725_769.pdf

725

SLOVO, sv. 60, 725-769, Zagreb 2010. UDK 821.163.42-2.09 Dri, M.792(497.5 Dubrovnik)15

PONETO O KRONOLOGIJI IZVEDBIDRIEVIH DRAMA

Milovan TATARIN, Osijek

Nakon pregleda prijedloga kronologije Drievih drama (Armin Pavi, Franjo Petrai, Milan Reetar, Miljenko Foreti, Nikola Batui) te priloga u kojima se iznose arhivski podaci koji pomau da se izvedbe pojedinih djela poblie datiraju (Petar Kolendi, Miroslav Panti), predlae se poneto dopunjena kronologija. Pritom se pozornost posveuje nekim prijepornim pitanjima: je li Pomet izveden na otvorenom ili u zatvorenom prostoru, jesu li 1551. iste veeri izvedene Tirena i Pripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena, u ijoj je kui prikazana Tirena s novim prologom, moe li se to rei o godini izvedbi komedija Tripe de Utole i Arkulin.Kl june r i jei : Marin Dri, Dubrovnik, renesansa, kazalite

Prvu kronologiju izvedbi Drievih djela predloio je 1871. Armin Pavi u Historiji dubrovake drame.1 Ta sinteza hrvatske ranonovovjekovne dramske produkcije nastala je ponajprije itanjem rukopisa pohranjenih u zagrebakom Arhivu tadanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te knjinici Male brae u Dubrovniku. S malenim brojem

1 O vremenu nastanka i izvedbe Tirene pisao je Ivan KUKULJEVI SAKCINSKI 1858: 7273: Jur za mlada pod se on sasvime pjesnitvu hrvatskomu, te napis, osim mno-gih ljubovnieh pjesamah, godine 1546. svoje prikzanje (dramu) Posvetilite Abramovo a odmah zatim god. 1547. komediju Tirenu. (...) S Tirenom proslavi on god. 1548. pir i vjenanje svoga rodjaka (strica?) staroga Vlaha Dria s djevojkom od plemena Sinievi, te sastavi ovom prilikom drugi prolog za istu komediju, u kojem opjev slavu kue Driah. Znamenito je, to medju ostalim u istome prologu spominje, kako je naime ve lani (1547.) istu pjesmu izpjevao i javno prikazati ju htio, ali nedadoe vietri nita ut.

M. TATARIN, Poneto o kronologiji izvedbi Drievih drama

726

SLOVO 60 (2010)

tiskanih knjiga,2 bez loloki i tekstoloki prireenih izdanja,3 s mnotvom esto teko itljivih prijepisa, Pavi je obavio jedinstven posao u hrvatskoj knjievnoj historiogra ji. Njegova znanja o Marinu Driu odreena su stupnjem poznavanja pieva opusa u tom trenutku, a on je bio vrlo skroman: premda je znao da Josip Buni posjeduje rukopis s Drievim djelima, kao i da se sprema izdati Arkulina,4 rukopis nije vidio, a podatak o osam komedija preuzeo je iz djela starijih historiografa, ponajprije Franje Marije Appendinija,5 te Bunieva kratkog uvoda Dundu Maroju prvoga novovjekog izdanja nekoga Drieva djela uope i prvog izdanja te komedije objavljenog 1866. u Dubrovniku: zabavniku narodne tionice dubrovake za godinu 1867.,6 po kojem je i prepriao sadraj, dok je Pripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena i Novelu od Stanca poznavao iz venecijanskog izdanja iz 1607. Kao to su to inili osamnaestostoljetni historiogra , i Pavi pripisuje Driu Posvetilite Abramovo i Prikazanje od poroda Jezusova,7 to je poslije odbaeno,8 a o

2 Koliko je danas poznato, u 16. stoljeu objavljeno je pet drama: u knjizi Pjesni Marina Dria ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi (Venecija, 1551) tiskane su Pri-povijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena i Novela od Stanca, a Tirena kao zasebna knjiga (Venecija, 1551); Dominko Zlatari tiskao je 1580. u Padovi prijevod Aminte Torquata Tassa, pod naslovom Ljubmir, pripovijes pastirska, zatim 1597. skupa s tragedijom Elektra. Potkraj 2008. Ennio Stipevi je u Biblioteci Nazionale Braidense u Milanu gdje je u rujnu 2007. pronaao Pjesni i Tirenu otkrio ponovljeno izdanje Zlatarieve knjige, koje je 1598. objavio tiskar Marco Ginammi. O tome je izvijestio Mirko TOMASOVI 2008: 28.

3 Primjerice, Zlatarieva djela objavio je Ivan Kukuljevi Sakcinski u Zagrebu 1852, a Hekubu su, kao djelo Mavra Vetranovia, 1853. priredili Vjekoslav Babuki i Antun Maurani.

4 Dubrovnik: zabavnik tionice dubrovake za godinu 1870, Nakladom i tijeskom Dragutina Pretnera, Dubrovnik, 1871.

5 APPENDINI 1803: 283: Lasci il Darscich otto altre commedie in prosa (Ostavio je Dri jo osam komedija u prozi).

6 Brzotiskom Antuna Zannoni, Split, 1866.7 PAVI 1871: 3438.8 Milorad MEDINI (1909: 158161) je na temelju metrike analize pokazao da Prikazanje

od poroda Jezusova nije napisao Dri, no nije se bez ostatka odluio ni za Vetranovievo autorstvo: I jezini oblici potvruju, da bi ovo prikazanje moglo biti prije Vetranievo nego Drievo. Pisac naime jako dobro razlikuje dativ i instrumental mnoine, ne poznaje oblika na a, izuzetno upotrebljuje u instrumentalu jednine dostavak e, u lokativu sing. ima mu samo onda, kad je uz pronomen ili pridjev imenica, ba kao Vetrani. Ali uza sve to ne bih se usudio tvrditi, da je prikazanje zbilja njegovo. Srokove poput ezne vene sigurno e biti i drugi upotrebljavali, jer, ponavljam, Vetrani ih nije isisao iz prsta; a to

727

M. TATARIN, Poneto o kronologiji izvedbi Drievih drama SLOVO 60 (2010)

Hekubi govori kao o Vetranovievu djelu.9Na temelju oskudnog materijala predloio je sljedeu kronologiju: 1546,

Posvetilite Abramovo; 1547, Tirena, Pomet;10 1550, Tirena (drugi put),11

pisac prikazanja ne mijea oblike, to moe samo biti dokaz, da je prikazanje iz vremena Vetranieva, a ne da je Vetranievo (MEDINI 1909: 160161). Milan REETAR (1930: VVI) prihvatio je miljenje Petra Kolendia da je kraa verzija Posvetilita Abramova tek jedna od redakcija prikazanja Mavra Vetranovia. Kolendi je tvrdnju o Vetranovievu autorstvu spomenutih djela uzgredno navodio u sljedeim radovima: KOLENDI 1909.a: 83 (biljeka 2); KOLENDI 1910: 34; KOLENDI 1912: 160.

9 PAVI 1871: 4143. Pitanja atribucije Hekube istodobno su se prihvatili Milorad Medini i Petar Kolendi, no slava je pripala Kolendiu. Medini je naime pokazao da znamenitih razlika meu Vetranievim pjesmama i Hekubom nalazimo u metrici i u sricanju te da sve ovo dokazuje, da Hekuba nije Vetranieva, ali po tomu, to dolazi meu pje-smama Vetranievim, po gore navedenim primjerima srokova (ve ni pjesni), pa i po samim godinama, kad je mogla biti prevedena, moglo bi se nasluivati, da od Vetrania nije daleko. Istaknut u samo to, da u upotrebljavanju elizije i srokova, po ikavtini i mijeanju oblika imeninih, pa po doecima na ma i dostavku e prevodilac Hekube dri se naina Marina Dria (MEDINI 1909: 146147). O usporednosti otkria osvrnuo se Medini u biljeci: Poto je ovo poglavlje bilo napisano, izala je raspravica g. Petra Kolendia: Tri dosle nepoznate pjesme dum Mavra Vetrania avia. Dubrovnik 1905. Po momu miljenju Vetrani u Tubi na priminutje Marina Dria izriito priznaje, da je Hekuba Drieva. Ali kad g. Kolendi kae, da e ovu tvrdnju nauna kritika jo dotai, ostavio sam poglavlje neizmijenjeno. Tim e se pokazati i to, da metoda, koju upotrebljavam, dovodi do dosta sigurnih rezultata (MEDINI 1909: 144). Svoja je pak otkria Kolendi priopavao sljedeim redoslijedom: u radu Tri doslije nepoznate pjesme dum Mavra Vetrania avia: prilog dubrovakoj kievnosti XVI vijeka (KOLENDI 1905) objavio je Vetranovievu pjesmu Na priminutje Marina Dria Dubrovanina tu-ba (KOLENDI 1905: 204215), u kojoj se, meu ostalim, kae: O sjence zelene, ter ve je listak spao, / gdi je Marin uvene pjesance popijevao, / Tirenu djevicu gdi u pjesan proglasi, / Ekubu kraicu, koju es porazi, / Kraice Ekuba, tijem, ako mogu rijet, / dvigni se van groba i pridi na saj svijet, / jadovna gospoje, neesna kraice, / pa opeta sve tvoje ponovi tuice, / Marina er tvoga rani stril priuti, / pjesnivca slavnoga, er ga ve nije uti (s. 8369). Pitanje autorstva obrazloio je 1908. u disertaciji Marin Drzics und Mavro Vetranovics Gedichte: Lsung der Autorschaftsfrage betreffend die Gedichte beider Dichter (Pjesme Marina Dria i Mavra Vetranovia: rjeenje pitanja autorstva njihovih pjesama), iz koje je objavio krae poglavlje Srpskohrvatski prevod Doleove Hekube (KOLENDI 1909.b). ibenska nastavnica Zorka Skoi ustupila mu je 1933. rukopis, nastao u drugoj polovici 16. stoljea, koji je potvrdio njegove zakljuke. Na cijelu se priu Kolendi osvrnuo u intervjuu Razgovor o Hekubi, koji je vodio s Rudimirom Roterom (ROTER 1959: 8).

10 U onom istom prologu k drugoj predstavi Tirene veli pjesnik da je poslije njezine prve propale predstave nekim komadom publici omilio. Taj komad e po svoj prilici biti ko-medija Pomet, jer nam u prologu k Dundu Maroju, koji po biljeci rukopisa pada g. 1550, veli, da se je prije tri godine publici komedija Pomet vele dopadala. PAVI 1871: 97.

11 Na tom istom piru dakle g. 1550 prikazana je po drugi put Tirena, o kojoj prolog veli, da


728

SLOVO 60 (2010)

Pripovijes,12 Dundo Maroje, Novela od Stanca.13 Kao glavno uporite za odreivanje redoslijeda izvedbe Paviu poznatih Drievih djela posluila je godina 1550, koju je naao u jednom prijepisu Pripovijesti14 i u naslov-noj oznaci Dunda Maroja. Nekoliko Pavievih zakljuaka vrijedi istaknuti. Naime, premda je poznavao tiskano izdanje Pjesni Marina Dria ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi iz 1607, u kojem Pripovijesti doista prethodi Prolog drugi komedije prikazane u Dr na piru, ali nigdje ne stoji da je rije o prologu Pripovijesti (prolog zavrava rijeju svrha, nakon ega slijedi Pripovijes), niti da je pisan za izvedbu 1550, Pavi se ipak oslonio na rukopis, izvodei donekle kontradiktorne tvrdnje: prvo, za-kljuio je da je drugi prolog pisan za izvedbu Pripovijesti;15 drugo, priloku

se onomlani nije dopala. Taj onomlani od 1550 jest godina 1547, koju i biogra navode kao godinu, koje je Tirena sastavljena. PAVI 1871: 97.

12 PAVI (1871: 66, 97) kae: U Zagrebu nemamo nego rukp. akad. br. 118, u kojem nam je najnovijom rukom prepisana Tirena, Adon i prvi akt Abrama, zatim drugo mletako tam-pano izdanje od g. 1607, u kojem se nalazi Tirena, Adon i Novela od Stanca, i nekoje sitne pjesme. Ispred ovih sitnih pjesama nalazi se prolog drugi komedije, prikazane u Dri na piru. Ta komedija, prikazana na Drievu piru, jest Marinov Adon; to se u njem izriito spominje, a prikazan je taj Adon, kako je pred njim opet izrino zabiljeeno, godine 1550. (...) Adon je prikazan na piru Vlaha Dria sa Sinkovievom, a na elu komedije stoji u akad. rukp. zabiljeena g. 1550..

13 Novela od Stanca pada takodjer g. 1550, jerbo je 1551 s drugom Tirenom tampana. PAVI 1871: 97.

14 U Pavievo doba rukopis je bio signiran brojem 118, a danas se moe nai u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, pod signaturom I b 86. Prepisao ga je 1840. Kukuljevi (Cvtje Psnikah Ilirskih sabrao Ivan Kukuljevi Sakcinski 1840.), a opisao Milan REETAR 1930: XXVXXVII.

