7 el - a'raf / bedemi - ummet.at · 7 el - a′raf / bedemi 471 vrijeme musaa, a.s. me|utim,...

7 El - A′raf / Bedemi 469

7

EL - A'RAF / BEDEMI OBJAVLJENA U MEKI, IMA 206 AJETA∗

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

Elif - Lam - Mim - Sad./1/ "Ovo je knjiga koja ti se objavljuje - i neka ti ugrudima ne bude nikakve tegobe zbog nje da njome opominje{ i da vjernicima bude pouka." /2/

i

"Slijedite ono {to vam se od Gospodara va{eg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao za{titnika! - A kako vi malo pouku primate!" /3/

Na po~etku sure El-Bekare detaljno smo objasnili

ove po~etne harfove i razna mi{ljenja o tom pitanju. "Ovo je knjiga koja ti se objavljuje", tj. ovo

je Knjiga koja ti se objavljuje od tvog Gospodara, "I neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje", tj. nemoj da ti bude te{ko dostaviti je ljudima i njome ih opomenuti.

"Ti izdr` kao {to su izdràli odlu~ni poslanici..." (46:35) "...da njome opominje{", tj. da njome opominje{ nevjernike, "I da vjernicima bude{ pouka." Zatim Allah, d`.{., kaè obra}aju}i se cijelom svijetu: "Slijedite ono {to vam se od Gospodara va{eg objavljuje", tj. slijedite sunnet Poslanika, koji ne zna ~itati ni pisati, koji vam je do{ao s Knjigom koja vam je objavljena od Gospodara i Vlasnika svega. "I ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao za{titnika!", tj. ne izlazite iz okvira sa kojima je do{ao ovaj Kur'an povode}i se pravilima koja je neko drugi propisao. "A kako vi malo pouku primate!" Kao {to su rije~i Allaha, d`.{.:

"A ve}ina ljudi, ma koliko ti èlio, ne}e biti vjernici." (12:103)

∗ Osim ajeta 163 -170, koji su objavljeni u Medini nakon sure Sad.

"Koliko smo Mi samo gradova razorili, i kazna im je Na{a dolazila no}u ili danju kad bi prilegli,/4/ a kada bi ih kazna Na{a zadesila, jadikovanjenjihovo svodilo se samo na rije~i: ′Nasilnici smo, zaista bili!′,/5/

i

i sigurno }emo pitati, one kojima smo poslanike slali, a pitat }emo, doista, i pos-lanike,/6/ i izlo` t }emo im, pouzdano, sve {to o njima znamo, jer Mi nismo odsutni bili."/7/

Allah, d`.{., kaè: "Koliko smo Mi samo gra-

dova razorili!", zbog toga {to su se suprotstavljali Na{im poslanicima i {to su ih u la` ugonili, pa su ka`njeni poniènjem na ovom svijetu i nisko{}u na ahiretu. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "A koliko smo Mi uni{tili sela i gradova ~iji sustanovnici u ìvotu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali." (28:58)

"I kazna im je Na{a dolazila no}u ili danjukad bi prilegli", tj. kazna i osveta dolazila im je no}u ili za vrijeme popodnevnog odmora (kajlule), a oba termina vrijeme su opu{tenosti i zabave. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Na{a kazna ne}e sna}i no}u dok budu spavali? Ili, zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Na{a kazna ne}e sna}i danju dok se budu zabavljali?" (7:97) "...a kada bi ih kazna Na{a zadesila, jadikovanje njihovo svodilo se samo na rije~i: ′Nasilnici smo, zaista, bili!′", tj. oni ih priznali svoje grijehe kada bi ih kazna iznenadila i postali sigurni da ih ne}e mimoi}i. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "A koliko je bilo nevjerni~kih sela..." sve do rije~i: "...nepomi~nim". (21:11-15) Ibn-Dèrir tuma~e}i ovaj ajet kaè: "Ovaj je ajet jasan dokaz ispravnosti rivajeta u kome se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (274) Nijedan narod nije uni{ten dok nije bio upozoren nekim izme|u njih." "I sigurno }emo pitati, one kojima smo poslanike slali, a pitat }emo, doista, i poslanike", kao {to je Allah, d`.{., rekao:

"A na dan kada ih On pozove i upita: "[ta ste poslanicima odgovorili?" (28:65)

"Na dan kada Allah sakupi poslanike i upita: Da li su vam se odazivali? - oni }e re}i: Mi ne znamo, jer samo Ti zna{ sve tajne."

7 El - A’raf / Bedemi 470

(5:109) Tj. Allah, d`.{., pitat }e narode ~ime su odgovorili poslanicima na ono sa ~ime ih je poslao, kao {to }e pitati i poslanike o njihovom dostavljanju Njegovih poruka.

Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Umera da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je (275): ′Svi ste vi pastiri i svako }e od vas odgovarati za svoje stado.′ ôvjek }e biti pitan za svoju porodicu, èna za ku}u svog muà, a rob za imetak svoga vlasnika." "I izlo` t }emo im, pouzdano", tj. poslanicima i onima kojima su poslani, ono {to se me|u njima desilo, jer Mi znamo ono {to oni kriju i ono {to javno ~ine.

i

Iznijet }e se knjiga koja }e govoriti o svemu {to su radili, "jer Mi nismo odsutni bili.", tj. Allah, d`.{., sve vidi, Njemu se ni{ta ne moè sakriti, niti On i jednoga trena biva odsutan. On zna skrivene poglede i ono {to grudi taje.

Mjerenje toga dana bit }e pravedno: oni ~ija dobra djela prevagnu, oni }e {ta èle posti}i";/8/ "a oni ~ija dobra dje a budu lahka, oni }e, zato {to dokaze Na{e nisu priznavali, stradati." /9/

l

Allah, d`.{., kaè: "Mjerenje" djela na Sudnjem

danu, "bit }e pravedno", tj. Allah, d`.{., nikome ne}e nepravdu u~initi. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

"Mi }emo na Sudnjem danu ispravne tere-zije postaviti, pa se nikome krivo ne}e u~initi; ako ne{to bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi }emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je {to }emo Mi ra~une ispitivati." (21: 47) Na Sudnjem }e se danu djela staviti na vagu, iako su ona fizi~ki neodre|ena, jer }e im tada Allah, d`.{., dati fizi~ki oblik. El-Begavi kaè: Sli~no ovome prenosi se od Ibn-Abbasa, {to se navodi u sahih hadisu (276): "Na Sudnjem danu do}i }e sure El-Bekare i Ali-Imran u obliku dva oblaka ili dva obla~i}a ili kao dva jata gusto poredanih ptica..." A u hadisu El-Beraa u kome se govori o ispitu u kaburu stoji: (277) ...Vjerniku }e pri}i mladi} lijepa izgleda i mirisa, pa }e mu on re}i: "Ko si ti?" Odgovorit }e: "Ja sam tvoja dobra djela", a za kafire i munafike spominje se suprotno. A neki kaù da }e se vagati knjige djela, kao {to se navodi u hadisu o "listu".304 Drugi, opet, kaù da }e se vagati

vlasnici djela, kao {to se navodi u hadisu koji se prenosi u poglavlju o vrlinama Ibn-Mesuda, a u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (278) "Zar se vi ~udite zbog tanko}e njegovih potkoljenica; tako mi Allaha, one su na mizanu teè od brda Uhud."305 A sve je to ispravno, jer, nekada }e se vagati djela, a nekada knjige, a nekada ljudi. A Allah najbolje zna.

304 Misli na hadis u kome se spominje čovjek koji će imati 99 svezaka tako velikih da ih oko neće moći pregledati, svi o njegovim grijesima, a zatim će se doći sa jednim listom na kome je napisano: la ilahe illallah (nema drugog boga osim Allaha), pa će on reći: "O Gospodaru, šta je ovaj list pored ovolikih svezaka?", pa će Allah, dž.š., reći: "Prema tebi neće biti učinjena nepravda." Taj list će se staviti na drugi tas terezije pa će, kako kaže Poslanik, s.a.v.s.: "... raspršati se svesci, a prevagnuti list."

"Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve {to je potrebno za ìvot dali. - A kako vi malo zahvaljujete!" /10/

Allah, d`.{., podsje}aju}i Svoje robove na

blagodati koje im je podario, kaè da je Zemlju, sa svim {to se na njoj nalazi, od dobara i koristi, u~inio podesnom za njihov ìvot. Me|utim, ve}ina njih, i pored ovakvih blagodati od Allaha, vrlo malo zahvaljuju na tome. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "...I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - ôvjek je, uistinu, nepra-vedan i nezahvalan." (14:34) Sve karije sloìle su se da se rije~ (meaji{) ~ita sa jetom, bez hemzeta, {to je ispravno.

"Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: ′Ni~ice padnite Ademu!′ Pa svi ni~ice pado{e, osim Iblisa, on nije bio od onih koji ni~ice pado{e!" /11/

Allah, d`.{., na ovom mjestu podsje}a ljude na

~ast njihovog oca Adema i obja{njava im neprijateljstvo njihovog neprijatelja Iblisa, i zavist koju u sebi nosi prema njima i njihovom ocu Ademu, kako bi ga se ~uvali i radili suprotno onome ~emu ih on poziva. Allah, d`.{., kaè: "Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melecima rekli: Ni~ice padnite Ademu!′ Pa svi ni~ice pado{e, osim Iblisa, on nije bio od onih koji ni~ice pado{e!", on se nije htio pokloniti, tj. kada je Allah, d`.{., stvorio Adema, a.s., Svojom rukom od ljepljive ilova~e, dao mu oblik savr{enog ~ovjeka i u njega udahnuo du{u, melekima je naredio da mu sed`du u~ine iz po~asti Allahu, d`.{., i Njegovoj veli~ini. Svi su oni to ~uli i poslu{ali, osim Iblisa koji nije u~inio sed`du. U rije~ima ovog ajeta:

′

"Mi smo vas stvorili i onda vam oblik dali..." misli se na Adema, a.s., a to je re~eno u mnoìni zbog toga {to je on otac svih ljudi. Kao {to Allah, d`.{. kaè: "I Mi smo vam od oblaka hladovinu na~inili i me-denu rosu i prepelice vam slali..."(2:57) Izra-el}anima koji su ìvjeli za vrijeme Poslanika, s.a.v.s., a misli se na njihove pretke koji su ìvjeli u

305 Ovo je radosna vijest o Džennetu za Ibn-Mesuda.


vrijeme Musaa, a.s. Me|utim, po{to je to bio poseban dar za njihove o~eve koji su njihov osnov, isto se to i na njih odnosi.

"[ta te je navelo pa da ni~ice ne padne{ kad sam ti naredio?" - upita On. "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilova~e", odgovori on./12/

Allah, d`.{., kaè: "Za{to se nisi poklonio kad sam ti

naredio?" "[ta te je natjeralo i prisililo da ne u~ini{ sed`du kad sam ti naredio?" A rije~i Iblisa, neka je Allahovo prokletstvo na njega, "Ja sam bolji od njega"; spadaju u ispriku koja je teà od grijeha. Tj. ja sam bolji od njega, pa kako mi onda moè{ narediti da mu u~inim sed`du? Zatim je pojasnio da je on bolji od njega zato {to je stvoren od vatre, a vatra je bolja od ilova~e od koje je stvoren Adem. Prokleti Iblis je, dakle, gledao na osnov materijala, a nije gledao na posebnu po~ast koja je ukazana Ademu time {to ga je Allah stvorio Svojom rukom i u njega udahnuo du{u (ìvot). On je, Allah ga prokleo, upotrijebio pogre{nu jednostranu analogiju, svojom tvrdnjom da je vatra bolja od ilova~e (zemlje), jer osobine su zemlje uravnoteènost, dobro}udnost, blagost i ~vrstina. Zemlja je mjesto rastinja, napretka, pove}avanja i oporavljanja. A osobine vatre su spaljivanje, neodre|enost i brzina. Zato je Iblisa iznevjerio njegov osnov (materijal), a Ademu, a.s., koristio njegov, povratku Allahu, pokajanju, smirenosti, predanosti Allahovom odre|enju, priznanju Njemu i traènju pokajanja i oprosta.

U Muslimovom "Sahihu" prenosi se hadis u kome Ai{a, r.a., kaè da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (279) "Meleki su stvoreni od nura (svjetlosti); Iblis je stvoren od rasplamtjele vatre, a Adem je stvoren od onoga {to vam je opisano."

A Ibn-Dèrir prenosi od El-Hasana da je tuma~e}i Allahove, d`.{., rije~i: "mene si od vatre stvorio, a njega od ilova~e", rekao: "Iblis je upotrijebio analogiju, i on je prvi koji je to uradio." Lanac ovog rivajeta je sahih. A od Ibn-Sirina prenosi da je rekao: "Prvi koji je upotrijebio analogiju bio je Iblis, a Sunce i Mjesec se ne oboàvaju nego zbog upotrebe analogije." Sened ovog rivajeta je, isto tako, sahih.

"E onda izlaz iz Dènneta" - re~e On -, "ne prili~i ti da u njemu prkosi{; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!" /13/

"Daj mi vremena do dana njihova oìvljenja!" - zamoli on." /14/ "Daje ti se vremena!" - re~e On." /15/

Allah, d`.{., obra}a se Iblisu i kaè mu: Silazi sa

svog stepena na kom si bio na najvi{em dijelu nebeskih prostranstava, jer oholost prema Allahovim, d`.{., nare|enjima i nepostupanje po njima prouzrokuje smanjenje stepena koji se ne postiè druga~ije nego iskrenom pokorno{}u Allahu, d`.{. Kazna je za takav stav izlazak iz Dènneta, ponièn i bezna~ajan, kao kazna za njegovu oholost. Tako je sa Iblisom postupljeno suprotno onome {to je on htio i nagra|en je suprotno onome {to je on èlio. Ovo je potpuna pravednost od Allaha, d`.{. Kada je to prokleti Iblis shvatio, zatraìo je da se njegovo hap{enje odgodi do Sudnjeg dana, pa mu je Allah, d`.{., to udovoljio, a On je Mudar i Sveznaju}i.

"E zato {to si odredio pa sam u zabludu pao" - re~e - "kunem se da }u ih na Tvom pravom putu presretati,/16/ pa }u im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti }e{ ustanoviti da ve}ina njih ne}e zahvalna biti!"/17/

Allah, d`.{., obavje{tava nas da je Iblis, nakon {to

mu je udovoljeno da se njegovo hap{enje odgodi i nakon {to je postao siguran u to, po~eo sa prepirkom i odmetni{tvom, pa je rekao: "E zato {to si odredio pa sam u zab udu pao" - re~e - "kunem se da }u ih na Tvom pravom putu presretati", tj. ja Ti se kunem, da }u ih, zbog toga {to si me u zabludu odveo, presretati na Tvom pravom putu. A drugo zna~enje je: Kao {to si Ti mene odveo u zabludu, isto }u tako ja presretati Tvoje robove iz potomstva ovog ~ovjeka zbog koga si me prokleo. A pravi put su svi putevi dobra koji vode Allahovom, d`.{., zadovoljstvu. Kao {to islam, Hid`ra, dìhad i sva bogougodna djela kojima je Allah, d`.{., zadovoljan.

l

"pa }u im i sprijeda, i straga", tj. dolazit }e im sa svih strana, kako bi ih odvratio od puteva pokornosti, nabrajaju}i im razne vrste zabluda, sve dok ih ne odvede u grijehe.306

A pojedini kaù da je "sprijeda" "i sdesna", odakle vide, "i straga", "i slijeva", odakle ne vide, a Ibn-Dèrir smatra da se ovdje misli i na puteve dobra i na puteve

i 306 I navodi ih na novotarije koje izgledaju kao dobra djela, a njihova stvarnost je grijeh, pa oni čine grijehe i uopće se ne kaju zbog njih, jer ih ne smatraju grijesima, kao što im je šejtan to uljepšao... Sve dok ne umru u njima. Allahu, dž.š., utječem se od zla prokletog šejtana.


zla. Od puteva dobra ih odvra}a, a na puteve zla navra}a. Prenosi se da je Ibn-Abbas rekao: "A nije rekao i iznad njih, jer milost silazi iznad njih." "I Ti }e{ ustanoviti da ve}ina njih ne}e zahvalna biti!", tj. ne}e vjerovati. Ove rije~i Iblisove proistekle su iz njegovog mi{ljenja, ali su one pogodile stvarno stanje. Kao {to Alah, d`.{., kaè: "A Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika nad kojima nikakve vlasti nije imao; Mi smo htjeli ukazati na onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja. A Gospodar tvoj bdi nad svim." (34:20-21) Zato se u hadisu prenosi traènje za{tite od utjecaja {ejtana sa svih strana ~ovjeka. Kao {to prenosi El-Hafiz Ibn-Merdevejh od Ibn-Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (280) "Allahu dragi, ja od Tebe traìm oprost i spas u svojoj vjeri i svom ìvotu, u svojoj porodici i imetku. Allahu dragi, pokrij moje sramote, ublaì moje strahote i sa~uvaj me ispred, iza, zdesna, slijeva i odozgo. A Tebi se, o Allahu, utje~em da budem ugroèn ispod mene." Veki′ kaè: "Ispod mene, zna~i - da u zemlju propadnem."

"Izlazi iz njega, poku|en i ponièn!" - re~e On. "Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista }u Dèhennem napuniti!" /18/

Allah, d`.{., potvr|uje prokletstvo Iblisa i njegovo

udaljavanje i protjerivanje sa visokog stepena, pa kaè: "Izlazi iz njega, poku|en i ponièn!", tj. osramo - }en, udaljen, protjeran, proklet i omrznut. "Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista }u Dèhennem napuniti!" Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Odlazi!" - re~e onda - "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostavi{ do Smaka svijeta, sigurno }u, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti", i zavodi glasom svojim koga moè{ i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pje{adiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obe}anja, a {ejtan ih samo obmanjuje, ali, ti, doista, ne}e{ imati nikakve vlasti nad robovima Mojim! A Gospodar tvoj dovoljan je kao za{titnik!" (17:62-65)

"A ti, o Ademe, i èna tvoja u Dènnetu stanujte i odakle god ho}ete jedite, samo se ovom drvetu ne pribliù te, da se prema sebi ne ogrije{ite!" /19/

j

′

"i {ejtan im po~e bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i re~e: Gospodar va{ zabranjuje vam ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili′",/20/ "i zaklinja{e im se: ′Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!′" /21/

Allah, d`.{, dozvolio je Ademu i Havi u Dènnetu

da jedu od sveg vo}a izuzev jedne vo}ke. O tome smo govorili u suri El-Bekare. Tada im je pozavidio {ejtan i poku{ao ih zavesti, prevariti i obmanuti, kako bi im uskratio blagodati i lijepu odje}u u kojoj su se nalazili. "I re~e:" - laù}i i izmi{ljaju}i - "Gospodar va{ zabranjuje vam ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili" - i vje~no ovdje ostanete,a ako vi pojedete od nje onda }e vam se to ostvariti. "I zaklinja{e im se:" Allahom, "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!" Jer sam ja ovdje jo{ otprije i dobro poznajem ovo mjesto, i tako ih prevari. A vjernik se moè prevariti kad ga neko zakune Allahom. Neki od alima znali bi kazati: "Ko nas poku{a prevariti zaklinju}i nas Allahom, mi }emo mu se predati.”

"i na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusi{e, stidna mjesta njihova ukaza{e im se i oni po sebi dènetsko li{}e stavljati po~e{e. Zar vam to drvo nisam zabranio?′" - zovnu ih Gospodar njihov - ′i rekao vam: {ejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.′" /22/

′

"Gospodaru na{" - reko{e oni - "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprosti{ i ne smiluje{ nam se, sigurno }emo biti izgubljeni." /23/

7 El - A′raf / Bedemi 473 Seid ibn Ebi-Urube prenosi od Ubej ibn Ka´ba,

r.a., da je rekao: "Adem je bio ~ovjek visoka rasta kao da je visoka palma. Imao je gustu kosu. A kada je po~inio gre{ku koju je po~inio, ukazalo mu se je njegovo stidno mjesto, a do tada ga nije vidio, pa je potr~ao bjeè}i po Dènnetu. Za njega se zaka~ilo jedno drvo u Dènnetu, pa mu je rekao: ′Pusti me!′ Ono mu odgovori: ′Ja te ne}u pustiti!′ Tada ga je pozvao njegov Gospodar, d`.{., i rekao: ′O Ademe, zar od mene bjeì{? On odgovori: ′O Gospodaru moj, ja sam Te se zastidio!′ I oni po sebi dènetsko li{}e stavljati po~e{e." Prenosi se da je Ibn-Abbas rekao: "Tj. li{}e smokve koje su lijepili jedno za drugo, nakon {to su im se ukazala njihova stidna mjesta." Postoji mi{ljenje koje kaè da je postojao nur koji je prekrivao stidno mjesto svakog od njih, pa kada su pojeli od zabranjene vo}ke, ukazala su im se njihova stidna mjesta, te ih oni po~e{e pokrivati dènetskim li{}em.

′

Abdur-Rezzak prenosi od Katade da je rekao: Adem je tada rekao: "O Gopodaru moj, {ta ako se pokajem i zatraìm oprost?" Allah, d`.{., odgovori mu: "Onda }u te uvesti u Dènnet." A Iblis Ga nije molio za pokajanje, nego za odgodu, pa je svakom dao ono {to je traìo...

A Dahhak ibn Muzahim tuma~e}i Allahove, d`.{., rije~i: "Gospodaru na{" - reko{e oni - "sami smo sebi krivi i ako nam Ti ne oprosti{ i ne smiluje{ nam se, sigurno }emo biti izgubljeni", kaè: "To su ′rije~i′ koje je Adem primio od Gospodara svoga." 307

"Izlazite " - re~e On - "jedni drugima bit }ete neprijatelji! Na Zemlji }ete boraviti i do smrti ostati." /24/

!

i

"Na njoj }ete ` vjeti, na njoj umirati i iz nje oìvljeni biti" - re~e On. /25/

Allahove, d`.{., rije~i: "Izlazite!", odnose se na

Adema, Havu i Iblisa. Mufesiri navode mjesta na koja je svaki od njih spu{ten. Me|utim, sva ta mi{ljenja baziraju se na israilijatima (predanjima kitabija), a Allah zna da li su one ta~ne. A da je spominjanje imena tih mjesta toliko va`no i da je u tome neka velika korist, Allah, d`.{., sigurno bi ih spomenuo, ili bi to uradio Njegov Poslanik, s.a.v.s.

307 Ovo je tačno, a ne kao što neki kažu da je razlog oprosta Allaha, dž.š., Ademu to što se on molio Allahu putem Muhammeda, s.a.v.s. Jer, o tome ne postoji ni jedan sahih hadis od Poslanika, s.a.v.s. Pogledaj našu opasku u prvom tomu prilikom tumačenja 37. ajeta iz sure El-Bekare.

"Na Zemlji }ete boraviti i do smrti ostati", tj. boravak i ìvot do odre|enog roka koji je zabiljeèn u "Prvoj knjizi". Ibn-Abbas kaè: "boraviti" na Zemlji i ispod nje. Prenosi ga Ebu-Hatim. "Na njoj }ete ìvjeti, na njoj umirati i iz nje oìvljeni biti", re~e On. "Kao {to Allah, d`.{., kaè: “Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vra}amo i iz nje }emo vas i drugi put izvesti." (20:55)

"O sinovi Ademovi, dali smo vam odje}u koja }e pokrivati stidna mjesta va{a, a i rasko{na odjela, ali, odje}a bogobojaznosti, to je ono najbolje." To su neki Allahovi dokaz da bi seoni opametili. /26/

i

Allah, d`.{., podsje}a Svoje robove na odje}u i

ukrase koje im je dao. Odje}om pokrivaju sramotne dijelove tijela, a ukrasima uljep{avaju svoju vanj{tinu. Prvo je nu`no, a drugo spada u dopunske stvari. Imam Ahmed prenosi (281) da je Alija, r.a., oti{ao do jednog mladi}a i od njega kupio ko{ulju za tri dirhema. A zatim je obukao - a pokrivala mu je sve do {aka i ~lanaka - izgovaraju}i: "Hvala Allahu, Koji me opskrbio ukrasom kojim se mogu uljep{ati ljudima i pokriti svoj sramotni dio." Pa mu je neko rekao: "Jesi li to ~uo od Poslanika, s.a.v.s., ili to ti kaè{?" On odgovori: "ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako prilikom obla~enja izgovara: ′Hvala Allahu, Koji me opskrbio ukrasom kojim se mogu uljep{ati ljudima i pokriti svoj sramotni dio.′"

"ali, odje}a bogobojaznosti, to je ono naj-bolje." Mufesiri se razilaze u zna~enju ovih rije~i. Ikrime kaè: "To je ono ~ime }e biti obu~eni bogobojazni na Sudnjem danu." Prenosi ga Ibn Ebi- Hatim. A drugi kaù: Iman, ili dobra djela, ili lijep izgled lica, a sve je to pribli`no jedno drugom.

"O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede {ejtan kao {to je roditelje va{e iz Dè nneta izveo, skinuv{i s njih odje}u njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo u~inili {ejtane za{titnicima onih koji ne vjeruju." /27/

-


Allah, d`.{., upozorava ljude od Iblisa i njegovih saradnika,308 obja{njavaju}i im njegovo staro neprija-teljstvo praocu svih ljudi, Ademu, a.s. Kako je nastojao izvesti ga iz Dènneta, koji je mjesto uìvanja, na ovaj svijet, koji je mjesto napora i umora i kako je on bio uzrok otkrivanja njegovog sramotnog dijela, nakon {to je bilo pokriveno i od njega samog. Sve je to on uradio iz velikog neprijateljstva. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Pa zar }ete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je {ejtan lo{a zamjena nevjernicima!" (18:50)

A kada urade neko ru`no djelo, govore: "Zatekli smo pretke na{e da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio." Reci: "Allah ne zapovijeda da se rade ru`na djela! Za{to o Allahu govorite ono {to ne znate?" /28/

-

!

Reci: "Gospodar moj nare|uje pravednost i obra}ajte se samo Njemu kad god obavljate namaz, i molite Mu se iskreno Mu ispo-vijedaju}i vjeru Kao {to vas je iz ni~ega stvorio, tako isto }e vas ponovo oìvjeti." /29/ "On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja, jer oni, mjesto Allaha, {ejtane za za{titnike uzimaju i misle da dobro rade." /30/

Arapi su, izuzev Kurej{evi}a, tavaf ~inili oko Kabe

goli, tuma~e}i to time {to su tvrdili da ne}e da tavafe u odje}i u kojoj su Allahu grije{ili. A Kurej{evi}i su pripadali "Humsu" (zajedni~ki naziv za pripadnike plemena Kurej{, Kinane i Dèdile, te njihovih pristalica) i tavafili su u odje}i. Isto bi ~inio i onaj kome bi neko od spomenutih posudio odje}u. A onaj ko ima novu neupotrijebljenu odje}u, tavafio bi u njoj, a zatim je bacio i niko je ne bi uzimao. Onaj ko ne bi imao novu odje}u, niti ju je mogao pozajmiti od nekog iz grupe "Humsa" tavafio bi nag. Bilo je slu~ajeva da i èna tavafi gola. A ène bi naj~e{}e tavafile nage no}u. To su oni sami sebi uveli i u tome

svoje o~eve slijedili, smatraju}i da se djela njihovih predaka temelje na Allahovim propisima, pa im Allah, d`.{., to pori~e rije~ima: A kada urade neko ru`no djelo, govore: "Zatekli smo pretke na{e da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio." Allah, d`.{., kao odgovor na to kaè: Reci, o Muhammede, onome ko to bude tvrdio: Allah ne zapovijeda da se rade ru`na djela, tj. Allah, d`.{., negira to za samog Sebe i kaè: "Za{to o Allahu govorite ono {to ne znate?", tj. pripisujete Allahu ono za {to niste sigurni da je ta~no. Reci: "Gospodar moj nare|uje pravednost", tj. pravednost i dosljednost u njoj, "I obra}ajte se samo Njemu kad god obavljate namaz, i molite Mu se iskreno ispovijedaju}i Mu vjeru", tj. On vam nare|uje da ustrajete u ibadetu samo Njemu i na, za to odre|en, na~in. A to je slije|enje poslanika u svemu {to prenesu od svog Gospodara i svim propisima sa kojima do|u i sa iskrenim ibadetom samo Njemu, d`.{., jer, nijedno djelo ne}e biti primljeno ukoliko ne bude odgovaralo {erijatskim propisima i ~isto od svake primjese {irka. Kada se ova dva {arta na|u u odre|enom djelu, ono biva primljeno.

l

308 Iblis i njegovi saveznici vide čovjeka u svakom momentu, dok on njih ne vidi, što od ljudi zahtijeva posebno veliki oprez. Jer, onaj koji te vidi, a ti njega ne vidiš, daleko će više spletkariti i nastojati da te zavede odakle se ni ne nadaš. Sve to od ljudi zahtijeva da od šejtana pribjegnu Allahu tako što će izvršavati Njegova naređenja i kloniti se onoga što je zabranio. Tada Allah, dž..š., neće omogućiti šejtanu da zavede pokornog vjernika.

"Kao {to vas je iz ni~ega stvorio, tako isto }e vas ponovo oìviti. On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zab udi ostavlja." Mufesiri se razilaze u tuma~enju ova dva ajeta. Jedni kaù: "Kao {to vas je prvi put stvorio, isto tako }e vas ponovo stvoriti." Ovo mi{ljenje smatra najispravnijim Ebu-Dàfer Ibn-Dèrir. To mi{ljenje on potkrepljuje hadisom koji prenosi od Sufjana es-Sevrija, svojim senedom do Ibn-Abbasa, da je rekao: (282) Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom nam je vazio i rekao: "O ljudi, vi }ete biti proìvljeni i sakupljeni pred Allaha bosi, goli i neosune}eni":

"Onako kako smo prvi put iz ni{ta stvorili, tako }emo ponovo iz ni{ta stvoriti - to je obe}anje Na{e, Mi smo to doista kadri u~initi." (21:104) Ovaj hadis prenose El-Buhari i Muslim.

A od Mudàhida se prenosi da je rekao: "Kao {to vas je iz ni~ega stvorio, tako isto }e vas ponovo oìviti", tj. On }e vas oìviti nakon va{e smrti. A Ali- Ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Kao {to vas je iz ni~ega stvorio, tako isto }e vas ponovo oìviti. On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja." Allah, d`.{., stvorio je sve ljude, vjernike i nevjernike. Kao {to kaè:

"On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici...", (64:2) a zatim }e ih ponovo stvoriti na Sudnjem danu kao {to je stvorio prve ljude, vjernike i nevjernike." Ovo mi{ljenje potkrepljuje hadis Ibn-Mesuda koji se nalazi u Buharijinom sahihu: (283) "Tako mi Allaha, osim Kojeg drugog Boga nema, zaista neko od vas ~ini djela stanovnika Dènneta, sve dok izme|u njega i Dènneta ne ostane razdaljina koliko jedan hvat ili jedna podlaktica, pa ga pretekne Knjiga, te od tada radi djela stanovnika Vatre i u nju u|e. A isto tako, neko od vas radi djela stanovnika


Dèhennema, sve dok izme|u njega i Dèhennema ne ostane razdaljina koliko jedan hvat ili jedna podlaktica, pa ga pretekne Knjiga, te od tada radi djela stanovnika Dènneta i u|e u njega."

Ebul Kasim el-Begavi prenosi od Sehla Ibn-Sa´da da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (284) "Zaista, ~ovjek radi djela koja ljudi vide djelima stanovnika Dènneta, a on je od stanovnika Vatre. I zaista ~ovjek radi djela koja ljudi vide djelima stanovnika Dèhennema, a on je od stanovnika Dènneta. Zaista se djela cijene po njihovom zavr{etku." Ovo je dio hadisa koji prenosi El-Buhari.

A Muslim prenosi od El-A´me{a, svojim senedom do Dàbira da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (285) "Svaki }e ~ovjek biti proìvljen u onome na ~emu je umro." A suglasiti ovo i rije~i Allaha, d`.{.: "Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, prihvati se Allahove vjere prema kojoj je On ljude na~inio...", (30:30) moèmo tako {to se moè razumjeti da je Allah, d`.{., stvorio ljude da me|u njima bude vjernika i nevjernika u drugom planu, iako su oni po svojoj uro|enosti naklonjeni spoznaji Allaha i Njegovom tevhidu - saznanju da nema drugog boga osim Allaha, kao {to je On od njih uzeo i zavjet za to, i u~inio ga u njihovoj prirodi. Ali, i pored toga, Allah je odredio da me|u njima bude nesretnih i sretnih, tj. znao je ko }e od njih odabrati nesre}u, a ko sre}u i to odredio i svakom zapisao ono {to je izabrao.

,

l

309 "On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili

vjernici..." (64:2) A u hadisu stoji: (286) "Svi ljudi zajedno osvanu, a neko }e od njih `rtvovati svoj nefs te se osloboditi, a neko, }e se upropastiti."

Zato Allah, d`.{., kaè: "On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zab udi ostavlja." Zatim to obrazlaè, pa kaè: "...jer oni, mjesto Allaha, {ejtane za za{titnike uzimaju..."

