demonstracije je jednostavno istaknuti da doista mo�ete obraæati pa�nju na vi�e od jednog objekta istivremeno. Pratiti sva èetiri kru�iæa istovremeno nije trivijalno, ali vidjet æete da æe vam biti relativno lako ako usmjerite pogled na sredinu ekrana. Tada æete moæi pratiti sva èetiri kru�iæa a da ne morate zuriti u svaki pojedinaèno.U zadatku prekrivanja (http://rucss.rutgers.edu/finstlab/mot-occ occlusion.mov; QuickTime; slika 3-5), umjesto kru�iæa pojavljuju se identièni bijeli kvadratiæi, koji povremeno nestaju iza stupova smje�tenih du� polja njihovoga kretanja.Osim �to se uvode stupovi, ovaj eksperiment je isti kao i eksperiment opæeg MOT-a; èetiri od osam kvadratiæa bijesnu na poèetku, a va� je zadatak pratiti njih èetiri dok traje film. To sigurno nije tako lako kao kod eksperimenta opæeg MOT-a i mo�da æe vam trebati par poku�aja prije nego �to ga uspje�no izvedete pokus.Film s virtualnim prekrivanjem (http://rucss.rutgers.edu/finstlab/ mot occ-virtocc.n iov; QuickTime; slika 3-6), meðutim, zahtijeva ozbiljnu koncentraciju. Umjesto da kliznu iza vidljivih stupova, bijeli kvadratiæi sada na trenutak i�èezavaju. Stupovi koji prekrivaju kvadratiæe koji se nazale iza njih sada su u boji poza

dine pa postaju nevidljivi. Praæenje èetiri bijela kvadratiæa koji su bljesnuli na poèetku eksperimenta sada je pravi izazov. U ovaj æete zadatak morati ulo�iti punu koncentraciju i svaka smetnja prouzroèit æe brkanje tra�enog kvadratiæa nekim drugim, vizualno identiènim ometaèkim objektom. Dodatnu te�koæu donosi i to �toOsjetite prisutnost i odsutnost pa�njesvi kvadratiæi povremeno i�èezavaju i ponovno se pojavljuju - dva manja bijela kvadratiæa na slici 3-6 upravo se pomaljaju iza jednog od nevidljivih stupova.Iako je jo� uvijek moguæe relativno uspje�no pratiti sve èetiri mete, time dose�emo granicu na�e pa�nje. Ali, tu je jo� jedan film: zadatak im-plozije i eksplozije (http://rucss.rutgers.edu/finstlab/mot-occ-implo-sion.mov; QuickTime). Jedna jedina razlika izmeðu ovog i prethodnog eksperimenta (s virtualnim prekrivanjem) je u tome da se kvadratiæi smanjuju u toèku pri susretu s nevidljivim crnim stupovima, umjesto da skli-znu iza njih. S druge strane stupa iznova æe narasti od toèke u kvadratiæ, umjesto da se samo pojave nakon ruba stupa. Probajte. Ovaj put, zadatak nije samo te�ak, nego manje-vi�e neizvediv. Ovaj zadatak praæenja vi�e objekata neæete uspjeti izvr�iti.o �o/V oo 0 ' COoSlika 3-4. Trebate pratiti èetiri od ovih osam krugova dok se gibaju po ekranuOsjetite prisutnost i odsutnost pa�njeSlika 3-5. Praæenje pokretnih oblika postaje te�e kad ih periodièno zaklanjaju crni stupovi (ocrtani bijelom bojom)Slika 3-6. Praæenje je sada jo� te�e: tanji bijeli oblk.i su kvadratiæi, napola skriveni iza nevidljivih stupova.ElHH| Osjetite prisutnost i odsutnost pa�njeKako to radiSposobnost istodobnog praæenja vi�e objekata (MOT) je vje�tina koju mo�emo zahvaliti tome �to obraæamo pa�nju na objekte: da nije pa�nje, ne biste mogli voditi raèuna o tome koji je koji (a kamoli pratiti vi�e njih). Pa�nja i je mehanizam kojim se mozak koristi da bi odreðenim objektima pridao vi�e vremena za obradu, a ono �to pritom osjeæate je dodatni sloj va�e vidne percepcije. Usprkos tome �to svih osam kru�iæa u eksperimentu opæeg MOT-a izgledaju isto, èetiri kru�iæa medu njima percipirat æete nekako drukèije samo zato �to su zabljesnuli na poèetku. To se do�ivljaj pa�nje ubacuje u va�u vidnu percepciju.Da ste u tom prvom filmu pratili samo jedan kru�iæ, vrlo biste ga lako razlikovali od ostalih. Meðutim, tada ne biste bili mogli meðusobno razlikovati preostalih sedam kru�iæa. Tako djeluje pa�nja.Iako ste u ovom sluèaju namjerno usmjerili pa�nju na odreðene objekte, zapravo se radi o poluautomatskom procesu. Iznenadni pokreti, na primjer, mogu obuzeti pa�nju [trik #37]. Osim toga, osjeæaj nije uvijek tako izrazit kao "Sada razlikujem te objekte" - za trenutak, obraæate pa�nju na svaki automobil koji proðe dok èekate da prijeðete ulicu, ali ne na isti naèin na koji obraæate pa�nju na ove demonstracije s praæenjem vi�e objekata - to nije koncentrirana pa�nja, nego tek svijest o tome da ste ih vidjeli.Pa�nja je ne�to �to se mo�e alocirati dio po dio. Na primjer, mo�ete odluèiti primjeæivati odreðene boje, ili tra�iti neke osobite pokrete. Ili obratno, mo�ete odluèiti privremeno potisnuti pa�nju za ta obilje�ja (to je cijeli smisao negativnog ude�avanja [trik #42]). U tom sluèaju, odluèujete alocirati pa�nju na skupove obilje�ja koja se prividno idu skupa (plavost, kru�nost, "istobrznost"). O skupinama obilje�ja skloni smo misliti kao o objektima. (Moguæe je da pa�nja ima svoju ulogu pri grupiranju obilje�ja.S objektima na�e pa�nje baratamo na poseban naèin, tako �to stvaramo objektne datoteke koje mogu biti trajne. Mozak automatski ka�e: "Ovo je objekt koji trebam zapamtiti" i stvara datoteku (neku vrstu nevidljive etikete zalijepljene za objekt). Sjetite se kako ste micanjem prsta pokazivali na ne�to, na primjer redak u tablici. To bi vam pomoglo da se sjetite koji redak slijedite, meðu svim recima koji izgledaju vrlo slièno. Objektne datoteke su kao pokazivanje prstom, samo �to se ne slu�e prstom nego pa�njom. Tako znate daje kru�iæ na kraju pokusa isti onaj koji ste identificirali na poèetku; va� je mozak stvorio njegovu datoteku indeks za skupinu osob

ina koje se pojavljuju u va�oj vidnoj pen epc iji i dr�ao ju je otvorenom dok god vam je pa�nja bila usmjerena na taj objekt.Osjetite prisutnost i odsutnost pa�njeImajuæi to u vidu, mora biti da mozak nekim automatskim postupkom oslobaða pa�nju èim vi�e nije potrebna. Jedan naèin da se to izvede bio bi zatvoriti objektnu datoteku èim objekt nestane. To bi, meðutim, èesto bilo pogubno - zamislite da vi, prvobitno ljudsko biæe koje obitava na afrièkoj savani, prestajete dr�ati grabe�ljivca na oku èim ovaj zaðe iza nekog grma.I upravo to pokazuje demonstracija s okluzijom. Objektne datoteke ostaju otvorene kad izgleda da je praæeni objekt za�ao iza nekog drugog objekta u vidnom polju, u ovom sluèaju crnih stupova. Demonstracija s virtualnim okludorom je te�ka ba� zato �to vam iscrpljuje moæ pa�nje pri praæenju èetiri objekta (imamo mjesta za maksimalno èetiri do pet objekata) i potpuno ovisi o va�im automatskim procesima, kojima morate zamisliti gdje se objekti nalaze èak i kad su skriveni, da biste ponovno otvorili svoju objektnu datoteku kad se kvadratiæi opet pomole iza nevidljivih stupova. No, to je jo� uvijek moguæe jer se vidna percepcija mora moæi nositi s takvim situacijama: �ivotinja koja vrluda �umom stalno i�èezava iza grana i drugog zelenila, a gusto zelenilo u prvom planu ima isti uzorak kao i sve ostalo pa je u biti nevidljivo u odnosu na pozadinu.Evo trika kojim se slu�i va� sustav objektnih datoteka kako bi znao kada ne smije zatvoriti datoteku: kad kvadratiæi nestaju iza stupova - to jest, kad ih ovi zakrivaju - oni nestaju liniju po liniju. I�èezavaju od jednog do drugog ruba. I to je trag koji koristi va� mozak kako bi znao da se radi o okluziji.Posljednja demonstracija s implozijom i eksplozijom mala je prevara. Zami�ljena je tako daje bude nemoguæe izvesti. Praæenje tolikih objekata je namjerno te�ko pa popunjava va� kapacitet kontrolirane pa�nje i sili vas da se oslonite na automatske funkcije mozga. Time se posti�e otkrivanje automatskih funkcija.U ovom sluèaju, demonstracija zatire okluzijske tragove. Kad se skupljaju u toèku, kvadratiæi daju drugi trag, da se odmièu u daljinu. Misleæi da objekt vi�e nije u blizini pa vi�e nije va�an, va� mozak odmah reagira i zatvara objektnu datoteku i oslobaða pa�nju kako bi se mogla upotrijebiti za ne�to drugo. Kad se, trenutak poslije, kvadratiæ ponovno pojavi ra�iriv�i se iz toèke, izgleda kao da je stigao negdje iz daleka. Meðutim, objektna datoteka je veæ zatvorena, pa izgleda kao daje rijeè o nekom po-tptmo drugom kvadratiæu.Mozak se, dakle, slu�i èak i tako slabim tragovima kao �to je naèin ne-slank.i objekata iza drugih objekata To mo�emo vidjeti èak i u crtiæima popi it ovih (koji nemaju ni sjena ni perspektive, èak ni 3D dubine a svetrik #37Privlaèenje pa�njeto inaèe ostavlja dojam fizièke stvarnosti scene), u kojima moramo odluèiti �to æemo pratiti i èemu æemo pridati pa�nju.Bilje�ka1. Scholl, B. J., & Pylyshin, Z. W. (1999). Tracking multiple items through occlusion: clues to visual objecthood. Cognitive Psychology, 38, 259-290. Tekst je dostupan meðu publikacijama na stranicama Laboratorija za vidnu pa�nju (http://ruccs.rutgers.edu/finstlab/ZPPu-blications.htm).trik #37Privlaèenje pa�njeNagli pokret ili bljesak mogu vam privuæi pa�nju, a zahvaljujuæi drugom podruèju za vidnu obradu.Na �to obraæate pa�nju? Na ove rijeèi? Za èas va�a bi se pa�nja mogla prebaciti na prijatelja, na kavu, ili na osobu u autobusu koja upravo ustaje sa sjedala, �to ste primijetili krajièkom oka. Pa�nju ne obraæamo na sve �to vidimo ili do�ivimo. Istovremeno slu�ati dva razgovora je te�ko, iako ih savr�eno dobro èujemo; jednako tako, jednostavno je nemoguæe istodobno èitati sve rijeèi na stranici knjige, iako ih jasno vidimo.Iako na�a osjetila rade prekovremeno kako bi nam dala �to vi�e ulaznih podataka, usko grlo predstavlja ogranièen kapacitet pa�nje na�ega mozga. Stoga svjesno odluèujemo koji æe nam redak teksta biti u fokusu i tako èitamo tekst s jedne na drugu stranu i od vrha do dna stranice, redak po redak. A sve se to odvija nau�trb drugih pod

ra�aja kojima smo mogli posvetiti pa�nju, kao �to su boje zidova ili buka s ulice.Na �to æemo obratiti pa�nju, na�a je voljna, namjerna odluka... uglavnom. Ali pa�nja se mo�e i privuæi.Na djeluUstanite tako da licem gledate neki nakrcani prizor. Idealno bi bilo kad biste u kazali�tu gledali kako prepuno gledali�le sjnla na svoja mjesta.Privlaèenje pa�njetril #3:Dobar izbor je i ugao neke ulice za vrijeme gu�ve. Ako se puno toga dogaða istovremeno, bit æe dobar i TV ekran ili video-igra.Ne poku�avajte usmjeriti pa�nju ni na �to; samo pustite da vam pogled vrluda i pasite oèi na cijelom vidnom polju.Uoèite da kad netko mahne ili ustane, to vam odvlaèi pa�nju i taj polo�aj vam se fokusira istog trena. Nije toliko rijeè o tome da ste primijetili samo mahanje ili ustajanje; taj dogaðaj jednostavno vam je privukao pa�nju pa ste, djeliæ sekunde poslije, fokusirali to mjesto.Buduæi da ste opu�teni, pa�nja vam uskoro opet popu�ta i luta dalje, sve dok se netko ne pomakne i opet vam je privuèe. Pa�nja vam treperi èitavim vidnim poljem i vrluda s mjesta na mjesto.Kako to radiNakon �to vidna informacija napusti oko, daljnja se obrada ne nastavlja linearno; signal se dijeli. Svjesno shvaæanje vidnih informacija dugujemo obradi u vidnom dijelu mo�dane kore. Taj se dio nalazi na stra�njem dijelu mozga u podruèju zvanom zatiljni re�anj i obavlja posao koji obièno podrazumijevamo pojmom vid: dokuèiti toèan oblik onoga �to gledamo, njegovu boju, a ako se giba, u kojem smjeru i koliko brzo, �to sve to znaèi, i tako dalje - sve ono �to nam daje sirove informacije potrebne da ime pove�emo s licem i izbjegnemo da podletimo pod auto dok prelazimo ulicu.Privlaèenje pa�nje, za razliku od toga, temelji se na obradi koju obavlja podruèje mozga zvano gornji kolikul. Ono s mre�nice dobiva primjerak istih onih vidnih informacija koje u vidni dio kore sti�u s mre�nice, ali ih obraduje drugaèije. Ovo je podruèje evolucijski prastaro, �to znaèi da se njegova osnovna struktura formirala i usavr�avala kod mnogih �ivotinjskih vrsta u mozgu koji je bio znatno jednostavniji od na�ega. (Umjesto da vidnu obradu preusmjere na drugu lokaciju, ribe i vodozemci obavljaju najveæi dio vidne obrade njihovim ekvivalentom gornjeg kolikula, zvanim vidni re�anj) Kako bi se i oèekivalo, ono nije osobito sofisticirano u usporedbi s vidnim dijelom mo�dane kore. Osim toga, ono koristi tek mali dio informacija koje primi; gornji kolikul gleda crno-bijeli svijet kroz hrapavo staklo. No, vi�e mu i ne treba. Ovaj dio obrade slu�i brzim reakcijama, kad se èini da se dogaða ne�to potencijalno opasno pa je potrebno hitno reagirati, br�e nego �to je to moguæe slo�enom vidnom dijelu kore. To je taman dovoljno korisno za navoðenje refleksnih pokreta, za upuæivanjetrik #37Privlaèenje pa�njeglave i tijela da se orijentiraju u odgovarajuæem smjeru, te da prisile pa�nju da se preskoèi na dogaðaj koji izgleda va�no.Vidni dio mo�dane kore i gornji kolikul nisu jedina podruèja mozga koja obraðuju signal koji sti�e iz oka; ukupno ih imamo desetak. Osnovne vidne informacije utjeèu i na velièinu zjenice (ovisno o razini osvijetljenosti), na na� ciklus dana i noæi, te pokrete glave i oka.To se, eto, dogaða kad nam pa�nja bude privuèena. Kad se pojavi nagli pokret, djeliæ mozga zadu�en za brze reakcije ka�e: "Hej, nemam pojma �to je ovo bilo, ali obrati pa�nju na to i vidi o èemu se radi, mo�da nas napadne." Gledajuæi gomilu, pa�nja vam automatski vrluda jer je taj djeliæ mozga toliko uzbunjen da prekida tok svijesti èim netko iznenada mahne.Sto bi se dogodilo kad bi se otvorila boèna vrata kazali�ta dok sjedite u zamraèenom gledali�tu, uvuèeni u dijalog na pozornici? Nagla pojava svjetla vam odvlaèi pa�nju. Ako se to dogodi jo� jednom, usprkos èinjenici da znate da vas to ne zanima, vrata æe vam svejedno privuæi pa�nju i zahtijevati reakciju. A to ometa. I tu ulazi u igru automatska narav privlaèenja pa�nje.

Gledano s vedrije strane, taj bljesak svjetla u krajièku oka lako je mogla biti sunèana zraka koja otkriva neko veliko opasno ne�to kako vreba iz sjene. Automatsko privlaèenje pa�nje slu�i usmjeravanju svjesne percepcije u nekom va�nom smjeru.Automatske reakcije ne prestaju uvijek na privlaèenju pa�nje. Isti dio mozga odgovoran je i za instinkt reakcije na nadvija-nje [trik #32J, koji, ako se u vidnom polju pojavi rastuæa tamna sjena, mo�e uzrokovati i fizièki trzaj, a ne samo privlaèenje pa�nje.Meðu dogaðajima koji privlaèe pa�nju su dva veæ spomenuta: naglo osvjetljenje (zapravo, nagla promjena kontrasta) i nagli pokret. U skladu sa svrhom olak�avanja brzih reakcije, pa�nju privlaèe samo novi pokreti. Trajno kretanje, kao �to je automobil u vo�nju ili osoba u hodu, ne uzrokuje automatsko premje�tanje pa�nje.Druga dva takva dogaðaja daju naslutiti �to jo� mozak smatra tako presudnim za opstanak da zaslu�uje trenutaènu reakciju. Jedan je iznenadna pojava objekta. Opæenito uzev�i, na� mozak ima poseban tretman za objekte - za razliku od pozadine i sjene, kojima poklanjamo manje pa-Privlaèenje pa�nje�nje. To ima smisla, buduæi da objekti kao �to su drugi ljudi, �ivotinje i hrana, obièno zahtijevaju neku vrstu reakcije. Èak postoje specijalizirane rutine za praæenje objekata [trik #36]. Pojava nove osobe, stijene ili automobila na sceni - osobito ako je nagla - vjerojatno ima veliko znaèenje i stoga dovodi do privlaèenja pa�nje.1John Eastwood i njegovi suradnici smatraju da postoji jo� jedan takav dogaðaj, koji je va�an zato �to pokazuje koliko je dru�tvenost duboko u na�oj prirodi. Rijeè je o izrazu lica.2 Eastwoodova ekipa naèinila je jednostavne crte�e sretnih i tu�nih lica, te su zatra�ili od ispitanika da nabroje linije koje tvore crte�. Kad su crte�e postavili naopako (tako da gledaju prema gore), pa nisu bili prepoznatljivi kao lica, ispitanici su lako izveli zadatak. Meðutim, kad su crte�i bili na pravoj strani, brojanje je trajalo dulje ako je crte� prikazivao negativnu emociju. Za�to? Zakljuèak istra�ivaèa bio je da nas negativni izrazi lica - tu�ni ili ljutiti - ometaju, jednako onako kako nas u kazali�tu ometa svjetlo s vrata jer nam odvlaèi pa�nju s glavnog dogaðanja.Bilje�ke1. Enns, J. T., Austen, E. L., Di Lollo, V., Rauschenberger, R., & Yantis, S. (2001). New objects dominate luminance transients in setting atten-tional priority. Journal of Experimental Psychology - Human Perception and Performance, 27(6), 1287-1302.2. Eastwood, J. D., Smilek, D., & Merikle, P. M. (2003). Negative facial expression captures attention and disrupts performance. Perception & Psychophysics, 65(3), 353-358.Dodatna literaturaPostoji jedna zanimljiva popratna pojava imanja dvaju podruèja posveæenih vidnoj obradi. Kad je svjesno podruèje, vidni dio mo�dane kore, o�teæeno a drugo, automatsko, ostane netaknuto, dolazi do pojave slijepog vida. Takva osoba vjeruje da je slijepa, ali nekako joj svaki put polazi za rukom odrediti izvor bljeska svjetla. Vidne informacije nesvjesno sti�u do osobe i ona ih pripisuje nasumiènom pogaðanju. Profesor Ramachandran govori o slijepom vidu, i mnogoèemu drugome, u drugom predavanju u BBC-jevom nizu Reith Lectures iz 2003. godine, "The Emerging Mind" (http://www.bbc.co.uk/radio4/roith2003/lecture2.shtrnl).Ne osvræite setrik "I Ne osvræite se#38 JNa�a vidna pa�nja sadr�i jednu temeljnu funkciju koja amortizira ono �to ste pogledali drugi put.U mozgu postoje slojevi i slojevi funkcija i postupaka obrade. Jedna od njih - pa�nja - udru�eni je projekt kontrolirane primjene pa�nje i automatskih mehanizama koji prebacuju pa�nju tamo gdje je potrebna [trik #37]. Èak je i kontrolirana primjena pa�nje svojevrsno pregovaranje s onim �to je evolucija nauèila mozak da je najrazumnije èiniti. Pritom je osobito va�no to �to mozak ne voli ponovno obraæati pa�nju na mjesto ili objekt koji je upravo napustio. Taj se fenomen naziva inhibicija povratka.

Na djeluKao i negativno ude�avanje [trik #42], �to je naèin na koji se obilje�ja konteksta privremeno potiskuju iz pa�nje, inhibicija povratka jedan je efekt niske razine koji je te�ko pokazati bez opreme za precizno mjerenje vremena. Kao i drugi slièni efekti, i ovaj se pojavljuje vrlo èesto jer se pa�nja koristi za mnogo toga.Zamislite da sudjelujete u eksperimentu u kojemu slièica bljesne na ekranu a vi morate dodirnuti to mjesto. Ako je na istom mjestu nedugo prije veæ bila neka druga, za taj æe vam zadatak trebati vi�e vremena.Inhibicija se ne ukljuèuje odmah. Recimo da igrate igru Udri krticu1, u kojoj krtice izlaze iz rupa a vi ih morate odalamiti èekiæem. Rupa iz koje æe krtica izaæi za trenutak se osvijetli neposredno prije izlaska. To bi bio savr�en kandidat za efekt inhibicije povratka. Ako rupa zasvijetli tek trenutak prije izlaska krtice, samo oko petinu sekunde, time æe vam privuæi pa�nju na to mjesto i na krticu æete reagirati jo� br�e nego inaèe.Ali ako rupa zasvijetli a krtica ne izaðe unutar sljedeæe petine sekunde do 3 ili 4 sekunde - ta æe stanka biti dovoljno duga da vam promjena svjetline prvo privuèe pa�nju a da vam zatim pa�nja prijeðe drugamo. Tu dolazi to inhibicije povratka, i kad se krtica pojavi na istom mjestu, morat æete prevladati ovu inhibiciju. Trebat æe vam vi�e vremena da reagirate na krticu (iako nije vjerojatno da æete je proma�iti. Vrijeme reakcije poveæava se samo za red velièine od otprilike dvadesetine sekunde - �to je u nekim okolnostima dovoljno da bude znaèajno, ali je ipak te�ko priNe osvræite setrik #38mijetiti.) I jedno upozorenje: ako rupa zasvijetli ba� svaki put prije nego se pojavi krtica, nauèit æete taj obrazac pona�anja i na kraju æete bolje treskati po krticama.Kako to radiVeliko je pitanje kako do toga dolazi. Jedna je moguænost da je razlog to �to preferiramo ono �to je novo i �elimo potisnuti podra�aje koji nas ometaju. Dogaðaj koji nam privlaèi pa�nju je dobar ako je koristan, ali ako to nije dogaðaj koji smo htjeli, onda je za nas bolje ubuduæe obraæati pa�nju nekamo drugamo i zanemariti to mjesto koje nas ometa.Raymond Klein u svom preglednom èlanku "Inhibition of Return"2 daje primjer djelotvornog skupljanja plodova. On sugerira da treba upamtiti na kojim potencijalnim lokacijama nije ni�ta naðeno kako bi ih se ubuduæe izbjegavalo, �to djeluje kao mehanizam za usmjeravanje prema novim lokalitetima. Taj bi se zakljuèak mogao iskoristiti i kad se jednostavno stoji na mjestu i pogledom tra�i jestivo bilje na tlu. Pri jednom takvom zadatku vizualne pretrage bilo bi iznimno korisno imati mehanizam koji omoguæuje da nakratko bolje pogledate (na petinu sekunde) i poma�e da poslije (pet sekundi) dalje tra�ite na novoj lokaciji.Aktualna istra�ivanja sugeriraju da mo�da postoje dva naèina nastanka inhibicije povratka. Jedan naèin odreðen je na vrlo niskoj razini, su-pkortikalno u gornjem kolikulu, koji vr�i brzu vidnu obradu (ali nije odgovoran za svjesnu vidnu obradu [trik #13], koja traje dulje) i poma�e pri orijentaciji zjenica i tijela. I doista, o�teæenje toga dijela mozga uzrokuje prestanak inhibicije povratka3, odnosno oèi se tada vi�e ne mièu natrag ka mjestu na kojem su bile prije.Moguæe je i da inhibiciju povratka pokreæu procesi vi�e razine kojima se alocira pa�nja. Èinjenica da do inhibicije dolazi èak i onda kad se objekti mièu podupire tu zamisao - tada se, naime, inhibicija ne mo�e osloniti samo na polo�aj oka. Sjetite se kako je brojati veæi skupinu ljudi dok su u pokretu: to vam uspijeva zato to mo�ete deselektirati one koje ste veæ prebrajali. Tu je na djelu inhibicija povratka.Ne osvræite seBilje�ke1. U �pijunskoj verziji igre Udri krticu u Flashu (http://www.spymuse-um.org/games/mole.html), dok se budete igrali saznat æete ne�to o proteklih sto godina �pijuniranja.2. Klein, R. M. (2000). Inhibition of return. Trends in Cognitive Science, 4(4), 138-147.

3. Sapir, A., Soroker, N., Berger, A., & Henik, A. (1999). Inhibition of return in spatial attention: Direct evidence for collicular generation. Nature Neuroscience, 2(12), 1053-1054.U �ivotuTo, da ovaj mehanizam uspijeva na vi�e mjesta u mozgu ukazuje na to da je rijeè o dobrom, opæem rje�enju zakuèastih problema pri pretra�ivanju, a ne o ad hoc naèinu prevladavanja nekog problema vezanog za specifiènu funkciju, kao �to je obrada obilje�ja. Istu strategiju mogu vidjeti na djelu i kad tra�im ne�to �to sam zagubio u stanu. Prvo æu prilièno detaljno pretra�iti jedno mjesto, pa æu prijeæi na sljedeæe, pa sljedeæe, pa sljedeæe. Ako mi netko ka�e da se probam vratiti na prvo mjesto i pogledam jo� jednom, nerado æu prihvatiti prijedlog. Na koncu, valjda bih bio na�ao to �to tra�im i prvi put, zar ne?Ako je to uobièajena strategija pretra�ivanja, onda ona sugerira neke smjernice pri dizajnu suèelja. Nemojte ljudima nakratko privlaèiti pa�nju na jedno mjesto, ako im nedugo poslije mislite ponovno privuæi pa�nju na to mjesto. Znaèi ako se vijest na web portalu, na primjer, pojavljuje tako da prvo nastane bljesak a sama vijest se ispi�e tek nakon par sekundi stanke, posjetitelji neæe primijetiti vijest. Poèetni bljesak samo æe im in-hibirati povratak pa�nje za sljedeæih nekoliko sekundi. Ako se ne�to treba dogoditi, neka se dogodi istog èasa, a ne nakon kratke stanke. Kad ljudi ne�to letimièno pregledavaju, ne �ele da im netko trati pa�nju - vjerojatno da æe uputiti drugi pogled manja je zbog inhibicije povratka.Izbjegnite rupe u pa�njitrik #39'trik #39Izbjegnite rupe u pa�njiNa�a sposobnost zapa�anja naru�ena je oko sekundu i pol nakon �to ne�to primijetimo.O pa�nji mo�emo razmi�ljati kao o naèinu na koji mozak smanjuje golemu kolièinu ulaznih podataka dobivenih od osjetila na podno�ljivu mjeru. Tako mo�ete koncentrirati svoje resurse na ono �to je va�no (odnosno, na ono �to isprva percipirate kao va�no) i zanemariti sve ostalo. Da kapacitet obrade podataka nije ogranièen, mo�da nam pa�nja ne bi niti trebala - istu koncentraciju mogli bismo istovremeno posvetiti svemu u na�oj neposrednoj okolini.Jo� jedan razlog zbog kojeg si neprestance ogranièavamo percepciju pomoæu pa�nje kao konaène faze prije nego dospije do svijesti, mo�da je to �to percepcija uzrokuje djelovanje. Mo�da ne postoji potreba za njenim ogranièavanjem �to se tièe samog kapaciteta obrade, ali svakako postoji zbog na�e sposobnosti djelovanja: istodobno mo�emo obavljati samo jedan zahtjevniji zadatak. Pa�nja je mo�da tek prirodni dio postupka razrje�avanja koflikta o tome �to uèiniti.-M. W._lMeðutim, pa�nja nije zadnja karika u lancu. Tu je i svijest. Razlika izmeðu ta dva pojma je suptilna ali va�na. Zamislite da �eæete ulicom i dokono promatrate lica prolaznika. Svako lice dobije trenutak va�e pa�nje pri prolasku, ali da vas pitaju koliko ste vidjeli osoba smeðe kose, ne biste mogli dati ni pribli�an odgovor.Recimo da �eæuæi vidite nekog poznanika. Poluautomatska, gotovo pozadinska rutina gledanja lica skaèe u prvi plan i ubacuje to lice u svijest. To je èin primjeæivanja.Pokazalo se da i èin primjeæivanja zauzima resurse mozga, jednako kao pridavanje pa�nje. Èim ste primijetili lice u gomili, nastala je praznina u kojoj vam je sposobnost da svjesno primijetite neko drugo lice znaèajno umanjena. Praznina je èak prilièno velika - oko pola sekunde. Taj je fenomen dobio ime treptaj pa�nje, kojim se usporeðuje s treptajem fizièkog oka povezanim s vizualnim iznenaðenjem.Izbjegnite rupe u pa�njiNa djeluStandardni eksperiment kojim se izaziva treptaj pa�nje izvodi se tehnikom zvanom brza serijska vizualna prezentacija (RSVP). Tehnika RSVP-a sastoji se od projiciranja crnih slova na sivi zaslon, jednog po jednog, ritmom od oko deset slova u sekundi.Ispitivaè vas uputi da gledate tok slova i da pritom posebno tra�ite dvije mete: bijelo slovo i slovo X. Uoèiti ih pojedinaèno je lako. Desetinka sekunde (koliko

se pojedina slova zadr�avaju na zaslonu) dovoljno je vremena za prepoznavanje i osvje�tavanje. Meðutim, uoèiti ih kad se pojave gotovo za redom, puno je te�e.Ako nakon bijelog slova uslijedi slovo X a u meðuvremenu je prikazano pet ili manje drugih slova, druga meta æe vam najvjerojatnije promaknuti. Uoèiv�i bijelo slovo, prvu metu, druga æe vam meta, slovo X, biti zaustavljena na putu prema svijesti. To je treptaj pa�nje.Ovaj test, oèigledno, nije ba� lako izvesti kod kuæe, ali mo�emo napraviti ne�to pribli�no uz pomoæ programa za brzo èitanje. Softver za brzo èitanje èesto ima funkciju uèitavanja tekstualne datoteke, iz koje crpi rijeèi koje onda nakratko prikazuje na ekranu jednu za drugom - upravo to nam ovdje treba.Poslu�it æe svaki takav program, po izboru. Ja sam koristio AceRea-der Pro (http://www.stepware.com/acereader.html; 49,95$; dostupna je i probna verzija).Iako je probna verzija AceReadera Pro pogodna za na� mali test, taj program postoji samo za Mac i Windows. Flash Ware (http://www.flashreader.com) je jednostavan i besplatan Java programèiæ koji mo�e uèitati ulaznu datoteku s rijeèima koje æe prikazivati. GnomeRSVP (http://www.icebreaker, net/gnomersvp) i kRSVP (http://krsvp.sourceforge.net) su programi za brzo èitanje koje rade u okru�enjima Gnome, odnosno KDE na Linuxu.Pa�nja je - ba� kao i vid, koji se gubi za vrijeme pokreta oka [trik #17] - puna rupa, ali smo sazdani tako da ih zanemarujemo u svakodnevnom �ivotu.Izbjegnite rupe u pa�njiKoji god program uzeli, pronaðite naèin rada u kojem mo�ete uèitati proizvoljnu datoteku. Osim toga, podesite brzinu na oko 300-400 rijeèi u minuti. U AceReaderu Pro opcije se zovu "Online Reader" i "Expert Mode".Trebat æe vam i tekstualna datoteka, najbolje neka koju sami niste proèitali. Zamolite prijatelja da izabere dvije relativno neobiène rijeèi koje se nalaze na nekom sluèajnom dijelu teksta, jedino treba paziti da su meðusobno udaljene samo dvije do tri rijeèi. One æe biti mete koje trebate tra�iti.Sada uèitajte tekst u program (u AceReaderu Pro, kliknite na "File" -* "Load File"), podesite broj rijeèi u minuti (WPM) na 400 i kliknite "Play" (zeleni trokutiæ). Oèekuje se da prvu rijeè uoèite lako a da vam druga posve promakne. Slika 3-7 prikazuje AceReader Pro na djelu; uoèili biste prvu rijeè (lijevo) dok bi vam druga (desno) pro�la neprimijeæena.fr'i AceReader Pio«tifiallowsLas! ActuafWPM . Last Tf adfltoiial Speed Compare Aveiaije Actual WPM _/J Estimated Completion Time Read Timer'Alarm ¦ ¦. ]favoriteSlika 3-7. AceReader Pro prikazuje ciljne rijeèiTvflHH Izbjegnite rupe u pa�njiik 39U ovom eksperimentu nitko ne do�ivi treptaj pa�nje ba� svaki put. Na primjer, ako vam brzo èitanje i inaèe dobro ide, ili je tekst takav da je lako pogodite koje æe rijeèi u reèenici uslijediti, efekt æe vjerojatno izostati. Ovakvim programima samo simuliramo kontrolirani eksperiment RSVP-a, u kojem rijeèi teku nasumièno. Ovaj kuæni naèin nije tako pouzdan.Svejedno, kod mene je funkcionirao u pribli�no pola poku�aja, i moram reæi da je treptaj pa�nje meni bio veoma osebujan do�ivljaj. Na oko pet rijeèi u sekundi (300 rijeèi u minuti), jo� uvijek sam uspijevao proèitati svaku rijeè i prepoznati da li je ona moja meta - ali jedva. Morao sam se jako koncentrirati na ono �to se dogaða na ekranu.Kako sam i oèekivao, pojavila se prva rijeè. OK, prepoznao sam je; sada sam pratio sljedeæu. No, sljedeæa rijeè za koju se sjeæam da sam je ispravno proèitao do�la je tek nakon èetiri druge. Nekako mi je promakla druga meta. Ono �to se desilo u meðuvremenu je treptaj pa�nje. Kad o tome sada razmi�ljam, mogu se sjetiti osjeæaja da sam na ekranu vidio drugu ciljnu rijeè, ali iako je jesam vidio, nekako nisam skopèao da je ona moja meta. Pamæenje mi je bilo znatno manje vizualno i izvjesno nego kod prve ciljne rijeèi, i dok je trajao treptaj, mogao sam se sjetiti jedino osjeæaja da radim dvije stvari istovremeno: obraðujem prvu metu i poku�avam

dr�ati korak s novim rijeèima na ekranu. Da se nisam uspio zaustaviti da razmislim za�to nisam uoèio drugu metu, znajuæi da se pojavila, bila bi mi potpuno promaknula.Kako to radiDa treptaj pa�nje zbilja postoji, u to nema sumnje. Vrijeme od pola sekunde potrebno za oporavak nakon uoèavanja mete zabilje�eno je mnogo puta u eksperimentima. Ali kao �to je to sluèaj i s pa�njom opæenito, kako do te pojave toèno dolazi u mozgu i dalje je predmet istra�ivanja.Jedna jaka teorija pretpostavlja da je ukupna kolièina pa�nje u opticaju ogranièena, te se u zadatku brze serijske prezentacije veoma brzo prenosi s jednog na drugo slovo. Zbog kolièine vidne obrade potrebne za svako slovo - da bi se vidjelo je li bijelo ili je X - i brzine izmjene slova, pa�nja mora raditi maksimalnim kapacitetom. Kad uoèimo prvu metu, bijelo slovo, odjednom nam trebaju dodatni resursi pa�nje da bismo to izdigli na svjesnu razinu. Ti dodatni resursi moraju doæi odnekud, a za proces podizanja svijesti treba vremena; tijekom odreðenog razdoblja, novim slovima u nizu ne daje se onoliko pa�nje koliko im je zapravo potrebno.Izbjegnite rupe u pa�njiTime se ne �eli reæi da se novim slovima uopæe ne poklanja pa�nja, na tom mjestu puca analogija s treptanjem oka. Treptaj oka gotovo potpuno zatvara vid, dok se treptajem pa�nje samo smanjuje vjerojatnost uoèavanja mete dok traje treptaj. Stopa uspje�nosti uoèavanja druge mete, slova X, pada na minimum od 50% ako se druga meta pojavi èetvrt sekunde (250 ms) nakon prve, a zatim se postupno oporavlja u drugom dijelu polovice sekunde.Prema tom gledi�tu, nije toliko rijeè o tome da drugu metu uopæe ne vidimo. Ona se obradi, ali u opticaju jednostavno nije dovoljno resursa pa�nje pa ona ne dospije do svijesti. Osim toga, nasumièna slova i dalje naviru i zahtijevaju resurse za svoju obradu, i stoga nikad ne uspijevate primijetiti tu drugu metu.Tome u prilog idu dva dokaza. Prvo, potra�nja za obradom koji stvaraju nasumièna slova bitna je za pojavu treptaja pa�nje. Ako tih slova nema, ili se umjesto njih koristi ne�to �to je lako zanemariti (na primjer, kocke sluèajnih boja), neæe se tro�iti resursi obrade. Drugu æemo metu tada vidjeti jednako lako kao prvu.Drugo, iako druga meta mo�da nikad ne stigne do svijesti, ona i dalje mo�e utjecati na podsvjesni um. Postoji efekt zvan ude�avanje, u kojem æe zbog toga �to smo jednu rijeè veæ jednom vidjeli, istu ili sliènu rijeè biti lak�e primijetiti drugi put [trik #81]. Tako æe, u primjeru RSVP-a, ako se poka�e rijeè "doktor", sljedeæu rijeè biti lak�e uoèiti ako bude "doktor" ili "lijeènik".1 Pokazuje se da druga meta, iako je nismo svjesno primijetili, mo�e udesiti onu sljedeæu. To znaèi da stavke prikazane za vrijeme treptaja pa�nje dosti�u razinu obrade potrebnu (barem) za formiranje znaèenja, te se neæe jednostavno odbaciti. Teorija ogranièenih resursa pa�nje je, èini se, dobra: jednostavno nemamo dovoljno pa�nje da bismo dva predmeta uzdigli do svijesti, ako se pojave ubrzo jedan za drugim.kad se meðu njima ne pojavi nijedno nasumièno slovo. Zanimljivo je da tada oba slova zajedno ulaze u svijest.Sljedeæi put kad budete pregledavali policu s knjigama tra�eæi odreðene naslove, ili popis imena tra�eæi ljude koje poznajete, sjetite se treptaja pa�nje. Meni se znalo dogaðati da vi�e puta propustim poznato ime, a kad sam pregledao popis jo� jednom - ovaj put sporije - shvatio sam da je ono bilo popisano nedugo nakon imena koje sam zbog nekog razloga uoèio prije.Postoji jedna iznimka od treptaja pa�nje, a to je kad druga meta, slovo X, neposredno slijedi prvu (bijelo slovo), dakle*4Slijepi za promjenuBilje�ka1. Izvrstan pregledni èlanak na ovu temu, osobito o efektu ude�avanja, je: Shapiro, K. L., Arnell, K. M., & Raymond, J. E. (1997). The atten-tional blink. Trends in Cognitive Science, 1(8), 291-296.Dodatna literatura� Dva dobra uvoda u opæu temu pa�nje su: Styles, E. A. (1997) The Psychology of Attention. Hove: U.K.: Psychology Press; te Pashler, H. (1998). The Psychology of Attention. Cambridge, MA: MIT Press.

Mi ne pamtimo sve detalje vizualne scene. Umjesto toga, koristimo svijet kao najbolju reprezentaciju svijeta samog i stalno iznova pregledavamo one njegove dijelove o kojima �elimo razmi�ljati. Tako se �tede vrijeme i resursi mozga, ali zbog toga nam se dogaða da budemo slijepi za promjenu.I na� vid [trik #14] i na�a pa�nja [trik #34] imaju mnogo grublju razluèi-vost nego �to to obièno mislimo. �tovi�e, postoje prostorne [trik #16] i vremenske [trik #17] praznine u na�em vidu, ali na� ih mozak kompenzira i gradi dojam neprekidnosti svijeta.A taj je dojam neprekidnosti savr�eno uvjerljiv. Najèe�æe i ne primjeæujemo da u pristiglim informacijama ima rupa, pa vjerujemo da do�ivljavamo vi�e nego �to je to zapravo sluèaj. Kad je rijeè o tome �to se zapravo dogaða, dvije su moguænosti. Prva je da u glavi stvaramo unutra�nji model svijeta koji vidimo. Je li tako, mo�ete provjeriti sami.Zamislite da gledate neku sliku. Slika treperi i naizmjence nestaje i ponovno se pojavljuje. �to je razlièito? Da smo u glavi dr�ali potpunu unutarnju reprezentaciju vizualnog svijeta, razliku bi bilo lako uoèiti. U teoriji - prije nego pamæenje poène slabiti - to bi trebalo biti tako lako kao usporediti dvije slike ("prije" i "poslije") koje stoje jedna pokraj druge. Ali nije.Toliko o prvoj moguænosti. Druga je da uopæe ne stvaramo potpun unutarnji model onoga �to vidimo - samo nam se tako èini. Iluziju odi �ava stalno uzorkovanje koje obavljamo doI< nam se oèi mièu, nnut.it taSlijepi za promjenuSlijepi za promjenukozvanog aktivnog vida [trik #15]. Napokon, za�to se muèiti s pohranom informacija o svijetu kad su nam one stalno pred nosom?Dokaz za aktivni vid daje ispitivanje jedne njegove posljedice. Ako vid jest aktivan, trebalo bi biti izrazito te�ko uoèiti razlike izmeðu dviju scena, iako je slika zatreperila tek nakratko. Buduæi da se veæi dio dviju odvojenih slika ne pohranjuje u pamæenju, nemoguæe ih je usporediti. A uoèavanje razlika je zaista te�ko - dapaèe, toliko je te�ko da se ovaj fenomen naziva sljepoæa za promjenu.Na djeluIsprobajte demonstraciju s animiranim GIF-om (u na�oj re�iji) s adrese http://www.mindhacks.com/book/40/changeblindness.gif, iz kojeg su dvije slièice prikazane na slici 3-8. Ovako, kad stoje jedna pokraj druge, razlika meðu dvije verzije je oèigledna.Slika 3-8. Razlikuje lako uoèiti kad mo�ete pogledati obje verzije "iste" slike odjednom1Ali ako ne znate �to tra�ite, bit æe vam je te�ko uoèiti, ako ne i nemoguæe. Uèitajte slike sa sljedeæih adresa i pogledajte. Ako vam prva slika ne bude i�la, zagledajte se u nos mu�karca - mo�ete gledati upravo samu promjenu a da je frustrirajuæe dugo ne uoèite.http://nivea.psycho.univ-paris5.fr/ASSChtml/couple.gif (animirani GIF)http://www.usd.edu/psyc301 /Rensink.htm (Java)Slijepi za promjenuKako to radiMeðu slikama se nalazi trenutaèni treptaj zbog kojeg ste prisiljeni usporediti dvije slike u pamæenju, a ne mo�ete primijetiti promjenu dok se ona dogaða. Zanimljivo je da treptaj èak ne mora prekriti onaj dio koji se mijenja, kako pokazuje demonstracija na htfp://nivea.psycho.univ-pa-ns5.fr/ACCShtml/dottedline.gif. U prija�njim primjerima na mjestu cijele slike nastala bi praznina, a ovdje se na trenutak pojavljuju ometajuæi uzorci preko slike, kako bi vam odvratili pa�nju od promjene.Kad se pojavljuju uzorci, slijepi ste za dio koji se mijenja iako slika kao cjelina ostaje prisutna sve vrijeme. Dovoljno je da vam se pa�nja na trenutak odvuèe od mjesta promjene, �to vas prisiljava da se oslonite na svoje pamæenje o izgledu slike prije pola sekunde - ne radi se, dakle, o dugoroènom pamæenju.U �ivotuTo nije tek laboratorijska teorija. Sljepoæa za promjene mo�e vam pomoæi da izvedete i neke sjajne trikove izvan laboratorija i bez pomoæi kompjutera. Klasièni eksperiment Daniela Simonsa i Daniela Levina2 je savr�en primjer. Jedan èlan ispitivaèkog tima zaustavi prolaznika da ga pita gdje se ne�to nalazi. Dok mu ljubazni pr

olaznik daje upute, dvojica prenesu vrata izmeðu prolaznika i ispitivaèa. Dok traje smetnja (prolaze vrata), umjesto prvog ispitivaèa dolazi drugi, razlièite visine i graðe, koji zvuèi sasvim drukèije i nosi drugaèiju odjeæu. Usprkos tim, vi�e nego oèitim razlikama, polovica ljudi s kojima su to poku�ali izvesti nisu primijetili nikakvu razliku izmeðu èovjeka koji je upitao za pomoæ i èovjeka koji ga je saslu�ao.Bilje�ke1. Oznake na cesti na donjoj strani slike dolaze na drugo mjesto.2. Simons, D. J., & Levin, D. T. (1998). Failure to detect changes to people during a real-world interaction. Psychonomic Bulletin and Review, 5, 644-649.Uèinite stvari nevidljivima samo koncentracijomUèinite stvari nevidljivima samo koncentracijom (na ne�to drugo)Ono na �to obraæate pa�nju u tolikoj mjeri odreðuje ono �to vidite, da mo�ete ne primijetiti i ono �to je drugima vi�e nego oèito - na primjer, gorilu koji ple�e.Pa�nja djeluje kao neka vrsta filtra koji usmjerava sve resurse na odreðene zadatke a zanemaruje druge. Utjecaj pa�nje na ono �to doista vidite nigdje nije tako evidentan kao u razlièitim eksperimentima sa sljepoæom nepa�nje.Do sljepoæe nepa�nje dolazi kad svu svoju pa�nju fokusirate na odreðeni zadatak i iznimno se jako trudite zanemariti sve �to bi vas moglo ometati. Naziv se odnosi na fenomen neprimjeæivanja tih smetnji, ma koliko oèigledne i bizarne bile. U najpoznatijem eksperimentu o ovoj temi, ispitanici su trebali gledati video s ko�arka�ima. Koncentrirajuæi se na taj zamr�eni zadatak, dobar dio njih bio je potpuno slijep za gorilu koja se pro�etala po terenu usred igre.trik #41Na djeluVideo koji se koristio u eksperimentu Daniela Simonsa i Christophera Chabrisa1 mo�ete pogledali na stranicama Laboratorija za vidnu kogni-ciju Sveuèili�ta i lllinoisu, na hltp://viscog.beckmun.uiut .cdu/me ( Ik i/init u II u ic ks.hlml.;Dodatna literatura� Na stranicama laboratorija Daniela Simonsa nalazi se lijepa zbirka filmova kojima su demonstrirali sljepoæu za promjene (http://vi-scog.beckman.uiuc.edu/djsjab/demos.html).� J. Kevin O'Regan odr�ao je sjajno predavanje pod naslovom "Experience is not something we feel but something we do: a principled way of explaining sensory phenomenology, with change blindness and other empirical consequences" (http://nivea.psycho.univ-paris5. fr/ASSChtml/ASSC.html).trik #41Uèinite stvari nevidljivima samo koncentracijomNo, dobro, s obzirom na to da znate �to æe se dogoditi, stvar neæe funkcionirati, ali svejedno, evo postupka. Gledajte ko�arka�e i brojte koliko je dodavanja napravila momèad u bijelim dresovima (i samo ona). Zadaj-te taj zadatak nekom prijatelju.Da ste zaista bili ispitanik u tom eksperimentu i da ste brojali dodavanja, sada bi se dogodilo ne�to potpuno neoèekivano: �ena u kostimu gorile pro�etala bi meðu igraèima i stala usred ekrana, da bi zatim opet oti�la. Oko polovice ispitanika u Simonsovom i Chabrisovim eksperimentu nije primijetila gorilu.Kako fo rad/Praæenje dodavanja u ko�arci utakmici i brojanje samo nekih od njih te�ak je posao. Imamo dvije lopte i �est igraèa, svi su stalno u pokretu, a lopte se èesto ne vide. Sve je to na samoj granici moguænosti praæenja va�eg mozga.�tovi�e, malo preko granice. Usko grlo nastaje kod kratkoroènog vidnog pamæenja, u kojem se èuvaju rezultati vidne obrade za vrijeme same analize - tra�enja dodavanja igraèa u bijelom.Kratkoroèno vidno pamæenje mo�e dr�ati tek manju kolièinu informacija. Kapacitet mu popuni ekvivalent oko èetiri objekta. No, postoje trikovi kojima mo�emo privremeno poveæati kapacitet kratkoroènog pamæenja. Vi�ekratno ponavljanje jedne te iste rijeèi, na primjer, produ�uje vrijeme na koje æemo je upamtiti. Kad su dva istra�ivaèa sa Sveuèili�ta Vander-bilt, J. Jay Todd i René Marois, izvodili eksperimente kojima su mjerili kapacitet kratkoroènog pamæenja,3 zadatak su tako zamislili da trikovi nisu bili moguæi. Ispitanici koji su sudjelovali u pokusu morali su izvesti

eksperiment s pamæenjem - gledali su uzorak obojanih toèkica i, sekundu poslije, odgovarali na pitanja o njima - ali ne samo to, sve vrijeme su morali i na glas izgovarati brojeve pa nisu mogli izvesti trik s ponavljanjem rijeèi. Iako je eksperiment bio posveæen kratkoroènom vidnom pamæenju, Todd i Marois su pratili i mo�danu aktivnost ispitanika funkcijsko 111 magnetskom rezonancijom [trik #4], tehnikom koja slikovno prikazuje zaposlene dijelove mozga intenzivnijom bojom.Tako su prona�li jedno malo podruèje u stra�njem tjemenom dijelu nio �dane kore, u kojemu se aktivnost poveæavala kad bi prikazani uzorak bio slo�eniji. Vidjeli su da se aktivnost mozga poveæaval.i srazmjerno broju to( ki< .1, ali samo do èetiri toèkice ili manje. S vi�e od èetiri toèkice svojUèinite stvari nevidljivima samo koncentracijomje vrhunac dosegla i aktivnost mozga i uspje�nost u obavljanju zadatka s kratkoroènim pamæenjem. To ukazuje na realnu granicu kapaciteta u kratkoroènom vidnom pamæenju.Taj je kapacitet glavni faktor i u brojanju dodavanja meðu ko�arka�ima. Jednostavno, dogaða se previ�e toga, i tu na scenu ulazi pa�nja. Pojam pa�nje oznaèava mehanizme koji nekim objektima daju prioritet, zbog èega sti�u u kratkoroèno vidno pamæenje, i privremeno potiskuju irelevantne informacije. U ovom sluèaju, kad gledate video s gorilom, nemate izbora i morate obraæati pa�nju samo na jureæe igraèe u bijelom i koncentrirati se na loptu i sve ono �to se dogaða iza nje. To automatski znaèi da odbacujete informacije o objektima koji se kreæu sporo, osobito ako su crne boje - kao �to je gorila.Znaèi, kad tamni gorila polako u�eta u igru, ne samo da vam je pa�nja da drugom mjestu, nego i va� vidni sustav aktivno odbacuje informacije o gorili, pazeæi da mu se kratkoroèno pamæenje ne prekrca. Gorilu uopæe ne percipirate, unatoè tome �to lopta katkad proðe iza njega pa povremeno morate gledati ravno u gorilu.Evo jo� jednog dokaza: kad su Simons i Chabris zatra�ili od ispitanika da broje dodavanja momèadi u crnim dresovima, oni su znaèajno èe�æe primjeæivali gorilu, jer mozak ovaj put nije aktivno odbacivao opa�ene informacije o njemu.Taj primjer na zabavan naèin pokazuje koliko sna�no pa�nja utjeèe na naðu percepciju. Osim toga, to je primjer kako pa�nju alociramo od trenutka do trenutka i biramo na �to æemo se fokusirati a �to æemo zanemariti, te kako na sve to utjeèu opæi prioriteti koje smo si postavili. Psiholozi to nazivaju set pa�nje (engl. attentional set), i tom æete se kljuènom rijeèi moæi poslu�iti ako �elite saznati ne�to vi�e o ovome.Bilje�ke1. Simons, D. J., & Chabris, C. F. (1999). Gorillas in our minds: Sustained inattentional blindness for dynamic events. Perception, 28, 1059-1074. Èlanak je dostupan na http://viscog.beckman.uiuc.edu/re-prinls/index.php.2. Na stanicama Laboratorija za vidnu kogniciju (http://viscog.beck-ninn.uiuc.edu/djs Inb) nalaze se jo� neka istra�ivanja i demonstracije o sljepoæi nepa�nje i srodnim temama.3. Tuðð, J. J., & M.irois, R. (2004) Capacity limit of visual short-term tn< niory in hum.m postorior pariétal cortex. Nature, 428, 751 -754.Mozak ka�njava obilje�ja koja vièu: To je vuk!trik i Mozak ka�njava obilje�ja koja #42-l vièu: To je vuk!Èin fokusiranja na samo jedan objekt ide ruku pod ruku s aktivnim potiskivanjem svega �to trebate zanemariti. Potiskivanje je trajno, i taj se fenomen naziva negativno ude�avanje.U prièi "Peèa i vuk" mali pastir vi�e puta upozorava da vuk napada njegovo stado. Ali vuka nema. Peèa samo u�iva u tome kako seljani trèe na brdo da bi spasili njega i ovce. Seljanima, naravno, na kraju poène iæi na �ivce �to se moraju uspanièariti i tjerati nepostojeæeg vuka, pa kad èuju da je djeèak usred noæi opet povikao "To je vuk! To je vuk!", vi�e ni ne ustaju iz kreveta. Uh. Sad bih trebao reæi da Peæa shvati u èemu je pogrije�io ali ne bude tako, nego ga vuk pojede. Pouèna prièa, vrlo tu�no, itd.Negativno ude�avanje je maju�ni psiholo�ki temelj "Peèe i vuka". Podra�aji, kao �to su boja, rijeè, slika ili zvuk, djeluju kao vikanje "To je vuk!". Mozak radi ono �to su napravili seljani i inhibirán je za reakcije na besmislene poticaje, a inhibicija ulazi u igru nakon samo jednog vikanja. Samo �to nitko ne bude pojeden.Na djelu

Negativno ude�avanje se mo�e utvrditi samo eksperimentima s preciznim vremenskim slijedom - efekt nije sna�an, ali je demonstriran u mnogim situacijama.Pogledajte karticu na slici 3-9 i na glas recite �to je nacrtano sivom bojom �to br�e mo�ete.Slika 3-9. Primjer kartice za negativno ude�avanjeMozak ka�njava obilje�ja koja vièu: To je vuk!Sada pogledajte sliku 3-10 i napravite istu stvar: �to br�e mo�ete na glas recite �to je nacrtano sivom bojom.Slika 3-10. Sljedeæa kartica u nizuMo�da æe vam biti malo te�e raspoznati �to je na drugoj kartici, iako se razlika u vremenu reakcije zapravo vidi tek u kontroliranoj situaciji. I na jednoj i na drugoj kartici treba prepoznati sivi crte� i zanemariti crni, a da biste ga zanemarili potiskujete i crnu boju i crni crte�. Ako je slika koju trebate identificirati na drugoj kartici jednaka /po nekom kriteriju, op. prev./ onoj na prvoj kartici, kao u ovom sluèaju, drugi put æe vam za to trebati malo vi�e vremena. Va� mozak djeluje kao seljani kad su drugi put èuli Peèu kako vièe "To je vuk!" - opet su ustali iz kreveta, ali im je trebalo malo vi�e da se obuku.Kako to radiNegativno ude�avanje otkriveno je u mnogo �irem rasponu situacija nego �to je preklapanje dvaju obojanih crte�a. U tom sluèaju negativno je ude-�en jedan od crte�a. Ali ako eksperiment postavite tako da se jedno obilje�je odabire nau�trb drugoga, mo�ete dobiti negativno ude�avanje za boju, polo�aj ili oblik. Potrebno je samo da vam �eljeno obilje�je bude u vidnom polju, ali aktivno zanemareno, i sljedeæi put æe vam trebati malo vi�e vremena da obratite pa�nju na njega.Neobièno je to �to ste se kod kartica kojima smo se maloprije poslu�ili koncentrirali na boju crte�a (siva ili crna) pa ste zanemarivali crnu ... ali negativno ude�avanje je nastupilo i za samu sliku. Èak niste morali svjesno ignoi nali crie-.-. inet nju, jer ste mogli jednostavno gledati kroz crni crte� a 011 |e svejei h n > Ino potisnut.trik #42Mozak ka�njava obilje�ja koja vièu: To je vuk!To se, u ekstremnijem sluèaju, dogaða i kod sljepoæe nepa�nje [trik #40]. Koncentrirate se na odreðeni skup obilje�ja (bijele majice, brzo gibanje), pa implicitno ignorirate sve �to je u crnoj boji i giba se sporo - i to je razlog zbog kojeg ne primjeæujete majmuna nasred ko�arka�kog terena. Zanemarujete obilje�ja, a ne same objekte.Za�to dolazi do negativnog ude�avanja, dobro se vidi na primjeru majmuna na ko�arka�kom terenu [trik #41]. Resursi pa�nje su oskudni i jednostavno ih nema dovoljno da bi ih mogao zauzeti ba� svaki dogaðaj. Potrebna nam je moguænost da izbjegnemo majmunovo ometanje ako se hoæemo koncentrirati na ko�arku. Upravo sposobnost da potisnemo percepciju èini neku radnju istinski namjernom, tj. voljnom ili kontroliranom.1Dogaða se, naime, to da se pa�nja alocira na jedan skup obilje�ja i pritom se selektivno iskljuèi za potencijalne smetnje. Ta funkcija inhibicije je, osim toga, i prilièno nemarna pa se grupi za ignoriranje dodaje svako odbaèeno obilje�je, neovisno o tome je li relevantno za �eljeni zadatak. Izgleda kao klavir? Zanemari. Crne je boje? Zanemari. Kontekstualne informacije, fokusirali se na njih ili ne, potiskuju se i trebat æe vam vi�e vremena da ih primijetiti kad se drugi put pojave. Obilje�ja ostaju u grupi za ignoriranje mnogo du�e nego �to bi morala. Njihovi se tragovi mogu naæi ne sekundama, nego danima pa èak i tjednima poslije.2(To je sluèajno i dokaz da - barem u poèetku - objekte percipiramo kao skupine obilje�ja koja se mogu odvojeno percipirati i potisnuti.)U stanovitom smislu, negativno ude�avanje obavlja sliènu selektivnu funkciju i za fokusiranje pa�nje. Ono smanjuje kolièinu percepcija koje dospijevaju u svijest i na koje se mo�e reagirati. Odjek filtriranja informacija mo�ete osjetiti i u svakodnevnom �ivotu: brzo nauèite koji zvukovi pretkazuju kvar na automobilu, a koji su irelevantni. A tu su, naravno, i Peæa i seljani. No, rijeè je o dugotrajnim, velikim efektima. Iznenaðujuæe je �to negativno ude�avanje koristi istu strategiju, a djeluje vrlo brzo i gotovo potpuno automatski. Smanjivanje kolièine informacija poèinje trenutaèno i na potpuno predsvjesnoj razini.

Bilje�ke1. Pipper, S. P., Howard, L. A., & Houghton, G. (1999). Action-based mechanisms of attention. U G. W. Humphreys, J. Duncan, & A. Tre-isman (ur.), Attention, Space and Action, 232-247. Oxford University Press.Pobolj�ajte vidnu pa�nju pomoæu kompjuterskih igara2. Treisman, A. (1999). Feature binding, attention and object perception. U G. W. Humphreys, J. Duncan, & A. Treisman (ur.), Attention, Space and Action, 232-247'. Oxford University Press.Dodatna literatura� Damian, M. F. (2000). Semantic negative priming in picture categorization and naming. Cognition, 76, B45-B55. Ovaj tipièan i zanimljiv eksperiment negativnog ude�avanja dostupan je i na Internetu, na http://eis.bris.ac.uk/--psmfed/papers/np.html.� May, C. P., Kane, M. J., & Hasher, L. (1995). Determinants of negative priming. Psychological Bulletin, 118, 35-54. U èlanku se dubinski istra�uju mehanizmi koji le�e u pozadini negativnog ude�avanja (http://www.psych.utoronto.ca/~hasher/abstracts/may_ 95.htm).� Na�alost, ne razumijem japanski pa ne mogu komentirati sadr�aj uvoda u negativno ude�avanje koji sam prona�ao na http://www.I.u-tokyo.ac.jp/AandC/HLV/DataBase/NP/intro.html, ali kartice s preklapajuæim zelenim i crvenim crte�ima su savr�eni primjeri negativnog ude�avanja odreðenih objekata.Pobolj�ajte vidnu pa�nju pomoæu kompjuterskih igaraNeka ogranièenja brzine kojom se prebacujemo sa zadatka na zadatak nisu fiksna. Mo�emo ih pomaknuti igranjem kompjuterskih pucaèina u prvom licu.Na�e sposobnosti vidne obrade nisu èvrsto ugraðene i nepromjenjive od roðenja. Ogranièenja postoje, ali za mozak se mo�e reæi sve osim da nije plastièan. Vje�bom se mogu pobolj�ati mehanizmi koji sortiraju i ureðuju vidne informacije. Jedna od aktivnosti koje zahtijevaju vje�bu mnogih vje�tina ukljuèenih u vidnu pa�nju je igranje kompjuterskih igara.Koji je, dakle, uèinak dugog igranja na kompjuteru? Shawn Green i Daphne Bavelier sa Sveuèili�ta u Rochesteru u dr�avi New York istra�ili su upravo to pitanje; rezultati su objavljeni u èlanku pod naslovom Akcijske kompjuterske igre mijenjaju vidnu pa�nju,1 dostupnom na adresi I iltp:// www.bcs.rochester.edu/people/daphne/visual.hlmltfvideo.trik #43Pobolj�ajte vidnu pa�nju pomoæu kompjuterskih igaraSkraæivanje treptaja pa�njeUsporedbom treptaja pa�nje kod ljudi koji su igrali kompjuterske igre èetiri dana u tjednu tijekom �est mjeseci i kod ljudi koji su ih igrali malo ili nimalo, saznalo se da igraèi imaju kraæi treptaj pa�nje.Treptaj pa�nje nastupa kad poku�avamo uoèiti va�ne predmete u slijedu sluèajnih predmeta koji se brzo mijenja. U biti, to je vrijeme potrebno za oporavak. Recimo da imamo kompjutersku igru u kojoj kad se netko pojavi morate prepoznati da li je lik pozitivan ili negativan, i reagirati na odgovarajuæi naèin. Veæina likova koji se pojave su dobri, a sve se dogaða maksimalnom brzinom koju mo�ete izdr�ati pa reagirate skoro automatski - a onda se odjednom pojavi negativac. Od automatskog igranja morate naglo diæi negativca u svijest kako biste ga poslali u mirovinu. Treptaj pa�nje ka�e da èin dizanja u svijet stvara procijep koji traje pola sekunde, i za to vrijeme æete te�e uoèiti dolazak drugog negativca.Oèito je da æe treptaj pa�nje - to vrijeme oporavka - utjecati na rezultat ako se drugi negativac u brzom slijedu uspije provuæi i zadati udarac. To je odlièan poticaj da nekako skratite svoje vrijeme oporavka i �to prije se vratite iz naèina igranja "ubij negativca" u naèin "tra�i negativca".Povisivanje praga pri sa�imanjuSa�imanje - broj objekata koje mo�ete kvantificirati a da ih ne morate brojiti - dobar je naèin da pojaèate svoj kapacitet vidne pa�nje. Dok pri brojanju morate pogledati svaki predmet pojedinaèno i staviti mu mentalnu kvaèicu, sa�imanjem hvatate sve predmete istodobno. To znaèi da morate u isto vrijeme obratiti pa�nju na vi�e objekata, �to nije lako; zbog

0 dva uèinka koja su razmatrali veæ smo govorili drugdje u ovoj knjizi. Treptaj pa�nje [trik #39] je ono vrijeme od pola sekunde potrebno da primijetite drugu metu u slijedu mitraljiranja. A sa�imanje je alternativa brojanju kod vrlo malih brojeva (èetiri i manje). Ono predstavlja na� gotovo trenutaèni mehanizam za ocjenu broja objekata koje vidimo [trik #35]. Vje�bom se mo�e i pobolj�ati gornja granica sa�imanja i skratiti treptaj pa�nje, �to znaèi da æemo moæi istovremeno uoèiti vi�e �eljenih stvari, i da æemo to moæi uèiniti br�e.toga je maksimum najèe�æe oko èetiri, iako toèni prag izmjeren eksperimentalno blago varira ovisno o tome kako je osmi�ljen i izveden.U istra�ivanju Greena i Baveliera, prosjeèni maksimalni broj predmeta koje su neigraèi uspijevali sa�eti prije nego su poèeli brojati bio je 3. Broj je bio znaèajno veæi kod igraèa: prosjek im je bio 4,9 - �to je gotovo 50% vi�e.I opet, dobrobit od veæeg kapaciteta vidne pa�nje je oèigledna ako igrate brze kompjuterske igre. Trebate imati na oku sve �to se dogaða na ekranu, èak i onda (osobito onda) kad ste na granici sposobnosti.Kako to radiUzev�i u obzir razlike u odreðenim mentalnim sposobnostima izmeðu igraèa i neigraèa, posumnjali bismo da su na djelu i drugi faktori. Mo�da su jednostavno igraèi osobe koje imaju prirodno veæi kapacitet pa�nje (pazite, ne pa�nje kao koncentracije nego sposobnosti da prate veæi broj objekata na ekranu) pa gravitiraju kompjuterskim igrama.Ne, nije tako. Posljednji eksperiment Greena i Baveliera bio je uzeti dvije grupe ljudi i dati im da deset dana igraju kompjuterske igre po sat vremena dnevno.Grupa koja je igrala klasiènu igru slaganja elemenata Tetris nije pobolj�ala sa�imanje niti je skratila treptaj pa�nje. Usprkos tome �to Tetris podrazumijeva brzu motorièku kontrolu i svijest o prostoru, igranjem nije do�lo ni do kakvog pobolj�anja.Meðutim, grupa koja je igrala Medal of Honor: Allied Assault (Electronic Arts, 2002), intenzivnu pucaèku igru u prvom licu, uspijevala je sa�imati do veæeg broja i br�e se oporavljala od treptaja pa�nje. Oni su izvje�bali i pobolj�ali i svoj kapacitet vidne pa�nje i vrijeme obrade u samo deset dana.U �ivotuRezultati Greena i Baveliera su znaèajni jer procese poput sa�imanja [trik #35] stalno koristimo u na�oj percepciji svijeta. Prije nego percepcija dosegne svjesnu pa�nju, na�a pa�nja vrluda svijetom koji nas okru�uje i asimilira informacije. To mo�da jest prozaièno, ali kad pogledate koliko je13Pobolj�ajte vidnu pa�nju pomoæu kompjuterskih igarakrumpira u ostavi, "jednostavno znate" koliko ih je ako kolièina ne prelazi va� prag sa�imanja, a ako ga prijeðe morat æete ih svjesno izbrojiti.Uzmimo treptaj pa�nje, koji obièno traje pola sekunde (kod starijih osoba i dvostruko dulje). Za to vrijeme mo�e se desiti �to�ta, osobito u ovom svijetu zgusnutih informacija: hoæemo li propustiti susret s prijateljem s kojim se mimoilazimo na ulici, ili previdjeti automobil na cesti? To su na�e stalne percepcije svijeta, koje upravljaju na�im djelovanjem. A ogranièenja tih naveliko kori�tenih sposobnosti nisu uklesana u kamen, nego ih je moguæe izvje�bati aktivnostima koje ih pobolj�avaju: brzim kompjuterskim igrama.Pada mi na pamet klasièni èlanak Douglasa Engelbarta naslovljen "Pobolj�anje ljudskog intelekta"2 o njegovoj vjeri u moæ kompjutera. Pisao ga je 1962. godine, davno prije PC-a, a tvrdio je da je bolje pobolj�ati i olak�ati sitnice koje èinimo svakodnevno nego poku�ati zamijeniti cijela zaposlenja monolitnim strojevima. Stroj za pisanje romana, ako ga ikada izume, samo bi automatizirao proces pisanja romana, i bio bi ogranièen na romane. Ali malo pobolj�anje olovke, primjerice, ima velik uèinak: pobolj�at æe se svaki posao u kojem se koristi olovka, bilo to pisanje romana, novina ili bilje�ki. Opæe pobolj�anje do kojeg dovodi ta hipotetièka bolja olovka le�i u na�im osnovnim sposobnostima, ne samo u pisanju romana. Te se ideje Engelbart i dr�ao: kompjuterski mi� (njegov izum) malo je, ali sveobuhvatno poveæao na�u sposobnost rada s raèunalima.Sa�imanje je poput olovke svijesti. Sa�imanje nije odgovorno za na�u sposobnost tek u nekom odreðenom zadatku (kao �to je pisanje romana), ono je ukljuèeno u sve one sposobnosti u kojima moramo usmjeriti vidnu pa�nju na vi�e od jednog predmeta istovrem

eno. Èinjenica da jednu tako temeljnu sposobnost mo�emo makar malo pobolj�ati je znaèajna, osobito imajuæi u vidu da se to mo�e postiæi igranjem kompjuterskih pucaèina u prvom licu. Stvaranje bolje olovke je velika stvar.ß/7/eske1. Green, C. S., & Bavelier, D. (2003). Action video game modifies visual attention. Nature, 432, 534-537.2. Engelbart, D. (1962). Augmenting human intellect: a conceptual framework. Èlanak mo�ete proèitati na http://www.bootstrap. org/augdocs/friedewald030402/augmentinghumanintellect/ ahi62index.html.Èetvrto poglavlje: Sluh i jeziktrikovi# 44-52Na�e u�i nisu tek "oèi za zvukove". Zvuk sadr�i sasvim drukèije informacije o svijetu nego svjetlo. Svjetlo obièno traje, dok se zvuk javlja kad se ne�to mijenja: kad ne�to vibrira, sudara se, giba, lomi, eksplodira! Sluh je osjet dogaðaja a ne prizora. Slu�ni sustav stoga obraðuje slu�ne informacije znatno drukèije nego �to vidni sustav obraðuje vidne informacije: dok je dominantna uloga vida saznati gdje se ne�to nalazi, dominantna uloga sluha je saznati da se ne�to dogodilo [trik #44].Sluh je prvo osjetilo koje se razvije u maternici. Podruèja mozga koja se bave sluhom prva zavr�avaju razvojni proces zvan mijelinacija, u kojem se na neuronske "�ice" nanosi zavr�ni sloj masnih obloga koje izoliraju neurone i ubrzavaju njihove elektriène signale. Nasuprot tome, vidni sustav napravi zavr�ni korak mijelinacije tek nekoliko mjeseci nakon roðenja.Kad gubimo svijest, zadnji æe nestati osjet sluha (kad padate u san, druga osjetila zamiru a sluh se nekako zadr�ava), a kad se osvijestimo prvi æe se povratiti.Mi smo vizualna stvorenja, ali zvukom uvijek nadziremo svijet oko sebe u svih 360 stupnjeva. To je osjet koji nadograðuje na� vidni do�ivljaj - film bez glazbe je neobièno dosadan, iako glazbu rijetko primjeæujemo. Osvrnut æemo se na to kako èujemo neka obilje�ja glazbene podloge, kao �to su stereo zvuk [trik #45] i visina tona [trik #46].I naravno, sluh je osjetilo jezika. Trikovi u ovom poglavlju pokazuju kako ne èujemo samo fizièke zvukove nego znaèenja koja oni prenose [trik #49], èak i na samom pragu percepcije [trik #48]. Kao �to je to sluèaj i s vidom, ono �to do�ivljavamo i ono �to postoji fizièki nije ba� sasvim isto. Na� je do�ivljaj korisna zvuèna konstrukcija koju je sastavio na� mozak.Odreðivanje vremena pomoæu sluhaZavr�it æemo istra�ujuæi tri aspekta razumijevanja jezika: skrivenu zvuènu simboliku rijeèi [trik #50], naèin na koji razdvajamo reèenice u fraze [trik #51], i kako toèno ztane �to zènae ove rijèei [trik #52].Odreðivanje vremena pomoæu sluhaSluh je specijalizirano osjetilo za prikupljanje informacija iz èetvrte dimenzije.trik #44Ako nam vid omoguæuje da vidimo gdje se ne�to nalazi, sluh nam ka�e kada se to dogodilo. Vremenska razluèivost sluha je znatno bolja nego kod vida. Kinematografski zaslon s 24 slièice u sekundi izgleda kao stalna slika, a ne kao 24 kratkotrajne slièice. Naprotiv, 24 klika u sekundi zvuèi kao puno klikova - neæe se stopiti u jedan stalni ton.Na djeluPoslu�ajte ove tri zvuène datoteke:� 24 klika u sekundi, trajanje 3 sekunde (http://www.mindhacks. com/book/44/24Hz.mp3; MP3)� 48 klikova u sekundi, trajanje 3 sekunde (http://www.mindhacks. com/book/44/48Hz.mp3; MP3)� 96 klikova u sekundi, trajanje 3 sekunde (http://www.mindhacks. com/book/44/96Hz.mp3; MP3)Pri frekvenciji od 24 slièice u sekundi, film se stapa u stalnu sliku. Pri 24 klika u sekundi, zvuk percipirate kao zasebne klikove. Èetiri puta br�e i dalje æete èuti isprekidan zvuk. Mo�da neæete moæi izbrojati klikove, ali æete znati da se zvuk sastoji od puno malih klikova, a ne od neprekidnog huka. Ta "treperavost" zv

uka zadr�ava se do frekvencija vi�ih od vizualne treperavosti, prije nego se konaèno integrira u neprekidni percept.Odreðivanje vremena pomoæu sluhatrik #44Kako to radiSpecijalizacija za odreðivanje vremena evidentna je u mnogim dijelovima slu�nog sustava. Ipak, tu je kljuèno ustrojstvo zvuènog receptora (u�iju). U oku, svjetlo se pretvara u �ivèane impulse sporim kemijskim procesom u receptorskim stanicama. U uhu se pak zvuk pretvara u �ivèane impulse pomoæu brzog mehanièkog sustava.Zvuène vibracije putuju slu�nom cijevi i prenose se siæu�nim usnim ko�èicama na pu�nicu, djelo precizne mehanike u unutarnjem uhu. Pu-�nica obavlja analizu frekvencija dolaznog zvuka, i to ne �ivèanim sklopovima nego mehanièki. U pu�nici se nalazi bazilarna membrana, koja zbog svoje postupno sve manje debljine vibrira razlièitim frekvencijama na razlièitim mjestima. Tu se, na bazilarnoj membrani, zvuène informacije pretvaraju u �ivèane signale, a èak se i to obavlja mehanièki, a ne kemijski. Du� bazilarne membrane smje�teni su receptori, stanice s dlaèicama, takozvane slu�ne strune. One su prekrivene tankim vlaknima, koje povezuju mali filamenti. Kad gibanje bazilarne membrane pogura dlaèice, filamenti se istegnu i poput konopaca koji otvaraju vrata otvaraju mnoge sitne kanaliæe na dlaèicama. Elektrièno nabijeni atomi u okolnoj tekuæini tada pojure u slu�ne strune i tako zvuk postaje elektricitet, materinjski jezik mozga. Èak i pokreti reda velièine atoma dovoljni su da potaknu reakciju. A za zvukove niske frekvencije (do 1500 ciklusa u sekundi), svaki ciklus zvuka mo�e potaknuti zasebnu skupinu elektriènih pulsova. Za vi�e frekvencije ne kodiraju se pojedinaèni ciklusi nego njihov prosjeèni intenzitet. Mo�dane stanice koje primaju vremenske ulazne podatke zvuka mogu izbijati br�e od svih drugih neurona, do èak 500 puta u sekundi.Takav ustroj znaèi da je slu�ni sustav precizno ba�daren za informacije o frekvenciji i vremenu sadr�ane u zvuènim valovima. Njime se mogu prikazati zvukovi u rasponu od 20 Hz (1 Hz je jedan otkucaj u sekundi), dakle izrazito niski, pa sve do visokih 20000 Hz. Vremenska osjetljivost je izvanredna; meðu zvukovima mo�emo detektirati periode ti�ine u trajanju od 1 milisekunde (tisuæinke sekunde). Usporedite to s na�im vidnim sustavom, koji treba biti izlo�en nekoj slici oko 30 milisekundi da bi takav ulazni podatak prenio u svijest. Nadalje, zahvaljujuæi specijaliziranim sustavima u uhu i mozgu, vremenska usklaðenost u�iju je jo� fascinantnija. Ako zvuk stigne u jedno uho samo 20 mikrosekundi (milijuntih dijelova sekunde) prije nego �to stigne u drugo, ðetektirat æe se i ta maju�na razlika [trik #45], Usporedbe radi. i reptaj oka ima trajanje reda velièina 100000 mikrosekundi, dakle 5001) puta sporije.Odreðivanje smjera dolaska zvukaIako vid dominira mnogim drugim osjetima u uvjetima nesuglasnih informacija [trik #53], imajuæi u vidu osjetljivost na�ih u�iju, ne èudi �to sluh prevladava nad vidom kad je rijeè o odreðivanju vremenskog slijeda dogaðaja.Ta nam je osjetljivost na vrijeme vi�estruko korisna - osobito kad u�ivamo u glazbi ili kad nas dolazak novog zvuka upozorava da se negdje ne�to promijenilo.trik #45Odreðivanje smjera dolaska zvukaU�i nam omoguæuju da saznamo pribli�no iz kojeg smjera dolazi zvuk. Neki zvukovi, kao �to je jeka, nisu uvijek informativni pa imamo i mehanizam kojim ih filtriramo.Glavna svrha sluha je odreðivanje mjesta na kojem se ne�to nalazi. Neu-roznanstvenici koji se bave sluhom imaju jednu analogiju koja daje dobru predod�bu o tome koliko je taj posao te�ak. Informacijsko usko grlo vidnog sustava su ganglijske stanice koje povezuju oèi s mozgom [trik #13]. U svakom oku ih je oko milijun, �to znaèi daje na�em vidnom sustavu na raspolaganju oko dva milijuna informacijskih kanala kako bi odredio gdje se ne�to nalazi. Usko grlo sluha pak sadr�i samo dva kanala: po jedan bubnjiæ u svakom uhu. Locirati zvuk pomoæu vibracija koje sti�u u u�i te�ko je kao odrediti koliko je èamaca na jezeru i gdje se nalaze, a samo gledajuæi mre�kanje vode u dva kanala iskopanih na rubu jezera. Prilièno te�ko.Da bi rije�io taj problem, mozak se slu�i brojnim znakovima. Zvuk æe stiæi do bli�eg uha prije nego do daljeg, a razlika u vremenu ovisit æe i polo�aju izvora zvuka. Taj znak se naziva razlika u interauralnom (tj. meðu-u�nom) vremenu. Osim toga, zvuk

