IVAN VEVER

ASPEKTI PRIMJENE

ELEKTRONI ČKOG POSLOVANJA

ZAVRŠNI RAD

Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet – Zagreb

Kolegij: Informatika Mentor: prof. dr.sc. Mirjana Pejić Bach JMBAG autora: 0067405426

Zagreb, rujan 2011.

1

SADRŽAJ

1.UVOD .......................................................................................................................................... 3

1.1. Obrazloženje teme ............................................................................................................... 3

1.2. Ciljevi i metode rada ............................................................................................................ 3

1.3. Dispozicija rada ................................................................................................................... 4

2. OPĆENITO ................................................................................................................................. 5

2.1. Kratki povijesni pregled ....................................................................................................... 5

2.2. Definiranje elektroničkog poslovanja .................................................................................. 7

2.3. Obilježja elektroničkog poslovanja ...................................................................................... 9

2.4. Tehnološke pretpostavke elektroničkog poslovanja .......................................................... 10

3. RAZVOJ ELEKTRONIČKOG POSLOVANJA ...................................................................... 10

3.1. Elektroničko poslovanje u Hrvatskoj ................................................................................. 10

3.2. Prednosti i nedostaci elektroničkog poslovanja ................................................................. 13

3.3. Sigurnost elektroničkog poslovanja ................................................................................... 14

3.4. Modeli elektroničkog poslovanja ....................................................................................... 17

4. MODELI ELEKTRONIČKOG POSLOVANJA PREMA KRITERIJU SUDIONIKA .......... 18

4.1. Model poslovanja tvrtke s krajnjim potrošačima (B2C) .................................................... 18

4.2. Model poslovanja među tvrtkama (B2B) ........................................................................... 19

4.3. Model poslovanja među pojednicima (C2C) ..................................................................... 21

4.4. Modeli poslovanja između javnog i privatnog sektora (G2B) i (B2G) ............................. 22

5. ODABRANI OBLICI ELEKTRONIČKOG POSLOVANJA SA PRIMJERIMA .................. 24

5.1. Elektroničko trgovanje ....................................................................................................... 24

5.2. Elektroničko bankarstvo .................................................................................................... 27

5.3. Online financijske transakcije ............................................................................................ 29

2

6. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................... 31

LITERATURA ............................................................................................................................. 33

POPIS ILUSTRACIJA ................................................................................................................. 35

3

1.UVOD

1.1. Obrazloženje teme

Svjedoci smo drastičnih promjena što se tiče načina komunikacije, a samim time i načina

poslovanja. Sve veća umreženost te dostupnost novih tehnologija nameće nam neke nove

trendove što se tiče poslovanja, a zajednički nazivnik za takve trendove jest elektroničko

poslovanje. Ova tema me prvotno zaintrigirala kada sam se i sam susreo sa nekim aspektima

primjene elektroničkog poslovanja prije nekoliko godina. Bilo je to internet bankarstvo, gdje sam

sam se i sam mogao uvjeriti u sve prednosti i mogućnosti koje nam tehnologija pruža. Otada me

u poslovnici moje banke zapravo i nije bilo. To me zainteresiralo i za druge aspekte i područja

primjene elektroničkog poslovanja.

Ovim radom nastojat ću obraditi većinu područja gdje se uspješno primjenjuje elektroničko

poslovanje, uvidjeti prednosti i nedostatke takvog poslovanja te na temelju svih saznanja

nastojati predvidjeti neke buduće trendove u elektroničkom poslovanju. Također jedan od

poticaja za pisanje ovog rada bila je i spoznaja da Hrvatska zapravo dosta kasni u ovom

segmentu poslovanja, kako u području zakonodavstva tako i u samoj praksi jer jedno ovisi o

drugome. Nadam se da ću ovim radom i ja dati svoj mali doprinos u razumijevanju elektroničkog

poslovanja kao suvremenog načina poslovanja koji donosi mnoge uštede, od vremena do novca.

Općenito smatram da se o elektroničkom poslovanju čak i dosta zna, ali eto u praksi se to ne

provodi, odnosno ono nije zaživjelo u punom smisli te riječi. Ovim radom nastojat ću se

usmjeriti upravo na praksu, odnosno na aspekte primjene elektroničkog poslovanja kako bih

prikazao da je ono itekako primjenjivo u svakodnevnom poslovanju i kako se ono primjenjuje u

razvijenom svijetu.