"O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad ho}ete namaz obaviti! I jedite i pijte, samo nepretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju." /31/

Ovaj je ~asni ajet odgovor mu{ricima koji su tavaf

oko Kabe ~inili nagi i to smatrali ispravnim. Ljudi danju a ène no}u, pa im Allah, d`.{., kaè: "...lijepo se obucite kad ho}ete namaz obaviti!" "Zinet" je odje}a kojom se pokrivaju sramotni dijelovi tijela, a

sve {to je mimo toga, od luksuznije odje}e, nare|eno im je da obuku prilikom obavljanja svakog namaza. Ovaj ajet i hadisi koji se prenose o ovoj temi, dokaz su da je sunnet lijepo se obu}i kada se ho}e namaz obavljati, a pogotovo petkom (dùmom) i za bajrame. A miris i misvak upotpunjuju ukras.

309 Dakle, nije stvar prisilne odredbe, nego je svako u stanju sam odabrati svaki svoj postupak kojim je zadužen, kao što je činjenje dobrih djela a ostavljanje loših. Jer, ako on bude pokoran i dobar, sebe će sačuvati Vatre, a ako bude nepokoran i loš, i izbjegavao Allahove naredbe, sam će sebe baciti u propast i uništiti. Allah, dž.š., dao mu je mogućnost da bira, kako bi zaslužio Njegove blagodati ili kaznu. A Allah nikome zulum neće nanijeti.

A najbolja je bijela odje}a, kao {to prenosi imam Ahmed od Ibn-Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (287) "Obla~ite bijelu odje}u, jer ona je najbolja odje}a, i u nju umotavajte svoje mrtve. A nabolji miris vam je el-Ismid, jer on pobolj{ava vid i ja~a korijen kose." Sened ovog hadisa je dèjjid (dobar), a njegovi prenosioci odgovaraju kriterijima Muslima. Prenose ga Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Ibn-Madè, a Et-Tirmizi veli da je hasen sahih.

"I jedite i pijte, samo ne pretjerujte..." Imam Ahmed prenosi od Amra ibn [uajba, a ovaj od njegovog oca, a on od djeda, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (288) "Jedite, pijte i sadaku udjeljujte, ali bez oholosti i pretjerivanja, jer Allah, d`.{., voli vidjeti trag Svojih blagodati kojima je obdario Svoga roba." Prenose ga i En-Nesai i Ibn-Madè.

Imam Ahmed prenosi od Mikdama ibn Madikeriba el-Kindija, da je rekao: ûo sam Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: (289) "ôvjek ne moè napuniti lo{iju posudu od svog stomaka. Dosta mu je nekoliko zalogaja koji }e ga odràti sposobnim za rad. A ako ve} ho}e, onda neka bude tre}ina za hranu, tre}ina za vodu i tre}ina za disanje." Prenose ga i En- Nesai i Et-Tirmizi, koji kaè da je hasen sahih. Oni koji su tavafili oko Kabe goli, zabranjivali su loj i masno meso za vrijeme boravka u Meki radi obreda. Pa im Allah, d`.{., kaè: "I jedite i pijte", i ne pretjerujte u zabranama. Es-Suddi kaè: "On ne voli one koji pretjeruju." Allah, d`.{., kaè:

"...jer Allah ne voli one koji prekora~uju (granicu)", (5:87) tj. one koji prekora~uju Njegovu granicu u halalu i haramu, koji pretjeruju u dozvoljenom i zabranjenom. Allah, d`.{., voli da se dozvoli ono {to je On dozvolio i zabranjuje ono {to je On zabranio, i to je pravda koju je On naredio.

Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je

On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlaèmo dokaze ljudima koji znaju. /32/

Allah, d`.{., odgovara mu{ricima rije~ima: "Reci”,

o Muhammede, mu{ricima, koji zabranjuju to {to su zabranili svojim neispravnim mi{ljenjima i izmi{ljanjem u vjeri, "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je


On za robove Svoje stvorio...", tj. oni su stvoreni za one koji vjeruju u Allaha i koji Njega oboàvaju na ovom svijetu, iako im se u tome pridruè nevjernici u ìvotu na ovom svijetu. Ali, oni su posebno i samo za vjernike na budu}em svijetu i niko im se, od nevjernika, u tome pridruìti ne}e. Jer, Dènnet je zabranjen za nevjernike. Ebul-Kasim et-Taberani prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Ovaj je ajet objavljen povodom onih koji su tavafili oko Kabe nagi zvi`de}i i aplaudiraju}i, pa im je nare|eno da se obuku."

Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i tajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono {to ne znate." /33/

Imam Ahmed prenosi od Abdullaha (Ibn-Mesuda)

da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (290) "Nije niko ljubomorniji od Allaha. Zato je zabranio svaki razvrat, i javni i tajni. I niko ne voli da mu se hvala upu}uje vi{e od Allaha." Prenose ga i El-Buhari i Muslim. O razvratu, javnom i tajnom, govorili smo u suri El-Enám. "I grijehe, i neopravdanu primjenu sile", jesu grijesi koji se ti~u samog po~inioca, a jeste upotreba sile protiv drugih bez opravdanja. "I da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije", tj. da nekom drugom, pored Njega, svoje ibadete upu}ujete, "I da o Allahu govorite ono {to ne znate", kao {to je potvora i izmi{ljanje da On ima sina i sli~no, o ~emu vi ni{ta ne znate. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "...pa budite {to dalje od kumira poganih". (22:30)

"Svaki narod ima svoj kraj, i kada do|e njegov kraj, ne}e ga mo}i ni za tren jedan ni odloìti ni ubrzati." /34/ "O sinovi Ademovi, kad vam izme|u vas samih budu dolazili poslanici koji }e vam propise Moje obja{njavati - onda se oni koji se budu Allaha bojali i dobra dje a ~inili ne}e ni~ega bojati niti }e za bilo ~im tugovati";/35/

"a oni koji dokaze Na{e budu poricali, i od njih se budu oholo okretali, bit }e stanovnici u vatri, u njoj }e vje~no ostati"./36/

Allah, d`.{,. kaè: "Svaki narod ima svoj kraj",

tj. svako stolje}e i svaka generacija ima odre|eno vrijeme (za kraj), "I kada do|e njegov kraj", tj. njima odre|eni ~as, "...ne}e ga mo}i ni za tren jedan ni odloìti ni ubrzati." Zatim Allah, d`.{., upozorava ljude da }e im slati poslanike koji }e im prenositi Njegove rije~i, pa donosi radosnu vijest i upozorenje: "onda se oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela ~inili", tj. koji ostave zabranjeno i budu izvr{avali nare|eno, "...ne}e ni~ega bojati niti }e bilo za ~im tugovati; a oni koji dokaze Na{e budu poricali, i od njih se budu oholo okretali", tj. ~ija ih srca budu odbacila i uzoholili se pa ne budu dobra djela ~inili, "...bit }e stanovnici u vatri, u njoj }e vje~no ostati".

"Ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori la` i ne priznaje Njegove rije~i? Takvi }e dobiti sve ono {to im je zapisano. Ali, kada im izaslanici Na{i do|u da im du{e uzmu, upitat }e: ′A gdje su oni kojima ste se, umjesto Allahu, klanjali?′ - Izgubili su nam se" - odgovorit }e, i sami protiv sebe posvjedo~iti da su nevjernici bili." /37/

i

Allah, d`.{., kaè: "Ima li, onda, nepravednijeg

od onoga koji o Allahu govori laì i ne priznaje Njegove rije~i?", tj. nema nikog nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laì ili ne priznaje Njegove rije~i koje je objavio. "Takvi }e dobiti sve ono {to im je zapisano."

El-Ávfi prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Dobit }e ono {to im je zapisano. A zapisano je onome ko bude o Allahu govorio laì da }e njegovo lice pocrnjeti." A Mudàhid veli: "Sve ono {to im je obe}ano od dobra i zla." Isto to kaù i Katade, Ed- -Dahhak i odabire Ibn-Dèrir.

Muhammed ibn Kab el-Kurezi kaè: "Takvi }e dobiti sve ono {to im je zapisano", tj. svoja djela, nafaku i duìnu ìvota. Ovo je mi{ljenje jako po svom zna~enju i na njega ukazuje kontekst: "Ali kada im izaslanici Na{i do|u da im du{e uzmu." Kao {to Allah, d`.{., kaè: l

"Oni koji o Allahu laì iznose ne}e posti}i ono {to èle. Uìvat }e kratko na ovom svijetu, a


zatim }e se Nama vratiti i Mi }emo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato {to nisu vjerovali." (10:69-70) "Ali kada im izaslanici Na{i do|u da im du{e uzmu..." Allah, d`.{., obavje{tava nas da meleki zastra{uju mu{rike kada im du{e uzimaju, i govore: "Gdje su vam oni kojima ste, na dunjaluku, mimo Allahu, dove upu}ivali? Pozovite ih sada, da vas izbave." Oni }e odgovoriti: "Izgubili su nam se", i mi ne o~ekujemo njihovu pomo}. "I sami protiv sebe posvjedo~iti", i priznati "...da su nevjernici bili."

"Ulazite u Dèhennem s narodima, sa dìnima i ljudima koji su prije vas bili i nestali!" - re}i }e On. I kad god neki narod u|e, proklinjat }e onaj za kojim se u nevjerovanju poveo. A kad se svi u njemu iskupe, tada }e obi~an puk re}i o glave{inama svojim: "Gospodaru na{, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u vatri!" -"Za sve }e biti dvostruka!" - re}i }e On - "ali vi ne znate " /38/ .

i

"A glave{ine }e re}i obi~nom puku: ′Pa vi nemate nikakve prednosti pred nama!′ Zato iskusite patnju za ono {to ste radili." /39/

Allah, d`.{., obavje{tava nas o Svom odgovoru

mu{ricima koji Ga potvaraju i Njegove rije~i smatraju la`nim, pa kaè: "Ulazite u Dèhennem s narodima, sa dìnima i ljudima", koji su bili kao i vi i isto se pona{ali, "...koji su prije vas bili i nestali!", tj. od naroda nevjerni~kih. "I kad god neki narod u|e, proklinjat }e onaj za kojim se u nevjerovanju poveo." Kao {to Allah, d`.{., kaè: "...na Sudnjem danu jedni drugih }ete se odricati..." (29:25) "A kad se svi u njemu iskupe, tada }e obi~ni puk re}i o glave{inama svojim...", tj. obi~ni }e puk poslije glave{ina u}i i àliti se Allahu, d`.{., na njih, jer su oni ve}i grje{nici, zato {to su ih zaveli, pa }e re}i: "Gospodaru na{, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u vatri!" Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Gospodaru na{, mi smo prvake na{e i starje{ine na{e slu{ali, pa su nas oni s pravog puta odveli; Gospodaru na{, podaj im dvos-truku patnju i prokuni ih prokletstvom ve-likim!" (33:67-68) "Za sve }e biti dvostruka!", tj. Mi smo to ve} uradili i svako }e biti ka`njen onako kako je zasluìo. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

"...ali }e, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu odveli nositi..." (29:13) "A glave{ine }e re}i ob ~nom puku", onima koji su ih slijedili, "Pa vi nemate nikakve prednosti pred nama!", tj. vi ste zalutali kao i mi, "Zato iskusite patnju za ono {to ste radili."

"Onima koji dokaze Na{e budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili - kapije nebeske ne}e se otvoriti, i prije }e Deva kroziglene u{i pro}i nego {to }e oni u Dènnet u}i. Eto tako }emo Mi grje{nike kazniti." /40/

.

"U Dèhennemu }e im leàji i pokriva~i od vatre biti. Eto, tako }emo Mi nevjernike kazniti." /41/

O rije~ima Uzvi{anog:"kapije nebeske ne}e se

otvoriti", jedni mufesiri kaù: "Njihova dobra djela se ne}e podi}i" (ne}e biti primljena). A drugi kaù: "Ne}e se otvoriti nebeska vrata njihovim du{ama." Ovo mi{ljenje potkrepljuje hadis koji prenosi Ibn-Dèrir od Bera´ ibn Aziba: (291) Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., spomenuo uzimanje du{e grje{nika i da }e se ponijeti na nebo. Kada god pro|e pored grupe meleka, oni }e se zapitati: "îja je ovo ovako prljava du{a?", pa }e meleki koji je nose odgovoriti: "Taj i taj", nazivaju}i njegovim najlo{ijim imenima kojima je bio nazivan na dunjaluku, sve dok sa njom ne do|u do neba i zatraè da im se otvore vrata. Me|utim, vrata mu se ne}e otvoriti. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., prou~io: "Kapije nebeske ne}e se otvoriti", ajet u cijelosti. Ovako ga prenosi Ibn-Dèrir, a ovo je samo dio dugog hadisa koji prenose Ebu-Davud, En-Nesai i Ibn-Madè preko Minhala ibn Amra. A Ibn-Dùrejd`, tuma~e}i Allahove, d`.{., rije~i: "kapije nebeske ne}e se otvoriti", kaè: "Ne}e se otvoriti njihovim djelima niti njihovim du{ama", i ovim mi{ljenjem se obuhvataju oba prethodna. A Allah najbolje zna. "I prije }e deva kroz iglene u{i pro}i nego {to }eoni u Dènnet u}i " Ovako ovaj ajet ~ita ve}ina u~a~a Kurána, iz ~ega se razumije da se radi o devi. Ibn-Mesud kaè: "To je mu`jak potomak kamile, ili mu`jak deve." Isto to kaè i Hasan el-Basri, Ebu-Alije, Ed-Dahhak i drugi. A postoji i mi{ljenje da se ovdje misli na (dùmmel) debelo uè. "U Dèhennemu }e im leàji i pokriva~i od vatre biti." Da se ovdje govori o pokriva~ima, kaù Muhammed ibn Kab el-Kurezi, i drugi. "Eto tako }emo Mi nevjernike kazniti.”


"A oni koji budu vjerovali i dobra djela ~inili - Mi nikog ne zaduùjemo mimo njegovih mogu}nosti - bit }e stanovnici Dènneta, u njemu }e vje~no ostati." /42/ Iz njihovih }emo grudi zlobu odstraniti; ispred njih }e rijeke te}i, i oni }e govoriti: "Hvaljen neka je Allah, Koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara na{eg zaista su istinu donosili", i njima }e se doviknuti: "Taj ste Dènnet u nasljedstvo dobili za ono {to ste ~inili!" /43/

l

Nakon {to je Allah, d`.{., spomenuo stanje ne-

sretnika, odmah poslije njih spominje stanje sretnih, pa kaè: "A one koji budu vjerovali i dobra dje a ~inili", tj. ~ija su srca povjerovala i njihovi organi ~inila dobra djela. A zatim Allah, d`.{., napominje da je vjerovanje i postupanje po njemu lahko, pa kaè: "Mi nikog ne zaduùjemo mimo njegovih mogu}nosti - bit }e stanovnici Dènneta, u njemu }e vje~no ostati. Iz njihovih grudi }emo zlobu odstraniti" ; tj. zavist i mr`nju.

Tako se u Buharijinom Sahihu, senedom preko

Katade do Ebu-Se'ida el-Hudrije, navodi da je on rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (292) "Kada se vjernici rije{e Vatre, bit }e zadràni na jednom mostu izme|u Dènneta i Vatre. Tu }e im se poravnavati ra~uni za nepravde koje su me|usobno ~inili na dunjaluku. Pa kada se tako o~iste i svedu ra~uni, bit }e im dozvoljeno da u|u u Dènnet. I tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a, svaki od njih }e tada bolje poznavati gdje mu je boravi{te u Dènnetu nego {to je na dunjaluku poznavao gdje mu je bio stan."

Allah Uzvi{eni kaè: "...ispred njih }e rijeke te}i, i oni }e govoriti: Hvaljen neka je Allah, Koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara na{eg su zaista istinu donosili." En-Nesai i Ibn- -Mirdevejh - koga ovdje citiramo - lancem prenosilaca preko Ebu-Bekra ibn Abbasa navode od Ebu-Hurejrea: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (293) "Svaki dènetlija }e vidjeti i svoje mjesto u Vatri, pa }e biti zahvalan i re}i }e: Da me Allah nije uputio... A svaki

dèhenemlija }e vidjeti i svoje mjesto u Dènnetu, pa }e se kajati i re}i }e: "Da me je Allah uputio..." Zato }e vjernicima, kada dobiju i poloàje dèhenemlija u Dènnetu, biti re~eno: "Taj ste Dènnet u nasljedstvo dobili za ono {to ste ~inili!", tj. Allahova vas je milost obuhvatila zbog va{ih djela, pa ste onda u{li u Dènnet i zauzeli svoja mjesta - sukladno va{im djelima. Ovo je obavezno ovako tuma~iti, jer se i u Buharijinom i u Muslimovom Sahihu navodi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (294) "Znajte da nikoga od vas njegova djela ne}e uvesti u Dènnet!" Ashabi upita{e: "Zar ni tebe, Allahov Poslani~e?" A on odgovori: "Ni mene, osim ako me Allah obaspe Svojom milo{}u i dobrotom."

"I stanovnici Dènneta }e stanovnike Vatre dozivati: Mi smo na{li da je istinito ono {to nam je Gospodar na{ obe}ao, da li ste i vi na{li da je istinito ono {to je vama Gospodar va{ obe}ao? - Jesmo! - odgovorit }e. A onda }e jedan glasnik me|u njima viknuti: ′Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogrije{ili′,/44/ 45. ′koji su od Allahova puta odvra}ali i nastojali da ga iskrive i koji u Ahiret nisu vjerovali!′" /45/

,

,

Kada dèhenemlije do|u na svoja mjesta, Uzvi{eni

Allah }e ih izgrditi i ukoriti, a dènetlije }e im re}i: "Mi smo na{li da je istinito ono {to nam je Gospodar na{ obe}ao, da li ste i vi na{li da je istinito ono {to je vama Gospodar va{ obe}ao?" - "Jesmo!" - odgovorit }e. Sli~no ovome, Allah u suri Es-Saffat (ajet 55-59) govori o ~ovjeku koji je imao druga nevjernika: "I on }e pogledati i njega usred Dèhennema ugledati. ′Allaha mi′ - re}i }e ′zamalo me nisi upropastio; da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mu~io.′" "A mi, jelde vi{e ne}emo umirati? - jednom smo umrli - vi{e ne}emo biti mu~eni!" On }e ovako pobijati njegove rije~i koje je govorio na Dunjaluku i korit }e ga zato {to je dospio u tu kaznu i patnju. Pored toga, meleki }e ih grditi rije~ima: "Ovo je vatra koju ste poricali. Pa, je li ovo ~arolija, ili vi ne vidite? Prìte se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli - to vam je kazna zaono {to ste radili." (52:14-16) A i Allahov Poslanik, s.a.v.s., korio je poginule mu{rike Bedra, koji


su bili zakopani u jedan stari bunar, dozivaju}i ih (295): "O Ebu-Dèhle! O Utbe ibn Rebia! O [ejbe ibn Rebia!" - pa je zovnuo sve njihove glave{ine - "Jeste li na{li da je istinito ono {to vam je va{ Gospodar obe}ao? Ja sam na{ao da je istinito ono {to mi je moj Gospodar obe}ao." Omer upita: "O Allahov Poslani~e, zar se obra}a{ ljudima koji ve} truhnu?" A on mu odgovori: "Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a, vi ni{ta bolje od njih ne ~ujete moj govor, samo {to oni ne mogu odgovoriti."310

"A onda }e jedan glasnik me|u njima viknuti", tj. neko }e re}i: "Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogrije{ili", tj. stalno prokletstvo. Zatim ih Uzvi{eni opisuje: "...koji su od Allahova puta odvra}ali i nastojali ga iskriviti", tj. koji su odvra}ali od Allahovog puta i [erijata, èle}i da bude krivi, a ne pravi put.

"...i koji u ahiret nisu vje-rovali!", odnosno koji su ga nijekali i odbijali. Zato oni ne mare zbog lo{ih rije~i i djela koja ~ine - jer se ne boje polaganja ra~una za njih - i zato su oni najgori ljudi u pogledu rije~i i djela.

"Izme|u njih bit }e bedem, a na vrhovima ljudi koji }e svakog po obilje` u njegovom poznati. I oni }e stanovnicima Dènneta vik-nuti: ′Selamun alejkum!′ dok jo{ ne u|u u njega, a jedva }e ~ekati. /46/

j

-

A kada im pogledi skrenu prema stanov-nicima Vatre, uzviknut }e: ′Gospodaru na{, ne daj nam da budemo s narodom grje{nim!′" /47/

Nakon {to je Uzvi{eni Allah naveo razgovor koji }e

se voditi izme|u dènetlija i dèhenemlija, On ukazuje na to da izme|u Dènneta i Dèhennema postoji bedem, odnosno pregrada koja spre~ava dèhenemlije da u|u u Dènnet. Pa rije~i Uzvi{enog: "Izme|u njih bit }e bedem", ozna~avaju pregradu, koja je nazvana (od glagola: znati,

poznavati), zato {to }e oni koji budu na njoj poznavati ljude. A to }e biti ljudi koji }e imati podjednako i dobrih i lo{ih djela. To je mi{ljenje Huzejfe, Ibn-Abbasa, Ibn-Mesuda i jo{ jednog broja alima iz prvih a i kasnijih generacija - Allah im se smilovao. Tako Ibn-Dèrir navodi od Junusa ibn Ebi- -Ishaka: E{-[abi je rekao: "Jednom mi je do{ao Abdul- -Hamid ibn Abdir-Rahman u dru{tvu sa oslobo|enim kurej{ijskim robom Ebuz-Zinadom Abdullahom ibn Zekvan, pa reko{e ne{to o ljudima na bedemu, {to nije bilo ispravno. Na to im ja rekoh: "Ako èlite, ja }u vas obavijestiti o onome {to je rekao Huzejfe." Oni reko{e: "Reci nam!" A ja im rekoh: "Kada je spomenuo ljude na bedemu, Huzejfe je rekao: ′To su ljudi koji zbog svojih dobrih djela ne mogu u Dèhennem, a zbog svojih lo{ih djela ne mogu u Dènnet.′"

- j

310 Ja na to dodajem: A u jednom drugom rivajetu stoji: "Allah ih je tada oživio i dao da čuju". To su riječi ashaba koji prenosi ovaj hadis. Ovaj je rivajet odgovor onome ko smatra da mrtvaci čuju. Inače, oni ne mogu čuti, jer za to imamo dokaz u riječima Uzvišenog: "A ti ne možeš dati da čuju oni u kaburima." (35:22), i Njegovim riječima: "Ti ne možeš dati da mrtvi čuju." (27:80) A što se tiče ovog događaja kod starog bunara, to je izuzetak od općeg pravila i tu se desila mu′džiza Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Jer, opće je pravilo da mrtvaci ne čuju, a u ovom je slučaju napravljen izuzetak tako što mu ih je Allah oživio i dao da čuju.

“A kada im pogledi skrenu prema stanov-nicima Vatre, uzviknut }e: "Gospodaru na{, ne daj nam da budemo s narodom grje{nim!" I dok oni budu u tom stanju, Gospodar }e im se pojaviti i re}i im: "Idite, u|ite u Dènnet, oprostio sam vam."

Ibn El-Mubarek kaè da je Ibn Mesud rekao: "Lo{a djela na vagi }e im se olak{ati za samo jednu trun~icu, pa }e im dobra djela prevagnuti."

Pored toga, Ibn-Mesud je rekao: "Kada ~ovjek uradi dobro djelo, pi{e mu se deset djela, a kada uradi lo{e djelo, pi{e mu se samo jedno. Pa, propao je onaj kome se nakupi vi{e od onih od kojih se vi{e jedno nego od onih od kojih se pi{e deset."

U vezi sa rije~ima Uzvi{enog: "...koji }e svakog po obilje`ju njegovom poznati", Alijj ibn Ebi-Talha kaè da je Ibn-Abbas rekao: "Oni }e dènetlije prepoznati po njihovim bijelim licima, a dèhenemlije po crnim licima. To isto od njega prenosi i Ed-Dahhak." A rije~i Uzvi{enog: "I oni }e stanovnicima Dènneta viknuti: ′Selamun alejkum!′ dok o{ ne u|u u njega, a jedva }e ~ekati", zna~e: Kada ugledaju dènetlije, nazvat }e im selam. Ali, oni do tada jo{ ne}e u}i u Dènnet, iako }e to èljeti. Hasan kaè: "Tako mi Allaha, ta }e im èlja biti u srcima samo zato {to }e im Allah èljeti dobro."

O rije~ima Uzvi{enog: “A kada im pogledi skrenu prema stanovnicima Vatre, uzviknut }e: "Gospodaru na{, ne daj nam da budemo s narodom grje{nim!" Ibn-Abbas kaè: "Kada ljudi na bedemu ugledaju i prepoznaju stanovnike Vatre,

re}i }e: ′Gospodaru na{, ne daj nam da budemo s narodom grije{nim!′" A Ibn-Mesud kaè: "Kada oni ugledaju stanovnike Vatre i njihova mjesta, oni }e zamoliti Allaha da ih za{titi od tih mjesta, rije~ima: ′Gospodaru na{, ne daj nam da budemo s narodom grje{nim!′"


"Oni koji }e po vrhovima bedema biti zovnut }e ljude, koje }e po obilje` u njihovom poznati i re}i }e: ′Nije vam koristilo va{e go-milanje i to {to ste se oholo dràli. " /48/

j

′"Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost ne}e sti}i? U|ite u Dènnet, nikakva straha za vas ne}e biti i ni za ~im vi ne}ete tugovati!" /49/

Stanovnici bedema }e biti ljudi koji }e imati

podjednako i dobrih i lo{ih djela. Ne}e imati dovoljno dobrih djela za ulazak u Dènnet, niti toliko lo{ih djela da zasluè ulazak u Vatru, pa }e biti postavljeni na taj bedem i prepoznavat }e svijet po njihovom izgledu.

Ovdje nam Uzvi{eni govori o tome kako }e oni koriti stanovnike vatre, tj. vo|e i prvake Kurej{ija i mnogoboàca: "Nije vam koristilo va{e mno{tvo", tj. va{a brojnost, "...i to {to ste se oholo dràli". Odnosno: Va{a brojnost i oholost nisu vas sa~uvale od Allahove kazne u koju ste dospjeli i patnje od koje patite.

"Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost ne}e sti}i?" Tj. Uzvi{eni Allah }e upitati one koji su se oholili i gomilali imetak: "Zar nisu ovo oni", tj. stanovnici bedema, "...za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost ne}e sti}i?" Zatim }e Allah re}i stanovnicima bedema: "U|ite u Dènnet, nikakva straha za vas ne}e biti i ni za ~im vi ne}ete tugovati!", uprkos nevjernicima. Huzejfe, r.a., govori o tome kako }e stanovnici bedema traìti {efaat od Adema, pa onda od Ibrahima, pa od Musaa, pa Isaa, i na kraju od Muhammeda, s.a.v.s., i kako }e se svi ispri~avati, osim Muhammeda, s.a.v.s., koji kaè: (296) "Pa }e meni do}i, a ja }u se potap{ati po prsima i re}i: ′Ja }u to uraditi.′" Nakon toga on }e im ~initi {efaat, kako to stoji u Huzejfinom rivajetu: Zatim je on, s.a.v.s., rekao: "Zatim }u ih dovesti do Dènneta i zatraìti da se otvore vrata, pa }e se otvoriti i meni i njima. Tada }e oni biti odvedeni do rijeke koja se zove Rijeka ìvota. Na njenim je obalama trska po kojoj su razasuti biseri, zemlja joj je od miska, a {ljunak od dragulja. U njoj }e se okupati, pa }e im se vratiti boja i miris dènetlija i izgledat }e poput blistavih zvijezda. Ipak, na njihovim }e prsima ostati bijeli biljezi pomo}u kojih }e biti prepoznavani, pa }e ih zvati: ′Dènetlije siromasi.′"

I stanovnici Vatre dozivat }e stanovnike Dènneta: "Prolijte na nas vode ili ne{to od onoga ~ime vas je Allah obdario!" - a oni }e re}i: "Allah je to dvoje nevjernicima zabranio!" /50/.One kojima je vjera njihova bila igra i zabava i koje je ` vot na Zemlji bio obmanuo, sada }emo Mi njih zaboraviti, zato {to su zaboravljali da }e na ovaj Dan pred Nama stajati i zato {to su dokaze Na{e poricali. /51/

i

Ovdje Uzvi{eni govori o jadnom stanju

dèhenemlija: oni }e traìti od dènetlija pi}a i hrane, pa im to ne}e biti dato. To je zna~enje rije~i Uzvi{enog: “I stanovnici Vatre dozivat }e stanovnike Dènneta: "Prolijte na nas vode ili ne{to od onoga ~ime vas je Allah obdario!" - a oni }e re}i: "Allah je to dvoje nevjernicima zabranio!" Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa da je, kada je upitan koja je sadaka najbolja, odgovorio: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (297) "Najbolja sadaka je voda. Zar nisi ~uo kako }e stanovnici Vatre, kada budu traìli pomo} od dènetlija, govoriti: ′Dajte nam vode ili ne~eg drugog ~ime vas je Allah opskrbio!′" Zatim Uzvi{eni opisuje kafire kako su se na Dunjaluku izigravali i ismijavali sa islamom i kako su ih dunjalu~ke ljepote i ukrasi zaveli i udaljili od rada za ahiret, koji im je bio nare|en. A rije~i Uzvi{enog: "...sada }emo Mi njih zaboraviti, zato {to su zaboravljali da }e na ovaj Dan pred Nama stajati", zna~e da }e On sa njima postupati kao da ih je zaboravio. Jer, Njegovom znanju ni{ta ne moè proma}i i On ni{ta ne zaboravlja, kao {to to Uzvi{eni i sam kaè : "U Knjizi je, Gospodaru mome nije ni{ta skriveno i On ni{ta ne zaboravlja." (20:52) Dakle, Uzvi{eni je tako rekao da bi uzvratio istom mjerom. Isto to u~inio je i rije~ima: "Zaboravili su Allaha, pa je i On njih zaboravio." (9:67) 311 Tj., kako god oni nisu radili za susret toga dana, tako i On njima ne}e ukazati Svoju milost. A u Buharijinom Sahihu stoji: (298) Na Kijametskom danu Uzvi{eni

311 Ovo posljedica zaboravljanja Allaha: oni su zaboravili i Njegovu kaznu i zapali u neposlušnost. A tom neposlušnošću izložili su se Allahovoj reakciji na nju, tj. Njegovoj kazni. Zato, izgleda kao da ih je On zaboravio sjetiti se po dobrom. A što se tiče zaborava, u smislu da ih je zaboravio kao što i ljudi zaboravljaju, to nikako ne dolikuje Uzvišenom Allahu, jer: "Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi." (42:11)


Allah }e upitati ~ovjeka: "Zar te nisam oènio? Zar te nisam po~astio? Zar ti nisam pot~inio konje i kamile i dao ti da njima upravlja{ i da ih hrani{?" On }e odgovoriti: "Jesi." Zatim }e ga Allah upitati: "Jesi li vjerovao da }e{ do}i preda Me?" On }e odgovoriti: "Nisam." A onda }e mu Uzvi{eni Allah re}i: "Danas }uJa tebe zaboraviti kao {to si i ti Mene zaboravio!"

′

"A Mi ovima Knjigu objavljujemo, koju smo kako Mi znamo objasnili, da bude putokaz i milost ljudima koji budu vjerovali." /52/ "êkaju li oni da se ona obistini? Onoga dana kada se obistini, re}i }e oni koji su je prije bili zaboravili: ′Istinu su poslanici Gospodara na{eg donosili! Da nam je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam je da budemo vra}eni, pa da postupamo druk~ije nego {to smo prije postupali!′" Ali, oni su sami sebe upropastili, a ne}e im biti ni onih koje suizmi{ljali. /53/

Ovdje Uzvi{eni govori o tome da je On ~ist prema

mnogobo{cima, jer im je slao poslanike sa Knjigom koju je donio i Muhammed, s.a.v.s., koja je protuma~ena i jasna. On, tako|er, kaè: "Ovo je Knjiga ~iji se ajeti pomno niù, a onda poja{njavaju." (11:1) Pa Njegove rije~i: "...koju smo kako Mi znamo objasnili”, zna~e: Koju smo objasnili narodima, shodno Na{em znanju. Jer, On, tako|er, kaè: "Objavio ga je Svojim znanjem."(4:166) Dakle, rije~ima: "A Mi ovima Knjigu objavljujemo, koju smo kako Mi znamo objasnili", On opovrgava njihove isprike, jer im je na Dunjaluku slao i poslanike i knjige. Tako npr. On kaè:

"A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!"(17:15) Zato Uzvi{eni kaè: "êkaju li oni da se ona obistini?", tj. da li oni ~ekaju kaznu i patnju, Dèhennem i Vatru? Er-Rebi´ kaè: "Ona }e se neprestano obistinjavati, sve dok dènetlije ne u|u u Dènnet, a dèhenemlije u Dèhennem, i tada }e se ona u potpunosti ostvariti." "Onoga dana kada se obistini", tj. Kijametskog dana,

"...re}i }e oni koji su je prije bili zaboravili", tj. oni koji na dunjaluku nisu radili po njoj i koji su se pravili da ne znaju za nju: "Istinu su poslanici Gospodara na{eg donosili! Da nam je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme", tj. da nas spasi iz ovog stanja u kojem se nalazimo, "...ili da nam je da budemo vra}eni", na dunjaluk, "...pa da postupamo druk~ije nego {to smo prije postupali!" Uzvi{eni, tako|er, kaè: "A da ti je vidjeti kako }e, kada pred vatrom budu zadràni, re}i: ′Da nam je da povra}eni budemo, pa da dokaze Gospodara na{eg ne pori~emo i da vjernici postanemo! " Ne, ne! Njima }e o~evidno postati ono {to su prije krili; a kada bi i bili povra}eni, opet bi nastavili raditi ono {to im je bilo zabranjeno, jer oni su doista la`ljivci." (6:27, 28) Uzvi{eni tako|er veli:

"Ali, oni su sami sebe upropastili, a ne}e im biti ni onih koje su izmi{ljali." Tj. napustit }e ih oni koje su bili oboàvali mimo Allaha, pa se ne}e za njih zauzimati niti im pomo}i, niti }e ih spasiti iz stanja u kojem se budu nalazili.