æe biti intenzivniji na bli�em nego na daljem uhu. Taj znak se zove razlika u interauralnoj glasnoæi. I jedan i drugi se koriste pri lokalizaciji zvukova na horizontalnoj ravnini: vremenska razlika (ka�njenje) za zvukove niske frekvencije, a razlika u glasnoæi (intenzitetu) za zvukove visoke frekvencije (maloprije reèeno zove se dupleks teorija lokalizacije zvuka).Za odreðivanje polo�aja zvukova na okomitoj ravnini koriste se drugi znakovi, oni u zvuènom spektru (spektralni znakovi). Smjer iz kojeg zvuk dolazi utjeèe na naèin na koji æe ga odbiti vanjsko uho (vanjske u�i vidimo i obièno ih zovemo jednostavno "u�i"). Ovisno o smjeru zvuka,Odreðivanje smjera dolaska zvukaNa djeluJeka je jo� jedan faktor smetnje, i kad vidimo kako se nosimo s njome moæi æemo dobro osjetiti koliko je slo�en posao lokalizacije zvuka. Veæina okoli�a u kojima se nalazimo - ne samo dvorane poput �piljskih nego i sobe u stanovima - stvaraju jeku. Otkriti otkud dolazi pojedinaèni zvuk i samo je po sebi dovoljno te�ko, a tek kad treba prepoznati koji su zvukovi izvorni a koji su njihovi odjeci (a svi dolaze iz razlièitih smjerova)... Smetnje koje nastaju uslijed tih anomalnih polo�aja uklanja poseban mehanizam u slu�nom sustavu.Odjeci koji sti�u do na�ih u�iju u vrlo kratkom intervalu grupiraju se s izvornim zvukom, koji sti�e prvi. Mozak èitavu grupu smje�ta na osnovi samo prvog èlana. To se lijepo vidi kod fenomena zvanog Haasov efekt, koji je poznat i kao naèelo predvodnika ili efekt prvenstva.Haasov efekt djeluje ispod praga od oko 30-50 milisekundi izmeðu prethodnog i sljedeæeg zvuka. Ako je meðu zvukovima dovoljan razmak, iznad praga, èut æete ih kao dva zvuka koji dolaze s dva mjesta, kako biste i trebali. To se tradicionalno zove jeka. Ako sami stvarate odjeke, poèev�i s ka�njenjem veæim od praga i smanjujuæi ga do ispod praga, èut æete kako se ukljuèuje mehanizam koji se bavi jekom.Demonstraciju Haasovog efekta mo�ete napraviti tako da plje�æe-te dlanovima pred nekim velikim zidom.1 Stanite na oko deset metara od zida i pljesnite. S ove udaljenosti, odjek pljeska va�ih dlanova stiæi æe vam do u�iju vi�e od 50 milisekundi nakon izvornog zvuka pljeska. Èut æete dva zvuka.Sada se pribli�ite zidu, i dalje plje�æuæi. Na oko pet metara - kad vam odjek bude stizao do u�iju za manje od 50 ms nakon izvornog zvuka pljeska - vi�e neæete èuti zvuk kako dolazi s dva mjesta. Polo�aj jeke spojio se s polo�ajem izvornog zvuka; sada se èini da oba zvuka sti�u kao jedan jedini, i to iz smjera va�eg izvornog pljeska. Na djelu je efekt prvenstva,pojaèavaju se ili uti�avaju razlièite zvuène frekvencije. Spektralni znakovi dobivaju na upotrebljivosti i èinjenicom da nam lijevo i desno uho nije sasvim isto pa razlièito iskrivljuju zvuène vibracije.Glavni znak je razlika u interauralnom vremenu. Taj znak dominira drugima u sluèaju neslaganja. Spektralni znakovi, koji pru�aju informacije o elevaciji (gornjem/donjem polo�aju), nisu tako precizni i èesto navode na gre�ke.Odreðivanje smjera dolaska zvuka�to je tek jedan od mehanizama koji nam poma�u odrediti polo�aj izvora zvukova.Kako to radiPoèetni izraèuni ukljuèeni u lokalizaciju zvukova odvijaju se u mo�danom deblu, u podruèju zanimljivog imena "gornja oliva" /lat. oliva = maslina, prev./. Buduæi da se posao lokalizacije obavlja u mo�danom deblu, na iznenaðujuæe zvukove na�e se tijelo ili glava mogu brzo okrenuti kako bismo stavili u pogon na�e osjetilo najveæe razluèivosti, vid, i otkrili �to se dogaða. Takva brzina reakcije ne bi bila moguæa da se informacije iz oba uha integriraju u kasnijem dijelu obrade.Klasièni model obrade interauralnih razlika u vremenu dolaska zove se Jeffressov model, prikazan na slici 4-1. �ivèane stanice u srednjem mozgu ukazuju na polo�aj zvuka tako �to izbijaju reagirajuæi na zvuk, a svaki neuron dobiva ulazne podatke o zvukovima iz oba uha. Najvi�e izbijaju neuroni koji primaju signal iz oba uha istovremeno. Buduæi da su najaktivniji kad su ulazni podaci s obje strane sinkronizirani, nazivaju se detektori istodobnosti.Neuroni koji detektiraju istodobnostUlazni podaci iz desnog uhaSlika 4-1. Neuroni koji se koriste pri izraèunavanju polo�aja zvuka izbijaju kad u

lazni podaci iz lijevog i desnog uha sti�u istodobno. Razlike u ka�njenju prikazane du� poveznica znaèe da razlièita vremena dolaska signala iz lijevog, odnosno desnog uha aktiviraju razlièite neurone.Zamislite da zvuk sti�e s lijeve strane i sti�e do va�eg desnog uha s malim zaka�njenjem. Kako to æe neuron primiti oba signala istovremeno? Obja�njenje je to �to se signal iz lijevog uha negdje u mozgu usporava kako bi toèno nadoknadio ka�njenje signala iz desnog uha. .Icffressov modelOdreðivanje smjera dolaska zvukapretpostavlja da mozak sadr�i sklop detektora istodobnosti, od kojih je svaki odgovoran za odreðeno zaka�njenje signala iz obiju strana. Na taj bi se naèin svaki moguæi polo�aj mogao reprezentirati aktivno�æu neurona s odgovarajuæim ugraðenim ka�njenjem.Jeffressov model mo�da nije posve toèan. Najvi�e neurobi-olo�kih dokaza koji govore njemu u prilog dolazi iz istra�ivanja na kukuvijama, koje mogu locirati plijen u potpunom mraku. Dokazi prikupljeni na malim sisavcima sugeriraju da su mo�da na djelu i drugi mehanizmi.2Lokalizacija pomoæu razlike u interauralnom vremenu dolaska nije jednoznaèna jer zvukovi ne moraju biti na horizontalnoj ravnini - mogu dolaziti odsprijeda, odostraga, odozgo, ili odozdo. Zvuk koji dolazi vama odsprijeda desno, u va�oj visini, pod kutom od 33°, �to se tièe interaural-nih razlika u vremenu dolaska i intenzitetu zvuèat æe potpuno isto kao isti takav zvuk koji dolazi vama odostraga desno pod kutom od 33°, ili odozgo desno pod kutom od 33°. Kad je rijeè o tome kamo æete smjestiti zvuk, postoji, dakle, "sto�ac nedoumice", �to je prikazano na slici 4-2. Da bi ste umanjili neizvjesnost, obièno æete se moæi poslu�iti i drugim znakovima, na primjer iskrivljenjem zvuka nastalim zbog oblika u�iju (spektralnim znakovima).Slika 4-2. Zvukovi s povr�ine "sto�ca nedoumice" stvaraju istu razliku u interauralnom vremenu dolaska i zato se ne lokaliziraju jednoznaèno.U �ivotu�to je u zvuku vi�e informacija, lak�e ga je lokalizirati. Lak�e je lokalizirati i zvukove koji sadr�e razlièite frekvencije. Upravo je to razlog zbog kojeg se danas sirenama na vozilima hitne pomoæi i vatrogasaca dodaje bijeli �um, koji sadr�i sve f n-kvencije u istom omjeru,1' za razliku od èistih 11 'i i ova koji su se koristili i i«kada.Odreðivanje smjera dolaska zvukaBilje�ke1. Na ideji o pljeskanju pred zidom zahvalni smo Geoffu Martinu i njegovoj web stranici na adresi http://www.tonmeister.ca/main/text-book/.2. McAlpine, D., & Grothe, B. (2003), Sound localization and delay lines -Do mammals fit the model? Trends in Neurosciences, 26(7), 347-350.3. "Siren Sounds: Do They Actually Contribute to Traffic Accidents?" (http://www.soundalert.com/pdfs/impact.pdf).4. Montgomerie, R., & Weatherhead, P. J. (1997). How robins find worms. Animal Behaviour, 54,137-143.Dodatna literaturo� Moore, B. C. J. (1997). An Introduction to the Psychology of Hearing. New York: Academic Press.Ako nosite slu�alice ne dobivate spektralne znakove iz vanjskih u�iju pa ne mo�ete lokalizirati zvukove na okomitoj ravnini (gore/dolje). Nemate ni informacije po kojima biste odluèili sti�e li zvuk odsprijeda ili odostraga.Èak i bez slu�alica, na�a sposobnost lokalizacije po okomitoj ravnini je prilièno slaba. Zato vam zvukovi koji sti�u odozdo i odostraga (ako, primjerice, stojite na balkonu) mogu zvuèati kao da dolaze ravno odostraga. Polazi�te pri lokalizaciji zvukova nam je da dolaze ili sa sredine lijevo ili sa sredine desno od na�ih u�iju - ta opæa pretpostavka je dostatna da znamo kamo okrenuti glavu, ali vi�eznaènost i dalje ostaje i onemoguæuje nam precizniju lokalizaciju.Nepostojanje jednoznaènosti kod sluha razlog je zbog kojeg naginje-mo glavu kad slu�amo. Izvodeæi vi�e oèitanja izvora zvuka, vi�eznaène informacije se preklapaju i stvaraju kompozitni, interpolirani skup dokaznog materijala o mjestu s kojeg dolazi zvuk. (A ako vidite pticu kako klima glavom kad gleda u tlo, ona radi istu st

var dok slu�a nekog crviæa.4)Sluh ipak daje pribli�ne ali brze informacije o mjestu s kojeg dolazi zvuk. To je dovoljno da bismo se mogli okrenuti prema izvoru ili obraditi zvuk na drugi naèin, ovisno o tome odakle dolazi [trik #54].Odredite visinu tona'trik #46Odredite visinu tonaZa�to uopæe percipiramo visinu tonova je prièa za sebe. Visina tona postoji zato �to je na� mozak izraèunava, a mora biti da za to ima razloga.Svi su zvukovi vibracije u zraku. Razlièite amplitude stvaraju razlièite intenzitete zvuka; razlièite frekvencije vibracija stvaraju razlièite visine tonova. Prirodne zvukove obièno tvore slo�ene vibracije na vi�e razlièitih frekvencija. Na� do�ivljaj visine tona ovisi o ukupnom obrascu vibracija. No, visina kao kvaliteta nije uvijek sadr�ana direktno u zvuènim informacijama. Ona se mora izraèunati. Na� se mozak mora prilièno potruditi da nam omoguæi percepciju visine tonova, ali nije ba� posve jasno èemu slu�i ta na�a sposobnost. Prema jednoj teoriji, razlog zbog kojeg uopæe èujemo visinu tonova je povezanost visine tona s velièinom objekta: velike stvari najèe�æe imaju ni�u osnovnu frekvenciju od malih stvari.Visina zvuka kakvu je percipiramo temelji se na takozvanom osnovnom tonu zvuènog vala. To je osnovna frekvencija kojom se vibracija ponavlja. Normalno, zvuk proizvodite tako da izazovete vibraciju (recimo, tako da u ne�to udarite). Ovisno o tome kako ste i �to udarili (ukljuèujuæi udaranje va�ih glasnica rakom), uspostavit æete glavnu vibraciju - to je osnovni ton - koju æe pratiti sekundarne vibracije na vi�im frekvencijama, zvane harmonici. Harmonici vibriraju na frekvencijama koje su cjelobrojni vi�ekratnici frekvencije osnovice (tako bi za osnovicu od 4 Hz harmonik mogao biti 8 Hz i 12 Hz, ali ne 10 Hz). Visina tona zvukova koje èujemo temelji se samo na frekvenciji osnovice; koliko god bilo harmonika, visina ostaje nepromijenjena.Pritom je zapanjujuæe da èak i kad osnovica uopæe nije dio zvuka koji èujemo, mi i dalje visinu tona èujemo prema tome kakva bi osnovica trebala biti. Osnovica za zvuk koji se ponavlja èetiri puta u sekundi, a sastoji se od frekvencija na 8 Hz, 12 Hz i 16 Hz, tako iznosi 4 Hz, i ona odreðuje na� do�ivljaj visine tona.Nije definitivno jasno kako to izvodimo, ali jedna teorija ide ovako1: bazilarna membrana u unutarnjem uhu, reagirajuæi na vi�e sastavne frekvencije, zbog svoje fizièke konstrukcije vibrira na frekvenciji osnovice. Jednako tako, mozak mo�e koristiti pu�nicu - zbog njenog fizièkog ustrojstva kao predmeta - da fizièki reproducira proraèun potreban za otkrivanje osnovice zvuènog vala. Taj otkriveni osnovni ton tada se mo�e uèitati u sustav za obradu zvuka kao informacija ravnopravna ostalimOdredite visinu tonaKao daje djeliæ neuralne obrade procurio u fizièko ustrojstvo uha - �to je odlièan primjer za ono �to neki nazivaju eksteligencijom, upotrebu svijeta izvan mozga za ispomoæ pri kognitivnom poslu.Na djeluIluzija zvana "nedostajuæa osnovica" demonstrira kako se konstruiraju zvukovi u uhu. Uklanja se prvo osnovica, a zatim i harmonici, ali visina tona ostaje nepromijenjena. Poslu�ajte zvuk s adrese http://physics,mt-su.edu/~wmr/julianna.html i èut æete niz tonova. Iako donji harmonici nestaju, neæete èuti da se zvuk povisuje. Visina tona ostaje ista.3Kako to radiNaèin izraèunavanja visine tona iz tonova s vi�e harmonika poslu�it æe nam za stvaranje iluzije u kojoj se èini da se ton kontinuirano povisuje, dakle bez zastajkivanja i padova visine. Poslu�ajte iluziju kontinuiranog povisivanja tona i pogledajte ilustraciju konstrukcije toga zvuka na http:// www.kyushu-id.ac.jp/~ynhome/ENG/Demo/2nd/05.html#20.Svaki ton je sastavljen od vi�e tonova s razlièitim harmonicima. Frekvencija harmonika poveæava se sa svakim sljedeæim tonom. Buduæi da harmonika ima vi�e i stoje u pravilnim razmacima, mogu se kontinuirano povisivati. Najvi�i æe nestajati kako budu stizali do kraja frekvencijskog raspona koji pokrivaju ti tonovi, a umjesto njih æe se na najni�im frekvencijama pojavljivati novi harmonici. Buduæi da svaki

pomak izgleda kao korak na normalnoj ljestvici, mozak vam daje do�ivljaj tona koji se kontinuirano povisuje. Do�ivljaj se pojaèava time �to su najni�a i najvi�a sastavnica svakog tona ti�e, pa granice frekvencija èitavog zvuka postaju nejasne.4Bilje�ke1. U rekonstruiranje osnovnog tona iz harmonika ukljuèeni su i drugi mehanizmi neuralne obrade. Dvije su glavne teorije o njima. Jedna podrazumijeva prepoznavanje obrazaca aktivnosti receptorskih stani ca koje se nalaze du� pu�nice, a druga vremenski raspored reakcija tih stanica.Saèuvajte ravnote�utrik #472. McAlpine, D. (2004). Neural sensitivity in the inferior colliculus: Evidence for the role of cochlear distorsions. Journal of Neuropsychology, 92(3), 1295-1311.3. Iluzija nedostajuæeg osnovnog tona postoji i u percepciji kretanja. Vidi http://www.umaine.edu/visualperception/summer.4. Stranica s demonstracijama slu�nih iluzija i trikovima Yoshitake Na-kajime (http://www.kyushu-id.ac.jp/~ynhome/ENG/Demo/illusi-ons2nd.html) fantastièna je zbirka slu�nih iluzija, a sadr�i i primjere i grafièka obja�njenja. Moj favorit je Melodija ti�ina ("Melody of Silences", http://133.5.113.80/~ynhome/ENG/Demo/2nd/03. html)."trik "i Saèuvajte ravnote�u#47 JUho ne slu�i samo za slu�anje; treba nam i za odr�avanje ravnote�e.Sluh nije jedina funkcija unutarnjeg uha. U njemu su i polukru�ni kanali ispunjeni tekuæinom, koji reprezentiraju vodoravnu i okomitu ravninu u prostoru, te kojima mjerimo ubrzanje u glavi. Uz njihovu pomoæ na� nam vestibularni sustav odr�ava ravnote�u.Uoèite da ovaj sustav mo�e detektirati samo ubrzavanje i usporavanje, a ne i kretanje. To obja�njava za�to se mo�emo prevariti da se sami gibamo ako se veliki dio vidnog polja kreæe u istom smjeru - na primjer, kad sjedimo u vlaku a susjedni vlak polazi s perona, imamo dojam da smo se mi pokrenuli. Kad se ne�to sporo pokreæe, informacije o ubrzanju su preslabe pa mo�emo pomisliti da smo se pokrenuli sami.IDobro je da ovaj sustav detektira samo ubrzanje, a ne apsolutno gibanje, jer bismo inaèe osjeæali kako se gibamo 70000 milja na sat oko sunca. Ili, jo� gore, izravno bismo osjeæali relativnost - a tada bi stvari postaje vrlo zbunjujuæe.-T. S. _JSaèuvajte ravnote�uNa djeluSljedeæi put kad se budete vozili vlakom, poku�ajte iskoristiti svoju slijepu pjegu za gibanje. Zatvorite oèi i fokusirajte se na ljuljanje vlaka. Iako promjenu u postraniènom gibanju mo�ete osjetiti, bez vizualnih informacija - a vlak ne usporava niti ubrzava - nemate nikakvih informacija (osim onih upamæenih) koji bi vam rekle u kojem smjeru putujete. Zamislite da se vanjski svijet kreæe suprotnim smjerom. Poku�ajte nakratko halucinirati da putujete vrlo brzo u suprotnom smjeru. Oèito, ovaj trik funkcionira najbolje vlakovima koji se gibaju vrlo glatko, pa æe èitatelji u Japanu imati najvi�e sreæe.Kako to radiSvaka promjena na�e brzine uzrokuje kretanje tekuæine u kanalima vesti-bularnog aparata, �to savija stanice s dlaèicama na povr�ini kanala (one funkcioniraju jednako kao stanice s dlaèicama koje detektiraju zvuène valove u pu�nici, osim �to detektiraju distorziju u tekuæini, a ne u zraku). Zatim se vestibularnim �ivcem �alju signali u mozak, gdje se koriste za pode�avanje ravnote�e i upozoravanje o promjenama u kretanju.Uslijed disfunkcije vestibularnog sustava ili dispariteta informacija u vidnom i vestibularnom sustavu mo�e doæi do osjeæaja muènine. Kod muènine pri putovanju i morske bolesti, osjeæate gibanje ali vizualni svijet vidite kao konstantan (u automobilu ili na brodu). Kod vrtoglavice ne osjeæate gibanje a vidite da se vizualni svijet kreæe puno br�e nego �to bi trebao - naime, zbog paralakse mali pokreti glave stvaraju velike razlike izmeðu pogleda na stopala i pogleda na ono oko njih

. (Vrtoglavica je slo�enija i ne radi se samo o neusklaðenosti vestibularne i vizualne detekcije gibanja, ali to je dio prièe.)Zbog toga vam, ako osjeæate da æe vam biti muèno, poma�e ako usmjerite pogled na neku toèku koja se kreæe, u sluèaju da se gibate vi a va� vizualni svijet je nepomièan (npr. horizont ako ste na brodu). Ali ako mirujete a giba se va� vizualni svijet, onda je najbolje zatvoriti oèi (ako imate vrtoglavicu ili gledate film snimljen tako da dovodi do muènine).Detektirajte zvuk na granici sigurnostitrik #48To znaèi da bi mi se nakon filma Vje�tica iz Blaira vjerojatno manje povraæalo da sam ga gledao s vibrirajuæe stolice.-T. S. _Jtrik #48Detektirajte zvuk na granici sigurnostiMo�ete li raspoznati signal od �uma? Pravilnosti su èesto duboko skrivene, ali ih pronalazimo iznenaðujuæe vje�to.Percepcijske sposobnosti i osjetima pronicavost razlikuju se od osobe do osobe, pa na� prag detekcije slabih ili vi�eznaènih podra�aja znaèajno varira. Mozak osobito uspje�no pronalazi smisao u zbrkanim podacima i èesto uspijeva prepoznati znaèenje i u naj�umnijoj okolini, filtrirajuæi kaotiène pozadinske �umove kako bi probrao i najslabiji signal.Na djeluU zvuènoj datoteci na web stranici na�e knjige (http://www.mindhacks. com/book/48/whitechristmas.mp3: MP3) skriven je ulomak pjesme Bijeli Bo�iæ Binga Crosbyja. Zvuk traje 30 sekundi i uglavnom se sastoji od �uma pa æete morati pozorno slu�ati da biste detektirali kada poèinje pjesma. Pjesma æe nekad zapoèeti u prvih, nekad u drugih a nekad u treæih 10 sekundi i bit æe vrlo tiha pa budite pa�ljivi.Iz ovog æete trika izvuæi vi�e ako poslu�ate zvuk prije nego saznate kako smo sakrili glazbu, pa preporuèujemo da dotad ne prelazite na èitanje sljedeæeg odjeljka.trik #48Detektirajte zvuk na granici sigurnostiKako to radiAko ste uspjeli èuti malo Bijelog Bo�iæa na �umnoj pozadini, èeka vas iznenaðenje. U datoteci je èisti �um, i nema ni traga Crosbvjevoj pjesmi, iako smo vam to bili obeæali (a ako ovo èitate a da je niste poslu�ali, isprobajte trik na nekom drugom). Vjerojatno neæe svatko detektirati smislene zvukove na �umnoj pozadini, ali istra�ivanja su pokazala da stvar djeluje na odreðenom dijelu populacije. Prema Merckelbachu i van de Venu,1 u njihovom je eksperimentu gotovo treæina studenata izjavila da su èuli Bijeli Bo�iæ slu�ajuæi slièan �umni zvuk.Mnogo se raspravljalo o tome za�to se to dogaða i kakva bi se svojstva mogla povezati s tendencijom da se detektira znaèenje u nasumiènim obrascima. U spomenutoj studiji autori su otkrili da je ta sposobnost izra�eno jako povezana s podlo�no�æu ma�ti - s bogatstvom i uèestalosti ma�tovitosti - i s podlo�no�æu haluciniranju - �ivosti predod�bi i neobiènih perceptivnih do�ivljaja. Ako ste vi, ili netko drugi koga ste testirali, èuli Bijeli Bo�iæ u �umu i sada se brinete da ne�to nije u redu, za to nemate razloga. Tendencije koje su izmjerili Merckelbach i van de Ven bile su vrlo blage i svakako nisu marker bilo èega abnormalnog (uostalom, radi se o treæini svih ispitanika!), i svi mi u nekoj mjeri haluciniramo (ne vidjeti slijepu pjegu oka [trik #16] je jedna vrsta halucinacije).Meðutim, postoje dokazi da ljudi koji vjeruju u odreðene paranor-malne fenomene èe�æe pronalaze uzorke u nestrukturiranim podacima. Brugger i suradnici2 su otkrili da ljudi koji vjeruju u vanosjetilnu percepciju èe�æe otkrivaju smislene informacije u nasumiènim uzorcima nego ljudi koji u to ne vjeruju. Skeptici lako dolaze u isku�enje ustvrditi da takvi eksperimenti opovrgavaju postojanje vanosjetilne percepcije i sliènih pojava, ali u istom se istra�ivanju navodi i to da je vjerojatnije da æe se u nasumiènom uzorku detektirati smislene informacije ako se uzorak prika�e u lijevom dijelu vidnog polja, neovisno o uvjerenjima ispitanika u pogledu vanosjetilne percepcije. Lijevi dio vidnog polja nakon kri�anja se spaja s desnom stranom mozga, �to znaèi da nasumièan uzorak prikazan tako da ga se obraðuje prvenstveno desna polutka mozga izgleda "smisle-nije" nego kad je prikazan samo lij

evoj polutki ili objema polutkama. To demonstrira jo� jedan aspekt asimetrije mo�danih polutki [trik #69], ali ukazuje i na to da ljudi koji izra�eno vjeruju u paranormalne pojave mo�da èe�æe iskazuju jaèu aktivaciju u desnoj polutki nego u lijevoj. Mnoga daljnja istra�ivanja govore u prilog tom efektu.Taj obrazac aktivacije s obzirom na mo�danu polutku nije povezan samo s vjerovanjima u paranormalne pojave. Istra�ivat i tvrde da je mo-Govor je �irokopojasni ulaz u glavutrik #49�da rijeè o kognitivnom stilu koji nagla�ava "labave" veze pojmova i semantièkih informacija. To je stil ljudi koji èesto vide veze izmeðu ideja koje drugi ljudi ne vide. To nije nu�no lo�e, buduæi da je takva sklonost povezana s kreativno�æu i lateralnim mi�ljenjem. Detektiranje obrazaca koje drugi ne vide ponekad mo�e biti vrlo korisna vje�tina. Iako rezultat mo�da jesu povremene la�ne uzbune, to gotovo sigurno omoguæuje percepciju istinskih obrazaca i onda kad bi druge ljude zbunio percepcijski pozadinski �um.1. Merckelbach, FL, & van de Ven, V. (2001). Another White Christmas: fantasy proneness and reports of "hallucinatory experiences" in undergraduate students. Journal of Behavior Therapy and Experimental Psychiatry, 32(3), 137-144.2. Brugger, P., Regard, M., Landis, T., Cook, N., Krebs, D., & Niederberg-er, J. (1993). "Meaningful" patterns in visual noise: Effects of lateral stimulation and the observer's belief in ESP. Psychopathology, 26(5-6), 261-265.Jednom kad va� mozak odluèi klasificirati neki zvuk kao govor, ukljuèuje svu silu trikova kako bi iz njega izvukao maksimum informacija.Govor nije samo jo� jedan skup �umova. Mozak tretira govor sasvim drugaèije nego obiène zvukove. Govor se najveæim dijelom obraðuje u lijevoj strani mozga, dok se obièni zvukovi uglavnom obraðuju u desnoj.Bilje�ke- Vaughan Belltrik#49Govor je �irokopojasni ulaz u glavuOva je podjela manje izra�ena kod �ena, i zato se one obièno lak�e oporavljaju od mo�danog udara koji je o�tetio podruèja mozga zadu�ena za govor u lijevoj polutci.Kad znate da æete æuti govor, va� se mozak priprema mnogim pretpo stavkama, posebnu skrojenim za izvlaèenje korisnih informacija iz zvuGovor je �irokopojasni ulaz u glavuNa djeluDa biste èuli u kojoj mjeri oèekivanje govora utjeèe na zvuk koji èujete, poslu�ajte demonstracijske zvukove umanjene kvalitete koje su pripremili Bob Shannon i suradnici s Instituta House Ear (http://www.hei.org/re-search/depts/aip/audiodemos.htm).Svakako poslu�ajte MP3 datoteku koja poèinje neprepoznatljivo de-gradiranim glasom a zatim se ponavlja �est puta, u postupno sve vi�oj kvaliteti (http://www.hei.org/research/depts/aip/increase_chan-nels.mp3).Neæete moæi prepoznati �to taj glas govori sve to treæeg ili èetvrtog ponavljanja. Poslu�ajte datoteku jo� jednom. Ovaj put va� mozak zna �to treba èuti pa su rijeèi mnogo jasnije nego prije. Koliko god se trudili, vi�e neæete moæi èuti samo neprepoznatljive smetnje.Kako fo radiReèenice se mogu rastaviti na smislene rijeèi, organizirane u skladu s gramatikom, �to je sustav uz èiju pomoæ mo�emo sastaviti beskonaèno mnogo slo�enih reèenica i suptilnih znaèenja od konaène zalihe rijeèi.I rijeèi se mogu rastaviti na morfeme, najmanje jedinice znaèenja, "-nje" je morfem zbog koje rijeè "trèati" postaje "trèanje". On prenosi znaèenje. Na ovoj razini postoji jo� pravila o tome kako kombinirati rijeèi u veæe rijeèi.Morfemi se mogu rastaviti na foneme. Fonemi su osnovni zvukovi jezika, i rijeè "trèati" ih ima �est: /trèati/. Oni se uvijek toèno ne podudaraju sa slovnim znakovima; fonem "h" jedan je takav primjer. Fonemi nisu isto �to i slogovi. Tako rijeè "trèanje" èine dva morfema, �est fonema i sedam slovnih znakova, ali samo tri sloga.

Razlièiti jezici imaju razlièite skupove fonema; engleski ih ima oko 40-45 /standardni hrvatski 32, op. prev./. Ljudska usta mogu izgovoriti vi�eka. Taj poseban naèin obrade zvukova klasificiranih kao jezik omoguæuje na�em mozgu da prepozna znaèenje govora koji do nas sti�e tempom do 50 fonema u sekundi - koji se mo�e postiæi jedino umjetno ubrzanom snimkom.Govor je �irokopojasni ulaz u glavutrik #4?od stotinu fonema, ali se kao mala djeca kad poèinjemo uèiti jezik prila-goðavamo onima s kojima se susreæemo i nauèimo zanemarivati ostale.Ljudi govore oko 10-15 fonema u sekundi, 20-30 ako govore brzo, i taj tempo lako razumiju govornici kojima je taj jezik materinji (ako ubrzate snimljeni govor, razumjet æete do 50 fonema u sekundi. U tako brzom govoru svaki zvuk ne mo�e biti samostalan, nego se nalaze u sklopovima. Dok izgovarate jedan fonem, jezik i usne su veæ napola u polo�aju potrebnom za izgovor sljedeæeg fonema, pa rijeèi zvuèe drugaèije ovisno0 tome koje im rijeèi prethode, a koje ih slijede. To je jedan od razloga zbog kojih je tako te�ko napraviti dobar raèunalni program za prepoznavanje govora.Drugi razlog zbog kojeg je softver za pretvaranje zvukova u rijeèi tako zahtjevan je to �to su slojevi fonema, morfema i rijeèi tako isprepleteni1 utjeèu jedan na drugi. Slu�atelji znaju kada oèekivati pojedine zvukove i pojedine zvuène obrasce (morfeme), pa èak i koja æe rijeè uslijediti. Tok slu�nih ulaznih podataka preslikava se na sve te slojeve pa mo�emo razumjeti govor, iako su neke skupine fonema (primjerice /ba/ i /pa/, koje se mogu prepoznat! i vizualno, prema pokretima usana [trik #59]) vrlo sliène i lako ih je pobrkati. Nedostatak slojeva apstrakcije - i potreba da se razumije znaèenje reèenice i gramatike veæ da bi se prepoznalo o kojim je fonemima rijeè - èine taj postupak iznimno te�kim progra-merskim izazovom.To je jo� jedan primjer za to kako oèekivanja iz temelja utjeèu na percepciju. Kad je rijeè o slu�nim informacijama, znanje daje odreðeni zvuk zapravo govor uzrokuje preusmjeravanje informacija u potpuno razlièito podruèje mozga od onoga u kojemu se obavlja opæa slu�na obrada. Kad zvuk doðe u podruèje mozga za obradu govora, mo�ete èuti i takve rijeèi koje doslovno ne èujete ako mislite da se radi o pukom �umu, èak i ako je zvuk potpuno isti.To mo�ete isprobati i sami. Pustite prijatelju sintetizirane glasove saèinjene od preklapajuæih sinusnih zvuènih valova (http://www.biols. susx.ac.uk/home/Chris__Darwin/SWS). Ova web stranica sadr�i vi�e snimljenih reèenica i odgovarajuæih generiranih umjetnih verzija njihovih zvuènih obrazaca. Ako znate o èemu se radi, prepoznat æete glas, a ako ne znate, neæete.Kad pustite MP3 sa sinusnim zvuènim valovima (na stranici se nazivaju skraæeno SWS, prema engl, sine-wave speech) prijateljici, nemojte joj reæi da je to glas. Èut æe samo neraspoznatljiv zvuk. Zatim joj dajte da èuje originalnu snimku glasa za istu reèenicu i jo� jednom joj pustite SWS. S novosteèenim znanjem, zvuk se preusmjerava u obradu govoraNeka veliko zvuèi velikoi zvuèi sasvim drugaèije. Znanje da se zvuk zapravo sastoji od rijeèi na engleskom jeziku (i stoga je saèinjen od fonema i morfema koje mo�ete pogoditi ako znate engleski), omoguæuje pojavu èitavog procesa prepoznavanja, kojeg prije nije bilo.Dodatna literatura� Takozvani efekt "Mondegreen" nastaje kad nam prepoznavanje fonema totalno zaka�e, �to se èesto dogaða kod tekstova pjesama. Naziv potjeèe od pogre�no èuvenog "and laid him on the green" /i polo�io ga je na travu/ kao "and Lady Mondegreen" (i gospoða Mondegreen/ (http://www. sfgate.com. cgi-bin/article. cgi?file=chro-nicle/archive/1995/02/16/DD31497.DTL). Stranica SF Gate èuva arhivu takvih pogre�no èuvenih tekstova pjesama na adresi http:// www.sfgate.com/columnists/carroll/mondegreens.html)."trik 1 Neka veliko zvuèi veliko#50]I zvuk rijeèi prenosi znaèenje, kako pokazuju velike rijeèi za velike kretnje.U svojoj popularnoj knjizi The Language Instinct1, Steven Pinker susreæe se s ko

ntinuumom "frob-twiddle-tweak" kao naèinom govora o pode�avanju postavki na kompjuteru ili hi-fi liniji. Hakerski �argon, taj dugovjeèni pojmovnik hakerskog jezika, sadr�i sljedeæu natuknicu za rijeè frohnicate (http://catb.Org/~esr/jargon/html/F/frobnicate.html):Upotreba: froh, twiddle i tweak ponekad konotiraju toèke na kontinuumu. "Frob" konotira besciljnu manipulaciju; twiddle konotira grubu manipulaciju, èesto potragu za odgovarajuæim postavkama na �irem terenu; tweak konotira fino pode�avanje. Ako netko vrti gumb na osci-loskopu, ako ga pa�ljivo i polako okreæe vjerojatno ga tvika; ako ga samo vrti ali gleda u ekran, vjerojatno ga tvidla; ali ako ga samo vrti jer mu je to zabavno, onda ga froba.2Za�to prvo frobati? Frobanje je grubo djelovanje i zato ga treba pratiti odgovarajuæe zvuèna rijeè. Tviðlanje je veæ delikatnije. A tvikanje, najfiNeka veliko zvuèi velikotrik #50nije pode�avanje, odaje dojam krhke rijeèi. Kao da veæ i sam zvuk rijeèi, dok se izgovara, prenosi neko znaèenje.Na djeluDva lika na slici 4-3 su maluma i takete. Pogledajte ih. Koji je koji?xPazite! Ako proèitate sljedeæi odlomak, pokvarit æete si eksperiment! Kad ovo budete isprobavali na nekom drugom, prekrijte tekst koji slijedi, tako da se vidi samo slika.Slika 4-3. Jedan lik je "maluma", drugi je "takete" - koji je koji?Veæina ljudi koji su gledali likove sliène ovima, jo� otkad ih kasnih 1920-ih godina Wilfgang Köhler smislio ovaj eksperiment, rekla je daje lik slijeva "takete" a lik zdesna "maluma". Ba� kao i "frob" i "tweak", u kojima se rijeèi odnose na pokrete, "takete" zvuèi æo�kasto a "maluma" oblo.Kako to radiZnaèenja rijeèi su vi�eslojna, ona nisu samo indeksi za nekakav rjeènik znaèenja u na�em mozgu. Buduæi da se govori brzo, potrebno nam je �to vi�e tragova koji ukazuju na znaèenje, kako bi nam ubrzali razumijevanje. Bilo bi neracionalno rabiti rijeèi koje su tek sluèajni �umovi. Tragovi znaèenja izgovorene rijeèi mogu se upakirati u intonaciju rijeèi, u okolne rijeèi i u sam zvuk.Mozak je asocijativni stroj, i u komunikaciji se naveliko slu�imo tom èinjenicom kako bismo priopæili znaèenje.Ik 50Neka veliko zvuèi velikoNa slici 4-3, zaobljeniji oblik asociramo s velikim, ispunjenim predmetima, koji obièno imaju velike rezonantne �upljine poput timpana, koji pri udarcu stvaraju zvukove duum-duum. Na�a su usta velika i �uplja, te rezoniraju kad izgovaramo rijeè "maluma". "Maluma" kru�i po oblini na�ih usta.Uglat oblik pak vi�e slièi dobo�u ili kristalu. On �u�ka i krèka. Odgovarajuæi zvuk je pun takozvanih praskavih suglasnika, zvukova kao �to su t- i k-, koji se stvaraju naglim izbacivanjem zraka.Na djelu je asocijativni pogon na�eg mozga. Isto vrijedi i za frobanje i tvikanje. Pokreti koje izvode usta i jezik kad izgovaraju "frob" su veliki i grubi, poput èina frobanja koji prenosi. Stavite jezik na dno usta i napravite veliku �upljinu kojom stvarate velik zvuk. Kad ka�ete "tweek", to ne samo da podsjeæa na dobro kontroliran pokret, to dosta podrazumijeva finije kontroliran pokret jezika i usana. Za stvaranje vi�eg zvuka treba napraviti manju �upljinu u ustima pa di�ete jezik i na kraju dobivate delikatni pokret.Isprobajte to tako �to æete reæi "frob", "twiddle" i "tweek" èim ujutro ustanete, dok se jo� niste sasvim razbudili. Dok jo� napola spavate, mi�iæe ne mo�ete kontrolirati tako dobro, i iako æete lako izgovoriti "frob", sa "tweek" æete se pomuèiti. Ispast æe sliènije "twur". Ako nemate strpljenja èekati do jutra, samo zamislite da ste tek ustali - dok se prote�ete, izgovorite te rijeèi zijevajuæi. Razlika je jasna; dok zijevate frobanje vam ide, a tvikanje ne.Osim nabijenijeg znaèenja, te korelacije izmeðu motorièke kontrole (bilo da se radi o pokretima ruku dok pode�avate pojaèalo ili o izgovaranju rijeèi) i same rijeèi daju i neke naznake o tome kako je jezik izgledao dok jo� i nije bio pravi jezi

k. Protojezik, sustav komunikacije prije pojave sintakse i gramatike, mo�da se prenosio znaèenje oslanjajuæi se na metafore.3 Danas ljudima jezik podrazumijeva sofisticirani sustav uèenja u kojem kao djeca saznajemo koja rijeè znaèi �to, ali jo� uvijek postoje recidivi pro�losti: onomatopejske rijeèi zvuèe kao ono �to znaèe, kao �to su "dum" ili "mu". "Frob" i "tweak" mo�da nalikuju njima, samo �to velièinu ili zaobljenost preuzimaju iz vidnog (za oblike), odnosno motorièkog (za petljanje po gumbiæima) dijela mozga.Neka veliko zvuèi velikotrik #50U �ivotuImajuæi u vidu odnos zvuka rijeèi, koji ona duguje fonemima od kojih se sastoji, i osjeæaja koji imamo kad je èujemo (�to je neka vrsta zajednièkog subjektivnog do�ivljaja), simbolika zvukova jedna je od tehnika koje se koriste u marketingu za stvaranje robnih marki, tzv. "brandova". Konzul-tanti za davanje imena uzimaju u obzir maluma-takete aspekt znaèenja rijeèi, a ne samo njeno rjeènièko znaèenje, i smi�ljaju imena proizvoda i tvrtki po narud�bi - naravno, za novac. Jedan od faktora koji je utjecao na imenovanje ureðaja za be�ièno kori�tenje e-maila, BlackBerryja, bio je zvuk b- na poèetku. Prema autorima, on konotira pouzdanost.4Bilje�ke1. Pinker, S. (1994). The Language Instinct: The New Science of Language and Mind. London: Penguin Books Ltd.2. Jargon File, v. 4.1.0, srpanj 2004. (\v.tp:<7vvww.catb.org/'--esr./jar-aon/).3. Taj se fenomen zove fonetièka simbolika ili fonestezija. Neki ljudi imaju percepciju boje kad èitaju rijeèi ili brojeve, �to je fenomen koji se zove sinestezija. Ramachandran i Hubbard sugeriraju da je jezik zaèet kao sinestezija. Vidi: Ramachandran, V. S., & Bubbard, E. M. (2001). Syn-aesthesia - a window into perception, thought and language. Journal of Consciousness Studies, 8(12), 3-34. Èlanak je dostupan i na Internetu, na adresi http://psy.ucsd.edu/chip/pdf/Synaesthesia - JCS.pdf.4. Begley, Sharon, "Blackberry and Sounded Symbolism" (http://www. stanford.edu/class/linguist34/Unit_08/blackberry.htm), reprint iz Wall Street Journal, 26. kolovoz 2002.Dodatna literatura� Konzultanti za imena bili su osobito popularni devedesetih godina za vrijeme dot-com eksplozije. Alex Frenkel napisao je osvrt za magazin Wired u lipnju 1997. pod naslovom "Name-o-rama" (http:// www.wired.com/wired/archive/5.06/es_namemachine.html).trik #5Sprijeèite zagu�enje pamæenja pri èitanju[trik "i Sprijeèite zagu�enje pamæenja L #51J pn* èitanjuDu�ina reèenice nije uzrok te�ini njezina razumijevanja - bitno je koliko dugo trebate èekati da se dovr�i pojedina fraza.Kad èitate reèenicu, ne razumijete je rijeè po rijeè, nego frazu po frazu. Fraze su skupine rijeèi koje se mogu grupirati prema gramatièkim pravilima. Na primjer, imenska fraza mo�e sadr�avati imenice i pridjeve, a glagolska fraza glagol i imenicu. Te su fraze graðevne jedinice jezika, i prirodno rastavljamo reèenice na blokove fraza jednako kao �to rastavljamo vizualne slike na objekte.To znaèi da dok slu�amo govor, ne promatramo svaku rijeè zasebno; rijeèi promatramo kao dijelove fraza i pohranjujemo ih u spremi�te (vrlo kratkotrajno pamæenje) redom koji ih èujemo, sve dok ih ne mo�emo alo-cirati u frazu. Reèenice postaju nezgrapne ne onda kad su duge, nego ako prepune spremi�te prije nego ih mo�emo smjestiti u frazu, �to zavisi od toga koliko je fraza duga.Na djeluProèitajte sljedeæu reèenicu u sebi: � Dok Bob jede jabuke su u ko�ari.Jeste li je morali proèitati par puta da biste shvatili znaèenje? Reèenica je gramatièki korektna, ali izostavljeni su zarezi da bi se naglasio problem.Dok èitate o Bobu, dodajete rijeèi u unutarnje spremi�te kako biste sastavili frazu. Pri prvom èitanju, èini se da æe cijela prva polovica reèenice biti prva samostojna fraza ("Dok Bob jede jabuke" - ali put se onda gubi. Reèenica je sroèena tako da vas zezne. Nakon prve fraze, mentalno dodajete zarez i èitate ostatak re

èenice ... i vidite da nema smisla. Zatim morate razmisliti o tome gdje bi trebala biti granica meðu frazama (Aha, zarez je nakon "jede", a ne nakon "jabuke"!), èitate reèenicu ispoèetka i prepoznajete smisao. Uoèite da ste je morali proèitati jo� jednom da biste je rastavili na drukèije fraze; ne mo�ete jednostavno premje�tati ri -jeèi u glavi.Sprijeèite zagu�enje pamæenja pri èitanjutrik #51Sada poku�ajte proèitati sljedeæe reèenice; znaèenje im je isto ali postaju sve slo�enije:� Maèka ulovi pauka koji ulovi muhu �to gospoda je proguta.� Muhu �to proguta gospoða ulovi pauk �to ulovi ga maèka.� Muhu �to pauk �to maèka ga ulovi ulovi gospoða proguta.Prve dvije reèenice je te�ko shvatiti, ali koliko-toliko imaju smisla. Posljednja reèenica je samo preslo�ena, ali prirodno uopæe nema smisla. (Sve to pod pretpostavkom da ima ikakvog smisla u tome da gospoða guta muhe, �to je oèigledno apsurdno, ali na kraju ispadne da je progutala i kozu, da ne spominjemo konja, pa æemo pustiti da joj maèka proðe bez velikih komentara.)Kako to radiLjudski jezici imaju jedno naroèito svojstvo da su rekombinantni. To znaèi da reèenica nije istkana kao rubac, na kojem ako �elite dodavati jo� detalja, to morate èiniti na krajevima. Reèenice vi�e slièe Lego kockama. Fraze se mogu rastavljati i rekombinirati s drugim reèenicama, ili ih se mo�e rastaviti na sredini i dodavati im nove kockice. Pogledajte ove, prilièno nema�tovite primjere:� Ova reèenica je primjer.� Ova dosadna reèenica je primjer.� Ova duga, dosadna reèenica je jednostavan primjer strukture reèenice.Reèenice razumijemo tako da ih rastavljamo na fraze. Jedan tip fraze je imenska fraza, subjekt reèenice. U reèenici "Ova reèenica je primjer", imenska fraza je "Ova reèenica". U drugoj, to je "Ova dosadna reèenica".Kad potpuno sastavimo imensku frazu, mo�emo je upakirati i ispravno razumjeti ostatkom mozga. No, dok èitate reèenicu, rijeèi stoje u va�em verbalnom radnom pamæenju - nekoj vrsti kratkoroènog spremi�ta - sve dok se fraza ne zavr�i.Sprijeèite zagu�enje pamæenja pri èitanjuITu postoji analogija s vidnom obradom. Lak�e je razumjeti rijeèi u sklopovima - otud ge�taltistièki principi grupiranja [trik #75]. Kod jezika, koji pristi�e serijski, a ne paralelno kao vid, ne mo�ete biti sigurni �to èini sklop sve do kraja fraze, pa ga morate dr�ati rasklopljenog u radnom pamæenju dok ne saznate gdje fraza zavr�ava.Na isti naèin funkcioniraju glagolske fraze. Kad va� mozak vidi glagol "je", zna da je rijeè o glagolskoj frazi i dr�i nadolazeæe rijeèi u pamæenju sve dok se fraza ne dovr�i (rijeèju "primjer" u prvoj reèenici gornje liste). Slièno, posljednji dio zadnje reèenice, "reèeniène strukture", je objektna fraza i takoðer je samostojna. Granice fraza èine reèenice mnogo lak�e razumljivima. Umjesto da subjekt u treæem primjeru reèenice bude trostruko slo�eniji od subjekta prve (tri rijeèi: "duga, dosadna reèenica" u usporedbi s jednom, "reèenica"), on se mo�e razumjeti kao isti subjekt, samo s kvalifikacijama.To se lak�e vidi ako pogledate tri dijagrama na slici 4-4. Reèenica je prikazana kao razgranati dijagram koji sadr�i fraze kao manje grane (za ove jednostavne primjere). Da bismo razumjeli cijelu frazu, moramo doæi do spoja svih grana od kojih se sastoji. Te je reèenice lako razumjeti jer su sastavljene od vrlo malih grana i brzo se dovr�avaju.-M.W._lOva reèenica je primjer.Ova dosadna reèenica je primjer.Ova duga, dosadna reèenica |e jednostavan primjer reèeniène strukture. Slika 4-4. Kako reèenico i/ primimo Ivoro razgranalo dijagrame fraza.Sprijeèite zagu�enje pamæenja pri èitanjuU �ivotu

Karakteristika dobrog govora (i svega ostalog �to se prenosi usmenom komunikacijom) je skromnost u zahtjevima za kolièinom radnog pamæenja, ili spremi�ta, potrebnom za njihovo razumijevanje. To nije toliko va�no kod pisanog teksta, u kojem mo�ete prekinuti èitanje i vratiti se na poèetak reèenice da biste je razumjeli; kod izgovorene rijeèi, meðutim, imate samo jednu �ansu da je èujete i razumijete pa vam nema druge nego da uspijete iz prve. Zbog toga zapisani govori uvijek izgledaju tako jednostavno.To ne .'.naii da mo�ete ignoinati velièinu spremi�ta za pisani jezik. Ako �elite da ono �to govorite ih pi�ete bude lak�e razumjeti, pazite naGramatièkim pravilima se ne slu�imo samo kad razdvajamo reèenice na njihove sastavnice. Jedan od razloga zbog kojih je reèenicu o Bobu te�ko razumjeti je to �to ste oèekivali da æete, nakon �to ste vidjeli "Bob jede", saznati �to to Bob jede. Kad ste proèitali "jabuke", vidjeli ste upravo ono �to ste i oèekivali pa veselo pretpostavljate da je to dio iste fraze. Da bismo prona�li granice meðu frazama, provjeravamo znaèenje pojedinih rijeèi i vjerojatnost poretka rijeèi, neprestano revidirajuæi znaèenje reèenice, a cijelo to vrijeme spremi�te nam se puni. Dr�ati rijeèi u pamæenju dok se fraza ne dovr�i, meðutim, nosi svoje probleme, èak i ako ostavimo po strani reèenice koje namjerno zbunjuju, i tu stupa na scenu na�a gospoða.Za prve dvije misli o gospoðinim kulinarskim navikama potrebno je dr�ati u spremi�tu samo jednu frazu istovremeno. Razmislite o tome koje su fraze ostale nedovr�ene kod svake rijeèi. Ne postoji neizvjesnost o tome na �to se odnosi svaki glagol "ulovi": uvijek na sljedeæu rijeè. Na primjer, va� mozak proèita "maèka" (u prvoj reèenici) i odmah ka�e "je napravila �to?". Na sreæu, odgovor je veæ u prvoj sljedeæoj frazi: "ulovi pauka". "OK", ka�e mozak, izbaci tu frazu iz radnog pamæenja i nastavi s raspoznavanjem ostatka reèenice.Zadnji primjer o gospoði je potpuno drukèiji. Kad mozak stigne do rijeèi "maèka", u zraku su ostala visiti veæ tri pitanja. A maèka? A pauk? A muha? Na ta se pitanja odgovara u brzom nizu: muhu gospoða proguta; pauk muhu uhvati, i tako dalje.Ali buduæi da su sva ta pitanja istog tipa, tj. isti su tip fraze, dolazi do njihova sraza u verbalnom radnom pamæenju i tu prestaje razumijevanje reèenice.Obrada je robusna kad se obavlja paralelnoporedak kojim dajete informacije u reèenici. Poku�ajte grupirati elemente koji idu skupa tako da smanjite zahtjeve na èitateljevu koncentraciju. Vi�e ljudi æe dovr�iti èitanje va�e proze, i ostat æe im snage da promisle o onome �to ste rekli ili da uèine ono �to od njih tra�ite.Dodatna literatura� Caplan, D., & Waters, G. (1998). "Verbal Working Memory and Sentence Comprehension" (http://cogprints.ecs.soton.ac.uk/archi-ve/00000623).� Steven Pinker op�irno raspravlja o radnom pamæenju u knjizi The Language Instinct. Pinker. S. (2000). The Language Instinct: The New Science of Language and Mind. London: Penguin Books Ltd.Neuralne mre�e obraðuju podatke paralelno, a ne serijski. To znaèi da se pri obradi razlièitih aspekata mogu brzo iskori�tavati prethodno obraðeni aspekti radi uklanjanja vi�eznaènosti.Neuralne mre�e su veliki paralelni kompjuteri. Za usporedbu, va� PC je serijski kompjuter. Jasno, on mo�e emulirati paralelni procesor, ali samo zato �to je jako brz. Ali koliko god brzo ne�to radio, èini to jedno po jedno.U usporedbi sa serijskom, neuralna obrada ide pu�evim korakom. Neuron u vidnom podruèju mo�dane kore rijetko æe izbijati br�e od svakih pet milisekundi, èak i pri maksimalnoj aktivaciji. Slu�ni neuroni izbijaju br�im tempom, ali èak i kod njih apsolutno minimalna stanka izmeðu slanja signala traje dvije milisekunde. To znaèi da za djelovanje koje traje od 0,5 do 1 sekunde - kao �to je primijetiti loptu kako ide prema vama i uhvatiti je (i mnoge stvari koje testiraju kognitivni psiholozi) - postoji minimum od 100 slijednih izraèuna koje mozak mo�e obaviti za to vrijeme. To je takozvano pravilo 100 koraka.1Razlog zbog kojeg na� mozak ne radi kao PC s procesorom na 0.0001 MHz je to �to je prosjeèni neuron povezan s izmeðu 1000 i 10000 drugih neurona. Informacije se preusmjeravaju i ponovo vraæaju medu mnogim meðusobno povezanim neuralnim modulima, i sve se tog odvija paralel

Obrada je robusna kad se obavlja paralelnoObrada je robusna kad se obavlja paralelnotrik #52no. To omoguæuje da se prevlada sporost pojedinaènih neurona, i tako postaje prirodno, i nu�no, da se svi aspekti izraèunavanja obrade simultano, a ne susljedno.Svaka odluka koju donesete i svaka percepcija koju imate (jer je ono �to vam mozak odluèi dati kao suvisao do�ivljaj takoðer neka vrsta odluke) saèinjena je od doprinosa mnogih modula za obradu koji djeluju simultano. Za sekvencijalan rad nemaju vremena pa svi moraju moæi istovremeno raditi sa sirovim podacima i svime �to im doðe pod ruku, umjesto da èekaju rezultate drugih modula.Na djeluDobar primjer simultane obrade je razumijevanje jezika. Kad slu�ate ili èitate, koristite se kontekstom onoga o èemu je rijeè, moguæim znaèenjem pojedinaènih rijeèi, sintaksom reèenica, i zvukom svake rijeèi - ili slova svake rijeèi - da biste shvatili �to je reèeno.Pogledajte sljedeæu reèenicu: "Doruèkovala sam �unku i ****." Ne trebate znati koja rijeè dolazi na kraju da biste razumjeli reèenicu, a lako je moguæe i da pogodite o kojoj se rijeèi radi.Hoæete li razumjeti znaèenje poruke "Kupite v!agru" ako vam je po�a-ljem e-mailom? Naravno da hoæete; ne treba vam ispravno slovo u drugoj rijeèi da biste je prepoznali (ako cijelu poruku ne zadr�e filtri protiv sparna, naravno).Kako fo radiRazlièiti doprinosi - razlièite naznake prepoznajete kad èitate - meðusobno se informiraju te tako popunjavanju informacije koje nedostaju i ispravljaju pogre�ne informacije. To je jedan od razloga zbog kojih je tipografske gre�ke èesto te�ko uoèiti u tekstu (osobito vlastitom, jer zbog razumijevanja teksta automatski, u glavi, ispravljate pogre�ke prije nego ih primijetite), ali i razlog zbog kojeg mo�ete razgovarati u buènim kafiæima. Paralelna obrada razlièitih aspekata ulaznih podataka pru�a robu-snost rta gre�ke i nepotpunost, te omoguæuje da se informacije iz razlièitih procesa meðusobno interaktivno uèine jednoznaènima.#52Obrada je robusna kad se obavlja paralelnoSjeæate li se cirkularnog e-maila koji je svojedobno kru�io (http:// www.mrc-cbu.cam.ac.uk/personal/matt.davis/CMabrigde) a u kojem je stajalo da mo�ete sasvim lijepo razumjeti reèenice u kojima su unutra�nja slova rijeèi ispremije�ana? Èini se da nmea vzee kjoim reodm sotje slvoa, vn�ao je smao da su pvro i zdanje solvo na mejtsu. Otsaatk m�oe btii tatonlo rzaabacn a da ih sevdjeno mte�oe pèorttiai bez pomelbra.Naravno, to nije istina. Tako izmije�ane reèenice razumijete tek skoro tako dobro kao neizmije�ane. U tom kontekstu mo�emo shvatiti reèenicu zbog velike redundancije u njoj sadr�anih informacija. Znamo daje reèenica smislena pa to ogranièava raspon moguæih rijeèi koje sadr�i, a isto vrijedi i za sintaksu: gramatièka pravila znaèe da su dopu�tene samo neke rijeèi na nekim mjestima. Tu su i informacije o duljini rijeèi, kao i slova u rijeèi. Jedino �to nedostaje su informacije o polo�aju za unutarnja slova. A kompenzirati taj nedostatak je lak posao za na�u masivno paralelnu jeziènu sposobnost koja umije zadovoljiti vi�estruka ogranièenja.Mo�da nas iznenaðuje �to mo�emo proèitati ispremije�ane reèenice zato �to bi kompjuter suoèen s takvim problemom bio potpuno nemoæan. Kompjuterima se svaka rijeè mora toèno uklapati u predlo�ak za tu rijeè. Ako pogodak nije toèan, razumijevanja nema. Dobro, dobro, Google mo�e predlo�iti ispravno napisane rijeèi, ali utipkajte mu "i am cufo-sned" /engl. lam confused, zbunio sam se/ i gotov je, a èovjek lako pogodi o èemu je rijeè (suèeljavanje je prikazano na slici 4-5).Ldit $ew Sp Bookmarks Took Help[_| Fiefox Help [_ Frtfox Support [_ Plug-h FAQ |_| Attacks EjSoode jOeq.gjf (GlFlmag*, IM3x843pixels)-Sc^b... [JC] Google Search: I am tufotned Web lm__GoogleGroupsNews moie wti culosned~|[. Search J

Search: © the web O pages from the UK"\" is a very common word and was no! included in your search. I details!Your search - i am cufosned - did not match any documents. No pages were found containing "cufosned".confused'»1-A. A A":Suggestions.- Make sure all words are spelled correctly.- Try different keywords.- Try more general keywords- Try fewer keywordsSlika 4-5. Google i moj prijatelj William ogledavaju snageIsta vrsta procesa na djelu je i kod vida. Imate podruèja u vidnom dijelu mo�dane kore koja su odgovorna za obradu razlièitih elemenata. Neka daju informacije o boji, neka o kretanju, dubini ili smjeru. Njihova medu-trikObrada je robusna kad se obavlja paralelno JPPÜ_|gK_sobna povezanost znaèi da kad gledate neki prizor sva prionu na posao i u suradnji dokuèe èemu najbolje odgovaraju ulazni podaci. Kad se pronaðe odgovarajuæi okvir, na scenu stupa percepcija i vi shvatite �to gledate. Taj masivni paralelizam i interaktivnost znaèe da nije sasvim ispravno oznaèavati pojedina podruèja kao "dio zadu�en za X"; istina je da nijedan djeliæ mozga nikad ne djeluje bez svih drugih koji svi rade simultano, a izvan tog okoli�a pojedinaèna podruèja mozga uopæe ne bi radila.Bilje�ka1. Feldman, J. A., & Ballard, D. H. (1982). Connectionist models and their properties. Cognitive Science, 6, 205-254. (http://cognitrn. psych.indiana.edu/rgoldsto/cogsci/Feldman.pdf)-Peto poglavlje: Integracijatrikovi#53-61Ovo poglavlje bavi se naèinom na koji integriramo svoje percepcije - slike (drugo poglavlje), zvukove (èetvrto poglavlje), na�e mehanizme pa�nje (treæe poglavlje) i druga osjetila [trik #12] - u jedinstven perceptivni do�ivljaj.Na primjer, kako zajedno koristimo oèi i u�i? (U�i radije koristimo za odreðivanje vremena a oèi za odreðivanje polo�aja [trik #53].) Koje nam prednosti to donosi? (Do�ivljaje koje istodobno dobivamo od dva osjetila osjeæamo intenzivnije [trikovi #57 i #58]).Ponekad pretjeramo s integracijom. Stroopov efekt [trik #55], jedan klasièni eksperiment, pokazuje da nas irelevantni jezièni ulazni podaci ometaju ako hoæemo reagirati jezièno. U svom entuzijazmu da asimilira �to je vi�e moguæe povezanih informacija (�to vi�e konteksta), mozgu je vrlo te�ko ne�to ignorirati, èak i kad svjesno znamo da je to nebitno.Razmotrit æemo i jednu nuspojavu i jedno ogranièenje na�e integracije informacija iz osjetila. Ovo prvo æe nam pokazati da èak i gre�ke mozga mogu biti korisne pa nam pogre�an zakljuèak o izvoru zvuka poma�e da ga bolje oslu�kujemo [trik #60]. Drugo odgovara na pitanje: da li nam je jezik zaista potreban za obavljanje onoga �to bi trebao biti lak zadatak, izvoðenje jednostavnog zakljuèka na osnovi boje i geometrije? U nekim sluèajevima, èini se da jest [trik #61].informacije o vremenu dogaðanja ubacite u sluh .,trik i Informacije o vremenu . #53J dogaðanja ubacite u sluh, a informacije o polo�aju u vidZvuk koji dogaðaj stvara glavni je znak vremena odvijanja, a mjesto na kojem ga vidimo njegova polo�aja - to je razlog uspjeha trbuhozboraca.Zvuk je dobar za odreðivanje vreme.ia [trik #44], ali nam manje poma�e pri odreðivanju polo�aja u prostoru. S druge strane, vid ima dva milijuna kanala za detekciju polo�aja u prostoru, ali je sporiji od sluha.Sto se dogaða kad ih uzmemo u kombinaciji? Ono �to biste i oèekivali od dobro osmi�ljenog kompleta: vid dominira pri odreðivanju polo�aja, a sluh pri odreðivanju vremena. Ta su se osjetila specijalizirala za detekciju razlièitih vrsta informacija