1.2. Ciljevi i metode rada

Ciljevi ovog rada su analizirati dosadašnju primjenu elektroničkog poslovanja u svjetskoj i

domaćoj praksi, opisati najnovije trendove i mogućnosti primjene elektroničkog poslovanja,

navesti sve prednosti i nedostatke e-poslovanja, analizirati ključne modele primjene

elektroničkog poslovanja te na temelju tih saznanja predvidjeti neke buduće trendove i dati

odgovarajući zaključak. Ciljevi koji su gore navedeni, određuju i metode koje će se koristiti

prilikom ostvarivanja ciljeva. Tako će se u ovom radu korisititi metode analize, sinteze,

4

komparacije, deskripcije, dedukcije i indukcije. Primjenom teorijskih saznanja i prikupljenih

činjenica te vlastitom prosudbom nastojat će se pobliže objasniti pojam elektroničkog

poslovanja. Primjenom ovih metoda omogućit će se sveobuhvatno sagledavanje relevantnih

činjenica i primjera iz prakse kako bismo shvatili sve aspekte procesa primjene elektroničkog

poslovanja.

1.3. Dispozicija rada

Na samom početku, to jest, uvodu objašnjeni su razlozi odabira predmeta rada te ciljevi i metode

koje će se korisiti prilikom pisanja rada, te je navedena struktura i sadržaj rada. U drugom

poglavlju počinje se polako ulaziti u problematiku elektroničkog poslovanja kroz kratki povijesni

presjek, zatim se spominje nekoliko definicija elektroničkog poslovanja od relevantnih

stručnjaka, spominju se najznačajnija obilježja te navodim osnovne tehnološke pretpostavke za

razvoj elektroničkog poslovanja.

U trećem poglavlju počinje se pisati o razvoju elektroničkog poslovanja, o počecima e-

poslovanja u Hrvatskoj, zakonskom okviru te razvojnoj strategiji donijete od strane Vlade za

razvoj e-poslovanja u Hrvatskoj. Navodim prednosti i određene nedostatke e- poslovanja na koje

je potrebno obratiti pozornost. Veći dio poglavlja posvećen je upravo sigurnosti e-poslovanja

koji je vrlo važan čimbenik u ovom poslovnom modelu. U zadnjem potpoglavlju spominjem i

najznačajnije modele e-poslovanja koje ću detaljno objsaniti u četvrtom poglavlju. Dakle, u

četvrtom poglavlju su objašnjeni modeli e-poslovanja prema kriteriju sudionika te je za svaki od

modela naveden adekvatan primjer.

U petom poglavlju se spominju odabrani oblici elektroničkog poslovanja poput elektroničke

trgovine, elektroničkog bankarstva te online (engl.) financijskih transakcija. Svaki od ovih

modela je detaljno objašnjen na relevantnom primjeru iz prakse.

Na kraju, u zaključku iznosim svoja opažanja i razmatranja o svim aspektima e-poslovanja te

nastojim predvidjeti neka buduća kretanja i trendove u e-poslovanju.

5

2. OPĆENITO

2.1. Kratki povijesni pregled

RAZDOBLJE PREDMET TEHNOLOGIJA

1950. Elektronički mozak Programski jezici

1960. Poslovni stroj Operativni sustav

1970. Korporacija temeljena na

bazama podataka

Baze podataka, terminali i

mreže

1980. Programsko inženjerstvo CASE alati – Computer aided

software engineering

1990. Klijent / poslužitelj Distribuirana obrada

2000. E-poslovanje Internet

Tablica 1.: Povijesni razvoj IT-a1

Na samom početku razvoja infomacijske tehnologije računala su se koristila isključivo u

znanstvene svrhe, za određena istraživanja i složene inžinjerske proračune. 1950-ih počinje jedna

mini revolucija jer su se pojavila računala s mogučnošću pohranjivanja programa u radnoj

memoriji i nakon toga počinje jedno sasvim novo poglavlje u razvoju informacijskih tehnologija.

No usprkos tome, računala su se i dalje koristila uglavnom za računanje. 1960-ih uvode se stalne

memorije (magnetski diskovi) čime se omogućuje stvaranje baza podataka koje postaju temelj

poslovanja kompanija. Također dolazi do razvoja operativnih sustava i računala se počinju

koristiti za automatizaciju složenih poslovnih procesa.