"Gospodar va{ je Allah, Koji je nebesa i Zemlju

u {est dana stvorio, a zatim se nad Ar{om uzvisio. On tamom no}i prekriva dan, koja ga ustopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvi{en neka je Allah, Gospodar svjetova!" /54/

Ovdje Uzvi{eni govori da je On u {est dana stvorio

svijet: nebesa, Zemlju i ono {to se nalazi izme|u njih, a to stoji i u jo{ nekim kuránskim ajetima. Tih {est dana su: nedjelja, ponedjeljak, utorak, srijeda, ~etvrtak i petak. U petak je dovr{eno stvaranje i tada je stvoren i Adem, a.s. [to se ti~e tih dana, postoji razilaènje na mi{ljenje da su ti dani ovi obi~ni dani - {to odmah pada na pamet - i na mi{ljenje da je svaki taj dan bio dug hiljadu godina - {to je stav Mudàhida i Ahmeda ibn Hanbela, a preko Ed-Dahhaka prenosi se i od Ibn-Abbasa. A u subotu nije bilo stvaranja, jer je to bio sedmi dan. On je zato i nazvan subotom, tj. prekidom, prestankom.

[to se ti~e rije~i Uzvi{enog: "...a zatim se uzvisio nad Ar{om", o njima postoji veoma mnogo stavova, a mi u tom pogledu prih-vatamo stav na{ih dobrih prethodnika i ostalih islamskih u~enjaka, bilo ranijih ili kasnijih. A taj stav podrazumijeva prihvatanje tih rije~i onakvih kakve jesu, bez pitanja o na~inu, bez


poistovje}ivanja i bez li{avanja tog boànskog atributa. Ono {to zami{ljaju oni koji poistovje}uju Allahova svojstva sa ljudskim ne dolazi u obzir kada se govori o Allahu. Jer, Uzvi{enom Allahu ni{ta od Njegovih stvorenja ne li~i:

"Niko nije kao On! On sve ~uje i sve vidi."(42:11) Ispravno je ono {to su rekli na{i alimi, me|u kojima je i Buharijin u~itelj Nuájm. Tako on kaè: "Ko poistovjeti Allaha sa nekim od Njegovih stvorenja, postaje kafir, a ko zanije~e ono ~ime je Allah sam Sebe opisao, tako|er postaje kafir." Ni u Allahovim, ni u rije~ima Njegovog Poslanika kojima Ga on opisuje, nema poistovje}ivanja. Zato je na pravom putu onaj ko priznaje Uzvi{enom Allahu ono {to se o Njemu otvoreno govori u ajetima i vjerodostojnim hadisima - na na~in koji dolikuje Njegovoj veli~ini - i ko ne pripisuje Uzvi{enom Allahu nesavr{enost.

Rije~i Uzvi{enog: "On tamom no}i prekriva dan, koja ga ustopu prati", zna~e: Kako odlazi no}na tama, tako dolazi svjetlo dana, i kako odlazi svjetlo dana - tako dolazi no}na tama. A i no} i dan slijede jedno drugo ùrno, brzo, ne zaostaju}i jedno za drugim: Dok jedno ode, odmah drugo do|e, i obratno. To je sli~no rije~ima Uzvi{enog: "...nit' }e no} dan prete}i", (36:40) tj. dan ne}e jednog momenta usporiti, pa da ga no} pretekne. Oni jedno drugo slijede bez me|uprostora. Zato Uzvi{eni kaè: "...koja ga ustopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj volji", tj. svi oni pot~injeni su Njegovoj volji i snazi. Zato On - neka je slavljen - kaè: "Samo On stvara i upravlja!", tj. Njemu pripada vlast i upravljanje.

"Uzvi{en neka je Allah, Gospodar svjetova!" A u jednoj dovi koja se navodi od Ebu Ed-Derdaa, a prenosi se i kao rije~i Poslanika, s.a.v.s., kaè se: (299) "Allahu moj, Tebi pripada sva vlast, sva hvala i sva odredba. Molim Te za svako dobro i utje~em Ti se od svakog zla."

"Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, On doista ne voli one koji svaku mjeru prelaze." /55/"I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost je Allahova doista blizu onih koji dobra dje a ~ine." /56/ l

Ovdje Uzvi{eni i Slavljeni napu}uje Svoje robove

da Mu se obra}aju, {to im je dobro i za dunjaluk i za ahiret: "Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome", tj. ponizno i skromno, tiho i skru{enog srca, kao {to kaè Uzvi{eni:

"I spominji Gospodara svoga u sebi."(7:205) A u Sahihima Buharije i Muslima prenosi se od Ebu-Musa el-E{'arije, da je rekao: Ljudi su podigli glasove ~ine}i dovu, pa im Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: (300) "O ljudi, obuzdajte se, jer Onaj Koga dozivate nije gluh niti daleko! Onaj Koga dozivate blizu je i On ~uje." Ibn-Dèrir rije~ "ponizno" tuma~i kao: skru{eno i pokorno, a rije~i "i u sebi" kao: skru{enih srca i sa ~vrstim uvjerenjem da je On jedan i da je On Gospodar, i da to bude izme|u vas i Njega, a ne naglas i radi ljudi. Hasan kaè: "Kada je Allah spomenuo dobrog vjernika sa ~ijim je postupcima zadovoljan, On je rekao: ′Kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo.′"(19:3) A Ibn-Dùrejd` kaè: "U dovi je poku|eno podizati glas i glasno uzvikivati, a nare|eno je biti skru{en i smiren."

"On doista ne voli one koji svaku mjeru prelaze." Na ove rije~i Ibn-Abbas dodaje: ni u dovi, a ni u ne~emu drugom. A Ahmed navodi od oslobo|enog Sa´dovog roba, da je Sa´d rekao: ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaè: "Neki ljudi }e pretjerivati u dovi" - a u drugoj verziji stoji: "...pretjerivat }e u ~i{}enju i dovi" - Zatim je prou~io ajet: "Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome..." i rekao: Dovoljno ti je da kaè{: "Allahu moj, molim Te za Dènnet i za rije~i i djela koja njemu pribliàvaju, a utje~em Ti se od Vatre i od rije~i i djela koja njoj pribliàvaju." Ovaj hadis navodi i Ebu-Davud.

"I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspos-tavljen." Uzvi{eni zabranjuje ~injenje nereda i {tete na Zemlji nakon {to je ure|ena. Jer, ako su stvari postavljene u red, pa onda do|e do nereda, najgore }e biti upravo ljudima. Zato to Uzvi{eni zabranjuje, a nare|uje da se Njemu ~ini ibadet, dova i da Mu se bude skru{en i ponizan. Tako On kaè: "...a Njemu se molite sa strahom i nadom"; tj. strahuju}i od Njegove èstoke kazne i nadaju}i se Njegovoj obilnoj nagradi.312 Zatim Uzvi{eni kaè: "...milost Allahova doista je blizu onih koji dobra djela ~ine", tj. zaista je Njegova milost pripremljena i ~eka dobro -~initelje, koji slijede

312 Ipak, u našoj islamskoj sredini još ima ljudi koji ponavljaju riječi koje se pripisuju Aliji, r.a., a Alija nema ništa ni sa njima ni sa onim ko ih prenosi kao njegove riječi. Te riječi glase: "Gospodaru moj, ne činim Ti ibadet iz straha od Vatre niti iz želje za Džennetom, nego Ti ibadet činim zato što si Ti Bog i zaslužuješ da Ti se čini ibadet." Međutim, da li je razumljivo da Alija - koji je bio zadovoljan sa Allahom a i Allah sa njim - izgovori ovakve riječi!??, kad Uzvišeni Allah kaže: "Njemu se molite sa strahom i nadom!" Bože, sačuvaj da Alija kaže nešto slično tim riječima koje su neki ljudi - izgorjelih džigerica od mržnje prema islamu i muslimanima - izmislili, a onda spletkarili među muslimanima, pripisujući ih iskrenim vjernicima, kao npr. Aliji, r.a. Obični svijet, pa poneki i od učenijih, to su prihvatili imajući povjerenja u one kojima se to pripisuje, iako oni nemaju ništa s tim... Međutim, Allah je - Kome Jedinom pripada hvala i sva dobrota - dao muslimanima one koji će osramotiti neprijatelje islama i omesti im njihove planove. Ove riječi se također pripisuju i Rabiji el-Adeviji. Međutim, mi i to odbacujemo, jer nema ni jednog muslimana koji vjeruje u Allaha i u Sudnji dan da će tako nešto izgovoriti.


Njegova nare|enja i klone se Njegovih zabrana. Uzvi{eni je ovdje upotrijebio izraz "blizak", a ne izraz "bliska", zato {to pod izrazom "milost" podrazumijeva rije~ "sevap". Druga mogu}nost je zato {to se rije~ milost odnosi na Allaha - ali je prvo mi{ljenje ispravnije - a Allah opet najbolje zna.

57. "On je Taj Koji {alje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu te{ke oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potje-ramo, pa na njeg ki{u spustimo i u~inimo da uz njenu pomo} rastu plodovi svakovrsni; isto }emo tako mrtve oìviti, opametite se!" /57/ "U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne na~ine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju." /58/

Nakon {to je Uzvi{eni Allah naveo da je On

Stvoritelj nebesa i Zemlje i da On svime upravlja i odre|uje, i nakon {to je ukazao na to da se samo Njemu dova treba ~initi - jer je On svemo}an - On upozorava na to da je On Taj Koji daje opskrbu i da }e On proìviti mrtve na Kijametskom danu. Tako Veli~anstveni kaè: "On je Taj Koji {alje vjetrovekao radosnu vijest." To je sli~no Njegovim rije~ima:

.

"Jedan je od dokaza Njegovih to {to On {alje vjetrove kao nosioce radosnih vijesti." (30:46) A rije~ima Uzvi{enog: "milosti Svoje"; misli se na ki{u. On tako|er kaè: "On {alje ki{u kad oni izgube svaku nadu, i rasprostire blagoslov Svoj; On je Za{titnik pravi i jedini dostojan hvale "(42:28) Zatim, Uzvi{eni kaè: "...a kad oni pokrenu te{ke oblake", tj. kada vjetrovi potjeraju oblake te{ke zbog velike koli~ine ki{e u njima, oni budu crni i kre}u se nisko iznad zemlje. A rije~i Uzvi{enog: "Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo", tj. prema mrtvoj i sasu{enoj zemlji - poput su Njegovih rije~i: "Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj ìvot dajemo." (36:33) Zato Uzvi{eni kaè: "...i u~inimo da uz njenu pomo} rastu plodovi svakovrsni; isto }emo tako mrtve oìviti", tj. onako kako oìvljavamo zemlju nakon njenog mrtvila, tako }emo oìviti i tijela nakon {to struhnu. Na Kijametskom danu Allah }e spusiti ki{u sa neba koja }e ~etrdeset dana padati na Zemlju, pa }e se iz nje

podi}i tijela u kaburovima, kao {to sjeme klija u zemlji. Na mnogim mjestima u Kuránu Allah ovako za Kijametski dan navodi primjer oìvljavanja mrtve zemlje. Zato Uzvi{eni i kaè: "...opametite se!"

Rije~i Uzvi{enog: "U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova", zna~e: bilje iz plodne zemlje raste brzo i lijepo. Sli~no tome Veli~anstveni kaè: "...i u~ini da uzraste lijepo". (3:37) Za rije~i Uzvi{enog: "...a u neplodnom tek s mukom", Mudàhid i jo{ neki kaù da se odnose na neobra|enu i njoj sli~nu zemlju. A Ibn-Abbas kaè: "Ovim primjerom Allah ukazuje na vjernika i nevjernika."

"Mi smo Nuha poslali narodu njegovu, pa im je on govorio: ′O narode moj, Allahu robujte,vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista pla{im za vas patnje na Velikom danu!′" /59/

.′

,

"A glave{ine naroda njegova su odgovarale: ′Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi.′" /60/ "A on je govorio: ′O narode moj, nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova"; /61/ "poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i savjetujem vas; ja od Allaha znam ono {to ne znate vi " /62/

Izuzev poslanika koji su ubijani, ni jedan drugi

poslanik nije pretrpio toliko muka od svog naroda koliko je pretrpio Nuh. Od Adema do Nuha, a.s., proteklo je deset generacija, i sve su one ìvjele po islamu. A kipovi su se po~eli oboàvati postepeno: kada su pomrli neki dobri ljudi, ostali su napravili dàmije na njihovim kaburovima i postavili njihove slike u njima, da bi se prisje}ali njih i njihovog ibadeta i da bi ih uzimali kao uzor. Nakon nekog vremena oni na osnovu tih slika naprave kipove, pa ih, nakon jo{ jednog perioda, po~nu oboàvati. A nazvali su ih po imenima tih dobrih ljudi: Vedd, Suva´, Jegus, Jeúk i Nesr. I kada je to prevr{ilo, Uzvi{eni Allah - Kome pripada hvala i svako dobro - posla Svoga poslanika Nuha, koji ih pozva oboàvanju Jedinog Allaha, Koji nema sudruga. Tako im on re~e: "O narode moj, Allahu robujte vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista pla{im za vas patnje na Velikom danu!", tj. kazne


Kijametskog dana, kada iza|ete pred Allaha kao mu{rici. "A glave{ine naroda njegova su odgovarale", tj. njihove vo|e, uglednici i "Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi", jer nas poziva{ da napustimo oboàvanje kipova, a mi smo i na{e o~eve zatekli da ih oboàvaju. Ovako pokvarenjaci uvijek po{tene smatraju zalutalim. O tome Uzvi{eni tako|er kaè: "...kada ih vide, onda govore: ′Ovi su, doista, zalutali.′" (83:32)

A on je govorio: "O narode moj, nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova"; tj. nisam ja zalutao, nego sam ja poslanik Gospodara i Vlasnika svake stvari.

"...poslanice Gospodara svoga dostavljam vam i savjetujem vas; ja od Allaha znam ono {to ne znate vi."

Poslanik treba jasno prenositi, savjetovati ljude i poznavati Allaha - do te mjere da ga niko od Allahovih stvorenja ne moè dosti}i u tim svojstvima, kao {to se vidi iz hadisa koji navodi Muslim: (302) "Na Dan Arefata Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je ashabima, koji su se tada sakupili u najve}em broju u kojem su se ikada sakupili: ′O ljudi! Bit }ete pitani o meni, pa {ta }ete re}i?′ Oni reko{e: ′Posvjedo~it }emo da si prenio i ispunio i da si nas savjetovao.′ On tada po~e dizati prst prema nebu i spu{tati ga prema njima, govore}i: ′Allahu moj, posvjedo~i, Allahu moj, posvjedo~i!′"

"Zar vam je ~udno {to vam pouka od Gospodara va{eg dolazi po ~ovjeku, jednom od vas, da vas opominje, da biste se grijeha klonili i da biste pomilovani bili?" /63/ "Ali, oni su ga la`nim smatrali, pa smo spasili njega i one koji su bili uz njega u la|i, a onekoji u dokaze Na{e nisu vjerovali - potopili. Uistinu, oni su pravi slijepci bili." /64/

Uzvi{eni kaè da je Nuh rekao svome narodu:

"Zar vam je ~udno", odnosno: Nemojte se ~uditi, jer nije ~udno da Allah, iz Svoje milosti i dobrote, {alje objavu jednom od vas, kako bi vas on opominjao da se ~uvate Allahove srd`be i da Mu ne ~inite {irk, "...i da biste pomilovani bili?" Zatim Uzvi{eni kaè: "Ali, oni su ga la`nim smatrali", tj. bili su ustrajni u poricanju njega i samo je mali broj njih povjerovao sa njim. "...pa smo spasili njega i one koji su bili uz njega u la|i", tj. na brodu,

"...a one koji u dokaze Na{e nisu vjerovali - potopili." Sli~no tome, Uzvi{eni kaè: "I oni su zbog grijeha svojih potopljeni."(71:25) Zatim, Uzvi{eni kaè: "Uistinu, oni su pravi slijepci bili", tj. bili su slijepi naspram Istine - nisu htjeli vidjeti je i prihvatiti je. Dakle, Uzvi{eni nam u ovom kazivanju govori kako je On radi Svojih prijatelja kaznio Svoje neprijatelje, a spasio poslanika i vjernike. Sli~no tome, On kaè: "Mi }emo, doista, pomo}i poslanike Na{e..." (40:51) To je Allahovo pravilo prema Njegovim robovima i na dunjaluku i na ahiretu: Bogobojazni }e pobijediti. Ibn-Vehb prenosi da je Ibn-Abbas rekao: "U toj la|i sa Nuhom spasilo se osamdeset osoba."

"A Adu - njegova brata Huda. On je govorio: O narode moj, Allahu robujte vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?′" /65/ ′ ,

′

"Glave{ine naroda njegova, koje nisu vje-rovale, odgovarale su: ′Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si zaista la-àc.′" /66/ "A on je govorio: ′O narode moj, nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova pos-lanik′; /67/ dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskreni savjetnik.′" /68/ "Zar vam je ~udno {to vam pouka od Gospodara va{eg dolazi po ~ovjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda u~inio i stvorio vas krupnog rasta. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono {to budete èljeli." /69/

Ovdje Uzvi{eni kaè: Kao {to smo Nuhovom na-

rodu poslali Nuha, tako smo i Adu poslali njihovog brata Huda. Ovdje se misli na prvi Ad, odnosno na potomke Ada ibn Irema, koji su pravili nastambe na stupovima na kopnu. Allah o njima tako|er kaè: "Zar ne zna{ {ta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, s Iremom, posjednicima stupova, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo" (89: 6-8). Oni su ih takve pravili zato {to su bili izuzetno sna`ni i jaki. Njihove nastambe su bile u Jemenu, u


pje{~anim brdima El-Ahkaf. Muhammed ibn Ishak prenosi od Ebu Et-Tufejla Amira ibn Vaila: ûo sam Aliju kako govori jednom ~ovjeku iz Hadramevta: "Jesi li vidio jednu crvenu dinu pro{aranu crvenkastom ilova~om, na kojoj ima puno misvak-drve}a i dra~e... u tom i tom dijelu Hadramevta? Jesi li je vidio?" On mu odgovori: "Jesam, vladaru pravovjernih. Tako mi Allaha, opisao si je kao da si je i sam vidio!" Alija re~e: "Nisam, nego mi je pri~ano o njoj." On upita: "A {ta je s njom, vladaru pravovjernih?" A on re~e: "U njoj je kabur Huda, a.s." Ovo predanje navodi Ibn-Dèrir i ono potvr|uje da su oni ìvjeli u Jemenu, zato {to se u njemu navodi da je Hud, a.s., tamo ukopan.

"Glave{ine njegova naroda, koje nisu vjerovale, odgovarale su", odnosno njihove vo|e i dostojanstvenici bi odgovarali: "Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si zaista laàc", tj. mi vidimo da si ti u zabludi, jer nas odvra}a{ od oboàvanja kipova.

A on je govorio: "O narode moj, nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova pos-lanik"; tj. nije ta~no to {to govorite, nego vam ja donosim istinu od Allaha, Stvoritelja svega {to postoji.

"...dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskreni savjetnik". A preno{enje objave, savjetovanje i povjerljivost osobine su koje krase poslanike.

"Zar vam je ~udno {to vam pouka od Gospodara va{eg dolazi po ~ovjeku, jednom od vas, da vas opominje?" Tj. nemojte se ~uditi tome {to vam je jedan od vas poslan kao poslanik, da bi vas upozorio na Allahove blagodati i na susret sa Njim, nego zahvaljujte Allahu na tome.

"Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda u~inio", tj. sjetite se blagodati koju vam je Allah dao time {to vam je dao da budete od vjernika iz Nuhovog naroda. Jer, njegov mu narod nije bio poslu{an i u la` su ga utjerivali, pa je on u~inio poznatu dovu protiv njih. Allah je tu dovu usli{ao i uni{tio sve nevjernike na Zemlji.

"...i stvorio vas krupnog rasta", tj. On vam je dao da budete krupniji od drugih ljudi. Sli~no tome, Uzvi{eni u kazivanju o Talutu kaè: "...i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario", (2:247) "I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati", tj. Njegovi darovi koje vam je dao, "...da biste postigli ono {to budete èljeli", tj. da biste se spasili i Njegovom plemenito{}u i dobrotom u{li u Dènnet.

Oni su govorili: "Zar si nam do{ao zato da samo Allahu robujemo, a da napustimo one koje su preci na{i oboàvali? U~ini da nas sna|e to ~ime nam prijeti{, ako je istina to {to govori{!" /70/ "Ve} vas je sna{la kazna i gnjev Gospodara va{eg!" - govorio je on. "Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci va{i nazvali, a o kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato ~ekajte i ja }u s vama ~ekati!" /71/

,

,

i

,

"I Mi smo iz milosti Na{e njega i one koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Na{e nisu priznavali i koji nisuvjerovali." /72/

Ovdje Uzvi{eni govori o njihovom buntu, inadu i

utjerivanju u la` Huda, a.s.: Oni su govorili: "Zar si nam do{ao zato da samo Allahu robujemo...", kao {to su govorili i nevjernici iz plemena Kurej{: "Boè ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao ki{u ili nam po{alji patnju nesnosnu!" (8:32) Muhammed ibn Ishak i jo{ neki navode da su oni oboàvali kipove, od kojih su jednog zvali Samed, drugog Samud, a tre}eg El-Heba. Zato im je Hud, a.s., govorio: "Ve} vas je sna{la kazna i gnjev Gospodara va{eg!", tj. zbog tih va{ih rije~i vi ste ve} zasluìli srd`bu i bijes va{eg Gospodara.

"Zar sa mnom da se prepirete o menima nekakvim kojima ste ih vi i preci va{i nazvali”, tj. zar vi sa mnom vodite raspravu o ovim kipovima koje ste vi i va{i preci proglasili bogovima, koji ne mogu ni na{tetiti ni koristiti, a ni Allah vam nije dao nare|enje ili odobrenje da ih oboàvate? Zato Uzvi{eni dalje kaè: "...a o kojima Allah nikakav dokaz nije ob-javio? Zato ~ekajte i ja }u s vama ~ekati!" Ove su rije~i upozorenje i prijetnja Huda, a.s., svome narodu, pa ih je zato Uzvi{eni popratio Svojim rije~ima: "I Mi smo iz milosti Na{e njega i one koji su uz njega bili spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Na{e nisu priznavali i koji nisuvjerovali." Uzvi{eni Allah na drugim mjestima u Kuránu govori o na~inu njihovog uni{tenja, navode}i da je On na njih poslao èstoki vjetar, koji je u prah pretvarao sve do ~ega god bi do{ao. Tako Uzvi{eni i Veli~anstveni u jednom drugom ajetu kaè:

"A Ad uni{ten vjetrom ledenim, silovitim, kome je On vlast nad njima sedam no}i i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao {uplja datulina debla vidio, i vidi{ li da je iko od njih ostao?" (69:6-


8) Kada su se oni uzoholili i pobunili, Allah ih je uni{tio silovitim vjetrom, koji bi podigao ~ovjeka u zrak a zatim ga bacio naglava~ke, tako da bi mu se glava razbila i odvojila od tijela. Zato Uzvi{eni kaè: "...kao {uplja datulina debla".

Muhammed ibn Ishak kaè: "Oni su ìvjeli u Jemenu, izme|u Omana i Hadramevta. Zatim su se nastanili {irom Zemlje i tla~ili ljude, snagom koju im je Allah dao. Oni su umjesto Allaha oboàvali kipove, pa im je Allah poslao Huda, a.s., koji je me|u njima bio jedan od onih najplemenitijeg porijekla i najuglednijeg poloàja. On ih je pozivao da oboàvaju samo Allaha i da ne uzimaju za Boga nikog drugog osim Njega, te da prestanu sa tla~enjem ljudi. Me|utim, oni su to odbijali, utjerivali ga u la` i govorili mu: "Ko je od nas ja~i?" Samo ga je mali broj slijedio, prikrivaju}i svoj iman. Nakon {to su se oni tako usprotivili Allahu i u la` utjerivali Njegovog poslanika, te nakon {to su veliki nered na Zemlji napravili i uzoholili se, prave}i bez potrebe pala~e na svakoj uzvi{ici - da bi druge ismijavali - Hud, a.s., govorio im je: "Za{to na svakoj uzvi{ici pala~e zidate, druge ismijavaju}i, i podiète utvrde kao da }ete vje~no ìvjeti, a kad ka`njavate, ka`njavate kao silnici? Bojte se Allaha i meni budite poslu{ni!" (16:128-131)

“Oni su govorili: "O, Hude, nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju rije~ ne}emo napustiti boànstva na{a, mi ti ne vjerujemo. Mi kaèmo samo to da te je neko boànstvo na{e zlom pogodilo", tj. ludilom.

On re~e: "Ja poz vam Allaha za svjedoka, a i vi posvjedo~ite da ja nemam ni{ta s tim {to vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, u moga i va{ega Gospodara! Nema ni jednog ìvog bi}a koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno." (11: 53-56)

i

Vjetar koji im je do{ao li~io je na vatru, a Allah ga je na njih usmjeravao uzastopno sedam no}i i osam dana. Taj vjetar uni{tio je svaku osobu od Ada, osim {to su se Hud, a.s., i oni koji su vjerovali sa njim sklonili na jedno za{ti}eno mjesto, pa se njima ni{ta neprijatno i neugodno nije dogodilo. Vjetar je prolazio nad Adom izme|u neba i Zemlje i poga|ao ih kamenjem u glave. Uzvi{eni Allah tako|er kaè: "I kada je do{la kazna Na{a, Mi smo, milo{}u Na{om, Huda i vjernike s njim spasili i patnje surove ih po{tedjeli." (11:58)

A Semudu - njegova brata Saliha. "O, narode moj", govorio je on, " Allahu robujte vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znaka od Gospodara va{eg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne z ostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!" /73/

,

l

l

′

"I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio: u ravnicama njezinim pala~e gradite, a u brdima ku}e kle{ete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne ~inite z o po Zemlji nered prave}i!" /74/ "A glave{ine naroda njegova, one koje su se oholile, upita{e potla~ene, one me|u njima koji su vjerovali: ′Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?′ - ′Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono {to je po njemu objavljeno′, odgovori{e oni." /75/ A mi, doista, ne vjerujemo u to u {to vi vjerujete′, reko{e oni koji su bili oholi." /76/ "I zakla{e oni kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslu{a{e i reko{e: ′O Salih, u~ini da nas sna|e to ~ime prijeti{, ako si poslanik.′" /77/ "I zadesi ih stra{an potres i oni u zemlji svojoj osvanu{e mrtvi, nepomi~ni." /78/

Mufesiri i poznavaoci rodoslova kaù: Semud je

bio sin Asira, on sin Irema, on sin Sama, a on sin Nuha, a Dèdis ibn Asir bio mu je brat. Svi ogranci plemena Tasm bili su ~istokrvni Arapi koji su ìvjeli jo{ prije Ibrahima, a.s., Semud je ìvio nakon Ada, a njihove nastambe vidljive su izme|u Hidàza i [ama u Vadil-Kurau i oko njega. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pro{ao je pored tih ku}a i nastambi, kada je devete


godine u~estvovao u pohodu na Tebuk. Imam Ahmed navodi da je Ibn-Umer rekao:/303/ "Kada je Boìji Poslanik, s.a.v.s., krenuo sa ashabima prema Tebuku, zastao je sa njima u Hid`ru, kod Semudovih stani{ta, pa su oni uzeli vodu iz bunara iz kojih su nekada pili pripadnici Semuda, te su njome zamijesili hljeb i napunili svoje posude. Me|utim, Poslanik im naredi, pa oni prosu{e tu vodu i tim hljebom nahrani{e deve. Zatim ih odvede do bunara iz kojeg je pila /Salihova/ deva da bi tu vodu koristili, a zabrani im ulazak u mjesto gdje je taj narod ka`njen i re~e im: ′Bojim se da vas ne zadesi ono {to je zadesilo i njih, pa im se ne pribliàvajte!′"

Ahmed tako|er navodi da je Abdullah ibn Umer rekao: Dok je bio u Hid`ru, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/304/ "Nemojte ovim ka`njenicima prilaziti, osim pla~u}i. Ako ne budete u pla~nom stanju, ne prilazite im, da vas ne bi sna{lo ono {to je i njih zadesilo." Osnova ovog hadisa navedena je i u Sahihima Buharije i Muslima, i to u nekoliko verzija.

Allah Uzvi{eni kaè: "A Semudu - njegova brata Saliha", tj.: Mi smo narodu Semud poslali njihovog poslanika Saliha.

"O narode moj", govorio je on, " Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!" Ovako su svi poslanici pozivali oboàvanju samo Allaha, Koji nema sudruga, jer Allah Uzvi{eni kaè:

"Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ′Nema boga osim Mene, zato Mene oboàvajte!′"(21:25)

Allah Uzvi{eni kaè: “Evo vam znaka od Gospodara va{eg: ova Allahova kamila za vas je znak", tj. do{ao vam je dokaz od Allaha da je istina ono {to vam objavljujem. Prije toga oni su traìli od Saliha da im donese neki dokaz, predloìv{i da iz jedne ~vrste stijene koju su oni odredili iza|e deva u desetom mjesecu trudno}e, pred samim porodom. Tada je Salih od njih zatraìo ~vrsta uvjerenja i obe}anja da }e povjerovati u njega i slijediti ga ukoliko im Allah udovolji njihovoj molbi i zahtjevu. Kada su mu oni dali ta uvjerenja i obe}anja, on je klanjao i uputio dovu Allahu Uzvi{enom, pa se ta stijena uzdrmala i raspukla, a iz nje je iza{la steona kamila u ~ijoj utrobi se vrtjelo mladun~e, kao {to su i traìli. Tada njihov poglavar Dùndu' ibn Amr i njegovi istomi{ljenici prime islam. I ostali velikani Semuda tada htjednu povjerovati, ali ih od toga odvrate Zuab ibn Amr ibn Lebid, El-Habbab - koji se brinuo o kipovima - i Rebab ibn Sa'r ibn Dèlhes. Dùndu' ibn Amr imao je amidì}a koji je tako|er bio jedan od velikana i uglednika Semuda, a zvao se [ihab ibn Halife ibn Muhallat ibn Lebid ibn Hiras. On je tako|er htio povjerovati, ali ga je ta grupa odvra}ala od toga, pa ih je on poslu{ao. Nakon toga deva je pred njima donijela na svijet svoje mlado i boravila me|u njima jedno vrijeme. Ona bi jedan dan pila vodu, iz njihovog bunara, a drugi dan bi ga

prepu{tala njima. Onoga dana kada bi ona pila vodu oni bi uzimali njeno mlijeko, pili ga i punili njime sve posude koje bi htjeli. Allah Uzvi{eni o tome u drugom ajetu kaè: "I upozori ih da }e se voda izme|u njih i nje dijeliti, sva-kom obroku pristupit }e onaj ~iji je red!" (54: 28) On tako|er kaè: "Evo, to je kamila, u odre|eni dan ona }e piti, a u poznati dan vi." (26:155) Ona je i{la na pa{u u neke njihove doline. Na pojilo bi dolazila jednim klancem i toliko bi se napila vode, da bi se morala vra}ati drugim, {irim klancem. Navodi se da je bila ogromnog rasta i veli~anstvenog izgleda, tako da kada bi ona nailazila pored njihove stoke, stoka bi se popla{ila i pobjegla od nje. Kada im je to dojadilo i nakon {to poja~a{e poricanje Saliha, a.s., oni je odlu~e ubiti, kako bi imali vodu svakog dana. Kaè se da su se svi oni sloìli s tim da se ona ubije. Tako Katade kaè: "Do mene je doprlo da je onaj koji je nju ubio obi{ao sve njih, pa ~ak i ène u njihovim posebnim odjelima i djecu, kako bi se uvjerio da se slaù s tim da se ona ubije. A ja na to dodajem: To se razumije i iz rije~i Allaha Uzvi{enog: "Ali mu oni nisu povjerovali, ve} su je zaklali - i Gospodar ih je njihov zbog grijeha njihovih uni{tio i do posljednjeg istrijebio." (92:14) Ove se rije~i odnose na cjelokupno pleme, {to ukazuje na to da su se svi oni bili sloìli sa tim - a Allah opet najbolje zna. Kada su oni to uradili i zaklali devu, vijest o tome doprla je do Saliha, a.s., pa je on do{ao me|u njih. Oni su bili okupljeni na jednom mjestu. Kada je ugledao devu, on je zaplakao i rekao: في تـمــتعوا

أيـــام ثـالثــة دارآــم "@ivjet }ete u zemlji svojoj jo{ samo tri dana." (11:65)

Dan u kojem su ubili devu bio je srijeda. Te no}i devet osoba odlu~i ubiti Saliha: "Zakunite se najteòm zakletvom" - reko{e - "da }emo no}u i njega i njegovu porodicu ubiti, a onda njegovom najblièm krvnom srodniku re}i: ′Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo. I smi{ljali su spletke, pa smo i Mi njima kovali spletke kad se nisu nadali, pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova..." (27:49-51) Oni se me|usobno dogovore i odlu~e to uraditi. Ali, kada su te no}i krenuli mu~ki ubiti Allahovog poslanika, Allah Uzvi{eni je - a Njemu i Njegovom poslaniku pripada mo} - poslao na njih kamenje kojim ih je usmrtio prije nego njihove sunarodnike. U ~etvrtak, prvog dana ~ekanja, lica pripadnika Semuda su poùtjela, kao {to im je i rekao Salih, a.s. U petak, drugog dana ~ekanja, njihova su lica pocrvenjela, a u subotu, tre}eg dana odre|enog roka, lica su im pocrnjela. Kada su osvanuli u nedjelju, ve} su bili obukli mrtva~ku odje}u i posjedali, i{~ekuju}i Allahovu kaznu i osvetu - Allah nas sa~uvao od nje. Nisu znali {ta }e se sa njima desiti niti kako }e biti ka`njeni. I dok je Sunce granulo, zadesio ih je

′


stra{an krik s neba i èstok zemljotres ispod njih, pa su im sve du{e uzete u jednom ~asu.