, a kad se udru�e, to se uzima u obzir.Na djeluVidjet æete kako ta dva osjetila preuzimaju kontrolu u domeni lokalizacije, odnosno odreðivanja vremena. U prvom dijelu, ono �to æete vidjeti nadjaèava suparnièke informacije o polo�aju dobivene sluhom; u drugom dijelu bit æe obrnuto.Vid dominira pri lokalizacijiOdite u kino ili pogledajte film na kompjuteru sa slu�alicama. Vidjet æete kako ljudi ne�to govore i da se zvuk podudara 3 njihovim pokretima usana [trik #59]. Doima se kao da zvuk i slika dolaze iz istog smjera. Naravno, nije tako; zvuk sti�e sa strane, iz zvuènika u kinu ili iz slu�alica.Ovaj je efekt najizra�eniji na javnim predavanjima. Gledate predavaèa kako govori na pozornici i ne primjeæujete da zvuk sti�e do vas iz potpuno razlièitog smjera, preko zvuènika sa strane ili èak s kraja dvorane. Da zvuk ne dolazi s pozornice, primijetit æete jedino ako sklopite oèi. Zbog podu-daranja zvuka i slike va� mozak apsorbira zvuène informacije u isti onaj dogaðaj koji prima vidom, preuzimajuæi pritom polo�aj sa slike. To je tek jedan od primjera (jo� jedan se nalazi u [triku #58] "Gledajte se i osjeæat æete vi�e") za to kako na�e najva�nije osjetilo, vid, dominira drugima.Informacije o vremenu dogaðanja ubacite u sluhtrik #53Trbuhozborci rade na isti naèin. Trbuhozborac zna da æete, ako su pokreti usana lutke dovoljno slièni zvukovima koje èujete, predsvjesno locirati zvukove tako da dolaze od lutke. Svaki put kad idemo u kino, do�ivimo efekt trbuhozborca, ali tako sofisticiran da ga i ne primjeæujemo kao dio predstave.-T. S _1Sluh dominira pri odreðivanju vremenaVid ne dominira uvijek. Pogledajte filmove Ladana Shama pod naslovom "Sound-induced Illusory Flashing" na Caltechovim stranicama (nttp:// neuro.caitech.eau/'-�sharc is/demo.html; QuickTime).1 Oni prikazuju crnu toèku koja se na èas pojavi na bijeloj podlozi. Jedina razlika izmeðu filma slijeva i filma zdesna je zvuk koji se èuje pri pojavi toèkice. U jednom, kad se pojavi toèka èujete jedan ton (tuu), a u drugom ga èujete dvaput (tuu-tuu).\ Na stranicama Ladana Shama imate opciju gledanja razlièitih*\ parova filmova, koji odgovaraju razlièitim brzinama kompjutera. Poènite od onih s vrha i pregledavajte ih sve dok ne stignete do filma s najjaèim efektom.Uoèite kako zvuk utjeèe na ono �to vidite. Kad èujete tuu-tuu, uèini vam se da toèkica treperi. Na� vidni sustav nije siguran da vidi samo jedan dogaðaj, a zvuèni materijal mo�e izmijeniti vizualni dojam koji na� mozak prosljeðuje kao svjesni do�ivljaj.Kad je taj eksperiment izveden prvi put, pu�tana su do èetiri zvuka za jednu pojavu toèkice. Kad god bi èuli vi�e od jednog zvuka, ispitanici su konzistentno do�ivljavali vi�e od jedne pojave toèkice.Aschersleben i Bertelson2 su pokazali da isti princip vrijedi i kad ispi-tanici trebaju lupnuti kad vide toèkicu. Ispitanici koji su lupkali sinkrono s vizualnim signalom su grije�ili kad bi èuli nesinkronizirane zvukove. Ljude koji su lupkali sinkrono sa zvuènim signalom mnogo su manje ometali nesinkronizirani vizualni signali.trik #53Informacije o vremenu dogaðanja ubacite u sluh .,Kako fo radiTa vrsta dominacije zapravo je pristranost. Kad su informacije o vremenu dovoljno vi�eznaène, u na�em ih do�ivljaju mogu izmijeniti zvuène informacije. Vrijedi i obratno - kad su zvuène informacije o polo�aju dovoljno vi�eznaène, na� æe se do�ivljaj polo�aja pomaknuti u smjeru koji nala�u vidne informacije. Ponekad je to skretanje toliko veliko da izgleda kao da jedno osjetilo potpuno dominira drugim.Informacije iz nedominantnog osjetila (vid pri odreðivanju vremena, sluh pri odreðivanju polo�aja) uistinu utjeèu na rezultat koji æe drugo osjetilo predati svjesnom do�ivljaju, ali ni izbliza toliko. Toène okolnosti vidno-zvuènog dogaðaja mogu utjecati i na jaèinu pristranosti. Na primjer, kad ocjenjujete polo�aj, va�nost koju pridajete vizualnim informacijama je proporcionalna jakosti svjetla a obrnuto

proporcionalna jakosti zvuka.3 Svejedno, pristranost je uvijek u smjeru upotrebe vida kod odreðivanja polo�aja, a zvuka kod odreðivanja vremena.Va�nost �to je na� mozak pridaje informacijama iz tih dvaju osjetila rezultat je ustroja na�ih osjetila, pa ne mo�ete po volji mijenjati poredak dominantnosti tako da zvuk bude lak�e (ili svjetlo te�e) locirati. Èak i da uèinite zvuk lokacijski savr�enim, promatraèi æe i dalje radije do�ivljavati ono �to vide onako kako to vide, a va�e æe pomno lokalizirane zvukove zanemariti.Bilje�ke1. Shams, L., Kamitani, Y., & Shimojo, S. (2000). What you see is what you hear. Nature, 408, 788.2. Aschersleben, G., Bertelson, P. (2003). Temporal ventriloquism: cross-modal interaction on the time dimension: 2. Evidence from synchronization. International Journal of:Psychophysiology, 50(1-2), 157-63.3. Radeau, M. (1985). Signal intensity, task context, and auditory-visual interactions. Perception, 14, 571-577.Dodatna literatura� Recanzone, G. H. (2003). Auditory influences on visual temporal rate perception. Journal of Neuropsychology, 89, 1078-1093.� Jedna pouka ovog trika, kao i drugi dobri savjeti za dizajnere mogu se naæi u Reeves et al. (2004). Guidelines for multimodal user interface design. Communications of the ACM - Special Issue on MultimodalNe dijelite pa�nju na vi�e mjestatrik #54Interfaces, 47(1), 57-59. Èlanak je dostupan na Internetu, na adresihttp://www.niceproject.com/publications/CACM04.pdf.'trik #54Ne dijelite pa�nju na vi�e mjestaPa�nja nije odvojena za svako pojedino osjetilo. Kamo æete smjestiti pa�nju u vizualnom svijetu, utjeèe na ono �to èujete u slu�nom prostoru. Pa�nja postoji kao centralni, prostorno alocirani resurs.Smjer u kojem æete uperiti pa�nju nije neovisan za razlièita osjetila. To kamo æete jednim osjetilom usmjeriti pa�nju u prostoru utjeèe na druga osjetila.1 Ako �elite da ljudi obraæaju pa�nju na informacije u dva modaliteta (modalitet je vrsta osjetila, kao �to su sluh ili vid), to æe im biti najlak�e ako te informacije budu dolazile s istog mjesta u prostoru. Alternativno, ako �elite da ljudi ne�to ignoriraju, nemojte da to dolazi s istog mjesta kao i ono na �to obraæaju pa�nju. Rad dr. Charlesa Spencea iz istra�ivaèke grupe koja se bavi multimodalno�æu na Sveuèili�tu Oxford (http://www.psych.ex.ac.uk/xmodal/default.htm) nudi neke pouke o toj temi. Jedan njihov eksperiment s kojim æe se svatko moæi poistovjetiti ukljuèuje slu�anje govora dok vozite automobil.2Na djeluAko slu�ate radio ili mobitel preko zvuènika sa stra�nje strane automobila, bit æe vam te�e uoèiti ono �to se dogaða ispred vas.Pokazati to na djelu u svakodnevnom �ivotu oèito nije lako. To je kompleksna situacija s puno varijabli, a jedna je hoæete li napraviti sudar - a psiholozi ba� i ne vole biti odgovorni za tu vrstu podataka. Tako je dr. Spence napravio sljedeæu najbolju stvar u laboratoriju - napredni simulator vo�nje, u koji je posjeo ispitanike i zadao im da savladavaju promet i krivine, a istovremeno ponavljaju odreðene skupove rijeèi onako kako ih èuju preko zvuènika. Zvuènici su se nalazili ili ispod kontrolne ploèe ili sa strane.Ne dijelite pa�nju na vi�e mjestaVozaèi koji su slu�ali zvukove koji dolaze sa strane vi�e su grije�ili u ponavljanju, vozili su sporije i trebalo im je du�e da se odluèe kamo skrenuti na kri�anjima.Strategiju no�enja s tim problemom mo�ete vidjeti kad sjedite kraj vozaèa na suvozaèkom sjedalu. Uoèite kako rado razgovara dok vozi lakim i poznatim cestama, a u�uti i ugasi radio kad mora donijeti te�ke odluke o smjeru vo�nje.Kako to radiTaj eksperiment - i svako iskustvo koje ste mo�da imali poku�avajuæi voziti s djecom koja vri�te na stra�njem sjedalu - pokazuje da se pa�nja alocira u fizièkom prostoru, a ne samo na pojedine stvari, te da alokacija pa�nje nije nezavisna za svaki moda

litet. To i ne èudi, buduæi da znamo koliko je p; Miire�ena obrada u mo�danoj kori [trik #81] i daje ona èesto organizirana u karte u kojima se koriste prostorni koordinatni sustav [trik #12]. Prostorna ogranièenja pa�nje mo�da odra�avaju fizièka ogranièenja moduliranja aktivnosti u procesnim strukturama mo�dane kore, koja su i sama organizirana tako da odra�avaju fizièki prostor.U �ivotuDruge studije te vrste zadatka, koji ukljuèuje slo�ene zadatke iz svakodnevnog �ivota, pokazale su da ljudima zapravo jako dobro ide koordinacija mentalnih resursa. Eksperimenti koji su motivirali ovaj eksperiment dokazali su da se pa�nja alocira u prostoru i da njezino dijeljenje - i u prostoru i u modalitetima - stvara pote�koæe. U tim su eksperimentima, meðutim, sudjelovali ispitanici koji nisu mogli birati �to æe èiniti, a izvedba eksperimenta ih je dovela do granica njihova kapaciteta pa�nje da bi se saznalo kada se iscrpljuju.Jesu li isti faktori na djelu i u �ivotnoj situaciji poput vo�nje automobila, drugo je pitanje. Kad ljudi nisu na samim granicama svojih moguænosti, mogu obavljati malo jedan malo drugi zadatak, a ne oba isto vremeno - i alocirati pa�nju dinamièki, prebacujuæi je s jednog na drugi zadatak prema potrebi. Ljudi trenutaèno prestanu prièati kad voze na di onicaina koje im nisu rutinske, poput velikih kri�anja, kako bi si osloboNe dijelite pa�nju na vi�e mjestatrik #54dili pa�nju i izbjegli da upadnu u zamku ekvivalentnu Spenceovom zadatku ponavljanja.Eksperiment s vo�njom pokazuje da prostorni zahtjevi multimodalne pa�nje, usprkos na�oj sposobnosti za vi�ezadaæni rad, utjeèu na sposobnost za vo�nju. Uèinak mo�da jest malen, ali kad vozite sto dvadeset na sat prema neèemu �to vozi sto dvadeset na sat prema vama, mali uèinak stvara veliku razliku.Trik nad trikomJedan od prvih zakljuèaka izvedenih iz istra�ivanja multimodalne pa�nje3 bio je da je moguæe dijeliti pa�nju na vi�e modaliteta bez sudara. Ako, dakle, �elite da korisnici istovremeno obraæaju pa�nju na dva razlièita toka informacija, oni se trebaju pokazati u razlièitim modalitetima. To jest, ako osoba treba imati pod kontrolom dva toka koji se brzo a�uriraju, bolje je da jedan tok djeluje vizualno a drugi zvuèno, umjesto da se, primjerice, oba pojavljuju na ekranu. Rezultati o kojima smo raspravljali u ovom triku sugeriraju postojanje dva va�na amandmana tom heuristièkom principu:4� Dijeljenje pa�nje u razlièitim modalitetima - obraæanje pa�nje, primjerice, i na vid i na sluh - djelotvornije je ako tokovi imaju isti polo�aj u prostoru.� Ako jedan tok treba ignorirati, ne dopustite da se nalazi na istom prostornom polo�aju kao i tok na koji treba obraæati pa�nju.Bilje�ke1. Spence, C, & Driver, J. (ur.). (2004) Crossmodal Space and Crossmodal Attention. Oxford: Oxford University Press.2. Spence, C, & Read, L. (2003). Speech shadowing while driving: On the difficulty of splitting attentions between eye and ear. Psychological Science, 24(3), 251-256.3. Wickens, C. D. (1980). The structure of attentional resources, U R. S. Nickerson (ur.), Attention and Performance, 8, 239-257. Hillsdale, NJ: Erlbaum.4. O najboljem naèinu predstavljanja dva toka va�nih informacija, jednog vizualno a drugog zvuèno, detaljnije se raspravlja u Spence i Driver. Crossmodal Space and Crossmodal Attention. 187 188.Ote�ajte prepoznavanje boja pomije�anim signalimaOte�ajte prepoznavanje boja pomije�anim signalimaKad govorite, napisane rijeèi mogu vas ometati. Ako razmi�ljate nejezi-èno, to se neæe dogoditi.Stroopov efekt jedan je od klasika eksperimentalne psihologije. �tovi�e, on je vi�e od klasika, on je cijela industrija. J. Ridley Stroop prvi put je izveo svoj slavni eksperiment 1935. godine, i otad je ponovljen na tisuæe puta. Zadatak je sljedeæi: poka�u vam neke rijeèi i zatra�e od vas da imenujete boju kojom su rijeèi napisane. Na�alost, veæ i rijeèi same po sebi mogu biti nazivi za boje. Bit æete sporij

i i s èinit æete vi�e pogre�aka ako je rijeè naziv za jednu boju, a napisana je drugom bojom. U najkraæim crtama, to je Stroopov efekt. Izvorni èlanak mo�ete proèitati na Internetu, na adresi http://psychclassics.yorku.ca/Stroop.trik #55Na djeluDa biste i sami isprobah Stroopov efekt, poslu�ite se interaktivnim eksperimentom dostupnim na adresi http://faculty.washington.edu/chu-dler/java/ready.html:L (ne treba vam Java da ga izvedete).Kliknite na "Go to first test" i zapoènite s eksperimentom; prva stranica æe izgledati kao na slici 5-1, samo (oèito) u boji.Conlinue hxperimcni BiilJ. to Colors. Color*Slika 5-1. U Stroopovom eksperimentu, boja kojom je rijeè napisana ne podudara se nu�no s bojom koju ta rijeè imenujeOte�ajte prepoznavanje boja pomije�anim signalima ^^^E^^Kako to radiIako poku�avate ignorirati samu rijeè, to vam ne uspijeva i ona se i dalje probija, �to utjeèe na va�u izvedbu. To æe vam usporiti reakciju na pravu boju kojom je rijeè napisana, a mo�da èak pogrije�ite. Taj se efekt kod veæine ljudi pojavljuje gotovo svaki put, �to je jedan od razloga zbog kojega ga psiholozi obo�avaju.Drugi razlog zbog kojeg je Stroopov efekt omiljen medu psiholozima je �to taj zadatak, iako jednostavan, ukljuèuje mnoge aspekte naèina na koji mislimo. Postoje i varijante eksperimenta kojima istra�ujemo te aspekte. Na prvi pogled, èini se da je obja�njenje jednostavno - rijeèi obraðujemo automatski i njihova obrada nadvladava obradu informacija o boji. Ali, nije sasvim tako, iako se taj razlog i dalje èesto navodi kao obja�njenje.Èitanje rijeèi predstavlja smetnju samo ako su zadovoljena dva uvjeta. Prvo, razina i fokus pa�nje vam moraju biti dovoljno veliki da se rijeè mo�e proèitati nehotice. Drugo, reakcija koju �elite dati mora biti jezièna. U ovom sluèaju, reakcija je govorna i utoliko jezièna.Izbjegavanje èitanja rijeèi je lak�e ako je boja koju trebamo navesti odvojena od same rijeèi. Ako trebate izvijestiti samo o boji prvog slova svake rijeèi, a ostatak je napisan crno, zbrka se umanjuje. Isto vrijedi i ako su rijeè i obojani kvadratiæ otisnuti odvojeno. U tim sluèajevima uspijevamo se konfigurirati tako da reagiramo na jedne podra�aje (boju slova) a zanemarujemo neke druge (rijeèi). Stroopov efekt nastaje jedino onda kad ne mo�emo odijeliti ta dva tipa informacija.\ Vjerojatno je ba� zbog takve selektivne koncentracije moguæeda inaèe bizaran dogaðaj postane nevidljiv, kao �to je sluèaj sa sij«"pt>< oni nepa�nje (trik #41] kad zbog usmjerenosti pa zuje na igru loptom previðamo prolazak gorile po igrali�tu.Recite na glas boju svake rijeèi �to br�e mo�ete - ne onu koja pi�e nego boju kojom je napisana. Kad ste gotovi, kliknite gumb "Finish" i zapamtite izmjereno vrijeme. Nastavite s eksperimentom na sljedeæem ekranu. Usporedite vremena.Razlika izmeðu ta dva testa je u tome �to se na prvom ekranu naziv boje i boja kojom je rijeè napisana podudaraju, a na drugom ekranu ne. Za boje na drugom ekranu trebat æe vam vi�e vremena.Ote�ajte prepoznavanje boja pomije�anim signalimaDrugi uvjet, da je reakcija jezièna, govori nam ne�to o kompatibilnosti podra�aja i reakcije koju tra�i.Prebaciti napisanu rijeè u govorni oblik lak�e je nego prebaciti vizualnu boju u njezin govorni oblik. Zbog silne vje�be, oblici rijeèi su veæ i sami jeziène èestice, dok se boja mora prevesti od èisto vizualnog u jezièni simbol (osjet crvenog na oku u rijeè "crveno").Pri reakciji kakva se normalno zahtijeva u Stroopovom efektu, slu�imo se onim kodom - jezikom - s kojim smo se susreli u dijelu podra�aja koji se odnosi na rijeè, a ne kodom dijela podra�aja koji se odnosi na boju. Buduæi da trebamo (jezièno) imenovati informaciju o boji, i ne èudi �to nas tada ometaju podra�ajno kompatibilne informacije iz dijela podra�aja koji se odnosi na rijeè.Smetnja se, meðutim, mo�e ukloniti ako se promijeni vrsta tra�ene reakcije. To si mo�ete demonstrirati tako da izvedete isti zadatak sa Stro-opovim efektom, ali umjesto da na glas ka�ete ime boje, poka�ete odgovarajuæu boju. Efekt ometanja nestaje -

u svojoj se reakciji vi�e ne slu�ite jeziènim kodom i èitanje rijeèi na vas vi�e ne djeluje kao smetnja.Ako odemo jo� korak dalje, efekt æe se ponovo pojaviti ako preokre-nete taj zadatak - poku�ajte reagirati na ono �to ka�e napisana rijeè, a zanemariti boju kojom je napisana (ali tako da i dalje pokazujete boju, a ne da je izgovarate na glas). Kad se naziv boje i boja kojom je napisan ne podudaraju, odjednom opet postaje te�ko pokazati na pravu boju.2Sada imate obratni efekt, jer je va�a reakcija u kodu koji se razlikuje od podra�ajne informacije koju poku�avate koristiti (rijeèi), a isti je kao i podra�ajna informacija koju poku�avate zanemariti (boja).Pouka: za reakciju na istu informaciju mo�e biti potrebno vi�e ili manje mentalnog napora, ovisno o time koliko je ona kompatibilna s podra�ajem. Ako ne �elite da ljudi budu ometeni, nemojte ih tjerati da prevode vizualne i prostorne informacije u slu�ne i verbalne (i obratno).Bilje�ke1. Eksperiment je dio mnogo veæeg web projekta Neuroscience for Kids: http://faculty.washington.edu/chudler/neurok.html.2. Durgin, F. H. (2000). The reverse Stroop effect. Psychonomic Bulletin & Review, 7(1), 121-125.Ne tamotrik #56Dodatna literatura� Ako �elite istra�iti Stroopov efekt i podruèja mozga koja su za njega odgovorna, zanimat æe vas i ova dva èlanka: Besner, D. (2001). The myth of ballistic processing: Evidence from Stroop's paradigm. Psychonomic Bulletin & Reviev, 8(2), 324-330., te MacLeod, C. M., & MacDonald, P. A. (2000). Interdimensional interference in the Stroop Effect: Uncovering the cognitive and neural anatomy of attention. Trends in Cognitive Sciences, 4(10), 383-391.trik #56Ne tamoKad reagirate na ne�to, ponukani ste posegnuti u tom smjeru, èak i kad je on potpuno nebitanVelik dio onoga �to èinimo u svakodnevnom �ivotu èini reagiranja na ne�to �to smo vidjeli ili èuli - kao �to je izbor gumba na koji æemo kliknuti u dijalo�kom okviru kompjutera, ili smanjivanje vatre na �tednjaku kad lonac prekipi. Na�alost, reagirati samo na relevantne informacije nam ne ide jako dobro. Oblik u kojem smo ih primili obièno procuri i u na�u reakciju.Na primjer, ako reagirate na ne�to �to se dogaða vama slijeva, reakcija lijevom rukom bit æe malo br�a nego desnom. To vrijedi èak i onda kad lokacije uopæe nije va�na. Opæenito uzev�i, ometajuæi uèinak reakcije na polo�aj zove se Simonov efekt,1 nazvan prema J. Richardu Simonu, koji je prvi objavio èlanak o njemu 1969. godine, a danas je profesor emeritus na Sveuèili�tu dr�ave Iowa.2Simonov efekt nije jedini primjer u kojem se pojmovno irelevantni elementi nekog podra�aja probijaju u na�u reakciju. Slièan je i Stroopov elekt [trik #55], u kojem sporije imenujemo boju kojom je rijeè napisana ako je sama ta rijeè naziv za neku drugu boju. Slièno je i to �to jaèe svje-t lo dovodi do br�e reakcije [trik #11], iako zbog drugog mehanizma; nebitne podra�ajne informacije, naime, tada vam mijenjaju reakciju (ovaj put zato �to jaèi signal potièe br�u reakciju neurona).trik #56Ne tamoNa djeluTipièan Simonov zadatak ide otprilike ovako: fiksirate pogled na sredi�te kompjuterskog ekrana i tada se u odreðenim intervalima pojavljuju na-sumièni bljeskovi svjetla na lijevoj ili desnoj strani ekrana. Ako je svjetlo crveno, trebate stisnuti tipku vama slijeva. Ako je svjetlo zeleno, trebate stisnuti tipku vama zdesna. Na to koliko vremena æe vam trebati utjeèe strana na kojoj se svjetlo pojavilo, iako biste trebali pritiskati odgovarajuæu tipku iskljuèivo na temelju boje svjetla. Svjetlo s lijeve strane uzrokuje br�u reakciju na tipku za crveno a sporiju na tipku za zeleno (�to je dobro ako je svjetlo crveno a lo�e ako je zeleno). Za svjetla koja se pojavljuju s desne strane, naravno, vrijedi obratno. Iako biste t

rebali potpuno zanemariti polo�aj, on se svejedno upleæe u va�u reakciju. Izmjerena vremena reakcije u ovakvim eksperimentima obièno iznose pola sekunde ili manje, a zabuna zbog polo�aja produljuje vrijeme reakcije za oko 5%.Te�ko je reæi �to znaèe ta vremena reakcije ako nismo isku�ali eksperiment, ali Simonov efekt moguæe je subjektivno osjetiti i bez opreme za mjerenje vremena reakcije.Trebat æe nam takvi podra�aji koji se ravnomjerno pojavljuju na lijevoj, odnosno desnoj strani. Ja sam iza�ao na ulicu na deset minuta i sjeo na rub ploènika gledajuæi na drugu stranu ulice, tako da mi promet dolazi ili slijeva ili zdesna. (Slika 5-2 pokazuje pogled s mjesta na kojem sam sjedio.) Zadatak mi je bio identificirati crvene i plave automobile, i poku�ati zanemariti smjer iz kojeg dolaze.Slika 5-2. Pogled s mjesta na kojem sam sjedio dok sam gledao automobileNe tamotrik #56Birajuæi ovaj zadatak, iskoristio sam èinjenicu da je raspoznavanje boja slabo na periferiji vidnog polja [trik #14]. Buduæi da sam fiksirao pogled direktno na suprotnu stranu ulice i pazio da ne mièem oèi i glavu, boju auta mogao sam prepoznati jedino kad bi pro�ao toèno ispred mene. (Da sam izabrao crne i bijele automobile, za �to mi ne bi trebale informacije o boji, mogao bih ih prepoznati i s periferije vidnog polja.) Nisam, naime, htio imati previ�e vremena za obavljanje zadatka, a ovako sam mogao filtrirati pokretne objekte koji nisu automobili (na primjer, ljude s djeèjim kolicima.)Reakcija na podra�aj bila mi je lupkanje desnog koljena pri prolasku crvenog auta, a lijevog koljena pri prolasku plavog auta. Trudio sam se reagirati �to sam br�e mogao.Nakon deset minuta rijetkog ali stalnog prometa, otkrio sam blagu pristranost u svojim reakcijama. Desna ruka bi mi se ponekad malo tr-gnula kad bi se pribli�io automobil iz tog smjera, i obratno.Ne ka�em da je trzanje ruke bilo kakva potvrda Simonovog efekta. Pojam polo�aja u mojem je eksperimentu malo nejasan: auti koji se pojavljuju zdesna kreæu se prema lijevo - koji bi se polo�aj podra�aja trebao uplesti u moju reakciju lupkanja?No, iako ne mogu ustvrditi da je do�lo do punog efekta, da automobil koji dolazi s desne strane trza desnu ruku, svejedno tvrdim da postoji osnovni efekt upletanja: iako sam izvodio eksperiment deset minuta, reakcije su mi ipak bile nekako zabrljane.Kako bih provjerio da li je uzrok nedostatku agilnosti mojih reakcija bio sukob polo�aja automobila s polo�ajem mojih koljena, promijenio sam izlazne varijable i umjesto lupkanja sam govorio "crveno", odnosno "plavo". Teoretski, to bi trebalo ukloniti utjecaj Simonovog efekta (jer sam uklonio lokacijsku komponentu lijevo-desno iz reakcije), pa bih trebao osjetiti razliku. Ako osjetim razliku, na djelu æe biti Simonov efekt, odnosno njegov izostanak.I zaista, osjetio sam razliku. Govorno reagirati na boju auta bilo je apsolutno trivijalno i glatko, a do�ivljaj je bio znatno drukèiji nego kod lupkanja koljena.ik 56Ne tamoKako to radiU mom zadatku promatranja prometa, neva�an faktor polo�aja automobila upleo se u moju reakciju lupkanja lijevog ili desnog koljena, ovisno o boji automobila. Ako uklonimo varijablu polo�aja i govorimo umjesto da lupkamo - èime zaobilazimo Simonov efekt - cijeli zadatak postaje mnogo lak�i.Slièno Stroopovom efektu [trik #55] (u kojem ste nehotièno èitali rijeèi umjesto da se dr�ite zadatka prepoznavanja boje kojom su napisane), Simonov efekt je sudar razlièitih informacija. Razlika meðu njima je u tome �to kod Stroopovog efekta do konflikta dolazi meðu dvjema sastavnicama podra�aja (boje rijeèi i rijeèi same), a kod Simonovog efekta sukob nastaje u kompatibilnosti podra�aja i reakcije. Reèeno vam je da zanemarite polo�aj podra�aja, ali si jednostavno ne mo�ete pomoæi jer znate da je polo�aj va�an zato �to ga koristite u reakciji.Tu je kljuèno �to su informacije o polo�aju skoro uvijek va�ne pa nam je priroðeno da na njih reagiramo kad god su dostupne. U svakodnevnom �ivotu, osobito prije automatizacije, obièno ste posezali ka neèemu �to ste percipirali da biste u�li u interakc

iju s time. Ako percipirate prekidaè za svjetlo s lijeve strane, ugasit æete svjetlo tako da posegnete ulijevo, a ne udesno - tako svijet funkcionira. O Simonovom efektu nemojte misliti kao o polo�ajnim informacijama koje se probijaju u na�e reakcije, nego kao o nepostojanju mehanizma koji bi specifièno ignorirao polo�ajne informacije. Takav mehanizam nikad nije bio potreban.U �ivotuZnati da se polo�ajne informacije prenose izmeðu podra�aja i reakcije mo�e biti korisno za dizajn bilo kakvog suèelja. Moj �tednjak ima èetiri plamenika poredana u kvadrat. Meðutim, njihovi regulatori su poredani u crtu. Zbog Simonovog efekta svaki put moram pogledati dijagram nacrtan pokraj regulatora, i zbog njega jo� nisam uspio zapamtiti njihov poredak (koji se ne mijenja pa bi to trebalo biti lako). Kad trebam reagirati na to da mi vri voda na gornjem desnom plameniku, u mozgu mi je kodirana lokacija gore-desno. Kad bi poredak regulatora to koristio umjesto da se tome protivi, bilo bi ih lak�e koristiti.Dijalo�ki okviri na mom kompjuteru (imam Mac OS X) su bolje pora vnati s odgovarajuæim tipkam.) nego �to je to sluèaj s regulatorima plaNe tamomenika. Obièno postoje dvije naredbe: "OK" i "Cancel". Za "OK" mogu pritisnuti tipku Return, a za "Cancel" tipku Escape. Sreæom, te tipke su na tipkovnici poredane desno-lijevo, jednako kao i gumbi u dijalogu (Escape i Cancel su lijevo, Return i OK su desno). Da se ne podudaraju, pri svakoj upotrebi tipkovnice do�lo bi do malog ka�njenja pa ona ne bi bila ni�ta br�e od mi�a.Postoji i korolar: reakcija na boju automobila u eksperimentu s prometom bila je znaèajno lak�a kad je bila verbalna nego kad je bila direkci-onalna (lupkanje lijevo ili desno). Suèelje æe biti fluidnije ako izbjegavate situacije u kojima se smjerovi podra�aja i reakcije sukobljavaju. U tehnologijama koje bi trebale biti transparentne i intuitivne - kao �to je moj Mac (a i �tednjak, kad smo veæ kod toga) - takva mala dotjerivanja èine veliku razliku.Bilje�ke1. Simon, J. R. (1969). Reactions towards the source of stimulation. Journal of Experimental Psychology, 81,174-176.2. Po�tenja radi, treba spomenuti da je Simonov efekt sto godina prije Simonove publikacije uoèio danski pionir eksperimentalne psihologije Franciscis Donders. Donders, Franciscus C. (1868). Ovr de snel-heid van psychische processen. Onderzoekingen gedaan in het Physiologisch Laboratorium der Utechtsche Hoogeschool, 1868-1869, Tweede reeks II: 92-120. Engleski prijevod objavljen je kao Donders, Franciscus C. (1969). On the speed of mental processes. Acta Psycho-logica, 30, 412-431.Dodatna literatura� 0 ranoj povijesti mjerenja vremena reakcije mo�ete èitati u tekstu "Mental Chronometry and Verbal Action - Some Historical Threads" (http://www. nici.ru.nl/~ardiroel/Rts. htm).Kombinirajte modalitete i pojaèajte intenzitetKombinirajte modalitete i pojaèajte intenzitetDogaðaje koji utjeèu na vi�e osjetila osjeæamo intenzivnije u svima.Poglavlja o vidu i sluhu (drugo, odnosno èetvrto poglavlje) ove knjige bave se tim osjetilima pojedinaèno, onako kako to najèe�æe veæ godinama èini veæina psihologa. Meðutim, kad ih razmatrate u interakciji, poèinju se dogaðati neke zanimljive stvari.1Informacije iz vi�e osjetila su, napokon, pravilo a ne iznimka u realnom svijetu. Tigar ima jak miris i �u�ka dok puzi po �bunju i prikrada vam se. Vatra blje�ti i pucketa. Kad vas dijete budi, drma vam rame i zove vas po imenu.Svi tu primjeri sugeriraju da bi osnovna vrsta interakcije meðu dvama osjetilima trebala biti pojaèana reakcija na dogaðaj koji stvara dvije vrste podra�aja, umjesto samo jedne. Vjerojatnije je da æe informacije iz jednog osjetila biti sluèajnost; istodobne informacije iz dva osjetila su dobar znak da ste detektirali stvarni dogaðaj.trik #57Na djeluInterakciju informacija koje istovremeno sti�u iz dvaju osjetila mo�emo vidjeti u ra

znim situacijama. Ljude èujemo jasnije ako im vidimo usne [trik #59]. Film æe nas se jaèe dojmiti ako ima zvuènu kulisu. Ako èovjeka s obje strane osvijetlimo i potap�emo ga po jednoj ruci, èinit æe mu se da je na toj strani svjetlo jaèe.Helge Gillmeister i Martin Eimer s koled�a Birkbeck na Londonskom sveuèili�tu otkrili su da ljudi do�ivljavaju zvukove kao jaèe ako im istodobno blagom vibracijom podra�imo ka�iprst.2 Iako vibracije ne sadr�e nikakve dodatne informacije, ispitanici su ocijenili zvuk dvostruko jaèim kad bi se pojavio u isto vrijeme kao i vibracija na prstu. Efekt je bio najjaèi kod ti�ih zvukova.Kombinirajte modalitete i pojaèajte intenzitettrik #57Kako to radiNedavno provedena istra�ivanja o takvim situacijama sugeriraju da je takva kombinacija informacija ugraðena u rane faze obrade osjeta u mo�danoj kori. Podruèja mo�dane kore za koje se tradicionalno smatralo da reagiraju samo na pojedini osjet (npr. vidni dijelovi kore) zapravo reagiraju i na podra�ivanje drugih osjetila. To poja�njava èinjenicu da se mnogi od takvih efekata odvijaju predsvjesno, bez ikakvog osjeæaja o ulo�enom trudu ili dono�enju odluke. Oni su predsvjesni zato �to se dogaðaju u dijelovima mozga odgovornima za poèetnu reprezentaciju i obradu osjeta - �to je jo� jedan primjer (kao u [triku #15], "Da biste vidjeli, djelujte") za to kako na�a percepcija nije pasivna nego je na� mozak aktivno konstruira na naèin kojeg nismo uvijek svjesni.Macaluso et al.3 pokazali su da taj efekt djeluje i u obratnom omjeru: dodir mo�e pojaèati vidnu diskriminaciju. Autori ne misle da do poèetne integracije dolazi u vidnom dijelu mo�dane kore, nego da tjemena podruèja mo�dane kore odgovorna za integraciju vi�e osjeta �alju povratne signale natrag k vidnim podruèjima, �to omoguæuje poveæanu vidnu osjetljivost.Da bi do�lo do pobolj�anja, informacije iz razlièitih osjetila se moraju oznaèiti kao da pripadaju istom dogaðaju, a to se primarno de�ava kod informacija koje sti�u istodobno. Pojedinaèni neuroni [trik #9] unaprijed su pode�eni tako da reagiraju na informacije o vremenu i èesto daju najjaèu reakciju na ulazne podatke koji istovremeno sti�u iz razlièitih izvora. Ako informacije ne sti�u u isto vrijeme, to mo�e potisnuti aktivnost neurona odgovornih za reakcije na ulazne podatke razlièitih osjeta (osjeti se u �argonu zovu modaliteti).Zbog èega onda informacije iz dva modaliteta izgledaju simultano? ()èito, nije moguæe da sti�u ba� u toèno isto vrijeme; mora postojati odreðena razluèivost osjeta u vremenu ispod koje dva dogaðaja izgledaju simultano.Iako se svjetlo giba milijun puta br�e nego zvuk, zvuk koji stigne do uha se obraduje br�e [trik #44] nego svjetlo koje stigne do oka. Relativna brzina obrade oba osjeta, uz brzinu kretanja svjetla odnosno zvuka, ¦ lovodi do "horizonta simultanosti"4 koji se nalazi na udaljenosti od oko leset metara - gdje vidni i slu�ni signali iz istog izvora sti�u do mo�dane kore u isto vrijeme.Veæina dogaðaja se, naravno, ne pojavljuje toèno na toj desetmetar-skoj liniji, pa u mozgu im n a bit i i nekih ðoi lat nih mehanizama zbog kojih nam zvuk i svjet lo izgledaju simultanu. I.i i.i/ivaèi mi piet postavljali datrik #58Gledajte se, osjeæat æete vi�eje izraèun simultanosti tek pribli�an, pa se vremenska razlika u trenutku dolaska mo�e zanemariti (sve dok ne doðete do vrlo udaljenih dogaðaja - kao kad munja stigne prije groma, na primjer). Danas se, meðutim, smatra da se na� mozak, kad izraèunava da li zvuk i svjetlo sti�u istodobno, predsvjesno prilagoðava udaljenosti dogaðaja.5 Na djelu je jo� jedan mehanizam, koji jednostavno daje prednost vremenskim informacijama koje dolaze od sluha pred onima koje dolaze od vida [trik #53].Bilje�ke1. Ako �elite poèeti pratiti istra�ivanja o multimodalnim interakcijama, za poèetak proèitajte knjigu Charlesa Spencea i Jona Drivera Crossmo-ðal Space and Crossmodal Attention. To je zbornik radova mnogih najznaèajnijih autora s tog polja. O istra�ivaèkoj grupi koja se bavi multi-modalno�æu na Sveuèili�tu Oxford mo�ete se informirati na njihovim stranicama: http://www.psych.ox.ac.uk/xmodal/default.htm.2. Gillmeister, H., & Eimer, M. (u postupku objavljivanja). Multisenso-ry integration in perception: tactile enhancement of perceived loudness.

3. Macaluso, E., Frith, C. D., & Driver, J. (2000). Modulation of human visual cortex by crossmodal spatial attention. Science, 289, 1206-1208.4. Póppel, E. (1988). Mindworks: Time and Conscious Experience. New York: Harcourt Brace Jovanovich.5. Sugita, Y., 8z Suzuki, Y. (2003). Audiovisual perception: Implicit estimation of sound-arrival time. Nature, 421, 911.'trik #58Gledajte se, osjeæat æete vi�eAko gledate svoju ko�u, postat æe osjetljivija, èak i kad ne vidite �to osjeæate. Pogledajte je pod poveæalom i postat æe jo� osjetljivija.Ko�a je na�e suèelje sa svijetom s najkraæim dometom. Ona je jedino osjetilo koje ne daje nikakve informacije o udaljenim objektima. Ako ne�to osjeæate na ko�i, to je pokraj vas.Dijelovi tijela su usmjereni prema tinut ra - daju dodirne informac i je � ali i prema van mo�emo ih osjetit i ði ugim dijelovim.i t ijcl.i, ino�enu ¦ ihGledajte se, osjeæat æete vi�eNa djeluKennett et al.1 su ispitali koliko su ljudi osjetljivi na dodir na svojim podlakticama. U kontroliranim uvjetima, ispitanici su trebali odgovoriti osjeæaju li pritisak dvaju �tapiæa na ko�i ili samo jednog. O tome su prosuðivali u trima okolnostima. Prve dvije su najva�nije, jer daju osnovnu usporedbu. Ispitanici su si gledali ruku u tami, odnosno na svjetlu - ali s kratkim periodom tame tako da ne vide ruku dok je �tapiæi dodiruju. Ispitanici koji su si smjeli gledati ruku davali su znaèajno toènije odgovore, �to ukazuje na to da gledanje ruke, iako ne daje nikakve korisne informacije, pobolj�ava taktilnu osjetljivost.Treæa okolnost je najzanimljivija i pokazuje koliko su duboki korijeni tog efekta dubinski. Ispitanicima je pokazana njihova podlaktica kroz poveæalo (opet bez svjetla u trenutku dodira). U takvim okolnostima, osjetljivost im je bila gotovo dvaput preciznija nego u tami!To je fantastièno iz dva razloga. Prvo, to pokazuje da vidna pa�nja pobolj�ava na�u osjetljivost u drugoj domeni, u ovom sluèaju dodiru. Nije nu�no da dodir bude u takvoj interakciji s vidom. Osjetila bi mogla biti nezavisna sve do kasne faze obrade. Zamislite da se postavke o brzini dvostrukog klika mi�em mijenjaju ovisno o tome kakvi podaci pristi�u preko Interneta? Rekli biste da to ba� i nije normalno. Ali za mozak takva interakcija ima smisla jer mi kontroliramo kamo gledamo a dogaðaji èesto stvaraju ulazne podatke u vi�e osjetila istovremeno.Drugi razlog zbog kojeg to èudi je to �to se time pokazuje kako se te-1111 ièko pomagalo (poveæalo) mo�e koristiti za modifikaciju na�e neuralne 11 brade na fundamentalnoj razini.vidjeti, a (u sretnim okolnostima) mo�emo osjetiti i vidjeti dijelove tijela drugih ljudi. Trikovi "Preoblikujte svoju shemu tijela" [trik #64] i "Za�to je lice tako posebno" [trik #93] istra�uju naèin na koji koristimo vid pri a�uriranju internog modela dijelova na�eg tijela. Ali integracija tih dvaju osjeta ide i dublje, do te mjere da gledanje tijela pojaèava njegovu osjetljivost, èak i kad ne dobivate nikakve korisne vizualne informacije koje bi vam pojasnile �to se dogaða na va�oj ko�i.trik #58Gledajte se, osjeæat æete vi�eKako to radiDodirne informacije se skupljaju u tjemenom dijelu mo�dane kore (pogledajte gdje je to u "Turneji po mo�danoj kori i èetiri re�nja" [trik #8}), u podruèju zvanom primarni somatosenzorni dio mo�dane kore. Tu se nalaze neuroni poslo�eni u mapu koja predstavlja povr�inu tijela [trik #12], kao i polisenzorni neuroni. Ovi posljednji osobito sna�no reagiraju kad su vidni i taktilni ulazni podaci sinkronizirani, a slabije kad su u neskladu; èini se da tu postoji neka mre�a koja integrira informacije iz ta dva osjetila, ili unutar somatosenzorne mape tijela ili u nekoj sliènoj susjednoj mapi.Tom se teorijom obja�njava za�to o�teæenja tjemenog dijela mo�dane kore ponekad dovode do iskrivljenja slike na�eg tijela. Kad se od pacijenata s o�teæenim tjemenim re�njem zatra�i da poka�u, primjerice, vlastiti lakat, neki poka�u lijeènikov lakat.Ovaj trik i [trik #64] "Preoblikujte svoju tjelesnu shemu" pokazuju da su kratko

trajne promjene u reprezentaciji vlastitog tijela moguæe. Za pojedine se neurone u mo�danoj kori, koji reagiraju na podra�ivanje ko�e, mo�e pokazati da vrlo brzo mijenjaju dio ko�e za koji su odgovorni. Ako, na primjer, anestezirate jedan prst tako da vi�e ne daje osjetne informacije stanicama mo�dane kore koje su dotad bile odgovorne za osjete s tog mjesta, one æe poèeti reagirati na osjete s drugih prstiju.2 Èini se da poveæanje razluèivosti uslijed gledanja kroz poveæalo uzrokuje poveæanje resursa posveæenih taktilnoj osjetljivosti, tako da odgovaraju poveæanoj razluèivosti koju je poveæalo umjetnim putem dalo vidu.U �ivotuTaj eksperiment pokazuje za�to opæenito volimo gledati ono èime baratamo rukama ili ono �to slu�amo - na primjer glazbenike dok sviraju. Ne radi se samo o tome da �elimo vidjeti �to se dogaða - time se zaista pojaèavaju i druga osjetila.Mo�da je to razlog zbog kojeg se ljudima sviða �to kompjuterske pucaèke igre u prvom licu pokazuju sliku igraèevih ruku na ekranu. Imati ruke na vidiku zaista mo�e promijeniti va�u internu kartu tijela. Ekran tako postaje dijelom va�eg osobnog - ili gotovo osobnog - prostora, èime se pobolj�ava pa�nja [trik #54] i multimodalna integracija (izmeðu ostalog, veæa sposobnost razluèivanja pokazana u ovom triku).Slu�ajte oèima: McGurkov efekttrik #59Bilje�ke1. Kennett, S., Taylor-Clarke, ML, & Haggard, P. (2001). Noninformative vision improves the spatial resolution of touch in humans. Current Biology, 11,1188-1191.2. Calford, M. B., 8c Tweedale, R. (1991). Acute changes in cutaneous receptive fields in primary somatosensory cortex after digit denervation in adult flying fox. Journal of Neurophysiology, 65,178-187.Slu�ajte �to netko govori dok su vam oèi zatvorene i èut æete jedan zvuk; gledajte govornika dok ga slu�ate i èut æete drugi.Ako postoji ijedan dobar naèin da se poka�e kako kombinacija osjetila mijenja konaèni do�ivljaj, to je McGurkov efekt. U ovoj klasiènoj iluziji, koju je smislio Harry McGurk (i objavio 1976. godine1), èujete razlièiti zvuk ovisno o tome vidite li govornikove usne. Znati �to æe se dogoditi ne poma�e: efekt samo neæe biti tako jak.Na djeluPogledajte video snimku Arnta Maas0a s McGurkovim efektom (http:// www.media.uio.no/personer/arntm/McGurk_english.html; QuickTime sa zvukom). Na slici 5-3 vidite zamrznutu sliku iz filma.Slu�ajte oèima: McGurkov efektWhat am I saying? fhiy the clip several tlmos, .illi'in.iliiH) IjetwriTi looking at the talking hr.nl whili- Ii-.Icmmki, -ind listrninq with your <�/.¦¦- -,11111 n,i-.i .uiults (<>H-*.) think tbcy .in- lir.nmy "DA" .i to filled4Slika 5-3. Film Arntu Maasaa s McGurkovim efektomQR^HH Slu�ajte oèima: McGurkov efektKako to radiTa se iluzija ne mo�e pojaviti u realnom �ivotu. McGurk ju je napravio tako �to je ubacio zvuk u kojem netko govori "ba ba" u snimku na kojoj izgovara drugi zvuk, "ga ga". Kad ne gledate video, èujete �to je zaista reèeno. Ali kad vidite govornika, te se dvije informacije sukobljavaju. Za prepoznavanje zvuka koji netko izgovara kljuèan je polo�aj usana, osobito kad treba razlikovati govorne zvukove (foneme) kao �to su "ba", "ga", "pa" i "da" (one koje stvarate naglim izbacivanjem zraka).r~Vizualne informacije su doista va�ne pri slu�anju govora. Znam da je to kli�e, ali siguran sam da slabije razumijem �to se govori kad nemam naoèale.-M. W._lKad �elimo shvatiti koji zvuk stvara neka osoba, koristimo se i vidnim i slu�nim informacijama, koje se obièno uzajamno pojaèavaju. No, kad doðe do neslaganja, mozak mora naæi rje�enje. U svijetu na koji je mozak navikao, objekti obièno ne izgledaju kao da rade jedno a zvuèe kao da rade drugo.

Buduæi da vizualno vidite "ga ga" a sluh èuje "ba ba", stvara se njihov prosjek i percipirate "da da", �to je zvuk koji jednako dobro pa�e u oba informacijska znaka. U drugim situacijama vizualne æe informacije potpuno prevladati te æe se slog koji èujete promijeniti u onaj koji vidite po pokretima usana.2Pritom je nevjerojatno �to ne primjeæujete problem. Osjetne informacije su veæ kombinirane prije nego stignu do jeziène obrade a jezièna obrada je pode�ena za odreðene foneme [trik #49]. Odluka o tome �to æete èuti je izvan doma�aja va�e voljne kontrole. McGurkov efekt poka zuje integraciju informacija iz razlièitih osjeta na potpune predsvjesnoj razini. Tu vas nitko ne pita za mi�ljenje; na ono �to èujete ut jeèe ono �toKad pustite film sa zatvorenim oèima, glas govori "ba ba". Pustite ga jo� jednom i gledajte usta: glas ka�e "da da". Poku�ajte èuti "ba ba" dok gledate pokrete usana. Nemoguæe.Obratite pa�nju na ubaèene glasovetrik #60vidite. Na sreæu, vizualne informacije koje primite najèe�æe se podudaraju s onim �to biste trebali èuti.1. McGurk, H., & MacDonald, J. (1976). Hearing lips and seeing voices. Nature, 264, 746-747.2. Spajanje zvuènih i vizualnih informacija je moguæe jedino s prikladnim fonemima koji dopu�taju kompromis. Jedna od zanimljivih stvari kod fonema je to �to ih percipiramo kao ili jedan ili drugi, ali ne kao ne�to izmeðu. Znaèi, iako postoji kontinuum fizikalnih zvukova izmeðu "ba" i "da", sve pozicije na tom spektru æemo percipirati ili kao "ba" ili kao "da", a ne kao neke meðuzvukove (za razliku od, recimo, boja, èiji kontinuum fizikalnih vrijednosti mo�emo percipirati). To se zove kategorijska percepcija.Dodatna literatura� Stranica "Hearing with Your Eyes" /Slu�anje oèima/ (http://ccms. ntu.edu.tw/~karchung/Phonetics%20ll%20page%20seventeen. htm; QuickTime) sadr�i zbirku filmova s McGurkovim efektom.Ako dolaze s istog polo�aja u prostoru, zvukove je te�ko odvojiti, osim ako se poslu�ite vidom i prevarite mozak tako da jedan od zvukova "smjesti" negdje drugdje.Informacije iz razlièitih osjetila u mozgu se spajaju i sortiraju prema polo�aju [trik #54], i tu organizaciju koristimo pri izboru predmeta na�e pa�nje, za koji æemo onda izo�triti osjetila. Ako istovremeno slu�ate dva razgovora, to æe vam biti prilièno lako ako se odvijaju svaki sa svoje strane u odnosu na va�u glavu - mo�ete voljno izo�triti osjetila za ona koji �elite èuti Ali recimo da se oba razgovora odvijaju na istom mjestu, na radiju: odjri Inom postaje puno te�e izdvojiti samo jedan od njih.Bilje�keObratite pa�nju na ubaèene glasoveObratite pa�nju na ubaèene glasove__Zbog toga u kafiæu mo�emo govoriti jedni preko drugih a da razumijemo �to se govori, a na radiju ne mo�emo. Na radiju nemamo nikakvih drugih informacija prema kojima bismo jednoznaèno odredili tko ka�e �to pa se zvukovi pobrkaju.-T. S. _JÈekajte malo ... kako prepoznati prostornu lokaciju osjeta kao �to je sluh? Za sam zvuk, slu�imo se znakovima sadr�anima u onom �to èujemo, ali ako mo�emo vidjeti odakle zvuk potjeèe, onda æe te vizualne informacije dominirati [trik #53]. Èak i kad nisu toène.Na djeluJon Driver s londonskog University Collegea1 iskoristio je na�e iskustvo sa sinkronizacijom jeziènih zvukova i pokreta usana za jedan mali trik. Ispitanicima je pokazao televizijski ekran na kojem netko ne�to prièa, ali zvuk je, umjesto da dolazi od televizora, pu�ten preko drugog pojaèala i dodan mu je ometajuæi i potpuno odvojen zvuk nekog sasvim drugog glasa. Televizijski ekran je bio smje�tan ili odmah pokraj pojaèala ili na stanovitoj udaljenosti. Od ispitanika se tra�ilo da ponove rijeèi, sukladno onome �to ka�e govornik s televizora.Kad je televizor bio blizu pojaèala, ispitanici su grije�ili vi�e nego kad je bio na

veæoj udaljenosti. Iako se tonski zapis u oba sluèaja èuo iz istog pojaèala, pomak slike je znatno izmijenio slu�ateljevu sposobnost da izo�tri èula na jedan glas.Ovaj je eksperiment odlièan kandidat za kuænu izvedbu. Najlak�e bi bilo s radio prijemnikom i laptopom spojenim na prijenosne zvuènike. Neka se na laptopu prikazuje video snimka s puno govora, u kojoj vidite pokrete usana. Idealne bi bile televizijske vijesti s vi�e novinara i spikera koji govore u kameru. Zatim postavite zvuènik laptopa i radio, pode�en na neki govorni program, na isto mjesto. To bi bilo ono pojaèalo iz Dri-verovog pokusa. Dvije eksperimentalne situacije bi odgovarale polo�aju laptopa, ili odmah pokraj zvuènika ili par metara dalje. Vidjet æete da lak�e razumijete �to ka�u govornici s videa ako je laptop udaljeniji od radija. Poku�ajte.Obratite pa�nju na ubaèene glasoveKako to radiLak�e æemo razumjeti stoje ovdje na stvari ako pokus shvatimo kao dvije varijante. Nazovimo ih "te�ka", kad je televizor odmah pokraj pojaèala, i "laka", kad je ekran odmaknut.U te�koj varijanti, imamo video-snimku s govornikom na ekranu i dva razlièita glasa, ali oba dolaze s istog mjesta. To je te�ko zato �to je lak�e iskljuèiti se iz jednog toka informacija i posvetiti se drugome ako su oni na razlièitim mjestima (to je cijela poanta [trika #54], "Ne dijelite pa�nju na vi�e mjesta"). U ovom sluèaju, èinjenica da postoji video-snimka s govornikom zapravo i nije va�na.U lakoj varijanti, drugi zvuèni tok je odmaknut u stranu dok spiker na ekranu prièa svoje. Oèigledno je daje izo�triti se na zvukove s televizije vrlo lak posao - ja to radim svaki put kad gledam TV i ignoriram razgovor iz druge sobe.Ali stani malo, reæi æete. U Driverovom eksperimentu laka varijanta se nije sastojala u tome da se jedan zvuèni tok lijepo smjesti podalje a da se onaj koji slu�ate poravna s TV ekranom. Oba zvuka su dolazila s istog mjesta, iz pojaèala, zar ne?I da i ne. Strogo govoreæi, i jedan i drugi zvuèni tok dolaze s istog mjesta, ali sjetite se da mi slabo odreðujemo odakle dolaze zvukovi. To nam ide tako lo�e da radije koristimo ono �to vidimo da zakljuèimo odakle si ize zvuk [trik #53]. Kad gledate ekran, pokreti usana govornika su tako dobro sinkronizirani sa zvuènim tokom da uvjere mozak kako zvuk takoðer dolazi iz smjera ekrana.U ovom eksperimentu se raèuna samo to da li se slika i zvuk nalaze na istom mjestu. Kad je ekran odmaknut od pojaèala, mozak æe pogrije�iti i krivo locirati jedan zvuèni tok - zvuèni tokovi se, dakle, odvajaju pa se mo�ete usredotoèiti na jedan ili drugi.Nema veze �to je pogre�na lokalizacija razlog zbog kojeg se na razgovore mo�emo izo�triti odvojeno; stvar svejedno funkcionira. To �to je ta lokalizacija iluzija nije va�no - mozak svejedno mo�e iskoristiti tu iluziju za odvajanje informacija prije njihove obrade. Svi na�i dojmovi ionako su konstrukcije, pa je objektivno pogre�na konstrukcija za mozak jednako valjana kao i objektivno ispravna konstrukcija.1 Driver, J. (1996). Hnhaiu eiiicut of selo« t ive listening by illusory mis-location of spt'i'ih sounds due to lip leading Nature, .'Wl, 66-68.¦Razgovarajte sa sobomtrik i Razgovarajte sa sobom#61Jezik ne slu�i samo tome da govorimo drugima; on mo�da ima kljuènu ulogu kao ispomoæ mozgu pri kombinaciji informacija iz razlièitih modula.Jezik mo�da jest fantastièno djelotvoran naèin da informacije izvana uðu u glavu [trik #49], ali to nije njegov jedini zadatak. On nam poma�e da mislimo. Daleko od toga da bude znak ludila, razgovor sa samim sobom je u neku ruku bit ljudskosti.Ostavimo po strani evoluciju jezika i njegovu ulogu u preoblikovanju na�eg mozga u njegov aktualni izgled1, i pogledajmo jedan od naèina na koji se na� mozak mo�e slu�iti jezikom za obavljanje kognitivnih poslova. Toènije, govorit æemo o sposobnosti jezika za kombiniranje informacija u ureðene strukture - jednom rijeèju: o sintaksi.Peter Carruthers sa Sveuèili�ta Maryland2 iznio je mi�ljenje prema kojem se jezièna sintaksa koristi pri simultanom kombiniranju informacija iz razlièitih kognitivn

ih modula. Pod pojmom "moduli" on misli na specijalizirane procese u koje nemamo uvida,3 kao �to su percepcija boja ili trenutaèno prepoznavanje broja objekata [trik #35]. Nemate pojma kako znate da je ne�to crveno ili da vidite dvije �alice za kavu, ti naprosto znate. Bez jeziène sintakse, tvrdi Carruthers, te informacije ne bismo mogli kombinirati.Teorija zvuèi prilièno smiono - mo�da je èak pogre�na - ali proæi æemo kroz dokaze koje nudi Carruthers i vidjeti na �to toèno misli, pa odluèite sami. Ako je u pravu, implikacije su veoma duboke i njegova teorija poja�njava kako je duboko jezik isprepleten s mi�lju. U najmanju ruku, nadamo se da æemo vas uvjeriti da se u tim eksperimentima dogaða ne�to zanimljivo.Eksperiment koji æemo ovdje opisati izveden je u laboratoriju Elizabeth Spelke.4 Potencijalno ga mo�ete izvesti i kod kuæe, ali spremite se na izradu velikih rekvizita i vrtoglavicu.Zamislite sobu kao na slici 5-4. Sobu èine èetiri zavjese, koje tvore èetverokut od èetiri zida. Definiraju je dva tipa informacija: geometrijske (dva kratka i dva duga zida) i informacije o boji (jedan crveni zid).Na djeluSlika 5-4. Priprema za eksperimente Elizabeth Spelke - èetverokutna soba sa zidom u boji.Razmislite o kutovima sobe. Ako se poslu�ite samo geometrijskim informacijama, parovi kutova su jednaki. Imate dva kuta kojima je kratki zid lijevo a dugi zid desno, i jo� dva ista takva. Ako se koristite samo informacijama o boji, opet imate dva para identiènih kutova: kutove sa crvenim zidom i kutove bez crvenog zida.Ako upotrijebite smo jednu vrstu informacija, geometriju ili boju, moæi æete identificirati kutove s tek 50% sigurnosti. Ali ako ih kombinirate, identificirat æete sva èetiri kuta sa 100% sigurnosti; iako, naime, ni jedan ni drugi tip informacija sami za sebe ne daju jednoznaène odgovore, oni nisu vi�eznaèni na isti naèin.Evo, dakle, kako testirati hoæe li se ispitanik poslu�iti s obje vrste informacija zajedno.5 Poka�ite ispitaniku ne�to �to bi mu se svidjelo, na primjer hranu, i pustite ga da vidi kako je skrivate iza zavjese u jednom kutu sobe. Zatim ga dezorijentirajte tako �to æete ga zavrtjeti oko osi, i zatra�ite od njega da pronaðe hranu. Ako mo�e kombinirati informacije0 geometriji i o boji, to mu neæe biti te�ko - moæi æe jednoznaèno odrediti u kojem je kutu skrivena. Ako ne bude kombinirao informacije izmeðu razlièitih modula, pogodit æe u 50% sluèajeva a u 50% æe pogrije�iti u prvom poku�aju i trebat æe mu jo� jedan poku�aj.Gdje je tu jezik? Èini se da jezik definira vrstu ispitanika koji taj zada-t.ik mogu izvr�iti s vi�e od 50% toènosti. �takori ne mogu. Ne mogu ni1 i ji-ta koja jo� ne govore. Postlingvistièka djeca i odrasli mogu.Uvjereni? Pazite sad: ako uposlite jeziènu sposobnost odraslog ispitanika, uspjeli æe mu pasti na gotovo 50%. To su izvele Linda 1 lermor-Vazq-uez, l'li/.ilietli Spelke i Alia K.itsnelson.1' Dale su ispitani' im.i ð.i izvedu rkspn 11111 -111.1111 i zadatak, ali su pritom morali ponavljati t <¦!<¦; i novinskihtrik #61Razgovarajte sa sobomèlanaka koji su im èitani preko zvuènika. Taj im je zadatak ponavljanja potpuno obuzeo jeziènu sposobnost i izbrisao njihov unutarnji monolog.Isti su se ispitanici uspijevali orijentirati i pronaæi tra�eni kut kad nisu imali taj dodatni zadatak. Uspijevali su i kad su radili neki drugi dodatni zadatak ekvivalentne te�ine, koji im nije upo�ljavao jeziènu sposobnost (ponavljanje niza ritmova pljeskanjem rukama). Nisu, meðutim, uspijevali kad bi im jezièni resursi bili uposleni neèim drugim. Kod jezika postoji ne�to posebno i to je bitno za ponovno uspostavljanje orijentacije kori�tenjem obiju dostupnih vrsta informacija.Kako to radiPeter Carruthers misli da taj efekt nastaje zato �to je jezik bitan za spajanje informacija iz razlièitih modula. Toènije, on smatra da je jezik potreban na suèelju izmeðu vjerovanja, �elja i planiranja. Kombiniranje vi�e modaliteta je moguæe i bez jezika kod jednostavnih radnji (za primjere, pogledajte druge multimodalne trikove [trikovi #57 do #59] u ovoj knjizi), ali planiranje je posebno po neèemu �to

ukljuèuje reorijentaciju, za koju je pak potreban jezik.To bi objasnilo za�to ljudi ponekad razgovaraju sami sa sobom - kako bi si na glas dali upute - kad rade ne�to osobito zahtjevno. Normalan dio razvoja djeteta je davanje uputa samom sebi, �to im poma�e da uèine stvari koje im se èine te�ke.7 Govoriti im da budu tiho nije po�teno, a vjerojatno im i ote�ava da dovr�e zapoèeto.Ako je Carruthers u pravu, to znaèi dvije stvari. Prvo, ako tra�ite od ljudi da zakljuèuju prema nekom cilju, osobito ako pritom trebaju koristiti informacije razlièitih vrsta, nemojte od njih tra�iti da rade jo� ne�to verbalno, bilo da se radi o slu�anju ili o govorenju.r~Upravo sam shvatio da bi to mogao biti jo� jedan [trik #54] razlog zbog kojeg ljudi mogu voziti automobil s ukljuèenim radijem kad znaju kamo trebaju iæi, ali ga moraju iskljuèiti kad moraju razmisliti kamo treba skrenuti. To obja�njava i za�to trebate �utjeti kad vozaè poku�ava odluèiti kamo poæi.-T. S. _lRazgovarajte sa sobomDrugo, ako �elite da ljudi obavljaju slo�ene zadatke s vi�e sekvenci, bit æe im lak�e ako ih budu mogli obavljati slu�eæi se samo jednom vrstom informacija, tako da im jezik ne bude nu�an za kombiniranje informacija iz vi�e modula.Bilje�ke1. Ako se ipak �elite upustiti u problem uloge jezika u evoluciji mozga (i obratno), dobar poèetak bi bila fantastièna knjiga Terrencea Deacona Symbolic Species: The Co-Evolution of Language and the Brain. New York: W. W. Norton & Company (1998).2. Èlanak koji sadr�i ovu teoriju Peter Carruthers je objavio u èasopisu Behavioral and Brain Sciences. Èlanak i komentari dostupni su na adresama http://www.phylosophy.umd.edu/people/faculty/pcar-ruthers/Cognitive-language.htm i http://www.phylosophy.umd. edu/people/faculty/pcarruthers/BBS-reply.htm.3. Dobro, pod pojmom "moduli" on misli jo� puno toga, ali ovo je osnovna ideja. Izvorna artikulacija tog koncepta nalazi se u knjizi Modularity of Mind Jerryja Fodora (Cambridge, MA: MIT Press, 1983). Va�nost modularnosti nagla�avaju i evolucijski psiholozi, kao �to je Steven Pinker.4. Teorija Petera Carruthersa velikim se dijelom temelji na eksperimentima izvedenim u laboratoriju Elizabeth Spelke (www.wjh.harvard. edu/~lds).5. Strogo govoreæi, da biste pro�li ovaj test ne morate istovremeno upotrijebiti kombinaciju te dvije vrste informacija; mogli biste prvo iskoristiti geometrijske informacije a zatim informacije o boji, ali postoje uvjerljivi dokazi da ispitanici u ovom eksperimentu - �takori, djeca i odrasli ljudi - to nisu èinili.6. Hermer-Vazquez, L., Spelke, E. S., & Karsnelson, A. S. (1999). Sources of flexibility in human cognition: Dual-task studies of space and language. Cognitive Psychology, 39(1), 3-36.7. Berk, L. E. (studeni 1994). Why children talk to themselves. Scientific American, 78-83 (http://www.abacon.com/berk/ica/research. html).�esto poglavlje: Kretanje" trikovi "I.# 62-69 JPrièa o mozgu prièa je o tjelesnosti, o tome koliko toga mozak uzima zdravo za gotovo o svijetu u kojem �ivimo i o tijelu koje ga nosi.Na primjer, mi pretpostavljamo stanovitu stalnost svijeta pa stoga oèekujemo stalnost i od na�eg tijela. Donosimo pretpostavke o tome kako se na�e tijelo mo�e kretati unutar okoline, a ako se okolina promijeni [trik #62], zbunimo se.Pretpostavljamo da je stabilan svijet, ali i na�e tijelo. Za�to bi se mozak muèio s pamæenjem oblika vlastitog tijela kad je ono uvijek na raspolaganju za konzultacije? No, kad oblik na�eg tijela prestane biti stabilan, mozak se zbuni. Za poèetak, prekri�it æete ruke [trik #63] i ispreplesti prste, a na kraju æete uvjeriti svoj mozak da prima dodirne osjete sa susjednog stola [trik #64].To je i prièa o na�oj interakciji sa svijetom. Na� mozak neprestano ocjenjuje i predviða pokrete koji æe biti potrebni da se dohvate objekti, i prosuðuje ispravno èak i kad su nas oèi prevare [trik #66]. Stvoreni smo za aktivnost, a na� mozak percipira moguæe naèine upotrebe objekata, njihove afordanse [trik #67] èim ih pogl

edamo - èim ne�to ugledamo, veæ se spremamo to upotrijebiti.Zavr�it æemo s onim èime baratamo svijetom: s na�im rukama. Za�to smo ljevaci ili de�njaci [trik #68]? A kad smo veæ kod toga, �to zapravo znaèi sve ono o lijevoj i desnoj strani mozga [trik #69]?Fenomen pokvarenog dizala ."trik i Fenomen pokvarenog dizala: . # 62 J vo�nja na automatskom pilotuÈini nam se da su na� svjesni do�ivljaj svijeta i vlast nad tijelom ne�to trenutaèno - ali nisu.Duga ka�njenja osjetnih povratnih informacija i zapovijedi koje se �alju mi�iæima znaèe da se ono �to upravo vidite dogodilo prije nekoliko trenutaka, a ono �to upravo radite isplanirali ste jo� tada. Da bi prevladao probleme koje uzrokuju ta ka�njenja �ivèanog prijenosa, na� je mozak aktivan i konstruktivan u pogledu interakcije s vanjskim svijetom; bez kraja i konca anticipira �to æe se sljedeæe dogoditi i planira izvedbu pokreta kojima æe prikladno reagirati na te dogaðaje.To najèe�æe funkcionira sasvim dobro, ali ponekad su predviðanja mozga pogre�na pa nepodudaranje izmeðu onoga �to mozak misli da æe se dogoditi i onoga s èim se doista susretne mo�e dovesti do nekih neobiènih do�ivljaja.Na djeluJedan takav osjeæaj mo�ete dobiti kad uðete u pokvareno dizalo. Znate da je pokvareno ali va� mozak svejedno ukljuèuje automatski pilot i krivo vam pode�ava dr�anje tijela kao da se dizalo kreæe. Radi se o takozvanom fenomenu pokvarenog dizala.1 Osjetne posljedice tih promjena dr�anja normalno se poni�tavaju uslijed gibanja dizala, ali kad je ono pokvareno vode nekim samoinduciranim osjetima koje mozak jednostavno nije oèekivao. Na� mozak normalno poni�tava osjetne posljedice vlastitog djelovanja [trik #65] pa se osjeæamo zaista èudno kad se to ne dogodi.Da biste to isku�ali i sami, najbolje bi bilo potra�iti neko mjesto poput londonske podzemne �eljeznice (gdje mo�ete biti sigurni da æete naæi puno pokvarenih dizala) ili obli�njeg podzemnog trgovaèkog centra. Treba vam dizalo koje je pokvareno i ne kreæe se, ali nije zatvoreno i mo�ete uæi u njega. Bit æe jednako dobre i pokretne stepenice kakve se èesto nalaze na aerodromu; u svakom sluèaju, trebaju biti nepokretne ali otvorene. Poku�ajte ne razmi�ljati previ�e o tome i samo uðite u lift. Do�ivjet æete èudan osjeæaj èim zakoraèite u njega. Ljudi èesto ka�i da se osjeæaju kao da padaju ih je dizalo "usisalo". Mo�da èak na trenutak izgubite ravnote�u. Ako budete poku�avali ponovo, efekt obièno vrlo brzo popu�ta.Fenomen pokvarenog dizala .trik #62Kako to radiAko nismo pro�ivjeli veæi dio �ivota u divljini, veæinom smo barem nekoliko puta nai�li na dizalo ili pokretne stepenice. Tada se na� mozak nauèio adaptirati na gubitak ravnote�e koji uzrokuje gibanje dizala. To se odvija bez puno svjesnog truda s na�e strane i automatski nas èuva od pada. Znaèi, kad stupimo u dizalo ili na pokretne stepenice, tu promjenu jedva da zamjeæujemo i samo idemo dalje svojim putem. Stvar je u tome da na� mozak kad se lift pokvari i dalje prilagoðava na�u ravnote�u i èini se da ga u tome ne mo�emo sprijeèiti.Sve donedavno, dokazi za taj fenomen temeljili su se uglavnom na urbanim anegdotama. Danas je, meðutim, taj fenomen istra�en u laboratoriju pomoæu pokretne platforme kojima upravlja kompjuter.1,2 Posebni ureðaji prièvr�æeni za trup i noge èetrnaestoro dobrovoljaca bilje�ili su njihovo dr�anje i mi�iænu aktivnost. Svaki je dobrovoljac po dvadeset puta zakoraèio s èvrstog tla na pokretnu platformu. Zatim je platforma zaustavljena i dobrovoljcima je reèeno da vi�e neæe biti u pokretu, i tada su zakoraèili s tla na platformu jo� po deset puta.Prvi put kad su ispitanici zakoraèili na pomiènu platformu, izgubili su ravnote�u i uhvatili su se za rukohvat. Nakon sljedeæih nekoliko poku�aja nauèili su anticipirati efekt gubljenja ravnote�e tako �to su ubrzali korak i nagnuli trup prema naprijed.Slijedi kljuèni dio: kad su dobrovoljci prvi put zakoraèili na iskljuèenu pokretnu platformu, i dalje su hodali poveæanom brzinom i opet su naginjali trup prema naprijed. Tu su neodgovarajuæu prilagodbu izvodili iako su vidjeli da se platforma vi�e ne mièe i iako im je reèeno da se neæe micati. To se, meðutim, dogodilo samo jednom. Èini se daje njihov mozak shvatio svoju gre�ku i sljedeæi put kad su z

akoraèili na zaustavljenu platformu nisu izvodili te neprikladne prilagodbe. U skladu s anegdotal-nim dokazima u prilog fenomenu pokvarenog dizala, veæina dobrovoljaca izrazila je spontano iznenaðenje osjeæajima koje su do�ivjeli kad su prvi put zakoraèili na zaustavljenu platformu.U �ivotuIzmeðu laboratorijskog eksperimenta i �ivotnog fenomena oèigledno postoje razlike. Na� se mozak kroz vi�egodi�nje iskustvo priviknuo na ðiza la i pokretne stepenice, dok su sr dobrovoljci u rksprritnrntu .1d.1ptir.1liFenomen pokvarenog dizala ..na laboratorijsku pokretnu platformu za samo par minuta. I �ivotni fenomen i laboratorijski eksperiment, meðutim predstavljaju primjer razdvajanja na�eg svjesnog znanja i mo�dane kontrole nad na�im djelovanjem. Dobrovoljci su znali da platforma stoji, ali zbog toga �to je prije bila pokretna, mozak je svejedno izveo predviðene prilagodbe da bi sprijeèio gubitak ravnote�e. Obièno takva razdvajanja djeluju u suprotnom smjeru. Osjetne iluzije èesto znaju zavarati na�u svjesnu percepciju, ali ne i djelatne sustave na�eg mozga koji i dalje rade kako treba. Na primjer, vidne iluzije velièine mogu nas navesti da perceptivno pogre�no ocijenimo velièinu objekta, ali ako posegnemo da ga dotaknemo, pokret æe odgovarati pravoj velièini objekta. Motorièki sustav funkcionira ispravno, iako je iluzija velièine prevarila na�u svjesnu percepciju (vidjet æete je na djelu u [triku #66] "Zavarajte si polovicu mozga").Ti nalazi naru�avaju dojam o na�em jedinstvenom "ja": èini se da dijelovi mozga za svijest i kontrolu pokreta mogu istovremeno imati dva pogleda na svijet. To se dogaða zato �to mozak, u ovom ubrzanom svijetu beskrajnih informacija i moguænosti, mora davati prvenstvo i tome koje osjetne informacije sti�u do svijesti i tome koje aspekte kretanja kontrolira na�a svijest. Zamislite kako biste bili nespretni da morate podrobno razmisliti o svakoj svojoj kretnji. Taj automatski pilot, dapaèe, najèe�æe nam pobolj�ava performanse - sjetite se samo s kakvom lakoæom vozite automobil svojom stalnom rutom prema poslu, ili koristi tipkanja naslijepo. Radi se samo o tome da bi kod pokvarenog dizala mozak trebao vratiti kormilo natrag "vama".Bilje�ke1. Reynolds, R. E, & Bronstein, A. M. (2003). The broken escalator phenomenon: aftereffect of walking onto a moving platform. Experimental Brain Research, 151, 301-308.2. Reynolds, R. R, 8c Bronstein, A. M. (2004). The moving platform aftereffect: Limited generalization of a locomotor adaptation. Journal of Neurophysiology, 91, 92-100.- Christian Jarrettik 43Snaðite seKako odr�avamo osjet na ko�i a�urnim dok nam tijelo mijenja polo�aj u prostoru.Kad vam kukac sleti na ko�u, receptori na tom dijelu ko�e izbijaju a signal putuje do va�eg mozga. Identitet receptora ukazuje na to koji je dio ko�e dodirnut. Ali kako znate gdje, toliko precizno da mo�ete pljesnuti muhu? Kako pokreæemo na�e tijelo u prostoru, moramo a�urirati na�u mapu kojom æemo zabilje�iti promjene svog dr�anja tijela kako bismo protumaèili osjeæaje koji sti�u s ko�e; da biste si poèe�ali koljeno sjedeæki trebate napraviti sasvim druge pokrete nego stojeæki. Èini se daje to trivijalan problem, ali zapravo je slo�eniji nego �to izgleda na prvi pogled. Da bismo, primjerice, prepoznali da je rijeè o jednom te istom polo�aju muhe kad je vidimo kako slijeæe i osjeæamo kako nam dodiruje prst, moramo integrirati informacije o trenutnom polo�aju na�eg tijela - propri-ocepctivne informacije - dobivene iz zglobova i mi�iæa, s onima iz osjeta dodira i vida.trik #63Na djeluZatvorenih oèiju, probajte osjetiti predmet sa stola prstima obje ruke. Zatim prekri�ite ruke i vratite prste na predmet sa stola. Iako ste zamijenili mjesto na kojem se ruke dodiruju, nemate dojam da se predmet preokrenuo. Sljedeæim dvjema iluzijama poku�at æemo naru�iti taj proces a�uriranje karte tijela.Prvo, probajte prekri�iti srednjak i ka�iprst, i na mjestu procijepa proðite po hrpt