Sedamdesetih godina pojavila su se dva trenda. Prvi je trend taj da je poslovodstvo kompanija

uočilo svoju povećanu konkurentnost zahvaljujući bazama podataka, a drugi da je ulaganje u

modernu organizaciju temeljenu na uporabi informacijske tehnologije iznimno skupo i

zahtjevno. Osamdestih osobna računala definitivno preuzimaju dominaciju od industrijskih

računala i potpuno mijenjaju očekivanja korisnika. Dolazi do razvoja i oblikovanja aplikacija

1 Srića, V. (2001) Put k elektroničkom poslovanju, Zagreb, Sinergija, str. 80.

6

pomoću tzv. CASE alata (alata za računalom podržani razvoj programa). Devedestih godina u

poslovnom svijetu dolazi do revolucije kroz sustave klijent/poslužitelj i reinžinjering poslovnih

procesa što je omogućilo da se spori i složeni procesi unutar organizcije počinju odvijati na brži i

efikasniji način. No pravu revoluciju zapravo donosi internet. Do sredine 90-ih internet se

uglavnom promatrao kao tehnička infrastruktura za razmjenu informacija, no s porastom

sigurnosti i pouzdanosti u drugoj polovini devedesetih dolazi do rasta elektroničke trgovine.

Možda najbolji razvoj e-poslovanja prikazuje slijedeća slika:

Slika 1.: Šest faza razvoja e-poslovanja2

Na slici se jasno vidi kretanje razvoja e-poslovanja koje je započelo jednostavnim web sučeljem

s osnovnim informacijama za vanjsko okruženje prema kupcima, dioničarima, ulagačima,

analitičarima, zaposlenicima itd. U ovom razdoblju web stranice su se shvćale isključivo kao

sredstvo promocije kompanije i još uvijek nemožemo govoriti o nekom elektroničkom načinu

poslovanja. Zatim dolazi do razvoja intraneta, koji je zapravo unutarnja mreža neke tvrtke ili

kako ga se još naziva “internet u malom”. Glavni zadatak intraneta bio je poboljšati internu

komunikaciju kroz sučelje za interne korisnike, stvoriti alate za podršku virtualnom grupnom

timskom radu unutar kompanije, forume, diskusijske grupe te baze znanja koje su bile na

2Earl, M. J., Evolving the E-business, Business Strategy Review, 2000, Volume 11, Issue 2, pp 33

7

raspolaganju svim zaposlenicima kompanije. Naravno taj sadržaj je nedostupan za vanjske

korisnike jer je izoliran pomoću firewalla. Veliki korak naprijed jest razvoj elektroničke

trgovine. Na samom početku radilo se o elektroničkim katalozima koji su pružali detaljne

informacije o određenim proizvodima i uslugama, ali bez mogućnosti njihove kupnje online. No,

krajem 1994. i početkom 1995. godine počela su se javljati i prva web mjesta i s mogučnošću

kupovine proizvoda i usluga preko Interneta. Radilo se o stranici AuctionsWeb gdje su se nudili

razni kolekcionarski predmeti na prodaju. Do kraja 1995. godine na AuctionsWebu se nudilo

više od deset tisuća kolekcionarskih predmeta, a stranicu je posjećivalo više od 2 milijuna ljudi.

Kasnije stranice mijenja ime u eBay i danas je najpoznatije web mjesto za online trgovinu.

Razvojem elektroničkog poslovanja mnoge kompanije uvidjele su potencijal koji ono nosi, te su

počele otkrivati nove modele poslovanja, a to je zahtjevalo određenu prilagodbu. To se

prvenstveno odnosi na reinžinjering poslovnih procesa i to unutarnjih, pozadinskih procesa jer se

počelo događati da kupci ne primaju proizvode, da narudžbe kasne, ne odgovara im se na mail,

loša sigurnost, nemogućnost plaćanja itd. Reinžinjeringom su se kompanije u potpunosti

prilagodile novom načinu poslovanja i sada počinju razvijati integrirano elektroničko poslovanje,

a to znači da su u e-poslovanje uključili i proces upravljanja. Zahvaljujući povezivanju

elektroničkim putem neke odluke je moguće donijeti odmah u realnom vremenu. To je moguće

zato jer se poslovne transakcije sada mogu pratiti, nadzirati i analizirati u realnom vremenu.3

U zadnjoj fazi dolazi se do spoznaje o neprekidnom restrukturiranju odnosno o stvaranju takve

organizacije koja će imati sposobnost za neprekidnu inovaciju, promjene i učenje. Poslovanje

putem interneta danas postaje dominatni oblik poslovanja jer osigurava brz, siguran, pouzdan i

troškovno učinkovit tijek informacija među sudionicima. Internet u svakodnevnom poslovnju

briše sve geografske i vremenske barijere i na taj način bolje povezuje kupce i prodavače,

proizvođače i dobavljače te ostale poslovne partnere u jedan poslovni model.