15 Tu je tvrdnju rea rmirao Matko SREN (1982), nazivajui drugi prolog Prolog Venere, a glavnoga krivca to je taj prolog vezan uz Tirenu, a ne uz Pripovijes vidio je u Reetaru, koji je naveo da se Ignjat urevi zacijelo zabunio kad je u djelu Vitae et carmina nonnul-lorum illustrium civium Rhacusinorum zapisao: Studuit in Italia ut ex ejus versibus patet in prologo Adonidis, comoediae Aristophanicae: Dria svi znamo poboe nego ti, / priko mora tamo ki ui sviriti (Studirao je u Italiji, kako se vidi iz njegovih stihova u prologu Adona, komedije aristofanovskoga tipa ..., POPOVI 1905: 6061), budui da je taj drugi prolog Tirene u starim tampanim izdaima neposredno pred Venerom, ali inae s om nema nikakva posla. REETAR 1930: XL. SREN (1982: 76) kae: udno je kako su svi kasniji kritici prihvatili ovu Reetarovu tvrdnju, iako je ve na prvi pogled jasno da ona poiva na kontradikciji. Stajalite o izvedbenoj cjelini Prolog drugi kome-dije prikazane u Dr na piru Pripovijes Tirena ponovio je u radu Driev Pomet-teatar pod rasvjetom milanskog otkria (SREN 2008). Srenovu tumaenju priklonio se i Slobodan P. NOVAK (1984: 4344): Na vjenanju Vlaha, koji se bogato oenio u kui Sinievi, a koji je izmeu ostalog 1551. nancirao i tiskanje jedine Drieve knjige,

729


oznaku onomlani odredio je prema 1550. godini, ali neobino raunajui: Onomlani od g. 1550 jest godina 1547, koje se je Tirena prvi put i to pod prostim nebom prikazivala;16 tree, iako je zacijelo uoio stih koji slijedi nakon spomena predstave koja je bila onomlani Tim hoe Ljubmira pripievat i danas / sega slavna pira na potenje i na s (s. 147148),17 pa i nakon to je ustvrdio da e se Tirena sada iznovice prikazati,18 ipak je zakljuio da se na predstavi Pripovijesti odmah oglasilo, da e se i Tirena na pijaci cielomu gradu prikazati;19 etvrto, Pavi nije uoio da se u prolo-gu kae Svitli je stan ovoj Dula Pjorovia (s. 35, str. 189), a stih Starji se sad eni, komu je Vlaho ime (s. 45, str. 189) pogreno je protumaio te mladoenju proglasio starcem, kao uostalom i Ivan Kukuljevi Sakcinski: Na prolog od g. 1550 nas dakako dovodi u kuu staroga Vlaha Dria, gdje se dre svatovi;20 peto, neovisno o tome to je jednom zakljuio da prolog potvruje kako e se Tirena sada iznovice prikazati, a zatim da je njime najavljena neka izvedba na otvorenom, zakljuio je da na tom istom piru dakle g. 1550 prikazana je po drugi put Tirena;21 esto, iz sti-hova o predstavi odranoj onomlani izvukao je podatak da se ta izvedba gledateljima nije dopala; sedmo, iako je o prologu govorio kao o prologu Pripovijesti, u jednom je trenutku ustvrdio da je ipak rije o prologu druge izvedbe Tirene;22 osmo, kao to je na neobian nain zakljuio da se izvedba Tirene koju je ometao vjetar nekima nije svidjela, tako je iz prologa izveo jo udniji zakljuak: U onom istom prologu k drugoj predstavi Tirene veli pjesnik da je poslije njezine prve propale predstave nekim komadom publici omilio. Taj komad e po svoj prilici biti komedija Pomet, jer nam u prologu k Dundu Maroju, koji po biljeci rukopisa pada g. 1550, veli, da se je prije

izveden je najprije jedan prolog, za koji se pogreno vjerovalo da je prolog drugi Tirene, a zapravo je bio prolog za cijelu tu kazalinu veer u ulici od Crevljara, zatim je premijerno izvedena Venere i Adon, pripovijes o tome kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena i na koncu bila je te veeri izvedena Tirena, koja je zbog nevremena prije dvije godine bila prid Dvorom prekinuta.

16 PAVI 1871: 66.17 ALE 1987: 192. Svi navodi iz Drievih djela bit e doneseni po tom izdanju.18 PAVI 1871: 66.19 PAVI 1871: 67.20 PAVI 1871: 66.21 PAVI 1871: 97.22 U onom istom prologu k drugoj predstavi Tirene .... PAVI 1871: 97.


730

SLOVO 60 (2010)

tri godine publici komedija Pomet vele dopadala.23Franjo Petrai, prvi prireiva Drieva opusa,24 nije se odvie trsio oko

kronologije, nego je naveo samo one godine koje su zabiljeene uz neka djela u Reetarovu rukopisu25 ili je preuzeo Kukuljevieve zakljuke: 1546, Posvetilite Abramovo; 1548, Pripovijes, Tirena; 1550, Dundo Maroje; 1555, Skup; Pomet je izveden prije Dunda Maroja, a Pjerin nakon njega. U kritikom izdanju Drievih djela Milan Reetar o postanku i izvedbi raspravlja nairoko, no u mnogoemu koleba, njegov zakljuak da je Dundo Maroje izveden 1556. u knjievnoj historiogra ji nije prihvaen,26 a neki su zakljuci dopunjeni potonjim otkriima. Reetar je meutim prvi hrvatski knjievni povjesniar koji je o kronologiji razmiljao trezveno, oslanjajui se na arhivsko gradivo. Ponajprije, poao je od injenice da su do 1551. na-stale Tirena, Pripovijes i Novela od Stanca, jer su te godine drame tiskane. Nadalje, uoio je da samo za tri drame postoje kakve-takve vremenske indi-kacije: Sera n Marija rijevi u spisu Bibliotheca Ragusina zapisao je da je Tirena izvedena 1548,27 a taj je podatak naveden i u Kukuljevievu prijepisu iz 1840; godina 1550. zabiljeena je u naslovnom natpisu Dunda Maroja: Laus Deo 1550. Komedija poinje o Dunda Maroja prikazana u Vijenici od kompanjije Pomet druina; 1555. kao godinu izvedbe Skupa naveo je samo uro Matijaevi u svojim ispisima iz te komedije. Zatim, Reetar se u odreivanju kronologije ispomagao branim ugovorima, budui da je veinu djela Dri napisao za pirove. Meutim, muilo ga je troje: prvo, iako nije odbacio mogunost da je Tirena prikazana 1548, sumnjao je u tu godinu. Oslanjajui se na podatke iz drugog prologa tonije, na spomen Martina Ivanova umiia kao ure Vlaha Nikolina Dria Reetar je onomlani itao u tom kontekstu, pa je zakljuio da je prva izvedba Tirene bila 1549. Drugo, domiljao se kako protumaiti formulu Laus Deo 1550 kao godinu kad je Dundo Maroje prepisan ili kad je prikazan te zaklju-io da je Dundo Maroje 1550. bio gotov, no tada se otvorio novi problem.

23 PAVI 1871: 97.24 PETRAI 1875.25 Nrodn knihovna esk republiky Slovansk knihovna, sign. T 4117 J 7127.26 Meu rijetkima koji je prihvatio to miljenje bio je Franjo VELEC (1968: 21): U pogle-

du Pometa i Dunda Maroja, ja bih se, prema onome to sam naprijed izloio, priklonio Reetaru, pa bih te dvije komedije smjestio u 1553. odnosno u 1556..

27 RIJEVI 1977: 382.

731


Budui da se u drugom prologu komedije kae da je Dundo Maroje nastavak Pometa, a Dugi Nos podsjea gledatelje da se s njima susreo to jesu tri godine (str. 304), proizlazi da je Pomet prikazan 1547, a to ba ne mogu vjerovati da je D. izaao prvi put pred publiku jednom graanskom kome-dijom u prozi, tim vie to imamo dobra razloga misliti da je egova prva drama bila ba Tirena.28 Problem je rijeio tako da je 1550. protumaio kao prepisivaku pogreku: Ja ne znam kako bi se izalo iz toga kripca nego time da je ona godina 1550 u rukopisu A, premda je sasvim jasna (isp. faksi-mil), ipak jedna od mnogobrojnih prepisivakih pogreaka u tome rukopisu, te da stoji mjesto 1556..29

Sporio se s Petrom Kolendiem oko izvedbe Novele od Stanca: nakon to je Pavle Popovi upozorio da bi Martolica Hajdinov na ijem je piru Novela prikazana mogao biti Martolica Vidov Damanji,30 Kolendi je poao tim tragom te je utvrdio da je on 13. svibnja 1549. sklopio brani ugovor s Anicom Kabui, obvezavi se da e vjerenicu povesti kui naj-kasnije za dvije godine, a budui da mu je miraz isplaen 2. svibnja 1550, KOLENDI (1926: 36) je zakljuio da svadbu ovog amanjia, a dosled-no i prvu predstavu Drieve Novele od Stanca treba zamisliti negde pred kraj aprila ili prvih dana meseca maja 1550. godine. Uvjeren da je Novela prikazana o pokladama, REETAR (1930: XCV) je izraunao da su poklade 1550. zavravale 18. veljae, to znai da Novela tada nije mogla biti prika-zana, nego 1551. Izvedbu Griule smjestio je izmeu 1551. i 1556, Duha Krpete u 1554, a sumnjao je u Matijaevievu biljeku da je Skup izveden u oujku 1555, budui da je te godine cijeli mjesec mart padao u korizmu kada se sigurno nije smjelo ni pirovati ni predstavati (REETAR 1930: XCVI). Nije odredio izvedbe komedija Tripe de Utole i Arkulin. S mno-go opreza Reetar (1930: XCVI) je ponudio sljedeu kronologiju: ?1547, Pomet; 1548. ili 1549, Tirena; poslije 1548, Griula; ?1550, Dundo Maroje; ?poslije 1550, Pjerin; 1550. ili 1551, Tirena (drugi put), Pripovijes, Novela od Stanca; 1554, Duho Krpeta; poslije 1553. ili 1555, Skup; ?, Tripe de Utole; ?, Arkulin. Prijedlog je zavrio vie puta izreenom tvrdnjom:

28 REETAR 1930: XCIV.29 REETAR 1930: XCIV.30 POPOVI 1964: 103104. Rad je prvi put objelodanjen u Srpskom knjievnom glasniku,

XVI, Beograd, 1925, 3443.


732

SLOVO 60 (2010)

Naroito je nesigurno, to jest apsolutno nevjerovatno, kako ve rekoh, da bi Pomet bio stariji od Tirene, dok bi joj Griula mogao biti lako vrlo blizu i u isto doba biti i prva D-eva drama (ponajvie) u prozi, za kojom su onda mogli doi Pomet, pa Dundo Maroje (REETAR 1930: XCVI).

Nakon Reetara vanije priloge za toniju kronologiju Drievih djela dali su Petar Kolendi i Miroslav Panti. Prvi je odredio godinu izvedbe Dunda Maroja, drugi Pjerina i Griule. Devet godina nakon Reetarove smrti, Kolendi je objavio rad u kojem je priopio da je Dundo Maroje pri-kazan 1. ili 8. veljae 1551. Kao dokaze naveo je injenicu da se komedija dogaa za vrijeme jubilarne godine 1550, to znai da je Dri komediju poeo pisati 1550, a zavrio ju poetkom 1551.31 PANTI (1962: 208) je meu odlukama Malog vijea pronaao jednu od 23. svibnja 1556. kojom se prijateljima Vlaha Valentinova Sorkoevia doputa da u doba njegova pira mogu izostati sa svojih slubi, iz ega je izveo zakljuak da je Griula pri-kazan potkraj svibnja ili poetkom lipnja te godine. Na temelju Obloderove replike iz Pjerina (Dono se Mikinov eni; po u se malo prijavit; tu me gotova veera eka, V, str. 573) utvrdio je da je rije o Juniju Mihovu Buniu, koji je brani ugovor s ivom Gradi sklopio 23. travnja 1552. te je valjda u travnju te godine njihov pir i odran.32

Uzimajui u obzir prikupljene podatke, svoje su prijedloge kronologije iznijeli Miljenko Foreti33 i Nikola Batui, razlikujui se tek u jednom: za razliku od Foretia, Batui smatra da je na piru Vlaha Nikolina Dria i Marije Sinievi Allegretti prvo izvedena Pripovijes, a za njom Tirena, ali svakako istom prigodom i na istom mjestu.34 U radu Driev Pomet-

31 KOLENDI 1964.c. Rad je prvi put tiskan u Glasu Srpske akademije nauka, CCI, Beograd, 1951, 4965.

32 PANTI 19821983: 443445.33 Pomet 1548, 23. I (?) prid Dvorom. Tirena 1549, 16. II (?) prid Dvorom. Novela

od Stanca 1550, 1518. II (?) palaa Frana Kabuia, pir Martolice amanjia. Tirena 1551, 11. I (?) palaa Sinievieva (Meu velike crjevjare, dananja Ulica od Pua), pir Vlaha Dria. Venere i Adon 1551 palaa Sinievieva (Meu velike crjevjare, dananja Ulica od Pua), pir Vlaha Dria. Dundo Maroje 1551 dvorana Vijenice. Pjerin (?) pir ona Mikinova. Tripe (?) kuna predstava. Arkulin (?) (?). Duho Krpeta 1554 (?), 614. II pir Rafa Guetia. Skup 1555 (?) pir Saba Gajine. Griula 1556, krajem svibnja ili lipanj, pir Vlaha Sorkoevia. Hekuba 1559, 29. I.. FORETI 1969: 249. Treba istaknuti da je Foreti prvi naveo podatak da je Pjerin izveden na piru Dona Mikinova, premda nije objasnio o kome je rije.