u i vrhu nosa (pazite, ovo morate raditi jako sporo). Vjerojatno æete dobiti dojam da imate dva nosa. Razlog tome je to �to mozak nije uspio uva�iti èinjenicu da ste prekri�ili prste. Uoèite da se ovoj iluziji ne mo�ete othrvati i kad to svjesno poku�avate. Tu iluziju katkad zovu Aristotelova iluzija, jer ju je on, èini se, prvi zabilje�io.Sada isprobajte iluziju prekri�enih ruku. Trebat æete pomoæ prijatelja. Prekri�ite ruke dok su vam ispru�ene u visini prsa. Zatim okrenute dlanove jedan pii'm.i di ugom, tako da su vam palèevi prema dolje, i stisnite ih, tako ili v. 1111 .!� prsti i.'.picpli'tu. Sada zaokrenite ruke na prema prsima (prvo ili >l).� pa gore) t.il.o da vam palèevi budu okrenuti od vas, kako.3Snaðite seje prikazano na slici 6-1. Ako vam prijatelj ka�e da pomaknete prst koji æe vam pokazati, vjerojatno æete pomaknuti pravi prst, ali na pogre�noj ruci. Opet niste uzeli u obzir svoj neobièan polo�aj tijela; pretpostavljate da prst koji vidite odgovara onom prstu koji bi bio na tom mjestu da ste jednostavno isprepleli prste, bez da ste prekri�ili ruke. Mo�da se uspijete othrvati iluziji ako vam prijatelj dotakne prst koji trebate pomaknuti. Time æete pripomoæi a�uriranju mape tako da se uzme u obzir va� novi polo�aj tijela.Slika 6-1. Tom izvodi iluziju prekri�enih rukuKako to radiCharles Spence i njegovi kolege1 pokazali su da mo�emo a�urirati povezivanje vida i dodira kad prekri�imo ruke. Od svojih su ispitanika zatra�ili da obraæaju pa�nju na vibracije na ruci a ignoriraju svjetla, kojima su bili istodobno izlo�eni. Tada su trebali donositi odreðene prosudbe o vibracijama koje osjeæaju. Kad bi osjetili vibraciju na desnoj ruci, svjetla s desne strane - najbli�e desnoj ruci - predstavljala su puno jaèu smetnju (pri odgovaranju na pitanja) nego svjetla s lijeve strane. Skloni smo, zna èi, vezivati vid i dodir onda kad nam dolaze s iste strane vanjskog svijeta. A �to se dogodilo kad su ispitanici prekri�ili ruke? Interakcija vida i do dira se preokrenula: svjetla s lijeve strane ispitanikova tijela sada su bilaik .3najbli�a desnoj ruci i vi�e su utjecala na desnu ruku nego svjetla s njihove desne strane. Znaèi, kad promijenimo polo�aj ruku u prostoru, integrirat æemo razlièite skupine vizualnih i taktilnih signala.No, a�uriranje mape ponekad ne uspije, èak i kad nismo isprepleli prste. Dva nedavno provedena eksperimenta2,3 pokazala su da osobito lo�e baratamo informacijama koje brzo dolaze jedna za drugom. Ako su vam ruke u uobièajenom, neprekri�enom polo�aju, i od vas se zatra�i da prosudite koja je ruka dotaknuta prva, (u brzom nizu dodira) odgovorit æete relativno lako. Ako su vam ruke prekri�ene, isti zadatak postaje mnogo te�i. Ta te�koæa u snala�enju s podra�ajima koji pristi�u u brzom nizu sugerira da je postupak a�uriranja zahtijeva nemalo vremena. Shigeru Ki-tazawa4 iznio je prijedlog prema kojem mi ne postajemo svjesni osjeta na odreðenom dijelu ko�e a zatim ga pripisujemo odgovarajuæem polo�aju u prostoru, nego se na� svjesni osjet dodira odla�e sve dok ne uspijemo prepoznati odakle dolazi.Gdje se onda u mozgu a�uriraju na�e mape i spojevi? Neke naznake dolaze nam iz istra�ivanja mozga majmuna. Neuroni koji reagiraju i na vid i na dodir pronaðeni su u tjemenom i predmotorièkom dijelu mo�dane kore - dakle vi�im podruèjima koja dolaze nakon somatosenzornog [trik #12] i vidnog podruèja kore, koja se dodirom i vidom bave uglavnom zasebno.Te stanice obièno reagiraju na podra�aje koje dolaze iz istog podruèja u prostoru: jedan neuron mo�e reagirati i na dodir prsta i na svjetlo u blizini tog prsta. Najfascinantnije je pritom to �to se kod nekih od tih neu-i ona podruèje vizualnog prostora na koje on reagira mièe kako majmun mièe ruku. Smatra se da takve stanice reprezentiraju prostor u blizini na�eg tijela. Za nas je osobito va�no povezivati informacije iz razlièitih ¦ 'sjetila u na�em peripersonalnom prostoru, dakle prostoru na neposrednom dohvatu.Spence i suradnicis jednom su pacijentu s razdvojenim mozgom (u ¦ |i-in ne postoje veze izmeðu lijeve i desne mo�dani1 polutke [trik #69]) >l.ili ranije opisan zadatak s dodirom i vizualnim ometanjima. Pacijent se pona�ao normalno kad mu je des

na ruka bila na desnoj strani u prostoru. Svjetla s desne strane su ga, dakle, najjaèe ometala. Tada su mu i dodirne i vidne inforni.K ije prvo stizale u lijevu mo�danu polutku. Nakon �to jeTjemeni dio mo�dane kore [trik #8] sadr�i podruèja koja se bave vidnom i prostorom reprezentacijom. Predmotorièki dio kore ukljuèen je u reprezentaciju i selekciju pokreta.3Snaðite sepremjestio desnu ruku u na lijevu stranu u vanjskom prostoru, oèekivalo bi se da mu desnu ruku najvi�e ometaju svjetla koja su joj najbli�a, dakle ona slijeva. Meðutim, svjetla s desne strane su mu opet najjaèe interferi-rala s dodirom na desnoj ruci (iako su bila s druge strane u prostoru). U ovom sluèaju, svjetla s lijeve strane prvo su stizala u desnu, a dodiri desne ruke u lijevu mo�danu polutku; buduæi da mu polutke nisu povezane, nije uspijevao a�urirati svoju tjelesnu kartu. To pokazuje koliko su za a�uriranje va�ne duge veze izmeðu udaljenih podruèja mo�dane kore.Èinjenica da se a�uriranje polo�aja tijela i vizualno-taktilnih veza, kako se èini, javlja prije svjesnosti, mogla bi objasniti za�to ga uzimamo zdravo za gotovo u svakodnevnom �ivotu. Èini se da je nekim ljudima ta vrsta obrade lak�a, a drugima te�a. Mo�da na te sposobnosti utjeèe iskustvo? Mo�da je bubnjarima, koji satima sviraju s prekri�enim rukama, takvo a�uriranje lak�e?Bilje�ke1. Maravita, A., Spence, C, & Driver, J. (2003). Multisensory integration and the body schema: Close to hand and within reach. Current Biology, 13, R531-R539.2. Yamamoto, S., & Kitazawa, S. (2001). Reversal of subjective temporal order due to arm crossing. Nature Neuroscience, 4, 759-765.3. Shore, D. I., Spry, E., & Spence, C. (2002). Confusing the mind by crossing the hands. Cognitive Brain Research, 14, 153-163.4. Kitazawa, S. (2002). Where conscious sensation takes place. Consciousness and Cognition, 11, 475-477.5. Spence, C. J., Kingstone, A., Shore, D. I., & Gazzaniga, M. S. (2001). Representation of visuotactile space in the split brain. Psychological Science, 12, 90-93.- Ellen PoliakoffPreoblikujte svoju tjelesnu, shemutril #6.Preoblikujte svoju tjelesnu shemuVa�a slika vlastita tijela mo�e se promijeniti veæ nakon nekoliko minuta ako dobijete posebne - i zbunjujuæe - vizualne povratne informacije.Uz pomoæ stalnih informacija o polo�aju tijela, na� je mozak uvijek u toku. Na�e se tijelo ne oslanja samo na jednu vrstu povratnih informacija iz osjetila, nego koristi zajednièki i dodir i vid, �to nam omoguæuje da znamo gdje nam se udovi vjerojatno nalaze u svakom trenutku. Pro-priocepcija - koju stvaraju receptori smje�teni u zglobovima i mi�iæima, a pru�aju povratne informacije o istegnutosti mi�iæa i polo�aju zglobova - jo� je jedno osjetilo koje se bavi polo�ajem tijela.Sve te informacije mozak kombinira kako bi stvorio jedinstveni dojam o polo�aju i obliku tijela, takozvanu tjelesnu shemu. Unatoè tome, ako za vrijeme kretanja dobijemo suprotstavljene povratne informacije iz osjetila, na�a æe se tjelesna shema iskriviti a dojam jedinstvenosti æe se razbiti.trik #64Na djeluPronaðite neko ogledalo koje je dovoljno veliko da mu se mo�ete postaviti na rub, okomito na tijelo, tako da vam zrcalna strana bude lijevo. Stavite i tike svaku na svoju stranu ogledala (vjerojatno æe vam prijatelj trebati pridr�ati ogledalo). Kako to izgleda, prikazano je na slici 6-2. Gledajte postranièno u zrcalo tako da vidite i lijevu ruku i njezin odraz, tako da u mi prvi mah izgleda kao (skrivena) desna ruka. Ne mièuæi zglobove �aka, inkronizirano mièite prste obje ruke oko 30 sekundi, cijelo vrijeme se edajuæi u zrcalo. Nakon 30 sekundi, prestanite micati desnom rukom, i i dalje mièite lijevom. Trebali biste na trenutak osjetiti ne�to "èudno", kao da vi�e niste spojeni sa svojom desnom rukom. Izgleda kao da se m

ièe, a imate dojam da miruje.U sinkronizaciji pokreta ruku mo�e vam pomoæi karni�a za zavjesu, ako je imate pri ruci. Dr�ite karni�u objema rukama,svakom sa druge strane ogledala (to, naime, radim ja na slici (i 7). Naizmjence primièite i odinièite karni�u od zrcala 30 sekundi, dok vam mozak ne pobrka desnu ruku i odraz lijevePreoblikujte svoju tjelesnu shemuruke u zrcalu - a zatim ispustite karni�u iz desne ruke. Osjetit æete da je nema, ali u zrcalu æe izgledati kao da je i dalje dr�ite. U mom sluèaju, osjeæaj nepovezanosti manifestirao se kao trnci kroz cijelu desnu ruku.Slika 6-2. Matt zbunjuje svoju shemu tijela pomoæu zrcala i karni�e (zarasla kosa nije presudna za uspjeh eksperimenta)Alternativno, svojom shemom tijela mo�ete manipulirati tako da u nju ugradite kuhinjski stol.1 Vi sjednite za stol, a neka vam prijatelj stane sa strane. Stavite jednu �aku na koljeno pod stolom, tako da vam ne bude na vidiku. Prijateljev posao æe biti u isto vrijeme i na isti naèin lupkati, kuckati i tap�ati po skrivenoj �aci i po stolu toèno iznad nje. Neka to radi par minuta. Pomoæi æe vam ako se koncentrirate na mjesto na stolu po kojem lupka, a va�no je da ni po èemu ne mo�ete vidjeti kako vam prijatelj dodiruje �aku pod stolom. Sto je obrazac nepravilniji i �to su pokreti na stolu i na va�oj �aci bolje sinkronizirani, veæe su �anse za uspjeh. Oko 50% ljudi dobit æe osjeæaj da lupkanje dolazi od stola, gdje ga vide svojim oèima. Uz malo sreæe, istovremenost dodira i vizualnih ulaznih podataka dovest æe do toga da se stol ugradi u va�u sliku tijela.Preoblikujte svoju tjelesnu shemuKako to radiOvim tehnikama posti�e se konflikt dodira i vizualnih povratnih informacija, koji ote�ava odr�avanje konzistentnog dojma o toènom polo�aju dijelova tijela u prostoru. Tehnike su sliène onima u iluziji prekri�enih ruku [trik #63], u kojoj kri�anjem ruku stvarate vizualne povratne informacije kontradiktorne svojoj shemi tijela. U iluziji prekri�enih ruku to dovodi do pogre�aka u kretanju, a ovdje do osjeæaja privremene odvojenosti od vlastitih pokreta.Neke od najboljih informacija o shemi tijela dolaze nam od pacijenata s amputiranim udovima. Vi�e od 90% amputiraca tvrdi da imaju "fantomski ud": i dalje do�ivljavaju osjete (ponekad i bol) iz amputiranog dijela tijela. To sugerira da mozak reprezentira neke aspekte polo�aja tijela i osjeta kao interni model koji ne ovisi samo o povratnim informacijama iz osjetila. Daljnje dokaze pru�a rijedak poremeæaj zvan autotopagnozi-ja: iako pacijenti imaju neo�teæene udove, ozljeda mozga (osobito lijevog tjemenog re�nja [trik #8]) uzrokuje gubitak prostornog poznavanja tijela koji je tako te�ak da ne mogu èak ni pokazati tra�eni dio dijela.Ti poremeæaji sugeriraju da sustav za reprezentaciju sheme tijela u na�em mozgu mo�e funkcionirati (i biti o�teæen) neovisno o povratnim informacijama iz osjetila koje daje samo tijelo. Povratne informacije iz i isjetila, naravno, imaju svoju ulogu, i èini se da se uz njihovu pomoæ mo-i lel a�urira i korigira, kako bi odgovarao stvarnosti. U nekim situacijama, na primjer onima iz prethodnih pokusa, jedan tip povratnih informacija iz osjetila postaje nesinkroniziran s drugima, uslijed èega nam se blago zbrka tjelesna shema.Ramachandran i Rogers-Ramachandran, na temelju jednog shvaæanja odnosa sheme tijela i povratnih informacija iz osjetila, stvorili su novu metodu kojom poma�u osobama s bolovima u fantomskom udu.2 Uz pomoæ ogledala, ljudima koji imaju do�ivljaj fantomskog uda simulirali su vizualni do�ivljaj amputiranog uda. Jednako kao i u prethodnom pokusu, slika amputirane ruke bila je tek odraz preostale ruke, ali te su simulirane povratne informacije mozgu bile dovoljne, pa su stekli dojam da mogu vladati svojim fantomskim udom. U nekim sluèajevima, èak su uspijevali "pomaknuti" ud iz polo�aja koji im je nanosio stvarnu bol.Istra�ivanje Donne Lloyd i suradnika' s fMR oni [trik #4] mo�da obja�njava za�to vizualne povratne informacije o polo�aju tijela imaju tako dramatièan uèinak. Ispitanu i su snimani dok su primali taktilni podra�aj na lijevoj ruci; pritom .mi ili dr�ali oèi zatvorene, ili su izravno gledali u ruku. Kad su mogli vidjeti gdje ih se podiazuje, aktiva« ija se dramatiènotrik #65

Za�to ne mo�ete po�kakljati sami sebe?pojaèala, ne samo u tjemenom podruèju, za koje se zna da je ukljuèeno u reprezentaciju sheme tijela, nego i u predmotorièkom podruèju, dijelu mozga ukljuèenom u planiranje i izvr�avanje pokreta. To mo�da obja�njava i za�to na�i prethodni pokusi toliko zbunjuju na�u tjelesnu shemu da nam se izvoðenje preciznih pokreta èini te�kim ili neobiènim. Vizualne informacije nastale gledanjem vlastita tijela, èini se, aktiviraju podruèja mozga ukljuèena u planiranje na�ih sljedeæih pokreta.Bilje�ke1. Ramachandran, V. S., & Blakeslee, S. (1988). Phantoms in the Brain: Human Nature and the Architecture of the Mind. London: Fourth Estate.2. Ramachandran, V. S., 8c Rogers-Ramachandran, D. (1996). Synaesthe-sia in phantom limbs induced with mirrors. Proceedings of the Royal Society of London, Series B. Biological sciences. 263(1369), 377-386.3. Lloyd, D. M., Shore, D. I., Spence, C, & Calvert, G. A. (2002). Multi-sensory representation of limb position in human premotor cortex. Nature Neuroscience, 6(1), 17-18.Dodatna literaturaUpotreba alata �iri na�u shemu tijela na doseg alata, èime se mijenja mo�dana karta na�eg tijela: Maravita, A., i Iriki, A. (2004). Tools for the body (schema). Trends in Cognitive Sciences, 8(2), 79-86.- Vaughan BellZa�to ne mo�ete po�kakljati sami sebe?Eksperimenti sa �kakljanjem ukazuju na to kako mozak registrira osjete koji smo sami stvorili, a kako one nastale izvanjskim podra�ivanjem.Veæina nas zna koja su nam mjesta na tijelu �kakljiva, koja nas nasmijavaju kad ih netko drugi dotakne. Èak i èimpanze, kad ih se po�kaklja pod rukom, reagiraju zvukom ekvivalentnim smijehu; i �takori zadovoljno skvièe kad ih po�kakljate. �kakljanje je neobièan fenomen, osjeæaj kojem se prepu�tamo gotovo refleksno. Francis Bacon je 1677. godine primijetiotrik #65Za�to ne mo�ete po�kakljati sami sebe?da se "ljudi [kad ih se po�kaklja], èak i ako su u tu�nom stanju ... ponekad ne mogu otrgnuti smijehu". Ono mo�e stvoriti i zadovoljstvo i bol: osoba koju netko �kaklja mo�e se istovremeno i histerièno smijati i cviliti u agoniji. I doista, u doba Rimljana dugotrajno �kakljanje stopala koristilo se kao naèin muèenja. Charles Darwin je, meðutim, imao teoriju po kojoj je �kakljanje va�an dio socijalnog i spolnog povezivanja. Primijetio je, nadalje, da je za uèinkovito �kakljanje potrebno da osoba koja �kaklja bude netko poznat, ali i da treba postojati element nepredvidljivosti.Kako je komentirao psihoanalitièar Adam Phillips, �kakljanje se "ne mo�e reproducirati u odsutnosti drugoga". Da bi, dakle, �kakljanje imalo uèinka, potrebni su i �kakljaè i po�kakljani. Slijedi par eksperimenata koje mo�ete izvesti u privatnosti svog doma - no, trebat æe vam i pomoæ prijatelja.Predviðanje �kakljanjaPrvo pogledajte u èemu je razlika kad se �kakljate sami i kad vas �kaklja netko drugi.Na djeluPoku�ajte se po�kakljati po dlanu i zapamtite taj osjeæaj. Mo�da malèi-ce �kakljivo. Zatim zamolite prijatelja da vas po�kaklja po istom mjestu i uoèite razliku. Ovaj put �kaklja puno vi�e.Kako to radiKad do�ivite neki osjeæaj ili pokrenete neko djelovanje, kako znate jest i' li uzrok bili vi ili netko drugi? Napokon, receptori na ko�i ne daju nikakav poseban znak po kojem biste znali jeste lije dotaknuli sami ili ju je dotaknulo ne�to u va�oj okolini. Taj problem mozak rje�ava tako �to se slu�i sustavom zvanim model predviðanja (engl. forward model). Motorièki sustav mozga predviða posljedice pokreta i pomoæu tih predviðanja prepoznaje radnju kao samogeneriranu ili generirana izvana.Svaki put kad izvede neku radnju, mozak generira paralelnu eferentnu kopiju stvarne motorièke zapovijesti. Hferentna kopija je nalik duplikatu Ktvarne motorièke zapovijesti i ona se koristi za dono�enje predviðanja <> uèinku neke radnje, prim

jerice �kakljajuæem uèinku pokreta prsta. Za.5Za�to ne mo�ete po�kakljati sami sebe?tim se usporeðuje predviðeni osjetni uèinak eferentne kopije sa stvarnim osjetnim uèinkom motorièke zapovijesti (slika 6-3). Ako se ne sla�u, osjet se progla�ava izvanjskim.Toènost predviðanja posljedica samo-�kakljanja umanjuje osjetni uèinak (�kakljivost) radnje, ali samo ako ste se sami po�kakljali. To obja�njava za�to je osjeæaj obièno intenzivniji kad vas netko drugi dotakne po ruci nego kad to uèinite sami.Predviðene povratne informacije iz osjetilaEferentna kopijaMotorièka zapovijestOsjefilna diskrepancija (�kakljivost)Stvarne povratne informacije iz osjetilaVanjski utjecaji (npr. ka�njenje)Slika 6-3. Model predviðanja: unutarnji prediktor koristi se informacijama o pokretima kako bi razlikovao samogenerirane osjete od onihgeneriranih izvanaStudije izvoðene pomoæu snimanja mozga, provedene na londonskom University Collegeu1 uz pomoæ stroja za �kakljanje (slika 6-4), sugeriraju daje razlikovanje sebe od drugog ugraðeno u mozak. Ureðaj je funkcionirao tako da je na ispitanikov lijevi dlan stavljao komadiæ meke pjene. U jednoj varijanti, ispitanik je sam stvarao isti dodirni podra�aj svojom desnom rukom, a u drugoj je podra�aj stvarao eksperimentator. Za vrijeme eksperimenta ispitanikov mozak je sniman kako bi se istra�ili mo�dani temelji razlikovanja vlastitog i tuðeg dodira. Rezultati pokazuju jaèu aktivaciju somatosenzornog podruèja mo�dane kore i prednjeg cingula-tornog dijela, dakle dijelova mozga ukljuèenih u obradu dodira, odnosno u�itka, kad je ispitanike �kakljala druga osoba nego kad su se �kakljali sami. Mali mozak, dio mozga koji se opæenito povezuje s kretanjem, takoðer je reagirao drukèije na vlastiti a drukèije na tuði dodir, i moguæe je da ima svoju ulogu u predviðanju osjetnih posljedica vlastitog, ali ne i tuðeg dodira. (Vi�e o tim dijelovima mozga u "Upoznajte se sa sredi�njim �ivèanim sustavom" [trik #7]).Za�to ne mo�ete po�kakljatl sami sebe?ispitanikova desna rukaSlika 6-4. Stroj za �kakljanje: ovaj se ureðaj koristio za dodirivanje ispitanikovog lijevog dlana pjenomU jednom su se istra�ivanju koristila dva robota, kojima se mozak varao tako da reagira na vlastito �kakljanje kao da se radi o tuðem.2 Ispitanici su u lijevoj ruci dr�ali predmet prièvr�æen za prvog robota. Predmet je bio povezan s drugim robotom, za kojeg je bio prièvr�æen komadiæ pjene koji je stvarao dodirni podra�aj na dlan desne ruke. Pokret ispitanikove lijeve ruke je, dakle, uzrokovao kretanje pjene, kao daljinskim upravljaèem. Robotsko suèelje stvaralo je vremensko ka�njenje izmeðu pokreta ispitanikove lijeve ruke i dodirnog osjeta na desnoj ruci, a od ispitanika se tra�ilo da ocijene stupanj "�kakljivosti" (slika 6-5).Slika 6-5. Roboti za �kakljanje: ispitanici su ocjenjivali podra�aj �kakljivijim kako se ka�njenje poveæavaloKad nije bilo ka�njenja, uvjeti pokusa bili su isti kao i kod vlastitog�ka-kljanja, jci je ispitanik trenu!.i< no dobivao �kakljivi podra�aj uslijed po-.5Za�to ne mo�ete po�kakljati sami sebe?kreta lijeve ruke. Veæe ka�njenje izmeðu uzroènog djelovanja i osjetnog uèinka (do 300 ms) dovodilo je do jaèeg do�ivljaja �kakljanja. To sugerira da, kad ka�njenja nema, mozak mo�e toèno predvidjeti dodirni podra�aj pa se osjetni uèinak ubla�ava. Vremensko ka�njenje poveæava vjerojatnost diskrepancije predviðenog i stvarnog osjetnog uèinka. Rezultat toga je manje ubla�avanje osjeæaja �kakljanja, jer mozak pogre�no progla�ava podra�aj izvanjskim. Ako, dakle, posljedice vlastitog djelovanja uèinimo nepredvidljivima, mozak æe tretirati ja kao drugog.Predviðanje sileKako anticipiramo podra�aj i kompenziramo ga, vidjet æemo poku�avajuæi procijeniti silu.

Na djeluDesnim ka�iprstom blago pritisnite stra�nju stranu prijateljeve ruke. Potom va� prijatelj treba svojim desnim ka�iprstom pritisnuti isto mjesto va�e ruke, i to jednakom silom koju je osjetio kod va�eg pritiska prsta. Izvodite ovo naizmjence - svaki put reproducirajuæi jednaku silu - i nakon desetak krugova osjetit æete daje sila koju primate sve jaèa.Kako to radiOdgovor na pitanje za�to fizièki obraèuni èesto eskaliraju mo�da le�i u postupak predviðanja. Uoèite kako se djeèje gurkanje milo za drago (pa i tuènjava kod odraslih) intenzivira, a svako dijete tvrdi da ga je drugo udarilo jaèe. U jednom nedavno provedenom istra�ivanju3 motornim ureðajem je nakratko nano�ena sila na vr�ak lijevog ka�iprsta svakog ispitanika. Od ispitanika se zatim tra�ilo da desnim ka�iprstom istom silom pritisnu lijevi, preko prijenosnika sile.Rezultati su pokazali da su ispitanici konzistentno primjenjivali jaèu silu od one koju su primili. Autori sugeriraju da, ba� kao kad se poku�avamo sami po�kakljati, mozak predviða osjetne posljedice vlastite sile i ubla�ava osjet. Predvidjeti mo�emo samo posljedice vlastitog djelovanja, ne i tuðeg, pa izvanjsku silu osjeæamo intenzivnije. Ako ste, dakle, nakanili uputiti osvetnièki udarac koji æe odgovarati udarcu protivnika, po svoj æete prilici precijeniti snagu protivnikova udarca i vratit æete mu jaèe.Za�to ne mo�ete po�kakljati sami sebe?trik #65Za�to smo evoluirali nemoguænost da se po�kakljamo? Eksperiment s primjenom sile pokazuje da se osjeti èiji je uzrok vanjski pojaèavaju. Slièno tome, na�e su reakcije na �kakljanje mo�da evoluirale zato da nam se poveæa osjetljivost na izvanjske podra�aje koji predstavljaju prijetnju. Na�i su osjetni sustavi neprestance bombardirani osjetnim podra�ajima iz okoline. Utoliko je va�no profiltrirati nezanimljive osjetne podra�aje - kao �to su posljedice vlastitih kretnju - kako bismo probrali osjetne informacije (i na njih obratili pa�nju) koje sa sobom nose vi�e evolucijske va�nosti, kao �to je informacija da nas netko dodiruje. Kad vam pèela sleti na rame ili vam se pauk uspne po nozi, mozak æe se pobrinuti da obratite pa�nju na te potencijalno opasne vanjske podra�aje tako �to æe zanemariti osjeæaje nastale uslijed vlastitih pokreta. Sustav za predviðanje nas, dakle, �titi a �kakljanje je mo�da tek njegova sluèajna posljedica.Bilje�ka1. Blakemore, S-J, Wolpert, D. M., & Frith, C. D. (1998). Central cancellation of self-produced tickle sensation. Nature Neuroscience, 1(7), 635-640.2. Blakemore, S-J, Frith, C. D , & Wolpert, D. M. (1999). Spatio-temporal prediction modulates the perception of self-produced stimuli. Journal of Cognitive Neuroscience, 11(5), 555-559.3. Shergill, S., Bays, P. M., Frith, C. D., & Wolpert, D. M. (2003). Two eyes for an eye: The neuroscience of force escalation. Science, 301(5630), 187.Dodaina literatura� Weiskrantz, L., Elliot, J., & Darlington, C. (1971). Preliminary observations of tickling oneself. Nature, 230(5296), 698-599.� Wolpert, D. M., Miall, C. M., & Kawato, M. (1998). Internal models in the cerebellum. Trends in Cognitive Sciences, 2(9), 338-347.- Suparna Choudhury i Sarah- Jayne BlakemorePrevarite si pola mozgatrikPrevarite si pola mozga#66Kljuène rijeèi vidne obrade u mozgu su delegiranje poslova. Imamo jedan put za svjesnu percepciju svijeta - kojim, prepoznajemo �to je �to - a drugi za sudjelovanje - kori�tenje na�eg tijela u interakciji s vanjskim svijetom.Svi najosnovniji aspekti vizualnog svijeta obraðuju se u stra�njem dijelu mozga. Ali nakon toga iste se te vizualne informacije koriste za razlièite stvari preko dva odvojena puta. Jedan put teèe od stra�njeg mozga prema donjem sljepooènom dijelu mo�dane kore, nalazi se pokraj u�iju, gdje se pohranjuju sjeæanja o tome �to je �to. Drugi put teèe u suprotnom smjeru, prema vrhu glave, u gornji tjemeni dio mo�dane

kore, gdje poèivaju mentalni modeli vanjskog svijeta. Grubo govoreæi, prvi (tzv. "ventralni tok") slu�i prepoznavanju i svjesnoj percepciji, dok drugi (tzv. "dorzalni tok") slu�i interakciji. (Barem prema teoriji dva toka vidne obrade [trik #13].)Tu su zamisao razvili David Milner i Melvvn Goodale 1990-ih godina, a djelomièno je nadahnuta nalazima kod neurolo�kih pacijenata s o�teæenjem jednog, ali ne i drugog puta. Pacijenti s o�teæenjem sljepooènog re�nja èesto imaju te�koæa s prepoznavanjem raznih stvari - recimo, èetkice za zube - ali kad se od njih tra�i da ne�to rade s èetkicom, problema nema. Naprotiv, pacijenti s o�teæenjem tjemenog re�nja iskazuju obrnuti obrazac pona�anja; oni èesto s lakoæom prepoznaju objekt ali nisu u stanju posegnuti za njim i pravilno ga uhvatiti.Do danas su psiholozi prona�li bihevioralne dokaze za tu odvojenost funkcija kod ljudi bez neurolo�kih problema, i to uz pomoæ optièkih varki.Na djeluSredinom devedesetih godina Salvatore Aglioti1 i suradnici pokazali su da se ljudima èini da je disk okru�en manjim kru�iæima veæi nego isti takav disk kad ga okru�uju veæi krugovi - u takozvanoj Ebbinghausovoj varci (vidi sliku 6-6). Kad, meðutim, posegnu da uhvate taj sredi�nji disk, naprave isti odgovarajuæi pokret ka�iprstom i palcem u oba sluèaja. Èini se da ova varka vara svjesni perceptivni sustav mozga (ventralni tok), dok je vizualno-motorièki (ruka-oko) sustav (dorzalni tok) na nju naizgled imun.Slika 6-6. Ebbinghausova varka. Oba sredi�nja diska su jednake velièine, iako se tako ne èini va�em perceptivnom sustavu; meðutim, vizualno-motorièki sustav se ne da prevariti.Mnogo je primjera situacija u kojima na�a percepcija biva prevarena a vizualno-motorièki sustav mozga ostaje imun. Evo jedne takve situacije koju mo�ete probati i sami. Trebat æe vam prijatelj i savitljivi metar. Odite na neku pje�èanu pla�u na kojoj æete moæi crtati u pijesku, ili na asfalt po kojem mo�ete crtati kredom. Recite prijatelju da okrene pogled na drugu stranu dok se vi pripremate.Prvi dioPovucite crtu u pijesku dugu oko dva-tri metra i izmjerite je. Na jednom kraju nacrtajte krug promjera oko 70 cm, kao na slici 6-7A. Zamolite prijatelja da stane tako da mu no�ni prsti budu na drugom kraju crte. Neka procijeni du�inu crte u bilo kojoj mjernoj jedinici. Zatim mu stavite povez oko oèiju, okrenute ga za 90° i zamolite ga da prehoda onoliko koliko smatra da je crta duga. Izmjerite "prehodanu" udaljenost metrom.Slika 6-7. Optièka varka u verziji"sam svoj majstor" A Btrik #66Prevarite si pola mozgaDrugi dioZamolite prijatelja da opet okrene pogled, izbri�ite prvu crtu i povucite drugu, opet jednako dugu. (Ako mislite da bi va� prijatelj mogao naslutiti o èemu se radi, napravite crtu druge du�ine - ista du�ina samo èini usporedbu lak�om.) Ovaj put nacrtajte krug preko jednog kraja crte, kao na slici 6-7B. Sada napravite isto �to i prije: neka prijatelj stane na drugi kraj crte i poku�a (na glas) pogoditi njenu du�inu, stavite mu povez i dajte mu da prehoda onoliko koliko misli da je duga va�a crta.Treæi dioPrijateljeva procjena du�ine druge crte najvjerojatnije æe biti manja nego procjena prve crte, iako su obje bile jednako duge. U tome je optièka varka. (Ako ste imali drukèije du�ine crta, razliku æete morati izraziti relativno.) Meðutim, prehodana udaljenost æe vjerojatno biti manje-vi�e jednaka (tj. neæe podleæi varci); u najmanju ruku, pokazat æe se da je du�inu druge crte podcijenio daleko manje kad je hodao. To jest, na njegovu svjesnu procjenu ova varka (varijacija slavne varke zvane Muller-Lverova iluzija) vjerojatno utjeèe jaèe nego na prehodanu procjenu, koju kontrolira njegov dorzalni tok.Kako to radiOdgovor ovisi o tome koga pitate. Zagovornici teorije dva toka vidne obrade tvrde da su te demonstracije imunosti na�eg djelovanja na optièke varke dokaz odvojeno

sti dorzalnog (djelovanje) i ventralnog (percepcija) toka. Ventralni tok je podlo�an varkama, tvrde oni, zato �to obraðuje objekte u odnosu s njihovom okolinom procjenjujuæi trenutni kontekst da bismo ih mogli prepoznavati.Dorzalni sustav je naprotiv neosjetljiv na takve varke zato �to obraðuje objekte od interesa u egocentriènim koordinatama, u odnosu na promatraèa, kako bismo s njima mogli ispravno meðudjelovati.Oni koji sumnjaju u istinitost teorije dva toka imaju drukèije gledi�te. Jedan od razloga zbog kojih na varke nekad nasjednemo a nekad ne, le�i, tvrde oni, prije svega u tipu zadatka a mnogo manje u odvojenosti putova obrade u na�em mozgu. Na primjer, kad gledamo Ebbinghausovu varku (slika 6-C>), od nas se u pravilu tra�i da usporedimo dva sredi�nja diska. Meðutim, kad pose�emo za jednim od njih, obraæamo pa�nju smo samoObjekti tra�e da ih koristimotrik #67na jedan disk u isto vrijeme. Perceptivni zadaci obièno podrazumijevaju uraèunavanje konteksta i obli�njih objekata, dok motorièki obièno ukljuèuju koncentraciju na samo jedan objekt u isto vrijeme, a egocentriène koordinate su nam nu�ne za ispravnu interakciju. Kad promjena uvjeta postavljenog zadatka obrne te tendencije, mo�e se dogoditi da vizualno-motorièki sustav podlegne varci, a da percepcijski sustav ostane imun.Koji argument je ispravan? Dokaza ima za obje strane i rasprava æe vjerojatno trajati jo� neko vrijeme.2-3 Jasno je, meðutim, da ovaj fenomen daje jo� jedan primjer [trik #62] za to kako na� iluzorni osjeæaj jedinstvenoga ja ljubazno dr�i sve te konfliktne procese podalje od pameti.Izgleda li svijet zaista onako kako ga vidimo? Koga je to briga? Opustite se i u�ivajte u pogledu, toènom ili ne, dok se va�i neuroni bave prljavim poslovima.Biljeske1. Aglioti, S. et al. (1995). Size contrast deceive the eye but not the hand. Current Biology, 5, 679-685.2. Franz, V. H. (2001). Action does not resist visual illusions. Trends in Cognitive Sciences, 5, 457-459.3. Milner, D. i Dyde, R. (2003). Why do some perceptual illusions affect visually guided action, when others don't? Trends in Cognitive Sciences, 7,10-11.- Christian Jarretttrik #67Objekti tra�e da ih koristimoÈim vidimo neki objekt, on automatski potièe na pokrete kojima æemo < ja upotrijebiti.Kako razumijemo objekte oko sebe, i �to èinimo s njima? Mo�da percipiramo oblik i boju �alice s kavom, prepoznamo je, a zatim odluèimo da l>i najprikladniji pokret bio uhvatiti je za ruèku i podiæi prema ustima. Meðutim, èini se da se dogaða ne�to puno izravnije i vi�e automatski, �ezdesetih godina James Gibson je razvio ideju o afordunsama objekta, ili pru�anju moguænosti za djelovanje. Èini se da su objekti povezani sObjekti tra�e da ih koristimoodreðenom radnjom ili radnjama, da ih nude /engl. affordl', te je veæ i pogled na takav objekt dovoljan da psihièki pokrene taj pokret. Takav sustav ima oèitih prednosti: on bi nam omoguæio da brzo i na odgovarajuæi naèin reagiramo na objekte oko nas, a da se ne moramo upu�tati u njihovo svjesno prepoznavanje (ili razmi�ljanje o njima). Drugim rijeèima, izmeðu percepcije nekog objekta i radnje s tim objektom postoji izravna veza. Svoju �alicu kave ne samo da vidim; ona zahtijeva da je se uzme i ispije.Na djeluMo�da vas jo� nisam uvjerio, ali siguran sam da se mo�ete sjetiti nekog trenutka kad ste imali dojam daje ne�to u va�oj okolini automatski pokrenulo neku kretnju. Jeste li vidjeli kvaku na vratima iznad koje jasno stoji znak "Guraj", a svejedno ste se uhvatili kako automatski vuèete kvaku prema sebi? Oblik poluge za povlaèenje sugerira da biste je trebali povuæi, usprkos suprotnoj uputi da je gurnete. Ja na takva vrata nailazim nekoliko puta tjedno i opet mi se dogaða da ponavljam istu gre�ku!

Poku�ajte pronaæi takva vrata negdje u blizini va�eg doma ili posla. Sjednite i gledajte interakciju ljudi s njima. Sto se dogaða kad prekrijete znak "Guraj" praznim papirom? Ili papirom na kojem pi�e "Vuci"; èini li vam se da to utjeèe na to koliko èesto ljudi vuku kvaku umjesto da je guraju, ili stvarno obraæaju pa�nju samo na njezin oblik?Mo�da vam se dogodilo da podignete èa�u ili �alicu sa stola iako vam to nije bila namjera (ili ste èak znali da nije va�a)?Uèinci afordansi objekata utvrðeni su eksperimentalno: Tucker i El-lis1 zatra�ili su od ispitanika da pritisnu gumb lijevom, odnosno desnom rukom ovisno o tome da li je slika objekta bila polo�ena ispravno ili naopako. Iako ispitanici nisu razmi�ljali o tome koju æe radnju izvr�iti s tim objektom, efekt se pojavio. Kad bi vidjeli �alicu s dr�kom okrenutom desno - koja evocira hvatanje desnom rukom - reagirali su br�e ako se tada tra�ila reakcija desnom rukom. To jest, vrijeme reakcije im se popravilo ako se ruka kojom su trebali pritisnuti gumb podudarala s rukom koju bi koristili za interakciju s tim objektom. To se naziva efekt kompatibilnosti. (Simonov efekt [trik #56] pokazuje da se vrijeme reakcije pobolj�ava kad se podra�aj i reakcija podudaraju u opæenitijem smislu. Ovdje, meðutim, podra�aj ne ukljuèuje samo ono �to izravno percipirate, nego i koje afor danse mo�ete percipirati.)Objekti tra�e da ih koristimotrik #67Hvatljivost objekata mo�e utjecati i na prosudbu, èak i onda kad ne trebate napraviti nikakav pokret. de'Sperati i Stucchi2 zatra�ili su od ispitanika da ocijene u kojem se smjeru vrti odvijaè u animaciji na kompjuterskom ekranu. Ljudi su sporije donosili procjenu kad bi dr�ka odvijaèa bila u polo�aju koji bi zahtijevao nezgodan pokret njihovom dominantnom rukom. To jest, iako nisu imali namjeru napraviti pokret, njihov vlastiti sustav za kretanje utjecao im je na perceptivnu prosudbu.Kako to radiSnimanje mozga pomoglo nam je u razumijevanju dogaðaja koji su na djelu kad vidimo objekte koji su povezani s nekom radnjom. Grezes i Dece-tv3 promatrali su koja su podruèja mozga aktivna kad ispitanici obavljaju Tuckerov i Ellisov zadatak. Aktivna su im bila ona podruèja, kao �to su pomoæna motorièka podruèja i mali mozak, koja su ukljuèena i u izvedbu stvarnih pokreta. U jednom sliènom istra�ivanju s majmunima otkriveni su i neuroni koji reagiraju i onda kad majmun vidi odreðeni objekt i kad vidi tip radnje koju bi taj objekt zahtijevao.Osobe kojima je o�teæen èeoni re�anj ponekad imaju te�koæa kad trebaju potisnuti tu sklonost djelovanja na objekte. Njima se dogaða da automatski uzmu �alicu ili naoèale a da zapravo nisu to htjeli uèiniti (èak i kad im se ka�e da to ne èine). Smatra se da su nam takve sklonosti svima zajednièke, ali nam je s neo�teæenim èeonim re�njem lak�e obuzdati se da ih ne provedemo u djelo. (Pacijenti s o�teæenim èeonim re�njem imaju te�koæa i s potiskivanjem drugih poriva; na primjer, neki postanu kompulzivni kockari.)Objekti, znaèi, mogu stvoriti pokret nama u glavi. Ali kako to zapravo èine? Na to pitanje za sad nemamo odgovora. Jedna moguænost je da do tih uèinaka dolazi automatski, kako je sugerirao Gibson. Na� sustav za vidnu percepciju ima dva toka [trik #66]: ventralni ("�to?"), koji se bavi identitetom objekta, i dorzalni ("kako?"), koji se bavi polo�ajem i djelovanjem. Moguæe je da afordanse djeluju izravno na dorzalni tok i ne trebaju vi�u obradu; informacije o tipu pokreta mo�da se izluèuju izravno iz oblika ili polo�aja objekta.Meðutim, na�e znanje o objektima mora imati svoju ulogu. Nemoguæe je da smo evoluirali tako da reagiramo na svakodnevne objekte dana�njice - prethistorijski èovjek nije �ivio u svijetu ispunjenom kvakama na vratima i �alicama za kavu! Mora biti da su takve automatske reakcije¦ik 67Objekti tra�e da ih koristimonauèene iskustvom. Tucker i Ellis4 nedavno su otkrili da je veæ i pogled na ime objekta dovoljan da se skrati vrijeme reakcije, odgovarajuæe velikog hvata. Na�e dosada�nje iskustvo i znanje o djelovanju s objektima, dakle, postaju vezani uz naèin na koji u na�em mozgu reprezentiramo pojedine objekte. Znaèi, svaki put kad vidite neki objekt (ili samo pomislite na njega), u va�em se umu automatski otvara mo

guænost za neku radnju s tim objektom.r~Iz ovog istra�ivanja treba upamtiti da objekti za ljude imaju konstantnu "privlaènost" da ih upotrijebe onako kako se nude. Nemojte se iznenaditi ako ljudi koji su umorni, kojima se �uri ili jednostavno ne obraæaju pa�nju (ili jednostavno nemaju dovoljno po�tovanja za to kako biste vi htjeli da neki objekt bude kori�ten) na kraju automatski reagiraju na radnju koju objekt nudi. Evo praktiènog primjera: ako ne �elite da se ne�to sluèajno upotrebljava (npr. gumb za izbacivanje sjedi�ta u pilotskoj kabini), nemojte da tu radnju pokreæe isto ono �to se stalno koristi bez puno razmi�ljanja (npr. upotrijebite polugu a ne gumb slièan pokretaèu paljenja motora).- T. S. _lBilje�ke1. Tucker, M., & Ellis, R. (1998). On the relationship between seen objects and components of potential actions. Journal of Experimental Psychology: Human Perception and Performance, 24, 830-846.2. de'Sperati, C, & Stucchi, N. (1997). Recognizing the motion of a graspable objects is guided by handedness. NeuroReport, 8, 2761-2765.3. Grezes, J., & Decety, J. (2002). Does visual perception of object afford action? Evidence from a neuroimaging study. Neuropsychologia, 40, 212-222.4. Tucker, M., & Ellis, R. (2004). Action priming by briefly presented objects. Acta Psychologica, 116,185-203.- Ellen PoliakoffIspitajte jeste li ljevak ili de�njakIspitajte jeste li ljevak ili de�njakSvima nama je jedna ruka preferirana pri obavljanju manualnih poslova. Za�to je tako? I da li uvijek preferirate istu ruku, ili se to mijenja ovisno o tome �to radite? Razlikuje li se naèin na koji se preferencija mijenja kod ljevaka i de�njaka?Ovo je svijet de�njaka, �to je ljevacima oèigledno. Veæina alata napravljena je za de�njake. Predmeti u kuæanstvu, kao �to su �kare, no�evi, �alice za kavu i tako dalje, svi su oni konstruirani za desnoruku veæinu. Posljedica toga je da je stopa nesretnih sluèajeva vi�a za ljevake - i to se ne odnosi samo na baratanje alatima: stopa prometnih nesreæa sa smrtnim posljedicama takoðer je veæa za ljevake nego za de�njake.1r~Na latinskom i mnogim �ivim jezicima, "ljevak" se ka�e sinister, �to znaèi i "zloæudan", dok se de�njak ka�e dexter ili "spretan".- T. S. _IDevet od deset ljudi su de�njaci.2 Èini se da je taj omjer stabilan veæ tisuæama godina u svim kulturama u kojima se ispitivala preferencija ruku. Pojavu te preferencije antropolozi utvrðuju na osnovi artefakata, kao �to je oblik kremene sjekire. Sudeæi prema tim dokazima, kao i prema zapisima iz starine, èini se da je na�a vrsta oduvijek bila dominantno de-�njaèka.No, èak i meðu de�njacima ima razlika u stupnju, a te varijacije mo�da imaju veze s naèinom na koji koristimo dvije polutke na�eg mozga [trik #69].Na djeluIsprobajte sljedeæe testove kojima æete odrediti koja vam je ruka domi-nant na i koliko je dominantna. Svaki test izvedite dvaput - jedanput svakom i ukom i zabilje�ite rezultate u sekundama za oba puta. Ne morate ili napravit i sve; vidjet æete koji vam odgovaraju s obzirom na opremu koja vam je pri ruci.trik #68Ispitajte jeste li ljevak ili de�njakPikadoIzvedite tri bacanja u ploèu. (Jako pazite kad budete ovo radili "drugom" rukom!) Zbrojite udaljenosti od centra. Pisanje rukomIzmjerite koliko vam treba vremena da ispi�ete cijelu abecedu kao jednu rijeè, �est puta. Poènite s rukom kojom inaèe pi�ete i odmorite se jednu minutu prije nego krenete pisati drugom rukom.CrtanjeIzmjerite koliko vam treba vremena da nacrtate crtu izmeðu dviju linija na papir

u s otisnutim linijama. Pridodajte dvije kaznene sekunde svaki put kad va�a crta dotakne otisnutu.Hvatanje predmeta klije�timaIzmjerite koliko vam treba vremena da pomoæu klije�ta uhvatite 12 komadiæa �ice i prénesete ih iz jedne u drugu kutiju. ZaèepljivanjeIzmjerite koliko vam, u sekundama, treba vremena da stavite poklopac na pet staklenki, ili da zaèepite pet boca vina, ili da vratite metalni èep na pet pivskih boca.Evo kako æete izraèunati svoj kvocijent dominantnosti ruke:(rezultat za lijevu ruku - rezultat za desnu ruku) / (rezultat za desnu ruku + rezultat za lijevu ruku) x 100Sada vidite kako se rezultat razlikuje ovisno o zadatku; prosjek im je va�a prosjeèna dominantnost. Negativni brojevi znaèe da ste de�njak a pozitivni da ste ljevak. Veæi brojevi znaèe veæu dominaciju jedne ruke.Kako to radiIzvodeæi ove testove mogli ste vidjeti da vam za neke stvari mo�e poslu�iti i va�a "druga" ruka, i da ju je za ne�to koristiti lak�e a za ne�to te�e. Veæina ljudi za jedne stvari koristi dominantnu ruku, za druge mogu koristiti obje, a za neke koriste nedominantnu ruku.Tako je, u odreðenom smislu, ogranièavajuæe opisivati ljude kao ljevake ili de�njake jer ih se tako stavlja u samo jednu kategoriju a zanemaruje se pitanje u kojoj mjeri pripadaju toj kategoriji - odnosno negdje izme du. To je, naravno, razlog zbog kojeg smo se pri odreðivanju kvocijentaIspitajte jeste li ljevak ili de�njakdominantnosti ruke slu�ili bihevioralnim mjerenjima, umjesto da smo samo zamolili ljude da nam ka�u.3Dominantnost ruke je genetièki tek slabo uvjetovana. Dijete dvoje ljevaka ima 45-50% �anse da bude ljevoruko. Znaèi, mora biti da je za to dijelom zaslu�an i odgoj djeteta, i tako znamo da su za na�u ljevorukost ili desnorukost zaslu�ni i mnogi negenetièki utjecaji. Dokazi nadalje sugeriraju kako je moguæe da je ljevorukost povezana s neurolo�kim inzultima u maternici ili pri porodu.4Ako isku�ate ove tekstove na nekoliko ljudi, vidjet æete da se ljevaci lak�e slu�e desnom rukom nego �to se de�njaci slu�e lijevom. Razlog je vjerojatno dijelom u tome �to na� svijet de�njaka vi�e prisiljava ljevake da se nauèe slu�iti desnicom, a moguæe je da su razlozi i dublji i tièu se lateralizacije mozga.Devet od deset ljudi dominantno se slu�e desnom rukom, i bar devet od deset ljudi ima glavne govorne mo�dane funkcije na lijevoj strani.5 Meðu njima je i oko dvije treæine ljevaka. Svi ostali, dakle znaèajna manjina, pri govoru se slu�i ili desnom ili i jednom i drugom polutkom.6Jedan od testova kojima se ispituje koja je mo�dana polutka dominantna za jezik je VVada test. U tom se testu u karotidnu arteriju ubrizgava kratkotrajni anestetik (npr. du�ièni ami-tal). On privremeno anestezira lijevu polutku, �to omoguæuje ispitivanje njenih funkcionalnih sposobnosti. Osobe kojima lijeva polutka jest dominantna za jezik (tj. veæina) nakratko æe postati afaziène, dakle izgubit æe sposobnost razumijevanja i produkcije jezika. Ako u tom trenutku bude brojali, nakratko to neæete moæi èiniti nakon �to vam se ubrizga anestetik.Razlog zbog kojeg su ljudi veæinom i dalje ljevaci za jezik mo�da le�i u naèinu na koji su na�e mo�dane funkcije lateralizirane [trik #69] prije evolucije jezika, pri èemu se mozak lateralizirao odvojeno od upotrebe ruku.Sugerirano je da su se govorna podruèja mozga razvila blizu motorièkog dijela mo�dane kore zato �to je gestikulacija bila glavni oblik komunikacije prije pojave govora.7 Istra�ivanja su pokazala da se, kad ispitanik promatra geste rukama i ustima, aktiviraju dijelovi motorièkog podruèja mo�dane kore (F5), kao i Brokino podruèje (nalazi se u lijevom dijelu èeonog re�nja i ukljuèeno je upravo u stvaranje jezika). Tvrdi se da su se na�i preci pri komunikaciji prije govora slu�ili gestama, kao �to to danas èine obièni i èovjckoliki majmuni (npr. rokæu usnama). Tako je i ljudski govorni sklop posljedica preteèe Hrnkinog podruèja, obdareno); (pii)eIspitajte jeste li ljevak ili de�njakgovora) mehanizmima za prepoznavanje djelovanja drugih, iz kojih se razvio govor.

Plauzibilno je da se za djelotvornije i jednostavnije komuniciranje koristila samo jedna (desna) ruka. To bi objasnilo za�to su dominantnost jezika i ruke na istoj strani (sjetite se, lijeva strana mozga kontrolira desnu stranu tijela, pa je lijeva strana mozga zaslu�na i za lijevu jeziènu dominantnost i za dominantnost desne ruke).Ako je to tijekom evolucije bilo pravilo, onda nam postaje lak�e objasniti za�to veæina ljevaka svejedno ima podruèje za govor na lijevoj strani. Meðutim, time se i dalje ne odgovara na poèetno pitanje za�to je desna ruka bila dominantna. Trenutno se o tome mo�e samo nagaðati; va�no je da su ljevorukost i desnorukost distribuirane razlièito - to nisu zrcalne slike a to ima implikacija za genetiku dominantnosti ruke i lateralno-sti drugih funkcija.Neki istra�ivaèi tvrde da su preferencije u pogledu ruke izvorno evoluirale iz preferencije dr�anja tijela s osloncem na desnu ruku, i utoliko lijeve preferencije pri posezanju u arborealnih vrsta (onih koje �ive na drveæu).8 Tako je, dakle, kako su zahtjevi dr�anja tijela slabili u vrsta koje obitavaju na tlu, lijeva ruka ostala dominantnom pri veoma stereotipnim zadacima kao �to je jednostavno posezanje, dok je desna postala preferirana pri slo�enijim manipulativnim poslovima ili poslovima koji zahtijevaju neku vje�tinu. Drugim rijeèima, pridr�avali bismo se lijevom rukom, a voæku bismo ubrali desnom.Kao obja�njenje za�to je veæina populacije de�njaèka, to je zanimljiva teorija ali ona ne govori ni�ta o tome za�to su neke osobe ljevaci. Jesu li ljevaci osobito vje�ti pri posezanju? Jesu li ljevaci jednako vje�ti pri manipulativnim poslovima kao de�njaci? Na�alost, ta æe pitanja morati prièekati daljnja istra�ivanja.B/7/e�fce1. Salive, M. E., Guralink, J. M., & Glynn, R. J. (1993). Left-handedness and mortality. American Journal of Public Health, 83, 265-267.2. Annet, M. (1972). The distribution of manual asymmetry. The British Journal of Psychology, 63, 343-358.3. Hartlage, L. C., & Gage, R. (1977). Unimanual performance as a measure of laterality. Neuropsychological Review, 7(3), 143-156.4. Bakan, P. (1971). Handedness and birth order. Nature, 229,195.5. Davidson, R. J., 8z Hugdahl, K. (nr.) (1995). Brain Asymmetry. Cambridge, MA: MIT Press.Upotrijebite desnu stranu mozga - a i lijevuUpotrijebite desnu stranu mozga - a i lijevuMetafora o logiènoj lijevoj strana mozga a i intuitivnoj desnoj je popularna, ali prièa o razlici meðu mo�danim polutkama je slo�enija i zanimljivija.U svim najboljim mitovima ima zrnce istine, a to va�i i za mit o lijevoj i desnoj polutci mozga. Na�a se mo�dana kora dijeli na lijevu i desnu polutku, i doista se èini da one nezavisno obraduju informacije, ali kako to t oèno èine ba� i ne lièi na ono �to obièno èujete od gurua menad�menta i literature o samo-pomoæi. Kako to biva s mnogim mitovima znanosti, prava prièa je manje intuitivna ali je zato zanimljivija.Na� mozak slijedi opæi obrazac na�eg tijela: sa strane od svega po dva, ,i u sredini od svega po jedno. Dvije polutke mozga subkortikalno su spojene izravno, ali u polutkama mo�dane kore medu njima postoji procijep. Polutke povezuje corpus callosum, gusti splet kojeg èini oko 250 milijuna �ivèanih vlakana (to nije jedini naèin na koji informacije prelaze s jedne na drugu mo�danu polutku, ali je najva�niji).Svaka je polutka mi�lju i djelom spojena sa suprotnom stranom t ije-l.i. Tako mform.K i je s va�e desne st tane idu u lijevu stranu vidnog dijelatrik #696. Rasmussen, T., & Milner, B. (1977). The role of early left-brain injury in determining lateralization of cerebral speech functions. Annals of the New York Academy of Sciences, 299, 355-369.7. Rizzolati, G., & Arbib, A. (1998). Language within our grasp, Trends in Neurosciences, 21,188-194.8. MacNeilage, R E. (1990). The "Postural Origins" theory of primate neurobiological asymmetries. U N. A. Krasneger et al. (ur.) Biological and Behavioral Determinants of Language Development, 165-168, Hillsdale, NJ: Erlbaum.Dodatna literature/

� Laska, M. (1996). Manual laterality in spider monkeys (Ateles ge-offroyi) solving visually and tactually guided food-reaching tasks. Cortex, 32(4), 717-726.- Karen Bunday9mo�dane kore, a signali iz lijevog motorièkog dijela kore upravljaju va�om desnom rukom. Kod vi�ih funkcija, kod kojih se kombiniraju informacije iz s obje strane, svaka polutka, kako se èini, ima i prednosti i slabosti pa æe za pojedine zadatke jedna biti dominantna.Popularni mit potjeèe od istra�ivanja na pacijentima kojima je corpus callosum presjeèen unutar jedne radikalne kirur�ke intervencije u lijeèenju epilepsije. Takvi pacijenti s "razdvojenim mozgom" funkcioniraju naizgled normalno pri obavljanju mnogih zadataka. Ponekad se, meðutim, pona�aju èudno pa na istu stvar drukèije reagiraju jednom a drukèije drugom rukom, ili odgovaraju rijeèima (lijeva polutka) odnosno pokazuju lijevom rukom (desna polutka).1Jednostavno razlikovanje lijeve strane mozga, specijalizirane za jezik i hladnu logiku, i potlaèene desne strane, koja je specijalizirana za intuiciju, preraslo je u mit kakav danas poznajemo. Slièno mitu o 10% [trik #6], ono je dovelo do zakljuèka da se veæina nas slu�i samo polovinom mozga. Iako je moguæe da je to razlikovanje korisna metafora kad se prièa o stilovima mi�ljenja, ono to svakako nije kad je rijeè o znanstvenim istra�ivanjima ili otkrivanju pravih razlika meðu mo�danim polutkama.Bilo koja prava razlika meðu polutkama mo�e biti u suprotnosti s onim �to bi oèekivali ljude odrasli na mitu o zloèestoj lijevoj i dobroj desnoj strani mozga. Michael Gazzaniga, jedan od èlanova grupe koja je izvela prve eksperimente s razdvajanjem mozga a danas je istaknuti kognitivni znanstvenik, nedavno je pisao u Scientific Americanu o lijevoj strani mozga kao "inventivnoj i interpretativnoj" polutki za strukturu i znaèenje, i o "istinoljubivoj, doslovnoj" desnoj strani, koju ogranièava usmjerenost na opæa povr�inska obilje�ja.2 U svom istra�ivanju on je otkrio da desna polutka sadr�i module specijalizirane za raèunalnu analizu percepcija, zadr�avajuæi se na tome i ne tra�eæi nikakvo dublje znaèenje. To je lo�e za, primjerice, strategije pametnog pretra�ivanja. Lijeva mo�dana polutka je bolja u asocijacijama vi�e razine i rje�avanju problema, ukljuèujuæi jezik, tra�enje znaèenja i pronala�enje obrazaca.Na djeluU mnogim izvornim demonstracijama specijalizacije polutki mozga, ispitaniku se pokazuje slika u jednu polovicu vidnog polja. Informacije iz oba oka obraðuju obje polutke mozga, ali informacije s lijeve strane od toèke fiksacije obraduju se u desnoj mo�danoj polutki i obratno. Ako se polu iUpotrijebite desnu stranu mozga - a i lijevutrik #69nete da ispitanik gleda ravno preda se, mo�ete kontrolirati koja polutka obraduje sliku tako da mu je prika�ete lijevo, odnosno desno od �ari�ne toèke. To morate napraviti vrlo brzo; èim im se slika prika�e, ljudi pomièu oèi da je pogledaju i tako unose informacije u obje polutke. Buduæi da je to te�ko izvesti u sluèaju vida, evo jedne nevizualne demonstracije koju mo�ete isprobati kod kuæe.3Lijeva mo�dana polutka bolje obraduje zvukove koji se pojavljuju brzo i èini se da bolje dr�i ritam; ona mo�e uhvatiti slo�enije ritmove i sinkronizirati ih s tempom bolje nego desna polutka.Kako biste to osjetili na djelu, lijevom rukom otkucavajte neki pravilni tempo (1-2-3-4- itd.) a zatim desnom rukom uvedite neki slo�eni ritam (neki sinkopirani, d�ezerski) koji æe popratiti tempo kao melodijska linija. Nakon toga poku�ajte dr�ati tempo desnom rukom (1-2-3-4- itd.) i nakon par otkucaja dodajte ritam ljevicom. Vidjet æete �to æe se dogoditi. Prva varijanta bi vam trebala biti lak�a jer tada lijeva polutka kontrolira slo�eniji ritam (desna ruka).Na ovom testu èak i mnogi ljevaci imaju iste rezultate kao i de�njaci, pa nije rijeè samo o tome koja vam je ruka dominantna. Vjerojatno nije sluèajnost �to je glasovirska klavijatura organizirana tako da ni�i tonovi, koji se koriste za jednostavnije ritmove, budu na lijevoj strani gdje ih mo�e preuzeti desna mo�dana polutka.Kako to radiUsporeðujuæi rezultate normalnih osoba u zadacima koji daju informacije razlièit

im mo�danim polutkama, i usporeðujuæi reakcije koje kontroliraju razlièite polutke, kognitivni neuroznanstvenici su otkrili mnoge funkcije koje svaka polutka obavlja na razlièit naèin, a u podacima su se poèele javljati pravilnosti.Najvidljivija specijalizirana funkcija je jezik. Govor kontrolira lijeva strana mozga, i lijeva strana podr�ava razumijevanje doslovnog znaèenja i ijeèi i gramatike reèenice u veæine ljudi (ne kod svih). To ipak ne znaèi da desna strana mozga nema nikakvu ulogu u jeziènoj obradi. Istra�ivanja i ia osobama s o�teæenjima desne polutke, uz druge dokaze, sugeriraju da desna strana mozga podr�ava analizu globalnih znaèajki jezika, kao �to su implikacija i ton. Ako ka�em, "Mo�ete li zatvoriti prozor?", ne pitam v.i -.jesti' li to u stanju u< ini ti, nego da liga hoæete zatvoriti. Jo� korak slo�enije je teæi, "I lladno mi je", Sto mo�e znaèiti istu molbu, samo uvijenijeUpotrijebite desnu stranu mozga - a i lijevuizra�enu (dodu�e, ne toliko uvijeno kao "Za�to si tako sebièan?"). Neki istra�ivaèi smatraju da desna strana mozga podr�ava takvo pragmatièko rezoniranje u jeziku.Specijalizacija lijeve strane za jezik prenosi se na prednost pri stvaranju nizova i simbolièkom, logièkom mi�ljenju.Èini se da je desna polutka specijalizirana za vidnu i prostornu obradu, primjerice mentalnu rotaciju ili pamæenje karti i lica, gdje je naglasak na izgledu i razumijevanju cjelovite slike. Nadalje, radije donosimo prosudbu o licu na osnovi njegove lijeve strane.4 To je demonstrirano na adresi http://perception.st-and.ac.uk/hemispheric/explanation. html. Web stranica pokazuje dva lica, od kojih jedno izgleda �enstvenije (vidi sliku 6-8). Oba lica su u stvari jednako mu�ka i �enska, samo �to je onom koje izgleda �enstvenije, �enstvenija polovica na lijevoj strani (obraðuje se u desnoj mo�danoj polutci) a mu�evnija na desnoj pa vam ne utjeèe na prosudbu o rodu. Uostalom, ispitajte to tako �to æete pokriti lijevu stranu kod oba lica na slici 6-8 i opet ih pogledati; sada vidite da je lice koje ste isprva ocijenili �enskim napola mu�ko a ono koje ste ocijenili mu�kim napola �ensko.Slièno percepciji roda i raspolo�enja, èini se da i na dojam o glazbi uglavnom ukljuèuje procese koji se dominantno odvijaju u desnoj polutci (iako je, kako smo vidjeli, kod odr�avanja slo�enijih ritmova dominantna lijeva polutka).Slika 6-8. Oba su lica jednako mu�ka i �enska, ali na razlièitim stranama: va�a desna mo�dana polutka dominira percepcijom roda lica pa jedno lice vidite kao mu�evnije a drugo kao �enstvenije''Upotrijebite desnu stranu mozga - a i lijevuIstra�ivanja temeljena na snimanju mozga sugeriraju da se takvi rezultati mogu razumjeti ako o mo�danim polutkama razmi�ljamo kao o dijelovima mozga specijaliziranim za razlièite vrste obrade, ne specijaliziranima za obradu razlièitih stvari. U jednom su istra�ivanju6 ispitanicima pokazana slova saèinjena od puno malih drugih slova (npr. slovo A saèinjeno od puno malih S-ova). Lijeva polutka reagirala je na detalje (na mala slova) a desna na cjelovitu sliku (veliko slovo konstruirano iz malih slova). Kasniji su radovi pokazali da prièa nije ba� tako jednostavna kako sugerira ovo istra�ivanje. Èini se da se obrazac lijevo-detalji/desno-cjelina mo�e obrnuti uz odgovarajuæu kombinaciju podra�aja u zadatka - ali potvrðeno je da dominantnost polutki ovisi o zahtjevima zadatka, a ne o naravi informacija koje treba obraditi.7 To daje stanoviti legitimitet ideji da postoje stilovi obrade svojstveni lijevoj, odnosno desnoj mo�danoj polutci.Tu je, meðutim, va�no kako se dvije polutke kombiniraju, a ne kako se pona�aju u umjetno stvorenim situacijama poput onih u pacijenata s razdvojenim mozgom. Istra�ivanja sa snimanjem mozga normalnih osoba temelje se na prosjeènim rezultatima dobivenih na vi�e mozgova, èime se u pravilu umanjuju velike varijacije u neèinu na koji se te funkcije distribuiraju u mozgu svake pojedine osobe. Konaèno, kako god neèiji mozak bio ustrojen, svatko se slu�i objema polutkama u situacijama u kojima se naðe - utoliko ba� i nema smisla previ�e se koncentrirati na to koja polutka radi �to i obraðuje li osoba ne�to svojom lijevom ili desnom stranom mozga.Bilje�ke1. Èak se tvrdilo da su dvije polutke pacijentova razdvojenog mozga svjesne na razlièite naèine (http://ww.macalester.edu/~psych/what-hap/UBNRP/Split_Brain_Consciousness.html).2. Gazzaniga, M. S. (1998). The split brain revisited. Scientific American, 279(