فـأصـبحوا دارهــم في i oni u zemlji..." جـاثمـيـن svojoj osvanu{e mrtvi, nepomi~ni", odnosno povaljani i beìvotni. Kaè se da niko od njih nije ostao u ìvotu: ni staro ni mlado, ni mu{ko ni ènsko, osim jedne nepokretne ène po imenu Kelba ibnetu Es-Silk, a zvali su je i Zurej'a. Ona je bila nevjernica i èstoka protivnica Saliha, a.s. Kada je ugledala kaznu koja ih je zadesila, njene su se noge pokrenule i ona je po~ela veoma brzo tr~ati. Tako je dotr~ala do jednog plemena i ispri~ala im ono {to je vidjela, odnosno kakva je kazna zadesila njen narod. Zatim je zatraìla vode i, kada se napila - umrla je.

Tako|er se kaè da se jedan ~ovjek od njih, po imenu Ebu-Regal, u ~asu izvr{enja te kazne nad njima zadesio u haremu Kabe, pa mu se ni{ta nije desilo. Me|utim, kada je nakon nekoliko dana napustio sveto podru~je, jedan je kamen pao na njega sa neba i usmrtio ga. A Allah opet najbolje zna.

A on ih napusti i re~e: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju." /79/

Nakon njihovog suprotstavljanja i prkosa Salihu,

a.s., Allah ih je uni{tio, a Salih, a.s., rekao im je: لـقـد أبــلغـــتآم ربي رســالة prenio sam..." لـآـم نصحت و vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas", ali to vama nije koristilo, jer vi ne volite istinu i ne prihvatate ono {to vam se savjetuje. Zato je on rekao: ولآـن ال تحـبون الـــناصحين "...ali vi ne volite one koji opominju". Tako|er se u Sahihima Buharije i Muslima navodi: /305/ "Nakon {to je pobijedio u Bici na Bedru, Allahov Poslanik, s.a.v.s., tu je proboravio tri /dana/. Nakon tre}e no}i on je zatraìo svoju kamilu, pa mu je osedlana. Zatim ju je uzjahao i oti{ao do starog bunara na Bedru. Tu je stao i po~eo govoriti: ′O Ebu Dèhle ibn Hi{am! O Utbe ibn Rebi'a! O [ejbe ibn Rebi'a! O taj i taj, jeste li na{li da je istinito ono {to vam je va{ Gospodar obe}ao? Ja sam na{ao da je istinito ono {to mi je moj Gospodar obe}ao.′ Na to mu Omer re~e: ′O Allahov Poslani~e, za{to se obra}a{ ljudima koji ve} truhnu?′ A on mu odgovori: ′Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a, vi ni{ta bolje od njih ne ~ujete moj govor, samo {to oni ne mogu odgovoriti.′"313 Pored toga, u ìvotopisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., navodi se da im je on rekao:/306/ "Kako ste bili lo{ rod svome Poslaniku: Vi ste me poricali a drugi su mi povjerovali; vi ste me istjerali a drugi su mi dali uto~i{te, vi ste se borili protiv mene, a drugi su mi pomogli! Kako ste bili lo{ rod

svome Poslaniku!" Kao {to je ve} navedeno, Salih, a.s., sli~ne rije~i uputio je svome narodu.

313 Pogledaj komentar na hadis broj 295.

I Luta - kad re~e narodu svome: "Za{to ~inite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije ~inio?" /80/ "Vi sa stra{}u prilazite mu{karcima, umjesto ènama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!" /81/

Allah Uzvi{eni kaè: "I" Mi smo poslali "Luta". Ili se time misli: "I" spomeni "Luta - kad re~e narodu svome". Lut je sin Harana, a on je sin Azera - Ibrahimovog, a.s., oca. On je povjerovao sa Ibrahimom, a.s., i sa njim je u~inio hid`ru u predjele [ama.314 Nakon toga Allah ga je poslao stanovnicima Sodome i okolnih naselja, da bi ih pozivao Allahu Uzvi{enom, nare|ivao im dobro i odvra}ao ih od zla koje su ~inili. Oni su ~inili haram i razvrat koji su oni prvi izmislili i koji prije njih nisu ~inili ni ljudi niti iko drugi: umjesto sa ènama, oni su intimne odnose imali sa mu{karcima. Zato im je Lut, a.s., rekao: "Za{to ~inite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije ~inio? Vi sa stra{}u prilazite mu{ karcima, umjesto ènama", tj. vi odbacujete ène i ono {to je va{ Gospodar kod njih stvorio za vas. To je pretjerivanje i krajnje neznanje va{e, jer je to upotreba ne~ega na pogre{nom mjestu. Zato im je on u drugom ajetu rekao: "Ako ve} ho}ete ne{to ~initi, eto k}eri mojih!" (15:71) Tako ih je on uputio na njihove ène, ali su mu se oni pravdali govore}i da ne osje}aju potrebu za njima:

-

"Ti zna{ da nama nisu potrebne tvoje k}eri" - reko{e oni - "ti doista zna{ {ta ho}emo mi" (11:79), tj. ti zna{ da mi nemamo potrebe za ènama i ti dobro zna{ {ta ho}emo od tvojih gostiju. I tako je njihovo stanje bilo - kao {to kaù mufesiri - da su se mu{karci zadovoljavali sa mu{karcima, a tako|er i ène sa ènama.

314 Na prvi pogled se razumije da se on njemu pridružio nakon što je on učinio hidžru u predjele Ken'ana. To se vidi iz riječi koje je Ibrahim, a.s., uputio Sari kada ju je poslao tamošnjem silniku - na njegov zahtjev. Naime, on joj je rekao: Ja sam rekao silniku da si ti moja sestra, pa nemoj opovrgnuti moje riječi... Ti si moja sestra po vjeri... Jer nema na zemlji /misleći na zemlju [am/ ni jednog vjernika osim mene i tebe, a Allah opet najbolje zna. Da je Lut bio sa njima, on ne bi tako rekao, nego bi i Luta spomenuo da se nalazi na zemlji - a Allah opet najbolje zna.


A odgovor naroda njegova glasio je: "Istjerajte ih iz grada va{eg, oni su ljudi - ~istunci!" /82/

Njihova reakcija naspram Luta bila je upravo to da

su htjeli njega i njegove sljedbenike istjerati i odstraniti iz svoje sredine, pa je Allah Uzvi{eni njega izveo ìva i zdrava, a njih je, poniène i bijedne, uni{tio na njihovom prostoru. Allah Uzvi{eni kaè: "Oni su ljudi - ~istunci!" Katade o ovome kaè: "Oni su ih time korili za ne{to {to uop}e nije gre{ka." A Mudàhid kaè: "Bili su ~isti od toga da polno op}e u stra`njicu."

"I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim ène njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili." /83/ "I na njih smo ki{u spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skon~ali." /84/

Allah Uzvi{eni kaè: "I Mi smo Luta i porodicu

njegovu spasili." To zna~i da u njega niko nije povjerovao osim njegove porodice, kao {to Allah Uzvi{eni kaè: "I Mi iz njega vjernike izvedosmo - a u njemusamo jednu ku}u muslimansku na|osmo." (51:35,36) Od te porodice treba izuzeti Lutovu, a.s., ènu, jer ona nije povjerovala u njega. Ona je vjerovala isto kao i njen narod i sura|ivala sa njima protiv njega. Ona ih je s njima ugovorenim znacima obavje{tavala o tome koji bi gosti kod njeg dolazili. I zato, kada je Lutu, a.s., nare|eno da ide sa svojom porodicom, bilo mu je zabranjeno da nju o tome obavijesti ili da je izvede odatle. Zato ovdje Uzvi{eni kaè: "...osim ène njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili." Izraz zna~i da je ona ostala, a prema nekima da je sa njima propala - {to se svakako podrazumijeva. Rije~i Allaha Uzvi{enog: "I na njih smo ki{u spustili", poja{njene su Njegovim rije~ima: "...i na njih kao ki{u grumenje od pe~ena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo, obiljeèno od Gospodara tvoga - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika." (11:82,83) Zato Uzvi{eni kaè: "...pa pogledaj kako su razvratnici skon~ali", tj. pogledaj, Muhammede, kako su skon~ali oni koji su se usudili biti neposlu{ni prema Allahu Uzvi{enom i poricati Njegove poslanike.

Postoji vi{e stavova u pogledu na~ina ka`njavanja onih koji ~ine razvrat poput Lutovog naroda, a ispravan je onaj koji se temelji na rije~ima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: /307/ "Koga na|ete da ~ini ono {to je ~inio i Lutov narod, ubijte i onog koji to radi a i onog kome se to radi!"

[to se ti~e op}enja sa ènom u stra`njicu, to je mali homoseksualizam i on je zabranjem konsenzusom islamskih u~enjaka. O tome postoji vi{e hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a o njima je ve} bilo govora prilikom tuma~enja sure El-Bekare.315

A Medjenu - njegova brata [uajba. "O narode moj" - govorio je on - " Allahu robujte vi drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara va{eg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte i red na Zemlji ne remetite kad je ve} na njoj uspostavljen red. To je bo e za vas, ako vjerujete." /85/

,

,

lj "Medjen" jeste ime plemena a i grada u blizini

Me'ana, na putu iz Hidàza. Allah Uzvi{eni kaè: "A kad stiè do vode medjenske, zate~e oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku."(28:23) To su bili stanovnici Ejke, o ~emu }emo poslije govoriti, ako Allah da - a u Njega se uzdamo.

"O narode moj" - govorio je on - " Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!" Ovako su svi poslanici pozivali: Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara va{eg da je istina ono {to vam objavljujem. Zatim ih je on savjetovao da ispravno mjere na litri i na vagi i da ne varaju ljude zakidaju}i ih u njihovoj imovini, odnosno da ih ne obmanjuju i ne potkradaju prilikom mjerenja na litri i vagi. Tako Allah Uzvi{eni kaè: "Te{ko onima koji pri mjerenju zakidaju", pa sve do Njegovih rije~i: "...na dan kada }e se ljudi zbog Gospodara svjetova di}i!" (83:1-6) Ovo je èstoka prijetnja i neumoljivo upozorenje - molimo Allaha da nas sa~uva od njega. Zatim, nas-tavljaju}i govor o [uajbu - koji je zbog svoje rje~itosti nazvan govornikom me|u poslanicima - Uzvi{eni kaè:

315 Pogledaj 222. ajet sure El-Bekare i hadise pod brojevima 323-326.


I ne postavljajte zasjede na putu, prijete}i i od Allahova puta odvra}aju}i one koji u Njega vjeruju, èle}i krivi put. I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umno` o, a pogledajte kako su skon~ali oni koji su nered pravili." /86/

i

j ,

"I ako jedni od vas vjeruju u ono {to je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa pri~ekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!" /87/

Rije~ima Allaha Uzvi{enog, [uajb, a.s., odvra}a ih

od reme}enja bilo fizi~kog bilo duhovnog puta: "I ne postavljajte zasjede na putu, prijete}i", tj. ucjenjuju}i ljude da }ete ih ubiti ako vam ne predaju svoje blago, "...i od Allahova puta odvra}aju}i one koji u Njega vjeru u èle}i krivi put", odnosno èle}i da Allahov put bude kriv i naget.

"I sjetite se da vas je bilo malo i da vas jeOn umnoìo", tj. dok vas je bilo malo bili ste potla~eni, a poslije, kada vas je bilo puno, postali ste mo}ni, pa se prisjetite Allahove bla-godati koju vam je podario u tom pogledu.

"...a pogledajte kako su skon~ali oni koji su nered pravili", tj. biv{i narodi, i kakve su ih kazne snalazile zato {to su se usu|ivali biti nepokorni i ne vjerovati. Allah Uzvi{eni kaè: "I ako jedni od vas vjeruju u ono {to je po meni poslano, a drugi ne vjeruju", tj. ako se razilazite o meni, "...pa pri~ekajte dok nam Allah ne presudi", odnosno dok nas On ne razdvoji, "...jer On je sudija najbolji!" Zato {to je najbolji, On }e spasiti bogobojazne, a uni{titi nevjernike.

Glave{ine naroda njegova, one koje su b e ohole, reko{e: "Ili }emo mi, o [uajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada na{eg istjerati, ili }ete se vratiti u na{u vjeru " "Zar i protiv na{e volje?" - re~e on. /88/

il

!

,

"Ako bismo se u vjeru va{u vratili nakon {to nas je Allah spasio nje na Allaha bismo la` iznijeli. Mi ne treba da se u nju vra}amo, osim ako to htjedne Allah, Gospodar na{. Gospodar na{ znanjem Svojim sve obuhva}a; u Allaha seuzdamo! Gospodaru na{, Ti presudi nama i

narodu na{em, po pravdi, Ti si sudija najpravedniji!" /89/

,

Ovdje Uzvi{eni govori o tome kako su nevjernici prijetili [uajbu, a.s., i vjernicima uz njega: ili da se vrate u njihovu vjeru, ili }e ih oni protjerati. Zatim, Allah Uzvi{eni kaè: "Zar i protiv na{e volje?", tj. [uajb je upitao: Zar i ako nam se ne svi|a ono ~emu nas pozivate?

"Ako bismo se u vjeru va{u vratili nakon {to nas je Allah spasio nje na Allaha bismo laìznijeli", tj. nakon {to nas je spasio od {irka. Time je on iskazao odvratnost prema slije|enju njih.

“Mi ne treba da se u nju vra}amo, osim ako to htjedne Allah, Gospodar na{." Ovo prepu{tanje Allahu ispravno je, jer On sve zna i od Njega zavisi i volja i htijenje.316 "...u Allaha se uzdamo!", i u djelima koja radimo i u djelima kojih se klonimo.

"Gospodaru na{, Ti presudi nama i narodu na{em, po pravdi", tj. pomozi nam protiv njih, و "Ti si sudija najpravedniji!", Ti si pravedan i nikako ne grije{i{, pa nam pomozi protiv i Tvojih i na{ih du{mana.

A glave{ine naroda njegova, one koje nisu vjerovale, reko{e: "Ako po|ete za [uajbom, bit }ete sigurno izgubljeni." /90/ "I zadesi ih potom stra{an potres i oni osvanu{e u zemlji svojoj mrtvi, nepomi~ni." /91/ "Oni koji su smatrali [uajba la{cem - kao da nikad nisu u njoj ni bili; oni koji su smatrali [uajba la{cem, oni su nastradali." /92/

Ovdje Uzvi{eni govori o èstini njihovog nevje-

rovanja i prkosa istini, zbog ~ega su se zakleli i rekli: "Ako po|ete za [uajbom, bit }ete sigurno izgubljeni." Ali, zato Uzvi{eni odmah iza toga kaè: "I zadesi ih potom stra{an potres i oni osvanu{e u zemlji svojoj mrtvi, nepomi~ni." Sli~an je tome slu~aj u suri Hud, kada su oni zaprijetili [uajbu i njegovim sljedbenicima progonom, pa je Uzvi{eni rekao: "I kada je pala naredba Na{a, Mi smo, iz milosti Na{e, [uajba i vjernike s njim spasili, a

316 Ja na to dodajem: Nakon što Allah nekoga uputi, nije moguće da ga On odvede u zabludu, osim ako on sam više voli zabludu nego pravi put, ili ako se njegovo srce promijeni pa ga Allah zbog toga adekvatno kazni. Jer, Allah nije nepravedan prema Svojim robovima.


one koji su z o ~inili pogodio je uàsan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomi~ni osvanuli." (11: 94)

l

Veza izme|u ovih ajeta je - a Allah opet najbolje zna - to {to su oni njega ismijavali: "Da li namaz tvoj traì od tebe da napustimo ono ~emu su se preci na{i klanjali...?"(11:87), pa im je do{ao stra{an krik, koji ih je u{utkao. Zatim Allah Uzvi{eni kaè: "Oni koji su smatrali [uajba la{cem - kao da nikad nisu u njoj ni bili", tj. nakon {to ih je zadesila kazna, izgledalo je kao da nikada nisu ni boravili na tom prostoru iz kojeg su htjeli istjerati poslanika i njegove sljedbenike. Zatim Allah Uzvi{eni, nasuprot njihovim rije~ima, kaè: "...oni koji su smatrali [uajba la{cem, oni su nastradali."

A on ih napusti i re~e: "O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga i savjetovao vas, pa za{to da tugujem za naro-dom nevjerni~kim?!" /93/

Tj., nakon {to ih je zadesila kazna, [uajb, a.s.,

okrenu se od njih i kore}i ih, re~e im: "O narode moj, prenio sam vam poslanice

Gos-podara svoga i savjetovao vas", tj. ja sam izvr{io svoju obavezu i ne}u se àlostiti zbog onoga {to vas je zadesilo: "...pa za{to da tugujem za narodom nevjerni~kim?!"

"I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove bole{}u i neima{tinom nismo kaznili da bi se pokajali." /94/ "Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnoìli i rekli: ′I na{e su pretke poga|ale i àlosti i radosti!′" - i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neo~ekivano kaznili. /95/

Ovdje Uzvi{eni govori o tome kako je isku{avao

pro{le narode daju}i im uz poslanike i bolest i neima{tinu. Rije~ju misli se na njihove fizi~ke bolesti, a rije~ju na siroma{tvo i neima{tinu, koi su im davani da bi se popravili. Dakle, Uzvi{eni ih je prvo isku{avao pote{ko}ama da bi se pokajali i popravili, ali to oni ne bi ~inili. Zatim ih je isku{avao blagostanjem: "Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili", da bi

zahvaljivali Uzvi{enom na tome, ali oni ni to ne bi ~inili. Rije~i Uzvi{enog: "...dok se ne bi umnoìli", zna~e: dok ne bi imali puno i djece i bogatstva. Tako se za ne{to kaè: kada se ono umnoì.

...i rekli: "I na{e su pretke poga|ale i àlosti i radosti!" - i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neo~ekivano kaznili." Tj., oni bi govorili: Kako god su nas pogodile àlost i radost, tako se isto de{avalo i na{im precima - a ne bi obra}ali pa`nju na to {ta Allah ho}e sa njima i ne bi osjetili da ih On isku{ava sa oba ta stanja. To je suprotno pona{anju vjernika, koji zahvaljuju Allahu kada su u radosti a sabure kada su u àlosti. To je potvr|eno hadisom i u Buharijinom i u Muslimovom Sahihu: /308/ "ûdna je stvar vjernika: {ta god mu Allah odredi, njemu bude dobro: ako ga zadesi ne{to lo{e on osaburi pa mu bude dobro; a ako ga zadesi ne{to dobro on bude zahvalan pa mu opet bude dobro." Dakle, vjernik je svjestan da su i lijepe i ru`ne stvari isku{enje od Allaha. Zato se u drugom hadisu kaè: /309/ "Isku{enja su stalno uz vjernika sve dok se ne o~isti od grijeha. A munafik je poput magarca: ne zna zbog ~ega ga njegov vlasnik sveè, a ni za{to ga pusti" - ili kako je ve} rekao Poslanik, s.a.v.s. Zato Allah Uzvi{eni, nakon tih njihovih rije~i, kaè: "...i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neo~ekivano kaznili", tj. iznenada bismo ih kaznili, kao {to stoji u hadisu: /310/ "Iznenadna smrt je milost za vjernika, a kazna i àlost za nevjernika."

"A da su stanovnici naselja vjerovali i bogobojazni bili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih ka`njavali za ono {to su zaradili." /96/ "A zar su stanovnici naselja sigurni da ih Na{a kazna ne}e sna}i no}u dok budu spavali?" /97/ "Ili, zar su stanovnici naselja sigurni da ih Na{a kazna ne}e sna}i danju dok se budu za-bavljali?" /98/ "Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne ne boji se samo narod kome propast predstoji." /99/

Govore}i o slabom imanu onih koji su ìvjeli u

naseljima kojima su slati poslanici, Uzvi{eni kaè:


"A da su stanovnici naselja vjerovali i bogobojazni bili", tj. da su im srca potvrdila ono {to su poslanici objavljivali i da su bili bogobojazni, ~injenjem dobrih i ostavljanjem zabranjenih stvari, "Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali", tj. davali bismo im ki{u s neba i usjeve iz zemlje. Zatim Uzvi{eni kaè: "...ali, oni su poricali, pa smo ih ka`njavali za ono {to su zaradili", tj. oni su poricali svoje poslanike pa smo ih uni{tili, primjereno ih ka`njavaju}i za grijehe i zabranjena djela koja su radili. Zatim, Uzvi{eni kaè, upozoravaju}i na neizvr{avanje onog {to je On naredio i ~injenje onog {to je On zabranio: "A zar su stanovnici naselja sigurni", tj. nevjerni~kih naselja "...da ih Na{a kazna ne}e sna}i", tj. da ih Na{a sila ne}e sna}i "no}u", odnosno nave~er,

"...dok budu spavali? Ili, zar su stanovnici naselja sigurni da ih Na{a kazna ne}e sna}i danju dok se budu zabavljali?", tj. dok budu ne~im zauzeti i ne budu obra}ali pa`nju. "Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne?", tj. od Njegove sile, snage, osvete i ka`njavanja u momentima njihovog zaborava i nemara.

"Allahove kazne ne boji se samo narod kome propast predstoji." Zato je Hasan el-Basri rekao: "Mumin radi dobra djela i opet se pla{i i strahuje, a po-kvarenjak radi zlodjela, pa se i pored toga osje}a sigurnim."

“Zar nije jasno onima koji naslje|uju zemlju prija{njih stanovnika njezinih da }emo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijeha njihovih kazniti i srca njihova zape~atiti, pa ne}e mo}i ~uti." /100/

U vezi sa rije~ima Uzvi{enog:

"Zar nije jasno onima koji naslje|uju zemlju prija{njih stanovnika njezinih", Ibn-Dèrir kaè: “Uzvi{eni kaè: Zar ne shva}aju oni koji naslje|uju zemlju nakon onih koji su prije tu postojali i uni{teni, pa su i oni krenuli njihovim stopama i usprotivili se svome Gospodaru, ‘...da }emo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijeha njihovih kazniti.‘" Time Uzvi{eni poru~uje: Ako budemo htjeli, sa njima }emo postupiti isto kao i sa onima prije njih, "...i srca njihova zape~atiti", tj. u~initi ih "...pa ne}e mo}i ~uti" ni savjet ni opomenu. Sli~no tome, Allah Uzvi{eni kaè: "A koliko smo samo naroda prije njih uni{tili! Da li ijednog od njih vidi{ i da li i najslabiji glas njihov ~uje{?"(19:98), tj. da li ikoga od njih vidi{ i da li ikakav glas njihov ~uje{? Pored ovoga,

postoji jo{ mnogo drugih ajeta koji govore o ka`njavanju Allahovih neprijatelja i nagra|ivanju Njegovih prijatelja.

"O tim naseljima Mi ti neke doga|aje njihove kazujemo. Poslanici njihovi jasne su im dokaze donosili, ali oni nisu povjerovali zato {to ni prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca nevjernika zape~ati", /101/ "a Mi smo znali da se ve}ina njih ne}e zavjeta dràti, i znali smo da }e ve}inom, doista, grje{nici biti." /102/

Uzvi{eni je kazivao Svome Poslaniku, s.a.v.s., vijesti

o narodima Nuha, Huda, Saliha, Luta, [uajba, o tome kako je On uni{tio nevjernike a spasio vjernike i o tome kako je On pravedan prema njima zato {to im je prije toga pokazao istinu jasnim dokazima, preko rije~i poslanika - neka je Allahov blagoslov i mir na sve njih. Nakon toga, Uzvi{eni kaè:

"O tim naseljima Mi ti neke doga|aje njihove kazujemo", tj, Mi ti, o Muhammede, neke vijesti o njima kazujemo.

"Poslanici njihovi jasne su im dokaze donosili", tj. dokaze da je istina ono {to su im objavljivali. Tako Uzvi{eni kaè: “A Mi ni jedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!" (17:15)

Allah Uzvi{eni kaè: "...ali oni nisu povjerovali zato {to ni prije nisu vjerovali." Ovaj je izraz uzro~ni,317 odnosno njime se kaè: Oni nisu povjerovali u ono {to su im poslanici objavljivali zbog toga {to su poricali istinu u prvom momentu, dok im je bila izloèna.318 To je stav Ibn-Atijje - Allah mu se smilovao - i to je lijep stav. Zato Allah Uzvi{eni ovdje kaè: "Eto tako Allah srca nevjernika zape~ati, a Mi smo znali da se ve}ina njih", tj. prija{njih naroda "...ne}e zavjeta dràti, i znali smo da }e ve}inom, doista, grje{nici biti." Tj. oni su zaista bili grje{nici, neposlu{ni i nepokorni i nisu ispunili zavjet koji je On uzeo od njih i prema kojem ih je stvorio. On im je tada, jo{ dok su bili u Ademovoj

317 Time se hoće reći da ovaj izraz ne znači: "Ali oni nisu htjeli povjerovati u ono u što prije nisu vjerovali", kao što bi se moglo razumjeti na prvi pogled./prim. prev./ 318 Ja na to dodajem: Nakon što oni nisu povjerovali u istinu odmah u početku, kad im je izložena, Allah im je Uzvišeni, kao kaznu zbog nevjerovanja u prvom momentu, zapečatio njihova srca ne davši im mogućnost da ponovo povjeruju. To je odgovarajuća kazna za takvo djelo.


ki~mi, dao do znanja da im je On gospodar i vladar i da nema drugog boga osim Njega. Oni su to potvrdili, posvjedo~iv{i time protiv samih sebe, jer su to poslije zapostavili, napustili i bacili iza svojih le|a i oboàvali nekog drugog mimo Allaha, bez ikakvog dokaza i osnove, bilo razumske bilo {erijatske. Zdrava je ljudska priroda protiv toga, a i svi su poslanici odvra}ali od toga, kao {to stoji u Muslimovom Sahihu da je Allah Uzvi{eni rekao: /311/ "Ja sam Svoje robove stvorio pravovjernim, ali im {ejtani dolaze i odvra}aju ih od njihove vjere i zabranjuju im ono {to sam im Ja dozvolio." Pored toga, i El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode hadis: "Svako se dijete ra|a u islamu, pa ga njegovi roditelji u~ine jevrejom, kr{}aninom ili vatropoklonikom."

"Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa sa dokazima Na{im Faraonu i glave{inama nje-govim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa po-gledaj kako su skon~ali oni koji su nered ~inili." /103/

Uzvi{eni kaè: "Zatim smo, poslije njih,

poslali", tj. poslije Nuha, Huda, Saliha, Luta i [uajba - neka je Allahov blagoslov i mir na njih i na sve ostale poslanike, "...Musaa sa dokazima Na{im", tj. sa Na{im jasnim dokazima i argumentima, "...Faraonu" - to je bio vladar Egipta u Musaovo vrijeme - "...i gla-ve{inama njegovim", tj. njegovom narodu, "ali oni u njih nisu povjerovali", tj. oni su ih nepravedno i iz inada poricali i nijekali, "pa pogledaj kako su skon~ali oni koji su nered ~inili", tj.: pogledaj, Muhammede, kako smo postupili prema njima i kako smo ih, nao~igled Musaa i njegovog naroda, do posljednjeg potopili. Taj je na~in bio dodatni vid kazne Faraonu i njegovom narodu, a istovremeno dodatni lijek srcima Allahovih prijatelja i vjernika, Musau i njegovom narodu.

"I Musa re~e: O Faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova!"/104/ "Du`nost mi je da o Allahu samo istinu kaèm. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara va{eg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!" /105/ "Ako si donio kakav dokaz" - re~e - "pokaì ga, ako istinu govori{."/106/

Ovdje Uzvi{eni govori o tome kako je Musa vodio raspravu sa Faraonom i kako ga je u{utkao dokazima, te kako je iznosio jasne dokaze u prisustvu Faraona i njegovog naroda. Tako Uzvi{eni kaè: I Musa re~e: "O Faraone, ja sam poslanik Gos-podara svjetova! Du`nost mi je da o Allahu samo istinu kaèm", tj. moja je du`nost i obaveza da vam o Njemu samo istinito i pravedno govorim, zato {to znam Njegovu veli~anstvenost i uzvi{enost. "Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara va{eg", tj. donio sam vam kategori~ki dokaz od Allaha kao potvrdu da je istina ono {to vam objavljujem, "...zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!", tj. oslobodi ih iz tvoga ropstva i tla~enja i pusti ih da oboàvaju svoga i tvoga Gospodara. Oni su potomci plemenitog poslanika Israila, odnosno Jakuba sina Ishaka sina Allahovog miljenika Ibrahima.

"Ako si donio kakav dokaz" - re~e - "pokaì ga, ako istinu govori{", tj. ja ti ne vjerujem i ne}u ti dati ono {to traì{, a ako istinu govori{, iznesi svoj dokaz i pokaì ga, pa da ga i mi vidimo i povjerujemo u njega.

"I on baci svoj {tap - kad on prava zmijurina"; /107/ "i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela." /108/ "Glave{ine naroda Faraonova povika{e: ′Ovaj je, doista, vje{t ~arobnjak′,/109/ ′on ho}e da vas izvede iz zemlje va{e, pa {ta predlaète? "/110/ ′

Rije~ ozna~ava mu`jaka zmije. Tako, u vezi sa

rije~ima Uzvi{enog: "I on baci svoj {tap - kad on prava zmijurina", Es-Suddi kaè: "Rije~ ozna~ava mu`jaka zmije. Ta je zmija otvorila svoja usta. Ona su joj bila tolika da joj je donja vilica bila na zemlji, a gornja na ogradi dvorca. Zatim je krenula prema Faraonu, da bi ga zgrabila. Kada je on to ugledao, upla{io se i sko~io, istovremeno izvr{iv{i nu`du od straha - iako mu se to prije nije de{avalo - pa je povikao: ′O Musa, skloni je pa }u povjerovati u tebe i poslati sa tobom Israilove sinove.′ Musa, a.s., uzme je, pa se ona ponovo pretvori u {tap." Predanje sli~no ovom navodi i Ikrime od Ibn-Abbasa. Zatim Allah Uzvi{eni kaè:

"...i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela", tj. on izvadi svoju ruku ispod svoje odje}e, a ona zablista, bez gube ili bilo koje druge bolesti. O tome Uzvi{eni tako|er kaè: "Uvuci ruku


svoju u njedra svoja, pojavit }e se bijela ali ne}e biti bolesna."(27:12) Ibn- Abbas o ovom kaè: tj. ne}e biti gubava. Zatim ju je vratio u rukav, pa je ponovo poprimila prvobitnu boju. Allah Uzvi{eni kaè: "Glave{ine naroda Faraonova povika{e:", tj. mno{tvo Faraonovog naroda povika, slaù}i se sa Faraonovim rije~ima o njemu, nakon {to mu se povratila prisebnost, pa je sjeo na prijesto svoga carstva. Nakon toga, on re~e glave{inama oko sebe: "Ovaj je, doista, vje{t ~arobnjak." A oni se sloì{e s tim i potvrdi{e njegove rije~i, pa se po~e{e dogovarati kako }e obezvrijediti Musaove rije~i i ugasiti njegovo svjetlo. Oni su se bojali da }e se narod povesti za njegovim sihrom i da }e to biti uzrok njegove pobjede nad njima, te da }e ih on istjerati iz njihove zemlje. Me|utim, desilo im se upravo ono ~ega su se i bojali, kao {to kaè Uzvi{eni: "...a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da doìve ba{ ono zbog ~ega su od njih strahovali." (28:6) Na kraju, oni se dogovore onako kako Allah Uzvi{eni govori o njima Svojim rije~ima:

"Zadrì njega i brata njegova" - reko{e - "a po{alji u gradove one koji }e sakupljati", /111/ "preda te }e sve vje{te ~arobnjake do-vesti." /112/

Ibn-Abbas kaè: "...Zadrì njega", tj. pri~uvaj ga,

"...a po{alji", tj. uputi, "u gradove", tj. u gradove i pokrajine tvoga carstva, "one koji }e sakupljati", tj. one koji }e iz svih ostalih krajeva sakupiti ~arobnjake. Sihr je u to vrijeme bio veoma ra{iren i upotrebljavan, pa su oni mislili da ono {to je Musa uradio spada u sihr koji su izvodili i njihovi ~arobnjaci. Zato su oni njih i sakupili, da bi mu se oni suprotstavili istom vje{tinom koju je i on njima pokazao. Zatim su od njega zatraìli da odredi rok, kao {to kaè Uzvi{eni: "Neka vam ro~i{te bude na praznik" - re~e Musa - "i neka se narod izjutra sakupi." I Faraon ode sakupi ~arobnjake svoje i poslije do|e. (20:59,60) Zatim Uzvi{eni nastavlja:

,

"I Faraonu ~arobnjaci do|o{e. ′Da li }emo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?′ - upita{e." /113/ "Da" - re~e - "i bit }ete mi, zaista, bliski." /114/

Ovdje Uzvi{eni govori o pogodbi izme|u Faraona i ~arobnjaka, koje je on pozvao da bi se suprotstavili Musau, a.s.: oni su traìli potvrdu da }e ih on obilno nagraditi i darovati ako pobijede Musaa, a on im je usto jo{ obe}ao i da }e ih uvrstiti u svoju svitu i da }e mu biti bliski. Kada su uzeli obe}anje od Faraona - Allah ga prokleo!