34 BATUI 1978: 52. Istog je miljenja i Matko SREN 2008: 50.

733


teatar pod rasvjetom milanskog otkria Matko SREN (2008) predloio je kronologiju za razdoblje 15481551, u kojem je djelovala Pomet-druina, a tijekom kojega je prikazan Pomet, Tirena, Pripovijes, Novela od Stanca i Dundo Maroje. Nekoliko je pretpostavki njegove kronologije: a) Pomet je prvo izvedeno Drievo djelo; b) Dundo Maroje izveden je prije no to su na Vlahovu i Marijinu piru35 izvedene Pripovijes i Tirena; c) Prolog drugi komedije prikazane u Dr na piru prolog je Pripovijesti, koja se s Tirenom izvodila u paketu, a ne odvojeno; d) Pripovijes (praizvedba) i Tirena (trea izvedba) prikazane su najprije u kui mladenkina oca Stjepana Sinievia, a zatim su slijedile reprize u kui Julijana Marinova Turinovia. Slijedom podatka na naslovnici venecijanskog izdanja Tirene iz 1551, Sren je u 1548. smjestio premijere Pometa i Tirene, a izvedbu Tirene za koju se u drugom prologu kae da je izvedena onomlani oznaio je kao reprizu iz 1549. Pomet i Dundo Maroje bile su javne predstave, premda je prva komedija prikazana Prid Dvorom, a druga u Vijenici. Sren zakljuuje da su Pripovijes i Tirena kroz mjesec dana pira izvedene neodreeni broj puta, no reprize nije razmjestio u mladoenjinu i mladenkinu kuu, nego samo u mladoenjinu.

Budui da se vremenom izvedbi Drievih djela u posljednjih tridesetak godina nije bavilo, pa kako su u meuvremenu izneseni novi podaci, a i sm sam uoio neke pojedinosti u Drievu opusu koje donekle upotpunjavaju postojea zapaanja, mislim da se moe uspostaviti preglednija kronologi-ja:

1548: Pomet poklade, Vijenica, Pomet-druina.Milan Reetar je dvojio oko godine prikazivanja Pometa: na temelju

naslovnog natpisa Dunda Maroja, ispred kojega stoji formula Laus Deo 1550, izvedbu Pometa iji je Dundo Maroje nastavak smjestio je u 1547,36 jer u prvom prologu Dunda Maroja negromant Dugi Nos pripovi-jeda da je u Dubrovnik stigao to jesu tri godine, a i na vie se mjesta u komediji kae da su od Marova odlaska iz grada prole tri godine.37 Ipak,

35 Petar KOLENDI (1964.c: 154158), primjerice, smatra da je pir bio u sijenju, dok je Dundo Maroje izveden u veljai 1551.

36 REETAR 1930: XCVI.37 Maroje: Smrt mi je, misser mio, a ne sin! Mori me na prjeu! Jesu tri godita, vjerivi ga,

ja lud dah mu, dah mu u ruke pet tisua, ajme! (I, 1, str. 310); Pera: U tri godita, odkle


734

SLOVO 60 (2010)

Reetar je, kako je reeno, zbog neprihvaanja da je Driev prvi kazali-ni nastup bio graanska komedija u prozi, 1550. smatrao prepisivakom pogrekom, pa je izvedbu Dunda Maroja datirao u 1556, a Pometa u 1553, u emu ga je jedini podupro Franjo velec.38 Nakon to je Petar Kolendi izvedbu Dunda Maroja smjestio u 1551, za Pometa kao prvu Drievu dramu ustalila se 1548. godina.

Prevladalo je miljenje da je Pomet prikazan Prid Dvorom. Tek je REETAR (1922: 98) jednom pomislio na Vijenicu, no odrekao se tog sta-jalita (REETAR 1930: XCVI), a istu je tezu iznio i Wendell COLE (1967: 584). Ipak, i u rjeavanju tog pitanja presudnu je rije dao Kolendi, tuma-ei jednu reenicu iz proslova Dugoga Nosa: Ja to jesu tri godine, ako se spomenujete, putujui po svijetu srjea me dovede u ovi va estiti grad, i od moje negromancije ukazah vam to umjeh. Scijenim da nijeste zaboravili kako vam Placu, tu gdje sjedite, u as glavom ovamo obrnuh i ukazah prid oima, a na njoj bijehote; i opet ju stvorih u zelenu dubravu, od ta plakijer imaste (str. 304).39 Njemu je taj dio bio protivurean naslovu Dunda Maroja, u kojemu se kae da je komedija prikazana u Vijenici, a tobonji spor rijeio je tako da je zakljuio sljedee: Dundo je pripreman za prostor Prid Dvorom, izvedbu su omele kakve nesavladljive smetnje, moda ua-sna bura,40 predstava je premjetena u Vijenicu, ali su u tekstu komedi-je ostale neizmijenjene reenice koje govore o Placi, a netko je, moda i sam Dri, u naslovu komedije, da eventualno ne zaboravi, naknadno dodao rei prikazana u Vijenici od kompanjije Pomet druina.41 Meni se ini da spomenuti dio treba tumaiti drukije: gledatelje koji u Vijenici ekaju izvedbu Dunda Maroja Dugi Nos podsjea kako im je prije tri godine u tom

je iz Grada poao, ne pisat ni meni ni nikomu od svojih jednu ciglovitu knjiicu! (I, 9, str. 320); Pomet: Jes tri godita er sam otuda, ni se vabim vee tamo na peene jetre (II, 1, str. 325); Baba: Vjeren je, jesu tri godita (III, 17, str. 357).

38 VELEC 1968: 21.39 REETAR (1930: CXIII) o tom dijelu ovako sudi: Naprotiv moglo bi biti da je neka

promjena mjesta bila u Pometu; bar kao da na to slute rijei to ih Negromant kae u svojoj pozdravnoj govoranciji u Dundu Maroju o onome to je inio kad je prije tri godine (kad se davao Pomet) bio u Dubrovniku: (...) znai li to da su gledaoci, sjedei na Placi, na pozornici najprije vidjeli Placu na kojoj bijahu, pa da se je ena zakrila i mjesto Place vidjela se dubrava?.

40 KOLENDI 1964.c: 161.41 KOLENDI 1964.c: 162.

735


istom prostoru prikazao Pometa, u Vijenici im je doarao Placu, a na njoj bijehote (palaa Velikog vijea nalazila se na Placi). Sasvim jednostavno: scenski prostor Pometa bila je Vijenica, dramski prostor bila je Placa. Stoga drim da Pomet nije prikazan na otvorenom, nego u zatvorenom prostoru.42

Da je Pomet, a ne Tirena prva Drieva izvedena drama sudim po spo-menutoj reenici, kojom se najprije podsjea na djelo koje se dogaalo na Placi, obrnutoj u scenski prostor Vijenice, a zatim djelo koje se izvodilo na Placi, na kojoj je stvorena zelena dubrava, upravo onako kako se toj preobrazbi udi Obrad u prvom prologu Tirene: Ka je ovoj dubrava? Ali su i ovdi gore? / K li se gizdava uvre meu dvore? (s. 5354, str. 206). Odbacujem Kolendievo miljenje da se primjedba o zelenoj dubravi odnosi na neko danas nepoznato djelo koje je prikazano nakon Pometa,43 ako ni zbog ega drugog, onda zbog pragmatinih razloga: ako je Pomet bio priblinog opsega kao Dundo Maroje, teko da bi nakon njega mogla biti izvedena jo koja predstava, i zbog broja glumaca i zbog koncentraci-je publike, konano, vremenski bi sve trajalo predugo. Uostalom, nita ne znamo o sociolokim aspektima nekadanjih izvedbi: jesu li se predstave prekidale stankama ili nisu, je li na duljinu komada utjecalo vrijeme zalaska sunca, ogranienja kretanja po gradu, to tono znai da su predstave izvo-ene uveer,44 kad je bilo vrijeme veere u Dubrovniku 16. stoljea, u koje je to doba, primjerice, veerala publika koju Vukodlak poziva na kraju Pripovijesti (Grubia, ovamo! Veseli da vjeru, / a Vlaho vas tamo eka na veeru, 8, s. 344345) ili ona koju Tripe u komediji Tripe de Utole in-vitava u Gardzariju na veeru (V, 6, str. 526), koliko je, dakle, jedna tako trivijalna okolnost kao to je prazan trbuh utjecala na trajanje predstave. Zato mislim da nakon Pometa nije izvedena nikakva predstava: dvije u nizu

42 O tome sam pisao u radu Nekoliko reenica s poetka prvoga prologa Dunda Maroja (TATARIN: 2008).

43 A posle odmora, jo iste veeri, kad se ponovo otkrila ena, kad su uz to stvarno uklo-nili i zavesu u pozadini sa slikom Dvora i Vijenice ili je prekrili novom slikom, mogli su gledaoci videti odjednom izmenjenu pozornicu, ovaj put zelenu dubravu, koju e 1549. godine u toj istoj tehnici, i na tom istom mestu, upotrebiti Dri i u svojoj Tireni. KOLENDI 1964.c: 161.

44 Sinjori vlasteli, dobro ste nateni! I vi, vladike, dobar vi veer! (Duho Krpeta, str. 420); Njarnjasi, kako znate, veeras festiaju (prolog Skupa, str. 430); A to je, er Ljubav ve-eras hoe zdruit Vlaha Sarkoevia svojom vjerenicom, a to se ne moe uinit bez iste Dijane (Griula, IV, 6, str. 493).


736

SLOVO 60 (2010)

bile bi jednostavno previe. Kako neizravno doznajemo iz drugog prologa Dunda Maroja, Pomet je imao raskoniju scenogra ju nego njegov nasta-vak, odnosno pozornicu su spremali strunjaci: I ako ne uzbude ena lijepa kako i prva, timo se na brijeme koje nam je arkitete odvelo (str. 307).

1548: Tirena poklade, Prid Dvorom.Kad je o Tireni rije, najee su se postavljala tri pitanja: a) je li tiskana

za Drieva ivota kao samostalna knjiga ili kao dio Pjesni; b) je li prika-zana prije Pometa ili poslije te komedije; c) to znai prilog onom lani u drugom prologu drame. Ignjat urevi u spisima Pismo Radu Miliiu45 i Vitae et carmina46 nije naveo godinu tiskanja, no rijevi je bio odree-niji: godinu sklapanja branog ugovora Vlaha Nikolina Dria i Marije Sinievi Allegretti uzeo je kao godinu njezine prve izvedbe (1548), a u pogledu tiska je jasan: Tirena je prvi put objavljena u Veneciji 1551.47 O izdanju iz 1551. poslije je govorio i Ivan Kukuljevi Sakcinski: ako je taj podatak u radu Pjesnici hrvatski XVI. vieka moda i preuzeo od rijevia,48 ini se da u Bibliogra ji hrvatskoj49 potjee iz prve ruke jer je naveo for-mat (osmina), no ne i broj stranica; konano, u rukopisu Cvtje Psnikah Ilirskih Kukuljevi je prepisao Tirenu, naslovljujui ju Tirena komedija, spjevana po Marinu Driu u Dubrovniku, prikazana prid Dvorom godita 1548., u kojoj ulazi bojni nain od moreke i tanac na nain pastijerski, to je donekle prestiliziran naslov izdanja iz 1551.50 Nakon to je Ennio 45 Marino Darscia, poeta illirico, diede in luce la sua commedia detta Tirrena e varie altre

canzoni elegantissime e pi volte ristampate (Marin Dri, ilirski pjesnik, objeloda-nio je svoju komediju nazvanu Tirena i mnoge druge birane pjesme, vie puta tiskane). KOLENDI; POPOVI 1935: 4.

46 Adhuc juvenis Thirrenam, bucolicam comoediam, edidit Illyrico carmine, ob elegantiam et pondus verborum saepius typis mandatam (...) Edidit Tirrhenam, Adonidem, Ludibria Stantii et librum amorum carmine, quae sunt typis edita (Jo kao mladi napisao je na ilirskom jeziku bukolsku komediju Tirenu, koja je zbog istananosti i vrsnoe izraza doi-vjela vei broj izdanja. [...] Izdao je Tirenu, Adona, Novelu od Stanca i Pjesni ljuvene ta su djela tiskana). POPOVI 1905: 59, 61.

47 RIJEVI 1977: 382.48 Tirena komedija, tiskana prvikrat za ivota Marinova u Mletcih god. 1551. i posvetjena

od njega Maru Makulji Puciu. KUKULJEVI SAKCINSKI 1858: 74.49 KUKULJEVI SAKCINSKI 1860: 32.50 TIRENA COMEDIA | MARINA DARxICHIA | PRIKASANA VDV | brouniku godicta.

M. D XLVIII | VKOIOI VLASI BOI NA NACIN | od morescke; i Tanaz Na | Nacin pa-stirschi; | M. D. LI.

737


Stipevi u Biblioteci Nazionale Braidense u Milanu pronaao izdanje iz 1551,51 rijevieva je i Kukuljevieva tvrdnja da je editio princeps tiskan za Drieva ivota dokumentirana, ali se pojavio i novi podatak: Tirena je izvedena 1548, a u njezinu se prvom prologu kae da je to bilo o poklada-ma.52 Na naslovnici je istaknuto da je prikazana u Dubrovniku, to moda korespondira s onim mjestima prvog prologa gdje se kae da e ba tim djelom Dri proslavit ovi grad.