1), 50-55. (a�urirana verzija objavljena 2002).3. Ovu smo demonstraciju posudili iz knjige The Lopsided Ape Michaela C. Corballisa (Oxford University Press, 1991), str. 267. Puno hvala Michaelu Parkeru (http://www.michaelparker.com) �to nam je na nju skrenuo pa�nju.4. U najmanju ruku, holistièka obilje�ja lica (kao �to su rod i raspolo�enje) trebali bismo prosuðivati prema lijevoj strani, dakle desnom mo�danom polutkom. Istra�ivanja sa snimanjem mozga pokazuju da je lijeva point k.i ukljuèena u analizu pojedinih dijelova lica. Rossion, B. et al. (2000). 11 mispheric asymmetries for whole based and part based'a__J______| Upotrijebite desnu stranu mozga - a i lijevuface processing in human fusiform gyrus. Journal of Cognitive Neuro-science, 12, 793-802.5. © Michael Burt, Perception Lab, http://perception.st-and.ac.uk.6. Fink, G. R., Halligan, P. W., Marshall, J. C., et al. (1996). Where in the brain does visual attention select the forest and the trees? Nature, 382(6592), 626-628. O ovom èlanku postoji sjajna rasprava Johna McCronea u New Scientistu (13. srpnja 1999), dostupna na Internetu (http://web.archive.org.web/*/http://www.btinternet.com/ -neuronaut/webtwo Jeaturesjeftbrain.html).7. Stephan, K. E., Marshall, J. C., Friston, K. J., Rowe, J. B., Ritzl, A., Zilles, K., et al. (2003). Lateralized cognitive processes and lateralized task control in human brain. Science, 301(5631), 384-386.Dodatna literatura� Dobra polazi�ta za daljnje èitanje o neuroznanosti lijeve i desne mo�dane polutke su "All in the Mind" ABC-a (http://www.abc.net. ¦ au/rn/science/mind/stories/sl 137394.htm), zatim "Hemispheres" na stranicama Neuroscience for Kids (http://faculty.washington. edu/chudler.split.html), te èlanak Sandre Blakeslee "New Theories of Expression Focus on Brain's Two Sides" (http://members.aul. com/sakrug/dualbrain.html; prethodno objavljeno u New York Ti-mesu).sedmo poglavlje: Zakljuèivanjetrikovi# 70-74Smatramo se prilièno racionalnim biæima, i zaista, mo�emo biti dosta logièni kad tako naumimo. Ali èim malo zagrebete po povr�ini, vidjet æete kako nas brojevi lako zavedu [trik #70]; osim toga, zna se da je jako te�ko shvatiti statistiku [trik #71 ]. Koliko nam onda dobro ide ta racionalnost? Ovisi: logièke vje�tine nam, primjerice, ba� i nisu zavidne kad trebamo rje�avati logièke izvode, ali zato blistaju kad trebamo uhvatiti nekoga tko nas mo�da vara [trik #72]. U tome i jest stvar. Na�a je racionalnost vrlo pragmatièna i mo�emo rje�avati slo�ene probleme ako nalikuju realnim situacijama.Cista racionalnost je ionako precijenjena. Dokuèiti logiku u neèemu je sporo u usporedbi s unutarnjim osjeæajem, i to je strategija koja funkcionira. To u svakom sluèaju va�i za placebo efekt [trik #73] - vjerovanje je doista moæna stvar. Svi smo mi, nadalje, jako pristrani prema odr�avanju statusa quo [trik #74]. To, jasno, nije racionalno ali ne brinite; pravilo "Ako nije pokvareno, ne popravljaj" je u najmanju ruku pragmatièki valjano.Na� mozak nije evoluirao tako da misli o brojevima. Kad nam uðu u glavu, s njima se de�avaju èudne stvari.liko mo�emo trenutaèno uvidjeti koliko predmeta èini neku manju skupinu (ni,inju zn.H i (Cl iii ili manje [trik #35]), zakljuèivanje o veæim brojevima zahtijeva brojanje, a za brojanje tteba vje�be. Neke kulture se snalazetrikoprezno#70Z9IS brojevima opreznoi bez brojeva veæih od 3, a èak i brojevno pismenim kulturama je trebalo vremena da izume ne�to tako fundamentalno kao �to je nula.1Znaèi, ne posjedujemo prirodnu sposobnost za eksplicitno baratanje brojevima; to je kulturni izum prikvaèen na prirodne sposobnosti koje posjedujemo. Te�koæe s kojima se susreæemo kad razmi�ljamo o brojevima najoèitije su kad zatra�ite od ljudi d

a rade s veoma velikim brojevima, s veoma malim brojevima, ili s vjerojatnostima [trik #71].U ovom æemo triku pokazati odakle potjeèu odreðene te�koæe s brojevima, i dat æemo vam neke testove uz èiju æete ih pomoæ moæi demonstrirati na sebi ili na prijateljima.Pristranosti o kojima raspravljamo ovdje i u nekim drugim trikovima ovog poglavlja ne pogaðaju sve ljude sve vrijeme. Razmi�ljajte o njima kao o silama, poput gravitacije ili plime. Ako je sve ostalo jednako, one imaju tendenciju skrenuti na�u prosudbu u ovom ili onom smjeru, osobito ako nismo posvetili punu pa�nju onome o èemu razmi�ljamo.Na djeluKoliko je:9x8x7x6x5x4x3x2x1 a koliko je1x2x3x4x5x6x7x8x9Buduæi da su oba zadatka pred vama, oèigledno vam je da su ekvivalentni pa iznos mora biti isti broj. Ali probajte ovo: zamolite nekoga da rije�i prvu verziju. Zatra�ite da je procijeni, ne da izraèuna - dajte mu za odgovor pet sekundi. Sada zamolite nekog drugog da procijeni rje�enje druge verzije. Èak i ako prepozna obrazac i pomisli "aha, faktorijel od 9", ako veæ ne zna odgovor napamet na njega æe utjecati naèin na koji je zadatak izlo�en.Vjerojatno je da ste od druge osobe dobili manji odgovor, i da je oboje dalo brojke koje su puno manje od pravog rje�enja (koje je iznenaðujuæe veliko, 362.880).S brojevima opreznoti#¦Kako to radiKad procjenjuju brojeve, veæina ljudi poèinje brojem na koji brzo pomisle - sidrom - i pode�avaju od te poèetne osnovice navi�e ili nani�e. Poèetni broj je zapravo samo nagaðanje, i tu nastaju dva problema. Prvo, ljudi se èesto ne uspijevaju dovoljno udaljiti od poèetnog nagaðanja. Drugo, na to nagaðanje utjeèu okolnosti. A poèetna okolnost je u ovom sluèaju broj na poèetku raèuna.U prethodnim izraèunima, sidra kojima se ljudi slu�e su vi�a ili ni�a ovisno o prvoj brojci u izraèunu (koji èitamo slijeva na desno). Sidro zatim nezaslu�eno utjeèe na procjenu rje�enja. U prvom nizu poèinjemo s veæim sidrom nego u drugom. Kad su psiholozi proveli eksperimentalno ispitivanje ta dva pitanja, prosjeèna procjena za prvi niz bila je 4200, a za drugi samo 500.Obje procjene su znaèajno ni�e od ispravnog rje�enja. Buduæi da se cijeli niz sastoji od malih brojeva, u oba sluèaja sidra su relativno niska, �to utjeèe na to da je procjena veæine ljudi daleko ispod pravog rje�enja.U stvari, èak mo�ete ljudima dati sidro koje nema nikakve veze sa zadatkom koji im postavljate, i ono æe svejedno utjecati na njihov zakljuèak. Poku�ajte izvesti ovaj eksperiment, izlo�en u knjizi Decision Traps Edw-arda Russoa i Paula Shoemakera.2Pronaðite nekoga - tko po moguænosti nije zavr�io povijest - i zamolite ga da vam ka�e posljednje tri znamenke svog broja telefona. Dodajte 400 tom broju i pitajte ga: "Misli� li da je Atila Hun bio pora�en u Evropi prije ili poslije X-te godine", pri èemu je X broj koji ste dobili zbrajanjem broja koji èine posljednje tri znamenke njegovog telefonskog broja i broja 400. Nemojte mu reæi dali je odgovor toèan (bitka je bila 451.) nego ga upitajte "Sto misli�, koje je godine pora�en Atila?" Dobiveni odgovori æe ovisiti o onom poèetnom broju iako se zasniva na neèemu �to je za pitanje potpuno irelevantno - na vlastitom telefonskom broju!Kad su Russo i Shoemaker proveli ovaj eksperiment na skupini od 400 studenata ekonomije Sveuèili�ta Cornell, broj izveden iz telefonskog broja djelovao je kao jako sidro i utjecao je na procjenu godine Atilina poraza. Razlika izmeðu najvi�eg i najni�eg sidra odgovarala je razlici u prosjeènoj procjeni za preko 300 godina.trik #70S brojevima opreznoU �ivotuDobrotvorne udruge se èesto slu�e tim trikom sa sidrom kad vam �alju svoje oglase. Pogledajte odlomak pod naslovom "donirajte", koji se obièno nalazi na poleðini le

tka. Obièno èe tra�iti ne�to kao "100, 50,10, 5 kuna ili iznos koji �elite dati". Razlog zbog kojeg sugeriraju 100, 50,10, 5 kuna, a ne 5,10, 50 a onda 100 kuna je �to vam tako stvaraju vi�e mentalno sidro. Iako nije previ�e vjerojatno da æete im donirati 100 kuna, "iznos koji �elite dati" bit æe vi�i jer je 100 kuna sugerirano na prvom mjestu.Mo�da takva sidra obja�njavaju i za�to je uobièajeno da se cijene odreðuju lipu ispod okruglog broja, na primjer 9,99 kn. Iako je to samo za lipu manje od 10 kuna, èini vam se (ako ne razmi�ljate previ�e) da je to bli�e 9 kuna jer je cijenom taj broj postavljen prvi i slu�i kao sidro.Irelevantna sidra i njihovo nedovoljno pode�avanje samo su dva primjera te�koæa s kojima se susreæemo kad razmi�ljamo o brojevima. ("Razmi�ljajte o uèestalosti umjesto o vjerojatnosti" [trik #71] raspravlja o dodatnim te�koæama koje se javljaju kad razmi�ljamo o jednoj veoma èestoj vrsti broja: vjerojatnosti.)Te�koæe koje nam predstavljaju brojevi jedan su od razloga zbog kojeg vas ljudi tako èesto s njima poku�avaju prevariti. Prilièno sam siguran da mnogi od nas, kad slu�aju neku raspravu, èuju brojeve a da ne razmisle o njima. Brojevi su te�ka stvar i daju dojam autoriteta argumentu, iako èesto zavode na krivi put ili su proturjeèni. Na primjer, reèenica "83% statistike je èista izmi�ljotina" mo�e vam zvuèati uvjerljivo ako ne obraæate pa�nju - znaèi, èuvajte se! Ona pokazuje da je ta vrsta zakljuèivanja toliko neintuitivna da osjeæamo pristranost èak i nakon �to smo pohaðali nastavu iz matematike cijelo desetljeæe, a cijeli joj je smisao bio da nauèimo pa�ljivo zakljuèivati o brojevima.Pouka za komunikaciju je da se brojevima trebate slu�iti samo ako morate. A i tada ponudite dobre ilustracije i imajte na umu da æe ljudima prva reakcija ovisiti o izgledu a ne o brojevima. Veæina ljudi neæe automatski stvarno razmisliti o brojevima koje ste im izlo�ili, osim ako su motivirani, bili sami po sebi bilo zbog vas ili zbog va�eg komentara tih brojeva.Bilje�ke1. Arhiv MacTutorove povijesti matematike: History of Zero (http:// www-gap.dcs.st-and.ac.uk/~history/HistTopics/Zero.html).2. Russo, J. E., & Shoemaker, P. J. H. (1989). Decision Traps. New York: Doublcday.Razmi�ljajte o uèestalosti umjesto o vjerojatnostitrik#71Razmi�ljajte o uèestalosti umjesto o vjerojatnostiO statistici vjerojatnosti naroèito je te�ko razmi�ljati. Sreæom, mo�ete sije olak�ati ako iste informacije izlo�ite tako da se uklope u na�u evoluiranu sposobnost zakljuèivanja o tome koliko se èesto ne�to dogaða.Mark Twain jednom je rekao: "Ljudi se obièno slu�e statistikom onako kako se pijanci slu�e uliènom rasvjetom: kao potporom, a ne radi osvjetljenja."1 Ni�ta se nije promijenilo. Imajuæi u vidu da joj ljudi tako malo vjeruju, zapravo je èudno �to se statistika jo� uvijek toliko upotrebljava.Na�a sposobnost razmi�ljanja o vjerojatnosti evoluirala je kako bi nas za�titila od rijetkih dogaðaja s podosta ozbiljnim posljedicama (na primjer, da nas pojedu), a poma�e nam i da nauèimo donositi pribli�no toène procjene o ne tako sudbinskim stvarima koje se dogaðaju èe�æe (kao �to je, primjerice, �ansa da pronaðemo hranu u odreðenom dijelu doline). Utoliko ne èudi da nas, kad je rijeè o formalnom zakljuèivanju o vjerojatnosti u pojedinaènom sluèaju, na�a evolutivna sposobnost ocjene vjerojatnosti èesto iznevjeri.Jedan primjer za to je precjenjivanje vjerojatnosti dogaðaja slabe uèestalosti koje je lako uoèiti. Samo pitajte nekoga da li se vi�e pla�i putovanja automobilom ili avionom. Letenje je valjda najsigurniji vid putovanja koji postoji, bilo da raèunate prijeðene milje bilo broj putovanja. U usporedbi s letenjem, vo�nja je vrlo riskantna ali veæina ljudi ka�e da imaju dojam daje letenje opasnije.Jo� jedna stvar s kojom imamo problema je raèunanje osnovne frekvencije s kojom se neki dogaðaj javlja, neovisno o specifiènim okolnostima njegove pojave u sada�njem sluèaju. Dat æu vam primjer kako to izgleda na djelu...Na djeluPostoji jedna slavna demonstracija te�koæa s kojima se suoèavamo kad proraèunavamo

vjerojatnost. Kad je 1990. objavljena u magazinu Parade, nakladnik je dobio deset tisuæa pisama èitatelja - od kojih je 92% tvrdilo da je kolumnistica, Marilyn vos Savant, do�la do pogre�nog zakljuèka.'' Usprkos te�ini prosvjednih pisama, vos Savant je zakljuèila ispravno. F.vo tog zbunjujuæeg problema, koji se ugrubo temelji na kvizu Let's Muke a Deal koji je vodio Monty 1 lall.Razmi�ljajte o uèestalosti umjesto o vjerojatnostiZamislite da sudjelujete u TV-kvizu u nadi da æete osvojiti bogatu nagradu. Posljednji izazov je odabrati prava vrata od ponuðenih triju. Iza vrata je ili nagrada (jedna od triju vrata) ili utje�na nagrada (dvoja od triju vrata). U ovom sluèaju utje�na nagrada je bila koza.Odabirete vrata.Da bi poveæao napetost, voditelj Monty gleda iza vrata i otvara jedna od njih (ne ona koja ste odabrali) i pokazuje kozu. Tada vam ostavlja na izbor hoæete li ostati pri svojoj odluci ili æete odabrati preostala neotvorena vrata.Ostala su dvoja vrata. Iza jednih je sigurno koza a iza drugih je sigurno nagrada. Ostajete pri svome ili mijenjate vrata? Ili je svejedno?Ovo nije trik-pitanje, kao kod nekih zagonetki lateralnog razmi�ljanja. Trik je, naime, u statistici a ne u formulaciji pitanja.Veæina ljudi na ovo pitanje da pogre�an odgovor - èak i oni koji su imali matematiku na fakultetu. Mnogi od tisuæa èitatelja koji su pisali Marilyn von Savant iz Paradea bili su sveuèili�ni profesori, i uvjereni da je pogrije�ila inzistirali su da obmanjuje javnost. Èak je i slavni Paul Erdos, godinama prije èlanka u Paradeu, dao pogre�an odgovor a bio je jedan od najtalentiranijih matematièara stoljeæa (i poslu�io je kao nadahnuæe za Erdosove brojeve, za koje ste mo�da èuli3).Odgovor je: trebate promijeniti izbor vrata - dvaput je vjerojatnije da æete osvojiti nagradu ako promijenite vrata nego ako ostanete pri svom prvom izboru. Ne brinite ako vam nije jasno za�to je tako; problem je slavan ba� zato �to ga je te�ko shvatiti. Ako ste shvatili, poku�ajte postaviti problem nekom drugom i objasniti mu za�to je promjena pravi odgovor. Ubrzo æe vam postati jasno kako je te�ko objasniti pojmove.Kako to radi�ansa da ste bili u pravu pri prvom izboru je 1 prema 3. Meðutim, kad se naðete pred pitanjem ostanka pri svom ili promjene vrata, velika nagrada (èesto automobil) mora se nalaziti iza jednih od dvaju preostalih vrata; sada je, dakle, �ansa 2 prema 3 da je auto iza drugih vrata. Znaèi, vjerojatnost 2 prema 3 da je va� prvi izbor pogre�an.Razmi�ljajte o uèestalosti umjesto o vjerojatnostiti#:Na�a nam intuicija, èini se, nala�e da zanemarimo prvotnu vjerojatnosti i uèinak postupka voditelja. Umjesto toga, situaciju promatramo u onom trenutku u kojem trebamo odabrati. Dvoja vrata, jedna nagrada. �ansa je 50-50, zar ne? Ne. Nakon postupka voditelja, promjena vrata donosi veæe �anse za dobitak. Izbaciv�i iz igre jedna od poèetnih vrata koja niste bili odabrali, voditelj je u biti stvorio situaciju izbora izmeðu dvaju vrata, a nagradu æete osvojiti ako ona bude iza bilo kojih od njih.Jo� jedan naèin na koji rje�enje s promjenom odluke izgleda intuitivno je zamisliti situaciju s 1000 vrata, 999 koza i opet samo jednom nagradom. Odabirete vrata (�ansa da su to ona prava je 1 prema 1000) a voditelj otvara sva vrata koja niste odabrali a iza njih se nalaze koze (njih 998). Ostajete pri svom ili mijenjate vrata? Oèigledno, �anse za pobjedu su 999 prema 1000 ako ih promijenite, iako u tom trenutku imate dvoja vrata, jednu nagradu i jednu kozu, isto kao prije. Ova varijanta nagla�ava jedno od glavnih sredstava ometanja u izvornom problemu - voditelj zna gdje je nagrada i pona�a se u skladu s tim kad eliminira vrata s kozom. Vi izabirete ne znajuæi gdje je nagrada, ali buduæi da voditelj postupa znajuæi gdje je nagrada, va�a odluka to treba uzeti u obzir.Dio problema je i u tome �to smo navikli razmi�ljati o vjerojatnostima kao neèem �to je s predmetima ili dogaðajima povezano jedan naprema jedan. No, vjerojatnosti nisu tek izjave o tome �to se mo�e znati o neizvjesnim situacijama. Na same vjerojatnosti mogu utjecati èimbenici koji realno ne utjeèu na predmete ili dogaðaje na ko

je se odnose (u ovom sluèaju, to je postupak voditelja kviza).Evolucijski psiholozi Leda Cosmides i John Tooby4 tvrde da smo evoluirali tako da se, suoèeni s odlukama koje trebamo donijeti na temelju vjerojatnosti, slu�imo informacijama o uèestalosti (frekvenciji) a ne apstraktnim raèunom vjerojatnosti. Vjerojatnosti ne mo�emo izravno percipirati, a koliko se ne�to èesto dogaða mo�emo. Dostupnost uèestalosti tijekom evolucije olak�alo je mozgu da se njima slu�i. Na�e evoluirane sposobnosti bolje barataju vjerojatno�æu kao uèestalo�æu jer su te informacije prirodno prisutne u okoli�u u tom formatu. Nije te�ko vidjeti da li se ne�to dogaða ili se ne dogaða (ki�i ili ne ki�i, na primjer), a dovinuti se uèestalosti tog dogaðaja je jednostavno stvar zbrajanja i usporeðivanja: usporedite broj ki�nih proljetnih dana i ukupan broj proljetnih dana i automatski æete steæi dojam o tome hoæe li sutra vjerojatno ki�iti ili neæe. Pojedinaène vjerojatnosti su drukèije; one su izum kulture - i poput mnogih drugih izuma kulture, jo� uvijek nam predstavljaju te�koæe.Ideja da smo evoluirali za procjenu uèestalosti a ne za proraèunavanje vjerojatnosti ima potporu u dokazima da se slu�imo uèestalostima kaoRazmi�ljajte o uèestalosti umjesto o vjerojatnostiU �ivotuJedan od svakodnevnih odluka na koje utjeèu na�i problemi s vjerojatnostima je razmi�ljanje o vremenskoj prognozi. Istodobno mo�e biti istinito i da su vremenske prognoze veoma toène i da im ne biste trebali vjerovati. Sljedeæi citat dolazi iz sjajnog èlanka Nevillea Nichollsa o pogre�kama i pristranostima u zdravorazumskom zakljuèivanju i o tome kako one utjeèu na na�e razmi�ljanje o predviðanju vremena:6Toènost 24-satne prognoze ki�e u Velikoj Britaniji je 83%. Klimato-lo�ka vjerojatnost ki�e na jednosatnoj razini, prikladnoj za odlazak u �etnju, je 0,08 (to je osnovica). Na temelju tih vrijednosti, vjerojatnost za ki�u ako je predviðena prognozom je 0,30. Vjerojatnost da ne bude ki�e ako je predviðena prognozom je 0,70. Znaèi, vjerojatnije je da æete se lijepo pro�etati suhih nogu èak i ako je za sutradan predviðena ki�a.Ta je tvrdnja istinita, ali je nije lako razumjeti jer nam raèun vjerojatnosti nije intuitivan. Trik je u tome da ga zaobiðemo. Statistika vjerojatnosti èesto se mo�e jednako dobro izraziti i frekvencijama, a tako æemo je lak�e shvatiti. Znamo da æe se vjerojatnosti koje se tièu osnovnih omjera zanemariti pa trebate jako paziti ako se poruka koju �elite prenijeti temelji na tom podatku. Pomoæi æe i ako budete izbjegavali uvjetne vjerojatnostiulaznim i izlaznim podacima pri procjenjivanju �ansi. Automatski primjeæujemo i pamtimo uèestalost dogaðaja (ulaz) i imamo subjektivni osjeæaj pouzdanja da æe se dogaðaj dogoditi ili se neæe dogoditi (izlaz).Ako preformulirate problem Montyja Halla tako da bude izra�en u frekvencijama a ne kao jednokratna odluka, vjerojatnije je da æe ga ljudi ispravno rije�iti.5 Slijedi skraæene verzija istog problema, koja eksplicitno nagla�ava uèestalost, a ne jednokratnu vjerojatnost. Je li nju lak�e shvatiti?Poèetak je isti kao prije - troja vrata, jedna nagrada, dvije koze. Ovaj put, meðutim, imajte u vidu dva naèina igranja, koja predstavljaju dva igraèa, Tom i Helen. Tom uvijek izabire jedna vrata i ostaje pri svojoj odluci. Helen ostaju druga dvoja vrata. Monty uvijek pusti kozu iz jednih od tih dvaju vrata a Helen osvaja nagradu ako se ona nalazi iza preostalih vrata. Njih dvoje tako igraju, recimo, trideset puta. Koliko èesto æe Tom vjerojatno osvojiti nagradu? A Helen? Koja je onda bolja strategija, Tomova (ostaje pri svom) ili Helenina (mijenja vrata)?Razmi�ljajte o uèestalosti umjesto o vjerojatnosti- na primjer, "vjerojatnost za X ako Y" - kao i relativne rizike - "va� rizik za X opada za Y% ako uèinite Z". Ljudima je jednostavno te�ko razmi�ljati o informacijama kad su predstavljene na taj naèin.7Bilje�ke1. Odnosno, pripisuje se Marku Twainu. To je jedan od onih citata koji slobodno lebde.2. vos Savant, M. (1997). The Power of Logical Thinking. New York: St Martin's Press.3. Paul Erdos za �ivota je objavio kolosalan broj èlanaka u suradnji s matematièar

ima diljem svijeta. Ako ste objavili èlanak s Erdosom, va� Erdosov broj je 1; ako ste objavili èlanak s nekim tko je objavljivao s Erdosom, va� broj je 2. Matematika tih indeksa odnosa mo�e biti vrlo zanimljiva. Vidi Projekt Erdosov broj, http://www.oakland.edu/ enp.4. Cosmides, L., & Tooby, J. (1996). Are humans good intuitive statisticians after all? Rethinking some conclusions from the literature on judgment under uncertainty. Cognition, 58(1), 1-73.5. Krauss, S., & Wang, X. T. (2003). The psychology of the Monty Hall problem: Discovering psychological mechanisms for solving a tenacious brain teaser. Journal of Experimental Psychology: General, 132(1), 3-22.6. Nicholls, N. (1999). Cognitive illusions, heuristics, and climate prediction. Bulletin of the American Meteorological Society, 80(7), 1385-1397 (http://ams.al!enpress.com/pdfserv/n 520-0477-080-07-1385. pdf).7. Gigerenzer, G., & Edwards, A. (2003). Simple tools for understanding risks: From innumeracy to insight. British Medical Journal, 327, 741-744 (http://bmj.bmjjournals.com/cgi/reprint/327/7417/741). Ovaj èlanak izvrsno pokazuje kako se mo�ete poslu�iti informacijama o uèestalosti kao alternativom da biste pomogli ljudima da razumiju vjerojatnosti.Dodatna literatura� Detaljnu raspravu o psihologiji dileme Montyja Halla, koja meðu-i im ne nagla�ava ovdje istaknut u interpretaciju s osnovicom, daju I'urns, B. D., & Wietb, M. (u tisku). '1 he collider principle in causal reasoning: Why the Monty Hall dilemma is so bard. Journal of V.xper-j^BBR Pronaðite uljezaNa� osjeæaj za logiku je bolji kad je primijenimo na dru�tvene situacije nego u apstraktnim scenarijima.Unatoè staroj izreci da nama upravljaju emocije, u isku�enju smo vjerovati da imamo bar ne�to intuitivnog osjeæaja za logiku. Razni oblici logike poput silogizama te deduktivnog i induktivnog zakljuèivanja1 djeluju tako jednostavno i fundamentalno da bi èovjek oèekivao da su ta pravila ugraðena u na� mozak. Naposljetku, buduæi da nam neprestano govore da su na�i neuroni ekvivalentni procesorima u kompjuteru, zar se mozak ne bi trebao snaæi s malo logike?Pogledajte kako se nosite sa sljedeæim logièkim zagonetkama.Slika 7-1. Svaka karta s jedne strane ima slovo a s druge strane brojNa djeluSvaka karta na slici 7-1 s jedne strane ima slovo a s druge strane broj. Kad bih vam rekao da postoji pravilo koje ka�e da karta sa samoglasnikom s jedne strane, s druge mora imati parni broj, koje karte trebate okrenuti d.i biste dokazali ili opovrgli to pravilo?trik ] Pronaðite#72imental Psychology: General. Ne�to vi�e o dilemi Montyja Halla, kao i simulaciju koja vam omoguæuje usporedbu uspjeha dviju strategija, pronaæi æete na adresi http://www.cut-the-knot.org/hall.shtml.Pronaðite uljezatrik # 72Probajte prije nego nastavite èitati.Mnogi ljudi okrenu karte sa slovom A i brojem 2 - ali nisuposve u pravu. Okrenuv�i A saznat æete da li je "jedna strana" pravila istinita (ako samoglasnik onda parni broj), no okretanje dvojke vam neæe reæi ni�ta vi�e. Nije va�no ima li dvojka s druge strane slovo K ili A - pravila ne ka�u da vrijedi ni jedno ni drugo. Osim karte A, trebate okrenuti kartu sa sedmicom. Ako sedmica ima samoglasnik na poleðini, pravilo je opovrgnuto, �to god se nalazilo na poleðini karte A. Morate okrenuti i A i sedmicu.Jako malo ljudi uspije rije�iti ovu zagonetku iz prve. Ona pokazuje da ljudi ne posjeduju priroðeni skup apstraktnih logièkih pravila. A ipak, nekako se uspijevamo snaæi i bez njih. Poku�ajte s jednom sliènom zagonetkom sa slike 7-2.Slika 7-2. Èetvero ljudi sjede u kafiæu i piju pivo ili kolu. Karte s jedne strane pokazuju njihovu starost a s druge strane njihovo piæe - tko kr�i pravila?Pretpostavimo da postoji pravilo po kojem morate biti stariji od 21 godine da sm

ijete piti pivo. Èija piæa i godine starosti trebate provjeriti ako �elite saznati da li kafiæ kr�i pravila?Samo time �to smo zamijenili slova piæima a brojeve godinama starosti, postalo je oèito da nema smisla provjeravati �to pije 21-godi�njak (sje-t ite se dvojke) - �to se pravila tièe, nema veze pije li kolu ili pivo. Naprotiv, saznati �to pije 16-godi�njak (sjetite se sedmice) je puno zanimljivije.'2Pronaðite uljezaKako to radiZa�to su logièki problemi toliko lak�i kad ih se izrazi kao �ivotne situacije a ne apstraktno? Jednom ranom hipotezom, takozvanom hipotezom znakova pamæenja, iznesen je prijedlog da logièke probleme rje�avamo na osnovi vlastitog iskustva, bez ikakvog deduktivnog zakljuèivanja. Svi smo se puta susreli s problemima s godinama starosti u kafiæima pa ne moramo ni promisliti tko bi trebao piti �to, za razliku od igre sa slovima i brojevima.Iako postoje ozbiljni dokazi za znakove pamæenja,2,3 mnogi znanstvenici vjeruju da se u praksi ne slu�imo samo iskustvom - da je tu ipak ukljuèeno neko razmi�ljanje. Istra�ivaèi poput Chenga i Holvoaka4 misle da, iako mo�da nismo jako dobri u èistoj logici, briljiramo u logici koja nam je potrebna u svakodnevnom �ivotu - pravilima, dopu�tenjima i obvezama. Ta vrsta logike - deontiæka logika - poma�e nam u rje�avanju svakodnevnih logièkih problema time �to razvija ono �to oni nazivaju "sheme pragmatièkog zakljuèivanja". Stoga ne bi trebalo èuditi �to je na�a vje�tina u logici ovisna o materiji, to jest, ogranièena na analiziranje slo�ene mre�e dopu�tenja i obveza kakve susreæemo u �ivotu.Leda Cosmides5, luèono�a evolucijske psihologije (prouèavanja naèina na koji je evolucija oblikovala na�e mi�ljenje6), sugerirala je da je razlog zbog kojeg, kako se èini, posjedujemo logiku ovisnu o materiji to �to je ona selekcionirana evolucijom kroz bezbrojne nara�taje. Cosmides tvrdi da su najva�niji dijelovi Chengovih i Holvoakovih shema pragmatièkog zakljuèivanja oni koji se odnose na ljude. Drugim rijeèima, svi smo roðeni s mentalnom logikom potrebnom za razumijevanje omjera ulo�enog i dobivenog, kao i dru�tvenih ugovora koje podrazumijeva suradnja s drugim ljudima. Argument je uvjerljiv jer je sposobnost postizanja korisnih sporazuma obilje�je znaèajno za pre�ivljavanje. Meðutim, nemoguæe je da prièa zavr�ava s Cosmidesinom teorijom, jer bez problema umijemo rije�iti mnoge logièke probleme koji nemaju nikakve veze s dobivenim i ulo�enim, odnosno uopæe se ne tièu ljudi. Na primjer, pravilo "Ako ide� èistiti prolivenu krv, treba� navuæi gumene rukavice" lako je shvatiti i primjenjivo je iako se ne tièe drugih ljudi.Prije nego odluèite provesti ostatak �ivota bez logike, treba se prisjetiti da, kao i bezbrojne druge vje�tine koje nam nisu priroðene, logiku mo�emo razumjeti i na te�i naèin - tako da je nauèimo. Èak i ako to ne �elite, jo� uvijek se mo�ete utje�iti spoznajom da ste u svakodnevnoj logici koja je zaista va�na jednako dobri kao i bilo koji filozof.Uèinite da se drugi osjeæaju bolje na prevaruBilje�ke1. Silogizmi: neki C su B, nijedan A nije B, dakle neki C nisu A. Deduk-tivni zakljuèak: zakljuèak u kojem konkluzija nu�no slijedi iz istinitih premisa (npr. ako X onda Y). Induktivni zakljuèak: vrsta zakljuèka kojim se slu�i Sherlock Holmes, u kojem dolazi do konkluzije (koja je mo�da pogre�na) na osnovi mo�da nepotpunih ili irelevantnih informacija.2. Johnson-Laird, P. N., Legrenzi, P, & Sonino-Legrenzi, M. (1972). Reasoning and a sense of reality. British Journal of Psychology, 63, 395-3. Manktelow, R. I., & Evans, J. St. B. T. (1979). Facilitation of reasoning by realism: Effect or non-effect? British Journal of Psychology, 70, 477-488.4. Cheng, P. W., & Holyoak, K. J. (1985). Pragmatic reasoning schemas. Cognitive Psychology, 17, 391-416.5. Cosmides, L. (1989). The logic of social exchange: Has natural selection shaped how humans reason? Studies with the Wason Selection task. Cognition, 31, 187-276.6. Evolucijska psihologija istra�uje kako je evolucija oblikovala naèin na�eg mi�ljenja, i èesto je kontroverzna. Tekst "Evolutionary Psychology: a Primer" (http://ww

w.psych.ucsb.edu/research/cep/prim-er.html) Lede Cosmides i Johna Toobyja daje uvod u to podruèje.Mnoge neugodne fenomene povezane s ozljedama i Infekcijama zapravo stvara mozak kako bi za�titio tijelo. Medicinska pomoæ prebacuje teret za�tite na druge, �to omoguæuje mozgu da ubla�i nelagodu.Ozljeda i infekcija pokreæu koordinirani sklop fiziolo�kih reakcija koje ukljuèuju mozak, hormone i imunosni sustav. Mozak generira bol i vruæicu, stresni hormoni mobiliziraju energiju iz masnoæa a imunosne stanice uzrokuju oticanje i crvenilo na ugro�enom mjestu. Ti se procesi zajednièki nazivaju reuki ijom akutne faze jer nastupaju brzo i obièno se povlaèe nakon nekoliko dana Uz medicinsku pomoæ ti se neugodni znakovi i sim400.- Adrian Honosjeæajutrik #73Uèinite da se drugi osjeæaju bolje na prevaruptomi obièno povuku br�e, èak i kad je lijeèenje potpuno nedjelotvorno - na primjer, kad vraè ma�e zveèkom nad vama ili kad vam nadrilijeènik prepi�e �eæernu pilulu. To se naziva placebo efekt.Na djeluTe�ko je izmisliti placebo koji biste isku�ali na sebi jer se taj efekt bitno oslanja na iskreno vjerovanje da æe funkcionirati. Nekolicina eksperimenata pokazala je da èisti placebo, kao �to je la�ni ultrazvuk, ne ubla�ava bol kad ga primijenite sami na sebe. Znaèi, osim ako se mo�ete zavarati da se drugi brinu za vas iako to ne èine, u eksperimentima s placebom morat æete ukljuèiti druge ljude.Osim toga, po svoj æete prilici morati i lagati. Za placebo efekt trebaju ne samo drugi ljudi, nego i uvjerenje kako oni u dobroj vjeri pru�aju medicinsku pomoæ. Ako ne vjerujete da æe vam to pomoæi u oporavku, neæete do�ivjeti placebo efekt.Placebo efekt ponekad se, èini se, djeluje iako nema ni drugih ljudi ni obmane. Ako ste se ikad osjetili bolje nakon, primjerice, homeopatske terapije, ili nakon �to ste stavili li�æe kiselice na mjesto koje vam je opekla kopriva, gotovo je sigurno na djelu placebo efekt jer je znanstveno dokazano da su takve terapije potpuno beskorisne. Meðutim, svejedno mora biti prisutan kljuèni faktor - uvjerenje da æe vam takvo lijeèenje pomoæi. Èim otkrijete istinu o takvim la�nim terapijama, one æe izgubiti sposobnost stvaranja placebo efekta.Buduæi da je te�ko (neki bi rekli i nemoguæe) obmanuti sama sebe i uvjeriti se u ne�to �to znate da nije istina, obmana je va�na u veæini eksperimenata s placebom. Ona ima glavnu ulogu u mnogim psiholo�kim eksperimentima i otvara ozbiljne etièke probleme. Na sveuèili�tima i drugim istra�ivaèkim ustanovama, takve eksperimente mora odobriti etièko povjerenstvo inaèe se ne smiju provesti, �to je i u redu. Stoga je preporuèljivo da sljedeæe pokuse izvedete u privatnosti svoga doma, gdje etièka povjerenstva nemaju ovlasti.Prvo uzmite neku staru boèicu od lijekova i dobro je operite. Zatim je napunite otopinom vode, �eæera i boje za kolaèe. Sljedeæi put kad vam se netko od poznatih po�ali na glavobolju ili na peckanje koprive, ka�ite mu da imate jedan poseban lijek za to. Ako vas pita o èemu je rijeè, recite da je to posebna otopina vode, �eæera i boje za kolaèe za koju ste negdje èitali (u ovoj knjizi) proèitali da æe im pomoæi (tako èak neæete ui lagati!).Uèinite da se drugi osjeæaju bolje na prevarutiDajte mu obojanu vodicu i recite da ispije jednu èajnu �lièicu (ako ima glavobolju) ili da si utrlja malu kolièinu na bolno mjesto (ako ga je opekla kopriva). Vidite hoæe li mu bol popustiti.I hoæe, ako vjeruje da hoæe - uz uvjet da èovjek nije stvarno bolestan (pazite s tim; nemojte odlagati medicinski tretman bolesnoj osobi zato �to �elite saznati da li æete ga uspjeti izlijeèiti placebom).Istra�ivanja su pokazala da za neke osobe u nekim situacijama placebo efekt mo�e biti jak poput morfina. U jednom osobito upeèatljivom istra�ivanju,1 pacijenti kojima je izvaðen zub tretirani su ultrazvukom kako bi se otkrilo hoæe li im to ubla�iti postoperativne bolove. Eksperimentatori su meðutim, mimo znanja lijeènika i pac

ijenata, prethodno èaèkali po stroju pa polovica pacijenata uopæe nije primila ultrazvuk. Buduæi da ultrazvuk èine zvuèni valovi vrlo visoke frekvencije - tako visoke da je ljudsko uho ne èuje - ni lijeènici ni pacijenti nisu mogli znati da li stroj doista emitira zvuène valove; taj test je zaista bio dvostruko slijepi eksperiment. Nakon �to im je aplikatorom ultrazvuka izmasirana èeljust, od pacijenata se tra�ilo da ocijene razinu boli od "bezbolnog" do "nepodno�ljivo bolnog". U usporedbi s pacijentima koji nisu dobili tretman, svi koji su bili tretirani strojem za ultrazvuk izvijestili su o znatnom ubla�enju bola. Zaèudo, meðutim, èini se da nije bilo va�no je li stroj bio ukljuèen. Osobe koje su masirane iskljuèenim strojem ocijenile su ubla�enje boli jednako kao pacijenti koji su primili pravi tretman. �tovi�e, stroj za ultrazvuk je manje ubla�avao bol dok je radio punom snagom nego dok je bio iskljuèen.Druga istra�ivanja su pokazala da su placebo lijekovi djelotvorniji ako ih lijeènik daje osobno, osobito kad nosi bijelu kutu. Crvene pilule imaju jaèi placebo efekt nego bijele, a jo� djelotvornije su placebo injekcije.Kako to radiNitko ne zna sa sigurno�æu kako funkcionira placebo efekt, ali jedna teorija ka�e da je mozak jako osjetljiv na prisutnost socijalne podr�ke u postupku oporavka od ozljede ili infekcije. Razne sastavnice reakcije akutne faze ustrojene su tako da potièu oporavak i spreèavaju nove ozljede dok traje oporavak. Kad vas boli, na primjer, bolje pazite na ranjeno mjesto. Ali te mjere i ko�taju; jaka bol, primjerice, èak mo�e produ�iti proces ozdravljenja. Mozak stvara kompromis izmeðu rizika od daljnjeg ozlje div,uija ranjenog mjesta i odlaganja ozdravljenja. Prisutnost socijalne podr�ke tijekom oporavka premje�ta ravnote�u suparnièkih rizika jer setrik #73Uèinite da se drugi osjeæaju bolje na prevarudio tereta spreèavanja daljnjeg ozljeðivanja premje�ta s bolesnika na ljude oko njega. Bolesnik stoga mo�e smanjiti vlastiti tro�ak u vidu mjera samoza�tite, kao �to je bol, èime se proces ozdravljenja ubrzava.Drugi prijedlog je da placebo efekt funkcionira putem uvjetovanja (vidi takoðer "Neka vam kofeinska navika postane ukusna" [trik #92]). Uvjetovanje je vrlo opæenita vrsta procesa uèenja u kojem se jedan podra�aj zamjenjuje drugim. Klasièni primjer su Pavlovljevi psi, koji su nauèili sliniti kad èuju zvono nakon �to ih je Pavlov dresirao da zvuk zvona povezu s dolaskom hrane. Tehnièkim rjeènikom, bezuvjetni podra�aj (pogled na meso) koji prirodno dovodi do bezuvjetne reakcije (slinjenje pri pogledu na meso) vi�ekratno je uparen s neutralnim podra�ajem (zvukom zvona). Psi su naposljetku nauèili uvjetovanu reakciju slinjenja na zvuk zvona. Pavlovljevi uèenici su pokazali da se i imunosne reakcije mogu uvjetovati a drugi su i�li i korak dalje te su sugerirali da upravo to le�i u pozadini reakcije na placebo. Bezuvjetni podra�aj je pravi lijek ili neki drugi vid terapije koja funkcionira i ako je nikad niste isprobali i ne vjerujete u nju. Bezuvjetna reakcija je pobolj�anje va�eg stanja nakon terapije. Uvjetovani podra�aji su sve one stvari koje se vi�ekratno povezuju s terapijom - na primjer, velièina, oblik i boja pilule. Ako nakon toga uzmete pilulu iste velièine, oblika i boje, ali koja ne sadr�i aktivni sastojak, mo�da opet osjetite pobolj�anje jer je va� imunosni sustav uvjetovan da reagira na takve podra�aje.Placebo ne lijeèi golemu veæinu medicinskih problema. Mnogo je lak�e i br�e popisati ono na �to placebo utjeèe - bol, otekline, èir na �elucu, neka oboljenja ko�e, lo�e raspolo�enje i tjeskobu - nego ono na �to ne djeluje. Sve ostalo po svoj prilici ne reagira na placebo. To pak znaèi da placebo poma�e u terapiji gotovo svih bolesti jer gotovo sve bolesti ukljuèuju bol, lo�e raspolo�enje i/ili tjeskobu.Bilje�ka1. Hashish, I., Harvey, W., & Harris, M. (1986). Anti-inflammatory effect of ultrasound therapy: Evidence for a major placebo effect. British Journal of Rheumatology, 25, 77'-81.Dodatna literatura� Evans, D. (2003). Placebo. Mind over Matter in Modern Medicine. London: HarperCollins.- Dylan EvansOdr�ite status quo

ti.#.'trik #74Odr�ite status quoLjudi ne vole promjene. Ako zaista �elite da probaju ne�to novo, trebate ih jednostavno prisiliti da poku�aju, a ideju o uvjeravanju mo�ete odmah odbaciti.Sami po sebi, ljudi pristaju uz ono �to veæ jest i �to se dogodilo pro�li put. Kao i sve �ivotinje, mi jesmo znati�eljni, ali èak i ljudima je uroðena konzervativnost. Kako ka�u Kockaru, koji sve svoje odluke prepu�ta sluèaju u klasiènom istoimenom romanu 1970-ih Lukea Rhineharta, "Èovjekov karakter odreðuje naèin na koji se obuzdava. Èovjek bez navika, dosljednosti, redundantnosti - dakle dosade - nije ljudski. To je luðak."1U ovom æemo triku razmotriti na�e sklonosti prema postojeæem stanju i vidjet æemo otkud ta tendencija potjeèe. Ne tvrdim da se ljudi ne mijenjaju - to se oèigledno stalno dogaða i najzanimljiviji je dio �ivota. Ali opæenito, ljudi jesu dosljedni i imaju tendenciju dosljednosti. Statistièki, ako �elite predvidjeti �to æe ljudi uèiniti u nekoj poznatoj situaciji, najkorisnija mjera bit æe vam ono �to su uèinili pro�li put. Prethodni postupci s pona�anjem su korelirani jaèe od bilo koje druge varijable koju su psiholozi poku�avali mjeriti.2 Ako biste htjeli predvidjeti za koga æe ljudi glasati, �to æe kupiti, s kakvom æe osobom leæi u krevet, zapravo bilo �to, najkorisniju informaciju dobit æete ako saznate njihove dotada�nje sklonosti i navike. Ne zanima vas, dakle, �to ka�u da æe uèiniti - ne koju æe stranku, marku ili seksualnu orijentaciju oznaèiti na upitniku - niti njihov osjeæaj pritiska da se odluèe za ne�to od toga. Provjerite �to su zaista napravili pro�li put i na tome temeljite svoje predviðanje. Neæete uvijek pogoditi ali æete èe�æe pogoditi ako predviðanje temeljite na navici nego na bilo kojoj drugoj varijabli.Ta pristranost je rezultat brojnih èimbenika, i ne najmanje toga da je prethodna odluka èesto najbolja ili ona koja najbolje odra�ava na� karakter. Ali tu su jo� i mentalne sklonosti,3 kao �to je pristranost prema brojevima [trik #70], koje stvaraju konzistentne navike i uroðenu konzervativnost.Pristranosti pri zakljuèivanju su tendencije a ne apsoluti. One èine mentalne sile koje guraju na�e zakljuèke na ovu ili onu stranu. Nijedna sila posve ne prevladava i u svakom pojedinom sluèaju nadmeæe se nekoliko sila. Uglavnom se trudimo biti racionalni pa se èuvamo stvari koje nam stvaraju pristranost kako bismo ih otpisali. Èak i ako znamo da ne mo�emo bit i nicionalni, uglavnom nastojimo biti barem dosljedni. To znaèiOdr�ite status quoda èesto istoj osobi ne mo�ete dvaput dati isti problem ako je sastavljen tako da izazove razlièite pristranosti. Primijetit æe sliènost u izlaganjima i znat æe da bi odgovori trebali biti jednaki.Ovdje nepa�ljivo upotrebljavam rijeè "racionalno", onako kako bi to uèinio logièar ili osoba koja vjeruje u èisti razum. No, istra�ivanja heuristika i pristranosti trebala bi nas navesti da preispitamo psiholo�ko znaèenje "racionalnosti". U nekim veoma arbitrarnim situacijama koje su smislili psiholozi ljudi mogu izgledati iracionalno, ali na�e je pona�anje najèe�æe potpuno razumno, pa èak i racionalno imajuæi u vidu neizvjesnost koja obièno prati veæinu odluka u svijetu svakodnevice.-T. S. _JNeke su pristranosti, meðutim, toliko jake da mo�ete osjetiti kako vam odvlaèe misli èak i kad va� racionalni dio zna da vas zavode u pogre�nom smjer. Te "kognitivne iluzije" djeluju èak i onda kad jednu uz drugu ponudite dvije razlièito pristrane verzije odabira. Meðu takvima je i primjer koji æemo vidjeti na djelu.Na djeluUnaprijed æu vam reæi da su dvije verzije problema logièki identiène ali znam - jer vam je mozak evoluirao na isti naèin kao i moj - da æete osjetiti �elju da na njih odgovorite razlièito, iako to znate. Ako vam va�e vrhunske razumske moæi ne dopu�taju da osjetite odvlaèenje izazvano povr�nim odlikama problema (koje stvaraju pristranost), uzmite ove dvije verzije i poka�ite ih prijateljima. Kreæemo...Prva verzijaSmrtonosna bolest se �iri gradom èiji ste gradonaèelnik. Oèekuje se da æe pobiti 600 ljudi. Va� glavni zdravstveni savjetnik vam ka�e da mo�ete birati izmeðu dva plana

lijeèenja. Prva strategija æe definitivno spasiti 200 ljudi, a za drugu postoji �ansa 1 prema 3 da æe spasiti 600 ljudi i �ansa 2 prema 3 da neæe spasiti nikoga. Koju strategiju æete izabrati?Odr�ite status quoti# :Druga verzijaSmrtonosna bolest se �iri gradom èiji ste gradonaèelnik. Oèekuje se da æe pobiti 600 ljudi. Va� glavni zdravstveni savjetnik vam ka�e da mo�ete birati izmeðu dva plana lijeèenja. Prva strategija æe definitivno ubiti 400 ljudi, a za drugu postoji �ansa 1 prema 3 da nitko neæe umrijeti i �ansa 2 prema 3 da æe umrijeti 600 ljudi.Osjeæate? Imate dojam da su te odluke razlièite, iako znate da su jednake. �to se dogaða?Kako to radiNa djelu su barem dvije stvari. Prva je efekt naèina izlaganja - efekt okvira. Svatko tko je ikad poku�ao nekoga uvjeriti u ne�to zna koliko je on va�an. Kad ljudima nudite izbor ili argument, ne radi se samo o tome �to ka�ete, nego i kako to ka�ete. Druga stvar je pristranost protiv rizika da pogor�amo situaciju koja je veæ zadovoljavajuæa - mnogo æemo radije prihvatiti rizik kad smo u poèetnoj poziciji na gubitku. U tim primjerima prvi okvir stvara dojam da æete biti na dobitku bez rizika - izbor izmeðu sigurnog spasa za 200 ljudi prema kocki na sve ili ni�ta. Drugi okvir stvara dojam da ste na gubitku veæ u polazi�tu (400 umrlih) pa mo�ete riskirati kockajuæi se na sve ili ni�ta kako biste si potencijalno popravili polo�aj. U eksperimentalnim istra�ivanjima te dileme, oko 75% ljudi se radije ne bi kockalo u prvom okviru, a u drugom je omjer obratan.4Za�to se, dakle, kockamo kad mislimo da bismo mogli izgubiti, a skloni smo izbjeæi kockanje pred dobitkom? Tvrdim daje to dio opæe pristranosti prema postojeæem stanju. Nazovimo to "sklono�æu prema statusu quo". Ona je vjerojatno ugraðena u na� um evolucijom - to je, znaèi, naèin na koji priroda ka�e "Ako nije pokvareno, ne popravljaj".Za�to je pristranost statusu quo evolucijski adaptivna, lako se vidi na primjeru navika. Ako ste ne�to napravili pro�li put i to vas nije ubilo, za�to uèiniti ne�to drugo? Svakako, mogli biste poku�ati napraviti to drukèije, ali za�to se uzalud truditi, osobito kad postoji i rizik da æe na kraju stvar ispasti lo�ije po vas?trik #74Odr�ite status quoU �ivotuNa osnovi te sklonosti navikama mogu se izvesti razni trikovi, �to ogla�ivaèi vrlo dobro znaju. Ako se ljudi, opæenito uzev�i, dr�e onoga �to poznaju, najva�nije vam je da poènu koristiti va� proizvod (zato su djeca tako va�na kao ciljna skupina). No, mo�ete iskoristiti i pristranost: ljudi donose odluke na temelju onoga �to su veæ èinili pa æete postiæi bolji uèinak ako ogla�avanjem utjeèete na njihovu odluku, a ne na njihov osjeæaj u vezi s tom odlukom. Èak i ako je osoba upotrijebila va� proizvod bez pravog razloga, èinjenica da ga je jednom veæ koristila u njoj je stvorila sna�nu sklonost da to opet uèini. Korisnik kompjutera mo�da se radije slu�i jednim Internet-preglednikom, ali ako drugi dode u paketu s novim operativnim sustavom, mo�emo se okladiti da æe na kraju koristiti taj. Mo�da nemate racionalnog razloga �to uzimate marku A a ne marku B kad kupujete d�em, ali ako vas proizvoðaè marke B uspije navesti da ga probate (mo�da vam ga jedanput da besplatno ili vrlo povoljno), prijeæi æe najte�u prepreku zbog koje ga drugi put ne biste kupili.Sklonost prema statusu quo djeluje i za uvjerenja, a ne samo za pona�anje. U mnogim situacijama nas navlaèe da potvrdimo ono �to veæ znamo, umjesto da to provjerimo na naèin koji bi mogao otkriti da je pogre�no [trik #72].r~To mi se èesto dogaða kad provjeravam ono �to sam isprogramirao. Radim razne stvari koje mi dokazuju da je u pitanju gre�ka na koju sumnjam, ali kad je ispravim, program i dalje ne radi. Nije stvar u meni, zar ne?- T. S. _IJo� jedna manifestacija na�e sklonosti postojeæem stanju je takozvani efekt posjedovanja,5 u kojem kad onome �to veæ imamo, kako god da smo to stekli, pridajemo veæu

vrijednost od one koju bismo dali da to dobijemo. U jednom istra�ivanju studenti su dobili �alicu s amblemom sveuèili�ta, koja vrijedi 6 dolara. U igri razmjene koja je uslijedila, bili su se voljni odreæi svoje �alice za 5 dolara, dok su studenti bez �alica bili voljni dati prosjeèno samo 2 dolara da kupe �alicu. Sam osjeæaj vlasni�tva koji su dobili kad im je poklonjena �alica bio je dovoljan da stvori razliku u vrijednosti koju su dvije skupine pridavalo tom predmetu. To je tek jedanOdr�ite status quoti#od naèina na koji ljudsko pona�anje kr�i racionalnost kakvu pretpostavlja klasièna ekonomska teorija.Znaèi, ako �elite da se ljudi neèega odreknu, nemojte im to ni davati, a ako �elite uvesti neku novinu, navedite ih da je probaju prije nego ih poènete uvjeravati da je prihvate. Ako vam to ne poðe za rukom, barem poku�ajte uvesti elemente te novosti unutar neèega �to je veæ poznato.Bilje�ke1. Rhinehart, L. (1971). The Dice Man.2. Ajzen, I. (2002). Residual effects of past on later behavior: Habituation and reasoned action perspectives. Personality and Social Psychology Review, 6, 107-122. Vidi takoðer: Ouellette, J. A., & Wood, W. (1998). Habit and intention in everyday life: The multiple processes by which past behavior predicts future behavior. Psychological Bulletin, 124, 54-74.3. Wikipedia ima zgodan, iako nestrukturiran popis kognitivnih pristranosti (http://en.wikipedia.org/wiki/List__of_cognitive_biases). Dobar uvod u kognitivnu pristranost i heuristiku je Nicholls, N. (1999). Cognitive illusions, heuristics, and climate prediction. Bulletin of the American Meteorological Society, 80(7), 1385-1397 (http://ams.alien-press, com/pdfserv/i 1520-0477-080-07-1385.pdf).4. Tversky, A., 8c Kahneman, D. (1981). The framing of decisions and the psychology of choice. Science, 211, 453-458.5. Kahneman, D., Knetch, J. L., & Thaler, R. H. (1991). Anomalies: The endowment effect, loss aversion, and status quo bias. Journal of Economic Perspectives, 5(1), 193-206. Suprotnost efekta obdarenosti je efekt neoèekivanog dobitka /engl, windfall effect/, u kojem ljudi pridaju manju vrijednost novcu koji nisu oèekivali dobiti (kao �to je dobitak na lutriji ili nasljedstvo).osmo poglavlje: Objedinjavanje" trikovi# 75-80�to "ovo" èini rijeèju, a ne tek skupom spojeno napisanih slova o, v i o? Ili da postavimo slièno pitanje, za�to vidimo jednog psa kako trèi po livadi, a ne zbir nogu, u�iju, dlaka i vla�nog nosa na travi? I za�to, kad nas pas zbaci na tlo, znamo da je kriv pas?Drukèije reèeno: kako grupiramo osjete u cjelovite objekte i kako odluèujemo da odreðeni skup percepcija èini uzrok i posljedicu?To nije ba� lak problem. Priroda uzroènosti se ne prenosi u nekom lako uoèljivom obliku kao �to se boja prenosi svjetlom. Umjesto da je izravno osjetimo, o njoj moramo nagaðati. Upravo u tu svrhu u nama postoje he-uristici koji se zasnivaju na razlièitim oblicima objedinjavanja. Rijeè "ovo" se, na primjer, dr�i skupa jer su slova napisana pravocrtno i meðusobno su manje udaljena nego slova okolnih rijeèi. I jedno i drugo su naèela prema kojima mozak izvodi grupiranje. A da odgovorim na drugo pitanje, dijelove psa vidimo kao jednu �ivotinju zato �to se kreæu zajedno. I to je jo� jedan heuristik.Ta nam o�trina pri prepoznavanju omoguæuje da prepoznamo oblike drugih ljudi na osnovi siæu�nih znakova, ali ni ona - kako æemo vidjeti u [triku #77] "Vidite èovjeka u pokretnim svjetlima" - nije savr�ena i mo�e se prevariti. Vidjet æemo kako percipiramo �ivotnost - �ivost koju pokazuju �iva biæa - i ondje gdje je nema, i kako ignoriramo uzrok u uzroèno-posljediènoj vezi. Ponekad je to najbolji naèin da otkrijemo pod kojim pretpostavkama zapravo djelujemo i shvatimo da se one sasvim ne podudaraju s onim �to se dogaða u stvarnom svijetu.trik #75Uoèite ge�talt

trik l Uoèite ge�talt#75Svoje vidne percepcije grupiramo u skladu s ge�taltistièkim principima grupiranja. Njihovo nam poznavanje mo�e pomoæi da se na� vizualni dizajn informacija dobro uklopi u ono �to ljudi oèekuju.Znamo da svijet ne vidimo kao izolirane dijelove nego kao pojedinaène objekte i grupe. Vidimo ruku, a ne prste i dlan. Vidimo zid kao cjelinu, a ne zasebne cigle. Prirodno stvari grupiramo zajedno i poku�avamo stvoriti koherentnu sliku od svih pojedinaènih dijelova. Tek nekolicina temeljnih principa grupiranja obavit æe najveæi dio posla pa æe vam njihovo poznavanje pomoæi da i sami osmislite dobru vizualnu organizaciju informacija.Na djeluAutomatsko grupiranje obavljamo tako prirodno da ga primjeæujemo jedino kad izostane. Kad se sastav dijelova ne uklapa u principe grupiranja kojima se koristi mozak, vidjet æemo pukotine. Slika 8-1 pokazuje neka od tih pravila organizacije na djelu.1Na slici ne vidite 17 trokutiæa nego dvije grupe od po osam trokutiæa i jedan trokutiæ u sredini. Va� automat za sliènost oblikovao je trokutiæe u retke i stupce te ih je smjestio u dvije grupe; jedna gleda dolje lijevo a druga desno.I jedna i druga grupa se dr�i zajedno dijelom zato �to su trokutiæi slo�eni u obrazac (dva duga stupca u istom smjeru) a dijelom zbog blizine (oblici koji su manje udaljeni jedan od drugoga lak�e tvore grupu). Trokutiæ u sredini je daleko od obje grupe i ne uklapa se ni u jedan obrazac. Mo�dana naèela grupiranja su ga pustila na miru.Meðutim, moguæe je namjerno smjestiti usamljeni trokutiæ u jednu od grupa. Ako ga mentalno sastavimo s lijevim skupom, izgledat æe ka<>>> > >>>> // >>>>Slika 8-1. Dvije grupe trokutiæa koji pokazuju razlièite smjerove i sredi�nji trokutiæ koji mo�e izgledati usmjeren na oba naèina, ovisno o tome kojoj grupi mislimo da pripada2Uoèite ge�taltti#:da gleda dolje lijevo, zajedno s ostalima. Ako ga odluèite smjestiti s drugim skupom, gledat æe desno.Kako to radiPravila prema kojima mozak grupira sliène objekte zajedno u psihologiji se zovu ge�taltistièki principi grupiranja. Iako pravi prijevod s njemaèkog ne postoji, "Gestalt" (otprilike) znaèi "cjeloviti oblik". Kad objekte i njihove meðusobne odnose shvaæamo kao jedinstven, koherentan obrazac a ne kao nepovezane dijelove, takvu grupu do�ivljavamo kao ge�talt. Na primjer, oba skupa trokutiæa sa slike 8-1 shvatili smo ge�taltistièki.Èetiri najèe�æe navoðena principa grupiranja su blizina, sliènost, zatvorenost i stalni slijed. Primjer za svaki od njih prikazan je na slici 8-2.Slika 8-2. Èetiri najèe�æe navoðena ge�taltistièka principa grupiranjaPredsvjesno grupiramo predmete koji su si blizu, pa na slici vidite stupce a ne retke ili re�etku. Ovaj princip je razlog zbog kojeg se trokutiæi u prvom dijagramu okupljaju u dva skupa, a za usamljeni trokutiæ ne osjeæamo da pripada ijednom.SliènostSkloni smo zajedno grupirati objekte iste vrste. U ovom primjeru naizmjence vidite retke kvadratiæa i kru�iæa, a ne stupce razlièitih oblika.ZatvorenostPostoji tendencija da se obrasci dovr�e. U obliku iz primjera trokuta nema, ali ga vidimo jer bi polo�aj tri mala Pac Mana bio dovr�en da postoji.BlizinaFf^^^m Uoèite ge�taltStalni slijedKao �to volimo vidjeti dovr�ene obrasce, volimo vidjeti i oblike koji bez prekida nastavljaju isti slijed. Na primjeru vidimo dvije crte kako se ukr�taju a ne dva vr�ka strelica kako se dodiruju ili dodir èetiri crte.

Moguæe je mentalno grupirati predmete i kad se ne mo�e primijeniti nijedan od tih principa. Kad sredi�nji trokutiæ sa slike 8 1 pridru�ite jednoj ili drugoj grupi, on preuzima orijentaciju te grupe kao cjeline. Tada kontrolirano grupiranje mijenja naèin na koji vidite.Ge�taltistièki principi djeluju u vidnoj obradi ne zato �to su uvijek ispravni nego zato �to su u prosjeku korisni. Oni su dobra heuristièka pravila koja nam poma�u da shvatimo svijet. Nije da sliène stvari ne mogu biti odvojene, samo najèe�æe nisu. Iako se dogaðaju i nasumiène koincidencije, brojem ih daleko prema�uju one smislene.Svijet nije hrpa nepovezanih dijelova i veze je korisno vidjeti - ako lovite neku �ivotinju, ima smisla da je vidite kao jedinstveni ge�talt a ne kao ovdje nju�ku tamo rep.Bilje�ke1. Ge�taltistièki principi grupiranja su zanimljivi, no jesu li zaista korisni? Dobar dizajn stranice, tiskane ili internetske, podrazumijeva laku shvatljivost, a znanje o moguæim sukobima s tim principima tu itekako poma�e. James Levin je primijenio ge�taltistièke principe grupiranja na web dizajn (http://tepserver.ucsd.edu: 16080/~jlevin/gp),2. Ilustracija je nadahnuta demonstracijama Freda Attneavea kori�tenim u knjizi How the Mind Works Stevena Pinkera.\Dodatna literatura� Te je principe prvi put prepoznao Max Wertheimer u svom èlanku iz 1932. godine "Laws of Organization in Perceptual Forms" (http:// psy.ed.asu.edu/~classics/Wertheimer/Forms/forms.htm).� Osim tih osnovnih principa grupiranja, koji se bave statiènim objektima, postoje i drugi koji deduciraju grupe na temelju pona�anja u vremenu [trik #76].Da bi vas uoèili, sinkronizirajte seI" trik ] L #76 JDa bi vas uoèili, sinkronizirajte seSkloni smo grupirati stvari koje se dogaðaju istodobno ili se kreæu u istom smjeru, lako je kao logika slabo, to je izvrstan trik kad treba uoèiti neki obrazac.Svuda oko nas je zbunjujuæi svijet pun �umova. Svijet je lak�e razumjeti ako percipiramo skup objekata a ne tek sirovu masu osjeta, i jedan od naèina da se to uèini je grupirati percepcije za koje se èini da imaju isti uzrok. Pretpostavke koje pritom koristimo manifestiraju se kao ge�talti-stièki principi grupiranja, skup heuristika kojima se slu�i mozak da bi okupio stvari u cjelinu (za najjednostavnije, koji se koriste za vid, vidi "Uoèite ge�talt" [trik #75]).Mo�da najsna�nija takva pretpostavka naziva se zajednièka sudbina. Zajedno æemo grupirati dogaðaje koji se odvijaju istovremeno, koji se mijenjaju na isti naèin ili se kreæu u istom smjeru. Zamislite da izdaleka ugledate dvije svjetleæe toèke, pomalo sliène oèima u mraku. Mo�da pomislite da to jesu oèi, a mo�da i koincidencija dvaju nepovezanih svjetala. Ali ako se svjetla mièu u isto vrijeme u istom smjeru i poskakuju karakteristièno za ljudski hod, znat æete da su to oèi. Promatranje pona�anja u vremenu omoguæuje nam da nepogre�ivo ispitamo prostorne podatke i naðemo im zajednièki uzrok. Ako poskakujuæa svjetla proðu ispit zajednièke sudbine, ona su gotovo sigurno jedinstveni objekt. Tu izvjesnost vidni sustav obilje�ava tako �to nam daje odgovarajuæe sna�an percepti-vni do�ivljaj; ako se ne�to giba zajedno, gotovo je nemoguæe vidjeti to kao zasebne predmete a ne kao koherentnu cjelinu.Na djeluFilmiæ "Iluzija - pokretne slike - grupiranje" (http://psy.ucsd.edu/chip/ illu mot__capt_grpng.html; Real video) demonstrira kako vam globalni kontekst i zajednièka sudbina potpuno mijenjaju percepciju istog predmeta. Gledajte video barem 30 sekundi. Isprva vidite samo toèkicu kako se pali i gasi pokraj kvadratiæa. Zatim se u susjednom podruèju pridru�uju i druge toèkice, i èim se prva ugasi ostale se pomièu udesno. Sada se vi�e ne mo�ete otrgnut i dojmu da se prva toèkica mièe iza kvadratiæa. Pojava di ugih toèkica i miliovo |» > na�a nje va�em vid im m sustavu daju korelacijeDa bi vas uoèili, sinkronizirajte sekoje su jednostavno prejake da biste ih zanemarili. Prva toèkica se i dalje pali

i gasi - samo je vi�e ne mo�ete gledati na taj naèin."Primjer vremenskog ge�taltistièkog principa: zajednièka sudbina" (http://tepserver.ucsd.edu/Hlevin/gp/time-example-common-fate; Java),1 prikazan na slici 8-3, interaktivna je demonstracija naèina na koji va� vidni sustav deducira oblike objekata na temelju kretanja, bez pomoæi boje i sjenèanja.Slika 8-3. Kad se giba, kru�iæ skriven u uzorku pozadine postaje jasno vidljiv; ovako otisnut je nevidljivVidite oblik s teksturom koja izgleda statièno kako se giba na pozadini sliènog, nasumièno iscrtkanog uzorka. Kliknite bilo gdje na sliku kako biste pokrenuli ili zaustavili demonstraciju. Kad je zaustavljena ne vidi se nikakav uzorak osim nasumiènih crtica. U tome je prava snaga zajednièke sudbine. Korelacije postoje samo u vremenu, u kretanju - jedino kad se demonstracija animira vidite objekt unutar �uma.Da bi vas uoèili, sinkronizirajte se#76Kako to radiZakljuèci koji se izvode na temelju ge�taltistièkog grupiranja su tako predsvjesni i automatski da je te�ko i zamisliti kako percipiramo svijet koji mozak nije organizirao u objekte. Tu se dogaða ne�to jako pametno; primamo vrlo malo informacija (samo kako se uzorak mijenja u vremenu), a opet, u kombinaciji s pretpostavkom da su sluèajne korelacije vizualnih uzoraka malo vjerojatne, konstruiramo uvjerljivu percepciju objekta. U ovim demonstracijama, objekt jednostavno ne mo�ete ignorirati. Naprosto niste u stanju natjerati se da vidite skup toèaka u pokretu, a ne oblik u prokretu, jer se konstrukcija objekta odvija prije razine svjesnosti.Zajednièka sudbina mo�e dovesti do nekih sofisticiranih zakljuèaka. U filmu "Kinetièka dubina" (http://www.lifesci.sussex.ac.uk/home/Ge-orge_Mather/Motion/KDE.HTML; QuickTime video), samo na osnovi pokretnih svjetleæih toèkica vidite objekt trodimenzionalne dubine kako se giba na osobit naèin. U ovom sluèaju, obrazac toèkica je takav da vidite kuglu kako rotira oko svoje osi.Kod ovog je videa najslaðe to �to vizualne informacije nisu jednoznaène - mo�ete vidjeti dva naèina rotacije kugle. Izbor vr�i va� vidni sustav pa vidite neke toèkice kako se kreæu iza drugih, koje se kreæu u suprotnom smjeru. Skup toèkica koje vidite "u prvom planu" odreðuje smjer u kojem æete vidjeti rotaciju kugle. Ako gledate film neko vrijeme, percepcija æe vam se promijeniti i vidjet æete kretanje u suprotnom smjeru. Da bi se to dogodilo, ne trebate ulo�iti napor; to se dogaða prirodno, vjerojatno uslijed nekog procesa adaptacije. Buduæi da vidite kuglu kako se giba u odreðenom smjeru, aktivni æe biti neuroni koji reprezentiraju tu percepciju. S vremenom im se aktivnost smanjuje pa prevladaju neuroni koji kodiraju drugi prividni smjer rotacije. Ovaj naèin kontrole jaèine [trik #26] ima sliènu ulogu u naknadnim efektima prividnog kretanja [trik #25], kod kojih neuroni aktivni za jedan smjer kretanja smanjuju aktivnost uslijed konstantne stimulacije a neuroni aktivni za suprotan smjer preuzimaju vodstvo i dominiraju na�om percepcijom kad se podra�aj stalnog gibanja prekine.Sve te demonstracije pokazuju kako korelacije u vremenu djelotvorno oblikuju na�u percepciju. I ne samo nju - sinkronizacija podra�aja èak mo�e promijeniti va�u sliku o vlastitom tijelu, na primjer mjesto na kojem mozak misli da se nalaze ruke [trik #64]. Sr� problema je ista - ako su dvije stvari precizno korelirane, na�a ih percepcija tretira kao dijelove istog objekta. Za na� mozak, izoliran u lubanji, percipirana korelacija jeUgledajte èovjeka u pokretnim svjetlimajedini naèin na koji je ikad mogao zakljuèiti koje osjete treba meðusobno pridru�iti kao dijelove istog objekta.Na osnovi zajednièke sudbine mogu se donositi i zakljuèci o kretanju toèkica mnogo slo�enijem od rotirajuæe kugle. Kod biolo�kog kretanja [trik #77], vidni sustav je osobito spreman uklopiti pokretne toèke u shemu sliènu ljudskom tijelu kako bi pomogao pri percepciji ljudskog oblika. Alais i suradnici su predlo�ili da va�nost zajednièke sudbine odra�ava jedno dublje naèelo organizacije mozga.2 Neuroznanstvenici to nazivaju problem povezivanja, a radi se o pitanju kako mozak ispravno povezuje sve informacije kojima barata: sve �to se dogaða na raznim mjestima u vanjskom svijetu, �to detektiraju razlièita osjetila, èiji sastavni dijelovi imaju obil

je�ja reprezentirana u razlièitim podruèjima mo�dane kore (kao �to su boja, kontrast, zvuk i tako dalje). Sve to treba preplesti u koherentnu percepciju. Njihova je sugestija da zajednièka sudbina odra�ava sinkronizaciju izbijanja neurona - a isti mehanizam mo�da stoji u i pozadini mo�danog rje�enja problema povezivanja.Bilje�ke1. Unutar weba Jima Levina o ge�taltistièkim principima i web dizajnu(http://tepserver.ucsd.edu: 16080/~jlevin/gp). Program je napravio Adam Doppelt.2. Alais, D., Blake, R., ck Lee, S. (1998). Visual features that vary together over time group together over space. Nature Neuroscience, 1(2), 160-164.Ugledajte èovjeka u pokretnim svjetlimaSvjetla na zglobovima �etaèa dovoljna su nam da steknemo �ivu sliku o njemu. Ona prenose informacije o raspolo�enju, rodu i drugim pojedinostima - ali samo dok ne stane.Vidna percepcija ima posebne rutine kojima stvari koje se mièu zajedno grupira u jedinstveni objekt [trik #76]. To je razlog zbog kojeg automobile vidimo kao automobile a ne kao zbir kotaèa, stakala i retrovizora koji, eto, putuju ka istom odredi�tu. Sve je to divno i krasno, ali ljudi ne �ive samo u svijetu objekata kao �to su stabla i automobili, nego u svijetu putrik #77Ugledajte èovjeka u pokretnim svjetlimanom ljudi. Imajuæi u vidu koliko smo dru�tveni i kako drugi ljudi znaju biti zeznuti, ne èudi �to imamo i posebne rutine kojima stvari koje se mièu poput ljudi grupiramo u jedinstveni objekt. Gledajuæi samo konstelaciju pokretnih svjetleæih toèkica prièvr�æenih za koljena, laktove i druge dijelove tijela, dobit æemo �ivu percepciju osobe, a percepcija æe nestati kad svjetleæe toèkice stanu.Na djeluOtvorite Internet-preglednik i odite na adresu http://www.lifesci.Sussex. ac.uk/home/George_Mather/Motion/BM. HTML1 ili http://www. at-bristol.org.uk/Optical/DancingLights_main.htm (ijedno i drugo su QuickTime filmovi). Sto vidite?I jedno i drugo su samo svjetleæe toèkice koje se gibaju u dvije dimenzije. Na prvom filmu je, meðutim, oèigledno �etaè a na drugom je par koji ple�e, izvodi borilaèke vje�tine ili ne�to glumi.Kao stoje sluèaj i s demonstracijama zajednièke sudbine [trik #76] o tome kako grupiramo objekte prema njihovu pona�anju u vremenu, efekt se gubi èim zaustavite film. Te informacije imaju smisla samo kad se kreæu (stvarno �teta �to ne mo�emo staviti animacije u knjigu), pa slika 8-4 (slièica iz prvog filma) vi�e lièi na sluèajnu zvjezdanu konstelaciju nego na ljudski lik.Slika 8-4. Da se toèkice mièu. izgledale bi kao èovjek koji hoda1""""""11 'lnijHpjiUgledajte èovjeka u pokretnim svjetlima�iva slika �etaèa pokazuje da umijemo integrirati korelacije svjetleæih toèkica i usporediti ih s nekom vrstom predlo�ka za ljudske kretnje. Usput reèeno, to ovisi o orijentaciji slike. Pogledajte video naopaèke (ovo je lak�e izvesti ako imate laptop) i neæete vidjeti ni�ta �to bi imalo slièilo ljudskom kretanju.Iz pokretnih svjetala ne percipiramo samo apstraktne oblike. Demonstracija s adrese http://www.bml.psy.ruhr-uni-bochum.de/Demos/ BMLwalker.html, prikazana na slici 8-5, omoguæuje vam da mijenjate spol, smjer, te�inu, raspolo�enje i energiènost �etaèa pomoæu regulatora na lijevoj strani.Slika 8-5. Sretan podeblji mu�karac prikazan svjetleæim toèkicamaSamo na osnovi naèina na koji se svjetla gibaju mo�ete prepoznati prikazuju li podebljeg mu�karca koji je dobre volje ili pomalo upla�enu �enu prosjeène graðe.Ugledajte èovjeka u pokretnim svjetlimatiKako to radiEfekt je oèigledan. Èinjenica da mo�emo percipirati ljudski oblik - pa èak i raspolo�enje i rod - samo na osnovi pokretnih svjetala demonstrira da automatski prepoznajemo obrasce uobièajenih ljudskih oblika kakve svakodnevno vidimo.Uz pomoæ iskustva i specijaliziranih neuralnih modula nauèili smo zajednièka svojstva pokretnih ljudskih oblika - odnose va�nih obilje�ja (zglobova) ljudskog tijela u vremenu i prostoru. Na� se mozak zatim mo�e poslu�iti tim predlo�kom kako bi si olak�ao

prepoznavanje novih primjera tijela u pokretu. Ta nam sposobnost (a da nas ni�ta ne ko�ta) omoguæuje da percipiramo cjelinu samo na osnovi apstrahiranih dijelova koji se gibaju na odgovarajuæi naèin. Slièan proces le�i u podlozi percepcije izraza smajliæa na Internetu [trik #93]. Od toga �ive i karikaturisti - prikazati samo bitno jednako je ekspresivno, mo�da èak i vi�e, kao i cijela slika sa svim neva�nim pojedinostimar~S obzirom na to da na� mozak tako dobro detektira ljudske oblike, zaèuðuje �to animirani likovi tipa èièa Gli�e nisu popularni kao smajliæi. Mo�da izraz lica ima prvenstvo pred dr�anjem tijela a udove ionako morate artikulirati da biste dobili puni uèinak. Sto, naravno, ne znaèi da ih ne mo�ete napraviti rasplesani lik veæ samo s obiènim znakovima na tipkovnici (http://www.bash.org/24281).-T. S._lPercepcija biolo�kog kretanja na osnovi pokretnih svjetala ne proizlazi iz drugih, uobièajenih vidnih procesa.2 Istra�ivanja sa snimanjem mozga pokazuju da takvi procesi ukljuèuju razna podruèja mozga, ne samo ona koja su i inaèe ukljuèena u vid, nego i podruèja ukljuèena u pamæenje objekata, prostornuobradu pa èak i motorièke procese.3,4Sto je najbolje, kad svjetla odaju dojam upla�ene osobe, aktivira se dio mozga (amigdala) koji normalno reagira na upla�en izraz lica.5 Na�i specijalizirani mehanizmi za prepoznavanje biolo�kog kretanja izravno su povezani s emocijama.Algoritam za percepciju biolo�kog kretanja nije nepogre�iv. �etaè od svjetleæih toèkica mo�e izgledati kao da se istodobno kreæe u dva smjera. Pravi �etaèi od svjetleæih toèkica zasnivaju se na stvarnim ljudima i tada jasno prepoznajete kamo idu. QuickTiine filmovi s "hiineriænim .�e#trik #77Ugledajte èovjeka u pokretnim svjetlimataèem" (http://www.kyb.tuebingen.mpg.de/bu/demo/chinnericw-alker) montirani su tako da prikazuju dva �etaèa, jednog preko drugoga, koji se kreæu u suprotnim smjerovima. Dok ih gledate, ukljuèuje se va� mehanizam za detekciju biolo�kog kretanja i vidite èovjeka kako normalno hoda ali zapravo gledate samo jedan sloj toèaka - uz malo truda mo�ete kontrolirano vidjeti jednog ili drugog �etaèa. Mehanizam za detekciju je prevaren; u �ivotu ba� i neæete susresti takvu konfiguraciju pokretnih toèkica.6U �ivotuAko ste biciklist, na�u specijaliziranu adaptaciju na percepciju biolo�kog kretanja mo�ete upotrijebiti u svoju korist. Dokazano je da fluorescentne sigurnosne oznake postavljene na zglobove ukljuèuju sustav za detekciju biolo�kog kretanja kod vozaèa, te vas èine uoèljivijima.7Bilje�ke1. Film se nalazi na stranicama Georgea Mathera s uvodom u percepciju kretanja (http://www.lifesci.sussex.ac.uk/home/George_Mather/ Motion/index.html).2. Neri, P., Morrone, C, & Burr, D. C. (1988). Seeing biological motion. Nature, 395, 865-866.3. Pelphrey, K. A., Mitchell, T. V., McKeown, M. J., Goldstein, J., Allison, T., & McCarthy, G. (2003). Brain activity evoked by the perception of human walking: Controlling for meaningful coherent motion. Journal ofNeuroscience, 23(17), 6819-6825.4. Giese, M. A., & Poggio, T. (2003). Neural mechanisms for the recognition of biological movements. Nature Reviews Neuroscience, 4,180-192.5. Hadjikhani, N., 8t de Gelder, B. (2003). Seeing fearful body expressions activates the fusiform cortex and amygdala. Current Biology, 23(24), 2201-2205.6. Thornton, I. M., Vuong, Q. C, & Bulthoff, H. H. (2003). "Last But Not Least: a Chimeric Point Walker.", Perception, 32, 377-383 (http:// www.ppi-r.optionweb.conVpeio0303/p5010.pdO.7. Kwan, Irene, 8t Mapstone, James (2004). Visibility aids for pedestrians and cyclists: A systematic review of randomized controlled trials. Accident Analysis and Prevention, 36(3), 305 312.

