6. emisije Štetnih sastojaka ispuŠnih plinova u cestovnom prometu seminar rad

VELEUČILIŠTE U RIJECI

Florijan Mihaljević, Suzana Samaržija, Marija Odorčić

EMISIJE ŠTETNIH SASTOJAKA ISPUŠNIH PLINOVA KOD CESTOVNOG PROMETA I MJERE ZA NJIHOVO SMANJIVANJE –

DOSADAŠNJI RAZVOJ, STANJE, PERSPEKTIVA

Seminarski rad

Rijeka, 2010.

VELEUČILIŠTE U RIJECI Prometni odjel

Specijalistički diplomski stručni studij cestovnog prometa

EMISIJE ŠTETNIH SASTOJAKA ISPUŠNIH PLINOVA KOD CESTOVNOG PROMETA I MJERE ZA NJIHOVO SMANJIVANJE –

DOSADAŠNJI RAZVOJ, STANJE, PERSPEKTIVA

Seminarski rad

MENTOR: STUDENTI:

Mr. sc. Ivo Brozović Florijan Mihaljević

Suzana Samaržija

Marija Odorčić

Rijeka, studeni 2010.

SAŽETAK Nedvojbeno je da promet negativno utječe na okolinu: onečišćuje zrak, vodu tlo,

podiže razinu buke i općenito štetno djeluje na okoliš, ljusko zdravlje, kao i na promjenu

klime. Sve veće povećanje broja motornih vozila te s tim sve veće povećanje ispušnih plinova

koji nastaju izgaranjem goriva u motorima SUI dovode do brojnih štetnih posljedica. Ne čudi

stoga što države djelovanjem u međunarodnim organizacijama donose brojne propise,

provode opsežne studije i poduzimaju razne mjere u svrhu smanjenja količine plinova.

SADRŽAJ

Stranica

1. UVOD .........................................................................................................................................1

1.1. Problem, predmet i svrha istraživanja ..................................................................................1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze.....................................................................................1

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ....................................................................................................1

1.4. Znanstvene metode...............................................................................................................2

1.5. Struktura rada .......................................................................................................................2

2. STAKLENIČKI PLINOVI.......................................................................................................3

2.1. Izvori emisije stakleničkih plinova ......................................................................................5

2.1.1. Izvori emisije CO2 ...................................................................................................6

3. STAKLENIČKI PLINOVI U PROMETU .............................................................................8

4. PLINOVI STAKLENIKA ........................................................................................................9

5. UČINAK STAKLENIKA .......................................................................................................12

6. MJERE ZA SMANJENJE EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA ................................15

6.1. Mjere za smanjenje emisije stakleniččkih plinova u prometu (alternativna goriva).........17

6.2. Uljanom repicom za smanjenje emisije stakleničkih plinova ............................................20

6.3. Manje emisije CO2 iz vozila na prirodni plin i hibridnih vozila .......................................21

7. KOLIČINE PROMETA I PRIPADAJUĆE EMISIJE CO2 (OD 1900. GODINE DO

DANAS) U CESTOVNOM PROMETU ...................................................................................23

8. ODRŽIVOST ENERGETSKOG SEKTORA EU - SADAŠNJOST I PERSPEKTIVE

ZA BUDUĆNOST .......................................................................................................................25

9. ZAKLJUČAK..........................................................................................................................26

LITERATURA ............................................................................................................................28

Veleučilište u Rijeci

Specijalistički diplomski stručni studij prometa

Priredili: F. Mihaljević, S. Samaržija, M. Odorčić 1

1. UVOD

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Prometni sektor jedan je od najvažnijih sektora današnjice, a ujedno i značajan nositelj

i okosnica gospodarskog i društvenog razvitka svake zemlje. Budući da je to sustav bez

kojega pojedinac i društvo u cjelini ne mogu funkcionirati, kao takav predstavlja krvotok

svake zemlje, a time i temeljnu pretpostavku njezinih gospodarskih i drugih aktivnosti.

Stupanj razvijenosti prometnog sustava u korelaciji je s razinom gospodarstvenoga razvitka i

kvalitetom uvjeta života, pa prema tome o njemu ovisi i ukupno gospodarstvo zemlje, regije

ili područja. Stoga je vitalni interes svake društvene zajednice podizati razinu kvalitete

prometnoga sustava. S obzirom da je temeljni cilj prometnog sustava povezivanje

gospodarstvenih subjekata i ljudi neovisno o udaljenosti, svrsi prijevoza i modaliteta, promet

ima međunarodnu dimenziju.

Međutim, osim pozitivnog društveno-ekonomskog utjecaja, promet isto tako ima i svoju

negativnu dimenziju. Njegova ekspanzija, proizvela je niz negativnih čimbenika koji

konstantno ugrožavaju kvalitetu življenja i gospodarstvo zemlje. Tu posebice treba izdvojiti

onečišćenje okoliša (zraka i vode) zbog velike emisije štetnih plinova, stvaranje buke i

vibracija, zauzimanje prostora i površina, ali i izvanrednih događaja (prometne nezgode).