Naslovnica Tirene zapravo je zbunjujua: u podnoju grba grofa Collaltina di Collalta kojim je Andrea Arrivabene (15341570) opremio knjigu upisano je mjesto tiska (In Vinegia), tiskarov pseudonim (al segno del Pozzo) i godina (MDXLVII). Taj je tipografski znak Arrivabene koristio samo na naslovnicama knjiga Giuseppea Betussija (?1512/1515?1573), poznatog prevoditelja Boccacciovih latinskih djela na talijanski: Libro di m. Gio. Boccaccio delle donne illustri (De claris mulieribus), 1545; I casi de gli huomini illustri opera di m. Giouan Boccaccio partita in nove libri (De casibus virorum illustrium), 1545, 1551; Genealogia de gli dei i quindeci libri di m. Giouanni Boccaccio (De genealogiis deorum gentilium), 1547. Betussi je djelovao pod Collaltovim patronatom, posveivao mu je panegi-rine predgovore pa je zacijelo to razlog zato se na njegovim prijevodima Boccaccia, tiskanim kod Arrivabenea, nalazi Collaltov grb. Arrivabene je mjesto, pseudonim i godinu u tim izdanjima upisivao u lentu na dnu grba: primjerice, na knjizi I casi de gli huomini illustri iz 1551. stoji: In Vinegia al segno del Pozzo MDLI. Osim te, druge godine na toj naslovnici nema, to znai da je knjiga tada nedvojbeno objavljena. Kad je o Tireni rije, ne moe se tako zakljuivati jer ispod grba stoji MDLI, dakle to je godina izda-nja. Zato je meutim u lentu upisana 1547, ne moe se rei, osim ako tiskar nije prenio Collaltov grb s prijevoda Genealogia de gli dei, iz nekih danas nejasnih razloga ne izmijenivi godinu (moda je jednostavno rije o previ-du?). Uope, zagonetno je kako se ba taj znak naao na naslovnici Drieve knjige, ima li u svemu kakve simbolike ili je ipak rije o sluaju i tiskarovoj

51 STIPEVI 2007: 10571061. Faksimilni pretisak Tirene i Pjesni sa Stipevievim pogovorom objavila je zagrebaka kolska knjiga: DRI 2008.a; DRI 2008.b.

52 Kupido: O ki nas sluate s ljubavi i s radosti, / vee ne ekate sad ove mladosti; / za oni pooe njih dragu vil slidit, / a mene ooe ki vladam nebo i svit, / da budem moliti priklono sada svih, / da srce primiti budete dobro njih / i ljubav kome sad hotjee zadosti / ovo brieme od poklad uzvisit radosti (V, 6, s. 16791686, str. 254).


738

SLOVO 60 (2010)

pragmatinosti. Treba takoer uoiti da neki elementi upuuju da su Tirena i Pjesni tiskane u istoj tiskari: elegantni tip slova (italic), izgled slova, oznake za knjine blokove, konano, sitni orealni ukras (stilizirana trolisna dje-telina) koji se nalazi na naslovnici te na kraju posvete Pjesni nalazi se i na kraju Tirene. To bi moglo upuivati na suradnju Niccola Bascarinija, izda-vaa Pjesni, i Arrivabenea na tiskanju Drievih knjiga. Uostalom, pozna-to je da su radili zajedno: knjiga Della sfera del mondo (1552) Alessandra Piccolominija na naslovnici ima jedan od Arrivabeneovih tipografskih zna-kova (stablo koje udara grom) i njegov pseudonim, a na kraju knjige potpi-sao se Bascarini: In Venetia per Nicol de Bacarini. Nellanno di nostra alute. M D LII..

Treba se pitati i sljedee: je li Dri o pokladama 1548. iziao pred publi-ku s Pometom i Tirenom? Ako sudimo po spomenutoj reenici iz proslova Dugoga Nosa, odgovor je potvrdan: negromant se prisjea dogaaja otprije tri godine i pritom govori o dvije predstave. Redoslijed navoenja valjda sugerira i redoslijed izvedbi, a prvi prolog Tirene signalizira da su njegov sadraj uvelike odredile izvanliterarne okolnosti, koje sam sklon vezati uz izvedbu Pometa.53 Pomet i Tirena napisani su prije 1548, a kada tono, u ovom je trenutku nemogue utvrditi (moda izmeu 1545, kad se Dri vra-tio iz Italije, i 1547),54 no vjerujem da je komedija nastala prije pastorale te da je na sastavljanje Tirene Dria potaknula recepcija Pometa, koji je bio nedvojbena inovacija u knjievnosti njegova doba. Pritom se namee pita-nje kako je pisac mogao naslutiti to e se dogoditi nakon izvedbe Pometa pa se osigurao s jo jednom predstavom? Ako je vjerovati tvrdnji iz prologa Skupa da se o predstavama pripovijedalo dok su se jo pripremale, pa ako se uzme u obzir injenica da su djela kolala u rukopisima, valjda ni s Pometom nije bilo drukije: teko je vjerovati da njegov sadraj nitko nije poznavao, da su glumci, koji su ga pripremali, o njemu utjeli, da Dri komediju ba nikome nije dao na itanje, uope, da o njoj nisu razgovarali oni koji su na bilo koji nain bili zainteresirani za knjievnost. Jer, kazalina predstava u Dubrovniku 16. stoljea ipak je bila javna stvar. Uostalom, neovisno o tome

53 O svemu podrobnije u TATARIN 2009.54 urevi i rijevi tvrde da je Dri Tirenu napisao kao mladi, a on sam u posveti

Puciu neodreeno kae: Budui, gospodine Maro, vridni vlasteline, plemenita krvi, sr-ani prijatelju, od mnozih moljen bio da komediju Tirenu (koju ovo minuto vrime, za ne stat zaludu, sloih i za arajdat prijatelje prikazah) dam na svitlos, ... (str. 204).

739


gdje je Pomet prikazan, morao je dobiti odobrenje vlasti pa je gotovo nemo-gue da do izvedbe Dri nije uo kakve-takve komentare o komediji. Ako tako sagledamo problem, nije teko zamisliti okolnosti u kojima pisac moe napisati i pravodobno pripremiti dvije anrovski i tematski razliite drame za poklade iste godine. Pritom bih naglasio tezu da je prvi prolog Tirene nastao neposredno prije izvedbe, kad je bilo potpuno jasno to nekima nije bilo po volji u Pometu, a zbog ega je sadraj prologa Tirene i njezin kraj55 takav kakav jest. Sve u svemu, 1548. bila je turbulentna: prikazan je Pomet, Driu je predbacivano da djelo nije literarno, izvedena je Tirena, kao potvrda da zna pisati i onako kako se od pravoga pisca oekuje (u stiho-vima), nakon ega je optuen za lupetvo.56

1549: Tirena poklade, Prid Dvorom.Dio je knjievnih povjesniara kao godinu praizvedbe Tirene navodio

1547 (A. Pavi), dio 1548,57 dio 1549.58 U uvodu kritikom izdanju Reetar se kolebao meu 1548. i 1549, no odluio se za potonju,59 isto kao i Petar Kolendi, to je potom prevladalo u struci. Uporite za tu tvrdnju bili su sti-hovi iz drugog prologa, koje izgovara Obrad: U vrime od poklad onomlani dooh / u liepi ovi grad i Vuetu naoh, (...) Onomlani u pjesni pripiva Ljubmira / i vile ljubezni i divja satira; / ma vjetri ne dae nita ut, brate moj! / Sjever odtud dmae usiono tolikoj, / da srca pucahu od studeni i mra-za, / ter ljudi bjeahu smrtnoga poraza (s. 8788, 141146, str. 191, 192). Poklade su 1549. trajale izmeu 16. veljae i 5. oujka.60 Budui da su ti stihovi izgovoreni na Vlahovu i Marijinu piru, odranom 1551, izraunalo se da je praizvedba Tirene bila 1549. No, pronalaskom izdanja iz 1551. ta

55 Za drugo nitor ja, o pue, neu rit, / za sunce, koje sja, svitlo e vazda bit; / nenavis ne more uinit nemila / da rua od gore n rumena i bila (V, 6, s. 16871690, str. 254).

56 Vidjeti o tome zanimljiv rad Davida porera (PORER 2009).57 KUKULJEVI SAKCINSKI 1858: 73; PETRAI 1879: VII; REETAR 1922: 98;

KOLENDI 1926: 35.58 KOLENDI 1964.a: 66 (rad je prvi put objavljen u Poletu, II, 5, Beograd, 1949, 24

30); KOUTA 1982: 42 (rad je prvo objavljen na talijanskom jeziku: Siena nella vita e nellopera di Marino Darsa /Marin Dri/, Ricerche slavistiche, IX, Roma, 1961, 67121); RATKOVI 1968: 52; VELEC 1968: 21; FORETI 1969: 249; BATUI 1978: 52; NOVAK 1984: 29; BOGII 1996: 122.

59 REETAR 1930: XCVII.60 KOLENDI 1964.a: 66.


740

SLOVO 60 (2010)

se raunica morala korigirati: ako je praizvedba bila 1548, stihovi o izvedbi koju je onomlani ometao vjetar upuuju na izvedbu koja se smatrala pr-vom, a zapravo je druga. Pritom se meutim namee pitanje: zato se Dri sjea te predstave, odrane u nepovoljnim vremenskim prilikama, zato ne navodi onu koja je (valjda) izvedena u boljim uvjetima, onu iz 1548?

Iznio bih nekoliko zapaanja. Prvo, do osamdeset estoga stiha, do Obradove replike Nemoj se uditi, sve ti u kazat ja (str. 191), drugi prolog ima pirnu intonaciju, no od toga trenutka tema se mijenja, pa Obrad poinje govoriti o Marinu Driu, a taj se njegov monolog ne moe razu-mjeti ako se ne poznaje prvi prolog, na kojega se tu oito intertekstualno referira: Dri se hvali kao miljenik vila, koje su mu dale diple, simbol pjesnike slave, da Dubrovnik slavni grad svirei proslavi (s. 110, str. 191), to nije nita drugo doli varijacija stihova iz prvog prologa (da ovu dravu proslavi do nebes, proslavit ovi grad i puku dat rados, s. 124, 132, str. 208); drugo, o svemu je tome Obrad saznao onomlani o poklada-ma, i to od Vuete (glavnoga govornika prvog prologa); tree, ne samo da se onomlani od Vuete uda nasluao nego se i nagledao veih; etvrto, odtada (od onomlani) Obrad nije naputao Dubrovnik, ve je provjerio ono to mu je Vueta govorio; peto, onomlani je Obrad uo prigovore da Dri nije pjesnik: Istina nije toj, Vlaiu! veljahu, / Dria svi znamo pobolje nego ti, / priko mora tamo ki u sviriti, / komu se raspuknu svirao-ca uei, / a grlo zamuknu, u Gradu hotei / s spievaoci boljima glasom se natjecat, / visok glas tko ne ima, s kojim ga n spievat! (s. 122128, str. 191192); esto, ba te godine kad je doao u Dubrovnik, dakle onomlani o pokladama, Dri u pjesni pripiva Ljubmira / i vile ljubezni i divja satira (rije je o varijaciji stihova iz prvog prologa: Taj stavi u pjesan ne-sree Ljubmira / i vile ljuvezan i divja satira, s. 129130, str. 208); sedmo, Obrad o sadraju Tirene govori u samo dvama stihovima, to je dovoljno jer je sadraj poznat.61

to se moe zakljuiti iz Obradovih rijei? Prije dvije godine o poklada-ma stigao je u Dubrovnik, susreo Vuetu, on mu je ispriao priu o Driu, koju je Obrad i sam provjerio. Onomlani, kad je Obrad stigao u grad,

61 Ne treba zaboraviti da se u posveti Svitlomu i uzvienomu vlastelinu Maru Makulji Puciu Marin Dri kae da se Tirena irila u prijepisima, pa je i otud njezin sadraj bio poznat. ALE 1987: 204.

741


Dri u pjesni pripiva Ljubmira, i odtada / dielit se ne umih iz ovoga grada (s. 9192, str. 191). No, Obrad je onomlani predstavu gledao, pa zna da ju je ometao vjetar te da su ju mnogi napustili, i stoga e na piru biti ponovljena. Ako je Obrad svjedoio i nekoj drugoj predstavi, izvedenoj u mirnijim uvjetima, zato ju ne spominje, zato je vana ba ta studena predstava, zato je vrijedna prie izvedba koju je pratilo ekscesno vrijeme? Ako je Obrad stigao u grad prije dvije godine, a ne prije, i ako je tada gledao Ljubmira / i vile ljubezni i divja satira, i ako se odtada u gradu zadr-ao, dapae, sasvim se lijepo snaao (kplju se u vinu, s. 138, str. 192), onda je gledao Tirenu 1549, a ne 1548. Koliko god bilo neobino, Obrad iz nekog razloga ne potvruje izvedbu iz 1548. U ovom trenutku ne znam objasniti Drievu potrebu dvostrukog osvrtanja na preklanjsku predstavu; nije ju morao spomenuti, a ako je to ve uinio, zacijelo je imao razlog. Moda bi se smjelo nagaati tek to da referira na vremenski bliu predstavu, zapamenu ba po loim uvjetima izvedbe, ime se objanjava zato ju je odluio ponoviti na roakovu piru (Tim hoe Ljubmira pripievat i danas / sega slavna pira na potenje i na s, s. 147148, str. 192).