2.2. Definiranje elektroničkog poslovanja

Elektroničko poslovanje ili e-poslovanje je širok pojam, a različiti autori nude svoje definicije,

pa tako jedan od naših najvećih stručnjaka za e-poslovanje, profesor s Ekonomskog fakulteta u

Zagrebu, dr. Željko Panian definira elektroničko poslovanje kao:

3 Spremić, M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 115.

8

„Elektroničko je poslovanje (electronic business, e-business) suvremeni oblik organizacije

poslovanja, koji podrazumijeva intenzivnu primjenu informatičke i, osobito, internetske

tehnologije.“4

Prilikom definiranja pojma elektroničkog poslovanja moramo imati na umu da elektroničko

poslovanje predstavlja:

„danas najsuvremeniji oblik organizacije poslovanja kojemu teže svi gospodarski subjekti

orijentirani agresivnom osvajanju što boljih tržišnih pozicija i intenzivnom ulaganju u razvojne

poslovne aktivnosti“5

Od domaćih autora spomenimo još i definicju mr.sc. Franje Cimermana koji definira e-

poslovanje na slijdeći način:

„Elektroničko poslovanje obuhvaća sve aktivnosti koje poduzimaju pravne ili fizičke osobe radi

stvaranja i razmjene dobara ili usluga koristeći pri tom suvremene informacijske i

komunikacijske tehnologije.“6

Od stranih autora moram spomenuti definiciju poznatih stručnjaka i teoretičara e-poslovanja

Ravi Kalakote i Marcie Robinson koji definiraju elektroničko poslovanje kao:

„Elektroničko poslovanje ili E-business (engl.) sustav je izvršavanja elemenata poslovnih

aktivnosti ekonomskog procesa elektroničkim putem. Njegova su obilježja: uporaba Interneta

kao medija, globalno mrežno povezivanje, proces suradnje (kolaboracija) te udruživanje

poduzeća (integracija).“7

Prema svim ovim navedenim definicijama možemo zaključiti kako je temelj na kojem počiva e-

poslovanje upravo tehnologija to jest internetska tehnologija. To je najsuvremeniji način

poslovanja, a dr. Željko Panian spominje i konkurentsku prednost koja se stvara zahvaljujući 4 Panian, Ž. (2000). Elektroničko poslovanje – šansa hrvatskoga gospodarstva u 21. stoljeću, izvorni znanstveni rad

(online), Dostupno na: http://hrcak.srce.hr/file/98013 (24. srpnja 2011.) 5 Panian, Ž. (2001) Elektroničko trgovanje, Zagreb, Sinergija, str. 3. 6Cimerman,F., Suvremeni trendovi u e-poslovanju, predavanje (online). Dostupno na:

http://www.cimermansoftware.hr/slikereference/e-poslovanje%20info.pdf (5.srpnja 2011.) 7 Kalakota, R., Robinson, M. (2002) E-poslovanje 2.0 : vodič ka uspjehu, Mate, Zagreb, str. 5.

9

takvom načinu poslovanja. Danas je takav način poslovanja postao imperativ ako se poduzeće

želi zadržati na tržištu i dalje razvijati. Kalkota i Robinson pak stavljaju naglasak na umrežavanje

koje se događa kao posljedica internetske tehnologije, na sve veću integraciju između različitih

subjekata u poslovnom procesu, kako bi se taj proces što više ubrzao i unaprijedio. Interakcija

između proizvođača, dobavljača, prodavača i kupaca nikad nije bila lakša i jednostavnija, pa

danas nije nikakav problem komunicirati s nekim na drugom kraju svijeta u bilo koje doba i to

sve još uz minimalne troškove.

Prema tome, e-poslovanje u odnosu na klasično poslovanje pruža manje troškove i skraćuje

vrijeme za obavljanje određenih poslovnih aktivnosti, omogućuje neprekidno globalno

poslovanje, veću ponudu proizvoda i usluga te potpuno nove modele poslovanja.