Onečišćenje okoliša, prometne nezgode i zagušenje predstavljaju tri najznačajnije kategorije

eksternih troškova prometa. Predmet ovog istraživanja je onečišćenje okoliša promatrano kroz

emisiju štetnih sastojaka cestovnog prometa, a što će biti prikazano i na konkretnom primjeru

u gradu Rijeci.

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Cestovni promet, koji dominira i u putničkom i u teretnom prijevozu, u usporedbi s

ostalim granama prometa daleko u najvećoj mjeri negativno utječe na okoliš. Najveća

prijetnja je konstantni porast emisije tzv. stakleničkih plinova koji direktno ili indirektno

utječu na globalno zatopljenje, promjenu klime, a time i na ljudsko zdravlje.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Zbog sve većeg štetnog utjecaja na okoliš, u svim sektorima pa tako i prometnom, daje

se velika pažnja njegovoj zaštiti. Kako bi se negativan ekološki utjecaj prometa smanjio,

nužno je provesti niz mjera. U radu će biti prikazane mjere dosadašnjeg razvoja, sadašnje

stanje i perspektiva smanjenja emisije štetnih sastojaka ispušnih plinova.




1.4. Znanstvene metode

Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja ovoga rada, korištene su slijedeće

znanstvene metode:

o metoda analize,

o metoda sinteze,

o metoda dokazivanja,

o statistička metoda,

o metoda uzoraka.




2. DOSADAŠNJI RAZVOJ EMISIJE SASTOJAKA ISPUŠNIH PLINOVA

U drugom poglavlju biti će razmatran dosadašnji razvoj emisije štetnih sastojaka

ispušnih plinova kod cestovnog prometa. Primjer će biti objašnjen na kvaliteti zraka grada

Zagreba u određenom razdoblju, iz razloga što su najkompetentniji podaci za pisanje ovoga

poglavlja bili upravo oni iz grada Zagreba.

Godine 1955. grad Zagreb posjedovao je oko 5000 motornih vozila, a godine 1989. ih je bilo

oko 246.583, odnosno u zadnjih se 55 godina njihov broj povećao za više od 49 puta, što se

svakako odrazilo na kvalitetu zraka. Kvaliteta zraka u zagrebu, posebno u zimskim

mjesecima, ne zadovoljava iako je zadnjih godina poboljšana. Kada je riječ o vozilu kao

izvoru zagađenja zraka osnovna rasprava vodi se u okviru primjene klasičnih motora s

unutarnjim izgaranjem (SUI), koji dominiraju našim ulicama.

Godine 1989. grad je Zagreb posjedovao 246.583 motorna vozila. Može se računati s time da

je od toga broja 70% vozila na benzinski pogon, a 30% vozila na dizelski pogon. Procjene su

također da vozila na benzinski pogon u gradskoj vožnji troše oko 12 litara na 100 km, a vozila

na dizelski pogon 8 litara na 100 km. Navedeni podaci dani su kao srednja vrijednost

potrošnje goriva s obzirom na radnu zapreminu motora.

Prema tome za grad se Zagreb može pretpostaviti da vozila na benzinski pogon obave

godišnje 1,380.864.000 km vožnje i utroše 165.703.680 litara benzina, a vozila na dizelski

pogon obave ukupno 887.700.000 km vožnje uz utrošak 71.016.000 litara dizelskog goriva.

U tablici 1 predočena je emisija štetnih plinova i krutih čestica što nastaju izgaranjem goriva u

gradu Zagrebu od godine 1955. do 1990. godine.

Tablica 1: Emisija štetnih plinova i krutih čestica (t/god)

Godina

CO

NOx

CHx

SO2

Krute

čestice

Ukupno

1955. 431,016 90.791 66,480 8,744 19,639 616,670

1960. 1.576,312 332,043 243,131 31,977 71,826 2.255,289

1965. 3.319,685 966,726 512,029 67,342 151,263 4.479,595

1970. 7.874,11 1.658,706 1.214,550 159,738 358,802 11.265,907

1975. 10.310,554 2.171,950 1.590,361 209,165 469,824 14.751,854

1980. 16.707,456 3.519,478 2.577,057 338,936 761,313 23.904,240

1985. 17.734,098 3.735,743 2.735,413 359,763 808,095 25.373,112

1989. 21.256,232 4.447,554 3.278,568 431,225 968,580 30.412,159

Izvor: Izradio autor




Uzimajući u obzir porast broja motornih vozila u odnosu na broja stanovnika u tablici 2

predočeno je opterećenje štetnim plinovima i krutim česticama što nastaju izgaranjem goriva

po jednom stanovniku grada Zagreba od 1955. – 1990. godine.