Ukratko: u trenutku kad Dri pie posvetu Marinu Ivanovu Puciu (Maro Makulja), Tirena je ve izvedena, pisac to posebno naglaava (za arajdat prijatelje prikazah), a premda zna toan broj izvedbi, na naslovnici istie samo jednu, nedvojbeno prvu. Terminologija mu je pritom jasna: sloiti = napisati, prikazati = izvesti, dati na svitlos = tiskati, pa otpada pret-postavka da se glagol prikazati na izdanju iz 1551. moda rabi u znaenju glagola sloiti. U Pjesnima je objavio drugi prolog Tirene izgovoren 1551 iz kojeg saznajemo za izvedbu uprilienu onomlani, dakle 1549. Zato Obrad sjeanja smjeta u tu, a ne u godinu prije, nije jasno.

1550: Novela od Stanca pir Bartula (Martolice) Vidova Damanjia (Martolica Hajdinov,62 oko 15301578) i Anice Kabui (oko 1528 ?), palaa mladenkina oca Frana Marinova Kabuia na Pustijerni.63

62 Na poetku prijepisa u Reetarovu rukopisu stoji da je Novela prikazana u Marto[lice Hajd]inova na piru (list 88v), a na kraju u Martolice Vidova (list 90v).

63 Ako je kronologija tona, Novela je prva Drieva drama napisana za pir. Tumaei urot-nika pisma, Nenad VEKARI (2009: 12, 14) je Driev prevratniki pokuaj ire kon-tekstualizirao, i to upravo na temelju pirnih drama izvedenih na vlasteoskim svadba-ma Bobaljevieva klana (Zamagna, Pozza, Palmota, Gozze), za razliku od Naljekovia


742

SLOVO 60 (2010)

U radu Kad je postala Drieva Novela od Stanca? Kolendi izvedbu stavlja na kraj travnja i poetak svibnja 1550 (str. 36), dok u radu Driev Stanac u poslovicama kae da je Novela izvedena negde poslednjih dana karnevala, dakle neposredno pred 18. februar 1550. godine.64 Kao to je ve navedeno, Reetar je mislio drukije: budui da se u Martoliinu i Aniinu branom ugovoru navodi da e mladoenja mladenku u roku od dvije go-dine primiti u kuu u kojoj stanuje (pri emu je ostavljena mogunost da se to dogodi i prije: a reena gospoa Anica da e u reenom roku ili prije, ako to on zatrai, poi u njegovu kuu radi konzumacije reenoga braka),65 pa kako je Martolica veinu miraza primio do 2. svibnja 1550, a poklade su 1550. trajale od 6. sijenja do 18. veljae, zakljuio je da pir nije uprilien te godine, nego sljedee. Poklade su 1551. trajale izmeu 6. sijenja i 10. veljae66 pa je misli Reetar nekoga datuma u tom razdoblju Novela prikazana.

Treba meutim rei sljedee: pirovi nisu nuno morali biti u pokladnom razdoblju, nego su prireivani onda kad je bio isplaen vei dio miraza.

(Bona Klarii pripadnik je Gundulieva klana) () Stoga mislim da Drieva urotnika igra nije ekstravagantni in ve pomalo zamorena knjievnika, nego jedna neuspjela epi-zoda plana Bobaljevieva klana da detronizira Gunduliev klan.

64 DRI 1964: 109.65 13. mai 1549. Ser Martholizza Vitti de Zamagno ex una parte et domina Anniza, lia ser

Francisci Marini de Cabogha, ex altera sponte cum Dei nomine insimul matrimonium con-traxerunt per verba de praesenti dicto videlicet ser Martholiza in ipsam dominam Annizam, tamquam in suam legitiman sponsam et futuram uxorem, et dicta domina Anniza in ipsum ser Martholizam, tamquam in suum legitimum sponsum et futurum maritum, ambobus secundum canones sacrosanctae romanae ecclesiae legitime ad invicem consentientibus et promittentibus, dicto videlicet ser Martholiza de traducendo domum habitationis suae praefatam dominam Annizam hinc ad duos annos proxime futuros, et dicta domina Anniza de eundo domum suam pro dicti matrimonii consumatione ad dictum tempus et ante ad omnem suam voluntatem (13. svibnja 1549. Gospodin Martolica Vidov Damanji s jedne strane, i gospa Anica, ki gospodina Frana Marinova Kabuia s druge strane, svo-jevoljno su u Boje ime sklopili meusobni brak time to su nazoni izrekli uobiajene for-mule: reeni gospodin Martolica da uzima istu gospu Anicu za svoju zakonitu mladenku i buduu suprugu, a reena gospa Anica da uzima istoga gospodina Martolicu za svoga zakonitoga enika i buduega supruga. Oboje su, prema kanonima Presvete Rimske Crkve, zakonito prihvatili jedno drugo i obeali sljedee: reeni gospodin Martolica da e reenu gospu Anicu u roku od dvije godine primiti u kuu u kojoj stanuje, a reena gospa Anica da e u reenom roku ili prije, ako to on zatrai, poi u njegovu kuu radi konzuma-cije reenoga braka. Preveo ime Demo). Prijepis ugovora (Dravni arhiv, Dubrovnik, Pacta matrimonialia, sv. 8, f. 79r79v) donio je Petar KOLENDI 1926: 36 (biljeka 10).

66 KOLENDI 1964.a: 65.

743


Kako pokazuje Zdenka Janekovi Rmer, mlada se nije mogla preseliti u kuu mua prije nego to je bio plaen barem dio miraza u gotovini,67 a mirazna se isprava sastavljala nakon to je miraz bio isplaen u cijelosti i tada se brani ugovor ponitavao. Frano Kabui isplaivao je miraz u obro-cima: 7. svibnja 1549. isplatio je 34 dukata, 15. travnja 1550. dva je puta isplatio po 200 dukata, a 2. svibnja 1550. isplatio je 366 dukata. Dakle, do poetka svibnja od predvienih 1000 isplatio je 800 dukata.68 S obzirom na oito ubrzanu isplatu miraza, moglo bi se zakljuiti dakle, prihvatiti prvi Kolendiev zakljuak da je Novela izvedena 1550. Slijedom svoje datacije Reetar je pretpostavio da je Dri stavljajui Pripovijes prije Novele u izdanju Pjesni sugerirao i redoslijed njihova nastanka,69 pa su stihovi koje izgovara Divo Peica (3, s. 151156) u Novelu uli iz Pripovijesti (gdje ih izgovara Vukodlak),70 no moglo bi biti i obratno.

1551: Tirena pir Vlaha Nikolina Dria (? 1567) i Marije Sinievi Allegretti (oko 15301590), palaa Julijana Marinova Turinovia (Dulo Pjorovi), mladoenjina djeda po majci.

Vlaho i Marija71 sklopili su brani ugovor 12. studenoga 1548, no u nje-mu nije odreeno za koliko e ju godina Vlaho povesti kui, nego je na tom mjestu ostavljena praznina.72 U trenutku sklapanja ugovora Vlaho je u

67 JANEKOVI RMER 2007: 134.68 Mirazna je isprava sastavljena 17. veljae 1562, to znai da je Franu trebalo dugo da

isplati preostalih dvjesto dukata.69 REETAR 1930: LXXXIX.70 Zovem se Sedmi mu, prezime Dugi nos, / nosim dom kako spu na sebi gdi sam gos. /

Pijem vince bez vodice; / voda mi je bistra mila, / gdi m ljubi mije lice / kad je od rue venac svila (1, s. 6469, str. 288).

71 Za razliku od plemkinja, koje se u branim ugovorima tituliraju domina, za Mariju, kao antuninku, rabi se izraz sponsa. Zanimljivo je meutim da se Vlaha dvaput titulira onako kako su se iskljuivo titulirali plemii ser (uenerabili ser Blasio).

72 Ambobus secundum canones Sacrosanctae Romanae Ecclesiae legitime ad inuicem consentientibus et promittentibus, dicto uenerabili ser Blasio de traducendo domum suae habitationis prefatam Mariam, sponsam suam, pro consumatione matrimonii hinc ad annos (ostavljena praznina) proxime futuros, et dicta Maria de eundo domum suam pro dicta matrimonii consumatione ad dictum tempus, et ante ad omnem suam uoluntatem (Oboje su se u skladu s kanonima Presvete Rimske Crkve zakonito meusobno sloili i dali obeanje: reeni gospodin Vlaho da e odvesti u kuu u kojoj ivi reenu Mariju, svoju zarunicu, radi konzumacije reenoga braka u roku od godina /ostavljena praznina/ od sada, a reena Marija da e ii u njegovu kuu radi reene konzumacije braka do toga


744

SLOVO 60 (2010)

cijelosti mirazno namiren s tisuu zlatnih dukata,73 dakle nije bilo zapreka da Mariju ubrzo oeni. Zato u ugovoru nije precizirano vrijeme odvoe-nja mladenke pro consumatione matrimonii, nemogue je rei, kao to se moe tek nagaati ima li sklapanje ugovora u studenome kakve veze s djedom Julijanom (umro je u prosincu 1548). Da se pir odrao 1551. izra-unao je Milan Reetar na temelju Obradove opaske iz drugog prologa: Kljue mi onas da od krme Bojkovi, / ke drim i sada, i Martin umii, / komu ovdi sad sluim na piru urinu (s. 135137). Obrad je dakle u slu-bi Stjepana Jeronimova Nenko (supruga Drieve sestre Pere)74 i Martina Ivanova umiia,75 koji je u trenutku pirovanja Vlahov ura. Naime, na-kon smrti ene Fjore,76 Martin je 1. listopada 1550. sklopio brani ugovor s Vlahovom sestrom ivom: Ako je dakle Vlaho na svojemu piru bio zbia ve urinom Martinovim a nije tek anticipando tako prozvan, onda je pir Vlahov, a s im i druga predstava Tirene i postanak Venere mogao biti tek g. 1551.77 Tome bih dokazu dodao i sljedei: prvo dijete Vlaha i Marije gluhonijemi sin Nikola rodilo se 13. lipnja 1552.78 Petar Kolendi je mislio

vremena, a prije toga ako poeli. Preveo ime Demo). Dravni arhiv, Dubrovnik, Pacta matrimonialia, sv. 8, f. 70v.

73 Quos ducatos auri mille prefatus Blasius, sponsus, sponte confessus fuit habuisse a dicto Stephano, socro suo, pro integra solutione presentis pacti (Reeni je Vlaho, zarunik, svojevoljno priznao da je primio tu tisuu zlatnih dukata od reenoga Stjepana, svoga tasta, kao cijelu isplatu ovoga ugovora). Pacta matrimonialia, sv. 8, f. 71r.

74 Obitelj Nenchi odnosno Nenkovi nazivana je jo i Bojkovi prema pretku Nenku Bojkoviu, pa je tako i upisana 1430. godine u matrikulu bratovtine antunina. Slavica STOJAN 2007: 91.

75 Obrad je oito stvarna osoba koja je bila Nenkov i umiiev zaposlenik. Da nije, bilo bi besmisleno navoditi tu injenicu.

76 Njezina je oporuka registrirana 14. prosinca 1549, to znai da je te godine umrla. Dri joj je posvetio nadgrobnice U smrt od Fjore Martinove umii i Epitaphio.

77 REETAR 1930: XCII.78 35. Nicolo gliolo del antedetto Biagio de 21 naque del 1552 adi 13 giugno a hore

13. Naque mutto et sordo, et al presente viue molto virtuoso. La parzognia che fece il detto Nic[olo] et frat[elli] con Stefano lor frate[ll]o apare in Diu[ersi] de Cancel[laria] del 1590 adi 29 nouem[bre] c[arta] 21. La seconda parzognia che poi fecero li detti frat[ell]i fra loro apare in Diu[ersi] ed Cancel[laria] del 1594 adi 30 agosto c[arta] 3 (Br. 35. Nikola, sin Vlaha navedenoga prije pod br. 21, roen je u 13 sati 13. lipnja 1552. Rodio se gluhonijem i danas vrlo kreposno ivi. Dioba to ju je spomenuti Nikola s braom izvrio s njiho-vim bratom Stjepanom razvidna je iz Diversa Cancellariae za 29. studenoga 1590, f. 21. Druga podjela, koju su zatim izmeu sebe izvrila spomenuta braa, razvidna je iz Diversa Cancellariae za 30. kolovoza 1594, f. 3. Prevela Snjeana Husi). Stjepan KASTROPIL 1961: 241.