Neka stvari o�ive'trik #78Neka stvari o�iveUnesete li par dodataka u naèin na koji se ne�to mièe, postiæi æete da se predmeti kreæu kao da su �ivi.Ponekad, kad nema dokaza uzroènosti, na� sustav za percepciju detektira samo-uzroènost te nam pru�a dojam �ivosti - onu kvalitetu postojanja aktivne svrhe zbog koje stvari izgledaju kao da su �ive.�ivost je lako uoèiti ali o njoj je te�ko razmi�ljati, a razlogje isti u oba sluèaja. Evoluirali smo za �ivot u svijetu �ivotinja i predmeta. �iva bièa su, meðutim, slo�enija i opasnija od predmeta pa je na� um umnogome pristran pri detekciji djelovanja - onoga �to se dogaða zato �to je netko htio da se dogodi zbog nekog cilja (bolje je pretpostaviti da se ne�to dogodilo sa svrhom nego to potpuno ignorirati, zar ne?). Ta specijalizira-nost za pronala�enje smisla djelovanja znaèi da imamo dispoziciju da ga uoèimo iako ga u strogom smislu nema - kad opisujemo dogaðaje u kojima nema namjere prirodno nam je govoriti o namjerama. Ako ka�ete da voda "poku�ava" pronaæi najbr�i put niz planinu, ljudi vas razumiju puno lak�e nego da ste poèeli prièati o minimiziranju energije, iako voda, strogo govoreæi, ne "poku�ava" ni�ta. Prirodno je osjeæati da vas kompjuter mrzi, ili da vam ljudi namjerno ote�avaju �ivot,3 iako je �alosna èinjenica da veæina ljudi najvjerojatnije uopæe ne razmi�lja o vama, a va� kompjuter sasvim sigurno to ne èini.Na�u sklonost da uoèavamo djelatnost u predmetima mo�emo iskoristiti tako da ih prividno o�ivimo dodajuæi samo nekoliko jednostavnih karakteristika naèinu na koji se kreæu.Na djeluJedan od naèina da se poka�e kako je ne�to psiholo�ki fundamentalno je pokazati da to èine djeca. Èim progledaju, djeca oèekuju da vide �ive objekte u svojoj okolini i radije gledaju njih nego objekte koji se naprosto mièu.'' Koliko je percepcija �ivih biæa fundamentalna vidjet æemo, dakle, po tome kako malo dijete tumaèi odreðene pokrete.Naravno, za nastavak pokusa æe vam trebati neko dijete, �to mlade to bolje, jedino �io vas mora razumjeti i moæi vam odgovarati na pitanja.Neka stvari o�iveAko ne mo�ete doæi do djeteta, ovo mo�ete isprobati i sami: odite na Internet i slijedite linkove u sljedeæem odjeljku "Kako to radi" i pogledajte filmove.Uzmite dva predmeta: nije va�no koja, samo definitivno ne smiju biti �ivi i ne smiju ni na koji naèin izgledati �ivo - bilo bi dobro da su razlièite velièine; dobro æe poslu�iti dva kamena ili drvene kocke. Stavite ih na stol i zatra�ite od djeteta da obrati pa�nju na ono �to æete uèiniti. Polako mièite veæi predmet prema manjem. Kad se pribli�e na oko pet centimetara, brzo pomaknite mali predmet na drugi kraj stola. Odmah promijenite smjer velikog predmeta i krenite prema novom polo�aju malog. Veliki objekt se uvijek treba kretati sporo prema malom, a mali treba uvijek ostati na barem pet centimetara udaljenosti od velikog. Upitajte dijete: "�to se ovdje dogaða?"Iz opisa bi vam trebalo biti jasno, a djetetu æe biti oèigledno, da veliki predmet poku�ava uloviti mali. Samo na osnovi fizièkog kretanja, dijete æe izvesti zakljuèak o njegovoj svrsi i pripisat æe je nekakvom unutarnjem uvjerenju, koje je svojstvo predmeta ("veliki kamen hoæe uloviti malog"). Dijete bi jednako tako moglo reæi "Ti smije�no pomièe� kamenje", ali vjerojatno neæe. Dra�e mu je obja�njenje koje podrazumijeva da kamen ima svoje namjere.Kako to radiPrvi eksperimenti sa �ivosti izvodili su se uz pomoæ filmova s tri jednostavna lika, dva trokuta i jednim krugom, koji se kreæu oko velikog èetverokuta. Ne�to slièno mo�ete vidjeti u filmu Heidera i Simmela (http:// research.yalo.edu/perception/animacy/HS-Blocks-Flash.rriov; QuickTime), iz kojeg je jedna slièica prikazana na slici 8-6.3Neovisno o tome na �to im je bilo reèeno da obrate pa�nju, ljudi koji su pogledali ovaj film pripisivali su geometrijskim likovima emocije i odreðene osobine liènosti. Likovi djeluju kao da su �ivi ne mo�ete si pomoæi da o njima i razmi�ljate kao o �ivima.

Neka stvari o�ive_)¦¦.(<» HM> [Jftllo.Sioom [jHiKI-hMIJ U"**" , ¦1 HnmribJ SU_JI.\.HJiuvc«MfrSlika 8-6. Uoèite kako statièna slika uopæe ne daje znakove koji bi ukazivali na to da su likovi �ivi.�to, dakle, jednostavni objekti trebaju èiniti da bi izgledali kao da su �ivi? Prvo, i najoèitije, trebaju se samostalno kretati, i to tako da izgleda kao da je ono samo-uzrokovano. Promjene smjera i brzine takoðer poma�u.4Pretpostavljam da dojmu da je stvar �iva doprinosi i ako je brzo zanji�e-mo ili je polako mièemo lijevi-desno, ali nisam nai�ao ni na jedno istra�ivanje koje bi to potvrdilo. Time se opona�a hod i praæenje staze, i mnogi ljudi to spontano Èine kad �ele da predmet izgleda �ivo.-T.S.Dobro je i ako je likovima prepoznatljiv "prednji" kraj i kreæu se po glavnoj osi. To se vidi u varijanti prvog filma sa strelastim likovima, na adresi http://research. yale.edu/perception/animacy/HS-Darts-Flash.mov.Likovi koji slijede neki cilj i medudjeluju s okolinom (guraju se ili vijugaju izbjegavajuæi druge objekte) takoðer izgledaju �ivlje. Nije toliko va�no da promatraè vidi sam cilj objekta - veæ je i gluma da se ne�to slijedi dovoljna da se stvori dojam �ivosti. Ovo posljednje je prilièno razumljivo: na� vidni sustav je evoluirao tako da detektira kretanje ne samo zato da bi ga prepoznao, nego i da bi predvidio svrhu neèijeg kretanja. Mo�da i ne znate �to netko gada kamenjem, ali Èinjenica da njegovo kretanje mo�eteUèinite dogaðaj shvatljivim kao uzrok i posljedicuinterpretirati kao "baca kamenje na ne�to" znaèi da æete potra�iti metu, �to æe poveæati �ansu da je doista i naðete.B/7/e�ke1. Hanlonova britva: "Nikad ne pripisujte zlobi ono �to se adekvatno mo�e objasniti glupo�æu" (http://en.wikipedia.org/wiki/Hanlon's._ Razor).2. Rochat, P., Morgan, R., & Carpenter, M. (1997). Young infant's sensitivity to movement information specifying social causality. Cognitive Development, 12, 537-561.3. Heider, R, & Simmel, M., (1944). An experimental study of apparent behavior. American Journal of Psychology, 57, 243-259.4. Tremoulet, P., & Feldman, J. (2000). Perception of animacy. from the motion of a single object. Perception, 29, 943-951.Uèinite dogaðaj shvatljivim kao uzrok i posljedicuAko slijedite par jednostavnih pravila, jasno æete prikazati uzrok i posljedicu, kako bi va�i gledatelji povezali razlièite stvari koje se dogaðaju u isto vrijeme.Istra�ivanja sugeriraju da vidni sustav, ba� kao �to rekonstruira fizikalnu strukturu svijeta izvoðenjem svojstava poput trodimenzional-nosti, rekonstruira i uzroènu i dru�tvenu strukturu svijeta izvodeæi svojstva poput uzroènosti i �ivosti.1Percepcija je pronala�enje strukture u osjetima. Ako u neèemu prepoznate strukturu, moæi æete to efikasnije pohraniti u pamæenju. Ako ta struktura odgovara stvarnosti, moæi æete je iskoristiti i za predviðanja o onome �to struktura predstavlja. Lak�e je, dakle, o nekolicini odsjeèaka �ice na va�em radnom stolu misliti kao o dijelovima istog kabela za mi�, a pod pretpostavkom da æete mi� lako uoèiti, mo�ete smo pratiti kabel od spoja s raèunalom.Veæ smo vidjeli da mozak tra�i strukturu u prostoru [trik #75] i u vremenu [trik #76] kako bi organizirao percepcije. Ta naèela vrijede za osnovnu percepciju fizièkih objekata, ali nam mogu i pomoæi da razumijemotrik #79Uèinite dogaðaj shvatljivim kao uzrok i posljedicuNa djeluEvo jednog naèina da se poka�e na �to mislim kad govorim o percepciji uzroènosti. Izradite njihalo od bilo èega �to vam je pri ruci i naðite ne�to �to je otprilike jednako veliko kao uteg na va�em njihalu. Nije bitno �to æete uzeti; moje njihalo se sastoji od ovratnika fotoaparata kao uzice i kljuèeva kao utega. Osim toga, trebat æe vam jo� jedan manji predmet-, ja sam uzeo zatvaraè s boce soka.

Stavite njihalo preda se i zanji�ite ga slijeva na desno. Zatim u slobodnu ruku uzmite taj drugi predmet i mièite ga amo-tako pokraj njihala. Ni�ta posebno, zar ne? Sada uskladite kretanje svog predmeta (kod mene, zatvaraèa za bocu) s njihalom i poku�ajte ga odr�avati na stalnoj udaljenosti od utega, recimo na desetak centimetara. Ako ste se dobro uskladili, dobit æete nepogre�iv dojam da predmet u va�oj ruci vuèe uteg njihala amo-tamo. To se dogaða iako va�e tijelo ima izravan dokaz da su ta dva dogaðaja uzroèno nepovezana: njihalo se mièe samo, a na�a ruka pokreæe s njim nepovezan predmet.Uoèite da ne vidite tek dvije stvari kako se mièu zajedno. Imate osjeæaj, stvorio ga je va� perceptivni sustav i dostavio ga izravno u svijest, da jedna stvar uzrokuje drugu.kako shvaæamo na�u sliku tijela [trik #64], kao i tijela drugih ljudi [trik #77].Na� vidni sustav, meðutim, ne tra�i samo statiène fizièke strukture - on mo�e uhvatiti i uzroène odnose. Ne vidite kako se dogaðaju dvije stvari nego vidite jedan dogaðaj: ne pitate se kako to da se tanjur razbio ba� u trenutku kad je pao na pod.Ta sposobnost detekcije uzroènosti i �ivotnosti [trik #78] perceptivni je fenomen koji se razlikuje od na�eg sporog i odmjerenog dono�enja zakljuèaka o uzrocima i posljedicama (Kad se pitamo "Hmm... za�to mi se kompjuter ru�i jedino kad napi�em barem 2000 rijeèi bez snimanja?" bavimo se drukèijim, neperceptivnim kauzalnim zakljuèivanjem).Kad na�a vidna percepcija hvata uzrok, to èini brzo i bez svjesnog napora. Kako i kod mnogih optièkih varki, ona se odvija bez na�e suglasnosti i nismo je u stanju zaustaviti ni ako to �elimo, da bismo shvatili kako je rijeè o iluziji.Uèinite dogaðaj shvatljivim kao uzrok i posljedicuKako to radiPercepcija uzroènosti slijedi upravo ona pravila koja biste i oèekivali. Dogaðaji koji se dogaðaju u slijedu i u konzistentnom su odnosu doimaju se uzroèno povezanima. Nq, koliko slijed mora biti vremenski kratak i koliko konzistentan treba biti odnos da bismo ih percipirali zajedno?Jedan od naèina na koje se ta pitanja istra�uju je takozvana paradigma lansiranja (http://web.archive.org/web/2004022617271 æ/http:// www.carleton.ca/~warrent/210/michotte/michotte.html), a razvio ju je Albert Michotte.U prvoj demonstraciji (http://cogweb.ucla.edu/Discourse/Narrati-ve/michotte-demo.swf; Flash), crvena kugla sti�e s lijeve strane ekrana i giba se sve dok se ne susretne s plavom kuglom u sredini ekrana. Prva kugla se tada zaustavlja a druga kreæe udesno. Ali vi ne vidite samo to; vidite kako se jedna kugla sudara s drugom i pokreæe je, kao u bilijaru.Ako izmeðu ta dva dogaðaja postoji stanka, kao u drugoj Michotte-ovoj demonstraciji (http://research.yale.edu/perception/causality/ temporalGap.mov; QuickTime), neæete dobiti dojam uzroènosti. Koliko stanka mora trajati? Istra�ivanje je pokazalo da se osjeæaj kako jedan dogaðaj uzrokuje drugi gubi ako je stanka dulja od 140 milisekundi.2IMislim da bi to trajanje od 140 milisekundi moglo objasniti za�to elektronièki ureðaj postaje iritantan ako je previ�e spor. Ako pritisnete tipku a slovo se ne pojavi jo� oko èetvrtinu sekunde, gubi se osjeæaj da se ono �to ste napravili dogaða istovremeno i na ekranu. Ureðaj tada vi�e nije nevidljiv pri upotrebi i ne mo�ete ga koristiti bez razmi�ljanja. Drugim rijeèima, �ivcira. Ja tada vi�e ne mogu tipkati i moram pritiskati tipke pojedinaèno, i èekam da se slovo pojavi na ekranu prije nego pritisnem drugo.-T. S. _JI prostorna odvojenost utjeèe na percepciju uzroènosti, iako ona nema tako kljuènu ulogu kao vremenska usklaðenost, kako pokazuje test njihalom. Vremenskim razmakom izmeðu dvije kugle u paradigmi lansiranja uzroènost se gubi, ali to je jednokratan a ne kontinuiran uzroèni odnos, kakav simulira primjer s njihalom. Osjeæaj uzroènosti se vraæa ako dodate jo� jednu kuglu izmeðu prve dvije, tako da dobijete lanèanu reakciju od prve do zadnje kugle. Iako prva i posljednja kugla rade potpuno istuUèinite dogaðaj shvatljivim kao uzrok i posljedicutrik #79

stvar kao i u jednostavnom primjeru prostorne odvojenosti, time �to smo uzroèni odnos uèinili vidljivim vratili smo osjeæaj uzroènosti. To ilustrira film Briana Scholia s Laboratorija za percepciju i kogniciju Sveuèili�ta Yale3 (http://research.yale.edu/perception/causoli1y/toolEffecl.mov; QuickTime).Scholl je osim toga pokazao i da se vizualni dogaðaji koji normalno ne stvaraju osjeæaj uzroène veze mogu izmijeniti tako da se doda jo� jedan istovremeni dogaðaj koji stvara percepciju uzroènosti. To opet pokazuje da je vremenska usklaðenost najva�niji faktor na osnovi kojeg na� vidni sustav izvodi uzroènost. (Usput reèeno, èini se da je istinit i obratni odnos. Dogaðaji koje kodiramo kao uzroèno povezane percipiramo kao vremenski bli�e nego �to bismo to inaèe uèinili.4)Na to hoæemo li dva dogaðaja percipirati kao uzroèno povezane, dakle, utjeèu drugi istovremeni dogaðaji. Kad udarite èavao èekiæem, èini vam se ste vi uzrok ulaska èavla, iako su va�a namjera (uzrok) i udarac (posljedica) odvojeni i vremenski i prostorno. Osjeæaj uzroènosti potpoma�e èekiæ, kao alat koji pru�a vizualnu poveznicu izmeðu poèetnog i zavr�nog dogaðaja. Da nije èekiæa, te dogaðaje ne bismo vidjeli kao uzrok i posljedicu.Eksperimenti su pokazali da ka�njenja du�a od dvije sekunde onemoguæuju uèenje da jedan dogaðaj uzrokuje drugi5 - iako su kasnija istra�ivanja pokazala da veæ time �to ka�ete razlog ka�njenja mo�ete udvostruèiti maksimalno trajanje razmaka s kojim se ljudi mogu nositi.6Va�na poruka svega ovoga je da mozak zapravo ne vjeruje u koincidenciju, pa ako ljudima poka�ete ne�to �to bi moglo izgledati kao uzroèni efekt, njihov æe mozak konstruirati popratni osjeæaj uzroènosti. Nepostojanje izravnog kontakta izmeðu dogaðaja mo�ete nadvladati tako da promijenite kontekst, ali pritom morate paziti da ga vremenski uskladite.Bilje�ke1. Scholl, B. J., & Tremoulet, P. (2000). Perceptual causality and animacy. Trends in Cognitive Sciences, 4(8), 299-309.2. Michotte, A. E. (1963). The Perceptions of Causality (engl. prijevod T. R. Miles). London: Methuen & Co.3. "Basic Causality 8z Animacy Demos" na stranicama Briana Scholia s Laboratorija na percepciju i kogniciju Sveuèili�ta Yale (http://pantheon.yale. edu/~bs265/demo$/causality.hln ti).4. Eagleman, D. M., & Holcombe, A. O, (2002). Causality and the perception of tlmr. Trrnds in Co%nitice Scwm rs, ti(H), 323 325.Djelujte a da to i ne znate5. Shanks, D. R., Pearson, S. M., & Dickinson, A. (1989). Temporal contiguity and the judgement of causality by human subjects. Quarterly Journal of Experimental Psychology, 41B, 139-159.6. Buehner, M. J., & May, J. (2004). Abolishing the effect of reinforcement delay on human causal learning. Quarterly Journal of Experimental Psychology, 57B(2), 179-191.Dodatno literatura� Da biste dobili perceptivni dojam uzroènosti morate obraæati pa�nju na dogaðaje: Choi, H., & Scholl, B. J. (u tisku). Effects of grouping and attention on the perception of causality. Perception & Psycho-physics.'trik #80Djelujte a da to i ne znateKako vlastitu djelatnost do�ivljavamo kao ne�to stoje samo-uzrokovano? To se ne odvija automatski; dapaèe, na�oj se percepciji vlastite djelatnosti osjeæaj svijesti mo�da dodaje nakon �to je na� mozak veæ donio odluku o djelovanju.Stavite ruku na stol. Pogledajte je kao objekt koji se ne razlikuje previ�e od ostalih predmeta na stolu. Sada podignite jedan prst. Za�to ste podigli ba� taj? Da li to znate? Je li to bila va�a slobodna odluka? Ili je donesena negdje drugdje, u nekom dijelu va�eg mozga u kojem nemate pristupa? Osjetili ste kako vi podi�ete svoj prst, ali �to je u vama uzrokovalo da to uèinite?Oèitanja EEG-a (trik #2] s lubanje ljudi koji upravo odluèuju podiæi prst, a istodobno trebaju gledati na sat i zapamtiti kada su do�ivjeli dono�enje odluke da podignu prst, pokazala su da oni izvje�æuju o svom do�ivljaju odluke o podizanju prsta 400 ms nakon �to je EEG pokazao da im se mozak poèeo pripremati za podizanje prsta.

1 Podra�ivanjem odreðenih dijelova mozga tehnikom transkranijamog magnetskog podrezivanja [trik #5J mo�ete utjecati na to koji æe prst ljudi odluèiti pomaknuti,2 a ipak æe svoju odluku do�ivjeti kao ne�to �to su sami htjeli, kao nekako "svoju".To je primjer za to kako se na djelatnost za koju osjeæamo da je na�a mo�e utjecati neèime �to le�i izvan domene na�eg svjesnog odluèivanja.Djelujte a da to i ne znateNa djeluNacrtajte kri�iæ na listu papira. Zatim izradite njihalo od neèeg laganog: dugme na uzici bi bilo idealno. Dr�ite njihalo nad kri�iæem i postavite neko pitanje (mo�da "Je li dugme u ovom njihalu plavo?" ili "Da li je veæ vrijeme ruèku?"). Zapamtite da æe se u znak potvrdnog odgovora njihalo zanjihati u smjeru kazaljke na satu, a u znak negativnog odgovora obratno. Nemojte si postaviti ruku ili lakat ni na kakav oslonac dok nji�ete njihalom. Samo gledajte kako æe se zanjihati u odgovor na va�e pitanje. Njihalo æe se najvjerojatnije zanjihati tako da odgovor bude toèan.Kako to radiUpravo ste osjetili takozvani ideomotorièki efekt.3 Ideomotorièki efekt djeluje kod Ouija ploèe, vilinskih �tapiæa i posredovane komunikacije (u kojoj pomagaè tobo�e kanalizira poruke ljudi sa te�kim fizièkim o�teæenjima). Ovdje neæemo imati demonstracija, osim onih iz svakodnevnog �ivota.Pokreti koji se stvaraju u tim sluèajevima potpuno su samo-uzroko-vani (kod Ouija ploèe su istodobno samo-uzrokovani i zajednièki skupini ljudi) - ali buduæi da ne osjeæamo da smo svjesno uzrokovali pokret, mo�emo otuðiti radnju od sebe i izgledat æe nam kao da ima vanjski uzrok, dakle kao da sami nemamo veze s tim. Da èovjeka proðu �marci! Ustvari, s time imamo svake veze (ako ste i dalje zabrinuti). Oèitanja mi�iæne aktivnosti ljudi koji se zabavljaju Ouija ploèama pokazuju da samo-generirani signali pomièu marker; marker, dakle, ne pomièe ruke igraèa. Ouija ploèe samo daju odgovore koje igraèi veæ znaju - èak i onda kad su pogre�ni. Neki ljudi su razgovarali s "mrtvima" za koje se pokazalo da su jo� �ivi. Kad im se povezu oèi, a ploèa se okrene mimo njihova znanja, pomaknut æe marker na stari, nerotirani polo�aj.Kada, dakle, neku radnju do�ivljavamo kao samo-uzrokovanu? A kada ne? Danirl VVe^ner sa Sveuèili�ta Harvard'1 sugerirao je da "svjesnu vo-Osjeæaj svjesne �elje nije uvijek dobar pokazatelj da svjesno ne�to �elimo. Mo�e vrijediti i suprotno. Djelatnosti za koje jesmo odgovorni mo�emo otuðiti od sebe, i uèiniti ne�to za �to ne osjeæamo da je uzrokovano na�om voljom.trik #80Djelujte a da to i ne znateIju do�ivljavamo onda kad vlastitu misao interpretiramo kao uzrok radnje". Drugim rijeèima, osjeæaj svjesne volje izvodimo kad primijetimo da se na�a namjera da djelujemo poklopila s onim �to se dogodilo. To znaèi da se osjeæaj svjesne volje ne javlja ako nemamo tu namjeru, i obratno, da osjeæamo kako je neki dogaðaj samo-uzrokovan i onda kad stvarao nema veze s nama. To je slièno osjeæaju uzroènosti [trik #79], koji dedu-ciramo na temelju na�e percepcije dogaðaja - �to i moramo, jer uzrok i posljedicu nismo u stanju percipirati izravno. Na raspolaganju su nam samo osjetila.VVegner sugerira da se mozak, kad treba odluèiti hoæe li prenijeti do�ivljaj svjesne volje, vodi trima osnovnim principima. To su prioritet, kon-zistentnost i ekskluzivnost: redom, da misao u odgovarajuæem intervalu prethodi radnji; da je misao konzistentna s radnjom; i da je misao jedini kandidat pri razmatranju uzroka.U veæini situacija ti su uvjeti zadovoljeni i osjeæamo da smo pravi vlasnici svojih djela. Ponekad to, meðutim, nije sluèaj pa djelo otuðujemo od sebe, kao kod njihala. Kad mislimo na potvrdan ili nijeèan odgovor koji oèekujemo, izvodimo male pokrete mi�iæa ruke koja dr�i njihalo - ti su pokreti tako slabi da smo jedva i svjesni da ih izvodimo. Mo�da bismo i bili svjesni da nam se mi�iæi mièu da konaèni efekt nije tako nesrazmjerno jak: ruke nam se mièu nevidljivo a njihalo se mièe oèito. Mikro-misao, kad se ogleda s reakcijom jakog njihanja, naru�ava princip konzistentno-sti pa nam je te�ko povjerovati da je na�e djelovanje djelatni uzrok. To je razlog zbog kojeg ne do�ivljavamo samo-uzrokovanje te smo skloni nagaðati o drugim, prikladnijim uzrocima-kandidatima: mrtvim du�ama i ostalom dru�tvu.

\ Imajuæi to u vidu, razumljivo je za�to smatramo samo-uzro-<^ kovanima ona pona�anja koja se dogaðaju bez previ�e svjesne namjere ili bez ikakvog truda, kao �to je na�a reakcija na navike drugih ljudi kao "majmun radi �to majmun vidi" [trik #98],Shvatljiva je èinjenica da se VVegnerovi principi koriste za razumijevanje dogaðaja koji su mozgu izvanjski. Napokon, u vanjskim dogaðajima ne mo�emo izravno percipirati uzroÈnost osim pomoæu principa kao �to su prioritet, konzistentnost i ekskluzivnost. Jo� je zanimljivije to �to mozak iste principe koristi i za razumijevanje unutarnjih dogaðaja, kao �to je svjesno djelovanje. To sugerira da postoje neka ozbiljna ogranièenja svjesnog uvida u rad na�eg mozga. Za to postoje o dobri razlozi koji se temelje na izraèunljivosti. Da stalno dobivate informacije o svim odlukama kojeDjelujte a da to I ne znatetrik #80donosi vas mozak, to bi vas ometalo. Veæi dio obrade mora ostati ispod povr�ine da biste mogli efikasno djelovati. Ideomotorièki efekt i s njime povezani fenomeni su dokaz da je na�em mozgu, kad je rijeè o svjesnom razumijevanju vlastitog djelovanja, bilo zgodnije evoluirati sekundarne mehanizme za izvoðenje uzroènosti nego otvoriti mentalne module za izravni uvid, �to bi bilo vremenski veoma zahtjevno.Bilje�ke1. Kornhuber, H. H., & Deeke, L. (1965). Hirnpotentialänderungen bei Willkürbewegungen und passiven Bewegungen des Menchen: Bereitschaftpotential und reafferent Potentiale. Pflügers Archiv, 284,1-17. O ovom se èlanku raspravlja u Wegner, D. M., & Wheatley, T. P. (1999). Apparent mental causation: Sources of the experience of will. American Psychologist, 54, 480-492.2. Brasil-Neto, J. P., Pascual-Leone, A., Valls-Solé, J., Cohen, L. G., & Hal-lett, M. (1992). Focal transcranial magnetic stimulation and response bias in a force-choice task. Journal of Neurology, Neurosurgery and Psychiatry, 55, 965-966.3. Natuknica Wikipedije o ideomotorièkom efektu (htíp://en.w!kiped!a. org/wiki/ldeomotor_effect).4. Osobna stranica Daniela Wegnera (http://www.wjh.harvard.edu/~--wegner) i njegova knjiga o toj temi. Wegner, D. M. (2002). The Illusion of Conscious Will. Cambridge, MA: MIT Press.Deveto poglavlje: Pamæenje" trikovi#81-92Ideja ude�avanja pojavljuje se na vi�e mjesta u ovoj knjizi. Kad se jedan pojam aktivira u mozgu, �utke se aktiviraju i drugi s njime asocirani pojmovi, koji odmah udaraju na svijest ili do�ivljaj. U pozadini Stroopovog efekta [trik #55] stoje automatske asocijacije, a na osnovi mjerenja tipa ude�avanja znamo i da se nesvjesno pripremamo na upotrebu objekta veæ time �to smo ga pogledali [trik #67],U prvom triku ovog poglavlja pobli�e æemo se pozabaviti ude�avanjem [trik #81] a onda æemo vidjeti kako se ono manifestira kao subliminalna percepcija [trik #82] i kako je umije�ano u stvaranje la�nih sjeæanja. Glavna tema bit æe nam, naime, pamæenje. Razmotrit æemo kako nastaju la�na sjeæanja i osjeæaj da nam je ne�to poznato [trikovi #83, #84, #85] -ude�avanjem kojim aktiviramo pojmove iako ih nismo izravno do�ivjeli.Vidjet æemo i kako stvaramo sna�na, istinita sjeæanja uèenjem. Uèenje implicitno podrazumijeva kontekst, situaciju u kojoj se nalazite dok uèite (�to je jo� jedna pojava asocijativne prirode uma). Ako iskoristite to na�e svojstvo, bit æe vam lak�e bolje uèiti [trik #86] i pobolj�ati si vje�tinu dosjeæanja u buduænosti [trik #87]. Tu je i zgodan trik o tome kako si pobolj�ati pamæenje pomoæu ugraðenih navigacijskih vje�tina [trik #89].Usput æemo posegnuti u vreæu s trikovima o stvarnosti na�e ma�te. Na primjer, vidjet æemo kako si mo�ete ojaèati mi�iæe tako �to mislite na njih [trik #88], ili barem postiæi da ih bolje kontrolirate. Ili za�to prolazite kroz �ivot gledajuæi kroz vlastite oèi, ali ga se èesto sjeæate poput filma, iz perspektive treæeg lica [trik #90]. I za�to trebate zaspati u vlaku ako hoæete da vam ma�ta poludi [trik #91 ].�eæer je na kraju - barem za hakere meðu nama. Toènije: kofein. Za�to se ljudi tako uzrujaju kad im napravite kavu na krivi naèin i kakve to

trik #81Kako da vam ne�to padne na pametima veze s uèenjem? Ako to shvatite, znat æete uèiniti da vam kofeinska navika postane ukusna [trik #92].'trik #81Kako da vam ne�to padne na pametTo �to ne razmi�ljate o neèemu ne znaèi da to ne èeka spremno da vam padne na pamet. Na fo koliko je neka ideja blizu povr�ini utjeèe kad ste zadnji put pomislili na to, i jeste li razmi�ljali o neèemu �to je s time povezano.Stvari nisu samo u mislima ili izvan njih. Èini se da su neke stvari bli�e povr�ini a druge su duboko zakopane u va�em umu.Stvari koje su blizu povr�ine izlaze na svjetlo bez naroèitog poticaja; one se spajaju s drugim stvarima na koje mislite i takoreæi se dobrovoljno javljaju na du�nost u kognitivnim procesima. To nije uvijek dobro, �to mo�e potvrditi svatko tko si je ikad htio izbaciti iz glave predstojeæi ispit ili razgovor za posao.Sto, dakle, utjeèe na to koliko je neki mentalni objekt duboko uronjen? Vjerojatno vas neæe iznenaditi �to je jedna od kljuènih varijabli koliko nedavno je kori�ten. Drugi faktor su asocijacije: aktiviranje mentalnog objekta dovodi bli�e povr�ini i s njim povezane objekte. Znaèi, ne uvijek ba� na samu povr�inu, u svjesni do�ivljaj, nego bli�e njoj, tako da vam ako kasnije posegnete za opæim pojmom tog objekta, pojedinaèni pojam bude pri ruci. Baveæi se ogranièenjima percepcije i asocijacijama meðu razlièitim pojmovima koje je um apsorbirao, psiholozi se slu�e mjerenjem pred-pripremljenosti mentalnih objekata.Na djeluKad smo bili �kolarci, ovo nam je bilo zabavno, pa æete s ovim pokusom mo�da postiæi najbolje rezultate ako ga isprobate s nekim djetinjastim prijateljem. Zbog dramatiènosti efekta, unaprijed ustvrdite - tako smo mi radili - da mu mo�ete èitati misli. Zatim mu postavite sljedeæa pitanja jedno za drugim:Kako da vam ne�to padne na pamettrik #811. Koliko je 5 + 1?2. Koliko je 3+ 3?3. Koliko je 2 + 4?4. Koliko je 1 + 5?5. Koliko je 4 -t- 2?6. Koje ti povræe prvo pada na pamet?Veæina govornika engleskog najèe�æe ka�e "mrkva" /engl. carrot/1Slijedi ne�to slièno. Kao i igra s mrkvom, ovo najbolje funkcionira akomo�ete navesti osobu da odgovara na pitanja �to br�e.Zatra�ite od nje da ka�e "mlijeko" 20 puta �to br�e mo�e, i èim zavr�ipitajte je "�to krave piju?". Ako je uhvatite nespremnu, reæi æe "mlijeko",iako je pravi odgovor "voda".2Kako to radiOba primjera iskori�tavaju princip prema kojem razne stvari - u ovom sluèaju rijeèi - nisu jednako dostupne svijesti. Neke se same bacaju na svjetla pozornice svijesti, a druge nevoljko izlaze na scenu.Mrkva nam je manje-vise uvijek na vrhu jezika kad je tema povræe (osobito nakon �to je hrpa matematièkih pitanja isprala druge misli). Kod pitanja o kravama, nakon �to ste rijeè "mlijeko" izgovorili 20 puta, ona vam je na vrhu jezika, u toj mjeri da iskaèe i prije nego smo do kraja razumjeli pitanje.Sve je to divno i krasno ako �elite saznati da je mrkva prototipsko povræe veæini ljudi, ili da se èovjek lako zabuni ako ga uspijete navesti da napravi ne�to tako blesavo kao �to je izgovoriti rijeè "mlijeko" dvadeset puta.No, tu se krije i vrijedna alatka eksperimentalnih psihologa. Susret s rijeèju je dovodi na povr�inu uma. Ako ste nedavno èuli neku rijeè, br�e æete je prepoznati, br�e æete donijeti odluku u vezi s njom, i vjerojatnije æete je sami ponuditi kao odgovor. Ne moraju to biti rijeèi - i slike i zvukovi se lak�e prepoznaju nakon �to ste im prethodno bili izlo�eni.Pritom je zanimljivo da se ti uèinci - rijeè je o takozvanom uðe�avanju - zadr�avaju i nakon �to ljudi svjesno zaborave da su vidjeli taj objekt, pa èak i kad uopte n

isu bili svjesni da su vidjeli tu rijeè [trik #82], Automatska priroda efekta ude�avanja kognitivnim psiholozima omoguæuje da st* njime koriste u razlièitim testovima kojima ispituju jesu li ljudi uspjelitrik #81Kako da vam ne�to padne na pametpercipirati materijal kojeg tada ili nisu bili svjesni, ili su zaboravili da su ga vidjeli. Tu vrstu pamæenja, koja se otkriva u izvedbi nekih zadataka a ne eksplicitnim dosjeæanjem, psiholozi nazivaju implicitno pamæenje.Danas je, osim toga, jasno da se stvari koje su u va�em umu povezane, bile ude�ene meðusobnom izlo�eno�æu. Znaèi, ako nekome poka�ete rijeè "lijeènik", kasnije æe lak�e detektirati rijeèi "medicinska sestra" skrivene u televizijskom snijegu (�to je vizualni ekvivalent bijelog �uma). Ili, ako nekome poka�ete rijeè "�uto", vjerojatnije æe dovr�iti poèetak rijeèi poput pl_ rijeèju "plavo", a da ste mu pokazali rijeè "oseka", dovr�etak bi vjerojatnije glasio "plima". I jedan i drugi odgovor je toèan, ali na vjerojatnost za to koji æe nam prvi pasti na pamet utjeèu rijeèi kojima smo bili ude�eni.O svim mentalnim objektima mo�emo misliti kao o èlanovima mre�e semantièkih jedinica. Kad vidite neki objekt, on se aktivira pa æe zakratko lak�e dosegnuti prag aktivnosti nakon koje izlazi u svijest ili vam omoguæuje da ga prepoznate. Aktivnost se mo�e pro�iriti i na druge povezane èlanove mre�e, a ponekad vam ta aktivnost na zanimljiv naæin mo�e utjecati na pona�anje [trik #100].U �ivotuUde�eni pojmovi lebde negdje blizu svjesne misli, spremni da trenutaèno iskoèe. Takvo ude�avanje vjerojatno le�i u podlozi fenomena u kojem rijeè koju ste upravo nauèili odjednom vidite svugdje. Ta je rijeè blizu toga da vam bude na pameti pa je primjeæujete u onim situacijama u kojima biste je inaèe zanemarivali. A kad ste gladni, sve vas podsjeæa na hranu.r~Moj prijatelj Jon svojedobno je na svojoj djevojci izvodio jedan trik koji koristi ude�avanje i èinjenicu da ako ne�to ka�ete osobi koja spava, ona to registrira a da to i ne zna. Prièekao bi da zaspi a onda bi joj rekao jednu rijeè, na primjer "klokan" ili "tofu". Nakon jedne minute bi je probudio i pitao �to je sanjala. Ta je rijeè, ili ne�to s njom povezano, èesto bila ugraðena u ono o Èemu je sanjala.-T.S. _]Ude�avanje se dogaða stalno; neprestano primjeæujemo nove stvari koje nas podsjeæaju na ne�to i tako stvaramo asocijacije. Zanimljivo je, me-Subliminalne poruke su slabe 1 jednostavneðutim, da je to dvosmjeran proces i da tu èinjenicu èesto podcjenjujemo. Nikoga ne iznenaðuje da ono �to primjeæujemo utjeèe na ono na �to mislimo. Ali ljudi rjeðe shvaæaju da ono na �to mislimo utjeèe na ono �to primjeæujemo. Suptilnije, ono �to uoèimo, makar i na èas, i zatim zaboravimo, utjeèe i na to o èemu mislimo i na to �to æemo primjeæivati ubuduæe. Èini se da je osoba koja svaki dan hoda ulicom uvijek isti "ja", ali ono �to nam zapne za oko i �to nam je na pameti bit æe djelomièno drukèije ovisno o tome �to smo noæ prije gledali na televiziji, mislili mi o tome ili ne. Uzeti to u obzir nije ne�to intuitivno, ali to je dio stalnog prosijavanja i razvrstavanja mentalnih objekata, od kojeg se sastoji na� psihièki �ivot.B/7/e�ke1. Kolumna "Last Word" o mrkvastim mozgovima iz New Scientista (http://journals.iranscience.net:800/wvvw.newscientist.com/ www.newscientist.com/lastworcl/artic!e.jsp@id=lwó 13).2. Osim teladi, koja popije i mlijeka, i krava u industrijskim uzgajali�tima, koje vjerojatno piju nekakvu antibiotièki pobolj�anu nutritivno bogatu steroidnu tekuæinu.Subliminalne poruke su slabe i jednostavneSubliminalna percepcija provlaèi se ispod razine svjesnosti i mo�e utjecati na va�e preferencije - ali samo malo.Biti izlo�en nekoj fotografiji na dvjestotinku sekunde ne mo�e se nazvati viðenjem, jer toga èak neæete biti niti svjesni. Ali kad pred vama tako bljesne fotografija, to djeluje na va�u subliminalnu percepciju i znaèi da kad je sljedeæi put vidite, ona æe vam - podsjeæam, vrlo malo - biti dra�a od one koju nikad prije niste vi

djeli.trik #82trik #82Subllminolne poruke su slabe I JednostavneNa djeluKod kuæe nije lako stvoriti takve uvjete da vam se preferencije izmijene zbog same izlo�enosti, pa bi bilo najbolje razmotriti eksperimente. Ro-bert Bornstein i Paul D'Agostino prikazali su skupini ispitanika slike, bilo fotografije bilo nepoznate oblike, a zatim su od svakog zatra�ili da ocijeni slike prema tome koliko su mu se svidjele.1Da ste bili na mjestu jednog od tih dobrovoljaca, na poèetku eksperimenta biste na 5 do 10 minuta bili izlo�eni slikama na po samo 5 milise-kundi. Za vid, to je izuzetno malo, tek èetvrtina trajanja jedne slièice na televiziji. Kad ste slici izlo�eni tako kratko niste ni svjesni da ste je vidjeli. To jest, da su vam nakon toga pokazali jednu od tih slika, bilo bi vam kao da je vidite prvi put.Kad bi vam se na ocjenu ponudio �iri izbor slika, onima kojima ste bili izlo�eni a ne sjeæate ih se, dali biste vi�u ocjenu.U �ivotuOvaj zadatak pomalo slièi igri sa zgodnim i manje zgodnim ljudima /engl. Hot or Not/ (http://www.hotornot.com), s tim da su vam prethodno neke fotografije prikazane tako brzo da ih niste stigli razabrati. U igri vidite fotografiju neke osobe i ocjenjujete je: 10 ako je jako zgodna, 1 ako nije nimalo zgodna. Stranica se odmah zatim ponovo uèitava s drugom fotografijom, a vidite i kako su drugi ocijenili prethodnu fotografiju.Ako je sve ostalo jednako - dakle, sve fotografije su jednako privlaène - pretpostavimo da ste ih ocijenili prosjeènom ocjenom 5.Da su vam u onom poèetnom nizu izlaganja pokazali fotografiju 20 puta na po samo 5 ms (ukupno manje od desetinke sekunde), mo�da biste je ocijenili sa 6, a ne s 5.r~Buduæi da to funkcionira za samu izlo�enost, ispod razine svijesti, isti bi uèinak trebao nastati i da je fotografija prikazana na neki drugi naèin koji ne zahtijeva va�u pa�nju. Ako ostanemo pri igri, kad bi se ugradila slika u reklamu na vrhu stranice (sad kad smo se svi izvje�bali da ih ne gledamo) nekoliko stranica prije stranice s ocjenjivanjem, vjerojatno bi vam se ta slika vi�e svidjela.M. W. _JSubliminalne poruke su slabe i jednostavnetrik #82Kako to radiDogaðaju se dvije stvari. Prva je subliminalna percepcija. Vidni sustav ima taman dovoljno vremena da dovede sliku do mozga ali nedovoljno da je potpuno obradi i dovede do svjesnog do�ivljaja. Osim subliminalne percepcije, na djeluje i efekt ude�avanja [trik #81], Svaki put kad neka percepcija stigne do mozga, neuroni ukljuèeni u njenu reprezentaciju neko vrijeme ostaju aktivni, i ako istu stvar do�ivite jo� jednom, va�i æe neuroni na nju spremnije reagirati.Ako je, dakle, va�a percepcija pojedinog lica bila subliminalno ude-�ena, kad normalno pogledate istu fotografiju mozak æe vas izvijestiti o blagom osjeæaju poznatosti. No, buduæi da se ne sjeæate da ste sliku veæ prije vidjeli, taj æete osjeæaj pogre�no protumaèiti kao preferenciju: lice na fotografiji vam se sviða vi�e nego �to bi vam se inaèe svidjelo.Taj fenomen le�i u pozadini urbane legende o subliminalnoj percepciji. Prema legendi, ako vam se rijeèi "Gladni? Jedite kokice" puno puta nakratko prika�u unutar filma u kinu (prebrzo da biste ih svjesno vidjeli), to bi navodno trebalo dovesti do kolosalnog poveæanja potro�nje kokica. Prièa dr�i vodu utoliko �to ponovljena izlo�enost dovodi do jaèeg efekta ude�avanja i stoga malo jaèe preferencije - ali ni�ta vi�e od toga.Eksperimenti koji su potakli stvaranje legende o kokicama izmi�ljeni su 1950-ih godina.2 Sama izlo�enost, naime, mo�e blago utjecati na vas ako ste neodluèni. Izlo�enost slici odreðene èokoladice mo�e vas potaknuti da izaberete nju ako se nakon par minuta naðete pred policom s hrpom razlièitih èokoladica. Sama izlo�enost, meðutim,

ne mo�e vam stvoriti neodoljiv osjeæaj gladi zbog kojeg biste ustali i iza�li iz dvorane i potra�ili tu èokoladicu. �tovi�e, to vas neæe natjerati na kupnju èokolade ako ste veæ odluèili da hoæete èips.Osim toga, sama izlo�enost ne mo�e prenositi nikakve slo�enije naredbe. Jedva da je dovoljno vremena da se slika triju rijeèi "Gladni? Jedite kokice" progura kroz tvornièku traku va�eg vidnog sustava tako da se proizvede reprezentacija, ali to je svakako prekratko da se rijeèi razumiju kao reèenica. Fotografija, neki oblik ili pojedine rijeèi, krajnji su domet.Po�teno govoreæi, èini se da subliminalno ogla�avanje nije vrijedno truda s obzirom na tako mali uèinak. Imajuæi u vidu da zgodni goli�avi ljudi koji nm- sugestivne stvari na TV-u tako dobro prodaju razne proizvode, ne bihILa�na poznatostrekao da æe ogla�ivaèi uskoro prijeæi t kundama. Naravno, osim ako mi slikBilje�ke1. Bornstein, B. R, & D'Agostino, R \ the mere exposure effect. JournaA 63(4), 545-552.2. Stranica o subliminalnom ogla�av-^ legendi (http://www.snopes.cor, daje �iru prièu o reklami za kokic; te tvrdnje, ubrzo je priznao prave pojam subliminalnog ogla�avanja.trik #83La�na poznc.Izvedite trik s pamæenjem od kojeg æ^ prije vidjeli.Sustav za pamæenje je pun trikova 1^ neprestano sti�u iz na�e okoline pohrane, pa se pamæenje koristi razrij da bude izbirljivo. Jedno iskustvo s p^ da nam je netko ili ne�to otprije pozrj, je brz i naizgled automatski, i djeluje ; vidjeti, to i nije daleko od istine. Með\, skriveni slojevi, a njih æemo otkriti u?Na djeluIsprobajte sljedeæi zabavni zadatak, u. ma iz Whittleseaovog i VVilliamsovog , ^ bolje, pronaðite dobrovoljci kojem <<,Ik 83La�na poznatostinformacija za prepoznavanje; ako osjeæate da ste u neèemu fluentni, to je dobar znak da ste to veæ negdje vidjeli. Ali, tu postoji jedan problem.Usporedite situaciju u kojoj spazite svog partnera kad stignete kuæi s posla sa situacijom u kojoj spazite manje poznat lik u neoèekivanim okolnostima (recimo, svog �efa u noænom klubu). Bljesak poznatosti dogaða se samo u drugoj situaciji iako je prva puno èe�æa. Pokazuje se, dakle, da je sustav fluentnosti malo pametniji. A i treba biti takav, inaèe bismo cijeli cjelcati �ivot proveli preplavljeni osjeæajem da nam je poznat svaki objekt kojeg smo iskusili u svojoj okolini. Radi kompenzacije visoke razine fluentnosti povezane s redovitim do�ivljajima postoje drugi mehanizmi. Na primjer, rijeèi se obraðuju iznimno fluentno jer imamo specijalizirane jeziène sustave [trik #49] pa um obièno uzima u obzir tu dodatnu fluentnost kad se suoèava sa smislenim verbalnim objektima.Popisi rijeèi poput onih u na�im tablicama dodatno su zakomplicirani time �to ne postoji jasna podjela izmeðu verbalnih objekata i pojedinih nerijeèima sliènih objekata, poput onih za koje ste osjetili kako ste ih veæ negdje vidjeli. Te su ne-rijeÈi besmislene a ipak imaju strukturu rijeèi i zato se provlaèe u um jednako Iako kao �to silaze s jezika, te postaju flu-entnije nego �to bi ne-rijeèi trebale biti. Ta diskrepancija - "iznenaðujuæa fluentnost", kako ka�e VVhittlesea - vara na� mozak pa on zakljuèuje da ste te ne-rijeèi veæ negdje vidjeli. Taj efekt funkcionira i s glazbom, pa imamo slavne melodije, dobro strukturirane (koje lako ulaze u uho) i lo�e strukturirane (nemuzikalne) nove melodije. Mozak odmjerava vlastitu brzinu obrade (fluentnost) i tako stvara pametne i brze informacije o okolini - u ovom sluèaju, jeste li to veæ do�ivjeli. Dobro strukturirane melodije se mnogo èe�æe pogre�no oznaèavaju kao one koje smo veæ Èuli, jer su fluentnije.internom mjerom fluentnosti. La�na poznatost mo�e nastati i na druge naèine: na primjer, ispitanicima se rijeè "spavati" mo�e uèiniti poznatom ako su prethodno Èuli rijeè "drijemati", zato �to su ta dva pojma povezana - taj se efekt zove ude-�avanje [trik #81]. Tradicionalno, argument ka�e da poznatost nije rezultat fluentnosti ne

go da, kad èujete neku rijeè (i aktivirate je u mozgu), ona prenosi dio svoje aktivacije na s njom povezane rijeèi. Taj princip stoji u pozadini tehnika opisanih u [triku #85] "Stvorite la�na sjeæanja", ali to ne znaèi da buduæa istra�ivanja na kraju neæe ipak prihvatiti obja�njenje la�ne poznatosti koje se temelji na mehanizmu fluentnosti.Ne bave se sva istra�ivanja pogre�nog prepoznavanja tomILa�na poznatost iBiljeska1. Whittlesea, B. W. A., & Williams, L. D. (1988). Why do strangers feel familiar, but friends don't? A discrepancy-attribution account of feelings of familiarity. Acta Psychologica, 98,141-165.iU �ivotuOva vrsta iluzije pamæenja od velike je koristi ogla�ivaèima kad tra�e naèin da prodru u javnost s nekim proizvodom: imena proizvoda koja slièe rijeèima ne samo da je lak�e ponoviti, nego nam se èine poznatija kad ih prvi put Èujemo, a isto vrijedi i za muzièke motive i slogane. Imajuæi u vidu blag, ali realni efekt koji mo�e imati veæ i sama izlo�enost [trik #82], fluentnost postaje dizajnerskim ciljem. U istra�nom i sudskom procesu posljedice bi mogle biti i ozbiljnije, jer postupak prepoznavanja kriminalaca ponekad ukljuèuje nagla�avanje nejasnih osjeæaja, kao na primjer "Negdje sam vas veæ vidio - da mi je samo znati gdje!" Takve osjeæaje mo�e stvoriti veæ i izlo�enost likovima s fotografija potencijalnih sumnjivaca prije slu�benog postupka prepoznavanja.Treba, meðutim, shvatiti da te nagla�ene pogre�ke odra�avaju jedan fundamentalni proces koji je bitan za na�e svakodnevno pona�anje, jer nas fluentna obrada ubacuje u naèin rada u kojem pronalazimo poznatost samo onda kad ne�to u na�oj okolini iskaèe od oèekivanog. To je jednostavno koristan trik s "usputnim normama", kako ka�e VVhittlesea.1I dalje traje rasprava o lokalizaciji mehanizama o kojima ovise reakcije poznatosti, a podruèje koje se nametnulo kao kandidat je parahipokam-palna vijuga (dio limbirkog sustava [trik #7), nalazi se pokraj hipokampu-sa u sljepooènom re�nju). Zna se da, u odnosu na zdrav mozak, o�teæenje tih podruèja sljepooènog re�nja slabi i prepoznavanje i memoriju dosje-æanja, ali sporno je jesu li ti pacijenti, koji pate od amnezije, podlo�niji ili su manje podlo�ni takvim pogre�kama pamæenja; ta je tema pobudila znatan interes u neuroznanosti.Poznatost bi se mogla smatrati kognitivnim ekvivalentom osjetnog iskakanja (ba� kao �to plo�ni likovi iskaèu u treæu dimenziju tako �to sjenèanjem imitiraju sjene [trik #20]), samo �to na� mozak pazi da do iskakanja dode jedino ako bi to moglo biti korisno. Tako mozak, dakle, pomoæu oèekivanja vi�e razine i heuristièkih pravila ni�e razine istièe zanimljiva obilje�ja na�e okoline.Pazite na izvore (ako mo�ete)Dodatno Hteratura� "Social Psychology Principles Can Be Used to Facilitate Eyewitness Testimony" (http://www.uplink.com.au/lawiibrary/Documents/Docs/ Doc51.html).Kad pamæenje poslu�uje informacije na zahtjev, èini se da one dolaze u paketu s izvori�tem i po�iljateljem. Te se pojedinosti, meðutim, èesto stvaraju ad hoc i ne moraju se potpuno podudarati s pravim izvori�tem.Svako sjeæanje ima svoj izvor - barem bi ga trebalo imati. No, sjeæanja èesto otplutaju daleko od sidri�ta pa je pravo dostignuæe kad uspijemo povezati mnemonièke pojedinosti s njihovim podrijetlom.Na djeluOvaj test sadr�i osnove rijeèi, a ideja je dovr�iti svaku osnovu iz tablice 9-2 tako da nastane rijeè po va�em izboru. Tako mol_ (dovr�ite osnovu bilo kojim brojem slova) mo�e biti "molim", ali i "molitva", "molekula" i tako dalje. Osnove s neparnim brojem (na lijevoj strani) dovr�ite na glas; kod osnova s parnim brojem (na desnoj strani) samo zamislite da izgovarate dovr�ene rijeèi. Za svaku osnovu navedite razlièitu rijeè (tj. ako dvaput naiðete na osnovu mol_, nemojte dvaput reæi "molim").Tablica 9-2. Zadatak dovr�avanja osnova. Smislite rijeèi koje dovr�avaju ove osnove.

One s lijeve strane izgovorite na glas, a one s desne u- Alex Fraderatrik 1 Pazite na izvore (ako mo�ete)#84sebi.Ao glas1. PRE_3. LET_5. SOL_ 7. VRA�Zamislite da govorite na glas2. PON 4. MET_6. LET__8. PRE_Pazite na Izvore (ako mo�ete)9. MET_ 10. VRA_11.PON_ 12. SOL_^ Napravite stanku! Ovo je test pamæenja pa trebate pauziratiminutu-dvije prije nego nastavite èitati.Sada se poku�ajte prisjetiti koje ste rijeèi napravili s osnovom let_ (bit æe lako) i jeste li ih izgovorili ili ste ih samo zamislili. Vjerojatno æete pogoditi, iako æete po svoj prilici napraviti nekoliko sitnijih gre�aka na cijelom popisu. Ako �elite, poku�ajte s cijelim popisom, s tim da navedete i same rijeèi i to jeste li ih izrekli na glas ili u sebi: pre__, vra_, sol_, met__, pon_ i let_. Vjerojatno ste uglavnom zapamtili �to ste rekli, kao i to jeste li ih rekli na glas ili u sebi. Iako zadatak nije nemoguæe rije�iti, nije nimalo izvjesno da se mo�ete prisjetiti od koje osnove ste napravili te rijeèi.Prema tradicionalnom gledi�tu na um, ideja da bi sjeæanja mogla odlutati od svog pravog konteksta - da ne postoji nikakav glavni indeks koji sva na�a sjeæanja smje�ta na pravo mjesto - prilièno je nezgodna. S druge strane, pogledajte �to ste zapravo napravili; u trenutku kad ste se htjeli prisjetiti poèetnih osnova, imali ste sjeæanja koja su u gotovo svakom pogledu ekvivalentna - i za odgovore izgovorene na glas i za one izgovorene u sebi imate èisto mentalnu zabilje�ku o tome kako izgovarate rijeè. Dok ste izvodili taj zadatak, govorenje rijeèi na glas razlikovalo se od zami�lja-nja da ih izgovarate, ali od oba dogaðaja sada je ostala samo interna slika vas kako izgovarate rijeèi. A ipak, mi najèe�æe mo�emo razlikovati stvarni dogaðaj od zami�ljenog. Èinjenica da ste uopæe uspjeli rije�iti zadatak je, èini se, svjedoèanstvo uspjeha sustava za pamæenje.Ali sada æemo po tome zagrebati malo dublje...Kako to radiDa su sjeæanja objekti - cjeloviti dogaðaji koje neki idealni sustav za pamæenje unosi u pamæenje - bilo bi Èudno kad bismo se detalja sjeæali odvojeno od konteksta. U prethodnom zadatku bismo znali rijeè ali ne bismo znali jesmo li je zaista i izgovorili; istra�ivanja navode jo� takvih pogre�aka, ukljuèujuæi rod osobe koja je izgovorila rijeè, i jesmo li je èuli u laboratoriju ili vani, i da li nam je predstavljena u slu�nom ili vidnom modalitetu. Oinjenin ð.i mo�emo napraviti lakve gre�ke nagoni nas d.iJ^^^H Pazite na Izvore (ako mo�ete)84prihvatimo stajali�te da sjeæanja nisu holistièki, cjeloviti (dakle, lijepo upakirani) entiteti. Ako jo� malo razmislimo o tome, vidjet æemo da je te�ko da bi to i mogla biti a da ostanu korisna.Na primjer: kako biste (vi ili va� mozak) objektivno i trenutaèno prepoznali gdje neki dogaðaj kao takav poèinje a gdje zavr�ava? Dogaðaj traje onoliko koliko je nit dugaèka, ba� kao �to "predmet" mo�e imati koliko god hoæete obilje�ja. Dokuèiti �to su "dogaðaj" ili "predmet" po sebi je neizvediv zadatak. Da ga mozak poku�ava rije�iti, to nas ne bi dovelo nigdje.Nakon �to smo odbacili to gledi�te pa smijemo gledati na sjeæanja kao na zbirke obilje�ja, mo�emo se upitati kako to da uspijevamo ponovno povezati neki detalj sjeæanja s njegovim izvorom. To je svojstvo potrebno za dobro funkcioniranje pamæenja, pa ne bi trebalo Èuditi �to mozak tu ima rje�enje. A rje�enje je u vi�e postupaka obrade

istodobno (paralelna obrada je uobièajen postupak [trik #52]): to nam omoguæuje brzu i auto-matiziranu kategorizaciju, kao i provjeru va�enja èinjenica kojom hvatamo ozbiljnije propuste i nedosljednosti.Brzi sustav je "heuristièki" put, koji pomoæu opæih datosti o psihièkom svijetu izvodi trenutaènu klasifikaciju. Tako, na primjer, u percipiranim dogaðajima obièno postoji vi�e perceptivnih i kontekstualnih informacija nego u zami�ljenim dogaðajima. Zami�ljene slike su vjerojatno manje sadr�ajne i manje bogate detaljima, pa se detaljno i �ivo sjeæanje mo�e brzo kategorizirati kao dobar kandidat za stvarno sjeæanje. Èak i kad su situacije naizgled identiène, postoje suptilne razlike u kvaliteti sjeæanja koje se mogu iskoristiti; usporedbom razlièitih modaliteta (slu�no/vidno) otkrit æemo razlièite, ali analogne, perceptivne i kontekstualne diskrepancije.Drugi sustav, "sistematièni" put, prolazi kroz dogaðaj korak po korak i koristi se drugim bazama znanja kako bi ocijenio je li dojam konzistentan s drugim èinjenicama (usprkos mom sna�nom dojmu, da li je zaista vjerojatno da sam se pro�le noæi tukao jastucima s Viggom Mortensenom?), i mo�e uskoèiti i poni�titi odluke donesene brzim putem.-A. F.Pazite na Izvore (ako mo�ete)U �ivotuPuno je odliènih primjera pogre�nog navoðenja izvora. LeLog, pacijent pionira neurologije Charcota, bio je uvjeren daje uzrok njegove paralize ozljeda nogu u prometnoj nesreæi. Noge mu, meðutim, nikad nisu bile ozlijeðene, �tovi�e, za njegovu paralizu nije bilo fizièke osnove. LeLog je kroz tu situaciju psihièki toliko puta pro�ao da je ona poprimila dojam stvarnosti. To je Charcota navelo na formulaciju kako su sugerirane ideje paraziti uma. Manje ekstreman ishod pogre�nog pripisivanja izvora je nesvjesno plagiranje.1,2 Ono je posljedica izlo�enosti nekoj ideji, obièno u situaciji u kojoj vlasnik ideje nije eksplicitan ili nagla�en (brainstorming u grupi ili neka pjesmica koju smo èuli na radiju a da nam je umjetnik bio potpuno nepoznat), za koju poslije vjerujemo da je stvarno na�a. Tada se Èesto vraæamo na tu ideju i razmi�ljamo o njoj, �to uni�tava njenu povezanost s vanjskim izvorom ili govornikom. Takve pogre�ke ponekad dovode do smije�nih pravnièkih eskapada, pogotovo zato �to optu�enik, siguran u vlastito sjeæanje, ne posustaje ni pred neoborivim dokazima. Tome je podlegao èak i Mark Twain, veliki individualac meðu piscima.3 Isti efekt mo�e dovesti i do puno manje skupih razmirica, kako pokazuju istra�ivanja u kojima si jednojajèani blizanci meðusobno osporavaju odreðena sjeæanja4; zbog zajednièkog �ivota i uvjerenja da su se te situacije zaista zbile, pravi identitet protagonista sjeæanja mo�e izblijedjeti.Kad je rijeè o abnormalnom funkcioniraju sustava za pamæenje, suoèavamo se s jednim mnogo ekstremnijim primjerom pacijenata koji kon-fabuliraju.5 Takve osobe, kad ih pitate èime se trenutno bave, u najboljoj vjeri daju vrlo detaljne la�ne odgovore u kojima mije�aju pojedinosti iz filmova, aktualnih dogaðaja ili vlastite daleke pro�losti. One inaèe mogu funkcionirati posve normalno i biti racionalno intaktne, èak im bude neugodno zbog nedosljednosti u njihovim sjeæanjima, ali inzistiraju da im um nudi upravo to. Informacije s kojima su se nedavno susreli èesto se vraæaju kao prepoznatljivo osobni do�ivljaji, kod kojih se izvor dislocira od samog predmeta sjeæanja.Vjeruje se da razlog zbog kojega mi, za razliku od tih pacijenata, rijetko izmi�ljamo utvare tog reda velièina, le�i u brzom sustavu za praæenje i ocjenu razmje�tenom unutar èeonih re�njeva u mozgu. Taj sustav prosijava psihièke objekte i ispravno ih oznaèava kao ma�tariju, èinjenicu ili besmislicu, ili nas upozorava da ne mo�emo sa sigurno�æu ustvrditi daje ovako ili onako. Mo�da povremeno zaboravimo jesmo li samo namjeravali ugasiti peænicu ili smo je stvarno ugasili, ali zaista je rijetkost da se uhva-[|X[L^^H Pazite na Izvore (ako mo�ete)timo kako smo pobrkali namjeru da izvedemo neki informacijski bogati zadatak (recimo, posjet rodbini) s njegovom realizacijom.Èini se da su kod takvih konfabulatora ti sustavi u kvaru. U kombinaciji s disfunkcijom dubokog pamæenja kreativni elementi psihe tada, naime, mogu ispredati prièe od nepovezanih elemenata. Èini se da je za konfabuliranje potrebno da oba su

stava budu o�teæena: takva osoba treba imati i ozbiljnih problema s pamæenjem i moraju joj popustiti sustavi za praæenje koji spreèavaju da ispadi ma�te i drugih intaktnih ali irelevantnih sjeæanja steknu status autentiènosti.Treba primijetiti i to da, kao i kod mnogih drugih disfunkcija pamæenja, vjerojatno postoji vi�e vrsta konfabuliranja. Tvrdi se da o�teæenja stra�njeg orbitofrontalnog dijela mo�dane kore, jedne strukture u prednjem limbièkom sustavu (Lim-bièki sustav djelomièno sudjeluje u pamæenju. O tome vi�e u [triku #7] "Upoznajte se sa sredi�njim �ivèanim sustavom"), uzrokuju uporne konfabulacije na dosta neobièan naèin - o�teæenjem sustava za motivaciju.6 Ideja je da se sjeæanjima normalno pripisuju markeri koji obilje�avaju odreðene informacije kao one koje se odnose na sada�njost. O�teæenje tog podruèja mozga, meðutim, iskrivljuje taj mehanizam pa sva sjeæanja dobivaju ovu oznaku. Svako sjeæanje koje stigne u svijest prati dubok subjektivni osjeæaj relevantnosti koji se inaèe pripisuje samo zaista relevantnim informacijama.Bilje�ke1. Stark, L. J., Perfect, T. J., & Newstead, S. (2004). When elaboration leads to appropriation: Unconscious plagiarism in a creative task. Memory (u tisku).2. Èlanak o plagiranju s praktiènog aspekta- s nagla�eno kognitivisti-Ækim pristupom ali pun savjeta uèiteljima - dostupan je na http:// vvww.psychologicalscienGe.org/teaching/tips/tips_0403.html.3. Anegdota o Marku Twainu potjeèe sa sveèane veèere koju su nakladnici Atlantic Monthlyja priredili Oliveru Wendellu Holmesu u povodu njegovog sedamdesetog roðendana 29. kolovoza 1879. (http://www.search-engine-lists.com/marktwain/unconscious-plagiaiism.html).4. Sheen, M., Kemp, S., & Rubin, D. (2001). Twins dispute memory ownership: a new false memory phenomenon. Memory & Cognition, 2.9(6), 779-788.Stvorite la�na sjeæanja5. Vidi "Soul In A Bucket", poglavlje knjige Into the Silent Land Paula Broksa (London: Atlantic Books, 2003). Ono govori o pacijentu koji konfabulira i donosi elokventan sa�etak obilje�ja tog stanja.6. Schnider, A. (2003). Spontaneous confabulation and the adaptation of thought to ongoing reality. Nature Reviews Neuroscience, 4(8), 662-671.- Alex Fraderai'trik #85Stvorite la�na sjeæanjaEvo naèina da u sebi stvorite sjeæanje na ono �to zapravo niste do�ivjeli.Vidjeli smo kako naèin na koji nas pamæenje orijentira u na�em okoli�u ima sva obilje�ja hakerskog trika [trik #83] - brz i pogre�iv proces koji se izra�ava spontanim osjeæajem. Ovdje æemo saznati da se mogu prevariti i apsolutno mjerljivi do�ivljaji, poput prisjeæanja na neki dogaðaj ili podatak. Procesi koji le�e u pozadini prepoznavanja ili dosjeæanja rijeèi (u ovom primjeru) funkcioniraju po principu "samo neka radi". To su ad hoc sustavi, a ne nekakvi precizno ureðeni sustavi za pohranu podataka koji smje�taju sjeæanja u pakete kako bi ih poslije povratili ili komparirali. Vidjet æemo gdje ti procesi pucaju tako �to æemo konstruirati vrlo jednostavna la�na sjeæanja, èime æemo malo osvijetliti naèin rada pamæenja.Na djeluPoka�imo kako se konstruiraju la�na sjeæanja na primjeru dva popisa rijeèi. Prvo se zagledajte u rijeèi iz tablice 9-3 i na glas ih proèitajte, a zatim sklopite knjigu i poku�ajte ispisati sve rijeèi s popisa kojih se mo�ete prisjetiti.trik #85Stvorite la�na sjeæanjaTablica 9-3. Prvo proèitajte ove rijeèi na glas, a onda zatvorite knjigu izapi�ite sve rijeèi kojih se sjeæateKONAC TOÈKA BOLO�TRICA UBOD INJEKCIJAOKO NAPRSTAK �PRICA�IVANJE PLAST ZAVOJO�TAR TRN PLETENJEUèinite istu stvar sa sljedeæim skupom rijeèi iz tablice 9-4; na glas ih proèita

jte pa zatvorite knjigu i napi�ite popisTablica 9-4. Kao i prije, proèitajte ove rijeèi na glasi i po sjeæanju ih ispi�ite na papirKREVET BUÐENJE HRKANJEODMOR KUNJANJE DRIJEME�BUDNA DEKA MIRUMOR ZASPATI ZIJEVATISAN USNUTI POSPAN\\ Da bi trik imao najbolji uèinak, popise s rijeèima kojih se mo-zete sjetiti ispi�ite prije nego nastavite s èitanjem.Ne brinite �to se nekih rijeèi ne sjeæate. Ali, da li se na popisima nalaze rijeèi "igla" i "spavanje"? Ako da, znajte da su te dvije rijeèi utvare va�eg uma: njih nema ni na jednom popisu! To je Deese/Roediger/McDermotto-va paradigma, skraæeno DRM1, i ona istièe kako pogre�ivost pamæenja ne zavr�ava s nedostatkom informacija nego ukljuèuje i èiste izmi�ljotine. Struènjaci vjeruju da nije rijeè o propustima u sustavu nego o posljedici zdravog sustava - sazdanog ba� kako treba.Ipak, treba reæi da se od ispitanika s kojima se provodi ova tehnika tra�i da ne pogaðaju, a tipièno je da nakon svega izjavljuju kako su zapisali "kljuèni mamac" (mamac je ona rijeè za koju smo vas pitali jeste li je vidjeli, a nije se nalazila ni na jednom popisu, npr. igla) ne zato �to su imali osjeæaj da su je vidjeli nego zato �to se zaista sjeæaju kako su je vidjeli.Drugim rijeèima, izjavljuju da postoji subjektivni do�ivljaj rijeèi koje nema. Taj je do�ivljaj, èini se, toliko sna�an da mamac (koji uopæe nismoStvorite la�na sjeæanjavidjeli) stvara bolje sjeæanje nego stvarno napisane rijeèi - pri ponovnom testiranju dva dana poslije!Ta se tehnika mo�e upotrijebiti i za ispitivanje memorije prepoznavanja, ali ovdje smo kao ogledni sluèaj imali dosjeæanje jer je efekt tako neoèekivan, a prepoznavanje smo veæ opisali [trik #831,Kako to radiJo� uvijek se raspravlja o toènim uzrocima ovog fenomena. Oèigledno je da je bitna sliènost navedenih pojmova s mamcem - te su rijeèi pojmovi povezani s mamcem. Popularan je argument prema kojem su pojmovi u umu reprezentirani relacijskom mre�om, u kojoj je susjedni èlan najbli�a povezana rijeè: kad se neki pojam istakne, on prenosi aktivaciju na okolne Èvorove, pa su prema DRM-u istaknuti svi susjedni èlanovi mamca, �to je onda ukljuèuje onoliko sigurno koliko je sigurno da æete potpaliti kuæu ako zapalite vatre svuda oko nje. Dakako, �to je vi�e povezanih rijeèi, iskoèit æe vi�e utvara.r~Tu je zanimljivo da su se nedavno pojavile tvrdnje prema kojima bi razlog tome mogla biti fluentnost [trik #83]. Naime, rijeè "igla" ste aktivno izvukli iz sjeæanja kako biste ocijenili da li vam se èini da ste je nedavno veæ vidjeli, a zbog postojeæe aktivacije ona prodire u svijest br�e nego �to bi trebala. Alternativno gledi�te bi bilo da kad se jako trudite da izvuèete rijeèi iz glave, najaktivnije postaju one koje ste odabrali. Mo�da se Èini da razlika nije velika, ali prva verzija ide odozgo nadolje - neki specijalizirani sustav vr�i odabir - a druga ide odozdo nagore.-A. F. _INajva�nije je razumjeti da se bez izrièite namjere ispitanika potièe unutarnja reprezentacija, koja se kasnije pobrka s vanjskim dogaðajem. Ovaj je fenomen utoliko slièan, ali ne identièan, pogre�kama u pamæenju opisanima u [triku #84] "Pazite na izvore (ako mo�ete)".trik #85Stvorite la�na sjeæanjaU �ivotuJasno je da nam se ideje mogu ubaciti u glavu kroz stra�nji ulaz. U umu se mogu stvoriti misli veæ i zakljuèivanjem i asociranjem, a ne samo izravno.DRM otkriva kako mo�emo zaobiæi racionalne kanale i postiæi taj cilj direktno u samom pamæenju, tako da iskoristimo sklonost mozga da izvlaèi na povr�inu ideje i pojmove uslijed izlo�enosti njihovim asocijatima. Ta paradigma sugerira da rijeèi "i