Tablica 2: Emisija štetnih plinova i krutih čestica po stanovniku (kg/god)

Godina

CO

NOx

CHx

SO2

Krute

čestice

Ukupno

1955. 1,165 0,245 0,180 0,024 0,053 1,667

1965. 6,706 1,413 1,034 0,136 0,306 9,595

1975. 15,965 3,367 2,466 0,324 0,728 22,870

1985. 19,705 4,151 3,039 0,400 0,898 28,193

1989. 22,571 4,755 3,481 0,458 1,001 32,294

Izvor: Izradio autor

Temeljem tablice 2 razvidno je da se u zadnjih 55 godina emisija štetnih plinova i krutih

čestica nastalih izgaranjem goriva po jednom stanovniku povećala s 1,66 kg/god na

32,294 kg/god, odnosno više od 19 puta.

U nastavku ovog poglavlja, biti će prikazani podaci razvoja emisije štetnih sastojaka ispušnih

plinova u gradu Rijeci mjerene na postajama Rijeka- 1 i Rijeka- 2. Mjerna postaja Rijeka- 1

nalazi se na uglu ulice Stari grad i Ulice žrtava fašizma (Školjić). Mjerna postaja Rijeka- 2

nalazi se na uglu ulica Sušak i Ulica Franje Belulovića.

Podaci koji su izneseni u ovom radu odnose se na razdoblje jedne godine i to od 2.11.2005.

do 2.11.2006. Obzirom da raniji podaci nisu poznati, odnosno nisu dostupni sa mjernih

postaja, uzeti su ovi podaci kao primjer dosadašnjeg razvoja emisije štetnih sastojaka ispušnih

plinova u gradu Rijeci.




Slika 1: Koncentracija dušikovog dioksida i ugljičnog monoksida: 2.11.2005.-2.11.2006. g.

Izvor:http://zrak.mzopu.hr/=Rijeka-1

Slika 2: Koncentracija sumporovog dioksida i lebdećih čestica: 2.11.2005.-2.11.2006. g.

Izvor: http://zrak.mzopu.hr/=Rijeka-2




3. EMISIJA ŠTETNIH TVARI U GRADSKOM PROMETU U OSOBNIH

VOZILA

Promet osobnih vozila u gradovima uvjetovan je bezbrojnim čimbenicima – od

gustoće prometa, vrste ceste preko načina pogona sve do individualnog ponašanja svakog

vozača. Svi ti čimbenici imaju mjerodavan utjecaj na potrošnju energije i emisiju štetnih tvari.

Od mnogobrojnih štetnih tvari koje se emitiraju obično se tehnički određuju one što se

pojavljuju u znatnim količinama, kao što su dušični oksidi, ugljični monoksid, ne izgoreni

ugljikovodici i čestice. Emisije sumpornog dioksida i olova izračunavaju se na temelju

sadržaja sumpora odnosno olovnog alkila u gorivu i u potrošnji goriva. Onečišćujuće tvari

ispuštaju se u zrak u obliku plinova, para i prašina. Ispušni plinovi sadrže preko 500 organskih

i anorganskih tvari. Njihov sastav ovisi o korištenom gorivu, stupnju izgaranja i režimu rada

motora. Pare obično nastaju prilikom punjenja automobilskih spremnika i pretakanja goriva

na benzinskim postajama. Prašine nastaju zbog gubitaka tereta, trošenja guma, obloga kočnica

i drugih pokretnih dijelova automobila, ali i trošenja zastora kolnika. Emisija štetnih tvari

ovisi prvenstveno o veličini i strukturi prometa, dinamici vožnje, (slobodan tok, zastoji),

jačini izvora i trajanju emisije, starosti i općem stanju vozila. Djelovanje onečišćujućih tvari

na okoliš očituje se na globalnoj razini promjenom klime, na regionalnoj razini pojavom

kiselih kiša, a na lokalnoj razini pojavom smoga.

Sadašnje stanje

3.1. Staklenički plinovi i globalno zagrijavanje

Emisija stakleničkih plinova, prvenstveno ugljikova dioksida CO2 , metana CH4 i

dušikova dioksida N2O, smatra se jednim od najvećih problema današnjice u zaštiti zraka.

Staklenički plinovi prirodno se nalaze u atmosferi, ali je porast njihove koncentracije u zadnje

vrijeme, uglavnom rezultat ljudskih aktivnosti. Znatan dio emisije stakleničkih plinova dolazi

iz prometa kao posljedica izgaranja fosilnih goriva. Najviše emisija ugljičnog dioksida u

prometu dolazi iz cestovnog prometa, a samo mali dio od ostalih oblika prometa. Potrebno je

napomenuti da su osobna vozila odgovorna za približno polovicu emisija CO2 u sektoru

prometa i oko 12% svekolikih emisija CO2 u EU. Procjenjuje se da je CO2 odgovoran za oko

50% globalnog zatopljenja iako je u ukupnoj emisiji stakleničkih plinova zastupljen preko

60%, a u RH i više od 70%.