745


da je Tirena izvedena negde izmeu 6. i 11. januara. Najverovatnije ba u nedelju 11. januara 1551. godine.79 U antuninskoj genealogiji (Descrizione delle origini e genealogie dei cittadini Ragusei) zabiljeeno je da su glumci bili mladoenjini prijatelji, koji su potom nancijski potpomogli tiskanje Tirene.80

Miljenko Foreti i Nikola Batui smatraju da su Tirena i Pripovijes izvedene u palai Stjepana Sinievia Allegrettija, mladenkina oca. Mislim da to stajalite treba korigirati jer se u drugom prologu Tirene kae: Svitli je stan ovoj Dula Pjorovia, zatim se spominju unuci, sinovi njegove keri Klare Turinovi i Nikole Vlahova Dria (Unuci njegovi, junaci primili, / kakono knezovi etaju u svili, / a Nika Dria sinovi gizdavi, / svijetla mla-dia u ovoj dravi / od roda staroga Dria vridnijeh, / ki su mjesta ovoga kruna i s vrh inieh. / Starji se sad eni, komu je Vlaho ime, / ah, vitez hra-

79 KOLENDI 1964.a: 66.80 Biagio glio di Nicol ebbe per moglie Maria unica glia di Stefano di Simone Aligretti

Citad(in)o come per P(iae) M(emoriae) de 1548: 12 No(vem)bre con la quale ebbe linfra(de)tti glioli: ... Il sud(dett)o Biagio ebbe la dote con d(ett)a Maria, e con eredit di d(ett)o Stefano suo Socero ascendeva sopra D(ucati) 50 M(ila). In tempo delle nozze di sud(dett)o Matrimonio f recitata in Casa di d(ett)o Stefano nella strada di Calzolari Megiu Veliche Zreugliare, quella famosa Comedia d(ett)a Tirena, dalli compagni di d(ett)o Biagio, la quale fecero stanpare. Per un mese continue furono fatte feste, e Banchetti in d(ett)a Casa con intervento di molta Nobilt, e Citadinanza, ma sopra tutto rende fortunato questo matrimonio la benemerenza publica verso la Casa di d(ett)o Stefano Aligretti cogniominato Sincicievich, per aver pi volte nelli bisogni della patria soministrato alla Republica con i denari, e dal Principe in segno di gratitudine f decorata con due sonate dei pifari o sia musici publici da farsi ogni sabato sotto la sua casa, e f continuato questo onore sino alli glioli di d(ett)o Marino, dai quali f comutata in onore della SS.a (Santissima) Croce nella Chiesa di S(an) Biagio ove si fa di continuo in memoria sopradetta (Vlaho, sin Nikolin, oenio se Marijom, keri jedinicom pokojnog graanina Stjepana imunova Allegrettija, 12. studenoga 1548. S njome je imao navedenu djecu: ... Nareeni je Vlaho s tom Marijom dobio miraz, to je s nasljedstvom njegova punca, spomenutog Stjepana, iznosilo vie od 50 tisua dukata. U vrijeme proslave toga vjenanja, u kui Stjepanovoj, u postolarskoj ulici Meu velike crevljare, slavnu onu komediju naslovljenu Tirena odigrali su Vlahovi drugovi i dali ju tiskati. Svadbene su sveanosti i gozbe trajale neprekidno mjesec dana u spomenutoj kui, uz nazonost brojne vlastele i graanstva, no taj je brak sretan ponajvie zbog javnih zasluga kue spomenutog Stjepana Allegrettija, zvanoga Sinievi, jer u vie je navrata pomogla domovini u nudi novanim prilogom Republici te ju je knez, u znak zahvalnosti, poastio dvjema svirkama frulaa, odnosno gradske glazbe to su se imale izvoditi svake subote pred njegovom kuom, i ta se poast odrala sve do djece ree-nog Marina [sina Vlahova], koja su je u slavu Presvetoga Kria prenijela u crkvu svetoga Vlaha, gdje se stalno izvodi u taj spomen. Prevela Snjeana Husi). REETAR 1930: XCI.


746

SLOVO 60 (2010)

breni, pravi plemi svime!, s. 3946, str. 189), a zatim se kae: Djevojku je danas doveo u svoj dvor, / koje sja lip obraz jak sunce iza gor, / svijetla plemena Siniev kue, / od davnjih vrjemena vridne i mogue, s. 4750, str. 189). Svoj dvor je Turinovieva kua, gdje je Vlaho ivio s majkom. Relativno opsenu laudu pokojnom Turinoviu, njegovu zetu i unuku ne bi imalo smisla izgovarati u kui Stjepana Sinievia, pa na temelju izdvoje-nih stihova zakljuujem da je prolog pisan za pir odran u Turinovievoj palai. Takoer, bilo bi doista neobino govoriti o dovoenju nevjeste da se piruje u njezinoj kui. Uostalom, neovisno o tome koliko je trajalo slavlje, samo je u jednom trenutku Marija mogla stii u Vlahovu kuu, to je nedvojbeno sredinji trenutak pir a ba se o njemu govori u prologu: primjerice, Obrad pita Pribata: Jeda si koje mlad za ovi pir donesao? (s. 18, str. 189), a i pri kraju prologa spominje se pir (Tim hoe Ljubmira pri-pievat i danas / sega slavna pira na potenje i na s). Konano, gledajui pirnike, Obrad konstatira: Svojta je estita sve ovo enika (s. 57, str. 190), to nedvojbeno oznaava i mjesto i prigodu izvedbe.81

Naprotiv, u Pripovijesti se o piru nigdje ne govori, nego se tek kae da se Vlaho eni, to mogu rastumaiti samo tako da je rije o jednom u nizu ban-keta, na kojem je Pripovijes prikazana. Stoga mi se ini da je trenutak dola-ska mladenke uveliala samo Tirena, i to u mladoenjinoj kui. Istodobno, objanjava se i zato se danas, kad je Vlaho djevojku doveo u svoj dvor, izvodi Tirena: onomlani je bila prikazana na otvorenom, ali je bilo hladno pa su gledatelji, jer srca pucahu od studeni i mraza, naputali predstavu, a sad ju imaju priliku vidjeti u cijelosti. Sudei po Pribatovoj replici Ovdi

81 Odlazak mladenke u mladoenjinu kuu detaljno opisuje Zdenka Janekovi Rmer, a za ovu je prigodu vano istaknuti injenicu da mladenkini gosti nisu bili pirni gosti: Mladoenjini roaci i prijatelji ili su u njegovu kuu prije nevjeste i astili se ondje na svadbenoj gozbi. Uzvanici nevjeste i njezinih roditelja bili su odvojeni od njih i, kako kae Diversi, gladni se vraali svojim kuama. Nevjestin djed, otac ili stric ili neki blii roak, zajedno s dvojicom uglednika, dopratili bi je do mladoenjinih vrata i odmah bi se vraali svojim kuama. Sama nevjesta takoer nije jela na gozbi u muevoj kui. Diversi kae da se prije okrijepila dobrom hranom u oinskoj kui i da je kasnije dobivala obrok u bra-noj lonici. Odvojena gozba mladoenjine i nevjestine obitelji bila je toskanski obiaj. (...) Sljedeeg dana su nevjestina majka, otac i drugi roaci dolazili u zetovu kuu na ruak. Glavna svrha posjeta bila je da doznaju kako je protekla prva brana no, pa su promatrali, kako kae Diversi, to se prethodne noi dogodilo s njihovom keri i je li joj dobro. JANEKOVI RMER 2007: 156, 158159.

747


li e dubje ovoj uzraslo? (s. 150, str. 192),82 izvedba je imala primjerenu scenogra ju. Treba primijetiti i sljedee: da su Tirena i Pripovijes prikazane jedne veeri na istome mjestu, zato bi Dri u Pripovijesti podsjeao na Radata i Miljenka?83

1551: Pripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena pir Vlaha Nikolina Dria i Marije Sinievi Allegretti, palaa mladenkina oca Stjepana imunova Sinievia Allegrettija.

Za Vlahov i Marijin pir pripremljene su dvije predstave: jedna po starom tekstu (Tirena s novim prologom) i jedna po novom, a to je Pripovijes. Da je Pripovijes praizvedena u kui mladenkina oca sudim po sljedeim stiho-vima: Vukodlak: eni se taj mladi i vodi vladiku / roda Siniev ane-osku priliku. / Strom t vlasteli mjere srebro i zlato (1, s. 2123, str. 286). U drugom prologu Tirene Turinovievo bogatstvo Dri predouje istom slikom (ki srebro mjerae, Pribate, starii, s. 37, str. 189), a sada ju rabi za Stjepana Sinievia, htijui valjda na identian nain istaknuti ugled mla-denkine kue. To to se u genealogiji antunina kae da je Tirena prikazana u Stjepanovoj kui, koja se nalazila Meu velike crjevjare, moe se objasniti time to su pirne sveanosti u zapisu se kae feste, e Banchetti trajale neprekidno mjesec dana u spomenutoj kui, uz nazonost brojne vlastele i graanstva, dovoljno dugo da se Tirena ponovi i u Sinievievu domu, pogotovu stoga to je kroniar atribuira kao famosa, dakle djelo koje je bilo popularnije nego to moemo zamisliti.84 Nije nevjerojatno da je Tirena tijekom mjesec dana izvedena i vie od dva puta, moda upravo per ben otto volte consecutive in occasione delle nozze di Bjagio Darscich (ak osam puta zaredom povodom pira Vlaha Dria), to je jedini zabiljeio

82 Spomenuti stih podsjea na Obradovo pitanje u prvom prologu: Ka je ovoj dubrava? Ali su i ovdi gore? / K li se gizdava uvre meu dvore? (s. 5354, str. 206).

83 Kojak: Nie zdravo mjesto ovoj, neka ti e Vule, znat; / ovdi su prem vile njekad, stari vele, / Miljenka stravile, Radata uzele! / Radata staroga starci ga svi znaju, / Radata od koga uda spoviedaju; / djetece s krilama hode po drubravi / s lukom i strilama Radata zatravi. / Taj Radat sliae bielu vil po gorah, / a od ljudi bjeae jak prid psi jelin plah (8, s. 317325, str. 297).

84 Tako prividni nesklad izmeu mjesta prikazivanja navedenog u drugom prologu i biljeke u antuninskoj genealogiji razumije i Rafo BOGII (1984: 572): Treba pretpostaviti da se dugo pirovanje prigodom enidbe Vlaha Dria odravalo na dva mjesta, u kui enika i u kui mladenke, pa je tako i Tirena mogla biti dva puta prikazana.


748

SLOVO 60 (2010)

Appendini.85Takoer bih dodao kako mi teza da je drugi prolog Tirene zapravo prolog

Pripovijesti nije uvjerljiva, iz nekoliko razloga: prvo, ne mislim da su iste veeri na istom mjestu jedna za drugom prikazane Tirena i Pripovijes, to bi bilo predugo, a za glumce prezahtjevno; drugo, sadraj drugog prologa odnosi se iskljuivo na Tirenu, jedan od likova (Obrad) ve je poznat iz prvog prologa, Vuetu je zamijenio Pribat, no Obrad Vuetu spominje na jednom mjestu prologa;86 tree, Prolog drugi komedije prikazane u Dr na piru znai da postoji i prvi prolog, a njega ima samo Tirena (Vueta i Obrad prolog govore); etvrto, takve oznake Pripovijes nema, nego se u didaskaliji kae: Prie neg se ena odkrije Vlasi govore; uvodni nastup Vukodlaka i Kojaka poput Vuetina i Obradova i Obradova i Pribatova nije demarkiran i izdvojen, nego je rije o radnji koja zapoinje in medias res, a u razgovor se ubrzo ukljuuju Grubia i Vlade. Vukodlak i Kojak najprije se peckaju, zatim odreuju situaciju u kojoj se nalaze: Vukodlak: Mui, kozo, mui! Juer me vlastelin, / Vlahe Dri, rui, vlasteoski pravi sin, / da u pjan i sit bit za vas mjesec ovi. // Kojak: Odkle ide, umie rit? Jeli te vukovi! // Vukodlak: eni se taj mladi i vodi vladiku / roda Siniev aneosku priliku. / Strom t vlasteli mjere srebro i zlato (1, s. 1723, str. 286). Ti stihovi potvruju da se Dri prilagoavao prilici: jer, kad Vukodlak kae da mu je Vlaho obeao da e pjan i sit bit za vas mjesec ovi, onda je rije o re eksiji koja je u djelo ula neposredno iz stvarnosti, jer Dri zna da se spomenuti pir planira slaviti grandiozno, to je poslije zabiljeeno i u antuninskoj genealogiji. Konano, ne treba zaboraviti da na kraju Pripovijesti Vukodlak kae Zbogom svi! (8, s. 347, str. 297), to valjda ne bi uinio da je nakon nje slijedila Tirena, no jo mi se indikativni-jim ini njegov poziv a Vlaho vas tamo eka na veeru (s. 8, s. 345, str. 297): da je nakon Pripovijesti prikazana jo i Tirena gledatelji bi se i te kako naekali hrane.

1551: Dundo Maroje poklade (1. ili 8. veljae), Vijenica, Pomet-

85 APPENDINI 1803: 283.86 Nemoj se uditi, sve ti u kazat ja. / U vrime od poklad onomlani dooh / u liepi ovi

grad i Vuetu naoh, / ako zna Vukia, odavna ja ga znah, / od koga mladia uda se nasluah / a nagledah veih. Pribate, odtada / dielit se ne umih iz ovoga grada (s. 8692, str. 191).