njekcija", "naprstak" i "konac" mogu potaknuti pomisao na rijeè "igla" ne uslijed nekog logièkog postignuæa nego zbog plesa asocijacija u mentalnim mre�ama.Ovaj trik osim toga slu�i i kao ogranièen primjer za istinski la�no sjeæanje. Kao �to je reèeno u drugim trikovima [trikovi #83 i #84], dogaðaj mo�e biti la�no poznat, ili mu izvor mo�e biti pogre�no prepoznat - èak do te mjere da mo�e pobrkati ma�tu i stvarne dogaðaje iz pro�losti ili sada�njosti. Sada vidimo da je u mozgu moguæe proizvesti informacije kojih tamo uopæe nije bilo. K tome, istra�ivanja su pokazala da se ljudima u dnevnik mogu unijeti potpuno la�ni ali plauzibilni dogaðaji, koje oni prihvaæaju kao stvarne.23 Znamo i to da ljudi kojima je prikazan neki vizualni prizor (kao �to je fotografija) kasnije èesto imaju sjeæanja na vi�e stvari od onih koje su stvarno bile na fotografiji; ljudi popunjavaju prizor onime �to im se u njega smisleno uklapa. Prema jednom prijedlogu, taj je fenomen posljedica automatske aktivacije onoga �to se s tim prizorom tipièno povezuje - vrlo slièno DRM situaciji o kojoj smo govorili. Iako smo, dakle, sugerirali da se sjeæanja mogu djelomièno konstruirati [trik #83], ovo su primjeri u kojima su sjeæanja potpuno konstruirana, uz jedini uvjet da se uklapaju u scenarije i reprezentacije koje imamo u vlastitom �ivotu.Toèno pamæenje je kritièno kad se na njemu temelji optu�ba za kazneno djelo. Veæ smo raspravljali o sjeæanjima oèevidaca [trik #83], ali tu su jo� i obnovljena (ili potisnuta) sjeæanja sudionika, osobito kad se radi o optu�bama za zlostavljanje.'' Èak su osnovane organizacije koje istièu kako pogre�ke u pamæenju, kao �to je popunjavanje detalja za koje nam�tovi�e, tvrdnja ili prijedlog izra�eni eksplicitno mogu isprovocirati ljude na neslaganje. Ako hoæete uvjeriti ljude u ne�to - na primjer, da je va� proizvod nekako bolji, pametniji ili zdraviji - mo�da je bolje implicirati asocijaciju a ne ponuditi direktnu tvrdnju koja se mo�e osporavati.Stvorite la�na sjeæanja *¦;*se èini da se uklapaju u danu situaciju, ili brkanje zami�ljenih i stvarnih dogaðaja, mogu dovesti do toga da dogaðaji koje nismo do�ivjeli izgledaju stvarno. Meðutim, nedavno provedena istra�ivanja su dokazala da se pod utjecajem sustava za kontrolu koji se nalaze u èeonim dijelovima mozga (dakle, sustava za kontrolirano, namjerno djelovanje) mo�emo navesti da zaboravimo pojedine dogaðaje - to jest, ako dobijete popis rijeèi, mo�ete si reæi: "ove rijeèi zaboravi" i njih æete se poslije te�e prisjetiti.4 Uzev�i to u obzir, ideja da neugodni dogaðaji neizbje�no stvaraju jaka i �iva sjeæanja nije nu�no istinita, i èini se vjerojatnim da o obnovljenim sjeæanjima treba suditi individualno, ovisno o sluèaju i sadr�aju.Glavno obilje�je pogleda na sustav pamæenja, koji su iznijele na vidjelo znanosti o mozgu i pona�anju, distribuirano je dovr�avanje obrazaca. Treba odbaciti svaki spomen na veridièki sustav pamæenja (sustav pamæenja tvrdnji koje toèno odgovaraju istinitoj stvarnosti). Mozak ne favorizira diskretnu pohranu informacija; ne postoji nikakav pra�njavi ormar s arhivom DAT traka punih datoteka s video i audio materijalima i popisima èinjenica.Sjeæanja su u mozgu reprezentirana kao mre�e meðusobno povezanih obilje�ja. Obilje�ja koja se aktiviraju zajedno okupljaju se u koherentno, jedinstveno svjesno sjeæanje. Nova sjeæanja su nove asocijacije u istim mre�ama. Mehanizmi koji pridonose stvaranju takve koherentnosti - svjesnom do�ivljaju sjeæanja - vjerojatno æe se u godinama koje slijede naæi na uzbudljivom rubu znanstvenih istra�ivanja. Nadamo se æe nova dostignuæa neuroznanosti popratiti sve rafiniranije filozofske pozicije prema koncepcijama pamæenja: od psihièkog putovanja kroz vrijeme (do�ivljavanja pro�losti) do naèina spoznavanja.Sjeæanja se mogu konstruirati, ali pamæenje zaista funkcionira, �tovi�e Èini se daje manje-vi�e optimalno za mnoge na�e potrebe. Istina, ono nije veridièko - zaboravite na svaku analogiju s kamerama koje snimaju u na�oj glavi - ali dovoljno je vjerodostojno da se na�a pro�lost odr�i kao uglavnom neprekinuta pripovijest, �to nam omoguæuje da se smjestimo u autobiografskom identitetu.�to je mo�da jo� va�nije, sustav je "dovoljno dobar" da u grubim potezima ocrta na�u zbilju: pamæenje obavlja one funkcije za koje nam je potrebno. Na primjer, na�i mehanizmi pamæenja znaèe da osobito dobro pamtimo neobiène pojave u na�oj okolini te se lako prisjeæamo meðusobno povezanih pojmova. To nam je u �ivotu korisno. Opæenito govoreæi, dobro je �to nas pojmovi "krevet" i "plahta" podsjeæaju na asociranu idej

u "spavanja" to postaje lo�e jedino u umjetno stvorenim situacijama uèenja popisa rljrt'i, k.ut u prethodnom odjeljku "N.i djelu".trik #86Promjenjiv kontekst stvora robusnlja sjeæanjaBilje�ke1. Roedigger, H. L., & McDermott, K. B. (1995). Creating false memories: remembering words not presented in lists. Journal of Experimental Psychology: Learning Memory and Cognition, 21, 803-814.2. Loftus, E. F., & Ketcham, K. (1994). The Myth of Repressed Memory: False Memory and Allegiations of Sexual Abuse. New York: St Martins Press. Vidi takoðer http://www.fmsfonline.org/, udrugu koja vodi kampanje protiv kori�tenja obnovljenih sjeæanja.3. Schacter, D. L., Norman, K. A., & Koutstaal, W. (1998). The cognitive neuroscience of constructive memory. Annual Review of Psychology, 49, 289-318.Dodatno literatura� Anderson, M. C, & Green, C. (2001). Suppressing unwanted memories by executive control. Nature, 410(6826), 366-369.� Barclay, C. R., & Wellman, H. M. (1986). Accuracies and inaccuracies in autobiographical memories. Journal of Memory and Language, 25, 93-103.� Dobra knjiga o cijeloj ovoj temi je: Schacter, D. L., Coyle, J. T., Fis-chbach, G. D., Mesulam, M. M., & Sullivan, L. E. (ur.) (1995). Memory Distortion: How Minds, Brains, and Societies Reconstruct the Past. Cambridge, MA; Harvard University Press.- Alex FraderaPromjenjiv kontekst stvara robusnija sjeæanjaKad ne�to nauèite, obièno to pohranite s kontekstom. Ponekad je to dobro, ali nekad mo�e znaèiti da æete se toga te�ko sjetiti u drukèijim okolnostima.Ova situacija æe veæini zvuèati poznato: poku�avate se prisjetiti kako se zvao tip koji je napisao knjigu koju ste ne tako davno Èitali. Ne mo�ete mu se sjetiti imena, ali znate da je Kanaðanin koji se preselio u Sjedinjene Dr �ave, pi�e i o politici i imao je ljubavne izlete sa slavnim osobama, Knjigu ste imali u ruknma prije pet godina, naslovnica je bila crvenkasta, stavilitrik #86Promjenjiv kontekst stvara robusnija sjeæanjatri,ste je u kutiju kad ste se selili i otad je niste vidjeli. Sjeæate se kako ste je èitali u starom kafiæu koji je meðuvremenu postao videoteka. Sjeæate se nevjerojatno velikog dijela knjige i brda s njom povezanih informacija ... ali nemate pojma tko ju je napisao. I �to sad?Èesto ne znate unaprijed kojih æete se detalja poslije trebati prisjetiti pa ne znate �to bi toèno trebali upamtiti. Ne postoji o�tra granica izmeðu relevantnog i irelevantnog, i ne postoje oznake na kojima bi pisalo "Ovo æe biti na ispitu". Tako, umjesto da upamtimo samo ono �to smo odluèili nauèiti ili ono za �to smo sigurni da æe nam kasnije zatrebati, na� mozak pohranjuje puno raznoraznih detalja o kontekstu.Za vas, to je samo kontekst, ali za va�e pamæenje kontekst nije nu�no precizno definiran kao takav. Pamæenje je skup meðusobno povezanih i prepletenih reprezentacija [trik #87], pa je u fundamentalnom smislu kontekst jednako tako dio pamæenja kao �to je dio pamæenja i ono �to �elite nauèiti.Jedna posljedica toga je da vam ponovna uspostava izvornog konteksta poma�e u prisjeæanju svega �to ste izvorno nauèili u tom kontekstu. Druga posljedica je da æe svaki konzistentni kontekst asociran s nauèenim objektom postati dijelom pamæenja za taj objekt. Ponekad je to dobro, na primjer kad se �elite prisjetiti pojedinosti za koje tada niste znali da æe vam trebati, ili kad trebate reproducirati neku vje�tinu u istim onim okolnostima u kojim ste je nauèili. U drugim sluèajevima, to mo�e ote�ati neko specifièno, izolirano dosjeæanje - kad ste izvan tog konteksta.Na djeluEvo primjera kako automatsko kodiranje konteksta utjeèe na uèenje - u ovom sluèaju, uèenje vje�tina (naime, i vje�tine su sjeæanja). To se zove efekt kontekstualne interferencije, i ide ovako: niz vje�tina je bolje uvje�bavati nasumiÈnim redoslijed

om, ali cijeli niz a ne jednu po jednu vje�tinu vi�e puta.Tako ako, primjerice, uèite japanski, pisanje svakog znaka hiragane (jedne od triju abeceda koje se koriste u japanskom) je zasebna motorièka vje�tina. Znaèi, hiraganu æete bolje izvje�bati ako vi�e puta ispi�ete sve njene znakove nego ako vi�e stotina puta ispi�ete jedan pa drugi znak i tako dalje. Bolji naèin jest sporiji, ali æete se poslije lak�e sjetiti nauèenog.trik #86Promjenjiv kontekst stvara robusnija sjeæanjaSte-Marie i suradnici slu�ili su se tom tehnikom kad su djecu u drugom razredu osnovne �kole uèili pisati.1 Vje�bali su pisanje slova h, a i y, i nakon �to su ih ispisali samo 24 puta, uèenici koji su pisali malo jedno, malo drugo slovo, imali su bolji rukopis (tj. bolje motorièko sjeæanje) nego uèenici koji su slova vje�bali u blokovima. Razlika je bila vidljiva veæ iduæi dan. Nove æete vje�tine, dakle, tako stjecati djelotvornije èak nakon tako kratkog vremena.�to je jo� bolje, vje�tine koje ste nauèili na taj naèin bolje se prenose na nove situacije. Ako uèite uvijek iznova ponavljajuæi istu vje�tinu, nauèit æete je u kontekstu ponavljanja a ne u kontekstu jednokratne izvedbe. Vje�ba s nizom jednokratnih elemenata znaèi da uèite u vi�e razlièitih konteksta pa æe upamæena vje�tina biti o�trije definirana. Buduæi da nije tako èvrsto isprepletena s nauèenim kontekstom, nje æete se poslije lak�e dosjetiti i lak�e æete je primijeniti na novi kontekst.Kako to radiIstra�ivanja efekta kontekstualne interferencije veæinom su se provodila s jednostavnim motorièkim sjeæanjima - to je pamæenje vje�tina, kakvim se slu�ite kad bacate frizbi, �onglirate ili igrate golf.Efekt je, opæenito uzev�i, uoèen samo kod vje�tina koje zahtijevaju vi�e znaèajno razlièitih pokreta. Tako æete, na primjer, pojavu efekta kontekstualne interferencije vidjeti ako kombinirate vje�bu gornjeg i donjeg udarca, ali ne i ako vje�bate donji udarac od toèno 2,7 metara i donji udarac od toèno 3,2 metra. Vje�tine u prvom primjeru koriste mi�iæe u razlièitim kombinacijama i u razlièitim intervalima. O svakom se pokretu stvara zasebno motorièko sjeæanje. U drugom primjeru, te su dvije vje�tine zapravo tek prilagoðene verzije jedne te iste vje�tine prema odreðenom parametru.Efekt kontekstualne interferencije funkcionira samo ako imate stanovito iskustvo u vje�tinama koje uvje�bavate. Da biste ga osjetili, morate veæ unaprijed imati grubi okvir tog motorièkog sjeæanja. Na primjer, kad ste tek poèeli uèiti japansku abecedu, vje�tinu koju ste uvje�bavali jo� niste ni posjedovali - svaki ste znak crtali vrlo odmjereno (i lo�e!), svaki put razlièito. Kasnije, kad nauèite grubi okvir toga znaka i poènete ga pisati automatski, napredak u izvoðenju te vje�tine postat æe otvoren za efekt kontekstualnog izvoðenja.Promjenjiv kontekst stvara robusnija sjeæanjatrik #86Jedan moguæi razlog za pojavu efekta kontekstualnog izvoðenja je to �to naizmjenièno vje�banje razlièitih vje�tina zahtijeva koncentraciju. Sigurno stoji da je kombinirano vje�banje manje dosadno, i obièno lak�e pamtimo ono �to nam je manje dosadno. Ali to obja�njenje samo stavlja premisu na mjesto zakljuèka: naizmjenièno uèenje je bolje zato �to spreèava dosadu, ali za�to nam monotonija stvara dosadu? Mo�da je dosada mehanizam kojim nas nas mozak tjera da mu damo dovoljno raznolike podatke za optimalno uèenje!Ali glavni razlog za taj efekt je to �to uèenje nasumiènim redoslijedom slabi normalnu tendenciju mozga da uz glavni objekt pamæenja kodira i kontekst. To je najèe�æe dobro - recimo, kad se hoæete sjetiti gdje ste prvi put èuli neku pjesmu, ili tko je napisao knjigu koju ste nekoæ proèitali - ali nam ponekad smeta da stvorimo o�tre granice meðu svojim sjeæanjima, i smanjuje nam sposobnost da ih se dosjetimo i iskoristimo u razlièitim situacijama.Bilje�ko1. Ste-Marie, D. M., Taylor, G., & Cumming, J. "The Effects of Contextual Interference on Handwriting Skill Acquisition", (http://www.health. uoltawa.ca/hkgrad/rnllab/cieffe.htrnl).Dodatna literatura� Magill, R. A., & Hall, K. G. (1990). A review of the contextual interference eff

ect in motor skill acquisition. Human Movement Science, 9, 241-289.� Ste-Marie, D. M., Clark, S. E., Findlay, L. C, & Latimer, A. E. (2004). High levels of contextual learning interferences enhance handwriting skill acquisition. Journal of Motor Behaviour, 36, 1,115-126.� Wright, D. L., Black, C. B., Immink, M. A., Brueckner, S., 8t Magnu-son, C. (2004). Long-term motor programming improvements occur via concatenation of movement sequences during random but not during blocked trials. Journal of Motor Behaviour, 36,1, 39-50.y|2J^^H Pobolj�ajte si pamæenje pomoæu kontekstatrik #87Pobolj�ajte si pamæenje pomoæu kontekstaNa�a sjeæanja nisu pohranjena diskretno, kao predmeti u kartoteci; ona su isprepletena s drugim sjeæanjima. To obja�njava za�to lica lako pamtite a imena slabo, za�to trebate posjetiti rodno mjesto ako se �elite prisjetiti �kolskih dana, a mo�da èak i za�to sanjate.Ljudsko pamæenje nije organizirano poput kartoteke ili èvrstog diska u kompjuteru. U tim sustavima za pohranu, svaki podatak se uredno in-deksira i pohranjuje tako da ne utjeèe na druge. Stavke u memoriji kompjutera ne utjeèu na obradu sve dok se eksplicitno ne uèitaju, a da biste ih uèitali morate pogledati u indeks kako biste saznali gdje su. Ako ne znate gdje su ili ne znate pod kojom biste ih oznakom potra�ili, nemate sreæe - ostaje vam jedino gruba sila pretra�ivanja svake pojedine stavke. Isto vrijedi i za pronala�enje meðusobno povezanih podataka - to mo�ete izvesti ili nekom vrstom sustava indeksiranja ili vam opet preostaje pretraga naslijepo. Takav sustav o sadr�aju ne zna ni�ta.Ljudsko se pamæenje, meðutim, jo� po neèem razlikuje od kartoteke ili memorije kompjutera. Fundamentalna razlika je: ljudska sjeæanja se pohranjuju kao promjene u vezama meðu istim onim neuronima koji obavljaju obradu.Znaèi, ne postoje pasivne lokacije za pohranu: razlika izmeðu obrade i pohrane, temelj konvencionalne arhitekture kompjutera,1 ne postoji. Na�a sjeæanja na razlièite stvari pohranjuju iste one jedinice koje su odgovorne i za njihovu obradu. Kad gledate neko lice, va� mozak ne treba iæi u potragu za informacijom jeste li ga veæ negdje vidjeli, i ne treba pohraniti ni indeksirati to lice radi kasnijeg prepoznavanja. Ovisno o lakoæi s kojom su na�e neuronske jedinice obradile to lice, ono dobiva oznaku po kojoj se mo�e izraèunati poznatost [trik #83]. A kad jednom vidite neko lice, neuroni koji reagiraju na upravo tu kombinaciju obilje�ja lak�e æe reagirati zajednièki, �to je zapravo kljuè za njegovo kasnije prepoznavanje.Trebalo bi biti jasno za�to je lak�e prepoznati lice nego prisjetiti se imena. Kad prepoznaje lice, va� mozak dobiva neki ulazni podatak (lice) i znat æe je li mu poznato veæ po tome koliko se lako koaktiviraju neuroni koji reprezentiraju to lice. (Ako se svi neuroni koji reprezentiraju neko lice lako zajednièki aktiviraju, to znaèi da su se veæ prije z.ijednirki aktivirali. To jest, to ste lite vei' negdje vidjeli.) Pa biste se pi isjel ili imen.i, nmiate prepoznatiPobolj�ajte si pamæenje pomoæu kontekstatrlllice u nadi da æe asocijacija s onom rijeèju (imenom) koju ste Èuli kad ste se prvi put susreli s tim licem biti dovoljno sna�na da omoguæi aktivaciju. To su razlièiti procesi (dosjeæanje, odnosno prepoznavanje) u razlièitim modalitetima (slika, odnosno rijeè); nije ni èudo �to nam je to te�e.Naravno, da je ljudsko pamæenje organizirano poput memorije kompjutera, prepoznavanje lica bi bio zadatak ekvivalentan dosjeæanju imena. U oba sluèaja ulazni bi se podatak (lice druge osobe) usporeðivao sa svime �to ste pohranili. Ako je to lice pohranjeno, na konju ste - prepoznali ste ga. A informacije koje uèitavate da biste ga prepoznali bile bi automatski povezane s imenom, pa bi prepoznavanje imena bilo jednako lako kao prepoznavanje lica. Druga strana medalje je, na�alost, ta da bi prepoznavanje lica bilo jednako te�ko kao prepoznavanje imena.-T. S. _JDruga va�na posljedica te fundamentalne razlike je to �to su sjeæanja distribuirana na mnogo neurona, koji svi sudjeluju i u pohrani mnogih drugih sjeæanja. To znaèi da sjeæanja nisu pohranjena neovisno jedno od drugoga; znaèi, moguæe su interferencije meðu onim �to tek uèimo i onime �to veæ znamo (i naravno, ono �to veæ znamo u

tjeèe na ono �to æete upamtiti od novog materijala).Na djeluKad ne�to zaboravimo, nije rijeè jednostavno o tome da ta informacija nekako ispadne iz na�eg mozga, kao da se ormar sa spisima prevrnuo. U nama, naime, ostaju tragovi svih zaboravljenih informacija. Zbog toga je ne�to ponovo nauèiti lak�e nego uèiti prvi put. A buduæi da su sjeæanja na temeljnoj razini meðusobno isprepletena, dosjeæanje ili ponovno uèenje neèega na povr�inu izdi�e i s tim povezana sjeæanja.Jedan od naèina da se to poka�e je ponovo nauèiti neki skup znanja koja ste nekoæ nauèili a onda ste ih zaboravili. Efekt ponovnog uèenja trebao bi se prenijeti na druga sjeæanja iz istog skupa,2 �to povoljno djeluje i na povezana sjeæanja, a ne samo na ona koja ste namjeravali ponovno nauèiti.Vokabular stranog jezika je dobar primjer neèega �to mo�ete nauèiti i upotrebljavali, a onda zaboraviti. Ja sam, recimo, zaboravio francuski a ucio saiu K-i m Akoll Da bih demonstrirao kako prepleteno*! sjeæanja sivatrik #87Pobolj�ajte si pamæenje pomoæu kontekstara efekt transfera, izveo sam sljedeæi eksperiment: uzeo sam popis od 20 èestih glagola i testirao sam koliko njih znam na francuskom. Pokazalo se da se sjeæam prijevoda za 8 rijeèi. Onda sam pogledao u rjeènik da vidim kako na francuskom glasi ostalih 12 rijeèi. To je, dakle, bila faza ponovnog uèenja. Da sam htio ne�to podrobnije, bio bih ponovio jo� pokoju imenicu ili prilog, ali nisam. Zatim sam se testirao na 20 Èestih pridjeva. Ovaj put sam uspio navesti 13 francuskih rijeèi. Nakon samo nekoliko minuta razmi�ljanja o francuskom, jezik mi se poèeo vraæati - bio sam vi�e nego 50% bolji na drugom skupu rijeèi, iako sam na njima radio jednako malo kao i na prvom. Prisjeæanje jednog skupa unutar mog francuskog voka-bulara ojaèalo je asocijacije pa sam ih se sjeæao sve vi�e i vi�e.Kako to radiOsnovna valuta pamæenja su, moglo bi se reæi, asocijacije a ne èestice. To je temelj ustroja èitavog sustava. To znaèi da se sadr�aju mo�e pristupiti pomoæu bilo èega �to je s njime povezano, a ne samo pomoæu jedinstvene, proizvoljno zadane oznake. Ljudskom pamæenju se pristupa prema sadr�aju. Memoriji kompjutera se, naprotiv, mo�e pristupiti jedino putem proizvoljnih oznaka, koje birate pri pohrani (imena datoteka su takve oznake). Razlog zbog kojeg je Google tako popularan je to �to nam za Internet nudi memoriju kojoj se pristupa prema sadr�aju. Mo�ete upisati praktièki bilo �to �to vam padne na pamet o sadr�aju neke web-stranice i ona æe se pojaviti medu rezultatima pretra�ivanja. Velik dio znaèenja u na�im sjeæanjima se, opet slièno Internetu, nalazi u vezama i asocijacijama, koje se mijenjaju i rekombiniraju neovisno o sadr�aju.U jednom slavnom psiholo�kom eksperimentu, ronioci su uèili rijeèi s popisa ili na molu ili pod morem, a o nauèenom ih se opet ispitivalo ili na molu ili pod morem.3 Najbolji rezultat na testu su imali oni ronioci koji su ispitani u istoj situaciji u kojoj su uèili (tj. oni koji su i uèili pod morem i koji su testirani pod morem, odnosno oni koji su i uèili na molu i koji su testirani na molu). Najslabije rezultate imali su oni koji su promijenili kontekst testiranja u odnosu na kontekst uèenja. To demonstrira pojavu automatskog kodiranja konteksta skupa sa sjeæanjima [trik #86] i djelomièno opravdava jedan savjet koji sam dobio kao student: ako si uèio pijan, napij se kad izlazi� na ispit. (Lako moguæe da je to istina, ali vjerojatno je jo� bolje uopæe se ne napijati.) Sposobnost da se u izvornoj situaciji bolje sjeæamo jedna je od posljedica toga �to se kontekst automatski p.imti.Ojaèajte se mislimaJo� jedna posljedica je efekt transfera, kako smo pokazali u prethodnom odjeljku "Na djelu": sjeæanja se prepliæu s drugim sjeæanjima istog tipa te i sama tvore neku vrstu konteksta. Prisjetiv�l se jednog skupa znanja dobit æete pravi kontekst pa æe s njime povezana sjeæanja lak�e uslijediti.Potreba da se puno razlièitih sjeæanja preplete u vezama medu neuronima mo�da je jedna od funkcija sna. Od �ivotne je va�nosti pohraniti nova sjeæanja u iste mre�e asocijacija u kojima su i stara sjeæanja, inaèe se ne bismo mogli kretati meðu njima. Istodobno, va�no je i ne izbrisati stara sjeæanja i na njihovo mjesto unijeti nova. Postoje dokazi da potreba za tim procesom, zvanim interpolacija, obja�njava ne

ka obilje�ja na�ih sustava za pamæenje, te da se taj proces odvija dok sanjamo.4Bilje�ke1. Von Neumannova arhitektura odvaja obradu od podataka (http:// en.wikipedia.org/wiki/Von_Neumann_architecture).2. Stone, J. V, Hunkin, N. M., & Hornby, A. (2001). Predicting spontaneous recovery of memory. Nature, 414, 167-168.3. Godden, D., & Baddeley, A. (1975). Context-dependent memory in two natural environments: On land and underwater. British Journal of Psychology, 66(3), 325-331.4. McClelland, J. L., McNaughton, B. L., & O'Reilly, R. C. (1995). Why there are complementary learning systems in the hippocampus and neocortex: Insights from the success and failures of connectionist models of learning and memory. Psychological Review, 102, 419-457.'trik #88Ojaèajte se mislimaSnagu i vje�tinu mo�ete steæi veæ i samo ma�tom, �to pokazuje da kontrola nad udovima ne staje na pukoj velièini mi�iæa.Naèin na koji mozak upravlja va�im mi�iæima neæete ni opaziti sve dok ne�to ne poðe po zlu. Kad bez razloga ispustite tanjur, kad vam starost ili bolest oduzmu sposobnost da po volji upravljate mi�iæima, kad vam noge neæe prestati drhtati (iako je to vjerojatno najmanje korisna stvar koju mogu raditi u va�oj situaciji), tada æete opaziti procijep izmeðu onoga �to vi �elite i onoga Jto mi�iæi rade. Obièno se koordinacija pokreta tijelaik 88Ojaèajte se mislimaizvodi tako glatko i (naizgled) trenutaèno da je te�ko doista povjerovati da meðu tim procesima postoje razmaci. Podignite jedan prst preda se, na razinu lica. Pozorno ga gledajte. A onda ... tri, èetiri, sad ... svinite ga. Èarolija. Kako se to dogodilo? Nemoguæe je istinski introspektivno znati �to se dogaða u sustavima za kontrolu: èini se da je na�e tijelo posljednji krik nevidljive tehnologije.Ali to ne znaèi da veoma slo�en sustav kontrole nije ne djelu. On mora biti slo�en zbog raspona poslova koje obavlja i brzine kojom ih obavlja. Standardna vizualno-motorièka povratna sprega (ka�njenje izmeðu djelovanja i dobivanje vizualnih informacija prema kojima se djelovanje korigira) je 100-200 milisekundi,1 pa se velik dio te kontrole mora izvesti bez izravnog navoðenja pomoæu osjetila. Pokret moraju kontrolirati, barem djelomièno, procesi koji ne zahtijevaju trenutaène povratne informacije iz osjetila.r~~Opet taj broj: 100-200 milisekundi! Pojavljuje se u cijeloj knjizi i mislim da je to mo�da sr� stvari; taj najèe�æi interval u kojem dolazi do svjesnog do�ivljaja [trik #27] mo�da je ovoliki zbog neizvjesnosti stvorene ka�njenjem izmeðu osjeta i reakcija. To je, dakle, razmak u kojem je na� mozak razvio sposobnost predviðanja ishoda na�eg djelovanja pomoæu simulacije.-T. S. _lMeðutim, pokreti su èesto tako brzi da nemamo dojam o izravnoj umije�anosti povratne sprege. Ipak, èesto imamo osjeæaj da �aljemo znak za pokret ruci da ispru�i prst ili uhvati loptu. Kako onda pokazati da se to zaista dogaða? Jedan naèin bi bio pozabaviti se samim kontrolnim sustavom i vidjeti kako to utjeèe na pokrete koje izvodimo. Ako ti sustavi stvarno postoje, onda bismo ih mogli izvje�bati, a da istovremeno ne uvje�bavamo i mi�iæe, a rezultati bi nam se svejedno trebali pobolj�ati.Na djeluVeæ i ma�tom mo�ete izvje�bati motorièke signale iz svog mozga tako da budete jaèi, br�i i vje�tiji. Za ovaj primjer potrebna su tri mjeseca rada, pa æete mo�da radije èuti rezultate provedenog eksperimenta umjesto da ga izvodite sami. Preuzeli smo ih istra�ivanja koje je vodio Vinolli Ranganathan,J a predstavljalo je nastavak istra�ivanja koje je dvanaest godina prije izveo Guang Yue s Odjela za biomedicinska istra�ivanja pri Istra�ivaèkom institutu Lerner/U istra�ivanju su dobrovoljci na dva razlièita naèina vje�bali mi�iæe odgovorne za guranje malim prstom u stranu. (Da vidite �to su radili, polo�ite dlan na stol, sa skup

ljenim prstima, i zamislite da gurate neku te�inu prema van tako �to mièete mali prst u stranu.) Vje�bali su dvanaest tjedana po pet minuta dnevno, pet dana u tjednu. Dio ispitanika je stvarno kontrahirao mi�iæ, a ostalima je reèeno da samo zamisle da to èine.Nakon dvanaest tjedana Ranganathan je izmjerio silu koju su ispitanici mogli proizvesti malim prstom. Obje skupine su ojaèale; oni koji su vje�bajuæi zaista i kontrahirali mi�iæe popravili su se 53%, a oni koji su zami�ljali da to èine popravili su se 35%. Razlika nije velika, osobito ako se uzme u obzir da je vjerojatno te�e vje�bati samo u mislima.Kako to radiRanganathanovo istra�ivanje provodilo se na malom prstu jer se on inaèe rijetko koristi pa su se promjene snage bolje vidjele nego da se ispitivao neki od primarno kori�tenih mi�iæa, poput mi�iæa ruku ili nogu.\ U istom istra�ivanju Ranganathana i suradnika, jo� jednaskupina ispitanika je pokazala poveæanje snage jednog va�nijeg mi�iæa - fleksora lakta - vje�bajuæi samo u mislima.Osim sile koju mo�e proizvesti prst prije i poslije vje�banja, istra�ivaèi su, EEG-om [trik #2] i drugim tehnikama, mjerili i kontrolne signale koje mozak �alje mi�iæima. Zakljuèili su da je glavni razlog za poveæanje sile poveæanje snage signala koji teku iz motorièkih podruèja mozga do mi�iæa, a ne poveæanje velièine i snage samog mi�iæa.To se sla�e s drugim nalazima, meðu njima i onim da kad vje�bamo mi�iæe na jednoj strani tijela jaèamo i odgovarajuæe mi�iæe na drugoj strani.Moguæe je da je najva�niji dio svakog poèetnog pobolj�anja kontrole mi�iæa stvaranje ispravnog signala, a ne vje�banje mi�iæa. To pak pokazuje da je efekt kontekstualne interferencije - dakle, da je bolje uèiti neku vje�tinu n.isiuuiènim redoslijedom [trik #86] - na djelu i kod mentalne vje�be.4Ik 88Ojaèajte se mislimaTri vrste motorièke kontrolePostoje tri klase kontrolnog sustava koje se koriste za upravljanje pri samom izvoðenju pokreta, a koriste se u situacijama od toga da trebate jaèe pomaknuti ruku da uhvatite loptu pri jakom vjetru do promjena naèina hoda kad stupite na brod.Povratna spregaSvi �ivèani sustavi ukljuèuju ne�to �uma [trik #33], pa èak i ako ste ispravno planirali pokret (dobro ste proraèunali silu koju trebate primijeniti itd.), va� mozak treba provjeriti da li se sve odvija kako treba i izvr�iti potrebne korekcije. Ako hoæete uhvatiti loptu i shvatite da vam je ruka na krivom mjestu, dok se pomièete prema lopti ubrzavate pokret tako da vam se ruka na vrijeme naðe na pravom mjestu. Dodatna komplikacija je uèenje pokreta uvje�bavanjem, kad toèno znate �to �elite izvesti (na primjer, �onglirati s tri loptice) ali morate uvje�bavati pokrete, kako biste se popravljali sa svakim sljedeæim poku�ajem.PredviðanjeSustav povratne sprege, detekcija pogre�aka i njihovo kompenziranje, mo�e djelovati i izolirano. Sustavi predviðanja (eng. feedforward), naprotiv, koriste informacije iz komponente koja mo�e napraviti gre�ku kako bi preduhitrili pojavu gre�ke. Ta komponenta �alje informacije o svemu �to predstavlja moguæu te�koæu kako bi je se prevladalo. Na primjer, vesti-bularno-okularni refleks [trik #30] prevodi brzinu kretanja glave u kom-penzirajuæe pokrete oka. Pokreti glave dovode do iskrivljenja vida a takav mehanizam predviðanja uoèava pomake glave i potièe pokrete kojima se poni�tava zamuæivanje vida prije nego se ono uopæe pojavi.Modeliranje na osnovi predviðanjaNeke pokrete treba korigirati za vrijeme izvr�avanja br�e nego �to bi to bilo moguæe jednostavnom povratnom spregom. Jedan od naèina da se to uèini je predvidjeti uèinak do kojeg æe dovesti signal iz mozga prema mi�iæima (ovo je opisano u [triku #65] "Za�to ne mo�ete po�kakljati sami sebe"). To se predviðanje onda mo�e iskoristiti kao pseudo-povra-tna sprega kako bi se pokreti kontrolirali br�e nego �to bi to bilo moguæe pravom osjetnom povratnom spregom. UdaraÈi u bejzbolu zbog modeliranja na osnovi predviðanja uspijevaju pogoditi lopticu koja im se pribli�ava br�e nego �to su u

stanju podnijeti njihovi osjetni sustavi. Ovaj sustav ima i neke prednosti pred povratnom spregom zbog te�koæa koje nastaju pri ka�njenju povratnog signala. Zaka�njenje povratnog signaOjaèajte se mislimala zapravo znaèi da on reagira na situaciju koja veæ pripada pro�losti, i u kojoj je pogre�ka veæa nego �to u stvari jest, pa korekcija mo�e biti prevelika. Udarac bi prebacio lopticu ili bi do�lo do oscilacija oko ispravnog polo�aja umjesto iteracija kojima mu se sve vise pribli�ava (dodu�e, to mo�e kompenzirati faktor amortizacije - automatskog slabljenja zaka�njelog povratnog signala).Motorièka kontrola je, dakle, slo�enija nego �to isprva izgleda. Stvaranje pokreta mi�iæa nije tako jednostavno da bi se moglo svesti na slanje signala "pokret" ili "stoj", a da balistika (ispali, pusti) obavi ostatak posla. Pokretima se mora upravljati dok se izvode, a koji æe od ova tri upravljaèka mehanizma s popisa biti najbolji, ovisi o znaèajkama sustava: to jest, koliko je potrebno vremena da informacije izvr�e utjecaj na djelovanje.U �ivotuUvje�bati se mo�e snaga, ali i koordinacija. Svojedobno sam trenirao s jednim vrlo iskusnim uèiteljem juda, koji mi je rekao da je sat vremena u kojem prolazim kroz tehnike d�uda u mislima jednako vrijedan kao sat vremena pravog treninga. Tada sam bio skeptièan prema tome, ali èini se da istra�ivanja potvrðuju njegov savjet. Na primjer, vje�banje neke pija-nistièke sekvence u mislima dovodi do sliène razine pobolj�anja (i sliènog jaèanja signala u mo�danoj kori) kao i pravo vje�banje.5Znaèi, ako ne stignete na trening, ostavite si ne�to vremena za vje�bu u mislima. Neæete izgubiti na kila�i, ali æete si pobolj�ati koordinaciju.8/7/e�ke1. Jordan, M. I. (1996). Computational aspects of motor control and motor learning. U H. Heuer & S. W. Keele (ur.), Handbook of Perception and Action. New York: Academic Press.2. Ranganathan, V. K., Siemionow, V., Liu, J Z., Saghal, V, & Yue, G. H. (2004). From mental power to muscle power - gaining strength by using your mind. Neuropsychologia, 42, 944-956.3. Yue, G. H., & Cole, K. J. (1992). Strength increases from the motor program: Comparison of training with maximal voluntary and imagines must le contractions. Journal of Neurophysiology, 67, 1114-1123ik 89Pronaðite put kroz sjeæanja4. Gabriele, T. E., Hall, C. R., & Lee, T. O, (1989). Cognition in motor learning: Imagery effects on contextual interference. Human Movement Science, 8, 227-245.5. Pascual-Leone, A. et al. (1995). Modulation of muscle responses evoked by transcranial magnetic stimulation during the acquisition of new fine motor skills. Journal of Neurophysiology, 74(3), 1037-1045."trik #89Pronaðite put kroz sjeæanjaOvaj trik s pamæenjem star 2500 godina pokazuje kako se na�a sjeæanja na dogaðaje zasnivaju na na�oj sposobnosti da upamtimo put do nekog mjesta.Sjetiti se gdje se nalazite i �to se trenutno dogaða je (kako biste i oèekivali) itekako va�no. Èini se da se orijentacija u prostoru oslanja na ista podruèja u mozgu koja se koriste i za pamæenje onoga �to vam se dogodilo. Ona su evoluirala kako bi �ivotinjama pomogla da pronaðu pravi put, ali nama danas omoguæuju da saèuvamo epizode iz vlastitog �ivota koje èine na�u osobnu povijest.Demonstracija koju æemo koristiti je slavni trik s pamæenjem popisa nepovezanih stavki, s dodatnom predno�æu �to ih pamtimo po redu. Trik se zove metoda polo�aja i sastoji se od pamæenja stavki prema njihovom mjestu na nekoj trasi. Jednostavno uzmite popis stvari koje trebate upamtiti i razmjestite svaku po nekom poznatom putu, tako da zamislite da se svaka stavka (ili ne�to �to vas podsjeæa na nju) nalazi na pojedinom kljuènom mjestu trase.Na djelu�to mislite, koliko biste se rijeèi mogli sjetiti da vam daju neki proizvoljni popis i po desetak sekundi vremena da upamtite svaku rijeè? Znajuæi da mi pamæenje

nije bog zna kakvo, mislio sam da bih mogao zapamtiti oko deset rijeèi. Stoga sam odluèio pomoæu metode lokusa upamtiti 20 rijeèi, dakle dvostruko. Nisam htio sastavljati vlastiti popis jer bi mi ga onda bilo lak�e upamtiti, pa sam uzeo 20 najèe�æih rijeèi iz pjesama kantaut oraPronaðite put kroz sjeæanjaToma Waitsa, dostupnih ljubazno�æu izvrsnog Tom Waits Supplementa(http://www.keeslau.com/TomWaifsSupplement/Lyncs/common. htm). Popis je u tablici 9-5.Tablica 9-5. Za svaku rijeè zamislite po jedan predmet na poznatom putu. Vje�bajte èetiri minute i ispitajte se.1. NOÆ 8. DOM 15. PIÆE2. VRIJEME 9. KI�A 16. ULICA3. LJUBAV 10. SRCE 17. KRV4. DAN 11. SMRT 18. CRVENA5. OKO 12. PAS 19. KOSA6. SAN 13. BLUE(S) 20. CURA7. MJESEC 14. CESTAMo�da mislite da je 20 rijeèi mo�da previ�e lako; slobodno si zadajte dulji popis ili si skratite vrijeme, ako imate takvih �elja. Ali 20 rijeèi u 4 minute meni se èinilo dovoljno zastra�ujuæe. Poèev�i s rijeèju "noæ" (spominje se 131 put u cijeloj Waitsovoj diskografiji) pa sve do rijeèi "cura" (spominje se 40 puta), zami�ljao sam kako ne�to radim u svakoj etapi svog putovanja od dnevne sobe moje kuæe, u kojoj sjedim, do najbli�e stanice podzemne.Dok sam pro�ao taj put u mislima imajuæi u vidu stavke posijane uz put ("ljubavno" pismo na pragu, "piæe" u kafiæu na uglu i tako dalje) i pazeæi da ih upamtim, pro�le su mi èetiri minute pa sam izvadio bilje�nicu, izvadio olovku i pripremio se da popi�em rijeèi kojih se sjeæam.U takvim situacijama mozak mi se obièno isprazni èim mi stvar koju sam trebao zapamtiti vi�e nije na vidiku. Meðutim, bilo je impresivno kako sam se pomoæu metode lokusa brzo i lako dosjetio svih rijeèi. (Da, da, znam, ja bih morao znati da ona funkcionira, ali svejedno mi je uspjelo impresionirati samog sebe.) Pogodio sam svaku rijeè, i samo dvije nisu bile po redu.Poku�ajte sami. Ne moraju to biti ba� ove rijeèi. Mogu biti stvari, ljudi, brojevi - bilo �to. To je jedan od trikova pomoæu kojih profesionalni izvoðaèi pamte popise sa stotinama, pa i tisuæama stavki.Pronaðite put kroz sjeæanjaKako to radiNekoliko je razloga zbog kojih ova metoda poma�e pri pamæenju, ali glavni je pripisivanje stvari polo�ajima u prostoru.r~Ova tehnika pamæenja iskori�tava i jednu pojavu koja je svojstvena dual-noj strukturi snala�enja u prostoru: orijentir i trasa se meðusobno definiraju, ali postoje i same po sebi. Trasa vam omoguæuje ulanèavanje s jedne na drugu stavku (ili orijentir). Buduæi da orijentiri postoje neovisno o trasi, èak i ako se ne mo�ete sjetiti �to se nalazi na odreðenoj lokaciji, ne morate prestati putovati ka sljedeæoj lokaciji, odnosno sljedeæoj stavci.-T. S. _JZnamo da ljudski mozak ima specijalizirane mehanizme posveæene pamæenju orijentira na putu,1 i da su (�to je zanimljivo) to i njemu susjedna podruèja ljudima i drugim �ivotinjama daju osjeæaj polo�aja u prostoru.2 Snimke mozga ljudi koji pronalaze putove u virtualnom okoli�u pokazale su da èak i kad ne prepoznajemo ne�to kao orijentir, on svejedno potièe reakciju u tom specijaliziranom dijelu na�eg mozga.Za taj se dio mozga, hipokampus i okolne jezgre, zna da su apsolutno kljuèni pri pohrani sjeæanja na dogaðaje. Tu vrstu pamæenja psiholozi zovu epizodièko pamæenje, kako bi ga se razlikovalo od pamæenja èinjenica ili naèina na koji se ne�to radi. Ljudi s o�teæenim hipokampusom (kao �to je junak u filmu Memento (http://www.imdb.com/title/tt0209144), na primjer) nisu u stanju pohraniti nova epizodièka pamæenja, ali i dalje pamte epizode pohranjene prije ozljede i mogu nauèiti nove èinjenice (uz puno truda) i vje�tine.Znamo, dakle, daje isti dio mozga, hipokampus, istodobno kljuèan za bilje�enje dog

aðaja i da nam poma�e shvatiti gdje se nalazimo u prostoru. Nedavno su objavljeni dokazi3 da je prva funkcija evoluirala iz druge. Otkriveno je da oèekivanja i namjere �ivotinje utjeèu na naèin na koji hipokampus kodira pamæenje lokacija unutar hipokampusa. Kodiranjem konteksta za prostorni smje�taj mo�da su polo�eni temelji za kodiranje konteksta u vremenu i za druge oblike pamæenja. Otud se mo�da razvilo pamæenje dogaðaja, ta sposobnost mentalnog putovanja u vremenu koje tvori ono �to veæinom smatramo svojim sjeæanjima.U �ivotuTakvu obradu specifiènu za rad s orijentirima vidite na djelu kad nekoga upuæujete kamo da ide, odnosno kad slijedite neèije upute. Ako slijedite upute i proðete pokraj nekog oèitog orijentira, a upute ga ne navode, znate da ste negdje pogrije�ili. Tu su zanimljivi i dokazi proiza�li iz snimki mozga, koji podr�avaju opæepoznatu èinjenicu da se mu�karci i �ene drukèije snalaze u prostoru; �ene se obièno vi�e oslanjaju na same orijentire, dok se mu�karci obièno oslanjaju na apsolutne pozicije u prostoru (geometriju situacije) u kombinaciji s orijentirima.4 Informacijski arhitekt Christina Wodtke primijetila je da je "na webu svatko �ena", jer tamo nema konzistentne prostorne geometrije; svi smo prisiljeni oslanjati se samo na orijentire.5Bilje�ke1. Janzen, G., & van Turennout, M. (2004). Selective neural representation of objects relevant for navigation. Nature Neuroscience, 7, 673-677.2. Burgess, N., Maguire, E. A., & O'Keefe, J. (2002). The human hippocampus and spatial and episodic memory. Neuron, 35, 625-641.3. Ferbinteanu, J., & Shapiro, M. L. (2003). Prospective and retrospective memory coding in the hippocampus. Neuron, 40, 1227-1239. O tom èlanku raspravlja se u Jeffery, K. J. (2004). Rememberance of future past. Trends in Cognitive Sciences, 8,197-199.4. Gron, G., Wunderlich, A. P., Spitzer, M., Tomczak, R., & Riepe, M. W. (2000). Brain activation during human navigation: Gender-different neural networks as substrate of performance. Nature Neuroscience, 3, 404-408.5. Wodtke, C. (2002). Information Architecture: Blueprints for the Web. Pearson. (Ta se primjedba nalazi u poglavlju dostupnom na adresi http://eleganthack.com/bluepnnt/sample.php.)Do�ivite izvantjelesno IskustvotrikDo�ivite izvantjelesno iskustvo#90Svijet obièno do�ivljavamo u prvom licu, ali u nekim situacijama mo�emo vidjeti sami sebe iz perspektive vanjskog promatraèa. Ti izvantjelesni do�ivljaji mo�da imaju i neuralnu osnovu.Navikli smo do�ivljavati svijet iz perspektive prvog lica, gledajuæi oèima prema van dok nam je tijelo u sredi�tu svijesti. To se ponekad naziva kar-tezijanski teatar.Neki ljudi, meðutim, tvrde da su do�ivjeli izvantjelesna iskustva, u kojima im je svijest naizgled odvojena od tijela, ponekad do te mjere da osjeæaju kao da odozgo gledaju sami sebe iz perspektive treæeg lica, umjesto iz sebe prema van, iz prvog lica. Takve izjave ne susreæemo èesto, ali mnogi ljudi mogu do�ivjeti sliène izvantjelesne fenomene u obliku sjeæanja na pro�le dogaðaje. Istra�ivanja su, nadalje, identificirala neka specifièna podruèja mozga koja su mo�da ukljuèena u stvaranje te egocentriène perspektive te se saznalo da neuobièajena aktivnost tih podruèja mo�e inducirati izvantjelesno iskustvo.Na djeluSjetite se kad ste zadnji put le�ali i ne�to èitali: mo�da na ljetovanju na pla�i, ili u obli�njem parku, ili jednostavno na kauèu kod kuæe. Poku�ajte tu sliku fiksirati u umu.Uoèite gdje se sada nalazi va�e "unutarnje oko". Gledate li sami sebe s nekog vanjskog gledi�ta - otprilike onako kako bi vas vidio netko tko prolazi pokraj vas - ili se sjeæate sebe kako gledate kroz vlastite oèi, onako kako upravo èitate ovu knjigu?Scena poput ove veæina ljudi se sjeæa iz neke naizgled bestjelesne perspektive t

reæeg lica, iako su ono èega se sjeæaju do�ivjeli s gledi�ta prvog lica.Kako to radiPrvo istra�ivanje koje je detaljno istra�ivalo ovaj efekt objavili su Nigro i Neisser 1983. godine.1 Oni su povezali vjerojatnost dosjeæanja neèega kao slike u prvom, odnosno treæem licu s emocijama te su otkrili da æeDo�ivite izvantjelesno iskustvo H|9_____sjeæanje vjerojatnije biti u prvom licu ako zatra�e od osobe da se usredotoèi na svoje tada�nje osjeæaje. Primjer u prethodnom odjeljku "Na djelu" govorio je o situaciji i bio je uglavnom emocionalno neutralan, pa je u veæine ljudi vjerojatno stvorio sjeæanje u treæem licu.Iako je takav do�ivljaj èest kad se prisjeæamo pro�losti, veæina ljudi nema izvantjelesne do�ivljaje u sada�njosti. Ljude koji su se susreli s izvantjelesnim iskustvima ponekad se sumnjièi da imaju prebujnu ma�tu ili za ne�to gore, ali takva iskustva su poznat fenomen kod odreðenih tipova epilepsije i sa specifiènim oblicima ozljeda mozga. To ne znaèi da ljudi koji imaju iskustvo izvantjelesnih stanja nu�no imaju epilepsiju ili o�teæenje mozga. Dapaèe, takva stanja sugeriraju da normalni, ali obièno prikriveni aspekti mo�danih funkcija mo�da sudjeluju u stvaranju takvih do�ivljaja.Jedno istra�ivanje Blankea i suradnika2 provedeno je na petero neurolo�kih pacijenata koji su èesto imali izvantjelesna iskustva. Jednom je kirurg uspio pouzdano inducirati takav do�ivljaj tako �to je elektrièno podra�io mo�danu koru pacijentice za vrijeme operacije mozga. Kad je kirurg stimulirao temporo-parijetaini spoj, spoj sljepooènog i tjemenog re�nja [trik #8], pacijentica je izjavila da je trenutaèno dobila osjeæaj kako lebdi blizu stropa i do�ivljava operacijsku salu kao daje vidi odozgo i "gleda" lijeènicima tjeme, a sebe vidi kako le�i na operacijskom stolu. Kad je podra�ivanje prestalo, pacijentica se "vratila" u svoje tijelo, a pri ponovnom podra�ivanju opet se odvojila od svoga tijela.Istra�ivanja sa snimanjem mozga pokazala su da se temporo-parijetaini spoj aktivira u situacijama koje ukljuèuju proraèunavanje toèke gledi�ta iz egocentriène perspektive i mentalno prebacivanje s jednog na drugo gledi�te radi boljeg razumijevanja scene (na primjer, kad u mislima tra�imo mjesto na kojem æemo imati najbolji pogled na nogometnu utakmicu). Imajuæi to na umu, mo�da i ne iznenaðuje �to neobièna aktivnost u tom podruèju uzrokuje osjeæaj odvojenosti od vlastitog tijela.Iako je prerano iznositi sigurne zakljuèke, èini se daje vjerojatno da kad se prisjeæamo slika koje su u perspektivi treæeg lice, pozivamo temporo-parijetaini spoj da nam pomogne stvoriti takvu sliku. Prethodni zadatak demonstrira da, u kontekstu pamæenja, svi mi imamo sposobnost do�ivljavanja izvantjelesnog stanja. On sugerira i to da postoji solidna neuralna osnova za takva iskustva i da zdravi ljudi koji tvrde da imaju izvantjelesna iskustva nemaju uvijek tako bujnu ma�tu kako neki skeptici pretpostavljaju.Dobrodo�li u zonu sumraka: hipnagogno stanjeBilje�ke1. Nigro, G., & Neisser, U. (1983). Point of view in personal memories. Cognitive Psychology, 15, 467-482.2. Blanke, O., Landis, T., Spinelli, L., & Seek, M. (2004). Out-of-body experience and autoscopy of neurological origin. Brain, 127, (drugi dio), 243-258.Na granici sna i jave, mo�da vam se dogodi da uðete u hipnagogiju, stanje u kojem vam misli slobodno lebde a ponekad i halucinirate.Hipnagogija, ili hipnagogno stanje, kratak je period izmijenjene svijesti koji se javlja izmeðu budnog stanja i sna, najèe�æe kad èovjek "zadrije-ma" prije nego normalno zaspi. U tom periodu misli postanu nepovezane, hirovite, èak i bizarne. Vrlo èeste su i halucinacije u obliku naglih svjetala, boja, zvukova, glasova (dosta je korisno èuti kako vas netko zove po imenu), lica ili cjelovitih slika. Ma�tarije mogu biti veoma �ive i fantastiène, a neki ljudi dozive i sinesteziju, u kojoj se do�ivljaj jednog osjetila osjeæa drugim osjetilom - na primjer, zvuk se mo�e do�ivjeti kao vizualni fenomen.To je normalna faza spavanja i veæina ljudi je do�ivljava u nekom stupnju, iako mo�e proæi neprimijeæena ili biti vrlo kratka, a u nekih ljudi posve izostaje. Moguæe je, meðutim, biti svjesniji hipnagognog stanja dok ga do�ivljavamo, i potpunije osjetiti uèinke prijelaza mozga u san.

Na djeluIako ne postoji zajamèeno uspje�na tehnika produljivanja ili pojaèavanja hipnagognog stanja, ponekad se dovoljno potruditi da postanemo svjesni promjena u svijesti dok se opu�tamo i padamo u san, ako redovito vje�bamo. Ako poku�ate vizualizirati ili zamisliti prizore ili predmete u pokretu, ili pasivno primjeæivati vizualne fenomene u tom periodu, mo�da uoèite- Vaughan BellDobrodo�li u zonu sumraka: hipnagogno stanjeDobrodo�li u zonu sumraka: hipnagogno stanjenastupajuæe promjene. Produljeni periodi lakog sna æe vjerojatnije dovesti do hipnagogije, a ako ste jako umorni mo�da padate u san previ�e brzo. Stoga je za neke ljude mo�da pravo rje�enje popodnevni drijeme�.Neki eksperimentatori su poku�ali produljiti ili inducirati hipnagogiju tehnikama blagog pobuðivanja, kojima se spreèava brzi prijelaz u duboki san. U jednom su se istra�ivanju koristili mikrofon i zvuènik kojima se spavaèu pu�tao zvuk vlastitog disanja. Druga metoda ukljuèuje "ponavljajuæi alarm" (ne�to slièno funkciji privremenog iskljuèivanja na mnogim modernim budilicama) - od ispitanika se tra�i da, dok padaju u san, poku�aju ostati dovoljno prisebni da priti�æu tipku svakih pet minuta; u protivnom se ogla�ava nje�an zvuk koji ih budi.Poku�ajte to izvesti u javnom prijevozu. Ako uspijete zaspati, zbog blagog pozadinskog �uma i povremenih jaèih zvukova drijeme� u autobusu ili vlaku èesto dovodi do izra�eno hipnagognog stanja. Ipak, to nije uvijek ba� najpraktiènija tehnika jer vam ponekad slijede i dodatna istra�ivanja, osim vlastite svijesti, ako prespavate svoju stanicu.Kako to radiFunkcioniranje mozga za vrijeme hipnagognog stanja veoma je slabo istra�eno, djelomièno zato �to je izvoðenje psiholo�kih eksperimenata s polusvjesnim ljudima u najmanju ruku ote�ano, a dijelom i zato �to mnoge tehnike snimanja mozga ne djeluju nimalo uspavljujuæe. Snimanje magnetskom rezonancijom [trik #4] je obièno buèno a PET [trik #3] èesto podrazumijeva uvoðenje igle u venu, kojom se ubrizgava radioaktivni marker u krvotok - �to ba� i nije osobito opu�tajuæe. Zbog toga je najvi�e istra�ivanja provedeno pomoæu liEG-a [trik #2], u kojem se pomoæu malih elektroda na ko�i glave oèitava elektrièna aktivnost mozga.Hideki Tanaka i suradnici1 slu�ili su se EEG-om za vrijeme nastupa spavanja i otkrili su da mozak dok padamo u san ne smanjuje aktivnost ravnomjerno u svim podruèjima. Jedan oblik aktivnosti alfa-valova (elektriènih signala u frekvencijskom rasponu 8-12 Hz, povezanih s opu�tenim stanjima) pro�iri se od èeonog dijela mozga ka drugim podruèjima, a zatim nestaje. Èeoni dio mo�dane kore povezan je s pa�njom (meðu ostalim) i moguæe je da je hipnagogno stanje rezultat progresivnog gubitka �ari�ta pa�nje. To bi uzrokovalo slabljenje normalnog perceptivnog filtriranja, �to bi pak dovelo do nepovezanih misli i neobiènih do�ivljaja.JU^^H Dobrodo�li u zonu sumraka: hipnagogno stanje\Elektroencefalografija (EEG) mjeri elektriènu aktivnost mozga pomoæu malih elektroda na lubanji. �ivèane stanice generiraju elektriène signale, a kolièina sinkronizirane �ivèane aktivnosti rezultira karakteristiènim oblicima valova EEG-a. Beta aktivnost (iznad 14 Hz) obièno se povezuje s vi�im razinama mentalnog napora i aktivacije u mo�danoj kori, a karakteristièna je za EEG budne osobe. Kako mentalna aktivnost opada i nastupa pospanost, i alfa (8-13 Hz) i theta (4-7 Hz) aktivnost postaju sve izra�enije. Delta aktivnost (ispod 4 Hz) je povezana s dubokim, "sporovalnim" spavanjem.Neki znanstvenici tvrde da hipnagogno stanje nije nu�no povezano sa spavanjem, nego je mo�da rezultat smanjene kolièine, smislenih perce-ptivnih informacija, �to bi vodilo gubitku �ari�ta pa�nje i drugim sliènim efektima. U jednom istra�ivanju, objavljenom 2002,2 htjela se provjeriti ta pretpostavka usporedbom hipnagognih stanja s uvjetima u kojima su ispitanicima dane nestrukturirane osjetne informacije u obliku bijelog �uma i difuznog bijelog svjetla. Istra�ivaèi su se poslu�ili EEG-om i otkrili da je obrazac aktivacije mozga vrlo razlièit, iako su i u jednim i u drugim uvjetima ispitanici izvje�tavali o neobiènim vizualnim do�ivljajima, �to sugerira da hipnagogija nije samo rezultat opu�tenosti i nedostatka strukturiranih osjetnih ulaznih podataka.

Problem s bilje�enjem elektriène aktivnosti s ko�e glave je u tome �to aktivnost u strukturama koje se nalaze duboko u mozgu mo�e proæi ne-primijeæena. To znaèi da nam mo�da promièu neke informacije va�ne za razumijevanje onoga �to se dogaða kad prelazimo iz svjesnosti u spavanje, pa èak i pri povratku u budno stanje (dok smo u takozvanom hipno-pompnom stanju) - osobito zato �to je poznato da su dubinske strukture (kao �to su mo�dano deblo, most, talamus i hipotalamus) kljuène za po-èinjanje i reguliranje spavanja.Jednim izvanredno domi�ljatim istra�ivanjem objavljenim u èasopisu Science istra�ena je uloga nekih dubinskih mo�danih struktura pri hipna-gogiji,3 osobito sredi�njih dijelova sljepooènih re�njeva, koji su osobito nagla�eno povezani s funkcijom pamæenja. Istra�ivaèi su zatra�ili od petero pacijenata s o�teæenjima sredi�njeg dijela sljepooènog re�nja da nekoliko sati igraju Tetris. O�teæenje tog dijela mozga èesto uzrokuje amneziju, a pacijenti u tom istra�ivanju jedva da su se svjesno sjeæali ièega dulje od pet minuta. Jedne veèeri, nekoliko sati poslije posljednje igre, istra�ivaèi su probudili igraèe tek �to su ovi zadrijemali te su ih zamolili da im ka�uDobrodo�li u zonu sumraka: hipnagogno stanje ¦U �ivotuMnogi pisci i slikari bili su fascinirani ovim stanjem i poku�ali su ga produljiti, odnosno koristiti ga pri istra�ivanju ideja ili kao inspiraciju. Da spomenemo ponekog, roman Roberta Louisa Stevensona Neobièan sluèaj dr. Jekylla i gospodina Hydea i mnoge slike Paula Kleea bili su izrijekom nadahnuti hipnagognim iskustvima.Bilje�ke1. Tanaka, H., Hayashi, M., & Hori, T. (1997). Topographical characteristics and principal component structure of the hypnagogic EEC Sleep, 20(7), 523-534.2. Wackermann, J., Putz, P., Buchi, S., Strauch, I., & Lehmann, D. (2002). Brain electrical activity and subjective experience during altered states of consciousness: ganzfeld and hypnagogic states. International Journal of Psychophysiology, 46(2), 123-146.3. Stickgold, R., Malia, A., Maguire, D., Roddenberry, D., & O'Connor, M. (2000). Replaying the game: Hypnagogic images in normals and amnesics. Science, 290(5490), 350-353.Dodatno literatura� Iako je ovaj Èlanak veæ jako star, jo� uvijek predstavlja jedan od najboljih pregleda povijesti, fenomena i tehnika povezanih s hipnagognim stanjem. Schacter, D. L. (1976). The hypnagogic state: A critical review of the literature. Psychological Bulletin, 83(3), 452-481.- Vaughan Bell�to su do�ivjeli. Iako se svjesno uopæe nisu sjeæali igre, svi pacijenti su spomenuli slike kockica iz Tetrisa kako padaju i rotiraju se. To je pru�ilo jake dokaze da hipnagogno stanje (barem djelomièno) potjeèe od pojave nesvjesnih sjeæanja u obliku neobiènih hipnagognih do�ivljaja.Neka vam kofeinska navika postane ukusnatrik #92Neka vam kofeinska navika postane ukusnaKofein kemijski Èaèka po sustavu za potkrepljenje u mozgu i tako podi�e vrijednost ne samo jutarnjoj �alici kave, nego i svemu �io je s pijenjem kave povezano.Ovo vam ne bih mogao ni poèeti pisati dok si nisam skuhao kavu. Ponekad pijem èaj, ali kava je moj omiljeni stimulans pa za jutarnje pisanje trebam �alicu tog starog "plina za kreativne upaljaèe".Nakon �to popijete kavu ili èak, kofein se raspr�uje po va�em tijelu i treba mu tek 20 minuta da dopre do svake va�e stanice, i svake tekuæine (da, svake]) u vama. Ubrzo i glasnièki neurotransmiterski sustavi u mozgu dolaze pod utjecaj kofeina. Sa sigurno�æu znamo da je primarni djelatni put kofeina poveæanje utjecaja neurotransmitera dopamina, iako je manje jasno kako to izvodi.2 Dizanje dopaminergiènog sustava u veæu brzinu kofeinu je zajednièko sa dru�tveno manje prihvatljivim stimulansima kokainom i amfetaminom, iako to rade na razlièite naèine.3\Neuroni [trik #?j si meðusobno �alju kemijske signale pomoæu neurotransmitera, koji prolaze kroz sinapse (razmak izmeðu dva neurona). Ima mnogo razlièitih neurotransmitera, a pojedini neuronski sustavi razmje�teni po èitavom mozgu obièno koris

te odreðeni neurotransmiter. Neuroni koji sadr�e dopamin, dopaminergièni sustav, nalaze se u sustavima koji se bave pamæenjem, kretanjem, pa�njom i motivacijom. Ovdje nas zanimaju ova dva posljednja.Putem dopaminergiènog sustava kofein podra�uje supkortikalno podruèje [trik #81 zvano nucleus accumhens. Za taj se dio mozga zna da je izrazito ukljuèen u osjeæaje ugode i nagrade. Seks, hrana, droge i lijekovi koji stvaraju ovisnost, pa èak i vicevi, uzrokuju pojaèanu neuralnu aktivnost u tom podruèju mozga. Droge i lijekovi koji stvaraju ovisnost kemijski èaèkaju po sklopovima mozga koji su evoluirali za to da nam neke stvari pru�e osjeæaj zadovoljstva - kako bismo bili sposobni prepoznati dobre stvari u �ivotu i nauèiti ih �to vi�e.Jo� uvijek se raspravlja o tome da li veæina ovisnika o kofeinu zaista ima koristi od svog poriva da redovito uzimaju taj smeði, dru�tveno prihvatljiv tekuæi stimulans. Iako ima ljudi koji nam kvare veselje i tvrde da veæina ovisnika samo izbjegava neugodne posljedice apstinencije od ko-INeka vam kofeinska navika postane ukusnafeina, vjerojatnije je da veæina ljudi koristi kofein manje-vi�e optimalno, onako kako im poma�e u �ivotu. Jedno istra�ivanje je èak i�lo tako daleko da ustvrdi kako je "redovita upotreba kofeina, èini se, blagotvorna, a konzumenti veæih kolièina mentalno bolje funkcioniraju".4 Znaèi, nije da kofeinom samo izbjegavamo nelagodu, nego i bolje funkcioniramo.Kava je izrazito povezana s dvije stvari: ona vas odr�ava budima i poma�e pri korisnom umnom radu. Dapaèe, mo�e se pokazati i da poma�e pri tjelesnim naporima.5 Povezanost s kreativnim umnim radom je legendarna, ali kognitivni mehanizmi kojima to posti�e nisu jasni. Eksperimenti su veæ 1933. godine pokazali da jedna �alica kave mo�e pomoæi pri rje�avanju �ahovskih problema,6 ali potreba za eksperimentiranjem se smatrala minimalnom s obzirom na golemu kolièinu anegdotalnih dokaza. Kako je rekao matematièar Paul Erdos, "Matematièar je ureðaj za pretvaranje kave u teoreme." Sveuèili�ni profesori, dizajneri, programeri i sve osobe s kreativnim zanimanjem sigurno æe imati sluha za njegovu tvrdnju.Ali ovo nije trik o ovisnièkim efektima kofeina, niti o mentalnoj stimulaciji koju pru�a. Rijeè je o tome kako kava posti�e svoje èarobno djelovanje a da je ni ne dotaknem usnama. Ona, naime, djeluje jo� dok vri. Kava mi treba da zapoènem pisati, ali jo� je nisam poèeo piti.Na djeluVeæ samo to �to znate da vam slijedi doza kofeina obièno vas podi�e. U ovom nam sluèaju nisu va�ne samo kemikalije. Da biste to vidjeli na djelu, pronaðite nekog osvjedoèenog kofeinskog ovisnika. Nije va�no da li je zagrijan za kavu ili èaj, samo neka bude jako zagrijan. Okladio bih se da æe mu biti va�an i naèin pripreme. Ima li neku omiljenu �alicu? Stavlja li prvo mlijeko pa èaj ili obratno? Je li izbirljiv po pitanju vrste kave?Sada pronaðite ne�to �to ne utjeèe na sam okus, a va� ispitanik to uvijek èini, �to god to bilo, i sprijeèite ga da to napravi. Dajte mu kavu u èa�i. Ulijte mu prvo Èaj a onda mlijeko. Napravite obratno od onoga kako voli.Po�izit æe. U najmanju ruku, to mu se uopæe neæe svidjeti.�to je vi�e zagrijan za kofein, to æe biti sitnièaviji prema tome kako se napitak spravlja i poslu�uje. �a�avo, jel* da? Èovjek je ovisan o jednoj slo�enoj molekuli; za stvaranje pozitivnog uèinka droge i povlaèenje eventualnih apstinencijskih simptoma dovoljno je da je unese u sustav u bilo kom obliku. Svejedno, èovjek inzistira u.i preciznoj metodi uno�enja. Kako to?Neka vam kofeinska navika postane ukusnaKako to radi?Time �to kemijski èaèka po sklopu za nagraðivanje u mozgu, kofein nam pru�a izvrstan pogled na dva osnovna mehanizma uèenja u �ivotinja. Oni se zovu klasièno uvjetovanje i operantno uvjetovanje i povezani su sa znanstvenom �kolom zvanom biheviorizam koja je prevladavala modernom psihologijom do 1970-ih godina.Vjerojatno ste èuli za Pavlova, ruskog znanstvenika èiji su eksperimenti s psima uspostavili osnovne principe klasiènog uvjetovanja. Oni u osnovi ka�u da, ako se ne�to dogodi u isto vrijeme kad i ne�to �to nam pru�a zadovoljstvo, to se asocira s reakcijom na zadovoljavajuæi podra�aj, a s vremenom ga mo�e i zamijeniti. U ovom sluèaju