Važno je također upozoriti na činjenicu da e-poslovanje ili e-business (engl.) i e-trgovina ili e-

commerce (engl.) nisu sinonimi. Naime popularizacijom ovih pojmova u medijima i među

javnosti stvorio se dojam kako su ti pojmovi odnose na istu stvar, što nije točno. E-poslovanje se

ne odnosi samo na kupnju i prodaju putem interneta kao što je to slučaj s e-trgovinom, već se

radi o puno širem pojmu. E-poslovanje podrazumijeva i obavljanje ostalih poslovnih aktivnosti

putem interneta, od pružanja raznih usluga korisnicima do suradnje između poslovnih partnera.

2.3. Obilježja elektroničkog poslovanja

Najvažnija obilježja elektroničkog poslovanja su slijedeća: upotreba interneta kao medija,

globlno umrežavanje, proces suradnje (kolaboracije), proces sve veće međusobne integracije i

povezivanje dobavljača, brzu, trenutnu razmjenu informacija, integriranje svih procesa unutar

lanca vrijednosti, te snižavanje troškova poslovanja i cijena proizvoda.

Zbog toga što se e-poslovanje oslanja na internetsku tehnologiju, omogućuje mu mnoge

pozitivne efekte kao što su: brz i relativno siguran pristup informacijama, transfer dokumenata

bez gubitka i oštećenja uz minimalne troškove, bolja i veća dostupnost proizvoda i usluga na

tržištu, mogućnost kreiranja vlastitih baza podataka i obrade njihovih informacija, mogućnost

analize proizvoda i usluga, razmjena iskustava među sudionicima trgovine, mogućnost analize

tržišta i uočavanja neželjenih pojava na njemu, suradnja sa stručnjacima, primanje i pružanje

savjeta i pomoći pri trgovini, te stalno stvaranje novih poslovnih prilika i tržišta.

10

2.4. Tehnološke pretpostavke elektroničkog poslovanja

Da bi se elektroničko poslovanje moglo razvijati, potrebno je ispuniti neke tehnološke

pretpostavke. Prije svega potrebno je raspolagati pristupom na Internet zadovoljavajuće brzine i

kapaciteta, te mogućnost transporta informacija kroz razne oblike komunikacijskih sustava

(telefonske mreže, kablovski TV sustavi, bežični sustavi uključujući i satelitske mreže te

računalne mreže). Osim toga, potrebno je imati i uređaje i alate za stvaranje, publiciranje i

distribuciju multimedijskih sadržaja, i to od klasičnih telefaks aparata do programskih sustava

koji podržavaju osnovne mrežne usluge (EDI, elektronička pošta, World Wide Web i sl.),

programa za stvaranje multimedijskih dokumenata (npr. HTML i Java) te mogućnosti pouzdanog

prijenosa informacija s različitih uređaja, sučelja i mreža.

Potrebno je također posjedovati i poslovnu infrastrukturu koja omogućuje sigurno izvođenje

poslovnih transakcija, uključujući online plaćanje. U tu svrhu nužne su metode i pribori za

enkripciju (zaštita sadržaja dokumenata) i autentifikaciju (osiguranje identiteta stranaka). Da bi

se osigurala kompatibilnost uređaja i metoda koji služe u elektroničkom poslovanju, potrebno je

standardizirati sve aspekte rada mreže, od standarda videodistribucije do protokola za rad u

mreži i pružanja mrežnih usluga, kompresije različitih oblika multimedijskih dokumenata i sl.8

3. RAZVOJ ELEKTRONI ČKOG POSLOVANJA

3.1. Elektroničko poslovanje u Hrvatskoj

Pravni temelj razvoja e-poslovanja u Republici Hrvatskoj stvoren je donošenjem Zakona o

elektroničkom potpisu (NN 10/2002). Daljnje reguliranje nastavljeno je donošenjem i Zakona o

elektroničkoj trgovini (NN 173/2003) i Zakona o elektroničkoj ispravi (NN 150/2005) čime je

stvorena osnovica šire uporabe e-poslovanja, kako u gospodarstvu, tako i u javnom sektoru.

Vlada Republike Hrvatske utvrdila je obvezu donošenja Strategije razvitka elektroničkog

poslovanja u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007-2010. usvajanjem Operativnog plana

provedbe Programa e-Hrvatska 2007. Svrha donošenja strategije je:

8 Željko Panian, Elektroničko trgovanje. Sinergija

11

1. Ubrzati razvoj elektroničkog poslovanja i omogućiti usklađeno djelovanje nacionalnih

institucija i gospodarskih subjekata na nacionalnoj razini.