749


druina.Jedino na to se moemo osloniti kad je rije o mjestu izvedbe kome-

dije, naslovni je natpis u Reetarovu rukopisu: Laus Deo 1550. Komedija poinje o Dunda Maroja prikazana u Vijenici od kompanjije Pomet drui-na (list 27r). Svojedobno je Kolendi tvrdio da je Dundo Maroje spreman za otvoreni prostor Prid Dvorom, a u posljednji je trenutak premjeten u Vijenicu, zbog nekakvih nesavladljivih smetnji, uasne bure, pljuska uporne kie, no mislim da je rije o proizvoljnom zakljuku, premda je u struci prihvaen.87 Reetar je dvojio oko nastanka i izvedbe komedije: jedan-put je tvrdio da je prikazana 1550,88 drugi put da je te godine bila gotova,89 a iako ju je i s upitnikom smjestio u 1550, smatrao je da je izvedena 1556. Godinu izvedbe odredio je Kolendi na temelju zapaanja da se radnja zbiva jubilarne godine, dakle 1550, to znai da je premijera bila godinu poslije.90 Kolendi je takoer smatrao da je Dri Dunda zavravao u godini izvedbe, a na taj ga je zakljuak potaknula Dundova replika: Ovo su minuto godite velike nemoi bile; oto mi stari dekrepiti, i jo smo ivi (IV, 2, str. 363). Ipak, ako se radnja dogaala jubilarne godine, zato bi samo na tom mjestu Dri iziao iz vremenskog okvira, je li ba bilo bitno istaknuti i to uz reenicu u kojoj Dundo Maru objanjava zato mu nije donio Perino pismo kako je minuto godite Dubrovnik pokosila neka epidemija, i je li ba tu Dri ostavio dokaz da je komediju dovravao 1551? Jer, ako se radnja zbiva 1550, onda bi bilo loginije pomisliti da se minuto godite odnosi na 1549. godinu.91

1552: Pjerin pir Junija Mihova Bunia (Dono Mikinov, oko 15291581) i ive Gradi (oko 1531 oko 1629).

Junije i iva najprije su morali traiti papinsku dispensu, jer su bili ro-

87 TATARIN 2008: 3546.88 REETAR 1922: 98.89 REETAR 1930: XCIV.90 Ako imam dobar uvid u literaturu, jedino je Milan RATKOVI (1968: 51, biljeka 10)

izrazio skepsu u Kolendieve dokaze: Do toga datuma o prvoj predstavi Dunda Maroja doao je P. Kolendi, ali moramo rei da elementi na kojima bazira svoje zakljuke nisu vrste injenice nego vie lijepo iznesene pretpostavke.

91 Ne naznaivi izvor, KOLENDI (1964.c: 154) navodi da je 1550. od neke epidemije u Dubrovniku umrlo oko pet stotina lica. No, Nenad Vekari me je obavijestio kako nije zabiljeeno da je reene godine Republiku zahvatila kakva poast.


750

SLOVO 60 (2010)

aci u etvrtom stupnju srodstva, tj. imali su zajednikog ukundjeda Junija Gradia: mladoenjin djed po majci Niki Gradi bio je Stjepan Gradi, a pradjed Marin Gradi; ivin djed po ocu Jeronimu Gradiu, bio je Pavao Gradi, a pradjed Jeronim Gradi. Dakle, njihovi pradjedovi Marin i Jeronim bili su braa, sinovi Junija Gradia.92 Brani ugovor sklopili su 23. travnja 1552,93 vrijeme za koje e mladoenja odvesti mladenku kui nije navedeno,94 a Junije je odmah u cijelosti mirazno namiren.95 Zbog izraza da se brak sklapa per verba de praesenti te podatka da je mladenkin otac Jeronim isplatio Juniju tisuu zlatnih dukata, Miroslav Panti je zakljuio da je pir a na njemu i predstava Pjerina bio neke aprilske veeri 1552.96 Treba meutim rei da spomenuta formulacija koju inae sadre svi brani ugovori ne znai da se nedugo nakon toga i pirovalo, nego meusob-nu izjavu o prihvaanju za mua i enu, izreenu u prezentu, koja je bila presudna za sklapanje braka i u pravnom i u vjerskom smislu. Radilo se o sporazumu koji uspostavlja brak u onom trenutku kad je izreen, a vrijedi

92 Zahvaljujem Nenadu Vekariu to mi je ustupio te podatke.93 Dravni arhiv, Dubrovnik, Pacta matrimonialia, sv. 8, f. 123r123v.94 Ambobus secundum canones Sacrosanctae Matris Ecclesiae legitime ad inuicem con-

sentientibus et promittentibus, dicto uenerabili ser Iunio de traducendo domum suam pro consumatione matrimonii praefatam dominam Giuam, sponsam suam, hinc ad annos (ostavljena praznina) proxime futuros, et dicta domina Giua de eundo domum ser Iunii, sponsi sui, pro consumatione matrimonii ad dictum tempus, et ante ad omnem uoluntatem suam (Oboje su se u skladu s kanonima Presvete Majke Crkve zakonito meusobno sloili i dali obeanje: reeni gospodin Junije da e odvesti u svoju kuu radi konzumacije braka spomenutu gospu ivu, svoju zarunicu, u roku od godina /ostavljena praznina/ od sada, a reena gospa iva da e ii u kuu gospodina Junija, svoga zarunika, radi konzumacije braka do toga vremena, a prije toga ako poeli. Preveo ime Demo). Pacta matrimonialia, sv. 8, f. 123r.

95 Pro cuius dominae Giuae dote, uestibus et ornamentis ser Hieronimus Pau[li] de Gradis pro praefata domina Giua ibi presens sponte obligando se et omnia sua bona promissit et conuenit dare et soluere dicto ser Iunio, sponso, genero suo, ibi praesenti et acceptanti, ducatos auri mille. Quos ducatos auri mille praefatus ser Iunius sponsus suus statim con-tentus et confessus fuit habuisse et recepisse a prefato ser Hieronimo, socro suo, pro inte-gra solutione presentis pacti (to se tie miraza, odjee i ukrasa reene gospe ive, Jeronim Pavlov Gradi za spomenutu je gospu ivu ondje nazoan obvezao sebe i sva svoja dobra te se sloio da e dati i isplatiti reenom gospodinu Juniju, zaruniku, svome zetu, koji je ondje prisutan i prima, tisuu zlatnih dukata. Spomenuti je gospodin Junije, njezin zarunik, odmah namiren, pa je priznao da je dobio i primio tu tisuu zlatnih dukata od reenoga gospodina Jeronima, svoga tasta, kao cijelu isplatu ovoga ugovora). Pacta matrimonialia, sv. 8, f. 123r.

96 PANTI 19821983: 445.

751


trajno.97 Pirovalo se kad je mladenkin otac isplatio dio miraza,98 a s ob-zirom na obeane svote, to je znalo potrajati, pa se, meu ostalim, i zato unosila klauzula o vremenskom roku u kojem e mladenka poi u mlado-enjinu kuu radi konzumacije braka. No, ponekad su okolnosti zahtijevale odgaanje pira iako je miraz isplaen (primjerice, u sluaju Vlaha Nikolina Dria i Marije Sinievi Allegretti te Saba Stjepanova Palmotia i Nike rijevi). ini se da se u Junijevu i ivinu sluaju to nije dogodilo i da se pirovalo 1552, moda ne ba u travnju, ali svakako te godine.99 Dva me razloga nukaju na taj zakljuak: prvo, mladenci su trebali dispensu, to se zacijelo nije moglo ishoditi u kratkom roku, pa je Dri pravodobno mogao biti zamoljen da napie dramu za budui pir; drugo, replika koju izgovara Pjerinov otac: Je li pravo da si ti tvomu ocu neposluan? [.....] Drugi se si uinio Maro Marojev, koji, kad splavio imanje bijee, ne htje da oca pozna (III, str. 570) ima smisla samo ako je sjeanje na Dunda Maroja svjee i u publici sjede oni koji su komediju gledali.

Ne ini mi se uvjerljiva Pantieva teza da mora da je slavnoga kome-diografa i ovoga puta, kao bezmalo uvek, brijeme silovalo i da je radio, po svome obiaju, u poslednji as, poto je, nemajui kada da sam izmilja fabulu, posegao za Plautovom komedijom Menehmi. () Samo, kako je od nastanka i premijere Dunda Maroja prolo tek neto vie od godinu dana, a kako je radio na brzinu, Dri je, moda i nehotice, ali moda i ba to mu se tako dopadalo, ponavljao pojedine dosetke i speci ne obrate iz te ranije, a ve sigurno uvene komedije.100 Ne bih rekao da je preradba ko-medije Menaechmi znak usanule inspiracije i nedostatka vremena, naprotiv, mislim da je rije o konceptu: nakon Dunda Maroja Dri je preko kanon-skog autora nastojao pokazati da je prozna komedija s temom iz dubrovake

97 JANEKOVI RMER 2007: 136.98 JANEKOVI RMER 2007: 134.99 Slavica STOJAN (2007: 8889) pretpostavlja da je Pjerin prikazan u Bunievu ljetni-

kovcu na Batahovini, na koji je zakljuak navodi replika: Bijehomo otili gori u taracu obhodit kuu (V, str. 574). Ona kae: To je jedan od atipinih dubrovakih ljetnikovaca koji je vanjski prostor razvio na gornjem katu, s terasom oko cijelog objekta koja poiva na arkadama prednjeg proelja i omoguava komunikaciju uokolo prvoga kata. Prostor impozantne terase, s kapelicom i umarkom u zaleu ljetnikovca, doista je pruao idealne scenske uvjete, to je zasigurno Marin Dri kao teatarski znalac iskoristio na radost svih pirnika.

100 PANTI 19821983: 445.


752

SLOVO 60 (2010)

sredine kakvu do njega nitko nije pisao literatura, upravo onako kako je to obraz lagao u prologu Skupa, gdje s ponosom istie da je temu ukrao iz Plauta, pa ako je tema bila dostojna toga autora, dostojna je i kad se pro-storno i vremenski redizajnira i ispripovijeda u prozi. Bit e, naime, da je izbor Plauta uvjetovan Drievim nastojanjem da a rmira prozni diskurs, u knjievnom smislu istovrijedan medij tada favoriziranom stihu.

?1553: Tripe de Utole privatna predstava.Podataka o godini i mjestu izvedbe komedije nema, a najee ju se

smjeta izmeu 1551. i 1554. Reetar je ostavio otvorenu mogunost da je rije o pirnoj predstavi, ali da je mogla biti i zabava od toga drutva za svoje goste,101 a Foreti102 i Batui103 smatraju da je rije o kunoj pred-stavi. Mislim da sadraj drame nikako nije bio prikladan za pir (istaknutu ulogu ima svodnica Anisula, Mande vara mua, Pedant Krisa bi takoer htio prevariti suprugu Dove, stari Lone de Zauligo udi za mlaim enama, Kata je spremna na prijevaru samo da doe do novca za miraz, este su psovke) te da je rije o komadu pisanom za drukiju prigodu. Zbog injenice da se na dvama mjestima govori o plemikoj kazalinoj druini Gardzarija spomenutoj i u nepotpunom prologu Duha Krpete ve je Reetar tvrdio da Gardzarija je predstavljala samo Mandu,104 a i Panti je odluan da ta druina sigurno je igrala komediju Mande (ili Tripe), pri emu je kao najvaniji dokaz naveo zavrni Tripetov poziv kojim vas invitavam u Gardzariju na veeru.105 Za takav zakljuak meutim nema vrstih dokaza, na to je ve upozorio Foreti.106 Treba se naime prisjetiti da se u sauvanom Drievu opusu na veeru poziva samo na kraju Pripovijesti, gdje se kae: a Vlaho vas tamo eka na veeru, dakle ne speci cira se prostor, nego se rabi pokazna zamjenica, to je i logino, jer je Pripovijes izvedena tijekom pirnih sveanosti, pa je veera posluena tamo, dakle u kui, a Vukodlak

101 REETAR 1930: XCVI.102 FORETI 1969: 249.103 BATUI 1978: 52.104 REETAR 1930: CX.105 PANTI 19821983: 446.106 Za njeno izvoenje Tripeta ne bismo se mogli s Reetarom sloiti, jer to pisac nigdje

izrijekom ne govori, ve nas upuuje na zakljuak da su Garzarija bili organizator svea-nije predstave na kojoj se namjerno o domainu nabacuje nekoliko plastinih dosjetki. FORETI 1969: 242.

753


moe mjesto pokazati rukom ili pokretom glave. Tripetov poziv u gardza-riju (grebenarnicu) trebao bi valjda znaiti da Tripe de Utole nije izveden u gardzariji, jer da jest, ne bi trebalo posebno isticati kamo gledatelji trebaju doi na veeru. To je ujedno potvrda da nije rije o pirnoj predstavi jedno-stavno, ne bi bilo dolino da pirnici veeraju u grebenarnici.