, kofein je sam po sebi zadovoljavajuæi podra�aj (jer èaèka po sustavu za zadovoljenje) a sve ostalo (miris, okus, �alica, doba dana) se asocira sa zadovoljenjem. To je razlog zbog kojeg kava bez kofeina stvarno èini èuda (osobito ako ispitanik ne zna da mu u kavi nema kofeina, zahvaljujuæi placebo efektu [trik #73]), kao i za to �to me kava razbuðuje dok je jo� nisam popio. Kad sam na koled�u obièavao pisati eseje kasno noæu, osjetio bih se bu-dnijim veæ na sam zvuk d�ezve. Reakcija (podizanje) postaje asocirana s onim �to obièno prati sam uzrok (kofein) - miris kave, zvuk vrenja vode u d�ezvi itd.Druga glavna vrsta uvjetovanja, operantno uvjetovanje, ka�e da nagrada potkrepljuje aktivnosti koje joj prethode. Iako to zvuèi dosta oèigledno, odvest æe vas jako daleko ako budete gledali svijet kroz prizmu nagrada i kazni za pojedino djelovanje. Kad je rijeè o na�em eksperimentu s kofeinom, nagrada, odnosno pozitivno potkrepljenje je sve �to dovodi do konzumiranja kofeina. Nije ni èudo �to izmi�ljamo praznovjerice o naèinu pripremanja kofeina. �tovi�e, sve droge su povezane s ritualima pripreme: od japanske ceremonije Èaja preko kucanja kriglama piva do te�ih droga i rituala davanja �uta kod heroinskih ovisnika.Ti mehanizmi uèenja su intrinzièni i nalazimo ih kod svih slo�enih �ivotinja. Oni su duboko programirani u na� mozak i djeluju bez svjesnog napora i pamæenja. Desetljeæa istra�ivanja su prouèila kako se vremenska razdoblja, sputavanje i interakcije tih oblika uèenja kombiniraju s razlièitim parovima podra�aja i reakcija te razlièitim kombinacijama nagraðivanja i ka�njavanja. Na primjer, znamo da nagrade èesto bolje motiviraju nego kazne, djelomièno i zato �to su preciznije; jednostavno je nagraditi djelovanje koje �elite, dok kod ka�njavanja obièno ka�njavate èinjenicu da ste uhvatili prekr�ioca umjesto da kaznite nepo�eljno pona�anje.Neka vam kofeinska navika postane ukusnaTaj asocijativni oblik uèenja u temelju je ljudske prirode i efekti su mu veoma ra�ireni. Ako nagradite dijete tako �to mu popustite nakon �to vas je gnjavilo dvadeset minuta, da li vas èudi �to mu takvo pona�anje prelazi u naviku? Ako va� direktor ka�njava ljude koji grije�e, zar treba èuditi �to se ljudi na poslu meðusobno pokrivaju umjesto da priznaju svoje gre�ke? A ako sam popio �alicu kave na tisuæe puta prije nego �to bih pre�ao na posao, zar treba èuditi �to osjeæam zadovoljstvo kad sjednem za radni stol a kraj mene se pu�i iz moje najdra�e �alice, a nezadovoljstvo kad sam toga li�en? Mo�da jest svejedno iz koje sam je �alice poèeo piti, ali moja �alica postala mije ugraðena u mozak pomoæu pojaèavajuæih uèinaka kofeina. Kava zaista ima bolji okus kad je pijem iz svoje omiljene �alice.Bilje�ke1. Dvije stvari za razmi�ljanje: (1) biljke su vjerojatno evoluirale kofein kao insekticid; i (2) kofein se koristi pri umjetnoj oplodnji �ivotinja zato da spermiji br�e plivaju.2. Kofein najvjerojatnije blokira glasnièku kemikaliju koja se natjeèe s dopaminom (adenozin), �to dovodi do pojaèanog uèinka dopamina. "Inhibicija inhibicije" je standardni obrazac kod mnogih veza i kemikalija u mozgu.3. Neke naznake o razmjerima opsesivnosti izazvane kofeinom mo�ete vidjeti na stranicama http://coffeegeek.com.4. Rasprava i reference u Stafford, T. (2003). Psychology in the coffee shop. The Psychologist, 16(7), 358-359. Tekst je dostupan na Internetu, na adresi http://www.bps.org.uk/_publicationfiles/thepsyc hologist%5C0703swri.pdf.5. "Caffeine and Exercise Performance" (http://www.elitetrack.com/ caffeine.pdf).6. Hoick, H. (1933). Effect of caffeine upon chess problem solving. Journal of Comparative Psychology, 15, 301-311.Neka vam kofeinska navika postane ukusnapodrum opeurarti�art grastiènozavognica modadetalj tumelneptrozan æugrativrtar kastralasicjenka spoj nara cdam tras poznat

puzati odvojitiIgra la�no poznatim rijeèima, drugi dio. Vidi "La�na poznatost" [trik #83].Tablica 9-6. �to ste od ovoga veæ vidjeli?Deseto poglavlje: Drugi ljuditrikovi# 93-100Ne �ivimo u be�ivotnom svijetu, nego u svijetu punom drugih ljudi. Drugi ljudi, ne stijene ni stabla, imaju vlastiti um, istih sposobnosti kao i mi. S drugim ljudima se udru�ujemo kad se borimo protiv napadaèa, kad gradimo znanja i gradove ili odr�avamo �ivot. �elimo se uklopiti medu druge ljude.Veliki dio ove knjige govorio je o obrascima svijeta kako se odra�avaju u na�em umu kao pretpostavke i oèekivanja. Govorili smo o pretpostavkama, poput one o smjeru iz kojeg dolazi sunèevo svjetlo, onako kako se pokazuju u na�im specijaliziranim rutinama za obradu sjena koje bacaju objekti [trik #20]. Ili, da uzmemo drugi primjer, o na�im opa�anjima i pretpostavci koja iz njih slijedi, da uzrok i posljedica obièno idu skupa u prostoru i vremenu [trik #79], �to onda koristimo kao heuristik da bismo otkrili smisao u univerzumu. To su dobre pretpostavke. Njihova ih je ro-busnost ugradila u sam naèin funkcioniranja na�eg mozga.Kako se onda pretpostavke o drugim ljudima, kao konstitutivnim dijelovima na�eg univerzuma, manifestiraju u dubinama djelatnosti uma? Vidjet æemo kako funkcionira na� specijalizirani modul za obradu lica [trik #93] ikako na�a reakcija hvatanja slijedi pogled [trik #97] isto onako kako se to dogaða i za fizièki polo�aj kod Simonovog efekta [trik #56].Vidjet æemo kako signaliziramo emocije, kako ih induciramo i kako ih koristimo da bismo razvili osjeæaj zajedni�tva u grupi [trikovi #94 i #95].A kad smo veæ kod uklapanja u dru�tvo, zavr�it æemo tako �to æemo vidjeti kako pogled na fotografiju lica ili na pisanu rijeè potièe na� um na opona'-ame [trikovi #98, #99 i #100], od imitiranja tuðih gesta do automatskog opona�anja dru�tvenih stereotipa.Po èemu su lica osobita"trik #93Po èemu su lica osobitaNa�a neuralna ma�inerija posveæena prepoznavanju lica to radi na temelju tek nekoliko osnovnih obilje�ja slo�enih u pravu konfiguraciju.Vje�tina da brzo i efikasno prepoznamo lica koja su nam va�na evolucijski je znaèajna. Ona je omoguæila na�im precima da se prilagode dru�tvenim hijerarhijama grupa u kojima su �ivjeli, da uvijek imaju u vidu tko je jaèi a tko slabiji od njih, i da dr�e na oku potencijalne seksualne partnere.Izvanredno je va�no prepoznati lica, meðutim ona su meðusobno izrazito slièna. Sve oèi, nosovi i usta - na ta se obilje�ja, naime, najvi�e oslanjamo kad razluèujemo jedno od drugog lica - nalikuju jedna drugima kao jaje jajetu, a i njihove prostorne proporcije su previ�e sliène da bi se lica po njima mogla jako razlikovati. Unatoè tome, nama je zapanjujuæe lako raspoznati jedno od drugog lica.Slika 10-1. Ova su dva lica prikazana naopaèke, ali ne bi vam trebalo biti te�ko prepoznati o kome se radi'Po èemu su lica osobita S;Iako mo�da uoèavate nekakvu razliku medu njima, obje æe vam slike najvjerojatnije izgledati kao manje-vi�e normalne slike lica postavljene naopaèke (a lako moguæe da æete i identificirati osobu na slici). Sada okrenite knjigu naopaèke. Lice vama slijeva je groteskno: oèi i usta su mu inverzni. Ali to vjerojatno niste primijetili (a svakako vam nije izgledalo tako upadljivo dok niste preokrenuli knjigu). To je zgodna demonstracija èinjenice da se lica normalno obraðuju holistièki. Kad je okrenuto na pravu stranu, lice "razumijemo" kao cjelinu koja se temelji na svojim unutarnjim sastavnicama; kad ga okrenemo naopaèke, ta se sposobnost gubi. Tada moramo dekodirati komponente i procijeniti lice na osnovi pojedinaènih stavki od kojih se sastoji. Tako nam je puno te�e detektirati da je ne�to "pogre�no" nego kad ga mo�emo obraðivati holistièki. Iako u svakodnevnom �ivotu gledamo i frizuru, boju kose i druge elemente, eksperimenti su pokazali da se najvi�e oslanjamo na glavna obilje�ja lica.Jo� jedan primjer na�e "ude�enosti" za sposobnost prepoznavanja lice je to koliko nam

je te�ko gledati lice prikazano na slici 10-2.Slika 10-2. U ovo udvostruèeno liceje te�ko gledatiRazlog tome je �to se dva skupa unutarnjih obilje�ja meðusobno natjeèu dok poku�avamo razumjeti lice. Nijedan skup ne odnosi pobjedu pa se na� vidni sustav suoèen s takvim podra�ajima ne uspijeva primiriti i razumjeti ili kao �to bi to napravio s normalnim licem.trik #93Po èemu su lica osobitaKako to radiKako onda mozak prepoznaje lica? Ispada da postoji dio mozga koji je specijaliziran za prepoznavanje podra�aja koji nalikuju na lice. U istra�ivanjima sa snimkama mozga,2 pokazalo se da je jedan dio vretenaste vijuge (gyrus fusiformis), na granici sljepooènog i zatiljnog re�nja, aktivniji kad ispitanici gledaju slike lica nego kad gledaju druge slike. To se podruèje danas naziva vretenasto podruèje za prepoznavanje lica. Ono je specijalizirano za gledanje uspravno polo�enih lica, �to sugerira da lica kako ih obièno vidimo mozak tretira kao specijalnu vrstu objekta. Svejedno, lako æemo prepoznati i parcijalne ili o�teæene slike, primjerice snimke lo�e kvalitete s nadzornih kamera.3 Opet, to ima smisla utoliko �to nam omoguæuje da identificiramo ljude pri slabom osvjetljenju ili meðu drugim objektima, primjerice medu drveæem.Kad gledamo lica, oèi nam najvi�e skakuæu oko usta i oèiju osobe koju gledamo [trik #15], dvaju obilje�ja koja su apsolutno bitna za prikaz lica u stripovima. Iako se pri prepoznavanju pojedine osobe koriste i druga obilje�ja - osobito frizura - lice definiraju oèi i usta. Eksperimenti sa su-bliminalnim podra�ajima pokazali su da mozak mo�e obraditi lica, osobito njihove emocionalne izraze, èak i pri ekspozicijama kraæim od onih koje su potrebne za svjesno shvaæanje. Èak i lice koje vam je prikazano prekratko da biste ga svjesno vidjeli utjeèe na va� osjeæaj da vam je odnekud poznato; dovoljna je i sama izlo�enost [trik #82]. To je jo� jedan znak specijaliziranih neuralnih mre�a za obradu lica u mozgu.U �ivotuJo� uvijek se vode neke rasprave o tome je li taj sustav "za prepoznavanje lica" zaista specijaliziran za tu svrhu ili je rijeè o opæem sustavu za kategorizaciju, pri èemu je kategorizacija lica tek jedna od sposobnosti koje smo stekli iskustvom. Na primjer, ljudima koji struèno prepoznaju ptièje vrste ili tipove automobila aktivira se vretenasto lièno podruèje kad im se prikazuju slike s temom za koju su specijalizirani.4 Jo� jedan tip dokaza dolazi iz istra�ivanja osoba s prozopagnozijom, nemoguæno�æu prepoznavanja lica, iako im sposobnost raspoznavanja drugih vrsta objekata, èini se, nije naru�ena. Zanimljivo je da neke osobe koje su struènjaci za jednu kategoriju objekata - na primjer, za ovce - ponekad zadr�avajuPo èemu su lica osobita- Andrew Brownsposobnost raspoznavanja objekata svoje specijalnosti Èak i kad izgube sposobnost prepoznavanja lica.5Bilo vretenasto lièno podruèje specijalizirano za lica ili ne, jasno je da nam prepoznavanje lica ide jako dobro. Veæina istra�ivaèa se sla�e da no-voroðenèad stara tri do Èetiri mjeseca vje�to raspoznaju lica.6Raspoznavanje lica nam ide tako dobro da nam je mozak ude�en tako da ih svugdje primjeæuje. Vidimo ih u oblacima (gdje ih nema) i u smaj-liæima (gdje ih ima). Na�a sposobnost da trenutaèno percipiramo lica na osnovi relativno male kolièine informacija u smajliæima koji se koriste u tekstualnoj komunikaciji (preko SMS-a i na Internetu) - èinjenica da nam odmah jasno da :-) treba predstavljati sretno lice a ;-) namigivanje - nasljeðe je evolucijske va�nosti prepoznavanja lica.Bilje�ke1. Thompson, R (1980). Margaret Thatcher: A new illusion. Perception, 9, 483-484. S dopu�tenjem Pion Limited, London. Puno hvala Peteru Thompsonu �to nam je nabavio ovu sliku.2. Kanwisher, N., McDermott, J., & Chun, M. (1997). The fusiform face area: A module in human extrastriate cortex specialized for face perception. The Journal of Neuroscience, 17(11), 4302-4111.3. Burton, A., Wilson, S., Cowan, M., & Bruce, V. (1999). Face recognition in po

or-quality video: Evidence from security surveillance. Psychological Science, 10(3), 243-248.4. Gauthier, I., Skudlarski, P., Gore, J. C, 8t Anderson, A. W. (2000). Expertise of cars and birds recruits brain areas involved in face recognition. Nature Neuroscience, 3,191-197.5. McNeil, J., & Warrington, E. (1993). Prosopagnosia - a face specific disorder. Quarterly Journal of Experimental Psychology Section A: Human Experimental Psychology, 46(1), 1-10.6. Nelson, C. (2001). The development and neural bases of face recognition. Infantand Child Development, 10, 3-18.trik #94Signalizirajte emocijetrikSignalizirajte emocije#94Emocije su iznutra sna�ne ali se na van èesto pokazuju na suptilan naèin. Ovisi li to o kulturi ili je univerzalna pojava?Svoj emocionalni �ivot nam je nemoguæe odvojiti od nas samih i preispitati ga kritièki. To je sredi�nji dio na�eg biæa. Kad biste ga uspjeli zamisliti, �ivot bez osjeæaja bio bi mnogo vi�e stran od svakog gospodina Spocka. Emocije nas i psiholo�ki i kognitivno pripremaju za situacije, a nastaju u vi�e njima posveæenih sustava koji meðudjeluju ispod razine svijesti. Napredak psihologije i neuroznanosti otkrio je te sustave i pokazao kako drugim ljudima signaliziramo svoja emocionalna stanja i kako dekodira-mo èak i najsuptilnije izraze emocija.Poðite u �etnju nekim zami�ljenim putem u dalekoj, stranoj zemlji. Ne poznajete lokalni jezik, obièaje i postupke. Pred vama se put razdvaja bez jasnog znaka o smjeru kojim vode odvojci. Sreæom, primijetili ste mje�tanina kako radi na zemlji. Gladni informacija o smjeru kojim trebate poæi, poka�ete mu prvi odvojak, Njegovo se lice �iri i otkrivaju mu se zubi. Zatim poka�ete na drugi odvojak. Obrve mu se skupljaju a usta mu postanu mala i stisnuta. I, èudo neviðeno, usprkos jeziènim i kulturnim barijerama, najvjerojatnije ste dobili dovoljno informacija i shvaæate daje bolje krenuti prvim odvojkom.Probajte ovo. Prvo pogledajte fotografiju na slici 10-3.Na djeluSlika 10-3. Koju emociju pokazuje ovo lice?Signalizirajte emocijeUvjeren sam da ni najmanje ne sumnjate �to ono izra�ava. U svakom sluèaju, ne�to sasvim drugo nego lice na slici 10-4.Slika 10-4. Koju emociju pokazuje drugo lice?Oèigledno, prvo lice je sretno a drugo nije ba� raspolo�eno. Oèito, ka�ete?Mo�da vam se tako èini, ali prije nego unaprijed otklonite moguænost zabune, znajte da su mnogi znakovi vrlo suptilni i da se iza scene dogaða vi�e nego �to ste svjesni. �tovi�e, ti znakovi mogu potpuno promaknuti pacijentima s o�teæenjem mozga, èak i onima èija je percepcija inaèe uglavnom dobra. Zagrebimo malo dublje pod povr�inu.Kako to radiOvo mo�da uzimamo zdravo za gotovb, ali postojanje univerzalnog sustava za izra�avanje emocija je impresivan dar. Postoji gomila dokaza koji pokazuju daje na� mozak ustrojen tako da raspoznaje izraze brojnih emocionalnih stanja i da na njih reagira. Osnovne emocije (taj pojam je skovao glasoviti psiholog Sylvan Tomkins) jesu: ljutnja, strah, gaðenje, tuga, iznenaðenje i sreæa). Zahvaljujuæi medukulturalnim istra�ivanjima Paula Ekmana, vodeæeg zagovornika teorije osnovnih emocija, mo�emo se pouzdati u to da su one uistinu univerzalne. Ekman je istra�ujuæi plemena na Novoj Gvineji potvrdio ono �to se tvrdi u na�em primjeru: unatoè nekim kulturnim zaèkoljicama, osmijeh je svugdje osmijeh.Nadalje, pokazalo se da je ta sposobnost ne samo univerzalna, nego i uroðena. Sveprisutnost na�ih izraza nije samo posljedica konvergencije uslijed opona�anja, jer su oni u stanovitoj mjeri prisutni i ondje gdje nije bilo takvih ulaznih podataka.1 Njemaèki etolog Inenaus Eibl EibesfeldtI#

Signalizirajte emocije1960-ih je godina proveo jedno istra�ivanje koje je pokazalo da djeca koja su slijepa od roðenja ipak mogu stvarati emocionalne izraze lica, èak i ona s te�kim kognitivnim o�teæenjima. Oèuvanje te sposobnosti u osoba li-�enih osjetila vida uoèili su mnogi, medu njima i Charles Darwin, koji je napisao da slijepa djeca mogu "pocrvenjeti od srama".Osnovne emocije su zasebne kategorije i svaka je, èini se, zasebno lokalizirana u mozgu, o èemu svjedoèe i istra�ivanja na snimkama mozga [trik #4] i zapa�anja na pacijentima s mo�danim o�teæenjima. Iako se podruèjem emocija tradicionalno smatra amigdala, dio limbièkog sustava [trik #7], ona je najèvr�æe povezana sa strahom. Gaðenje je pak, kako se Èini, smje�teno u bazalnim ganglijima i otoku (insuli), i nije povezano s amigdalama. I druge emocije imaju osebujne obrasce �ivèane aktivacije [trik #9], To implicira da su te emocije nastale zbog razlièitih funkcionalnih potreba, vjerojatno nezavisno jedna od druge. Prema mi�ljenju mnogih struènjaka, strah je u biti reakcija na vanjsku prijetnju. Gaðenje se karakterizira kao komplementarni sustav posveæen unutarnjim opasnostima - povraæanjem poku�avamo izbaciti toksine iz tijela. Gadljivo lice samo po sebi je zapravo tek produ�etak refleksa povraæanja. Sliène se prièe (iako s manje pouzdanosti) mogu isprièati i za druge emocije.Limbièki sustav je dosta dubok i star dio mozga, a nalazi se ispod mo�dane kore [trik #8] (vanjskog sloja mozga). Amigdala se pak nalazi tik ispod povr�ine dijela sljepooènog re�nja smje�tenog prema sredini i naprijed, te stvara izboèinu zvanu kuka (lat. uncus). Bazalnigangliji su skup obli�njih struktura. Otok (lat. insula) je vijuga sljepooènog re�nja, a nalazi se na njegovoj povr�ini ali je pone�to skriven jer se mo�dana kora preklapa ba� na tom mjestu. Sve te strukture dolaze u paru, po jedna u svakoj polutki i sve su manje-vi�e u susjedstvu - tik ispod sljepooènog re�nja (odnosno na njemu, kad je rijeè o otoku).Osnovne emocije stvaraju izraze koje je te�ko odglumiti zbog iskonskih fiziolo�kih promjena koje ih prate. To su suptilni znakovi, primjerice crvenilo ili stezanje mi�iæa. Drugi ljudi ih lako primijete - �to je izvor korisnih informacija - ali mogu biti od koristi i osobi koja izra�ava emociju, na primjer kad ljuto lice ka�e "Nemoj mi to ni probati oduzeti; spreman sam umrijeti da to za�titim". Raspoznati pravog g. Ljutka od onoga tko ga samo glumi je, dakle, vrlo va�no pa smo evoluirali tako da detektiramo i tako suptilne signale kojima raspoznajemo prave emocije od puke pantomime.Signalizirajte emocijeDru�tvenim �ivotinjama kakve su ljudi isplati se biti vje�t u de�ifriranju vjerodostojnih i suptilnih znakova - kao i u njihovom odavanju - jer se njima brzo komunicira u skupini, te se lako koordiniraju emocije (o grupnoj komunikaciji raspravlja se u [triku #95) "Usreæite se"). Koordinirane emocije su bitne za kooperativne reakcije u odreðenim situacijama, pa se u nedavno provedenim istra�ivanjima razmatrala komunikacija preko veæih udaljenosti - napokon, izraz lica kao naèin grupne komunikacije je ogranièen na interakciju licem u lice. Jedna moguænost je glasovno, pa se istra�ivalo da li glasovna pona�anja, poput plaèa i smijeha, prate odreðene emocije ba� kao i izrazi lica. Mo�da istra�ivanja glasovne komponente emocija rasvijetli misterij za�to je samo jedna od �est osnovnih emocija pozitivna. Kako ka�e Ekman, mo�da ih je i vi�e, ali se one izra�avaju glasom a ne licem.U �ivotuBuduæi da su izrazi emocija automatski ishodi emocija, te�ko ih je potpuno potisnuti; iz istog razloga ih je te�ko i odglumiti. To znaèi da nam pa�ljivo promatranje izraza lica drugih ljudi omoguæuje da razotkrijemo njihove prave namjere i osjeæaje. Iako nam svima takvo "èitanje misli" ide prilièno dobro, neki tu sposobnost posebno njeguju; pomislite samo koliko su ti znakovi va�ni policijskim istra�iteljima, operativcima u za�titar-skim slu�bama, psiholozima i kockarima na velike uloge.Bilje�ke1. Autor fotografije Jamesa Cronina je Matt Locke (http://www.test. org.uk).2. Fotografija Anite B. Patterson, MorgueFile (http://www.morguefile. com).3. To je "argument iz siroma�tva podra�aja" Noama Chomskog, koji zakljuèuje da je rijeè o uroðenosti ako je neka vje�tina razvijena bez dostatnih podra�aja. Pregled argumenta dao je Geoffrey Pullum u èlanku " Learnab ility, Hyperlearning, and the P

overty of the Stimulus" (http://www.ecs.soton.ac.uk/-harnad/Papers/Py! 04/pul-tum. loam, html).»5Usreæite seDodatna literatura� Web stranica Paula Ekmana (http://www.emotionsrevealed.conn) sadr�i tekstove, CD-ove za vje�bu i izvorne fotografije osnovnih emocija, a nudi i radionice o prepoznavanju emocija.� "Emotions Revealed: Recognising Facial Expressions" (http://www. studentbmj.com/back_issues/0404/education/i40.html) je do-bar i jednostavan Ekmanov èlanak u kojem daje sa�etak istra�ivanja osnovnih emocija.� "Neuropsychological Factors in Emotion Recognition: Facial Expressions" (http://www.neuropsychologycentrai.com/interface/ content/resources/page jmatenWresources_genera!_mate-rials_pages/resources�document_pages/neuropsychosocial_ factorsjn_emotion_recognition.pdf) je dublja rasprava o naèinu signaliziranja emocija. Èlanak se nalazi na stranicama Neuropsychology Central (http://www.neuropsychoiogycentral.com).� Scott, S. K., Young, A. W., Calder, A. J., & Hellawell, D. J. (1997). Impaired auditory recognition of fear and anger following bilateral amygdale lesions. Nature, 385(6613), 254-257.� Eibl-Eibesfeldt, I. (1973). The expressive behaviour of the deaf-and-blind-born. U M. von Cranach & I. Vine (ur.), Social Communication and Movement, 163-194. London: Academic Press.� Èlanak "The Naked Face" (http://www.gladwell.com/2002/2002_ 08_05_a_face.htm) Malcolma Gladwella govori o Paulu Ekmanu, emocijama i izrazima lica, te se pita koliko svojih misli odajemo licem.- Alex Fradera i Disa Sauter'trik #95Usreæite seUkljuèite svoj afektivni sustav pomicanjem odreðenih mi�iæa na licu - ili pogledom na osobu koja to èini.Uzmite olovku, po moguænosti neotrovnu, koja ne curi. Uz njenu æemo vam pomoæ pobolj�ati kvalitetu �ivota i pru�iti vam ne�to zadovoljstva.Usreæite setrik #95Na djeluStavite olovku medu zube, dovoljno duboko da vam malo istegne rubove usana a da vam ne bude neugodno. Osjeæate se èudno? Samo je malo dr�ite tako i ocijenite svoje raspolo�enje. Nakon nekog vremena trebali biste se osjeæati mrvicu sretnije.Ako hoæete postiæi suprotni efekt, izvadite olovku (mo�ete je malo obrisati), i stisnite je izmeðu gornje usne i nosa, kao da su brkovi. Ako ne�to osjetite, to æe biti zrnce sjete, osjetno osobito u kontrastu s osjeæajem koji ste imali dok ste dr�ali olovku u ustima.Alternativno, ako imate averziju na olovke, pogledajte slike u [triku #94] "Signalizirajte emocije" i pa�ljivo promatrajte nasmije�eno lice. To bi vam trebalo podiæi raspolo�enje - dok æe vas tu�no lice vjerojatno malo oneraspolo�iti.Kako to radiIzra�avanje emocija je mnogo vi�e od nusproizvoda na�eg afektivnog sustava, sustava koji se bavi emocijama. Izrazi lica imaju funkciju preno�enja emocija drugim osobama i imaju kljuènu ulogu pri stvaranju i odr�avanju vlastitog emocionalnog iskustva. Iako su neki njihovi aspekti svjesni i kontrolirani - moja djevojka mi se zna osmjehnuti da mi poka�e da nije ljuta �to sam zalijepljen za kompjuter cijelu veèer, i njena æe me podr�ka usreæiti - postoji i jedna njihova duboko automatska komponenta. Ona se naziva primitivna zaraza i opisuje se kao trostupanjski proces: poèinje percepcijom, koja pokreæe opona�anje, koja pak proizvodi emociju. "Signalizirajte emocije" [trik #94] bavi se naèinom na koji percipiramo emocije, tako da æemo ovdje proæi kroz preostala dva stupnja: mimiku i nastalu emociju.Opona�anjeNiz eksperimenata pokazao je da ispitanici, kad im se prika�u emocionalni izrazi lica, stvaraju odgovarajuæe izraze na vlastitom licu. Na primjer, ispitanici veæ

prema snimci svojih lica znaju kakav su izraz tada gledali. Osim toga, KMCJ promjene na licu se javljaju veæ nakon nekoliko stotina miltsekunði; Myomatski mi�iæi (u obrazima) koji se koriste za smijanje pokazuju Jacu aktivnost nakon gledanja sretnog lica, dok su korugatorskiUsreæite semi�iæi (na vrhu nosa izmeðu oèiju), koji se koriste za mr�tenje, aktivniji nakon pogleda na ljuto lice.\Elektromiograf}ja (EMG) je naèin mjerenja malih elektriènih struja koje stvaraju mi�iæi kad su aktivni. Promjene u elek-tromiogramu na nekom mjestu, dakle, ukazuju na upotrebu mi�iæa koji se tamo nalazi.Èini se da tu ne mo�emo ni�ta. Poka�ite emocionalno lice (fotografije u novinama obièno poslu�e svrsi) prijatelju i vidjet æete kako ga bezizni-mno odaje da�ak opona�anja. �to je emocija prikazana na slici sna�nija, jaèa æe biti i emocionalna reakcija va�eg ispitanika. Taj se fenomen javlja èak i kad se lica prikazuju subliminalno (trikovi #82 i #99J pa promatraè nije svjestan da vidi bilo kakve izraze lica; no, mi�iæi lica æe odati pojavu tog efekta.Nastala emocijaÈin stvaranja emocionalnog izraza lica utjeèe na na�e emocionalno stanje. To je pokazano eksperimentalno, a najuvjerljivije onda kad do�ivljaj ima najmanje veze s onim �to etiketiramo kao, primjerice, "osmijeh" (kao kad smo stiskali usnicu dr�eæi olovku): efekt se javlja veæ i samim aktiviranjem kritiènih mi�iæa. Ta duboka povezanost s motorièkim sustavom (fundamentalnom i veoma starom funkcijom mozga) nagla�ava primitivnu narav emocija. Direktna i automatska povratna reakcija znaèi da vas mi�iæne promjene èine opæenito sretnijima, a da se ne moramo pozivati na pojmove "sreæe" ili "osmijeha": vic je stvarno smje�niji kad ga èujete s olovkom u ustima.Ti stupnjevi - opa�anje, opona�anje i na kraju preuzimanje opa�ene emocije - djelotvoran su naèin da se grupa ljudi ujedini pod istom emocijom, dakle da se dru�tvene skupine potaknu na zajednièko djelovanje. Jasno je za�to je dobro da se upla�i cijela grupa - tako æe se uzbuditi i biti spremna za brzo djelovanje - ako to situacija nala�e, umjesto da pojedinci prijetnju ne shvate ozbiljno a svi ostali ih poku�avaju uvjeriti u suprotno. Duga uvjeravanja se mogu izbjeæi jer je emocionalna komunikacija èesto automatska. Emocije djeluju kao sustav za orijentaciju, a adaptivna korist od toga je oèita kad se uzme u obzir va�nost brze mobilizacije èlanova grupe u stanovitim okolnostima, kao �to su sukob, bijeg ili odbijanje otrovne hrane.Usreæite seU �ivotuKomièari bi mogli pone�to nauèiti iz na�eg primjera - mo�da bi klubovi koji ih ugo�æuju trebali u kuæni red uvrstiti pravilo o olovci u ustima. No poanta koja vrijedi za svakog komunikatora jest da je izravan vidni ili slu-�ni kontakt izuzetno korisna stvar za emocionalnu orijentaciju publike. Ako hoæete da budu ljuti, DR�ATI CAPS LOCK NIJE NI�TA u usporedbi s podrhtavanjem glasa ili prijeteæim pogledom. Jednako tako, i smijanje je zarazno. Komunikacija na daljinu zna umanjiti dostupnost tih znakova, iako se i to mijenja s pojavom videokonferencija i drugih tehnologija. Smajliæi predstavljaju jednostavan poku�aj poigravanja s tim sustavom, ali na lukavim dizajnerima ostaje da pronaðu efikasnije naèine simulaci-je istinski zaraznih emocija. Mo�emo primijetiti i da �ene izra�ajnije pokazuju emocije na licu kad reagiraju na emocionalne podra�aje, iako nije sigurno jesu li pritom emocionalno pobuðenije; trebalo bi razmisliti i o tome kako rodne razlike utjeèu na socijalnu dinamiku.Dodatno literatura� Èlanak "Left Brain Right Brain" (http://www.abc.net.au/cata-lyst/stories/s 1 139554.htm) sadr�i jo� jedan eksperiment koji mo�ete izvesti sami, u kojem se istra�uje odnos mi�iæa usana i emocija.� Dimberg, U, Tnunberg, M., & Elmehed, K. (2000). Unconscious facial reactions to emotional facial expressions. Psychological Science, 11(1), 86-89.� Wild, B., Erb, M., & Bartels, M. (2001). Are emotions contagious? Evoked emotions while viewing emotionally expressive faces: Quality, quantity, time course and gender differences. Psychiatry Research, 102,109-124.� Levenson, R. W., Ekman, P., & Friesen, W. V (1990). Voluntary facial action gene

rates emotion-specific autonomic nervous system activity. Psychophysiology, 27(4), 363-384.- Alex Fradera 8r Disa SauterSjeæajte se hladno ili vruæe'trik #96Sjeæajte se hladno ili vruæePronaðite vatru koja kuha va�e sustave za pamæenje.Na� emocionalni sustav pridonosi ne samo naèinu na koji reagiramo na svijet u danom trenutku, nego i tome kako pohranjujemo reprezentacije onoga �to se dogodilo u pro�losti. O obliku na�ih sjeæanja ne odluèuje nepristrani hladni dokumentarni film u mozgu, nego strasni, veoma pristrani mehanizam koji izvlaèi njihove najsoènije aspekte.Na djeluProèitajte sljedeæe dvije prièice.1 Na kraju sata æemo napraviti test.Piva prièa"Majka i sin jednoga jutra izlaze iz kuæe. Ona ga vodi u posjet radnom mjestu njegova oca. Otac je laborant u bolnici Victorv Memorial. Hodajuæi za majkom, djeèak spazi olupine automobila na nekom smetli�tu, koje mu privuku pa�nju.""U bolnici se osoblje priprema za vje�bu za sluèaj uzbune, koju æe djeèak promatrati. �minkeri æe napraviti realistiène ozljede na glumcima koji sudjeluju u vje�bi.""Nakon vje�be, dok je otac pazio na djeèaka, majka je oti�la telefonirati u vrtiæ svojeg drugog djeteta. Buduæi da malo kasni, nazvala je vrtiæ i rekla im je da æe ubrzo pokupiti dijete. �ureæi se pokupiti dijete, zaustavlja taksi na autobusnoj stanici devetke."Druga prièa"Majka i sin jednoga jutra izlaze iz kuæe. Ona ga vodi u posjet radnom mjestu njegova oca. Otac je laborant u bolnici Victory Memorial.""Prelazeæi ulicu, djeèak do�ivi straviènu nesreæu i zadobije te�ke ozljede. Osoblje u bolnici veæ priprema operacijsku salu i dopremaju djeèaka. Specijalizirani kirurzi uspijevaju ponovno prièvrstiti djeèakova otrgnu ta stopala."Sjeæajte se hladno III vruæe"Nakon operacije, dok je otac ostao sa djeèakom, majka odlazi telefonirati u vrtiæ njezina drugog djeteta. Buduæi da je potresena, nazvala je vrtiæ i rekla im je da æe ubrzo pokupiti dijete. �ureæi se pokupiti dijete, zaustavlja taksi na autobusnoj stanici devetke."OK, ovo æe biti vrlo jednostavan test: koja prièa vas se jaèe dojmila? Vjerojatno druga.Na temelju pro�irenih verzija ove dvije prièe, Cahill i McGaugh su proveli istra�ivanje1 o ovom triku: posebnom statusu emocionalnih dogaðaja u pamæenju. Veæina ljudi bolje zapamti drugu prièu, osobito njezin sredi�nji dio - �to je neobièno zato �to druga istra�ivanja pokazuju da obièno bolje pamtimo dogaðaje s poèetka ili s kraja takvih prièa. Uz ostale dokaze iz sliènih istra�ivanja, to sugerira da za emocionalne podra�aje imamo specijalizirane reakcije pamæenja.Sredi�nji dio ove prièe nije lak�e pamtljiv zato �to sadr�i neobièan emocionalni dogaðaj (bolje pamtimo neobiène dogaðaje), nego zbog njegovog fizièkog utjecaja na nas. Da ste ovaj test pro�li na propanonolu, lijeku koji spreèava fiziolo�ko uzbuðenje tako �to blokira beta-adrenergiène receptore (i time spreèava ubrzanje otkucaja srca i otpu�tanje adrenalina), emocionalne dijelove prièe ne biste zapamtili ni�ta bolje nego dosadne. S druge strane, da ste uzeli johimbin, lijek koji potièe uzbuðenje tako �to stimulira aktivnost norepirefrina, proizvoda adrenalina, i time uzrokuje pojaèano lupanje srca, dogaðaje biste zapamtili jo� bolje. Njih ne do�ivljavamo kao emocionalne zato �to su objektivno pamtljivi, nego postaju pamtljivi zato �to ih (u odsutnosti lijekova poput propanonola) mo�emo do�ivjeti kao emocionalne.Kako to radiNema sumnje da je za sustav za pamæenje veoma korisno dati poseban status onim dogaðajima koji potièu na� afektivni, emocionalni sustav. Zastra�ujuæi podra�aji, odvratni izvori hrane, rodbina koja vas ljuti - sve su to dogaðaji vrijedni da budu upamæeni. Meðutim, sustav pamæenja koji bi bio potpuno zaokupljen emocionalnim sadr�ajima neprestano bi zapostavljao va�ne stvari na raèun trièarija, i ne bi zadr�avao informacije o aktualnim neuralnim podra�ajima (kao �to je hrana kad èovjek nije gla

dan) kad god su prisutni emocionalniji podra�aji. Najvi�e �to trenutno o tome muzrtiNi rræi je da taj problem rje�avamo tako �to imamo dvasustaSjeæajte se hladno Ili vruæeva za pamæenje - "vruæi" sustav koji se bavi emocionalnim informacijama i "hladni" sustav koji se bavi neutralnim sadr�ajima. Sve je vi�e dokaza koji sugeriraju da mozak taj posao obavlja putem primarnog sustava za pamæenje izgraðenog oko hipokampusa [trik #89] za hladne sadr�aje, dok se vruæi sadr�aji obraduju u amigdalama, limbièkoj strukturi ukljuèenoj u razne aspekte obrade emocija.Postoje dokazi za umije�anost amigdala u pamæenje.2 O�teæenja ami-gdale slabe sposobnost uèenja - za tip pamæenja koji ima motivacijsku, dakle emocionalnu sastavnicu - a istra�ivanja sa snimkama mozga su pokazala da je aktivacija amigdala prilikom prouèavanja emocionalnih informacija (ali ne i neutralnih) povezana s boljim pamæenjem takvim informacija. (Zanimljivo je da lateralizacija, kako se Èini, ovisi o rodu; �ene naime koriste lijevi dio amigdala a mu�karci desni.) Epinefrin (adrenalin) pobolj�ava pamæenje, ali samo ako su amigdala neo�teæena. Konaèno, pacijente s ozljedama amigdala je te�e uvjetovati na averzivne podra�aje; to jest, oni ne nauèe prekinuti pona�anje koje im donosi bol.Kako im imena i kazuju, vruæi sustav je impulzivan i brz te stvara brze tjelesne reakcije (kao �to je crvenjenje od srama), dok je hladni sustav re-fleksivniji i kontemplativniji. Aktualni modeli sugeriraju da takve informacije prolaze kroz vruæi sustav prije nego stignu do hladnog, a posljedica toga je da se svi ulazni podaci skuhaju: emocionalne komponente se pojaèavaju i nagla�avaju, potencijalno na �tetu drugih detalja.Potporu ideji da su amigdale umije�ane u vruæe, emocionalno pamæenje dalo je otkriæe da se pobolj�anje pamæenja povezano s emocionalnim rjeènikom ne javlja ako se o�teti stria terminalis - to je spona koja povezuje amigdala s ostatkom mozga. Na primjer, ako se ta spona odstrani, no-repinefrin (koji je povezan s uzbuðenjem) vi�e ne dovodi do pobolj�anja pamæenja. Slièno, glukokortikoidi, hormoni stresa, pobolj�avaju uèenje ako udu u hipokampus, ali samo ako amigdala nije o�teæena ili kemijski blokirana. Jasno je, dakle, da memorijski sustavi amigdala i hipokampusa ne djeluju u izolaciji.Dokazi da uopæe postoje dva sustava dolaze iz razlièitih uèinaka stresa na ta dva tipa pamæenja: pojaèano uzbuðenje uvijek pobolj�ava pamæenje emocionalnih obilje�ja, ali u uvjetima jakog uzbuðenja poèinje patiti pamæenje neutralnih obilje�ja (kao �to su kontekst i detalji). Kad jedna promjena (pojaèano uzbuðenje) ima dvije razlièite posljedice, to je dobar znak da postoji vise sustava.Sjeæajte se hladno 11) vruæeBilje�ke1. Skraæeno prema Consciousness and Cognition, god. 4., br. 4, Cahill, L., & McGaugh, J., "A Novel Demonstration of Enhanced Memory Associated with Emotional Arousal", str. 410-421, Copyright (1995), s dopu�tenjem Elseviera.2. Potpunu sliku o amigdalama, uèenju i pamæenju dat æe vam knjiga LeDoux, J. (1996) The Emotional Brain: The Mysterious Underpinnings of Emotional Life. New York: Simon & Schuster.3. Stranice Alijanse za posttraumatski stresni poremeæaj (http://www. ptsdalliance.org) sadr�e edukativni materijal o tom stanju.U �ivotuOsim vlastitog zapa�anja da emocionalno nabijene dogaðaje bolje pamtimo (do te mjere da je te�ko i zamisliti da nije tako), najbolji primjer da je preokupacija emocija ugraðena u na�e sustave pamæenja je posttraumatski stresni poremeæaj (PTSP).3 Osobe koje pate od PTSP-a do�ivljavaju bljeskove sjeæanja, u kojima im se nameæu misli i predod�be povezani s traumatskim dogaðajima kakvi su obièno doveli to tog stanja. �to je trauma te�a, vjerojatnije je da æe doæi do PTSP-a, a osobe koje od njega pate imaju konzistentno br�e otkucaje srca u mirovanju i vi�i krvni tlak u odnosu na usporedivu skupinu.Utvrðeno je da osobe oboljele od PTSP-a imaju manji obujam hipo-kampusa, iako nije jasno da li traumatski stres smanjuje hipokampus ili je smanjeni hipokampus faktor rizika za dobivanje PTSP-a. Takve osobe opæenito slabije pamte, i iako su sami bljeskovi sjeæanja puni �ivih detalja, èesto imaju praznina i pacijent nije u stanju aktivno se prisjetiti nikakvih drugih pojedinosti osim onih koje mu se s

ame nameæu. To se uklapa u teoriju dva sustava: sami bljeskovi sjeæanja imaju dobro kodiran (ili "hi-perkodiran") emocionalni sadr�aj, ali stres je zaprijeèio bilje�enje drugih pojedinost. Iako se tog emocionalnog sadr�aja lako prisjeæaju, opæenito visoka razina stresa, mo�da popraæena suboptimalnim prijenosom iz vruæeg u hladni sustav, dovodi do slabijeg pamæenja hladnih, neutralnih informacija.Vidi kamo gledamDodatna Hteratura� "How Brain Gives Special Resonance to Emotional Memories" (http://www.sciencedaily.com/releases/2004/06/0406100811 -07.htm).- Alex Fradera & Disa Sautertrik #97Vidi kamo gledamUroðeno smo programirani tako da slijedimo pogled drugih ljudi kako bismo vidjeli kamo gledaju. To je tako duboko u nama da èak i oèi likova iz crtica utjeèu na na�u mentalnu obradu smjera.Oèi su posebne. One su dio dvosmjernog osjetila. Kamo god pogledao, vidite u �to gledam. Vidite obraæam li pa�nju na vas, a mo�da pogodite i o èemu zapravo razmi�ljam. Praæenje pogleda nije nauèeno pona�anje. Sto se mozga tièe, smjer pogleda je graðanin prvog reda u stvarnom svijetu, i jednako je va�an kao i polo�aj. Kad je rijeè o polo�aju, Simonov efekt [trik #56] demonstrira da imamo tendenciju reagirati na poticaj koji dolazi iz istog smjera kao i taj podra�aj. Ovaj trik pokazuje da smjer pogleda interpretiramo slièno kao polo�aj: jednako djeluju i oèi iz stripa koje gledaju u odreðenom smjeru.Na djeluIstra�ivaèki tim sa Sveuèili�ta u Padovi konstruirao je eksperiment kojim se vidi uèinak pogleda.1 Nacrtali su oèi kao u stripu - dva ovala s po jednim obojanim ovalom (�arenicom) u svakom, kako je prikazano na slici 10-5. �arenice su bile ili plave ili zelene, a lik je gledao ili ravno preda se ili na jednu stranu.Sudionici u eksperimentu su morali reæi koje su boje �arenice tako da pritisnu lijevi gumb za plavu a desni gumb za zelenu �arenicu. Prividni smjer pogleda uopæe nije bio bitan. Unatoè tome, ispitanici su br�e pritiskali desni gumb za zeleno kad su i oèi gledale u tom smjeru (udesno), a sporije kad su gledale u drugom smjeru. Isto je va�ilo i za plavu boju �arenice i oèi koje gledaju ulijevo.Vidi kamo gledamSlika 10-5. Oèi iz crtica sliène onima koje su se koristile u eksperimentu: poka�ite ovaj crte� nekome i gledajte �to mu rade oèi - mo�da vam uspije uhvatiti kako su mu oèi pobjegle udesno, jer mu nacrtane oèi pokreæu automatsku rutinu za praæenje pogleda.Kako su pomislili da to mo�da nema nikakve veze s ovalnim oblicima koji podsjeæaju na oèi, istra�ivaèi su oti�li korak dalje i smislili jo� jedan zadatak. Umjesto ovala, nacrtane "oèi" su bile kvadratiæi, a u svakom po jedna kvadratasta "�arenica", �to je mnogo manje nalikovalo oèima (kako se vidi na slici 10-6). I doista, vi�e nije bilo znaèajne razlike u vremenu reakcije (izmeðu pogleda u istom i u suprotnom smjeru u odnosu na tipku za odgovor).Slika 10-6. Kvadrataste "oèi" sliène onima kori�tenim u eksperimentu: robotski pogled ne slijedimostavu, koji na radnu plohu raèunala postavlja oèi koje prate pokazivaèMoguæe je da je to razlog zbog kojeg programèiæ "xeyes" u X Window su-mi�a, tako sumnjivo uspje�no spreèava gubitak pokazivaèa iz vida.2- R. D.�Itrik #97Vidi kamo gledamKako to radiU biti, ovaj eksperiment ima isti mehanizam kao Simonov efekt [trik #56], Buduæi da mozak prevodi smjer pogleda u polo�aj, dolazi do istog efekta: ako je pa�nja veæ bila usmjerena ulijevo zbog podra�aja, potrebno je malo vi�e vremena za desnu reakciju.To �to pogled tretiramo s tolikim po�tovanjem ima smisla. Ako nas netko gleda, to obièno znaèi da je na djeluneka vrsta interakcije, na dobro ili zlo. A ako nekolik

o ljudi gleda u isto mjesto, vjerojatno su uoèili ne�to �to bi trebalo zanimati i vas. Pogled je fizièki tako malen, ali zauzima znaèajno mjesto u na�em dru�tvenom svijetu. Sjetite se samo kakav je to osjeæaj kad vam se oèi susretnu s nekim strancem (ponekad je dobro, ponekad neugodno), ili kako je te�ko razgovarati s nekim tko gleda nekamo drugamo. Ako sumnjate u to, poku�ajte vi�e puta baciti pogled preko ramena svog sugovornika i vidjet æete koliko æe mu trebati da vas Ijutito upita �to vam je na pameti, ili da se i sam okrene da vidi kamo to gledate.Slutim da je to razlog zbog kojeg strelice tako dobro funkcioniraju kao simboli. Ako se zna da pratimo smjer pogleda nacrtanih oèiju, koliko se crte� mo�e reducirati a da i dalje funkcionira? OK, s kvadratastim oèima ne ide, ali prepoznatljiva obilje�ja oèiju jesu to �to su izdu�ene i �to su im zjenice u kutovima pa poprimaju strelast oblik kad gledaju u stranu. Zapravo jako slièe strelici - jesu li, dakle, strelice (u tisku, znakovima, svugdje) samo jako dobro nauèeni simboli ili nas diraju negdje dublje.- M. W._ITa percepcija dubokog pogleda ponekad se naziva i zajednièkom, ili dijeljenom pa�njom. Korist od toga da dvije osobe obraæaju pa�nju na isti objekt je najoèitija kod male djece. Kad uèe, djeca moraju moæi stvarati asocijacije meðu objektima, rijeèima i tako dalje. Da ne postoji naèin da se usmjeri djeèja pa�nja, bilo bi ih praktièki nemoguæe ièemu nauèiti. S 12 do 18 mjeseci djeca slijede pogled: opa�aju va�e oèi, shvaæaju kamo gledate i onda gledaju tamo. Taj se mehanizam zajednièke pa�nje koristi pri stvaraju zajednièkog razumijevanja svijeta.3Pokazivanje ima vrlo sliènu funkciju kao pogled i ukazuje na to kamo trebamo usmjeriti pa�nju. Naravno, to ne funkcionira kod pasa, �to dobro zna svatko tko je psu nekamo pokazivao prstom kako bi ga naveo da nekamo pogleda - �ivotinja bi samo zurila u vrh prsta. Jedini naèin da pse, koji ne razumiju apstraktne simbole kao �to je pokazivanje prstom, nauèimo asociranju jest da Èekamo dok ne obrate pa�nju na ono �to ih �elimo nauèiti i onda uèinimo �to smo veæ namjeravali. Moglo bi se reæi da je prava defmirajuæa karakteristika nas kao ljudi sposobnost da razumijemo simbol "ono". Bez toga ne bismo mogli govoriti ni o Èemu �to nije prisutno, niti bismo mogli i�ta nauèiti iz gre�aka drugih ljudi.Neki ljubitelji pasa se mo�da neæe slo�iti s ovim, ali u krajnjoj liniji, zato i vole pse, zar ne?)-M. W._JDijeljena pa�nja je jedna od stvari koju mala djeca koriste kao odskoènu dasku u razvoju razumijevanja drugih umova, ne samo svijeta predmeta. Djeca s autizmom - naru�enim razumijevanjem namjera drugih ljudi - ne slijede pogled automatski kao �to to Èine druga djeca.U �ivotuÈinjenica da smjer pogleda kodiramo brzo, s lakoæom i gotovo nesvjesno èini pogled idealnim dru�tvenim znakom, �to ga naravno èini otvorenim za zloupotrebe. Uoèite koliko reklama ima veliko lice s pogledom uperenim ba� na ono �to biste trebali proèitati.Bilje�ke1. Zorzi, M., Mapelli, D., Rusconi, E., & Umlita, C. (2003) Automatic spatial coding of perceived gaze direction is revealed by the Simon Effect. Psychonomic Bulletin & Review, 10(2), 423-429.2. Programerska skupina Lowcoders napisala je verziju programa xeyes za Mac OS X po imenu iEyes (http://wwwJowcoders.not/).3. Driver, J., Davis, C, Riciardelli, P., Kidd, P., Maxwell, E., & Baron Cohen, S. (1 !)!)*)). C>,v/.v perception triggers reflexive visuospatial orient ing Visual Coynit ion, ti(5), 509-540.eMajmun radi �to majmun vidi'trik #98Majmun radi �to majmun vidiOpona�amo naglasak u govoru, geste i manirizme a da to i ne primjeæujemo, i èini se da nas na to potièe veæ sam èin percepcije.

Mi smo roðeni imitatori, iako ne znamo da to Èinimo. Ja imam britanski naglasak, ali svaki put kad odem na dva tjedna u Sjevernu Ameriku pokupim tamo�nji izgovor. Isto vrijedi i za dru�enje s odreðenom grupom prijatelja, pa na kraju poènemo koristiti rijeèi koje su u toj grupi uobièajene a da nismo ni svjesni da smo ih preuzeli.Za opona�anje nije nu�no biti uronjen u kulturu. U roku od par trenutaka na vama se poèinju zrcaliti pokreti ljudi oko vas.Na djeluUvijek sam imao dojam da su mnogi eksperimenti u psihologiji pomalo zloèesti, jer u njima èesto ka�ete ispitanicima da je cilj eksperimenta jedno, a zapravo se radi o neèem sasvim drugom. Eksperimenti Tanye Chartrand i Johna Bargha o onome �to nazivaju efekt kameleona ide u tu kategoriju i ostavlja njihove ispitanike u mrklom mraku neznanja (ali su sasvim bezopasni pa se ne mo�e reæi da su ba� zloèesti).1Chartrand i Bargh dobrovoljcima su dali la�ni zadatak opisivanja fotografija dok sjede u parovima i naizmjence gledaju fotografije, pritom na glas govoreæi svoje slobodne asocijacije. Dobrovoljci, meðutim, nisu znali da cilj eksperimenta nije opisivanje fotografija, niti da njihov partner nije dobrovoljac nego radi u dosluhu s organizatorima eksperimenta. Dou�nici su tijekom deset-minutnog eksperimenta izvodili pojedine suptilne kretnje, tj. èe�kali su si lice ili su drmusali nogom.Eksperimentatori su zapravo gledali koliko æe ispitanici èesto poèe�ati svoje lice ili prodrmati nogom - u biti, u kojoj æe mjeri na osobu utjecati dou�nik, osoba koju nikad prije nije srela i nema razloga da joj bude prijatelj. Odgovor: u velikoj mjeri.Dobrovoljci koji su sjedili s dou�nikom koji se èe�ka poèe�ali bi se u prosjeku svakih 100 sekundi. Kad nisu bili izlo�eni takvom utjecaju, izmeðu dodira lica pro�lo bi 30 sekundi vi�e.Rezultati su bili slièni ali dramatièniji kod drmusanja nogom - udvostruèilo se s malo vi�e od jednom u tri minute na jednom u 80 sekundi,Majmun radi �to'majmun vidisamo zbog oko deset minuta sjedenja s nekim tko povremeno drmusa nogom.Znajuæi da to funkcionira, imate priliku da budete zloèesti. Sljedeæi put kad se naðete u kafiæu s prijateljima, probajte se èe�kati ili pipkati po licu i vidite �to æe se dogoditi. Mo�da æe vam rjeðe poæi za rukom pokrenuti neku specifiènu reakciju, kao �to je èe�kanje nosa, ali definitivno æe si svi koji su s vama poèeti dodirivati lice.Mo�ete biti i prilièno suptilni. Ispitanike u eksperimentu pitali su jesu li primijetili neko pona�anje dou�nika koje bi im upalo u oèi: nisu. Nije, dakle, stvar u namjernom opona�anju.Kako to radiNesvjesno opona�anje ne prestaje s gestama. Od partnera u razgovoru preuzimamo ton glasa, pa èak i strukturu reèenice, pa u tom smislu parovi koji su dugo u braku zaista poèinju slièiti jedno na drugo.2\ Postoji jedan sjajan primjer kako - nesvjesno - opona�amoizraze lica, a otkrili su ga O'Toole i Dubin3 promatrajuæi majke kako hrane djecu. Vidjev�i da majke otvaraju usta pri hranjenju, pretpostavili su da signaliziraju djetetu da uèini isto. No, pokazalo se da 80% vremena majke otvaraju usta nakon djeteta. Dijete otvara usta jednostavno zato �to mu sti�e hrana; majka i ne znajuæi opona�a djetetov izraz lica i naprosto prati dijete.A za�to opona�ati? To je i dalje otvoreno pitanje. Mo�da je ono jednostavno dio mehanizma kojim percipiramo druge ljude. Sve �to percipiramo mora imati nekakvu reprezentaciju u mozgu - inaèe to ne bi bila percepcija - pa postoje reprezentacije za ravne bridove, lica, boje i tako dalje. Osim toga, postoje i pojedini neuroni koji se aktiviraju pri nekoj specifiènoj aktivnosti: posezanje i guranje rukom aktiviraju dva razlièita neurona. Zapanjujuæe je, meðutim, to �to se isti ti neuroni aktiviraju veæ i kad samo vidite nekog drugog kako izvodi isti pokret, iako to sami ne èinite.4Zrcalni neuroni, koje nalazimo u èeonom dijelu mo�dane kore, dakle nisu samo sredstvo kojim mozak ka�e ruci da ne�to prihvati ili pogurne, oni su u stvari unutarnja reprezentacija tog pol<reta, bilo da ga percipi

'8Majmun radi �to majmun vidirate na sebi ili na nekom drugom. Oni su sama zamisao "posezanja", razdvojena od detalja njezine implementacije.Znamo da æe, ako Èujete neku rijeè, njezina reprezentacija u mozgu uzrokovati ude�avanje [trik #81] s njom asociranih rijeèi. Kad se od vas zatra�i slobodna asocijacija na rijeè "list", nakon �to èujete rijeè "knjiga" vjerojatnije æete reæi "papir" (ude�enu rijeè) nego "cvijet". Èak ne morate svjesno do�ivjeti rijeè na koju ste ude�eni [trik #82] - va�no je samo da je u mozgu nekako konstruirana njena reprezentacija, a ne i je li pro�la kroz filter pa�nje.r~Isto mo�da vrijedi i za percipiranje gesta i pokreta drugih ljudi. Iako niste koncentrirani na njihove kretnje, drugi ljudi jesu nekako reprezentirani u va�em mozgu, a razumijete ih posredstvom svojih zrcalnih neurona. Znaèi, dok vam ruka miruje aktivira se zrcalni neuron za "èe�anje", èime tu aktivnost ude�ava za sljedeæi put. Prema tom modelu, kad vidite nekoga kako se èe�e vjerojatnije je da æete se i sami poèe�ati. Rekao bih da se efekt javlja veæ dok Èitam o tome. Da li vas je upravo ne�to zasvrbilo?- M. W._JU �ivotuKoji god mehanizam bio na djelu, rezultat meðusobnog zrcaljenja dvoje ljudi je jasan; zrcaljenje jest dio izglaðivanja odnosa. Ako ste ljubitelj promatranja ljudi, èesto mo�ete vidjeti koliko se dobro dvoje ljudi sla�u tako da promatrate njihove sitne pokrete i gledate u kojoj ih mjeri izvode zajednièki - da li se istovremeno naslanjaju u stolici, ili se sinkronizirano smiju? Probajte se zagledati u ljude za istim stolom i vidite da li se dobri prijatelji vi�e zrcale od sluèajno odabranih parova. Ako obraæate pa�nju, to se jako dobro vidi.f~~Veliko pitanje je za�to je zrcaljenje tako va�an dio skladne veze. Mislim da je odgovor na pitanje za�to zrcalimo jednostavno uèenje od dru�tva u kojem smo roðeni. Nije nam sve potrebno znanje ugraðeno u mozak odPro�irite lo�e raspolo�enjeroðenja, moramo ga steæi od ljudi koji nas okru�uju, a zrcaljenje je samo siæu�na manifestacija tog preuzimanja pona�anja drugih ljudi.-T.S.Bilje�ke1. Chartrand, T. L., & Bargh, J. A. (1999). The chameleon effect: The perception-behavior link and social interaction. Journal of Personality and Social Psychology, 76(6), 893-910. Uz druge njene tekstove, ovaj Èlanak Tanye Chartrand dostupan je na njenoj web stranici s publikacijama: ht1p://faculty.fuqua.duke.edu/~tlcl 0/bio/pd f_articles/ar-ticle__index.htm.2. Dijksterhuis, A., 8t Bargh, J. A. (2001). The perception-behavior expressway: Automatic effects of social perception on social behavior. U M. P. Zanna (nr.). Advances in Experimental Social Psychology, 33,1-40. New York: Academic Press. (Ovo je jako dobar i vrlo preporuèljiv opæi pregled.)3. O'Toole, R., 8i Dubin, R. (1968). Baby feeding and body swap: An experiment in George Herberts Mead's "Taking the role of the other". Journal of Personality and Social Psychology, 10, 59-65. Navedeno u Dijksterhuis & Bargh (2001).34. V. S. Ramachandran, "Mirror neurons and imitation learning as the driving force behind 'the great leap forward' in human evolution" (http://www.edge.org/3rd_cuiture/ramachandran/rarTiachan-dran_pl .html).'trik #99Pro�irite lo�e raspolo�enjeDa li vam se ikad dogodilo da se bez razloga naðete u svaðalaèkom raspolo�enju? Mo�da je stvar u tome �to ovih dana èitate.Znamo da na na�e raspolo�enje utjeèe svijet koji nas okru�uje. Lako nam se desi da doðemo kuæi nakon groznog radnog dana i da cijelu veèer ostanemo lo�e volje. A ima i dana kad smo dobre ili lo�e volje bez ikakvog vidljivog razloga. Dogaðalo mi se da cijeli dan budem oèajno raspolo�en jer sam tuga jutia proèitao izvrstan ali tu�an l

onian, a da uopæe ne povezemPro�irite lo�e raspolo�enjesvoje raspolo�enje s romanom sve do naveèer. Kad tako razmi�ljamo o raspolo�enju u uobièajenom smislu, imamo dojam da su raspolo�enja dugotrajne pojave s kojima jednostavno moramo �ivjeti, poput lijepog ili ru�nog vremena. Raspolo�enja su, èini se, jednako nepodlo�na razumijevanju. Dobro je, meðutim, zauzeti drugi pristup: kako raspolo�enja nastaju? Koja je najmanja stvar koju mo�emo napraviti a da utjeèe na raspolo�enje?O tome æe biti rijeèi u ovom triku. Pokazat æemo da nas rijeèi s kojima smo se susreli mogu uèiniti grubljima u roku par minuta - a ne mislim na rijeèi koje potièu na sna�ne emocionalne reakcije ili one koje uzimamo k srcu, nego rijeèi u kontekstu nevine igre rijeèima.Na cijeluIgre rijeèima su sjajan naèin da ljudi na dulje vrijeme zadr�e neke rijeèi u mislima. Jedna takva igra je test izmije�anih reèenica. U njemu dobijete ispremije�anu reèenicu od pet rijeèi, kao �to je "�to to skriva pronalazi trenutaèno", i trebate sastaviti �to vi�e reèenica od èetiri rijeèi, i to �to br�e.John Bargh, Mark Chen i Lara Burrows u sliènom1 su testu dali 15 rijeèi povezanih s nepristojnim pona�anjem: "agresivno", "napasno", "sirovo", i tako dalje. Napravili su i pristojnu i neutralnu verziju testa. Ispitanici nisu bili svjesni da rje�avaju tri razlièita oblika testa, niti su znali pravi cilj eksperimenta.Svaki ispitanik je rje�avao zadatak oko pet minuta ali to (naravno) nije bio cilj eksperimenta. Kritièni trenutak bi nastupio kadispitanik izaðe iz sobe da ka�e da je gotov, a osoba koja je provodila eksperiment je bila zabavljena razgovorom sa svojim sugovornikom. Pitanje je bilo: hoæe li im ispitanik upasti u rijeè? Unutar deset minuta razgovor je prekinulo samo ne�to preko 15% ispitanika koji su rje�avali zadatke s pristojnim rijeèima. Od onih koji su imali rijeèi poput "ogavno", vi�e od 60% - èetiri puta vi�e - ispitanika je upadalo u rijeè u istom razdoblju od deset minuta.Nadalje, ispitanici koji su upadali u rijeè to bi uèinili br�e ako su u zadatku imali rijeèi o nepristojnom pona�anju: za upadicu im je trebalo prosjeèno 5V2 minuta. Drugima je trebalo vi�e od 9 minuta, èak i kad se odbaci 85% iz grupe ude�ene na pristojnost, koji uopæe nisu upadali u rijeè.Subjektivniju verziju tog postupka mo�ete isku�ati i sami. Tehnikom zvanom Veltenov postupak7 mo�ete automatski inducirati raspolo�enja u grupi ljudi, pa vidite hoæete li uoèiti razliku. Tu je tehniku osmislio VelPro�irite lo�e raspolo�enjeten 1960 ih godina, a izvodi se s papirima punim pozitivnih ili negativnih izjava. Napravite, dakle, vi�e primjeraka takva dva skupa izjava (nekoliko primjera je na Internetu, na adresi http://web.archive.org/web/200-41021 191/19/http://www.dur.ac.uk/m.j.eacott/cogmem3.txt). Na pozitivnom listu bi se trebale nalaziti izjave poput "Ja sam osoba vrijedna po�tovanja", "Osjeæam se dobro sama sa sobom" i "Ljudi me vole". Na negativnoj bi trebalo pisati ne�to kao "Sve �to radim uvijek zavr�i lo�e", "Ljudi me preziru" i "Ja sam lo� èovjek".Odaberite jedan list i èitajte ga sebi oko pet minuta. Za to vrijeme æete se stvarno poèeti osjeæati sretnije ili nesretnije. Nevjerojatno je koliko je efekt sna�an.A jo� je sna�niji u prostoriji punoj ljudi. Pronaðite, dakle, takvu prostoriju, dajte svakome po jedan pozitivni Velten i recite im da ga èitaju u sebi pet minuta. Kad se vratite, svi bi trebali blistati od sreæe. Ali probajte nekoj drugoj grupi dati negativni Velten. Kad se vratite, atmosfera æe biti osjetno hladnija. To jasno pokazuje va�nost povratne reakcije okoline na stvaranje i jakost raspolo�enja.INa zadnjoj godini koled�a napravio sam si ovakav "Velten za uèenje", koji sam sa sobom nosio u knji�nicu: "Volim ponavljati gradivo", "Danas mi je koncentracija vrhunska", "Danas me ni�ta neæe omesti u radu".- T. S. _IKako to radiEksperiment pokazuje kako samo pet minuta manipulacije rijeèima -samo rijeèima, bez osobnog komentiranja i te�kih situacija - ima primjetan uèinak na pona�anje. To

je jedna varijanta ude�avanja pojmova (trik #81], u kojem èitanje rijeèi koje asociraju na odreðeni pojam suptilno dovodi taj pojam u psihu, odakle æe u buduænosti uæi u misli.Ono �to vrijedi za pojmove vrijedi i za èe�kanje po licu ili drmusanje noge [trik #98], Veæ samo to �to ste percipirali kako netko drugi obavlja tu aktivnost aktivira pojam te aktivnosti u va�em mozgu, pa æete je vjerojatnije obavljati i sami.Test ispremije�anih reèenica koje utjeèu na pristojnost, Hargha i sura ðnika. k.ui i Veltrnov postupak, pokazuju da se rijeèi i pona�anje nekakoPro�irite lo�e raspolo�enjeU �ivotuRecimo da imate zakazan sastanak i znate da æete na njemu morati odluèno nastupiti. Ako zaista �elite uæi u sukob lo�e volje, nema razloga da ne napravite program Naljuti me koji æe vam subliminalno prikazivati ljuta lica na monitoru pet minuta prije sastanka. Zar je to tako razlièito od hrabrenja sebe prije va�nog sastanka ili utakmice?Ima jedan detalj u Chenovom i Barghovom eksperimentu o zaraznom svaðalici o kojem trebamo ozbiljno promisliti. Da bi potaknuli svaðalaèko raspolo�enje, eksperimentatori su se poslu�ili licima koja su aktivirala rasne stereotipe sudionika. Znajuæi da hodamo sporije kad pred sobom imamo stereotipnu stariju osobu [trik #100], Èinjenica da stereotipi utjeèu na nas ne iznenaðuje, ali tu�no je �to je stereotip ba� rasni. Chen i Bargh su izveli taj eksperiment da poka�u kako je ta vrsta rasnog stereotipa sa-moispunjujuæe proro�tvo. Ako oèekujete da æe netko biti neprijateljski raspolo�en prema vama, i sami æete poprimiti takvo raspolo�enje, i prenijetukr�taju. Ne�to je zajednièko naèinu na koji se zapisano znaèenje nepristojnosti reprezentira u mozgu i reprezentaciji samog tog nepristojnog pona�anja. Kako to toèno funkcionira ne znamo, samo znamo da se mo�e opaziti taj efekt.Treba biti svjestan toga da su negativne emocije zarazne (veæ znamo da emocije preuzimamo i samim opa�anjem [trik #95]), pa je moguæe da èitavu ljutu svaðu subliminalno potakne ne�to posve irelevantno.Chen i Bargh3 su izveli jo� jedan eksperiment u kojem po dvoje ljudi igra igru pogaðanja. Jednom od njih su subliminalno prikazane slike koje ga dovode u svaðalaèko raspolo�enje.Snimke s interakcijom za vrijeme igre su preslu�avali u bri�ljivo kontroliranim okolnostima te su ocjenjivali pona�anje sudionika. Otkrili su tri stvari: osobe koje su subliminalno aktivirane kao svaðalaèki raspolo�ene (pomoæu slika koje svjesno nisu vidjele) doista su ocijenili kao sklonije svaði. Njihovi partneri u igri pogaðanja, susrev�i se s takvim pona�anjem, i sami su do�li u svaðalaèko raspolo�enje. Konaèno, svaki ispitanik je ocjenjivao onog drugog kao sklonijeg svaði nego �to bi to uèinio da su-bliminalnog prikaza nije bilo.Sve se to dogaða manje-vi�e automatski. Na�im raspolo�enjem upravlja ono s èime se susreæemo; ako ne pazimo, neæemo ni imati izbora hoæemo li taj utjecaj prihvatiti ili neæemo.O èemu mislite to i jestetrik #100æete ga n.i tu osobu. Va� se stereotip tako pojaèava iako nije ni bio utemeljen na istini. Alarmantno je lako gurnuti ljude u razne uloge a da to i ne primijetite, i alarmantno je lako naæi potvrde vlastitih predrasuda.1. Bargh, J. A., Chen, M., 8t Burrows, L. (1996). Automaticity of social behavior: Direct effect of trait construct and stereotype activation on action. Journal ofPersonality and Social Psychology, 71(2), 230-244.2. Velten, E. (1968). A laboratory task for induction of mood states. Behavior Research and Therapy, 6, 473-482.3. Chen, M., & Bargh, J. A. (1997). Nonconscious behavioral confirmation processes: The self-fulfilling consequences of automatic stereotype activation. Journal of Experimental Social Psychology, 33, 541-Ako razmi�ljate o tome kako se pona�aju odreðeni stereotipi mo�e vam se usporiti hod, a mo�ete i postiæi bolji rezultat na testu opæeg znanja.Pojam ude�avanja [trik #93] provlaèi se kroz sva obja�njenja utjecaja percepcije na pona�anje. Subliminalna percepcija fotografija mo�e vas udesiti tako da te fotografije ubuduæe preferirate [trik #82], a veæ samim tim �to se dru�ite s nekim tko se , r

ecimo, voli èe�kati po licu mo�ete se zaraziti njegovim manirizmom [trik #98]. Nije nu�no svjesno percipirati fotografije ili geste - one æe svejedno automatski izmijeniti va�e pona�anje.Ni za �to to ne vrijedi vi�e nego za egzemplarnu aktivaciju: izlo�enost idejama neèijih stereotipa (egzemplarima), èak ne ni samim takvim ljudima, udesit æe karakteristièna obilje�ja takvih osoba pa æete se i sami poèeti tako pona�ati. Vrlo èudno, i vrlo cool.560.trikO èemu mislite#100trik # 100O èemu mislite to I jesteNa djeluEvo �to su napravili John Bargh, Mark Chen i Lara Burrows1: dali su tri-desetoro studenata psihologije da rje�avaju kri�aljku (studenti su sirovina u mnogim psiholo�kim istra�ivanjima). Polovica je dobila kri�aljke s rijeèima koje asociraju na starije osobe, kao �to su "pa�ljivo", "mudro", "fosil" i "penzija". Ostale kri�aljke su sadr�avale neutralne rijeèi i nisu bile namjerno povezane ni sa kojim pojmom. Èim bi rije�ili kri�aljku, studenti su bili slobodni.Pomoæu skrivene �toperice Bargh i njegova ekipa su mjerili koliko je svakom studentu trebalo da hodajuæi prevali put hodnikom do lifta. Studentima koji su dobili kri�aljku s rijeèima povezanim sa staro�æu trebalo je prosjeèno cijelu sekundu vi�e da stignu do lifta - 8,3 sekunde, u usporedbi sa 7,3 sekunde. Studenti su pokupili jedno od percipiranih obilje�ja starijih ljudi: sporiji hod.Kako to radiDetalji funkcioniranja egzemplarne aktivacije jo� uvijek nisu posve jasni, ali osnovni mehanizam je isti kao kad preuzimamo manirizme [trik #981-Rijeè je o svojstvu mozga da je za percepciju neèega nu�no aktivirati neku vrstu fizièke reprezentacije onoga �to se percipira: èim smo stvorili tu reprezentaciju udesili smo to pona�anje pa æemo vjerojatnije uèiniti ono �to smo vidjeli. Egzemplarna aktivacija ide jo� korak dalje jer èitanje rijeèi - u zadatku koji je naizgled nevezan za hodanje po hodniku - ude�ava pojam "starije osobe", koji zatim utjeèe na pona�anje. Ali princip je isti.Meðutim, sporost u hodu je samo polovica prièe. Ap Dijskerhuis i Ad van Knippenberg2 su izveli sliène eksperimente, ali umjesto da utjeèu na ispitanike stereotipom "starije osobe", postavili su eksperiment u kojem ispitanici (opet studenti) trebaju pet minuta opisivati ili profesore ili sekretarice.U njihovom se eksperimentu mjerilo opæe znanje, pa su u sljedeæoj fazi ispitanici odgovarali na pitanja iz igre Trivial Pursuit*.3 Ispitanici nisu znali da su te dvije faze povezane.* Trivial Pursuit je igra na ploèi s pitanjima iz opæeg znanja, podijeljenim na �est podruèja koja igraè izvlaèi ovisno o boji polja na koje ga je odvela kocka.O èemu mislile to i jesteI »ogodilo se ne�to skoro sasvim nevjerojatno: ispitanici koji su prethodno opisivali profesore - koje se percipira kao inteligentne - prosjeèno su imali toènih odgovora, dok su ljudi koji su opisivali sekretarice postigli 46% toènosti.Moguæe je da osobe koje su razmi�ljale o stereotipu profesora vi�e vjei uju u vlastitu prosudbu; ali zapravo nije poznato koji toèno atribut tog '.leieotipa uzrokuje takvu reakciju. Osobe koje su bile izlo�ene stereotipu sekretarice nisu bile ni�ta lo�ije nego �to bi bile inaèe: u usporedbi s grupom koja nije pro�la nikakvo ude�avanje, imali su otprilike isti broj i ornih odgovora a rije�ili su upitnik za samo �est minuta (prosjek je osam minuta). U tom sluèaju, dakle, ispada da oba stereotipa imaju neke dobre kvalitete. Sekretarice su efikasne. Meðutim, stereotipi nisu uvijek pozit ivni.Ljudi koji se identificiraju s grupama za koje je uvrije�en stereotip da im lo�e ide matematika obièno lo�ije rje�avaju testove iz matematike kad im se pripadnost toj grupi naglasi kao relevantna neposredno prije testa, na primjer upitnikom na poèetku teksta u kojem se tra�i da naznaèe svo ju nacionalnu pripadnost ili rod.3Sreæom, postoje i protumjere za tu vrstu egzemplarne aktivacije. Ako se naðete u

takvoj situaciji, aktivaciju æete nadvladati tako da se pozkiu nirate suprotno od tog stereotipa. �ene kojima je eksplicitno reèeno da test iz matematike koji je pred njima nije rodno pristran neæe imati lo�ije rezultate - pravi efekt se posti�e suptilnim, nesvjesnim isticanjem stereotipa (kao kod upitnika na poèetku testa), pn ljudi koji se identificiraju sa grupom za koju postoji uvrije�eni stereotip prihvaæaju stereotipnu pretpostavku iako nije toèna. Èim se razmi�ljanje o stereotipu i njegovim moguæim efektima osvijesti, pristranost nestaje.Takvi eksperimenti s egzemplarnom aktivacijom pripadaju medu najizazovnije eksperimente u cijeloj psihologiji. Kri�aljke na temu starijih osoba usporavaju vam hod (dapaèe, smanjuju i brzinu reakcija); veæ samim time �to ste pet minuta bili koncentrirani na stereotip profesora porast æe vam uspjeh na opæem znanju. Na isti se naèin, meðutim, stereotip i potkrepljuje: ljudi koji veæ osjeæaju takav identitet bit æe stjerani u mi�ju rupu. Potreba za konformnosti je duboko u nama, èak i kad se protivi na�im interesima. Ali tome se mo�ete otrgnuti veæ samom koncentracijom na svoju individualnost.HiO èemu mislite to i jesteBiljeske1. Bargh, J. A., Chen, M., & Burrows, L. (1996). Automaticity of social behavior: Direct effect of trait construct and stereotype activation on action. Journal of Personality and Social Psychology, 71(2), 230-244.2. Dijksterhuis, A., & van Knippenberg, A. (1998). The Relation Between Perception and Behavior, or How to Win a Game of Trivial Pursuit. Journal of Personality & Social Psychology, 74(4), 865-877.3. Dijksterhuis, A., 8t Bargh, J. A. (2001). The perception-behavior expressway: Automatic effects of social perception on social behavior. U M. P. Zanna (ur.). Advances in Experimental Social Psychology, 33,1-40. New York: Academic Press.� f 4 KNJIMICAZELI N ArKnji�nica Zelina540025993