Učinak CO2 na globalno zagrijavanje u odnosu na njegovu zastupljenost može se objasniti

njegovim relativno manjim stakleničkim1 potencijalom u odnosu na ostale stakleničke

plinove. Povećane količine CO2 u zraku nepovoljno utječu na biljke, a na životinje djeluju

podražavajuće. Posljedice laganog porasta temperature ne osjeća čovjek ali one mogu biti

katastrofalne: suša, nestašica vode, opasnost od desertifikacije – širenja pustinja, promjene u

flori i fauni, porast broja uragana i poplava, požari, povećanje zdravstvenih tegoba i slično.

3.2. Ozon i fotosmog

Dušikovi oksidi, ugljik monoksid, ugljikohidrati, sumpordioksid, čađa i tako dalje

utječu i sudjeluju u procesu stvaranja i razgradnje ozona što izravno utječe na stvaranje

smoga, a neizravno pridonose stakleničkom efektu.

Dušikovi oksidi (NOx) su otrovni zagušljivi plinovi koji nastaju izgaranjem goriva u motoru

pri visokim tlakovima i temperaturama. Povećavaju se kod većih brzina i visokoturažnih

načina vožnje. Uvođenjem katalizatora smanjena je emisija dušikovih oksida.

Dušikov dioksid se pod utjecajem ultraljubičastih zraka razgrađuje u dušikov oksid i kisik oji

reagira s kisikom iz zraka i stvara prizemni ozon što predstavlja poseban problem u

gradovima. Globalno, dušikovi oksidi sudjeluju u formiranju efekta staklenika i kiselih kiša.

Ozon (O3) je plin koji je prirodno zastupljen u atmosferi te na visinama 20 do 30 kilometara

od zemlje stvara zaštitni ozonski omotač koji ima značajnu ulogu apsorbiranja ultraljubičastih

zraka koje nepovoljno djeluju na žive organizme. Međutim ako je prisutan u nižim slojevima

atmosfere (1 do 3 km iznad tla) smatra se onečišćivaćem i može prouzročiti razne štetne

zdravstvene učinke kao što su kašalj, poteškoće prilikom disanja, glavobolje i lakše upale

očiju te izazvati oštećenja na biljkama i razaranje materijala.

Ozon se ne emitira izravno iz ispušnih automobilskih plinova, već tijekom ljetnih razdoblja

pri visokom tlaku i temperaturi zraka, te nedostatku vjetra, dolazi do kemijskih reakcija raznih

onečišćujućih plinova (poput dušikovih oksida, ugljikovodika, sumpornog dioksida, čađi)

kojom prilikom nastaju onečišćenja, napose u urbanim sredinama, a nazivaju se ljetni smog ili

fotosmog. Sastav smoga ovisi o mjesnim uvjetima i različit je od grada do grada.

Ozonski omotač se svakodnevno razrjeđuje i na zemlju stiže sve više UV zračenja. Za

razgradnju ozonskog omotača najodgovorniji su kloroflorougljici (CFC) ili freoni. Ispušteni u

atmosferu, najprije izazivaju njezino zagrijavanje, a na kraju završavaju u stratosferi i

1 Povećana količina CO2 u atmosferi propušta sučeve zrake, a apsorbira toplinsko zračenje sa zemlje i dovodi do

toga da se donji slojevi atmosfere i površina zemlje griju što dovodi do globalnog zagrijavanja. Ovaj proces

poznat kao efekt staklenika prvi je puta uočen prije osamnaestak godina.




razrjeđuju ozonski sloj gdje se pojavljuju tzv. ozonske rupe pa na zemlju stiže sve više

ultraljubičastih zraka, a s njima i kožnih oboljenja, osobito raka kože.

Ugljični monoksid nastaje prilikom nepotpunog izgaranja goriva u motornom vozilima, a

najviše ga ima u ispušnim plinovima automobila. Cestovni promet pridonosi s oko 60%

emisije.

Ugljični monoksid je visokotoksičan plin, iznimno štetan za čovjeka. Njegovo štetno

djelovanje očituje se u velikom afinitetu prema hemoglobinu što blokira primanje kisika u

krvi i njegov transport do stanica tkiva. To dovodi do oštećenja srca i krvnih žila, oštećenja

mozga i na kraju do smrti. Najveća emisija ovog plina pojavljuje se prilikom „hladnog starta“

motora. Tijekom zimskih mjeseci kada su velike hladnoće, a zrak hladan izgaranje je

automobilu, zbog niže temperature nepotpuno. Kao što je ozon problem u urbanim sredinama

u ljetnim mjesecima, povišene koncentracije ugljik monoksida su problem u zimskim

mjesecima.