2. Ukloniti prepreke elektroničkom poslovanju.

3. Usmjeriti aktivnosti i projekte na postizanje učinaka elektroničkog poslovanja (na razini

gospodarskih subjekata, razini gospodarskih grana i razini gospodarstva u cjelini, te u

državnoj upravi i javnom sektoru).

4. Donijeti preporuke, standarde i norme te pokrenuti projekte vidljive svima da bi se

samoorganizirali.

5. Usredočiti se na osiguranje preduvjeta za elektroničko poslovanje za mala i srednja poduzeća

(MSP), kao i kod EU, jer razvoj MSP bitno ubrzava rast ukupnog gospodarstva, a njima je

pomoć najpotrebnija.

6. Povećati nacionalnu konkurentnost i poboljšati poziciju na svjetskim rang listama.

7. Postaviti ciljeve i uspostaviti mehanizme koji će podržati uspješnost provedbe strategije, a

posebice redoslijed i pravovremenost aktivnosti nacionalnih institucija sukladno iskustvima

drugih zemalja i preporukama međunarodnih institucija.

8. Prepoznati lance stvaranja vrijednosti u tijelima i asocijacijama (državna tijela, HGK, HUP,

HOK, HUB, sveučilišta...) na nacionalnoj sceni te mehanizme potpore suradnji gospodarstva,

države i znanosti.

9. Potaknuti velike gospodarske subjekte na stvaranje vlastitih ekosustava za primjenu

elektroničkog poslovanja, u kontekstu njihovih kupaca i dobavljačkih lanaca.9

Dakle, Vlada je prepoznala važnost e-poslovanja za konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, no

nisu svi projekti koji su bili zacrtani ovom strategijom i provedeni što je loše jer time gubimo u

globalnoj utakmici i zaostajemo za naprednim zemljama. Npr. samo pri uvođenju servisa e-

Račun Hrvatska bi mogla uštedjeti oko 850 milijuna eura godišnje. Neki od servisa su ipak

zaživjeli, kao što su: e-Zdravstvo, e-Katastar, e-Regos, e-Porezna. Dakle, nije sve ipak tako crno,

ali Hrvatska po tom pitanju ipak zaostaje za razvijenim zamljama zapada. Najviše koristi od

strane poduzetnika se pak očekuje od e-Računa. E-Račun se u EU koristi u 42% velikih, te u

9Dostupno na: http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/11499.pdf (24. srpnja 2011.)

12

22% malih i srednjih poduzeća. Od svih servisa izdvojio bih središnji registar osiguranika

REGOS koji preko 60% obrazaca (za više od 80% osiguranika) zaprima u elektroničkom obliku.

Izvojio bih i servis e-Nautika koji je u razdoblju od tri godine od pokretanja projekta , uveo

sustav e-Charter (engl.), koji se u cijelosti odvija elektroničkim putem, a prvi je primijenio

napredni elektronički potpis, i kojim je uspostavljeno elektroničko poslovanje u kojem sudjeluje

trenutno 920 charter tvrtki, s 3460 jahti, brodica i brodova.

Prema podacima Hrvatske narodne banke u 2009. godini internet bankarstvom se koristilo 600

000 građana i 160 000 tvrtki. Prema tome za očekivati je da će građani i tvrtke brzo prihvatiti i

ostale e-usluge čim im one postanu dostupne. Istodobno, prema najnovijim podacima Hrvatske

agencije za poštu i elektroničke komunikacije broj korisnika Interneta u zemlji prošle godine bio

je 2.244.420 što znači da je penetracija Interneta u ukupnoj populaciji iznosila 50,6%, uz

napomenu da otprilike 1/3 tog broja korisnika ili nominalno 700.000 korisnika istom pristupa

putem širokopojasnih priključaka na Internet. Na globalnoj razini, prema podacima

tvrtke comScore, u ovom trenutku pristup Internetu već ima oko milijardu i pol ljudi, što znači da

svaki peti stanovnik planete ima mogućnost korištenja svih blagodati Interneta, pa je slijedom

toga svaki od njih i potencijalni Internet kupac.