"o Musa" - reko{e onda - "ho}e{ li ti, ili }emo mi baciti?" /115/ "Bacite vi" - re~e on. I kad oni baci{e, o~i ljudima za~ara{e i jako ih prestra{i{e, i vrad` -binu veliku priredi{e. /116/

ârobnjaci su zapo~eli natjecanje sa Musaom, a.s.,

rije~ima: "...ho}e{ li ti, ili }emo mi baciti?", tj. prije tebe, pa im je Musa, a.s., odgovorio: Bacite vi prvi - kako bi svijet vidio njihovo djelo i razmislio o njemu, te kako bi im se, nakon {to ~arobnjaci pokaù svoju krivotvorinu, pokazala blistava istina koju su i{~ekivali i traìli, {to bi ostavilo ja~i dojam na njih. I zaista, tako se i desilo. Zato Uzvi{eni kaè:

"I kad oni baci{e, o~i ljudima za~ara{e i jako ih pres-tra{i{e", tj. oni su ~arolijom u~inili da se o~ima pri~injavalo da se stvarno de{ava ono {to su oni ~inili. Uzvi{eni tako|er kaè: "I odjednom mu se pri~ini da konopi njihovi i {tapovi njihovi, zbog vrad`bine njihove kre}u. I Musa u sebi osjeti zebnju. ′Ne boj se!′ - rekosmo Mi - ′ti }e{, doista, pobijediti! Samo baci to {to ti je u desnoj ruci, progutat }e ono {to su oni napravili, jer je ono {to su oni napravili samo varka ~arobnjaka, a ~arobnjak ne}e, ma gdje do{ao, uspjeti.′"(20:66-69)

,

"

"I kad oni baci{e, o~i ljudima za~ara{e i jako ih pres-tra{i{e", jer ugleda{e punu dolinu ogromnih, ispre-pletenih zmijurina. To se desilo kao rezultat sihira kojim su ~arobnjaci za~arali vid Musaa, Faraona i ostalih ljudi. Zato Uzvi{eni kaè: "...i vrad`binu veliku priredi{e .

I Mi naredismo Musau: "Baci {tap svoj!" - i on odjednom proguta sve ono ~ime su oni bili obmanu izveli." 117/ "I tako istina navidjelo izbi i pokaza se da je bilo la`no ono {to su oni priredili",/118/


"i tu oni bijahu pobije|eni i ostado{e ponièni", /119/ "a ~arobnjaci se licem na tlo baci{e." /120/ "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" - povika{e, /121/ "Gospodara Musaova i Harunova!" /122/

Allah je objavio Svome robu i poslaniku Musau,

a.s., da baci svoj {tap, "...i on odjednom proguta sve ono ~ime su oni bili obmanu izveli", tj. taj je {tap progutao ono {to su oni prikazivali istinom, a u stvari je bila la`. Ibn-Abbas kaè: "Taj je {tap po~eo gutati sve njihove {tapove i uàd do kojih bi do{ao, pa ~arobnjaci shvati{e da je to Boìje djelo, a ne sihr, te se baci{e na sed`du i povika{e: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova - Gospodara Musaova i Harunova!" Prije nego {to su podigli svoje glave, oni su vidjeli Dènnet i Dèhennem i nagradu i kaznu njihovih stanovnika."

"Zar da mu povjerujete prije nego {to vam ja dozvolim!" - viknu Faraon. "Ovo je, u stinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izvel Zapamtit }ete vi!" /123/

i

i.

j"Izodsijecat }u vam, sigurno, ruke va{e i noge va{e unakrst, a onda }u vas sve razapeti!" /124/ "A oni reko{e: ′Mi }emo se, doista, Gospodaru na{em vratiti!′" /125/ "Ti nam zamjera{ samo to {to smo u dokaze Gospodara na{eg povjerovali kad su nam oni do{li. Gospodaru na{, daj nam snage da izdrìmo i u~ini da kao vjernici umremo!" /126/

Uzvi{eni ovdje govori o tome kako je Faraon -

Allah ga prokleo! - zaprijetio ~arobnjacima nakon {to su povjerovali u Musaa, a.s., i kakvu je spletku i varku izrekao ljudima. Tako Uzvi{eni kaè: "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli", tj. Musaova dana{nja pobjeda nad vama se desila va{om voljom, jer ste se vi prije o tome dogovorili. A u drugom ajetu Uzvi{eni kaè da im je Faraon rekao: "On je u~itelj va{, on vas je vrad`bini nau~io!"(20:71), iako su i on a i svaki drugi razuman ~ovjek znali da je to la`, jer Musa do tada

nije poznavao ni jednog ~arobnjaka, niti ga je vidio, a niti se susreo sa njim. Faraon je to znao, ali je rekao to {to je rekao kako bi zavarao i obmanuo obi~nu svjetinu i neznalice u svojoj dràvi. Jer, Uzvi{eni kaè: "I on lahkoumnim u~ini narod svoj, pa mu se pokori."(43:54) A oni koji su vjerovali njegovim rije~ima: "Ja sam gospodar va{ najve}i!"(79:24) me|u najve}im su neznalicama od Allahovih stvorenja i jedni od onih koji su najvi{e zalutali. Zatim Uzvi{eni kaè:

"...da biste iz njega stanov-nike njegove izveli", tj. da biste iz njega izveli njegove poglavare i mo}nike, pa da onda Musa i vi upravljate dràvom. "Zapamtit }ete vi" {ta }u uraditi sa vama! Zatim tu svoju prijetnju on obja{njava: "Izodsijecat }u vam, sigurno, ruke va{e i noge va{e unakrst." To zna~i da }e ~ovjeku odsje}i desnu nogu i lijevu ruku ili obratno. "...a onda }u vas sve razapeti!" A u drugom ajetu jo{ dodaje: "...po stablima palmi" (20:71) odnosno na stablima palmi.

Ibn-Abbas kaè: "Faraon je bio prvi koji je razapinjao ljude i unakrst im odsijecao ruke i noge." A ~arobnjaci su rekli: "Mi }emo se, doista, Gospodaru na{em vratiti!", tj. mi smo se uvjerili da }emo se Njemu vratiti, a Njegova je kazna è{}a od tvoje. Zato }emo se danas strpjeti na tvojoj, kako bismo se spasili Allahove kazne. Zbog toga su oni rekli: "Gospodaru na{, daj nam snage da izdrìmo i u~ini da kao vjernici umremo!", tj. daj nam da svi ustrajemo na Tvojoj vjeri i usmrti nas kao sljedbenike Tvoga poslanika Musaa, a.s. A Faraonu su rekli: "Pa ~ini {to ho}e{; to moè{ u~initi samo u ìvotu na ovom svijetu! Mi vjerujemo u Gos-podara na{eg, da bi nam grijehe na{e oprostio i vrad`bine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagra|u e i ka`njava trajnije. Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik izi|e ~eka Dèhennem, u njemu ne}e ni umrijeti ni ìvjeti; a one koji pred Njega izi|u kao vjernici, a koji su dobra djela ~inili - njih sve ~ekaju visoki stepeni." (20:72-75) Tako su oni na po~etku toga dana bili ~arobnjaci, a na njegovom kraju - bezgrje{ni {ehidi.


A glave{ine naroda Faraonovog reko{e: "Zar }e{ ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i boànstva tvoja napusti?" On re~e: "Ubijat }emo mu{ku djecu njihovu, a ènsku }emo im ostavljati u ìvotu; mi, uistinu, vladamo nad njima." /127/ Musa re~e narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zemlja je Allahova, On je daje u naslije|e kome On ho}eod robova Svojih; a lijep ishod }e biti za one koji se budu Allaha bojali." /128/

"Zlostavljani smo" - reko{e oni - "prije nego {to si nam do{ao, a i nakon {to si nam do{ao!" A Musa re~e: "Mo`da }e Gospodar va{ neprijatelja va{eg uni{titi, a vas nasljednicima na Zemlji u~initi, da bi vidio kako }ete postupiti." /129/

Ovdje Uzvi{eni govori o tome kako se Faraon sa

svojim narodom dogovarao protiv Musaa, a.s., i njegovog naroda, te kako su se spremali ispoljiti mr`nju protiv njih i nanijeti im zlo: "A glave{ine naroda Faraonovog reko{e", tj. Faraonu: "zar }e{ ostaviti Musaa i narod njegov", tj. zar }e{ ih pustiti da ~ine nered me|u tvojim podanicima i da ih pozivaju oboàvanju njihovog Gospodara, a ne tebe? Zato su oni rekli: و "...i da tebe i boànstva tvoja napusti?" Es-Suddi kaè: "Prema rije~ima Ibn-Abbasa, kada bi oni ugledali neku lijepu kravu, Faraon bi naredio da je oboàvaju i to su im bila boànstva. Zato im je Samirija izlio tele koje je davalo glas kao da mu~e. Dakle, ove rije~i zna~e: Zar }e{ pustiti njega i njegov narod da ti prave nered me|u podanicima, a on je ve} napustio oboàvanje tebe i tvojih boànstava? Na to pitanje Faraon im je odgovorio: ′Ubijat }emo im mu{ku djecu, a ènsku }emo im ostavljati u ìvotu!′ On je njih tako ka`njavao i prije ro|enja Musaa, a.s., iz straha od njegovog ro|enja. Me|utim, su|eno je bilo suprotno Faraonovoj èlji. Sli~no mu se desilo kada je htio poniziti sinove Israilove i pobijediti ih: Allah je njih pomogao, a njega ponizio i pobijedio, te potopio i njega i njegovu vojsku. Nakon {to je Faraon isplanirao nanijeti zlo sinovima Israilovim, ′Musa re~e narodu svome: Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi′, te im obe}a da }e njima zemlja pripasti, slijede}im rije~ima: ′zemlja je Allahova, On je daje u naslije|e kome On ho}e od robova Svojih; a lijep ishod }e biti za one koji se budu Allaha bojali.′ - Zlostavljani smo - reko{e oni - prije nego {to si nam do{ao, a i nakon {to si nam do{ao!, tj. i prije a i nakon tvoga dolaska zlostavljani smo, o Musa, kao {to si i sam vidio. A on, skre}u}i im pa`nju na njihovo tada{nje stanje i na ono koje }e nakon toga uslijediti, re~e: ′Mo`da }e Gospodar va{ neprijatelja va{eg uni{titi.′" Na taj na~in on ih je poticao da

budu ustrajni u zahvaljivanju Allahu kada im do|u blagodati, a nestanu patnje.

"I Mi smo kaznili Faraonov narod gladnim godinama i nerodicom, da bi se opametili." /130/ "I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: ′Ovo smo zasluìli′, a kad bi ih sna{la kakva nevolja, tu nevolju bi pripisali Musau i onima koji su s njim vjerovali. Ali ne! Njihova je nevolja od Allaha bila, samo {to ve}ina njih nije znala!" /131/

Allah Uzvi{eni kaè: "I Mi smo kaznili Faraonov

narod", tj. stavili smo ih na ku{nju "...gladnim godinama": to su bile godine gladi jer je bilo malo usjeva "...i nerodicom", tako da bi, naprimjer, palma dala samo jedan plod, "...da bi se opametili. I kad bi im bilo dobro", tj. kada bi ìvjeli u izobilju i sa nafakom, "...oni bi govorili: ′Ovo smo zasluìli′", tj. ovo je na{e jer ga i zasluùjemo, "...a kad bi ih sna{la kakva nevolja", tj. su{a i neplodnost, "Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali", tj. rekli bi da su oni i njihova vjera uzrok tome. Ali ne! Njihova je nevolja od Allaha bila", tj. Allah im Uzvi{eni je odre|ivao belaje i oni su im od Njega dolazili, "...samo {to ve}ina njih nije znala!"

I govorili su: "Kakav god da nam dokaz donese{ da nas njime op~ara{, mi ti ne}emo vjerovati!" /132/ "Zato smo Mi na njih slali i poplave i skakavce, i krpelje, i àbe, i krv - sve jasna

,


znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikova~ki su bili." /133/ "I kad bi ih zadesila nevolja, govorili bi: ′O Musa, moli se za nas Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodi{ nevolje, mi }emo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati." /134/ "I po{to bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kog im je bilo odre|eno da je podnose - oni bi, odjednom, obe}anje prekr{ili." /135/

Ovdje Allah Uzvi{eni govori o pobuni, prkosu i

protivljenju Faraonovog naroda istini, te o njihovoj ustrajnosti na neistini. Tako oni kaù: "Kakav god da nam dokaz donese{ da nas njime op~ara{, mi ti ne}emo vjerovati!", odnosno: kakav god nam znak, dokaz i argument donese{, mi ga ne}emo od tebe prihvatiti i odbacit }emo ga, a tako|er ne}emo povjerovati ni u tebe ni u ono {to ti objavljuje{! Zatim Allah Uzvi{eni kaè: "Zato smo Mi na njih slali i poplave"; Ibn-Abbas kaè: "To su bile obilne padavine koje su potapale i uni{tavale usjeve i plodove." "...i skakavce." Poznato je {ta su skakavci, a dozvoljeni su za jelo na osnovu hadisa koji navode El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima. Ebu-Ja´fur je rekao: Pitao sam Abdullaha ibn Ebi-Evfa o skakavcima, pa mi je rekao:/313/ "U~estvovali smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u sedam bitki u kojima smo jeli skakavce." A E{-[afií, Ahmed i Ibn- -Madè prenose od Abdur-Rahmana ibn Zejda ibn Eslema, on od svoga oca, a on od Ibn-Omera, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:/314/"Dozvoljeno nam je dvoje uginulih: ribe i skakavci, i dvije krvi: jetra i slezena." Pored toga, Ibn Madè prenosi od Enesa i Dàbira, a oni od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., /315/ da bi on, kada bi u~io dovu protiv skakavaca, govorio: "Allahu moj, uni{ti njihove odrasle, a pobij njihove mlade! Uni{ti njihova jaja{ca i iskorijeni ih, a njihova usta odvrati od na{e opskrbe i nafake - Ti si Onaj Koji ~uje dovu!" Na to ga Dàbir upita: "Allahov Poslani~e, zar u~i{ dovu protiv jedne od Allahovih vojski, da je potpuno nestane?" A on mu odgovori: "To je poput ribe kada kihne u more." Dakle, skakavci su Allahova vojska koju je On poslao na Faraona i njegov narod, pa su oni jeli ~ak i èljezne ~avle na njihovim vratima, pa bi im se njihovi stanovi i ku}e ru{ili. Pored toga, jeli su im i drve}e, plodove i usjeve.

"...i krpelje". Allah je protiv njih poslao i krpelje. Ibn-Ishak ibn Jesar, Allah mu se smilovao, kaè: "ûo sam da je Musau, a.s., nare|eno da ode do jedne dine i udari po njoj svojim {tapom. On je oti{ao do jedne veoma velike dine i udario {tapom po njoj, pa su na njih krpelji navalili u tolikom broju da su im preplavili i ku}e i hranu, pa oni nisu mogli ni spavati niti se smiriti.

"...i àbe". Zatim je Allah na njih poslao àbe, koje su tako|er preplavile njihove ku}e, hranu i posude, tako da bi - ko god bi uzeo neku odje}u ili hranu - na{ao u njoj puno àba. [tavi{e, kada bi neko od njih po~eo govoriti, àba bi mu sko~ila u usta.

"i krv". Zatim je Allah poslao na njih krv, pa se sva voda Faraonovog naroda pretvorila u krv. Odakle god bi uzimali vodu, bilo iz bunara, rijeke ili neke posude, ona bi se pretvarala u pravu krv.

"...sve jasna znamenja", tj. Allah im je poslao sve te o~ite znakove da bi povjerovali, ali to oni nisu u~inili. Kada god bi im do{ao neki od tih znakova, oni bi potr~ali Musau, govore}i: "îni dovu svome Gospodaru da ovo otkloni od nas, pa }emo ti vjerovati i poslat }emo s tobom Israeli}ane." Musa bi tada ~inio dovu svome Gospodaru, pa bi ih On izbavio iz tog stanja. Me|utim, oni ni{ta ne bi ispo{tovali: ne bi ni povjerovali, niti bi poslali sa njim Israeli}ane. I tako bi ostajali u nevjerovanju i prkosu, pa su zasluìli kaznu od Allaha Uzvi{enog. On ih je primjereno kaznio i uni{tio potopiv{i ih, a zatim je vjernicima dao u naslije|e svetu zemlju, zato {to su bili saburli.

"Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Na{a poricali i prema njima ravnodu{ni bili", /137/ "a potla~enom narodu dodadosmo u naslije|eisto~ne i zapadne krajeve zeml e koju smo blagoslovili, i lijepo obe}anje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno - zato {to su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono {to su Faraon i narod njegov sagradili i ono {to su podigli." /137/

j

Ovdje Uzvi{eni govori da je On, nakon {to su se

oni uporno protivili i bunili i pored mnogobrojnih znakova koji su im kao isku{enje dolazili jedan iza drugog, njih kaznio potopiv{i ih u moru. To je more Musa rastavio, pa su Israeli}ani sa njim pro{li kroz njega. Zatim je Faraon, slijede}i ih sa svojom vojskom, u{ao u procjep u njemu. I kada su svi oni u njega u{li, more se obru{ilo na njih, pa su svi do posljednjeg potopljeni, zato {to su poricali Allahove znakove. Zatim Uzvi{eni govori da je narodu koji je bio potla~en, tj. Israeli}anima, dao u naslije|e i isto~ne i zapadne krajeve zemlje. U tom smislu Uzvi{eni tako|er kaè:


"A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tla~eni milo{}u obaspemo i da ih vo|ama i nasljednicima u~inimo, i da im na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da doìve ba{ ono zbog ~ega su od njih strahovali."(28:5,6)

El-Hasan el-Basri kaè da se rije~i Uzvi{enog: "...isto~ne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili", odnose na [am. A o Njegovim rije~ima: "...i lijepo obe}anje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno - zato {to su trpjeli", Mudàhid i Ibn-Dèrir kaù: "To su obe}anje rije~i Uzvi{enog: ′A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tla~eni milo{}u obaspemo i da ih vo|ama i nasljednicima u~inimo, i da im na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da doìve ba{ ono zbog ~ega su od njih strahovali.′ (28:5,6)

Zatim Uzvi{eni kaè: "...a sa zemljom sravnismo ono {to su Faraon i narod njegov sagradili", tj. poru{ismo zdanja i vrtove koje su Faraon i njegov narod ure|ivali.

"...i ono {to su podigli". Ibn- Abbas i Mudàhid kaù da rije~ "podigli" zna~i: sazidali.

I Mi sinove Israilove preko mora pre-vedosmo, pa oni nai|o{e na narod koji se klanjao kumirima svojim. "O Musa," - reko{e - "napravi i ti nama boga kao {to i oni imaju bogove!" - "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" - re~e on." /138/ "Zaista }e biti poni{teno ono {to ovi ispovijedaju i beskorisno }e im biti ono {to rade." /139/

Ovdje Uzvi{eni govori o onom {to su neznalice od

Israeli}ana rekli Musau, a.s., nakon {to su pro{li kroz more, i pored Allahovih znakova i Njegove veli~anstvene mo}i koju su vidjeli...

"...pa oni nai|o{e", tj. do|o{e, ugleda{e "...(na) narod koji se klanjao kumirima svojim". Neki mufesiri kaù da su oni bili Ken'anci. Ibn-Dèrir kaè: Taj je narod oboàvao kipove u obliku krava, pa je to njih poslije potaklo da i oni oboàvaju tele. Zato su oni rekli: "O Musa, napravi i ti nama boga kao {to i oni imaju bogove!" - "Vi ste, u stinu, narod koji nema pameti!" - re~e on, tj. vi niste svjesni

Allahove veli~ine i mo}i, kao ni toga da se Njemu ne smije pripisivati drug niti suparnik. "Zaista }e biti poni{teno ono {to ovi ispovijedaju", tj. ono }e biti uni{teno, "...i beskorisno }e im biti ono {to rade". Imam Ebu-Dà'fer ibn Dèrir, tuma~e}i ovaj ajet, navodi319: /316/ Kafiri su imali jedno lotosovo drvo kod kojeg su se okupljali i o koje su vje{ali svoje oru`je, a zvali su ga: vje{aljka. A muslimani su krenuli iz Meke sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., prema Hunejnu, i on /ravija/ kaè: pa smo nai{li na jedno veliko zeleno lotosovo drvo i rekli: "O Allahov Poslani~e, daj nam da i mi imamo vje{aljku kao {to je i oni imaju!" On na to odgovori: "Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a, vi ste sada rekli kao {to je i Musaov narod rekao Musau: ′Napravi i ti nama boga kao {to i oni imaju bogove!′ A on im je rekao:

i

′Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti! Zaista }e biti poni{teno ono {to ovi ispovijedaju i beskorisno }e im biti ono {to rade.′"

On re~e: "Zar da vam, pored Allaha, traìm drugog boga, a On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?" /140/

"I po{to smo vas Mi izbavili od Faraonovih ljudi, koji su vas neizmjerno mu~ili: mu{ku su djecu va{u ubijali, a ènsku vam u ìvotu ostavljali - to je bilo te{ko isku{enje Gospodara va{eg." /141/

Ovim ih rije~ima Musa, a.s., podsje}a na blagodati

koje im je Allah ukazao: na njihovo spasavanje iz Faraonovog ropstva, tla~enja, poniènja i bijede u kojoj su bili, na snagu koju su poslije imali, na spas od njihovih neprijatelja i na to {to su ih imali priliku li~no posmatrati u momentu kada su ponièni, potopljeni i uni{teni.320

"Mi odredismo da ~as susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset no}i, i dopunismo

319 Od Ebu Vakida el-Lejsija. 320 To je već objašnjeno u ovom djelu, prilikom tumačenja 49. ajeta sure El-Bekare.


ih jo{ sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za ~etrdeset no}i. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: ′Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i neslijedi puteve onih koji su smutljivci! " /142/

′

Nabrajaju}i Svoja dobro~instva prema

Israeli}anima, Uzvi{eni govori o uputi koju su dobili time {to se On obratio Musau, a.s., i objavio mu Tevrat, u kojem su do u detalje sadràni njihovi propisi i odredbe. Uzvi{eni tako navodi da je On odredio ~as susreta sa Musaom nakon trideset no}i. Mufesiri kaù da je on te no}i proveo u postu i ibadetu. I kada je do{lo odre|eno vrijeme, o~istio je zube korom jednog drveta, pa mu je Uzvi{eni naredio da rok upotpuni sa jo{ deset dana i da on tako bude nakon ~etrdeset dana. Ve}ina mufesira, me|u kojima su i Ibn-Abbas i jo{ neki, misle da su tih trideset dana bili mjesec zul-ka'de, a deset - deset dana zul-hidèta. Prema ovom mi{ljenju, taj je rok upotpunjen na Kurban-bajram i toga je dana Uzvi{eni razgovarao sa Musaom, a.s. Pored toga, Allah je toga dana upotpunio islam Muhammedu, s.a.v.s., kao {to to On sam kaè:

"Sada sam vam vjeru va{u usavr{io i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera."(5:3) Kada je nastupio odre|eni rok i kada je Musa odlu~io da ide na planinu Tur, on je odredio brata Haruna za svoga zamjenika Israeli}anima, savjetuju}i ga da uspostavlja red, a ne nered. On je to uradio da bi ga podsjetio, a i bez toga, Harun, a.s., plemeniti je i po{tovani poslanik kod Allaha i on je ugledan i ~astan - neka je Allahov blagoslov na na{eg Poslanika, na Haruna i na sve ostale poslanike.

I kad Nam Musa do|e u odre|eno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on re~e: "Gospodaru moj, ukaì mi se da Te vidim!" "Ne}e{ Me vidjeti" - re~e - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjet }e{ Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvije{}en strovali. îm se osvijesti, re~e: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!" /143/

Ovdje Uzvi{eni govori kako je Musa, a.s., kada je

do{ao Allahu Uzvi{enom u odre|eno vrijeme i nakon {to mu se On obratio, zatraìo od Allaha Uzvi{enog

da Ga vidi, rekav{i: "Gospodaru moj, ukaì mi se da Te vidim!" "Ne moè{ Me vidjeti" - re~e. Ova negacija "Ne}e{", predstavljala je problem mnogoj ulemi, jer ona obi~no negira sve budu}e vrijeme. Zato mu'tezilije, uzimaju}i ovo za dokaz, nije~u vi|enje Allaha Uzvi{enog i na ovom svijetu i na ahiretu, {to je najslabije mi{ljenje. Ispravan stav jeste da se ova negacija odnosi samo na ovaj svijet, jer postoje kategori~ki dokazi da }e vjernici vidjeti Allaha na ahiretu. Njih }emo iznijeti prilikom tuma~enja rije~i Uzvi{enog: "Toga dana }e neka lica blistava biti, u Gospodara svoga }e gledati."(75:22,23) U prethodnim knjigama /objavama/ stoji da je Allah Uzvi{eni rekao Musau, a.s.: "O Musa, {to god Me ìvo vidi umrijet }e, a {to Me god neìvo vidi sru{it }e se." Zato Uzvi{eni kaè: "I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvije{}en stro-vali." Ibn-Dèrir navodi od Enesa: /317/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., prou~io je: ′I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni′, pa je stavio palac pri vrhu malog prsta321 i rekao: ′I brdo se sru{i.′ Na to Hamid upita Sabita: ′Je li ba{ tako rekao?′ A Sabit potap{a Hamida po grudima i re~e: ′Tako su rekli i Allahov Poslanik, s.a.v.s., i Enes, pa ho}u li to ja sakrivati?′" Ovaj hadis ovako navodi i imam Ahmed, a i Et-Tirmizi, koji za njega kaè: "Ovaj je hadis hasen sahih garib i nama je poznato da ga samo Hammad prenosi." El-Hakim ga tako|er navodi i kaè: On je sahih i ispunjava Muslimove uvjete, iako ga ne navode ni El-Buhari ni Muslim. Pored toga, prenosi ga i Ebu-Muhammed el-Hasan ibn Alijj el-Hilal i kaè: "Lanac mu je prenosilaca vjerodostojan i tu nema nikakve mahane." "On ga sa zemljom sravni", tj. pretvori ga u pra{inu.

"...a Musa se onesvije{}en strovali". Jedni kaù da je pao onesvije{}en, a drugi - mrtav. Prvi je stav ispravan, jer Uzvi{eni kaè:

"îm se osvijesti", a osvje{}ivanje se moè desiti samo iz nesvijesti.

...re~e: "Slavljen neka si!", iskazuju}i uvjerenje da Ga niko ne moè na dunjaluku vidjeti a da ne umre. " Kajem Ti se", zato {to sam traìo da Te vidim.

"...ja sam vjernik prvi!" Ibn- Abbas kaè: tj. prvi vjernik me|u Israeli}anima. A Ebul-Alije kaè: "I prije njega bilo je vjernika, ali on ovim kaè: ′Ja sam prvi koji je povjerovao da Te niko od Tvojih stvorenja ne}e vidjeti prije Kijametskog dana.′"

321 Time je htio reći da se On samo malo ukazao brdu. /prim. prev./


"O Musa" - re~e On - "Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Ono {to ti dajem uzmi i zahvalan budi!" /144/ "I Mi mu na plo~ama napisasmo pouku za sve, i obja{njenje za sva{ta. Primi ih svojski, a narodu svom zapovjedi da se pridràva onoga {to je u njima ljep{e!′ A pokazat }u vam i zemlju grje{nika." /145/

′

Ovdje Uzvi{eni govori o tome kako je On rekao

Musau da ga je Svojim poslanstvom i govorom oda-brao iznad svih ljudi u njegovo doba. Nema sumnje da je Muhammed, s.a.v.s., najodabraniji Ademov potomak me|u svim ljudima. Zato i jeste Allah Uzvi{eni ba{ njega odredio da bude pe~at svih poslanika i vjerovjesnika. Nakon njega po vrijednosti i ~asti jeste Ibrahim, a.s., a iza njega je Musa ibn Imran, Allahov sugovornik, a.s. Zato mu je Allah Uzvi{eni rekao: "Ono {to ti dajem uzmi", tj. Moje rije~i i govor "...i zahvalan budi!" na tome i nemoj traìti ono {to ne moè{ podnijeti. Zatim Uzvi{eni govori da mu je On na tim plo~ama napisao savjete i obja{njenje za sve, te da mu je detaljno napisao propise koji odre|uju {ta je dozvoljeno a {ta zabranjeno. Te su plo~e sadràvale Tevrat, o kome Allah Uzvi{eni kaè: "I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon {to smo drevne narode uni{tili, da bude svjetlo ljudi-ma." (28:43)

Zatim Uzvi{eni kaè: "Primi ih svojski", tj. s odlu~no{}u na pokornost

"...a narodu svom zapovjedi da se pridràva onoga {to je u njima ljep{e!", odnosno onoga {to je teè u njima.

"A pokazat }u vam i zemlju grje{nika", tj.: vidjet }ete kako }e skon~ati oni koji napuste pokornost Meni i koji se Meni suprotstave. Vidjet }ete kako oni idu svojoj propasti i uni{tenju.

"Odvratit }u od znamenja Svojih one koji se bez ikakva osnova na Zemlji ohole I kakav god dokaz oni vide, ne}e ga vjerovati; ako vide pravi put - ne}e ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put }e je prihvatiti. To zato {to dokaze Na{e pori~u i {to su prema njima ravnodu{ni." /146/

.

"A onima koji pori~u dokaze Na{e i susret na onom svijetu, bit }e poni{tena djela njihova. Zar }e biti druk~ije ka`njeni nego kako su radili?" /147/

Uzvi{eni kaè:

"Odvratit }u od znamenja Svojih one koji se bez ikakva osnova na Zemlji ohole", tj. Ja ne}u dozvoliti srcima onih koji Meni nisu pokorni i onih koji se bespravno uzdiù iznad drugih ljudi, da razumiju argumente i dokaze koji ukazuju na Moju veli~inu, Moj [erijat i Moje propise. Odnosno, Allah ih je ponizio dav{i im neznanje, zato {to su se nepravedno uzoholili. Sli~no tome, Uzvi{eni kaè: "I zape~atit }emo srca njihova i o~i njihove - kao {to ni prije nisu vjerovali." (6:110) Jedan od na{ih dobrih prethodnika rekao je: Znanje ne}e posti}i ni srame`ljiv ni ohol ~ovjek. Zatim Uzvi{eni kaè: "I kakav god dokaz oni vide ne}e ga vjerovati"; {to je sli~no Njegovim rije~ima: "A oni na kojima se ispuni Rije~ Gospodara tvoga zaista ne}e vjerovati, makar im do{li svi dokazi, sve dok ne doìve patnju nesnosnu." (10:96,97) Zatim Uzvi{eni kaè: "...ako vide pravi put - ne}e ga kao put prihvatiti", tj. ako im se pojavi put spasa - ne}e da idu njime, a ako im se pojavi put zablude i propasti - i}i }e njime. Zatim Uzvi{eni navodi razlog njihovog dolaska u takvo stanje, rije~ima: "To zato {to dokaze Na{e pori~u", tj. zato {to ih njihova srca pori~u, "...i {to su prema njima ravnodu{ni", tj. ne rade prema njima.

"A onima koji pori~u dokaze Na{e i susret na onom svijetu, bit }e poni{tena djela njihova", tj. ko od njih tako radi i ostane takav do smrti, njegova }e djela biti poni{tena.

"Zar }e biti druk~ije ka`njeni nego kako su radili?", tj. Mi }emo im suditi prema njihovim djelima koja urade: ako budu dobra - nagradit }emo ih; a ako budu lo{a kaznit }emo ih - odnosno, dobit }e ono {to zasluè.


"I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvati{e i prema sebi se ogrije{i{e." /148/ "I po{to se poslije gorko pokaja{e i uvidje{e da su zabludjeli, oni reko{e Ako se Gospodar na{ na nas ne saàli i ako nam ne oprosti, doista }emo biti izgubljeni.′" /149 /

: ′

′

Ovdje Uzvi{eni govori o Israeli}anima koji su

zalutali zato {to su oboàvali tele. To im je tele od njihovog nakita napravio Samirija, pa je onda u njega ubacio {aku suhe zemlje koju je zahvatio od traga Dìbrilovog, a.s., konja, te je ono po~elo rikati kao krava. To se desilo nakon {to je Musa oti{ao na razgovor sa Allahom, pa ga je Allah Uzvi{eni obavijestio o tome dok je on jo{ bio na planini Tur. O tome Uzvi{eni kaè: "Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u isku{enje doveli" - re~e On - "njega je zaveo Samirija." (20:85) Kaè se da su oni, kada bi tele rikalo, plesali oko njega322 i govorili: Ovo je va{ bog i Musaov bog. Tako su oni bili njime isku{ani. Allah Uzvi{eni kaè:

"Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rije~i ne odgovara i da od njih ne moè nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?"( 20: 89) A u ovom ~asnom ajetu On kaè: "Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi?" Uzvi{eni ovim rije~ima osu|uje njihovu zabludu sa teletom i njihov zaborav na Stvoritelja nebesa i Zemlje. Pored Njega, po~eli su oboàvati kip teleta koje je rikalo, ali koje nije govorilo, niti ih je upu}ivalo na dobro. Me|utim, sljepilo neznanja prekrilo im je njihovo razumijevanje. Tako Ahmed prenosi od Ebu Ed- Derdaa: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /318/ ′[ta god da voli{, ta ljubav te zasljepljuje i zaglu{uje.′"

Zatim Uzvi{eni kaè: "I po{to se poslije gorko pokaja{e", tj. zbog onoga {to su uradili, "...i uvidje{e da su zabludjeli, oni reko{e: Ako se Gospodar na{ na nas ne saàli i ako nam ne oprosti, doista }emo biti izgubljeni.′", tj.

uni{teni. Time su oni priznali svoj grijeh i potraìli uto~i{te kod Allaha Uzvi{enog.