Ugljikovodici (CxHx ) nalaze se u pogonskom gorivu. Zbog nepotpunog izgaranja kroz

ispušne plinove dospijevaju u zrak. Zajedno sa spomenutim plinovima sudjeluju u stvaranju

fotokemijskog smoga. Većina ugljikovodika ne djeluje štetno na čovjeka. Iznimka su

policiklički aromatski ugljikovodici od kojih benzol, formaldehid i još neki kancerogeno

djeluju na ljude. Radi ograničenja rizika, dopuštena je srednja godišnja koncentracija benzola

10 µg/m3.

Slika 3: Povećanje rupa u ozonskom sloju od 1979. – 1998. godine

Izvor: www.science-softcon.de/Ozon_Folie




3.3. Kisele kiše

Sumporni dioksid (SO2) je najodgovorniji za pojavu kiselih kiša. U atmosferu

dospijeva iz različitih izvora, a najznačajniji su izgaranje fosilnih goriva (industrija i kućna

ložišta) te promet.

U prometu nastaje pretežno u dizelskim motorima korištenjem goriva koje sadrži sumpor, ali

u globalnoj emisiji udio cestovnog prometa iznosi samo oko 5%.

Sumporni dioksid u atmosferi oksidira u S03 koji u kontaktu s vodenom parom prelazi u

sumpornu kiselinu koja na zemlju pada s oborinama kao kisela kiša. Posljedica kiselih kiša

povećanje PH vrijednosti odnosno zakiseljavanje tla što dovodi do propadanja vegetacije –

prvenstveno crnogoričnih šuma. Pojava propadanja šuma prouzročena kiselim kišama javlja

se od 70-tih godina u Europi i Americi. U Njemačkoj je oko 25posto šumskog pokrivača

oštećeno. U Hrvatskoj se ta brojka kreće na oko 25% šuma.

Slika 4: Šuma uništena kiselim kišama Slika 5: Treći stupanj opekotine na

ljudskom tijelu uzrokovan kiselom kišom

Izvor: http://dalje.com/slike/slike_3 Izvor: www.ilstraining.com/idrt

3.4. Bezolovni benzin i teški metali

Olovo koje se dodaje benzinu radi boljeg izgaranja emitira se putem ispušnih plinova

u okolni prostor. Ne razgrađuje se nego se taloži na biljkama odnosno tlu i vodi. Putem

hranidbenog lanca dospijeva do ljudi i životinja te uzrokuje trovanje. Posljedice unošenja

olova u organizam naročito se negativno manifestiraju u trudnoći kod žena jer dovode do

rađanja mrtve djece i poremećaja u radu mozga. U svakodnevnoj emisiji olova najveći udio

ima promet (97,5%). Računa se da se u svijetu potroši godišnje oko 600 milijuna tona goriva

od čega 290 milijuna tona u SAD-u. Ako se zna da se godinama koristio benzin s dodatkom

olova u koncentracijama od 0,1 do 0,6 g/l može se izračunati koliki je doprinos olovnih




spojeva onečišćenju okoliša. U RH još uvijek je potražnja za olovnim benzinom. To se može

objasniti postojanjem zastarjelog voznog parka (u prosjeku 10 godina i više). Bez obzira na

prednosti korištenja olovnih spojeva kod aditiva zbog poznate toksičnosti olova imperativ je

potpuni prelazak na bezolovni benzin koji donekle ublažava, ali ne rješava u potpunosti

probleme toksičnog djelovanja na ljude jer time nisu eliminirane druge kancerogene tvari iz

benzina kao primjerice benzen.

Automobili onečišćuju okoliš i nizom drugih komponenti kao što su dim, čađa, i prašina.

Istaloženi po cesti dolaze pod kotače vozila i ponovno se raspršuju. Taloženjem na biljke

sprječavaju prodor svijetlosti i blokiraju fotosintezu. Bjelogorične biljke su otpornije od

crnogoričnih jer štetne utjecaje prirodno eliminiraju odbacivanjem lišća. S time u vezi u

nastavku je dan pregled vrijednosti emisija štetnih sastojaka u zraku, a koje su mjerene u

gradu Rijeci. Obuhvaćaju razdoblje od mjesec dana, praćeno u jednomjesečnom razdoblju od

6.10.2010. do 6.11.2010. Mjerne postaje su nazvane Rijeka- 1 i Rijeka-2 prema državnoj

mreži za trajno praćenje kakvoće zraka, a koju je osnovalo ministarstvo zaštite okoliša,

prostornog uređenja i zaštite okoliša. Također, valja napomenuti da se dobiveni podaci odnose

na sveukupne emisije (iz kućanstva, ev. industrije, te prometa), no može se zanemariti utjecaj

nabrojenih, obzirom na lokacije postaja. S time u vezi, razmatrat će se da je promet većinski

(80%-tni) uzročnik ovakvog stanja dijagrama.