Prema procjeni tvrtke IDC Adriatics u prošloj se godini u našoj zemlji elektronički trgovalo u

vrijednosti od otprilike 900 milijuna USD što je respektabilna brojka, ali samo 2% od ukupne

vrijednosti trgovine u Hrvtskoj. Isto tako hrvatski građani su 2007. godine na nabavku robe

elektroničkim putem prosječno utrošili 93 kune, dok je potrošnja poslovnog sektora po glavi

stanovnika u 2007. godini iznosila 605 kuna, a 57 posto tvrtki u Hrvatskoj još uvijek smatra da

im je tvrtka premala za uvođenje elektroničkog poslovanja. Daleko je to od mogućnosti,

pogotovo uzimajući u obzir broj korisnika Interneta u Hrvatskoj. Zabrinjavajući je podatak do

kojeg je došla analitička kuća AC Nielsen da 40 posto hrvatskih korisnika Interneta nije nijedan

proizvod kupilo Internetom, a čak 41 posto nema ni namjeru išta kupovati "online". U Hrvatskoj

trenutno posluje oko tristotinjak web shopova, a ohrabruje činjenica da su portali za grupnu

kupnju postali iznimno popularni i trenutno ih u Hrvatskoj posluje oko 20, te vjerujem da će i oni

doprinjeti snažnijem rastu e-trgovine u Hrvatskoj.10

10 Dostupno na: http://www.poslovni.hr/vijesti/ekupnja-napreduje-puzevim-korakom-180359.aspx (10. rujna 2011.)

13

3.2. Prednosti i nedostaci elektroničkog poslovanja

Prednosti elektroničkog poslovanja višestruko nadmašuju određene nedostatke, a neke prednosti

nismo još ni iskusili jer se mogućnosti e-poslovanja mijenjaju iz dana u dan i tko zna što nas sve

čeka u budućnosti, ali do sada imamo priliku vidjeti mnogobrojne beneficije ove tehnologije kao

što su: globalno poslovanje i osvajanje novih tržišta bez velikih inicijalnih troškova kakvi su bili

prisutni kod tradicionalnog poslovanja, personaliziranje ponude kroz mikro-segmentiranje

tržišta, ponuditi lokalno globalnu ponudu, uzimanje u obzir potreba kupaca i individualne želje,

bolja uvjerljivost zahvaljujući interaktivnosti, bolje razumijevanje konkurencije te bolja

usporedba s konkurentima, pristup najboljim raspoloživim resursima na tržištu, realiziranje

prednosti ekonomskog obujma i smanjenje operativnih troškova poput stvaranja, prikupljanja,

obrade, prijenosa i pohrane papirnate dokumentacije (čak do 85%), bolje upravljanje zalihama,

promjenu temeljnih poslovnih procesa, povećanje učinkovitosti, fleksibilnosti te poboljšanje

imidža kompanije.

Korisiti koje kupci imaju zbog uvođenja e- poslovanja su slijedeće: neprekidno dostupnost

potrebnih poslovnih modela (24 sata dnevno, 7 dana u tjednu), brze usporedbe cijena i kvalitetu

ponude, mogućnost odabira proizvođača, prodavača, posrednika, dostupne su brojne informacije

o proizvodima, recenzije, iskustva drugih kupaca, brza isporuka proizvoda i usluga posebno

digitalnih proizvoda (glazba), smanjuju se cijene proizvoda i usluga.

Naravno da postoje i određeni nedostaci koji su se pojavili u praksi a to su: sigurnost rada i

odvijanje poslovanja putem Interneta, izloženost riziku zloupotrebe, nedovoljna ili neprimjerena

tehnološka infrastruktura poput nedovoljne telekomunikacijske propusnosti (bandwidth),

razvojni softverski alati još evoluiraju i rapidno se mijenjaju, poteškoće u integriranju Interneta i

e-poslovanja s postojećim aplikacijama i bazama podataka, potreba za specijalnim Web

serverima i drugom infrastrukturom (dodatni trošak), kumulirani efekti unutar uspostavljenih

lanaca ili mreža vrijednosti, troškovi razvoja elektroničkog poslovanja, privatnost i zaštita

autorskih prava, rizik nastanka materijalne štete, nedostatak povjerenja uslijed virtualnog načina

poslovanja, nedostatak stručnog osoblja i znanja, nužnost educiranja zaposlenika za e-