322 Kaže se da halke plesa, koje izvode današnji derviški redovi a nazivaju ih halkama zikra - uzvišen neka je zikr na Allaha od toga - potiču od plesanja Israelićana oko njihovog teleta! Pa razmisli o tome!

A kad se Musa srdit i àlostan narodu svome vrati, povika: "Kako ste tako ru`no poslije odlaska moga postupili! Jeste li ubrzali nare|enje Gospodara svoga?" - i plo~e baci, i brata svoga za kosu dohvati i po~e ga vu}i sebi. "O sine majke moje" - re~e Harun - "narod nije nimalo do mene drào i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete du{mani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogrije{ili." /150/ "Gospodaru moj" - zamoli Musa - "oprosti meni i bratu mome i u~ini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!" /151/

Uzvi{eni ovdje govori kako Musa, a.s., nakon {to

se krajnje srdit vrati s razgovora sa svojim Gospodarom Uzvi{enim svome narodu, ...povika: "Kako ste tako ru`no poslije odlaska moga postupili!", tj. ru`no li je to {to ste uradili u mom odsustvu! "Jeste li ubrzali nare|enje Gospodara svoga?", tj. Allah je Taj Koji je odredio da budem odsutan i da se zadrìm.

"...i plo~e baci, i brata svoga za kosu dohvati i po~e ga vu}i sebi", tj. on je plo~e bacio zato {to je bio srdit na svoj narod. Taj je njegov postupak potvrda hadisu: /319/ "Nije isto ~uti i - vidjeti!" Zatim je uzeo brata za glavu i po~eo ga vu}i sebi, boje}i se da on nije uloìo dovoljno truda da ih odvrati od zla. O tome Uzvi{eni u drugom ajetu kaè: "O Harune" - povika Musa - "{ta te je sprije~ilo, kad si ih vidio da su zalutali, da za mnom nisi po{ao? Zar nisi nare|enje moje poslu{ao?" "O sine majke moje" - re~e Harun - "ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se pla{io da ti ne rekne{: Razdor si me|u sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao." (20:92-94) A ovdje Harun odgovara: "O sine majke moje, narod nije nimalo do mene drào i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete du{mani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogrije{ili", tj. nemoj me me|u njih svrstavati i sa njima me poistovje}ivati. On ga je nazvao sinom svoje majke da


bi ga raznjeìo i odobrovoljio, a on mu i jeste ro|eni brat, od jednog oca i majke. I kada se Musa, a.s., uvjeri da Harun, a.s., nije kriv, "Gospodaru moj" - zamoli Musa - "oprosti meni i bratu mome i u~ini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!" Ibn Ebi-Hatim navodi od Ibn-Abbasa: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /320/ "Neka Allah ukaè Svoju milost Musau! Nije isto vidjeti i - ~uti. Kada ga je Njegov Gospodar Uzvi{eni obavijestio da je njegov narod nakon njega pao u isku{enje, on nije bacio plo~e. Me|utim, kada ih je ugledao i svojim o~ima ih vidio, onda je bacio plo~e."

"One koji su tele prihvatili sti}i }e doista kazna Gospodara njihova i poniènje jo{ na ovom svijetu; tako Mi ka`njavamo one koji kuju laì." /152/ "A onima koji hr|ava djela rade, pa se poslijepokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj }e, poslije toga, sigurno oprostiti i milostiv biti." /153/

l

Kazna Allaha Uzvi{enog koja ih je zadesila sastojala

se u tome {to im On nije htio primiti pokajanje sve dok jedni druge nisu poubijali, kao {to je to ve} navedeno u suri El-Bekare.323 A {to se ti~e poniènja, Allah im je nakon tog postupka dao poniènje i bijedu i na ovom svijetu.

"...tako Mi ka`njavamo one koji kuju laì", tj. tako Mi ka`njavamo svakog onog ko izmi{lja novotarije: jad njegove novotarije i skretanja sa pravog puta prenosi se iz njegovog srca kao teret na njegova ple}a. Zatim Uzvi{eni upu}uje Svoje robove i skre}e im pa`nju na to da On prima njihovo pokajanje od svih grijeha, pa ~ak i od nevjerovanja, {irka i dvoli~nja{tva. On to izraàva slijede}im rije~ima: "A onima koji hr|ava dje a rade, pa se poslijepokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj }e, poslije toga", tj. nakon takvog postupka, "sigurno oprostiti i milostiv biti."

"I kada minu srd`ba Musaa, on uze plo~e na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i

milost za one koji se Gospodara svoga boje." /154/

323 Pogledaj tumačenje 54. ajeta sure El-Bekare.

Uzvi{eni kaè: "I kada minu", tj kada se sti{a,

"srd`ba Musaa", tj. ljutnja na njegov narod, "on uze plo~e", tj. plo~e koje je bacio zato {to se radi Allaha puno rasrdio na svoj narod zbog oboàvanja teleta, "...na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje." Mnogi mufesiri kaù da su se one razbile kada ih je bacio, pa ih je onda ponovo sakupio. Jer, kako neki prethodni alimi kaù: Zatim je on u njima na{ao uputu i milost. A {to se ti~e jasnog dokaza da su se one razbile kada ih je bacio, iako su od dènetske supstance, Uzvi{eni kaè da je on, uzev{i ih nakon {to ih je bio bacio, na{ao u njima "...uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje."

I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u odre|eno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on re~e: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si njih i mene uni{titi jo{ prije. Zar da nas uni{ti{ zbog onoga {to su uradili bezumnici na{i? To je samo isku{enje Tvoje kojim Ti, koga ho}e{, u zabludu stavlja{, a kome ho}e{, na pravi put ukazuje{; Ti si Gospodar na{, pa nam oprosti i smiluj nam se! A Ti si najbolji Oprostitelj!" /155/ "I dosudi nam dobro na ovom svijetu, i na onom svijetu - mi se, uistinu, vra}amo Tebi!" - "Kaznom Svojom Ja ka`njavam koga ho}u" - re~e On - "a milost Moja obuhvata sve; dat }u je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Na{e budu vjerovali." /156/


Allah Uzvi{eni naredio je Musau, a.s., da iz svoga naroda izabere sedamdeset ljudi. On ih je odabrao izme|u najboljih Israeli}ana i rekao im: "Oti|ite Allahu, pokajte Mu se za oboàvanje teleta i zamolite Ga da primi pokajanje i od va{ih sunarodnika koji ostanu iza vas. Pri tome postite i ~isto drìte i svoja tijela i odje}u." Zatim je on sa njima oti{ao do Sinajske gore u vrijeme koje mu je njegov Gospodar odredio - a i ina~e on Mu je dolazio samo sa Njegovom dozvolom. Kada su uradili ono {to je on od njih traìo i kada su krenuli da se sretnu sa svojim Gospodarom, oni reko{e Musau, a.s.: "Zatraì da i mi ~ujemo govor na{eg Gospodara!" On im odgovori: "Ho}u." I kada se Musa pribliì brdu, na to se brdo spusti jedan stup od oblaka, koji ga cijelog prekri. Musa se jo{ vi{e pribliì, u|e u oblak i re~e svojim sunarodnicima: "Primaknite se!" Oni se primaknu, u|u u oblak i padnu na sed`du, tako da su ~uli Uzvi{enog kako se obra}a Musau, nare|uje mu i zabranjuje: Radi ovo, a nemoj ovo! Kada je On zavr{io razgovor sa Musaom i kada je oblak oti{ao od Musaa, on im pri|e, a oni mu reko{e: "Mi ti ne}emo vjerovati dok Allaha ne vidimo!"(2:55) "Zato ih je munja o{inula" (4: 153) pa su svi pomrli, a Musa se tada po~e obra}ati svome Gospodaru, moliti Ga i upu}ivati Mu rije~i: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si njih i mene uni{titi jo{ prije. Zar da nas uni{ti{ zbog onoga {to su uradili bezumnici na{i? To je samo isku{enje Tvoje kojim Ti, koga ho}e{, u zabludi ostavlja{, a kome ho}e{, na pravi put ukazuje{." Rije~i Musaove, koje Uzvi{eni prenosi: "Zar da nas uni{ti{ zbog onoga {to su uradili bezumnici na{i?", zna~e: Zar }e{ uni{titi ove ljude zato {to su bezumnici od nas oboàvali tele? Ibn-Abbas, Katade i Ibn-Dèrir kaù: "Njih je potres zadesio zato {to nisu sprije~ili svoj narod da ne oboàvaju tele, niti su se odvojili od njih." "Zar da nas uni{ti{ zbog onoga {to su uradili bezumnici na{i?" Zatim on kaè: "To je samo isku{enje Tvoje", tj. ispitivanje, ku{nja i proba. Tako kaù: Ibn-Abbas, Se'id ibn Dùbejr i nemali broj alima iz prvih a i iz kasnijih generacija, i te rije~i nemaju drugog zna~enja. On je time rekao: Nare|enje pripada samo Tebi, odredba pripada samo Tebi, Ti si Stvoritelj i Naredbodavac.

"Ti si Gospodar na{, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti pra{ta{ najvi{e." Oprostiti zna~i prekriti grijeh i ne kazniti zbog njega. A kada se uz oprost zatraì i milost, time se èli da se ubudu}e ne napravi isti grijeh.

"... Ti si najbolji Oprostitlj", odnosno, samo Ti moè{ grijehe oprostiti.

"I dosudi nam dobro na ovom svijetu, i na onom svijetu." Prethodni dio ove dove bio je radi za{tite od grijeha, a ovaj dio: "I dosudi nam dobro na ovom svijetu, i na onom svijetu" jeste radi ostvarenja cilja, a njime se

ho}e re}i: Odredi i propi{i nam dobro i na ovom i na onom svijetu. A {to se ti~e dobra (el-hasene), ono je ve} obja{njeno u suri El-Bekare324 "...mi se, uistinu, vra}amo Tebi!", tj. kajemo se, obra}amo se i vra}amo se Tebi.325 Zatim Uzvi{eni kaè: "Kaznom Svojom Ja ka`njavam koga ho}u" - re~e On - "a milost Moja obuhvata sve", tj. Ja radim ono {to Ja ho}u i Ja odre|ujem ono {to Ja ho}u, a sve to radim pravedno i mudro - neka je slavljen i uzvi{en, nema boga osim Njega. "...a milost Moja obuh-vata sve", tj. ona je velika i sveobuhvatna, kao {to nam Uzvi{eni prenosi rije~i nosioca Ar{a i onih oko njega: "Gospodaru na{, Ti sve obuhvata{ milo{}u i znanjem." (40: 7) Imam Ahmed navodi od Selmana, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /321/ "Allah ima stotinu milosti. Samo sa jednom od njih stvorenja su me|usobno samilosna i ìvotinje osje}aju samilost prema svojim mladim, a devedeset devet milosti On je ostavio za Kijametski dan." Ovaj hadis navodi i Muslim. Rije~i Uzvi{enog: "...dat }u je onima koji se budu grijeha klonili", zna~e: Obavezat }u se da Moja milost, kao Moj dar i dobro~instvo, pripadne njima, "...onima koji se budu grijeha klonili", tj. {irka i ostalih velikih grijeha.

"...i zekat davali". Jedni kaù da se ovim misli na ~i{}enje du{a, a drugi na zekat na imetke. Mogu}e je ipak da se ovo odnosi na oboje, jer je ovaj ajet objavljen u Meki.

"...i onima koji u dokaze Na{e budu vjerovali", tj. budu ih potvr|ivali.

"...onima koji }e slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji ne}e znati ni ~itati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indìlu, zapisana nalaze, koji }e od njih tra` ti da ~inedobra djela, a od odvratnih odvra}ati ih, koji }e im lijepa jela dozvoliti, a ru`na im zabraniti, koji }e ih tereta i te{ko}a koje su oni imali osloboditi. Zato }e oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podràvali i pomagali i

i

-

324 Pogledaj tumačenje 201. ajeta sure El-Bekare. 325 Zatim ih je Allah ponovo oživio. Za to imamo dokaz u riječima Uzvišenog: "Zatim smo vas, poslije smrti vaše, oživili da biste zahvalni bili." (2:56)


svjetlo po njemu poslano slijedili - posti}i ono {to budu èljeli." /157/

"...onima koji }e slijediti Poslanika, vjero-

vjesnika, koji ne}e znati ni ~itati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indìlu, za-pisana nalaze..." Ovo je opis Muhammeda, s.a.v.s., u knjigama prethodnih poslanika, koji su svojim narodima navijestili njegovo poslanstvo i naredili im da ga slijede. Njegov se opis i danas nalazi u njihovim knjigama, a poznat je njihovim u~enjacima i sve}enicima. U tom smislu imam Ahmed navodi od Ebu-Sahra el-Ukajlija: Jedan mi je beduin pri~ao: /322/ "Jednom sam, za ìvota Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dotjerao u Medinu /devu/ muzaru. I kada sam je prodao, rekoh: Sigurno }u poku{ati sresti tog ~ovjeka i ~uti ne{to od njega! Zatim sam nai{ao na njega - i{ao je sa Ebu-Bekrom i Omerom, a on je bio izme|u njih. Ja sam krenuo za njima i tako smo do{li do jednog jevreja koji je ispred sebe imao otvoren Tevrat. On ga je ~itao da bi na{ao utjehu za sebe zbog sina koji mu je bio na samrti, a izgledao je poput najljep{eg i najljupkijeg mladi}a. Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e mu: ′Zaklinjem te Onim Koji je objavio Tevrat, da li si u toj svojoj knjizi na{ao moju pojavu i opis?′ On mu od mahnu glavom - da nije na{ao, ali njegov sin re~e: ′Tako mi Onoga Koji je objavio Tevrat, zaista smo mi na{li tvoju pojavu i opis u na{oj knjizi i ja vjerujem da nema boga osim Allaha i vjerujem da si ti Allahov poslanik!′ Na to Poslanik, s.a.v.s., re~e: ′Odvojite ovog jevreja od va{eg brata!′, zatim zamota sina u }efine i klanja mu /dènazu-namaz/.′" Ovaj je hadis dobrog stepena. U Buharijinom Sahihu od Enesa se navodi drugi, koji ga oja~ava /{ahid/.

Ibn-Dèrir navodi od Ata'a ibn Jesara: Sreo sam Abdullaha ibn Amra i rekao mu: "Kaì mi o opisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u Tevratu", a on mi je odgovorio: "Da! Tako mi Allaha, on je opisan u Tev-ratu kao {to je opisan i u Kur'anu: ′O Vjerovjesni~e, Mi smo te poslali kao svje-doka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje′ (33:45), i kao za{titu slabima. Ti si Moj rob i poslanik, tvoje ime je Mutevekkil.326 On ne}e biti osoran i grubog srca. Allah ga ne}e usmrtiti sve dok preko njega ne uputi narod koji je na krivom putu, pa da kaù: ′Nema boga osim Allaha!′, i dok preko njega ne izlije~i okorjela srca, u{i koje ne ~uju i o~i koje ne vide." Ata' zatim nastavlja: "Nakon toga sam sreo Ka'ba i upitao ga isto pitanje. Njegov odgovor je bio potpuno isti, samo {to je rije~i: okorjela srca, u{i koje ne ~uju i o~i koje ne vide, izgovorio na svom narje~ju /sa vrlo malom razlikom u izgovoru/." To navodi i El-Buhari u svom Sahihu, s tim {to na rije~i: "On ne}e biti osoran i grubog srca", dodaje: "niti }e galamiti po ~ar{ijama,

326 Mutevekkil je jedno od imena Allahovog Poslanika, s.a.v.s. /prim. prev./

niti }e na zlo uzvra}ati zlim - nego }e pra{tati i halaljivati."

Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., opisan u pre-thodnim objavama, a takav je zaista i bio: nare|ivao je samo dobro a odvra}ao samo od lo{eg. Tako Abdullah ibn Mes'ud kaè: "Kada ~uje{ da Allah kaè: ′O vjernici′, obrati pa`nju na to, jer ti se time ili nare|uje dobro ili zabranjuje zlo." Zatim Allah Uzvi{eni kaè: "...koji }e im lijepa jela dozvoliti, a ru`na im zabraniti", tj. koji }e im dozvoliti jela koja su sami sebi zabranili i time sami sebe opteretili, kao {to su: behira, saiba, vasila i hama,327 a zabraniti im ru`na jela koja je Allah Uzvi{eni zabranio a oni ih sami sebi dozvolili, kao npr. svinjsko meso i kamatu. Neka ulema kaè: Sve {to je Allah dozvolio ono je lijepo i korisno i za tijelo i za du{u, a sve {to je On zabranio ru`no je i {tetno i za tijelo i za du{u.328 Zatim Uzvi{eni kaè: "...koji }e ih tereta i te{ko}a koje su oni imali oslo-boditi", tj. Poslanik, s.a.v.s., do{ao je da olak{a i bude tolerantan. U tom smislu postoji hadis sa nekoliko lanaca prenosilaca od njega, da je on rekao: /323/ "Poslan sam sa pravom, tolerantnom vjerom." Pored toga, on, s.a.v.s., rekao je svojoj dvojici emira, Muazu i Ebu-Musau, kada ih je poslao u Jemen: /324/ "Nagovje{}ujte radost a nemojte rastjerivati, olak{avajte a nemojte oteàvati i radite skladno a ne suprotno jedan drugom!" Zatim, od Ebu-Burze el- Eslemija prenosi se da je on, s.a.v.s., rekao: /325/ "Allah pra{ta mojim sljedbenicima ono {to pomisle u sebi, sve dok to ne izgovore ili urade." On je tako|er rekao: /326/ "Mom je ummetu opro{tena nenamjerna gre{ka, zaborav i ono na {to budu prisiljeni." U tom smislu on je rekao i: /327/ "Allah je naputio ovaj ummet da izgovaraju: "Gospodaru na{, ne kazni nas ako zaboravimo ili {to nehotice u~inimo! Gospodaru na{, ne tovari na nas breme kao {to si ga tovario na one prije nas! Gospodaru na{, ne stavljaj nam u du`nost ono {to ne moèmo podnijeti, pobri{i grijehe na{e i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar na{ pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!" (2:286) A u Muslimovom Sahihu se navodi /328/ "...da Allah Uzvi{eni, nakon svake ove molbe, kaè: ′Ve} sam to u~inio, ve} sam to u~inio!′" Zatim Uzvi{eni kaè:

327 Pogledaj značenje ovih termina u 103. ajetu sure El-Maida. /prim. prev./ 328 Ja na to dodajem: Jedna od tih stvari je i duhan, bez obzira u kojem obliku bio: cigara, nargila, ili duhan za žvakanje. On je ružnog i mirisa i okusa, a jako je štetan za ljudski organizam. Ljekari su ustanovili da preko 60% slučajeva oboljenja raka na plućima, grlu i usnama, dolazi od uzimanja duhana!!! Pa da li nakon toga ima iko ko će se dvoumiti da li je on zabranjen - haram? Pored toga, on je otrovan. U njemu ima takvih otrova, čija bi i mala količina trenutno usmrtila neke životinje.


"Zato }e oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podràvali i pomagali", tj. koji ga budu po{tivali i cijenili, "...i svjetlo po njemu poslano slijedili", tj. Kur'an i sunnet,

"...posti}i ono {to budu èljeli", i na dunjaluku i na ahiretu.

Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On ìvot i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna ~itati i pisati, koji vjeruje u Allaha i rije~i Njegove njega slijedite - da biste bili upu}eni!" /158/

;

!

Ovdje Allah govori Svome Poslaniku i Vjero-

vjesniku, Muhammedu, s.a.v.s.: "Reci", o Muha-mmede: ′O ljudi′, ovo je obra}anje svima: i crncu i bijelcu, i crvenom, i Arapu i nearapu. "...ja sam svima vama Allahov poslanik". Njegova, s.a.v.s., ~ast i ugled se, izme|u ostalog, vide i u tome {to je on pe~at svih vjerovjesnika i {to je poslan svim ljudima. Tako Allah Uzvi{eni kaè: "A onima koji su se protiv njega urotili vatra }e boravi{te biti."(11:17) Pored toga, Uzvi{eni kaè: "I reci onima kojima je data Knjiga i neukima: ′Primite islam!′ Ako prime islam, onda su na pravom putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da poziva{."(3:20) Ajeta o ovoj temi ima puno, a hadisi se ne mogu ~ak ni izbrojati. To da je on, s.a.v.s., Allahov poslanik svim ljudima dobro je poznata stvar u islamu.

Imam Ahmed navodi od Amra ibn [uajba, on od svoga oca, a on od djeda: /329/ One godine kada je bio pohod na Tebuk, Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom je klanjao no}ni namaz, a neki ashabi sakupi{e se iza njega da ga ~uvaju. Kada je zavr{io namaz, on im pri|e i re~e: "Ove no}i dato mi je pet stvari, koje nisu date nikom prije mene: Ja sam poslan svim ljudima, a poslanici prije mene slati su samo svojim narodima; protiv neprijatelja sam potpomognut strahom, tako da se on sav prestra{i i na razdaljini od mjesec dana hoda od mene; dozvoljeno mi je jesti iz ratnog plijena, a prije mene su to smatrali grijehom i spaljivali bi ga; zemlja mi je u~injena ~istom i prostorom za klanjanje: gdje god me zatekne namaz ja se abdestim i klanjam, a prije mene to nije bilo dozvoljeno, nego su klanjali u

hramovima i bogomoljama; a peta stvar jeste to {to mi je re~eno: ′Moli ne{to!′ Svi su poslanici ve} molili, a ja sam svoju molbu odgodio za Kijametski dan i ona }e biti za vas i za svakog onog ko povjeruje da nema boga osim Allaha." Lanac prenosilaca ovog hadisa dobar je i jak, ali ga /autori najpoznatijih hadiskih zbirki/ ne navode. Pored toga, Muslim navodi od Ebu-Musa el-E{'arije, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:/330/ "Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a, nema ni jednog ~ovjeka iz moga ummeta, ni jevreja ni kr{}anina, koji ~uje za mene pa me ne povjeruje, da ne}e u}i u Vatru!" A imam Ahmed navodi od Ebu-Musa el-E{'arije, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:/331/ "Koji god jevrej ili kr{}anin iz moga ummeta ~uje za mene pa me ne povjeruje, ne}e u}i u Dènnet!"

Zatim Uzvi{eni kaè: "Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On ìvot i smrt daje." Ovo su rije~i Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kojima opisuje Allaha Uzvi{enog. Time on kaè: Onaj Koji me je poslao Stvoritelj je, Gospodar i Vladar svega, On je Taj Koji daje i ìvot i smrt i Njemu pripada sva vlast.

"...i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna ~itati i pisati." On ih obavje{tava da je on njima od Allaha poslan i da je on taj kojeg su najavile i nagovijestile prethodne objave. Za njeg je u njima re~eno da ne zna ~itati ni pisati, pa se kao takav i ovdje spominje. Zatim Uzvi{eni kaè: "...koji vjeruje u Allaha i rije~i Njegove", tj. njegova su djela u skladu sa njegovim rije~ima i on vjeruje u ono {to mu je objavljeno od njegovog Gospodara, "...njega slijedite", tj. idite njegovim putem i njegovim sto-pama, "...da biste bili upu}eni ", tj. da biste bili na pravom putu.

"U narodu Musaovu ima ljudi koji na istinu upu}uju i koj prema njoj pravedno sude." /159/

i

j

′

Ovdje Uzvi{eni govori o tome da ima Israeli}ana

koji slijede istinu i prema njoj pravedno sude. Tako Uzvi{eni kaè: "Ima i sljedbenika Knjige koji vjeru u u Allaha i u ono {to se objavljuje vama i u ono {to je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, nezamjenjuju Allahove rije~i za ne{to {to malo vrijedi; oni }e nagradu od Gospodara njihova dobiti. - Allah }e zaista brzo ra~une svidjeti." (3:199) Tako|er, Uzvi{eni kaè: "Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u njega, a kada im se kazuje, govore: ′Mi vjerujemo u njega, on je istina od Gos-podara na{eg, mi smo i prije bili muslimani.


Oni }e dobiti dvostruku nagradu zato {to trpe." (28:52-54) Israeli}ani su bili podijeljeni u dvanaest plemena. Nakon {to su oni poubijali svoje poslanike i postali nevjernici, kaè se da se jedno od tih plemena ogradilo od tih postupaka i zamolilo Allaha Uzvi{enog da im oprosti i razdvoji ih od ostalih. /Oni su poslije nastavili slijediti istinu i suditi po njoj. Ima nekih predanja o njima, tj. o toj skupini vjernika, ali ona nisu vjerodostojno prenesena od pouzdanih ljudi, pa ih zato ne}emo ni navoditi./329

I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i Musau smo objavili, kad mu je narod njegov vode zatraìo: "Udari {tapom svojim po stijeni!" - i iz nje je dvanaest vre a provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kog }e piti. I Mi smo im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice im davali: "Jedite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo!" Oni nisu Nama nepravdu u~inili, sami su prema sebi nepravedni bili." /160/

l

"A kada im je bilo re~eno: ′Nastanite se u ovom gradu i jedite odakle ho}ete i recite: Oprosti!, a na kapiju u|ite glava pognutih - oprostit }emo vam grijehe va{e, a onima koji ~ine dobra djela dat }emo i vi{e′",/161/ "onda su oni nepravedni me|u njima zamijenili drugom rije~ koja im je bila re~ena, i Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato {to su stalno nepravedni bili." /162/

Svi su ovi ajeti ve} protuma~eni u suri El-

-Bekare.330 Ona je objavljena u Medini, a ovi su ajeti objavljeni u Meki. Zato se o njima ovdje govori u tre}em licu, jer Allah Uzvi{eni kazuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., kako je postupio sa njima. A u suri El-Bekare,

koja je medinska, govor je upu}en izravno njima.331 Tako ovdje Uzvi{eni kaè:

329 Ove riječi između zagrada riječi su onoga koji je skraćivao ovaj tefsir, a ne riječi Ibn-Kesira - Allah mu se smilovao i oprostio mu! 330 60. ajet i dalje /prim. prev./.

"...i iz nje je dvanaest vrela provrelo". Izraz koji je ovdje upotrijebljen ozna~ava sami po~etak izviranja, a u suri El-Bekare upotrijebljen je izraz koji tamo vi{e odgovara, a zna~i: izviranje. Dakle, i tamo i ovdje su upotrijebljeni odgovaraju}i izrazi, a Allah opet najbolje zna.

"I upitaj ih o gradu koji se nalaz o pored mora kad su propise o suboti kr{ili: kada su im ribe, na o~i njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali; one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u isku{enje dovodili zato {to su stalno grije{ili." /163/

i

Ovo je op{irnije izlaganje rije~i Uzvi{enog:

"Vama je poznato ono {to se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogrije{ili."(2:65) Uzvi{eni kaè Svome Poslaniku, s.a.v.s.: "I upitaj ih", tj. upitaj jevreje koji se nalaze u tvojoj blizini o onom {to se desilo njihovim sunarodnicima koji su se suprotstavljali Allahovom nare|enju izmi{ljaju}i spletke, pa ih je zbog toga iznenada sna{la Njegova kazna. Ujedno ih i upozori da ne skrivaju tvoj opis na koji nailaze u svojim knjigama, kako im se ne bi desilo isto ono {to se desilo tim njihovim sunarodnicima i precima. Taj se grad zvao Ejla, a bio je na obali mora El-Kulzum. Zatim Uzvi{eni kaè: "...kad su propise o suboti kr{ili", tj. kada su bili neposlu{ni i kr{ili Allahove odredbe: "...kada su im ribe, na o~i njihove, dolazile dok su subotu svetkovali", tj. one su im sa svih strana dolazile po vodi, o~evidno "...a kad nisu svetkovali - one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u isku{enje dovodili", tj. isku{avali smo ih tako {to smo odredili da im se ribe pojavljuju onog dana kada im je bilo zabranjeno loviti ih, a da se ne pojavljuju u danima kada im je to bilo dozvoljeno.

"Eto, tako smo ih u isku{enje dovodili", tj. tako smo ih isku{avali, "...zato {to su stalno grije{ili". Ovdje Uzvi{eni govori o tome da su oni napustili pokornost Njemu i da su izmi{ljali razne varke radi kr{enja Allahovih zabrana, ~ine}i time ipak djela koja su u su{tini zabranjena. Fakih Ibn-Betta, Allah mu se smilovao, prenosi od Ebu-Hurejrea, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /332/ "Nemojte raditi ono {to su radili jevreji, jer }ete tako pomo}u najobi~nijih varki dozvoljavati ono {to je Allah zabranio." Lanac pre-nosilaca u ovom je hadisu

331 jer su jevreji živjeli u Medini, a nije ih bilo u Meki /prim. prev./


dobar, jer Ahmeda ibn Muhammeda ibn Muslima El-Hatib navodi u svom Tarihu kao pouzdanog prenosioca, a ostali su prenosioci dobro poznati i pouzdani.

A kad neki od njih reko{e: "Za{to opominjete narod koji }e Allah uni{titi ili ga te{kim mukama namu~iti?" - oni odgovori{e: "Da bismo se pred Gospodarom va{im opravdali i da bi se oni grijeha klonili." /164/ "I kada zaboravi{e ono ~ime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvra}ali, a grje{nike kazni-smo te{kom kaznom, zato {to su stalno u grijehu bili." /165/ "I po{to su oni bahato odbili da se okane onoga {to im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: ′Postanite majmuni prezreni!′" /166/

Ovdje Uzvi{eni govori da su bile tri vrste

stanovnika toga grada: jedna je grupa ~inila ono {to je bilo zabranjeno, tako {to je ~inila varke da bi lovila ribe subotom - {to je ve} obja{njeno u suri El-Bekare. Druga ih je grupa spre~avala u tome i odvojila se od njih. Tre}a grupa nije ~inila grijeh, ali ga nije ni spre~avala, nego je govorila ovoj drugoj:

"Za{to opominjete narod koji }e Allah uni{titi ili ga te{kim mukama namu~iti?" A druga im je odgovarala: "Da bismo se pred Gospodarom va{im opravdali", jer nam je On stavio u du`nost da nare|ujemo dobro i odvra}amo od zla, "...i da bi se oni grijeha klonili", odnosno da bi se pokajali Uzvi{enom. "I kada zaboravi{e ono ~ime su bili opominjani", odnosno kada su oni koji su ~inili grijeh odbili primiti savjet, "Mi izbavismo one koji su od nevaljalih dje a odvra}ali, a grje{nike kaznismo", tj. one koji su ~inili prijestupe "...te{kom kaznom". Ovdje je Uzvi{eni izri~ito naveo da su spa{eni oni koji su odvra}ali od zla i da su uni{teni oni koji su ~inili grijehe, a nije spomenuo one koji su {utjeli, jer su nagrada i kazna adekvatne vrsti djela. Oni nisu zasluìli hvalu pa da budu pohvaljeni, niti su ~inili prijestupe pa da budu ku|eni. I pored toga, ulema je

zauzela dva stava o pitanju da li su oni uni{teni ili su spa{eni.

l

332 "...a grje{nike kaznismo te{kom kaznom".

Iz ovoga se da razumjeti da su ostali spa{eni. Rije~i Uzvi{enog: "Postanite majmuni prezreni!" - zna~e da su oni zaista pretvoreni u majmune, a rije~ "prezreni", zna~i: jadni, bijedni i ponièni.

"I Gospodar tvoj obznani da }e prepu{tati nad njima vlast do Smaka svijeta nekom ko }e ih na najgori na~in tla~iti. Gospodar tvoj , doista, brzo ka`njava, a On i opra{ta i milostiv je." /167/

Glagol dolazi od rije~i, a zna~i: obznaniti. To je

stav Mudàhida, a neki drugi kaù da ona zna~i: narediti. Ja~ina ovog izraza upu}uje na zakletvu. Zato je iza njega i do{ao harf "lam" /za poja~anje zna~enja/ u rije~ima Uzvi{enog: "...da }e prepu{tati nad njima vlast", tj. nad jevrejima "...do Smaka svijeta nekom ko }e ih na najgori na~in tla -~iti", zato {to su kr{ili Allahova nare|enja i planirali varke kako bi ih zaobi{li. Kaè se da je Musa, a.s., trinaest godina od njih uzimao harad` i da je on bio prvi koji je uveo harad`. Zatim su oni - tj. jevreji - bili pod vla{}u Grka, pa Kaldejaca, pa kr{}ana, pa mus-limana, daju}i im dìzju i harad`. Posljednje {to }e se sa njima desiti jeste to da }e oni biti pomaga~i Dedàla, pa }e ih muslimani, predvo|eni Isaom, a.s., pobiti pred Smak svijeta. Zatim Uzvi{eni kaè: "Gospodar tvoj, doista, brzo ka`njava", onog ko Mu je neposlu{an,

"...a On i opra{ta i milostiv je", prema onom ko se pokaje. Uzvi{eni ovako govori, kako bi ljudske du{e bile stalno izme|u straha i nade. 332 Ja o tome kažem: Mi dijelimo mišljenje onih koji kažu da su i oni uništeni kao i oni koji su pravili prijestupe. Oni su to zaslužili time što su šutjeli, ne dajući savjete, a Allah kažnjava i onoga ko ne odvraća od zla. Možda je njihova šutnja bila povod grješnicima da ustraju u griješenju. Allah Uzvišeni kaže: "Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali - zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!" (5:78,79) Nema sumnje da je šutnja na postupak grješnika grijeh sam po sebi i saučesništvo u grijehu, pa makar se to i ne željelo. Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio nam je da počinioca zla pokušamo spriječiti i pridobiti za istinu. Ako to ne uradimo, Allah će nam ubrzati kaznu od Njega, zato što smo zapostavili naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Zbog svega toga mi dajemo prednost mišljenju da je Allah kaznio one koji nisu odvraćali od zla, iako ne znamo tačno kakva je to kazna bila. Moguće je da je to bila posebna kazna, adekvatna njihovom grijehu, a moguće je da su i oni pretvoreni u majmune zajedno sa onima koji su otvoreno činili grijehe i prijestupe - a Allah opet najbolje zna.