Slika 6: Koncentracija dušikovog dioksida i ugljičnog monoksida- postaja Rijeka- 1





Slika 7: Koncentracija sumporovog dioksida te lebdećih čestica- postaja Rijeka- 1


Slika 8: Koncentracija dušikovog dioksida i ugljičnog monoksida- postaja Rijeka- 2





Slika 9: Ozon- postaja Rijeka- 2


Slika 10: Mjerna postaja 1 Slika 11: Mjerna postaja 2

Izvor: http://zrak.mzopu.hr Izvor: http://zrak.mzopu.hr

Iz priloženih slika razvidno je da se radi o postajama neposredno smještenim uz prometnicu,

stoga je opravdano smatrati uzročnikom ovakvog stanja emisije čestica cestovni promet,

napose promet osobnih vozila. Važno je napomenuti kako su pojedine postaje opremljene za

mjerenje i nekih drugih čestica stoga su dijagrami obiju postaja ponudili rezultate

koncentracije različitih plinova, no zajedničko im je praćenje dušikovog dioksida i ugljičnog

monoksida.




Perspektiva

3.5. Potreba dosljedne primjene mjera za zaštitu zraka

Za zaštitu okoliša potrebno je uložiti velika sredstva a očekivani učinci nisu ni brzi ni

lako uočljivi. Međutim to je investicija za zdraviju budućnost i poboljšanje kvalitete života.

Zakon o zaštiti okoliša propisuje da se sredstva za financiranje zaštite okoliša osiguravaju u

državnom proračunu, proračunima jedinice lokalne samouprave i jedinice područne

(regionalne) samouprave, Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, te drugih izvora.

3.5.1. Naknade u funkciji zaštite okoliša

U Republici Hrvatskoj, prema odredbi čl. 16. zakona o Fondu za zaštitu okoliša

i energetsku učinkovitost, pravne i fizičke osobe vlasnici ili ovlaštenici prava na vozila na

motorni pogon, plaćaju posebnu naknadu za okoliš na vozila na motorni pogon. Ta naknada

plaća se pri registraciji vozila, odnosno pri provjeri tehničke ispravnosti vozila i njezino

plaćanje je uvjet za registraciju odnosno ovjeru tehničke ispravnosti vozila. Naknada se

određuje i plaća prema vrsti vozila, vrsti motora, i pogonskoga goriva, radnom obujmu ili

snazi motora i starosti vozila. Posebnom naknadom za okoliš na vozila na motorni pogon

ostvaruje se načelo da onečišćivač plaća te mogućnost financiranja projekata čišćeg transporta

dijelom prihoda od te naknade.

U ostvarivanju ciljeva ispunjavanja preuzetih obaveza vezanih uz promjenu klime, sigurnosti

opskrbe energijom koja pogoduje okolišu i promicanja obnovljivih izvora energije donesena

je Uredba o kakvoći biogoriva. Cilj je na domaće tržište staviti u promet biogoriva i druga

obnovljiva goriva propisane kakvoće kao zamjene za dizelsko gorivo ili benzin za potrebe

prijevoza. Uredba definira nacionalni indikativni cilj sastavljanja biogoriva u udjelu do 5,75%

od ukupne količine goriva stavljene u promet na domaće tržište do 31.12.2010. Korištenjem

biogoriva smanjuje se emisija CO2 međutim u konačnici to je samo djelomično jer da bi se

proizvelo biogorivo treba utrošiti energiju pri čemu se također stvara CO2.

Količine nafte su ograničene a njena cijena na svjetskom tržištu neprestano raste po barelu2,

pa je i to dodatni poticaj korištenju alternativnih goriva (npr. ukapljenoga naftnog plina,

komprimiranoga naftnog plina). Primjenom plina smanjuje se emisija sumporova dioksida,

čestica i ugljikovodika.

Stanovništvo ima znatan utjecaj na društveno- gospodarski razvoj, a time posebice na stanje

okoliša. Općenito, veći prihodi i viši životni standard znače i veće korištenje prijevoznih

2 Barel- engl. barell, bačva; znak bbl- u međunarodnoj trgovini naftom rabi se naftni barel (engl. petroleum

barell), vrijednosti ≈159 litara




sredstava, prvenstveno automobila (osim za odlazak na posao koristi se i za odlazak na

godišnji odmor, za kupovinu u trgovačkim centrima izvan grada…). Svatko od nas može

pridonijeti smanjenju onečišćenja zraka:

o hodanjem i korištenjem javnog prijevoza umjesto vožnjom automobilom,

o vožnjom štedljivog automobila,

o redovitim servisiranjem automobila.

3.5.2. Potreba za donošenjem novih programa zaštite okoliša

Republika Hrvatska već se opredijelila za zaštitu i očuvanje okoliša

donošenjem brojnih propisa u tu svrhu. Međutim, u dijelu koji se odnosi na promet ne

ostvaruju planirane ciljeve. Promet je nedovoljno zastupljen u županijskim programima

zaštite okoliša. Također su samo za manji broj gradova izrađene prometne studije i većinom

obrađuju pitanja organizacije prijevoza bez detaljne analize pritisaka na okoliš.