Iz esto navoene Kotoraninove replike: Ja vas poznavam: vi ste Gardzarija; velike ti smijehe i vi njegda injahote o pokladijeh (IV, 6, str. 520) moe se zakljuiti tek to da se druina potvrdila u glumakom smi-slu, jer se o njezinim uspjesima govori u perfektu, dok Mande najavljuje nastup koji e se tek dogoditi, a o kojem se naveliko pria: Dobro. Za to vee t neu govorit; ma, dragi Kerpe, kai mi tko su oni furistijeri. // Kerpe: Dubrovaki su vlasteli to to se zovu Gardzarija. // Mande: Ovo su Gardzarija? ula sam da ovizijeh poklada ti vlasteli ine jednu lijepu veeru i da se e po veeri izmriti; i vele da e i ene izmrit, ter se e izmreni svi pak u kolo uhititi. Je li, Boe, istina? (IV, 7, str. 521). Mandina je izjava meutim zanimljiva utoliko to sadri vremensko odreenje (ovizijeh po-klada), to bi moglo znaiti da je Tripe de Utole izveden u to doba. Meni je prirodno da je predstava izvedena o pokladama budui da sam uvjeren da nije rije o drami prikladnoj za pir. I dok su se pirovi mogli zbivati i izvan pokladnoga razdoblja (potvruju to, primjerice, Pjerin i Griula), predstave koje su bile samo zabava, dakle na neki nain javne, makar ta javnost bila ograniena na odreen broj posjetitelja, izvodile su se o pokladama. Iz Mandinih se rijei moe takoer razabrati i to da je spremanje kazaline predstave bio vaan dogaaj, koji se s nestrpljenjem oekivao, o emu je, meu ostalim, rije i u prologu Skupa: ene, vila se spravila bijee doi s versi, sva galanta, da prolog ree od njeke malahne komedijice koja se ovdi veeras ima arecitat, zato para, da njeke od ena bile su rekle: Njeke se sad makarate ine, para da se na Placi razgovaraju (str. 430).

Kad je rije o godini izvedbe, Reetar u kritikom izdanju nije ni naga-ao kad bi komedija mogla biti prikazana, pa ju je stavio na kraj kronologije, iza Skupa (1555),107 no u radu Jezik Marina Dria iznio je neobinu pret-postavku: Mande iz Tripeta de Utoleta i Mande (Laura) iz Dunda Maroja jedan su te isti lik, to znai da je komedija iz vremena prije g. 1550..108 Ta

107 REETAR 1930: XCVI.108 REETAR 1933: 115 (biljeka 2).


754

SLOVO 60 (2010)

mi se teza ini neuvjerljivom. Umjesto toga, oprezno bih nagaao sljedee: u Tripetu Mandino saznanje da e Gardzarija prirediti jednu lijepu veeru potvruje Kerpe, kojemu je Gardzarija sekreto priopila tu injenicu, to znai da nije njezin lan, ali je sa skupinom blizak. U Duhu Krpeti prolog izgovara Kerpeta, koji za kazalinu druinu, koja e predstavom uveliati pir Rafaela Guetia, kae moja druina, a na jednom se mjestu prisjea stanovitoga Kotoria, mali smijean bijee, pa dodaje: Ako i njega mo-gosmo pritegnut k nam, neemo ni toliko gofo pro (str. 421). Ako se pri-sjetimo da je Tripe cijelu komediju proveo u Mandinim haljinama to je publici nedvojbeno moralo biti smijeno onda bi Kotori mogao biti isti onaj glumac koji je utjelovio Tripeta de Utoleta. Ako je tomu tako, Tripe de Utole izveden je prije Duha Krpete. Rije je, dakako, o konstrukciji, no ako se u Pjerinu referira na sadraj Dunda Maroja, iz ega se zakljuivalo da je komedija prikazana nakon te komedije, nije presmjelo zakljuivati da se Dri pozivao na svoja djela dok je sjeanje na njih bilo ivo.

to se tie Mandine primjedbe da e Gardzarija prirediti jednu lijepu veeru, nju se moe razumjeti doslovno, tono kao veeru na koju je Tripe na kraju komedije pozvao gledatelje. Gardzarija je moda doista ovizijeh poklada priredila kakvu oputajuu veer na kojoj je izvela predstavu, o kojoj danas nita ne znamo. Ako se tako itaju Mandine reenice, proizla-zilo bi da je Tripe de Utole bila predstava koja je izvan svake prigode uveseljavala neko drutvo, koje je potom uivalo u hrani i razgovaralo o vienom. Iz svega bi slijedilo da su se u Dubrovniku 16. stoljea prireivale zabave zatvorena tipa, na kojima su posjetitelji gledali predstavu, a nakon toga nastavljali druenje, onako kako se i danas kazaline premijere nastav-ljaju prigodnim koktelom. Budui da Mande kae da e se po veeri i ene izmrit, i to upravo plemkinje (Kako ve e mo one vladike trpjet da ih mrenijeh gledaju?, IV, 7, str. 521), proizlazilo bi da su takve domjenke prireivali plemii te da su se pritom i ene lijepo zabavljale, mimo svih drutvenih stega i dananjih predodaba o konvencijama kojima su bile spu-tane.

?1553: Arkulin privatna predstava.Komediji nedostaje prolog i vei dio prvog ina, a kako je obino u pro-

lozima Dri ostavljao kakve-takve indicije o izvedbi, za Arkulina se ne

755


moe nita rei, ni kad je izveden, ni gdje, ni tko ga je izveo. Ipak, ima u njemu zanimljiva replika, koju izgovara Kotoranin: Po svetoga Tripuna, blaenoga naega konfaluna a moga krsnoga imena, kao ne bijehu za ino Tripu doveli u makaratu, neg da se njim rugaju Dubrovii, Dubrovii, er kako uljezosmo jedan drugoga u ruge stavljat, njetko e i drugi pomian ostat (II, 3, str. 539). Indikativno je da te rijei izgovara Kotoranin, lik koji se pojavljuje i u komediji Tripe de Utole, gdje u jednom prizoru po Kotoru vodi dubrovake vlasteline, spominjui im kruke medenice, a na pitanje jesu li Kotorani doista kilava eljad, podrugljivo odgovara: Kile n, sve su rijei! Semo netti in questo come un taglier [U tome smo isti kao tanjur]. Neg se vi Dubrovii, intend vu [razumijete], ovako za solac salacate kako i mi vami (IV, 6, str. 521). Podudarnosti, mislim, nisu sluajne: lik ima isto ime (etnik), Dubrovane ironino naziva Dubrovii, a spominje kruke i ruge. Tripe Kotoranin u zavrnom monologu Arkulina, meu ostalim, kae: Ja zasada neu drugo rijet; vratiu se na moje lopie [= zemljana posuda] ... (V, 7, str. 556), to me takoer sjea na Kotoranina iz Tripeta de Utoleta, koji govori o trgovini loncima i pinjatama, na kojima je u Dubrovniku dobro zaradio (IV, 6, str. 520).

Ipak, najintrigantnija je Kotoraninova primjedba da ne bijehu za ino Tripu doveli u makaratu, neg da se njim rugaju Dubrovii. Budui da ne znamo je li to njegovo prvo pojavljivanje u komediji ili je ve nastupio u kojem izgubljenom prizoru109 te da govori u treem licu, nejasno je razmilja li Tripe o sebi i svojoj ulozi u Arkulinu ili o ulozi koju je tumaio u kojoj drugoj drami, dvojbeno je, dakle, je li makarata110 Arkulin ili koja prijanja predstava. Ono to mi se meutim ini oiglednim jest da Tripe Kotoranin

109 Sudim meutim da se Tripe nije pojavio u nekom od izgubljenih prizora prvog ina, to zakljuujem na temelju njegove replike: Koje ti mene skandao nae danaska! Per Cristo, kao se sam ja lijevom prikrstio jutroska, a nijesam se ni stavio. S mirom, s Bogom etah, a ova bjestija doe i prva mu rije bi kilave! (III, 6, str. 545). Dakako, misli na sukob s Arkulinom, koji ga je potjerao jer mu je smetalo njegovo pjevanje uz leut (Ol! uje ti, Kotoranine, da si otole najbre otiao s tizijem leutom; neu tizijeh leuta tu!), pri emu ga je bezrazlono uvrijedio: Kurvina kilava trago, jo te tu vidim? (II, 4, str. 540).

110 Makarata je oznaka za kazalinu predstavu, to potvruju, primjerice, navodi iz Duha Krpete (Oru, sinjori, za rijet vam, ktijahomo, za obeselit ovi pir, sklopit malo makara-tice, i moja druina bijee prionula srano za uinit to bolje umijemo. Doe njetko, upita: Tko makaratu u Rafa arecitava?, str. 420) i prologa Skupa (Njeke se sad makarate ine, para da se na Placi razgovaraju).


756

SLOVO 60 (2010)

artikulira svoju glumaku poziciju i tip uloge koji mu se dodjeljuju upravo zato to je Kotoranin: Vraganajes po petnajes, komedije, komedijole! Bolje je meni nastojat kao u lopie prodat, neg da se mnom Dubrovii rugaju (II, 3, str. 539). Zanimljivo je kako Dri izvanknjievne injenice uklapa u tekst, vodi rauna o detaljima o kojima, zbog nestanka referencijalnog konteksta, nita ne znamo i ne moemo ih valjano protumaiti, kako izlazi u susret gledateljskim oekivanjima. Danas znaenjski siromana replika, u Drievo je doba zacijelo bila nabijena kojekakvim porukama. Ono to bih se s distance usudio ustvrditi jest da njome ipak amortizira ironiju spram Kotorana: ismijava ih, no oni to znaju, dapae, govore o tome, pa stereotip-na predodba postaje tema. Spomenuta me replika takoer navodi na pomi-sao da Tripi Kotoraninu to nije prvi nastup na pozornici, svjestan je zato mu je dodijeljena ba ta uloga, u svakom sluaju njegov iskaz ne bi imao smisla da nema iskustva u tumaenju likova Kotorana.

U komediji Tripe de Utole Kotoranin se pojavljuje samo u dva prizora (III, 9; IV, 6), nema dramaturki vanu ulogu, a najupeatljivije je njego-vo nadmudrivanje s Dubrovanima koji obilaze Kotor. U Arkulinu Tripe Kotoranin utjee na razvoj fabule: Mariev je prijatelj, odlazi Arkulinu ponuditi nagodbu po kojoj bi Arkulin dobio Anicu uz kontradotu od sto dukata, dogovara s Negromantom varku. Konano, komedija zavrava nje-govim monologom, u kojem, meu ostalim, naglaava da je nadmudrio Dubrovanina: A i drugo da vam reem: bogme mu je iz skrinje izeto lije-pijeh dinara; a bogme t sam i ja lijep dio imao, tot kila i indurije koje mi injae! (V, 7, str. 556). Proizlazi da je Arkulin komedija osvete: dok su u Tripetu de Utoletu izrugani Kotorani, u Arkulinu su izrugane stare stare-ine Dubrovani, a napakostio im je upravo Kotoranin, ba kako je Tripe najavio: Dubrovii, er kako uljezosmo jedan drugoga u ruge stavljat, njetko e i drugi pomian ostat.

Zbog svega navedenog mislim da je Kotoranin iz Tripeta de Utoleta i Arkulina jedan te isti lik te da je Arkulin izveden nakon Tripeta de Utoleta, odnosno, drim da je rije o komplementarnim komedijama: u prvoj se Dubrovii rugaju s kilavim i pijanim Tripetom, kojega je su-pruga Mande prevarila s mladim Dubrovaninom i dobra brjemena uzela, u drugoj je stari Arkulin beko od svoje ene, a prevarili su ga Kotoranin i Lopuani. Uope, ne mogu se oteti dojmu da su te dvije komedije bli-

757


ske po vremenu nastanka: obje su pisane u niskom stilskom registru, li-kovi su izrazito psovaki raspoloeni, u obje preteu likovi iz sredina koje su Dubrovani smatrali inferiornima (Kotor, Lopud), u obje se pojavljuje lik Grka Albaneza, bez kakve vane fabularne uloge. Teko je razumjeti motivaciju njihova nastanka, kao i vrstu smijeha koji su izazivale, no raz-mjerno je jednostavno konstatirati da po estetikom dosegu ne konkuriraju Drievim ambicioznim komedijama Dundo Maroje, Skup i Pjerin. Ipak, one svjedoe da Dri nije bio samo pirni dramski autor nego je pisao i za drukije prigode, pri emu je u jednom bio dosljedan realistikom prikazi-vanju stvarnosti. Koliko god u njegovu opusu ne zauzimale visoko mjesto, rekao bih da upravo Tripe de Utole i Arkulin svjedoe da je kazalini ivot Dubrovnika bio raznovrsniji i uzbudljiviji nego to moemo zamisliti: nije bilo nuno da se netko oeni pa da se dogodi teatar; teatar je sam po sebi izvan svake pragmatine situacije bio festa.

Kao to Tripe de Utole nije bio prikladan za pir, tako je zacijelo bilo i s Arkulinom: brojne uvrede i vulgarne psovke (Caga sangue! [Seri krv!], becco del burdello! [jarac iz javne kue!]), meu kojima je najfrekven-tnija becco futuo (prije no to se oprosti s gledateljima, Tripe za Arkulina kae l ricco quel becco futuo [bogat je, jebeni jarac], V, 7, str. 556) od-ve su neprikladne za pirnu sveanost, no nisu za zabavu zatvorenoga tipa. Tko joj je pribivao, jesu li to bili samo mukarci (kako bi moda mogla su-gerirati prva reenica Kotoraninova nalnog monologa: Sinjori,111 da zna-te, negromant i mi svi bogme se osvetismo od ovoga kurvina mua: Anicu dasmo mu za enu, ma s kontradotom, i abaasmo njegovu superbiju, V, 7, str. 556), ili su predstavu gledale i vladike, ne bih nagaao, kao to ne bih nagaao je li moda Arkulin predstava koju je spremila Gardzarija i na koju cilja Mande u Tripetu de Utoletu.

111 Kontekst je za Drieve drame vaan: u prologe (Tirena, Duho Krpeta, Skup, Griula) ili u samu dramu (Pjerin, Tripe de Utole, Griula) upletao je p

725_769.pdf

Documents