"I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: ima ih dobrih, a i onih koji to nisu; provjeravali smo ih i u dobru i u zlu, da bi se opametili." /168/

"I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: ′Bit }e nam opro{teno!′ A ako bi im opet dopalo {aka tako ne{to, opet bi to ~inili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi da }e o Allahu samo istinugovoriti - a oni ~itaju ono {to je u njoj. Onaj jesvijet bolji za one koji se grijeha klone; pa zar se ne}ete opametiti?" /169/ "A oni koji se ~vrsto drè Knjige i koji obavljaju namaz - pa, Mi doista ne}emo dopustiti da propadne nagrada onima koji ~ine dobra djela." /170/

Ovdje Uzvi{eni govori da ih je On razdijelio na

razne grupe i sekte: "...ima ih dobrih, a i onih koji to nisu", tj. me|u njima ima i dobrih i lo{ih, kao i kod dìna: "...a me|u nama ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta razli~itih". (72:11) "...provjeravali smo ih", tj. isku{avali smo ih, "...i u dobru i u zlu", tj. blagostanjem i neima{tinom, nadom i strahom, te zdravljem i bole{}u, "...da bi se opametili". Zatim Uzvi{eni kaè: "I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta", tj. tu generaciju u kojoj je bilo i dobrih i lo{ih, naslijedile su druge u kojima nije nikako bilo dobrih. Ta su pokoljenja naslijedila Tevrat, ali "...su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta", tj. umjesto obznanjivanja i {irenja istine, oni su tr~ali za dunjalu~kim stvarima, stalno odlaù}i svoju tevbu. A kad god bi im se ukazala ista prilika, oni bi ponovo pravili istu gre{ku. Zato Uzvi{eni kaè: "A ako bi im opet dopalo {aka tako ne{to, opet bi to ~inili." Oni su ~inili grijehe, a onda se obra}ali Allahu i traìli oprost od Njega. Me|utim, kada bi se ponovo na{li u istoj situaciji, opet bi ~inili

iste grijehe. O ovom ajetu Katade kaè: "Tako mi Allaha, ta pokoljenja, "...koja su Knjigu naslijedila", nakon svojih poslanika i vjerovjesnika, slabi su nasljednici koje je Allah dao i zavjet od njih uzeo." A Allah Uzvi{eni u drugom ajetu kaè: "A njih smijeni{e zli potomci, koji namaz napusti{e". (19:59) Koje god bi im se jelo na dunjaluku svidjelo, oni bi ga pojeli, ne obra}aju}i pa`nju na to da li je ono halal ili haram. Nakon toga bi traìli oprost od Allaha, iskazuju}i Mu puste èlje i zavaravaju}i tako sami sebe. Zatim Allah Uzvi{eni kaè: "Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi da }e o Allahu samo istinu govoriti." Ibn-Abbas na to dodaje: u pogledu njihovih nada da }e im Allah oprostiti grijehe kojima su se neprestano vra}ali, ne kaju}i se zbog njih.

"Onaj je svijet bolji za one koji se grijeha klone; pa zar se ne}ete opametiti?", tj. zar oni, koji umjesto onog {to je kod Mene uzimaju dunjalu~ke tri~arije, nemaju razuma, da bi ih upozorio na bijedu u kojoj se nalaze i na grijehe koje prema Meni ~ine? Zatim Uzvi{eni hvali one koji prihvate Njegovu Knjigu, koja ih upu}uje na slije|enje Njegovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. - a {to je i zapisano u njoj. Tako On kaè: "A oni koji se ~vrsto drè Knjige", tj. koji je slijede, izvr{avaju}i njena nare|enja i klone}i se njenih zabrana,

"...i koji obavljaju namaz - pa, Mi doista ne}emo dopustiti da propadne nagrada onima koji ~ine dobra djela."

"A kada smo iznad njih brdo podigli - ~inilo se

kao oblak - oni su bili uvjereni da }e na njih pasti. ′Prihvatite odlu~no ono {to smo vam dali, i neka vam je na umu ono {to je u njemu- da biste bili pobo`ni!′" /171/

Uzvi{eni kaè: "A kada smo iznad njih brdo

podigli", tj. kada smo ga uzdigli - to su rije~i Ibn-Abbasa. "...i iznad njih smo brdo digli" (4:154), tj. meleki su ga podigli iznad njihovih glava, zato {to su odbili pri-hvatiti propise Tevrata u cijelosti. Oni su rekli Musau, a.s.: "Pokaì nam {ta ima u Tevratu - ako to budu lahke obaveze i zabrane, mi }emo ih se pridràvati!" On im je na to rekao: "Prihvatite ga cijelog, zajedno sa svim {to je u njemu!" Me|utim, oni su vi{e puta ponavljali svoj zahtjev, kako bi vidjeli {ta je u Tevratu. Tada je Allah naredio tom brdu, pa se ono otrglo od zemlje i podiglo uvis. I kada je ono bilo izme|u njihovih glava i neba, Musa im re~e: "Zar ne shvatate ono {to vam moj Gospodar Uzvi{eni govori:


Ako ne prihvatite Tevrat i sve ono {to je u njemu, On }e sigurno na vas baciti ovo brdo!" Tada je svaki od njih u~inio sed`du na lijevu obrvu, a desnim je okom posmatrao to brdo, boje}i se da ne padne na njega. Zato danas svaki jevrej na Zemlji koji pada licem na tlo, ~ini to na svoju lijevu obrvu. Oni kaù: "Zbog ovakve sed`de od nas je otklonjena kazna."

I kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova iz njihovih ki~mi izveo potomstvo njihovo i zatraìo od njih da posvjedo~e protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar va{?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedo~imo" - i zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nismo ni{ta znali." /172/ "Ili da ne reknete: ′Na{i su preci prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar }e{ nas kazniti za ono {to su la`ljivci ~inili?′" /173/ "I tako, eto, Mi op{irno iznosimo dokaze, da bi oni do{li sebi." /174/

Ovim Uzvi{eni govori da je On izveo potomstvo

Ademovih sinova iz njihovih ki~mi, kako bi oni sami bili svjedoci protiv sebe: da je Allah Uzvi{eni njihov Gospodar i Vladar, da nema drugog boga osim Njega, i da ih je On stvorio i opredijelio prema tome. Tako Uzvi{eni kaè: "Ti upravi lice svoje vjeri-islamu na njemu ustrajav{I. Prihvati se Allahove ~iste vjere, prema kojoj je on ljude na~inio - ne treba da se mijenja Allahova vjera."(30:30)

A u Sahihima Buharije i Muslima navodi se od Ebu-Hurejrea: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /333/ "Svako se dijete ra|a u islamu" - a prema drugoj verziji: "u ovoj vjeri" - "pa njegovi roditelji u~ine da ono postane jevrej, kr{}anin ili vatropoklonik. Tako i mladun~e ìvotinje do|e na svijet potpunog tijela. Da li vi kod njega primje}ujete neki nedostatak?" Pored toga, u Muslimovom Sahihu navodi se od Ijada ibn Humara: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/334/ Allah kaè: "Ja sam stvorio Svoje robove u pravoj vjeri, pa im zatim dolaze {ejtani, odvra}aju ih od njihove vjere i zabranjuju im ono {to sam im Ja dozvolio." Imam Ebu-Dà'fer ibn Dèrir - Allah mu se smilovao - navodi od El-Esveda ibn Seri'a, r.a., iz plemena Benu-Sa'd: /335/ "U~estvovao sam u ~etiri bitke sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Nakon borbe protiv neprijateljskih vojnika na{i su ljudi po~eli ubijati njihovu djecu. Kada

je to ~uo Allahov Poslanik, s.a.v.s., te{ko mu je to palo, pa je rekao: ′[ta je ljudima, za{to ubijaju djecu?′ Jedan ~ovjek na to upita: ′Allahov Poslani~e, pa zar oni nisu sinovi mnogoboàca?′ A on mu odgovori: ′Sinovi su mnogoboàca jedni od najboljih me|u vama. Oni se ra|aju u islamu i njihovi jezici to potvrde, ali ih njihovi roditelji u~ine jevrejima i kr{}anima.′"

Ima vi{e hadisa koji govore o tome kako je po-tomstvo izvedeno iz ki~me Adema, a.s., i kako su razdvojeni na one na desnoj i one na lijevoj strani. U nekima od njih navodi se kako }e oni sami protiv sebe svjedo~iti da im je Allah njihov Gospodar. Tako, npr., imam Ahmed navodi od Enesa ibn Malika, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:/236/ Dèhenemliji }e biti re~eno na Kijametskom danu: "[ta misli{, da si imao ne{to na Zemlji, bi li to `rtvovao?" On }e odgovoriti: "Da." A zatim }e mu biti re~eno: "Traìo sam od tebe ne{to {to ti je bilo lak{e od toga: jo{ u Ademovoj ki~mi od tebe sam uzeo obe}anje da Mi ni u ~emu ne}e{ ~initi {irk, ali si ti to odbacio i ~inio Mi {irk!"

Tuma~e}i ovaj ajet, Et-Tirmizi navodi od Ebu-Hurejrea: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/337/ "Kada je Allah stvorio Adema, pogladio ga je po ki~mi, pa je iz njegove ki~me iza{lo sve ~ovje~anstvo koje }e On stvoriti kao njegovo potomstvo sve do Kijametskog dana..."

U navedenim hadisima imamo dokaz da je Allah

Uzvi{eni izveo Ademovo potomstvo iz njegove ki~me. A {to se ti~e pozivanja njih da svjedo~e sami protiv sebe o tome da je Allah njihov Gospodar, time se ho}e re}i da ih je On stvorio u vjeri u jednog Boga - kao {to je ve} navedeno u hadisima Ebu Hurejrea i Ijada ibn Humara el-Mudà{i'ijja.333 Zato Uzvi{eni kaè

"I kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova...", a nije rekao: od Adema,

"...iz njihovih ki~mi", a nije rekao: iz njegove ki~me, "...izveo potomstvo", odnosno dao da se to potomstvo pojavljuje s koljena na koljeno, iz generacije u generaciju.

Tako Uzvi{eni kaè: "On ~ini da jedni druge na Zemlji smjenjujete." (6:165) On tako|er kaè:

"...kao {to je od potomstva drugih naroda vas stvorio". (6:133) Zatim Uzvi{eni kaè: ...i zatraìo od njih da posvjedo~e protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar va{?" - oni su odgovarali: "Jesi", tj. On ih je izveo da to posvjedo~e, govore}i Mu i svojim stanjem i rije~ima. Jer, to svjedo~enje nekada bude rije~ima - npr.: Oni }e re}i: "Mi to priznajemo na svoju {tetu." (6:130), a nekada stanjem - npr.: "Mnogobo{ci nisu dostojni Allahove dàmije graditi, kad sami priznaju da su nevjernici" (9:17), tj. u ovom slu~aju njihovo stanje to svjedo~i protiv njih, a ne njihove rije~i. U tom su smislu i rije~i Uzvi{enog: "...i doista je sam on tome

333 Broj 333 i 334.


svjedok."(100:7) Prema tome, njihove rije~i koje Allah navodi: "Jesi, mi svjedo~imo", ustvari su bile svjedo~enje stanjem, a ne rije~ima. Allah je dao da to svjedo~enje bude dokaz protiv njih da su ~inili {irk, a to opet ukazuje na to da je prirodna vjera u kojoj su stvoreni, ustvari, priznavanje samo jednog Boga. Zato Uzvi{eni kaè: "...i zato da ne reknete", tj. na Kijametskom danu: "mi o ovome", tj. o vjerovanju u jednog Boga, "...nismo ni{ta znali". "Ili da ne reknete: Na{i su preci prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar }e{ nas kazniti za ono {to su la`ljivci ~inili?′

′

"334 "I tako, eto, Mi op{irno iznosimo dokaze, da bi oni do{li sebi." 335

"I kaì im vijest o onome kome smo dokaze Na{e dali, ali koji se od njih udaljio pa ga {ejtan dostigao, i on je zalutao." /175/. "A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom stra{}u krenuo. Njegov je slu~aj kao slu~aj psa: ako ga potjera{, on isplaèna jezika dah}e; a ako ga se okani{ - on opet dah}e. Takvi su ljudi koji Na{e dokaze smatraju la`nim; zato kazuj doga|aje da bi oni razmislili." /176/ Lo{ su primjer ljudi koji ne priznaju Na{e dokaze, oni zlo ~ine sami sebi." /177/

Abdur-Rezzak navodi od Abdullaha ibn Mes'uda,

r.a., da je u vezi sa rije~ima Uzvi{enog: "I kaì im vijest o onome kome smo dokaze Na{e dali, ali koji se od njih udaljio", rekao: "To je bio jedan od Israeli}ana, po imenu Bel'am ibn Ba'ura." Isto predanje navodi nekolicina njih od Mensura. Drugi kaù da je to bio Sajfijj ibnu er-Rahib, a tre}i da je to bio jedan ~ovjek iz Belke, koji je znao Allahovo najve}e ime. Pored toga, neki kaù da je to

bio jedan ~ovjek iz Jemena, da mu je bilo ime Bel'am i da mu je Allah dao Svoje dokaze, pa ih je on napustio. Pleme Sekif kaè: "To je bio Umejje ibn Ebi es-Salt." To se prenosi od Ibn-Amra, a on je vjerovatno time htio re}i da Umejje ibn Ebi es-Salt li~i na njega. Jer, Umejje je dobro poznavao prethodne vjerozakone i ìvio je i u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ali ipak nije povjerovao u njega, iako se susreo sa njim. On je sklopio savez sa mnogobo{cima protiv Poslanika i oplakivao je mnogobo{ce koji su poginuli na Bedru. On je jedan od onih ~iji je jezik povjerovao, ali nije srce. Jer, on je napisao lijepe stihove u slavu Boga i mudre izreke, ali mu se srce nije otvorilo prema islamu!

334 Moje tumačenje: Kako se oni ne bi pravdali da su njihovi preci činili širk i da oni nemaju ništa s tim, Allah Uzvišeni je od svih njih uzeo obećanje da će oni potvrđivati i svjedočiti da im je samo On Gospodar. Nakon toga, oni su odgovorni za bilo koje djelo koje je u suprotnosti sa tim obećanjem. 335 Moje tumačenje: tj. kako bi oni odustali od širka i vratili se svome obećanju da će vjerovati samo u jednog Boga.

[to se ti~e onoga na koga se odnosi ovaj ajet, najpoznatiji je stav da je to bio jedan ~ovjek koji je ìvio davno, za vrijeme Israeli}ana. Tako misle Ibn- Mes'ud i jo{ neki u~enjaci iz prvih generacija. Moj je stav336 da je to bio Bel'am ibn Ba'ura i da on vodi porijeklo od Luta ibn Harana ibn Azera. Ibn-Asakir kaè: "On je poznavao Allahovo najve}e ime pa je poslije napustio svoju vjeru, a spominje se i u Kur'anu. Neki ~ak kaù i to da mu je bilo dato i poslanstvo, pa da ga je napustio. Me|utim, te su rije~i apsurdne."337

Muhammed ibn Ishak ibn Jesar navodi od Salima Ebu en-Nadra da je on kazivao: Kada je Musa, a.s., do{ao na prostore Ken'anaca u [amu, Bel'amov narod do|e Bel'amu i re~e mu: "Onaj Musa ibn Imran do{ao je sa Israeli}anima da nas pobije i istjera iz na{e zemlje i da je da Israeli}anima. Mi smo tvoj narod i sada nemamo boravi{ta, a tvoja dova se prima, pa oti|i i u~ini dovu Allahu protiv njih!" On im na to odgovori: "Te{ko vama! On je Allahov poslanik i uz njega su meleki i vjernici, pa kako }u ~initi dovu protiv njih, pogotovu {to ja znam od Allaha ono {to znam?" Me|utim, oni su bili uporni, sve dok ga nisu naveli na isku{enje kojem je on podlegao. Tako se on uputio prema brdu Husban, sa kojeg se vidio logor Israeli}ana. I, kada se popeo na to brdo i ugledao logor Musaa i Israeli}ana, po~eo je u~iti dovu protiv njih. Me|utim, kada god bi htio ~initi dovu da ih zadesi neko zlo, Allah bi dao da mu jezik izgovara rije~i protiv svog naroda. Isto tako, kada god bi htio ~initi dovu u korist svoga naroda, On bi dao da mu jezik govori u korist Israeli}ana. Tada mu njegov narod re~e: "Jesi li svjestan, Bel'ame, {ta radi{? Pa ti ~ini{ dovu u njihovu korist, a na na{u {tetu!" On im odgovori: "Ali, ja tu ne mogu ni{ta!" Dakle, Allah ga je primorao da tako govori. Zatim je on rekao: "Sada sam izgubio i ovaj i onaj svijet i ostalo mi je jo{ samo da upotrijebim varku i lukav{tinu. Zato }u vam

336 Tj. stav Ibn-Kesira - Allah mu se smilovao! 337 Da, to je apsurd, jer kako bi Allah dao takvom čovjeku poslanstvo, kada On unaprijed zna da će on to poslanstvo napustiti! Pogotovu kada imamo u vidu da je Allah rekao: "A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje."(6:124) Pored toga, On je - kao što stoji u hadisu koji navodi Muslim - pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, znao sve što je bilo i što će se biti sve do Kijametskog dana!


predloìti slijede}u varku: Nagizdajte svoje ène i dajte im trgova~ke robe, pa ih onda po{aljite u israeli}anski logor da je prodaju. Ali, recite im da se bilo koja od njih poda - ukoliko je htjedne neki Israeli}anin - jer }ete ih pobijediti ako samo jedan od njih u~ini blud." Oni tako i urade, pa njihove ène u|u u logor Israeli}ana. Jedna od tih Ken'anki nai|e pored jednog od israeli}anskih velikana. Kada ju je ugledao, ona mu se dopadne, pa on ustane, uzme je za ruku i ode sa njom do Musaa, te mu kaè: "Ja mislim da }e{ ti re}i da mi je ovo haram i da joj se ne pribliàvam?" Musa mu odgovori: "Da, ona ti je haram." A on onda kaè Musau: "Tako mi Allaha, u ovome te ne}u poslu{ati!" Zatim je uvede u svoj {ator i po~ne ~initi blud sa njom. Tada Allah Uzvi{eni po{alje kugu na Israeli}ane. U tom momentu Fenhas ibn Eleazar ibn Harun, koga je Musa odredio za glavnog me|u njima, bio je odsutan. Kada se on vratio, kuga je ve} harala me|u njima. Tada mu je re~eno {ta se desilo, pa on uzme svoje koplje, koje je bilo sve od èljeza, u|e u taj {ator i zatekne ih kako ~ine blud. On ih oboje probode kopljem i iza|e napolje, nose}i ih na koplju i govore}i: "Allahu moj, ovako mi postupamo sa onim ko je Tebi neposlu{an!" Zatim je kuge nestalo, a broj onih koji su od nje stradali ve} je bio sedamdeset hiljada. O tom Bel'amu ibn Ba'ura Allah je objavio : "I kaì im vijest o onome kome smo dokaze Na{e dali, ali koji se od njih udaljio..." pa sve do Njegovih rije~i: "...da bi oni razmislili".

Uzvi{eni kaè: "Njegov je slu~aj kao slu~aj psa: ako ga po-tjera{, on isplaèna jezika dah}e, a ako ga se okani{ - on opet dah}e", tj. on je u svojoj zabludi i upornosti u njoj poput psa, jer pas uvijek dah}e, bez obzira na to da li ga tjera{ ili ga uop}e ne dira{. Tako Bel'amu nije koristilo ni ako se pozove u vjerovanje, ni ako se ne pozove. Dakle, njemu nije koristio ni jedan od ta dva slu~aja: bilo da mu se upu}uju savjeti i da se poziva u vjeru, bilo da se to uop}e ne radi. Tako Uzvi{eni kaè: "...doista je svejedno, opominjao ih ti ili ih ne opominjao - oni ne}e vjerovati". (2:6)

Zatim Uzvi{eni kaè: "...zato kazuj doga|aje da bi oni", tj. Israeli}ani i ostali narodi, "...razmislili", tj. da bi oni razmislili o tome {ta je uradio Bel'am i kako ga je Allah odveo u zabludu i udaljio od Svoje milosti. On je to uradio zato {to je Bel'am Allahovu blagodat koju mu je On dao podu~iv{i ga Svome najve}em imenu - kojim, kada se od Njega zatraì On dadne i kada se od Njega zamoli, On ispuni molbu - iskoristio u neposlu{nosti prema svome Gospodaru. [tavi{e, on je tim imenom ~inio dovu protiv robova Milostivog i vjernika, koji su u to vrijeme slijedili Njegovog roba i poslanika Musaa, a.s. Zato Uzvi{eni kaè: "...da bi oni razmislili", tj. da bi kurej{evi}ki mnogobo{ci, kojima je putem Kur'ana saop}en slu~aj Bel'ama, pripazili i uzeli pouku iz onoga {to se njemu

desilo. Jer oni, tj. Arapi mnogobo{ci i njihovi savremenici jevreji dobro poznaju Muhammeda, s.a.v.s., kao {to poznaju i svoju djecu. Zato su oni najpre~i od svih ljudi da ga slijede, pomognu i podrè. A one od njih koji ne povjeruju u Poslanika, s.a.v.s., te sakriju i ne prihvate njegovu najavu u Tevratu, Allah }e poniziti i na ovom svijetu i na ahiretu.

Zatim Uzvi{eni kaè: "Lo{ su primjer ljudi koji ne priznaju Na{e dokaze", tj. lo{ su primjer ljudi koji pori~u Allahove dokaze. Oni se ovdje porede sa psima, kojima je jedina preokupacija jelo i strast. Dakle, onaj ko ne slijedi znanje i uputu a povodi se samo za svojom stra{}u i prohtjevima, postaje sli~an obi~nom psu - a kako je to lo{ primjer! Zatim Uzvi{eni kaè: "...oni zlo ~ine sami sebi", tj. nije im Allah u~inio zlo, nego su ga oni sami sebi u~inili, time {to nisu htjeli prihvatiti slije|enje upute i {to su se priklonili svijetu isku{enja, te slijede samo svoju strast.

"Kome Allah ukaè na pravi put - bit }e na pravom putu, a koga ostavi u zabludi - taj }e izgubljen biti." /178/

Ovdje Uzvi{eni kaè: Koga Allah uputi niko ga ne

moè u zabludu odvesti, a koga On odvede u zabludu, taj je sigurno propao, izgubljen i zalutao. Ono {to Uzvi{eni ho}e - to i bude, a ono {to On ne}e - to ne moè ni biti. Zato se kaè u hadisu koji prenosi Ibn-Mes'ud: /338/ "Zahvala pripada samo Allahu. Njega hvalimo i od Njega pomo}, uputu i oprost traìmo. Allahu se utje~emo od zla nas samih i od na{ih lo{ih djela. Koga Allah uputi - niko ga u zabludu ne moè odvesti, a koga On u zabludu odvede, niko ga ne moè uputiti..." Ovaj hadis u cijelosti navode: Ahmed, autori Sunena /Ebu-Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai, Ibn-Madè/ i drugi.

"Mi smo za Dèhennem mnoge dìne i ljude stvorili; oni srca imaju - a njima ne shvataju, oni o~i imaju - a njima ne vide, oni u{i imaju - a njima ne ~uju; oni su kao stoka, ~ak i gori - oni su zaista nemarni." /179/

Uzvi{eni kaè: "Mi smo za Dèhennem mnoge

dìne i ljude stvorili", tj. Mi smo ih pripremili za njega, pa oni rade ono {to dèhenemlije rade. Allah je Uzvi{eni prije nego {to su oni stvoreni znao {ta }e oni


raditi,338 pa je to zapisao kod Sebe u Knjigu, pedeset hiljada godina prije nego {to je stvorio nebesa i Zemlju. Tako se prenosi u hadisu koji navodi Muslim u svom Sahihu od Abdullaha ibn Amra: Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je: /339/ "Allah je odredio stvorenjima njihove sudbine pedeset hiljada godina prije nego {to je stvorio nebesa i Zemlju, a Njegov je Ar{ tada bio na vodi." Ina~e, pitanje sudbine op{irno je i ovdje nije mjesto da ga izlaèmo. Zatim Uzvi{eni kaè: "...oni srca imaju, a njima ne shva}aju, oni o~i imaju, a njima ne vide, oni u{i imaju a njima ne ~uju", tj. oni ne koriste kako treba te organe, koje je Allah dao da budu sredstvo upute. U tom smislu, Uzvi{eni kaè: "Gluhi, nijemi i slijepi - oni ni{ta ne shva}aju."(2:171) Ustvari, oni su bili gluhi, nijemi i slijepi samo za uputu - kao {to kaè Uzvi{eni:

,

"ali, o~i nisu slijepe, ve} srca u grudima". (22:46) Zatim On kaè: "oni su kao stoka", tj. oni koji ne ~uju i ne shva}aju istinu i koji ne vide uputu, oni su kao stoka koja luta i koja ta ~ula koristi samo za zadovoljenje dunjalu~kih potreba. Ta stoka ~uje glas pastira, ali ne razumije {ta joj se govori. Zato On za njih kaè da su oni: "~ak i gori" od ìvotinja. Jer, ìvotinje se nekada i odazovu svome pastiru, iako ne razumiju njegov govor. Tako one, bilo same od sebe bilo treniranjem, rade ono zbog ~ega su stvorene. Za razliku od njih, iako je stvoren da oboàva Allaha i vjeruje da je samo On Bog, kafir ne vjeruje u Allaha i ~ini Mu {irk. Zato je ~ovjek koji je pokoran Allahu bolji od meleka, a onaj ko Ga ne vjeruje gori od ìvotinja. Zbog toga Uzvi{eni kaè: "oni su kao stoka, ~ak i gori - oni su zaista nemarni."

"Allah ima najljep{a imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskre}u Njegova imena - kako budu radili, onako }e biti ka`njeni!" /180/

Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:/340/ "Allah ima devedeset devet imena; jedno manje od stotinu. Ko ih bude izgovarao (i radio po njima), u}i }e u Dènnet. Allah je neparan i On voli nepar." Ovaj hadis Buharija i Muslim navode u svojim Sahihima, a Buharija ga navodi i u drugoj verziji. Tirmizi ga navodi od [uajba sa sli~nim senedom, s tim {to nakon rije~i: "i On voli nepar", dodaje: /341/ "Allah je Onaj osim Koga drugog boga nema, Blagi, Svemilosni, Vladar, Sveti, od mahana ~isti, Koji potvr|uje obe}anje i daje

sigurnost, Koji sve pazi i prati, Sna`ni, Silni, Uzvi{eni, Tvorac, Koji divno stvara, Koji likove daje, Koji mnogo pra{ta, Koji savladava, Koji mnogo poklanja, Koji obilno nafaku daje, Koji rje{ava i otvara, Koji zna, Koji steè i pruà, Koji spu{ta i diè, Koji uzdiè i poniàva, Koji ~uje, Koji vidi, Sudac, Pravedni, Dobri, o svemu obavije{teni, Blagi, Veliki, Koji pra{ta, Koji je zahvalan, Visoki, Veliki, Koji ~uva, Koji pazi i izdràva, Koji obra~un vodi, Veli~anstveni, Plemeniti, Koji pazi na svaku kretnju, Koji molbe prima, Koji milo{}u i znanjem sve obuhvata, Mudri, Koji voli, Slavljeni, Koji proìvljuje, Koji je svemu svjedok, Vrhovna Istina, Koji se stara i brine, Jaki, ^vrsti, Za{titnik, Hvaljeni, Koji i sitnice obuhvata i broj im zna, Koji iz po~etka stvara i poslije smrti u ìvot vra}a, Koji ìvot i smrt daje, @ivi, Koji sve izdràva, Imu}ni, Slavni, Jedan, Jedini, Kome se svako obra}a, Mo}ni, Koji sve moè, Koji unapre|uje i zapostavlja, Prvi i Posljednji, Jasni i Skriveni, Koji upravlja, Preuzvi{eni, Dobro~initelj, Koji pokajanje mnogo prima, Osvetnik, Koji pra{ta, Samilosni, Vlasnik svake vlasti i carstva, kome pripada veli~anstvo i ~ast, Koji pravdu dijeli, Koji sakuplja, Bogati, Koji bogatstvo daje, Koji spre~ava i otklanja, Koji stvara {tetu i korist, Svjetlo, Koji upu}uje na pravi put, Besprimjerni Tvorac iz ni{ta, Vje~ni, Nasljednik, Koji upu}uje na potrebe i koristi, Strpljivi." Zatim Et- Tirmizi kaè: Ovo je garib-hadis, a putem nekoliko seneda prenosi se od Ebu-Hurejrea. Koliko mi znamo, samo se u ovoj verziji nabrajaju Allahova lijepa imena. Ibn-Hibban ga, tako|er, navodi u svom Sahihu, preko Safvana.

338 Tj. Uzvišeni je unaprijed znao kakvaće djela oni odabrati, pa je to zapisao kod Sebe, u Knjigu koja se ne mijenja i ne prepravlja, tj. u Majku knjiga /Levhi-mahfuz/.

Zatim, treba znati da Allahovih lijepih imena nije samo devedeset devet. Za to imamo dokaz u hadisu koji prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a.: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /342/ "Koga god zadesi kakva briga i àlost, pa kaè: Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin roba Tvoga i robinje Tvoje. Moj je ìvot u Tvojoj ruci, Tvoj sud za mene vaì i sprovodi se, Tvoja odredba za mene je pravedna, molim Te svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, ili koje si u Svojoj Knjizi objavio, ili kojem si ikoga od Svojih stvorenja nau~io, ili koje si u Svom tajnom znanju zadrào, da u~ini{ veli~anstveni Kur'an prolje}em srca moga i svjetlom grudi mojih, i da njime odstrani{ àlost moju i odbije{ brige moje! - Allah }e mu odstraniti àlost i brigu i dati mu izlaz iz te situacije." Na to neko re~e: "Allahov Poslani~e, ho}emo li nau~iti te rije~i?" A on odgovori: "Svakako, ko god ih ~uje treba ih nau~iti."

Uzvi{eni kaè: "a klonite se onih koji iskre}u Njegova imena." Katade kaè: tj. koji Mu pripisuju svakakva imena. A rije~ u svojoj osnovi u arapskom jeziku zna~i: skretanje od onog {to se naumi i iskrivljavanje.


"A me|u onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upu}uju istini i koji prema njoj pravedno sude." /181/ "A one koji Na{e rije~i pori~u Mi }emo malo - pomalo, a da oni ne}e ni znati, u propast voditi." /182/ "I davat }u im vremena; obmana je Moja, doista èstoka." /183/ "Pa za{to oni ne razmisle da njima poslani poslanik nije lud; on samo otvoreno opominje." /184/ I za{to oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome {to je On stvorio, i da im se, mo`da, kraj njihov primakao? Pa u koje }e rije~i, ako ne u Kur'an vjerovati?". /185/ "Koga Al ah u zabludu stavi, niko ga ne moè na pravi put uputiti! On }e ih ostaviti da u nevjerstvu svojem lutaju." /186/

l

l l

Uzvi{eni kaè:

"A me|u onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upu}uju istini i koji prema njoj pravedno sude." Ima vi{e hadisa koji ukazuju na to da se ovdje misli na sljedbenike Muhammeda, s.a.v.s. "...i koji prema njoj pravedno sude", tj. pravedno rade i donose presude. U Sahihima Buharije i Muslima se navodi se od Muavije ibn Ebi-Sufjana, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:/343/ "Jedna grupa moga ummeta stalno }e biti na istini - ne}e im na{tetiti oni koji ih budu ometali i suprotstavljali im se - sve do Smaka svijeta", a u drugoj verziji stoji: "...sve dok ne do|e Allahova odredba oni }e biti u tom stanju".

Zatim Uzvi{eni kaè: "A one koji Na{e rije~i pori~u Mi }emo malo - pomalo, a da oni ne}e ni znati, u propast voditi." To zna~i: On }e njima otvoriti vrata nafake i dati udobnost u ìvotu na dunjaluku, tako da }e ih to zavesti, a mislit }e da ispravno postupaju. U tom smislu Uzvi{eni kaè: "I kada bi zaboravili ono ~ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi seonome {to im je dato obradovali, iznenada

bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku naduizgubili, i zameo bi se trag narodu koji je ~inio zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!"(6:44,45) Zato Uzvi{eni kaè: "I davat }u im vremena", tj. dat }u da potraje stanje u kojem se nalaze, "obmana je Moja, doista èstoka." odnosno jaka i opasna.