Dodatne mjere koje država, odnosno jedinice lokalne i područne samouprave mogu poduzeti

kako bi smanjile onečišćenje zraka do kojeg dolazi uporabom vozila na motorni pogon su

primjerice:

o izdvajati više sredstava za poboljšanje javnog prijevoza (osobito tramvajskog u

gradovima koji ga imaju), i izgradnju biciklističkih staza (postaviti odgovarajuću

opremu za njihovo parkiranje) kao i za promoviranje putovanja njima,

o koristiti alternativna goriva u javnom prijevozu,

o ulagati u razvoj željezničkog prometa, pomorstva i unutarnje plovidbe te prijevoz

tereta što više preusmjeriti na te grane prometa,

o ograničiti ili zabraniti uporabu motornih vozila u određenom području (uspostaviti

zone zaštite okoliša).

U okviru Europske unije uslijedile su brojen aktivnosti na definiranju i provođenju

odgovarajuće prometne politike kroz tzv. zelenu knjigu (Green paper) kojom se nastoje riješiti

najvažniji problemi u Europi. Prometni sustav Republike Hrvatske će se razvijati s europskim

te će u najvećoj mjeri održati razvojne spoznaje i iskustva koja će se pokazati opravdanim i

prihvatljivim u najvećem broju europskih zemalja.

Osim nabrojenih perspektiva, autori daju još neka od mogućih rješenja za smanjenje emisija

štetnih plinova- odnosno čestica kao krajnjih ostataka sagorijevanja:

o postavljanje rampi za apsolutnu zabranu prometovanja u jezgri grada (osim vozila

intervencije, dostave)- eventualno za prijevoz nepokretnih i teško pokretnih osoba

može biti na raspolaganju vozilo „s druge strane rampe“ koje će te osobe dovesti do




odredišta- primjer postavljanja takvih rampi je grad Rovinj (zapadna Istra); u Gradu

Rijeci potpuna zabrana može se uvesti primjerice kroz Adamićevu ulicu sve do trga

Žabica, počevši s fiumarom, dok bi se u djelu ulice fiumara (suprotni trak- koji dolazi

sa Rive) mogao promijeniti režim u dvosmjernu, na način da se režim i u ulici Riva

promijeni u dvosmjerni,

Slika 12: Rampa za sprječavanje ulaska OA3

Izvor: http://jaska.info

o osiguravanje sredstava iz gradskih i županijskih proračuna za subvencioniranje taksi

prijevoznika, kako bi svojom niskom cijenom bili dostupni većem broju građana, te

time poticali ne – polaganje vozačkih ispita,

Slika 13: Taksi prijevoz u gradu Rijeci

Izvor: www.prometna-zona.com

o popunjavanje kapaciteta u osobnim automobilima, umjesto dosadašnjeg stanja (grad

Rijeka) od 1,5 osobe/ osobnom automobilu, postići minimalno 2,5- 3 osobe/OA,

3 OA- kratica koja se u radovima prometnih stručnjaka koristi za osobni automobil.




o mjesta za parkiranje u samim jezgrama gradova prenamijeniti u zelene površine:

vrtove, parkove i sl.,

o uvesti vozila na baterije koje će se iznajmiti u neposrednoj blizini centra grada, zatim

će se ispuneći obaveze u gradu (kupnja, posao i sl.), automobil odvesti do punionice

(garaže)- rent-a-electric-car

Kako je gore u tekstu navedeno- povećanje sredstava za javni prijevoz, autori se nadovezuju

na tu tezu s time da osim što se mogu povećati sredstva treba povećati i motivaciju za

korištenje sredstava. Izraz motivacija može se definirati kao: utjecaj koji izaziva, usmjerava i

održava željeno ponašanje ljudi.4 Dakle ukoliko je nastojanje prometnih stručnjaka

„preusmjeravanje“ putnika s OA na sredstva JGP-a tada je potrebno: izazvati željeno

ponašanje (subvencioniranjem karata, čestim autobusnim linijama- za gradske vožnje ne više

od 3 do maksimalno 4 minute između dva autobusa iste linije u istom pravcu, uvođenje

novijih autobusa s većim komforom…), zatim je potrebno usmjeriti to ponašanje („ukrcati

putnike u autobus“), na posljetku održavati (jednom privučene putnike nastojati da ostaju

korisnici JGP-a).

Sve navedeno može dovesti čitatelje do pomisli kako se želi ukinuti prometovanje osobnih

vozila, međutim da se ne razvija takvo razmišljanje, potrebno je navesti da briga o okolišu i

prirodi nije nužno micanje sa ceste osobnih automobila. U prilog te tvrdnje ide činjenica kako

se mogu za pogon vozila koristiti alternativna goriva. Neka od najpoznatijih alternativnih

goriva kao zamjena za benzinski i dizelski pogon su: vodik, biodizel, bioetanol, biometanol,

struja, plin – odakle se plin dijeli na: CNG (compressed natural gas-zemni plin) i LNG

(liquified natural gas-tekući naftni plin).