Zatim Uzvi{eni kaè: "Pa za{to oni ne razmisle", tj. oni koji Na{e rije~i pori~u,

"da njima poslani poslanik", tj. Muhammed, s.a.v.s. "nije lud;" tj. nije on lud, nego je on istinski Allahov Poslanik i on poziva Istini. "on samo otvoreno opominje", {to je sasvim jasno svakom pametnom i razumnom ~ovjeku. Katade kaè: "Ibn-Deame ispri~ao nam je: "Kada je Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., na brdu Safa pozvao Kurej{ije, po~eo ih je pozivati po ograncima plemena: ′O sinovi toga i toga, o sinovi toga i toga.′ Zatim ih je upozorio na Allahovu mo} i kaznu, pa je jedan od njih rekao: ′Zaista vam je ro|ak lud! Mogao bi galamiti do zore!′ To je bio povod da Allah Uzvi{eni objavi ovaj ajet."

Zatim Uzvi{eni kaè: "I za{to oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome {to je On stvorio", tj. za{to oni koji pori~u Na{e rije~i ne pogledaju u Allahovo carstvo i u ono {to je On stvorio, da bi razmislili i uzeli pouku iz toga, da bi shvatili da to pripada Onome Kome nema sli~nog ni ravnog, pa da povjeruju u Njega kao jedinog Boga i prihvate i slijede Njegovog Poslanika, te da pripaze na pribliàvanje smrtnog ~asa - kako ne bi propali kao nevjernici i dospjeli u bolnu Allahovu kaznu.

Zatim Uzvi{eni kaè: "Pa u koje }e rije~i, ako ne u Kur'an vjerovati?", tj. nakon Poslanikovog, s.a.v.s., upozorenja i najave kazne koju im je objavio od Allaha Uzvi{enog, kojem }e upozorenju oni povjerovati, ako ne}e ovim rije~ima koje im Poslanik, s.a.v.s., objavljuje? Zatim Uzvi{eni kaè: "Koga Al ah u zab udu stavi, niko ga ne moè na pravi put uputiti! On }e ih ostaviti da u nevjerstvu svojem lutaju." Tj. koga Allah Uzvi{eni kazni za njegovo nevjerovanje tako {to ga odvede u zabludu - nakon {to mu se objavio i upozorio ga - njega ne}e mo}i uputiti niko, bez obzira na to ko je taj.

Pitaju te o Smaku svijeta: kada }e se zbiti. Reci: "To zna jedino Gospodar moj, On }e ga u njegovo vrijeme otkriti, a teàk }e biti


nebesima i Zemlji, sasvim neo~ekivano }e vam do}i." Pitaju te kao da ti o njemu ne{to zna{. Reci: "To samo Allah zna, ali ve}ina ljudi ne zna." /187/

Uzvi{eni kaè: "Pitaju te o Smaku svijeta." Ovaj je

ajet objavljen zbog Kurej{ija, koji su pitali kada }e se desiti Smak svijeta, ne vjeruju}i da }e se to ikada desiti i smatraju}i to la`nim. U tom smislu Uzvi{eni kaè: A oni govore: "Kad }e ve} jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?!" (67:25) Zatim Uzvi{eni kaè: "kada }e se zbiti", odnosno kada }e se dogoditi.

Reci: "To zna jedino Gospodar moj, On }e ga u njegovo vrijeme otkriti", tj. znanje o tome kod Allaha je i On zna kada }e se Smak svijeta desiti. Mimo Njega to ne zna niko, pa ~ak ni Njemu bliski meleki ili odabrani poslanici. Zato Uzvi{eni kaè: "...a teàk }e biti nebesima i Zemlji", odnosno, znanje o njemu je te{ko stanovnicima i nebesa i Zemlje. Ono je skriveno, pa niko od njih ne zna kada }e se on desiti.

"sasvim neo~ekivano }e vam do}i". Tj. on }e do}i iznenada i zate}i svakog u svom poslu, trgovini i tome sli~no. Muslim u svom Sahihu navodi od Ebu-Hurejrea: /344/ "Kada bude nastupao Smak svijeta, jedan ~ovjek }e musti devu, pa ne}e uspjeti posudu sa mlijekom donijeti do svojih usta, a Smak svijeta }e nastupiti. Zatim, dva }e ~ovjeka biti zabavljena kupovinom, odnosno prodajom odje}e, pa to ne}e uspjeti obaviti, jer }e Smak svijeta ve} nastupiti..."

Zatim Uzvi{eni kaè: "Pitaju te kao da ti o njemu ne{to zna{", tj. kao da zna{ kada }e se desiti, a Allah je znanje o tome sakrio od Svojih stvorenja. Zato On kaè: Reci: "To samo Allah zna, ali ve}ina ljudi ne zna." Zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio Dìbrilu, a.s., kada ga je on pitao o Smaku svijeta:/345/ "...Upitani o tome ne zna ni{ta vi{e od onog ko pita...", tj.: Ja ni{ta vi{e od tebe ne znam kada }e se on desiti, niti iko zna vi{e od nekog drugog o tome. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., prou~io ajet: "Samo Allah zna kad }e Smak svijeta nastupiti..."(31:34) Dakle, ovaj Vjerovjesnik, koji nije znao ~itati ni pisati, prvak i pe~at svim poslanicima, Muhammed, s.a.v.s., poslanik milosti i tevbe, poslanik koji je navijestio stra{ne doga|aje pred Smak svijeta, posljednji u nizu me|u poslanicima, poslije kojeg }e ljudi biti proìvljeni – pored toga {to je, kako je utver|eno u Buharijnom Sahihu preko Enesa i Sehla ibn Sa'da, r.a., rekao: /346/ "Ja i Smak svijeta poslani smo kao ova dva prsta", pa je sastavio kaìprst i srednji prsti pored svega toga, Allah mu je naredio da kaè da samo Uzvi{eni zna kada }e se desiti Smak svijeta, kada ga neko o tome bude pitao. Tako Uzvi{eni kaè:

Reci: "To samo Allah zna, ali ve}ina ljudi nezna."

Reci: "Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu {tetu otkloniti; biva onako kako Allah ho}e. A da poznajem gajb, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju." /188/

Ovdje Allah Uzvi{eni nare|uje Poslaniku da stvari

prepusti Njemu, te da kaè da on ne zna {ta }e se desiti u budu}nosti i da je o tome upoznat samo onoliko koliko ga je Allah upoznao. Tako Uzvi{eni u drugom ajetu kaè: "On gajb poznaje i On gajb Svoj ne otkriva nikome." (72:26) Zatim Uzvi{eni kaè Poslaniku da rekne: "A da poznajem gajb, stekao bih mnoga dobra", tj. da poznajem gajb, prije nego {to bih ne{to prodao znao bih da li }u na tome zaraditi, pa bih prodavao samo ono na ~emu bih imao dobru zaradu, i tako ne bih bio siroma{an. Tako ove rije~i tuma~i Ibn-Abbas, a Ibn-Dèrir i jo{ neki kaù da one zna~e: Da poznajem gajb, ja bih se u rodnim godinama pripremio za godine su{e i ublaìo bih skupo}u. Zatim Uzvi{eni kaè: "a zlo bi bilo daleko od mene"; tj. ja bih izbjegao zlo prije nego {to se i dogodi. Zatim Uzvi{eni kaè Poslaniku da kaè da on samo donosi opomene i radosne vijesti, tj. opomene za kaznu nevjernicima, a radosne vijesti o Dènnetu vjernicima. U tom smislu Uzvi{eni tako|er kaè: "Mi smo Kur'an u~inili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inadìje nepopus-tljive opomenuo."(19:97)

"On je Taj Koji vas od jednog ~ovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono oteàlo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: ′Ako nam daruje{ zdrava potomka, bit }emo, doista, zahvalni!′" /189/

"I kad im je On darovao zdrava potomka, njih dvoje su izjedna~ili druge s Njim u onome {to


im On daje - a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!" /190/

′

-

Ovdje Uzvi{eni govori da je on sav ljudski rod stvorio od Adema, a.s.; od njega je stvorio njegovu ènu Havu, pa su onda oni izrodili ljudski rod. U tom smislu Uzvi{eni tako|er kaè: "O ljudi, Mi vas od jednog ~ovjeka i jedne ènestvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najvi{e boji."(49:13) Pored toga, On kaè: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog ~ovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge mu{karce i ène rasijao."(4:1) Zatim, u ovom ~asnom ajetu Uzvi{eni kaè: "a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri", tj. da bude prisan sa njom i smiri se uz nju. Uzvi{eni tako|er kaè: "I jedan je od dokaza Njegovih to {to za vas, od vrste va{e, stvara ène da se uz njih smirite, i {to izme|u vas uspostavlja ljubav i samilost..." (30:21) Ni izme|u koga nema tolike prisnosti kao izme|u supru`nika. Zato Uzvi{eni navodi da sihirbaz svojom spletkom mo`da i uspije rastaviti muà od ène. "I kada je on nju obljubio", tj. kada je imao odnos sa njom, "ona je zanijela lahko breme". Ono je lahko u po~etku trudno}e, pa èna ne osje}a bol od njega. Ono je tada kap sjemena, pa ugru{ak, pa gruda mesa.

Zatim Uzvi{eni kaè: "i nosila ga"; Mudàhid to tuma~i: i ustrajala u njegovom no{enju. "a kad joj jeono oteàlo", tj. kada joj je postalo te{ko nositi ga,

"njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: Ako nam daruje{ zdrava potomka′", odnosno lijepog sina. Oni su se pobojali da im se ne bi rodila ìvotinja. A Hasan Basri to tuma~i: Ako nam daruje{ sina, "bit }emo, doista, zahvalni!" "I kad im je On darovao zdrava potomka, njih dvoje su izjed-na~ili druge s Njim u onome {to im On daje - a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!" Tuma~e}i ovaj ajet, mufesiri navode neka predanja i hadise, koji su, ustvari, predanja kitabija, a Allah opet najbolje zna. Sva ona govore o tome da su Adem i Hava bili to dvoje koje su Allahu ~inili {irk...!! Mi }emo ovdje navesti samo jedno od tih predanja, onako kako ga navodi Ibn Ebi- Hatim od Ubejj ibn Ka'ba: "Kada je Hava zatrudnjela, {ejtan joj je pri{ao i rekao: ′Budi meni pokorna, pa }e ti dijete biti zdravo. Daj mu ime Abdul-Haris.′ Ona to nije u~inila. I kada je rodila, dijete joj je umrlo. Kada je ponovo zatrudnjela {ejtan joj ponovi isto, ali to ona opet ne u~ini. I kada je tre}i put zatrudnjela, {ejtan joj pri|e i kaè: ′Ako mi bude{ pokorna, dijete }e ti biti zdravo, a ako ne bude{ - ono }e se pretvoriti u ìvotinju." Tako je on njih dvoje upla{io, pa su ga

poslu{ali." Me|utim, mi smatramo da se ovi ajeti ne odnose na Adema i Havu,339 nego na mnogobo{ce me|u Ademovim potomcima. Zato Allah Uzvi{eni kaè: "a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!"340 To je stav Hasana Basrije, a i mi ga dijelimo. Zatim on kaè: "To {to su Adem i Hava ovako spomenuti jeste prelaènje sa konkretnih osoba na ljudsku vrstu." Sli~no tome, Uzvi{eni kaè: "Mi smo vama najbliè nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i u~inili da one poga|aju {ej-tane" (67:5) - a poznato je da sjajne zvijezde kojima je ukra{eno nebo nisu ba{ te kojima se {ejtani ga|aju. I ovdje se radi o prelaènju sa pojedinih stvari na njihovu vrstu, za {to ima jo{ primjera u Kur'anu - a Allah opet najbolje zna.

"Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ni{ta stvoriti, i sami su stvoreni", /191/ "i koji im ne mogu pomo}i niti mogu pomo}i sebi?" /192/ "A ako ih zamolite da vas na pravi put upute, ne}e vam se odazvati; isto vam je poz vali ih ili {utjeli." /193/

i

,,

"Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite!" /194/ "Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju imaju li o~i da njima gledaju ili u{i da njima ~uju? Reci: Zovite

339 Ja na to dodajem: "Mi potvrđujemo ovaj stav Ibn-Kesira, jer je Adem kao poslanik nepogrješiv, pa je nezamislivo da on učini širk Allahu." 340 Arapski jezik pored glagolskih oblika jednine i množine, poznaje i dvojinu. Budući da se ovdje govori u množini o onima koji čine širk - ovi ajeti se ne mogu odnositi na Adema i Havu. Citirajući ovaj dio ajeta, Ibn-Kesir aludira na to. /prim. prev./


boànstva va{a, pa protiv mene kakvo ho}ete lukavstvo smislite i ne odugovla~ite", /195/ "moj je za{titnik Allah, Koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine." /196/

,

,

"

"A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, nemogu ni vama, a ni sebi pomo}i." /197/ "A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne ~uju; vidi{ ih kao da te gledaju ali oni ne vide." /198/

Ovdje Allah kori mnogobo{ce koji pored Njega

oboàvaju neka Njegova stvorenja, koja ni{ta ne mogu uraditi: na{tetiti, koristiti, gledati, ~uti, niti pomo}i onima koji ih oboàvaju. Ta su stvorenja obi~na materija, koja nema du{e, niti se moè kretati. Oni koji ih oboàvaju bolje od njih ~uju i vide i ja~i su od njih. Zato On kaè: "Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ni{ta stvoriti, i sami su stvoreni", tj.: zar Mu smatrate ravnim ono {to samo ne moè ni{ta stvoriti, nego su ~ak i njega drugi napravili? U tom je smislu Ibrahim, a.s., rekao: "Kako se moète klanjati onima koje sami kle{ete?"(37:95) Zatim Uzvi{eni kaè: "...i koji im ne mogu pomo}i", tj. onima koji ih oboàvaju, "..niti mogupomo}i sebi?", tj. niti same sebe mogu za{tititi od onih koji im ho}e na{tetiti? Tako je Ibrahim, a.s., porazbijao kipove svoga naroda, srozav{i ih na taj na~in dokraja. O tome Uzvi{eni kaè: "i kri{om im pri|e desnom rukom ih udaraju}i". (37:93) Tako su radili i Muaz ibn Amr ibn el-Dùmuh i Muaz ibn Dèbel, r.a., dvojica mladi}a koji su primili islam kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., do{ao u Medinu. Oni bi no}u nasrtali na kipove mnogoboàca, razbijali ih, uni{tavali i davali ih udovicama kao drvo za ogrjev - da bi njihovi sunarodnici uzeli pouku iz toga. Muazov otac, Amr ibnul-Dùmuh, imao je jednog kipa, kojem se klanjao i kojeg je uljep{avao mirisima. A njih dvojica bi do{li nave~er, pa ga izvrnuli naglava~ke i uprljali ga izmetom. Zatim bi ga Amr oprao i namirisao, te ostavio kod njega ma~ i rekao mu: "Brani se!" Oni bi opet uradili isto {to i prije, a i on bi ponovio svoj postupak. Tako su radili sve dok oni jednom nisu uz tog kipa svezali jednog mrtvog psa, pa ih oboje bacili u obli`nji bunar. Kada je Amr ibn el - Dùmuh do{ao i to ugledao, shvatio je da pogre{no vjeruje, pa je primio Islam. Bio je dobar musliman, a pao je kao {ehid na Uhudu - neka je Allah zadovoljan sa njim a neka da da i on bude zadovoljan sa Allahom, i neka mu za prebivali{te dodijeli najvi{e stepene Dènneta!

Zatim Uzvi{eni kaè: "A ako ih zamolite da vas na pravi put upute, ne}e vam se odaz-vati." Zna~enje ovih rije~i sli~no je Ibrahimovim rije~ima koje je uputio svome ocu: "za{to se klanja{ onome koji niti ~uje niti vidi, niti ti moè od ikakve koristi biti?" (19:42) Zatim On kaè da su oni kojima se oni klanjaju robovi, odnosno stvorenja, kao i oni. Zatim Uzvi{eni kaè:

Reci: "Zovite boànstva va{a...", odnosno, pozovite ih u pomo} protiv mene i sve svoje napore uloìte, ne odugovla~e}i sa mnom ni jednog trenutka, "moj je za{titnik Allah, Koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine". Tj. Allah je meni dovoljan i dostatan, na Njega se oslanjam, On je moj pomaga~, Njemu se priklanjam, On je za{titnik i moj i svakog dobrog vjernika, i na dunjaluku i na ahiretu. Zatim Uzvi{eni kaè: "A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate", tj. oni koje vi pored Allaha oboàvate, "ne mogu ni vama, a ni sebi pomo}i." Zatim Uzvi{eni kaè: "A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne ~uju; vidi{ ih kao da te gledaju ali oni ne vide." Ove su rije~i sli~ne Njegovim rije~ima: "Ako im se molite, ne ~uju va{u molbu."(35:14) U rije~ima Uzvi{enog: "vidi{ ih kao da te gledaju, ali oni ne vide." On kaè: "kao da te gledaju", to zna~i: oni te do~ekaju vje{ta~kim o~ima: izgleda kao da te vide, a to je ustvari obi~na materija. Oni ne vide, jer su to samo kipovi, napravljeni od kamena, drveta ili ne~eg drugog. Za razliku od toga, Es-Suddi smatra da se ove rije~i odnose na mnogobo{ce. Me|utim, prvi stav je ispravniji. (A ja, Nesib, kaèm: Kada se govori o nakani Allaha Uzvi{enog, mo`da je ipak najispravnije to da On o kipovima govori kao o razumnim bi}ima: "vidi{ ih kao da te gledaju , aludiraju}i na osobe koje mnogobo{cima ti kipovi predstvaljaju. To su, ustvari, bili dobri i pobo`ni ljudi, pa su mnogobo{ci te kipove napravili prema njihovom izgledu i nazvali ih njihovim imenima. I kada se oni obra}aju tim kipovima, oni se ustvari obra}aju tim dobrim ljudima, koje su uzeli za posrednike izme|u njih i Allaha Uzvi{enog. Oni se nikada nisu obra}ali ba{ tom kamenu i drvetu, jer su bili svjesni da su ih oni svojim rukama napravili i da oni ne ~uju i ne vide. Oni su se tim kipovima obra}ali kao da su to, ustvari, oni dobri ljudi, misle}i da }e ih oni pribliìti Allahu. Zato Uzvi{eni o njima govori kao da su to razumna bi}a, od po~etka ajeta: "A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate", pa sve do Njegovih rije~i: "ali oni ne vide", itd.) A Allah Uzvi{eni najbolje zna.

"Ti sa svakim - lijepo! i traì da se ~ine dobra djela, a neznalica se kloni!" /199/ "A ako te {ejtan poku{a na zlo navesti, ti potraì uto~i{te u Allaha, On uistinu sve ~uje i zna." /200/

Ibn-Dèrir i Ibn Ebi-Hatim navode: Junus nam

je pri~ao: Sufjan - tj. ibn Ujejne - pri~ao nam je od


Ubejja, da je on rekao:/347/ Kada je Allah Uzvi{eni objavio Svome Poslaniku, s.a.v.s.: "Ti sa svakim - lijepo! i tra` da se ~ine dobra djela, a neznalica se kloni!", Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao je: "[ta je ovo, Dìbrile?" A on mu je odgovorio: "Allah ti nare|uje da oprosti{ onom ko ti nepravdu nanese, da da{ onom ko tebi ne da i da ode{ onom ko tebi ne dolazi." Ovaj hadis prenosi i Ibn-Merdevejh preko Dàbira i Kajsa ibn Sa'da ibn Ubade od Poslanika, s.a.v.s. A El-Buhari kaè: Uzvi{eni kaè: "Ti sa svakim - lijepo!..." Rije~ zna~i: dobro i lijepo. Zatim on navodi predanje od Ibn-Abbasa, r.a., u kojem se kaè da je jedan ~ovjek naljutio Omera kad je u{ao kod njega, pa mu je el-Hurr ibn Kajs rekao: "O vladaru pravovjernih, Allah je Uzvi{eni rekao Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s.:

i

′Ti sa svakim - lijepo! i traì da se ~ine dobra djela, a neznalica se kloni!′, a ovaj ~ovjek je zaista ne-znalica! I tako mi Allaha, Omer nije pre{ao preko tog ajeta kada mu ga je on citirao! On se uvijek obuzdavao kada bi mu bila citirana Knjiga Allaha Uzvi{enog i Veli~anstvenog." Ovo predanje navodi samo El-Buhari. A Buharijine rije~i: "Rije~ zna~i: dobro i lijepo", potvr|uju i Urve ibn-Zubejr, Es-Suddi, Katade, Ibn-Dèrir i jo{ neki. Ibn-Dèrir kaè: "Allah je naredio Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., da nare|uje ljudima dobro - podrazumijevaju}i tu sva dobra djela - i da se kloni neznalica." Iako je to izre~eno u formi naredbe Poslaniku, s.a.v.s., time se ustvari odgajaju vjernici da otrpe kada neko nanese nepravdu i uvredu li~no njima, a ne da puste na miru one koji zapostavljaju svoje obaveze prema Allahu, niti da opra{taju onima koji ne vjeruju u Allaha i ne}e da spoznaju da je On Bog - jer su takvi muslimanima neprijatelji.

U vezi sa rije~ima Uzvi{enog: "Ti sa svakim - lijepo!..." Se'id ibn Ebi-Arube navodi od Katade: "Ovo su pravila pona{anja koja je Allah preporu~io i naredio Svome Poslaniku, s.a.v.s.," a jedan mudrac je taj smisao preto~io u stihove sa asonancom:

Pra{taj i nare|uj dobro - kao {to ti je nare|eno, i kloni se neznalica! Svakom se sa blago{}u obra}aj - divna li je blagost od mo}nika!

Zatim Uzvi{eni upu}uje na traènje za{tite kod

Njega od {ejtana - dìna, jer ga lijepim postupkom ne}e{ od sebe otjerati. On te èli potpuno uni{titi i upropastiti, jer ti je on otvoreni neprijatelj, kao {to je i prije bio tvome pretku Ademu, a.s.

Tuma~e}i rije~i Uzvi{enog: "A ako te {ejtan poku{a na zlo navesti", Ibn-Dèrir kaè: "Ako te {ejtan naljuti da bi te nagovorio da se ne kloni{ neznalice i da mu oprosti{", "ti potraì uto~i{te u Allaha", tj. kod Allaha zatraì za{titu od njegovog podsticanja na zlo. A podsticanje na zlo vodi smutnji, bilo preko srd`be, bilo preko ne~eg drugog. "On, uistinu, sve ~uje i zna." On ~uje i kada te neznalica napadne i kada od {ejtanskog

nagovora na zlo traì{ uto~i{te kod Allaha, kao i sav ostali govor Njegovih stvorenja - ni{ta mu se od toga ne moè sakriti. On zna ~ime }e te za{tititi od {ejtanskog nagovaranja na zlo, a zna i sve ostalo o svemu {to je stvorio. Rije~ zna~i: traènje uto~i{ta, oslonca i za{tite od zla, a rije~ zna~i: traènje uto~i{ta i oslonca u traènju dobra. U tom smislu, El-Hasan ibn Hani' pjeva:

O Ti, od Kojeg traìm pomo} za ono {to èlim - i od Kojeg traìm

za{titu od onog {to ne èlim. Ljudi ne mogu namjestiti kost

koju Ti slomi{ - niti ponovo slomiti onu koju Ti namjesti{.

Na po~etku ovog tefsira naveli smo hadise o

traènju za{tite od Allaha, pa nema potrebe da ih ovdje ponovo iznosimo.341

"Oni koji se Allaha boje, ~im ih dodirne sablazan {ejtanska, sjete se, i odjednom do|u sebi",/201/ "dok prijatelje {ejtanove {ejtani podràvaju u zabludi i nikako ne prestaju." /202/

Ovdje Uzvi{eni govori o Svojim bogobojaznim

robovima, koji izvr{avaju ono {to je On naredio i klone se onog {to je On zabranio: "~im ih dodirne , tj. ~im ih zadesi, a neki ovo ~itaju: "sablazan". Oba su ova kiraeta poznata, s tim {to neki kaù da imaju isto zna~enje, a drugi da ima razlike u njihovom zna~enju. Tu rije~ tuma~e na razli~ite na~ine: kao srd`ba, kao napad, kao nagovor na zlo i kao bolest.

"

342 Zatim Uzvi{eni kaè: "sjete se", tj. sjete se Allahove kazne i Njegove obilne nagrade, i Njegovog obe}anja dobrima i prijetnje lo{ima, pa se odmah pokaju, vrate i obrate Allahu, te kod Njega zatraè za{titu, "i odjednom do|u sebi", tj. shvate i poprave se. Zatim Uzvi{eni kaè: "dok prijatelje {ejtanove {ejtani podràvaju", tj. {ejtanske prijatelje me|u ljudima, kao {to Uzvi{eni kaè: "jer su rasipnici bra}a {ejtanova" (17:27), a to su oni koji slijede {ejtane i slu{aju ih, "{ejtani podràvaju u zabludi", tj. uljep{avaju im grijehe i poti~u ih na njih, pomaù}i ih tako u neznanju i gluposti, "i nikako ne prestaju". Tj. {ejtani podsti~u svoje prijatelje me|u ljudima na zlo i to im ne dosadi, jer im je takva priroda i narav.

341 Pogledaj tumačenje EUZE na početku ovog tefsira. 342 Ja dajem prednost mišljenju da ta riječ znači: nagovor na zlo.


"...nikako ne prestaju", tj. ne malaksavaju i ne odustaju od toga.

Kad im nijedan znak ne donese{, oni govore: "Za{to ga sam ne izmisli{!" - Reci: "Ja slijedim samo ono {to mi Gospodar moj objavljuje." Ovo su jasni dokazi od Gospodara va{eg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju. /203/

O rije~ima Uzvi{enog:...oni govore: "Za{to ga

sam ne izmisli{!" Ibn-Abbas kaè: tj. za{to ga ne primi{ od Allaha! Drugi put, on je rekao da to zna~i: "Za{to ga sam ne izmisli{ i donese{!" A rije~ima Uzvi{enog: "Kad im nijedan znak ne donese{", misli se na mu'dìzu. Tj. oni su govorili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: "Za{to se ne potrudi{ da nam donese{ mu'dìze od Allaha, pa da ih i mi vidimo i povjerujemo u njih?" A Allah Uzvi{eni mu kaè: Reci: "Ja slijedim samo ono {to mi Gospodar moj objavljuje", tj. ja od Uzvi{enog ni{ta prvi ne traìm, nego izvr{avam ono {to mi On naredi i slijedim ono {to mi On objavi. Ako mi On po{alje neku mu'dìzu prihvatim je, a ako je ne po{alje - ne traìm je prvi - osim ako mi to On dozvoli, a On je mudar i sve zna. Zatim ih On upu}uje na to da je ovaj Kur'an najve}a mu'dìza, najjasniji argument i najbolji dokaz: "Ovo su jasni dokazi od Gospodara va{eg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju."

"A kad se u~i Kur'an, vi ga slu{ajte i {utite - da biste bili pomilovani." /204/

Nakon {to je Uzvi{eni rekao da je Kur'an uputstvo,

milost i jasni dokaz za ljude, On nare|uje da se, iz po{tivanja i veli~anja Kur'ana, {uti dok se on u~i, a ne da se radi ono na {to nevjernici iz plemena Kurej{ nagovaraju: "Ne slu{ajte ovaj Kur'an, nego pravite buku." (41:26) To je posebno potrebno kada imam na farzovima u~i Kur'an naglas. U tom smislu Muslim u svom Sahihu navodi od Ebu-Musa el-E{'arije, r.a.: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /348/ "Imam je postavljen da bi bio slije|en; pa kada on donese tekbir, i vi donesite tekbir, a kada on u~i Kur'an - vi {utite..." Ovaj hadis ovako navode i autori Sunena, tako|er od Ebu-Hurejrea.

Ibn-Dèrir prenosi od Be{ira ibn Dàbira: "Dok je Ibn-Mes'ud jednom klanjao, ~uo je da neki ljudi u~e naglas sa imamom. Pa kada je imam zavr{io, on re~e: ′Zar ne moète shvatiti, zar ne moète razumjeti′":

"A kad se u~i Kur'an, vi ga slu{ajte i {utite", kao {to vam je Allah naredio!

Imam Ahmed i autori Sunena navode od Ez-Zuhrija, on od Ebu- Ekseme el-Lejsija, a on od Ebu-Hurejrea: /349/ Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom je, zavr{iv{i namaz u kojem je u~io naglas, upitao: "Je li iko od vas maloprije zajedno sa mnom u~io?" "Da, Allahov Poslani~e" - odgovori jedan ~ovjek, a on re~e: "Upitao sam se: Za{to mi neko ometa u~enje Kur'ana?" Kada su to ljudi ~uli od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prestali su u~iti Kur'an sa njim u namazima u kojima je on u~io naglas. Et-Tirmizi kaè da je ovaj hadis hasen /dobar/, a Ebu-Hatim er-Razi progla{ava ga sahihom /vjerodostojan/.

O pitanju u~enja Kur'ana u namazu ima vi{e mi{ljenja. Jedno je da se Kur'an ne u~i za imamom ni u namazima u kojima se u~i naglas, ni u onim u kojima se u~i u sebi. Prema drugom mi{ljenju, samo se Fatiha u~i, i to u stankama imama. To je stav jednog broja ashaba, tabiina i jo{ nekih nakon njih. Zatim, od Ibn-Abbasa prenosi se da treba {utjeti u farz-namazima. A od Mudàhida se prenosi da treba {utjeti samo u toku dùmanskih farza i hutbe. Ibn-Dèrir zastupa stav da treba {utjeti na bajramima, na dùmi i u namazima u kojima imam u~i naglas. Time se misli na {utnju u toku farz-namaza i hutbe - sukladno hadisima u kojima se nare|uje {utnja za imamom i u toku hutbe. A El-Hasan kaè: "Kada bude{ po~a{}en druènjem sa Kur'anom, onda ga slu{aj!"

Imam Ahmed navodi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /350/ "Ko poslu{a jedan ajet iz Allahove Knjige, dobro djelo }e mu biti mnogostruko upisano, a ko ga prou~i, on }e mu biti svjetlo na Kijametskom danu." Ovaj hadis biljeì samo Ahmed - Allah mu se smilovao.

"I spominji Gospodara svoga u sebi, ponizno i sa strahopo{tovanjem i ne podiù}i jako glas - ujutro i nave~er, i ne budi nemaran", /205/ "oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu ibadet ~ine; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tlo padaju." /206/

Uzvi{eni nare|uje da Ga na po~etku i na kraju dana puno spominjemo. On kaè: "...ponizno i sa strahopo{tovanjem", tj. Spominji svoga Gospodara u sebi, a ne naglas, i sa strahom i nadom.

Zato Uzvi{eni kaè: "...i ne podiù}i jako glas". Dakle, lijepo je da

to bude tihi izgovor, a ne dozivanje i podizanje glasa. Zato, kada su neki upitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:


/351/ "Da li je na{ Gospodar blizu pa da Mu se obra}amo {apatom, ili je on daleko pa da ga glasno dozivamo?" - Allah Uzvi{eni je objavio: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi moli-telja kada Me zamoli." (2:186) A u Sahihima Buharije i Muslima navodi se od Ebu-Musa el-E{'arije, r.a.: /352/ U jednom pohodu ljudi su podigli svoje glasove ~ine}i dovu, pa im je Poslanik, s.a.v.s. rekao: "O ljudi, obuzdajte se, jer vi ne molite nekog ko je gluh niti daleko! Onaj Koga molite blizu je i On sve ~uje. On je svakom od vas bliì od vrata njegove jahalice."

Allah Uzvi{eni naredio je Svome Poslaniku, s.a.v.s., da ne u~i Kur'an glasno kako ga mnogobo{ci ne bi ~uli, a tako|er da ga ne u~i ni potpuno u sebi, kako bi ga ~uli ashabi, te da na|e srednje rje{enje - u~e}i ga izme|u toga dvoga. Tako mu On, u ovom ~asnom ajetu, kaè: "...i ne podiù}i jako glas - ujutro i nave~er, i ne budi nemaran". Ovim se èli podsta}i to da se Uzvi{eni puno spominje ujutro i nave~er, kako se ne bi bilo nemarno. Zato On ovdje hvali meleke, koji Ga se sje}aju neprestano, i danju i no}u: "...oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu ibadet ~ine..." On ih je ovako spomenuo da bismo se mi poveli za njima i kao i oni mnogo ~inili dobra djela i ibadete. Zato nam je ovdje propisana sed`da - jer se ovdje govori o njihovoj sed`di Allahu Uzvi{enom: "...i samo pred Njim licem na tlo padaju". Svi se slaù da je ovo prva sed`da u Kur'anu, koja je propisana i onom ko je prou~i i onom ko je ~uje. A u hadisu koji Ibn-Madè prenosi od Ebu-Derdaa, a on od Poslanika, s.a.v.s., stoji /353/ da je on ovu sed`du ubrajao me|u kur'anske sed`de.

Kraj saètka tefsira sure El-A'raf, – hvala Allahu.

7 el - a'raf / bedemi - ummet.at · 7 el - a′raf / bedemi 471 vrijeme musaa, a.s. me|utim,...

Documents