Slika 14: Prikaz rada gorive ćelije vodika Slika 15: Volvo V70 pogonjen plinom

Izvor: www.vidiauto.com Izvor: www.vidiauto.com

4 http://hr.wikipedia.org




Slika 16: Konceptni Saab Slika 17: Korištenje biometanola

pokretan bioetanolom u automobilskim utrkama (od 1960.-ih)

Izvor: www.vidiauto.com Izvor: www.vidiauto.com




ZAKLJUČAK

Onečišćenje zraka štetno utječe na ljudsko zdravlje, biljni i životinjski svijet,

materijale, i stoga je potrebno provoditi mjere očuvanja kakvoće zraka u svim područjima, a

posebice u ugroženim gradskim i industrijskim središtima. Onečišćenje zraka je globalni

problem pa ne čudi uključenost cijele međunarodne zajednice na njegovu rješavanju.

Republika Hrvatska, sukladno međunarodnim ugovorima i standardima europske i svjetske

zajednice, nastoji osigurati trajnu, sustavnu i učinkovitu zaštitu okoliša. Zrak, kao dio okoliša

RH ima osobitu zaštitu Republike Hrvatske.

Korisnici motornih vozila opterećeni su raznim troškovima koje prati stalno povećanje cijena

goriva. Alternativna goriva i hibridni automobili u pravilu smanjuju troškove i pridonose

smanjenju onečišćenja zraka.




LITERATURA

1. KNJIGA:

1) Golubić, J.: Čovjek i promet, Istraživački centar za medicinu i psihologiju rada i prometa i

zdravstvenu ekologiju, Zagreb, 1991.

2. ZNANSTVENI I STRUČNI ČLANCI:

2) Suvremeni promet, godište 2002., broj 5, rujan – listopad Zagreb, 2002.

3) Suvremeni promet, godište 2008., broj 3-4, svibanj – kolovoz Zagreb, 2008.

4) Ceste i mostovi, godište 1993., broj 9, rujan Zagreb, 1993.

3. PRIRIČNIK:

5) Jakobović, Z.: Leksikon mjernih jedinica, Školska knjiga, Zagreb, 2008.

4. Internet IZVORI:

6) www.science-softcon.de/Ozon_Folie -preuzeto: 9.11.2010. u 1:40 h.

7) http://dalje.com/slike/slike -preuzeto: 9.11.2010. u 1:45 h.

8) www.ilstraining.com/idrt -preuzeto: 9.11.2010. u 1:50 h.

9) http://zrak.mzopu.hr/=Rijeka-1 -preuzeto: 8.11.2010. u 22:30 h.

10) http://zrak.mzopu.hr/=Rijeka-2 -preuzeto 8.11.2010. u 22:45h

11) http://www.prometna-zona.com/ preuzeto 8.11.2010. u 15:20 h.




12) http://www.poslovniforum.hr/about/plinovi_vozila.asp preuzeto 8.11.2010. u 15:10 h.

POPIS SLIKA Redni broj slike Naziv slike Stranica

1.

Koncentracija dušikovog dioksida i ugljičnog monoksida:

2.11.2005.-2.11.2006. g.

5.

2.

Koncentracija sumpornog dioksida i lebdećih čestica:

2.11.2005.-2.11.2006. g.

5.

3. Povećanje rupa u ozonskom sloju od 1979. – 1998. godine 8.

4. Šuma uništena kiselim kišama 9.

5.

Treći stupanj opekotina na ljudskom tijelu uzrokovan kiselim

kišama

9.

6.

Koncentracija dušikovog dioksida i ugljičnog monoksida –

postaja Rijeka – 1

10.

7.

Koncentracija sumpornog dioksida te lebdeće čestice – postaja

Rijeka – 1

11.

8.

Koncentracija dušikovog dioksida i ugljičnog monoksida –

postaja Rijeka – 2

11.

9. Ozon- postaja Rijeka – 2 12.

10. Mjerna postaja 1 12.

11. Mjerna postaja 2 12.

12. Rampa za sprječavanje ulaska OA 15.

13. Taksi prijevoz u gardu Rijeci 15.

14. Prikaz rada gorive ćelije vodika 16.

15. Volvo V70 pogonjen plinom 16.

16. Konceptni Saab pokretan bioetanolom 17.

17. Korištenje biometanola u automobilskim utrkama- od 1960.-ih 17.

POPIS TABLICA Redni broj tablice Naziv tablice Stranica

1. Emisija štetnih plinova i krutih čestica (t/god) 3.

2.

Emisija štetnih plinova i krutih čestica po stanovniku

(kg/god)

4.

6. emisije Štetnih sastojaka ispuŠnih plinova u cestovnom prometu seminar rad

Documents