14

poslovanje, sklonost otporu naspram novih tehnologija, neuređeni pravni i zakonodavstveni

propisi.11

Dakle, nakon što smo pobrojali određene prednosti i nedostatke možemo zaključiti da je e-

poslovanje jedan od najboljih poslovnih poteza koje kompanija treba napraviti, ali da pritom,

treba biti oprezan. Na putu prema e-poslovanju, ali i kasnije treba obratiti pozornost na gore

navedene probleme kako bi se maksimalno iskoristile sve mogućnosti i beneficije koje e-

poslovanje pruža. Iako razvoj e-poslovanja nije jeftin i iziskuje značajna inicijalna ulaganja,

kasnije uštede i prednosti koje se ostvaruju na tržištu višestruko će nadmašiti potreban iznos

inicijalnog ulaganja u e-poslovanje.

3.3. Sigurnost elektroničkog poslovanja

Glavni problem s kojim se elektroničko poslovanje suočava je pitanje informacijske sigurnosti.

Sigurnost i privatnost podataka te njihova moguća zloupotreba jedan su od glavnih problema s

kojima se suočava daljnji razvoj e-poslovanja. Iako su se sigurnost i zaštita podataka u

posljednjih godina ipak poboljšali, još uvijek postoji visoka mogućnost zloupotrebe

elektroničkog poslovanja. To je i jedan od razloga, to jest kočnica još intezivnijem razvoju e-

poslovanja u svijetu i posebno u Hrvatskoj. Zbog toga bi kompanije posebnu pozornost trebale

obratiti na upravljanje tim rizicima kako bi se spriječili sigurnosni incidenti i povećala

vjerojatnost njihova otkrivanja.

Zbog brzog razvitka informacijskih tehnologija nije moguće predvidjeti sve sigurnosne aspekte

primjene novih tehnologija niti karakter problema koji se mogu javiti nakon uvođenja tih

tehnologija. Tako dolazi do informacijskog kriminaliteta od strane grupe ili pojedinaca. Prema

podacima FBI – ja, samo se 5% od ukupnog broja takvih kriminalnih radnji otkrije, a 2%

procesuiranih prekršitelja biva kažnjeno.

Moguće je kriminalne aktivnosti tog tipa svrstati u četiri kategorije: napadi na resurse tvrtke,

zattim napadi na privatnost i krađu identiteta, ugrožavanje integriteta (vjerodostojnosti)

podataka, te metanje normalnog rada i poslovanja.

11 Spremić, M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 120.

15

Dr. Željko Panian je utvrdio slijedeća načela metodologije upravljanja rizicima: sustavno

prepoznavanje (identifikacija) svih rizika, provođenje sustavnih procedura procjene težine

(ozbiljnosti) i frekvencije svih rizika, te razvoj strategije sustavne kontrole nad rizicima i izbora

odgovarajućih zaštitnih mjera.12

Isto tako i Američka nacionalna udruga za sigurnost računalnih sustava (NCSA, National

Computer Security Association)(engl.), utvrđuje slijedeće aspekte sigurnosti elektroničkog

poslovanja: autentifikacija, koja se odnosi na provjeru vjerodostojnosti identiteta korisnika, čime

se spriječava lažno ili krivo predstavljanje korisnika, privatnost, to jest mehanizmi zaštite

prenesenih podataka od neovlaštena pristupa, korištenja i čitanja, integritet (cjelovitost) podataka

kojim sadržaj poslovne transakcije , odnosno poruke treba ostati neizmjenjen tijekom prijenosa

mrežom, nemogućnost osporavanja transakcije, što omogućuje da inicijator transakcije, odnosno

pošiljatelj poruke ne može osporiti da je zaista poslao poruku i time inicirao elektroničku

poslovnu transakciju. Osnovni sigurnosni mehanizmi koji se pritom koriste su elektronički

digitalni potpis, digitalni certifikat, te tehnike kriptiranja poruke.13

Napadači koji ugrožavaju elektroničko poslovanje putem interneta su uglavnom hakeri (engl.

hackers) ili krakeri (engl. crakers). Razlika između njih jest da hakeri to rade iz čiste zabave,

obijesti i samodokazivanja, dok krakeri to radi da bi nanijeli nekome materijalnu ili

nematerijalnu korist.14

Dr. Željko Panian dalje navodi sigurnosne mjere koje bi trebale biti sprovedene od strane

kompanija u elektroničkom poslovanju: identifikacija, autentifikacija i autorizacija korisnika,

zaštita intraneta od neovlaštenih korisnika, mjere antivirusne zaštite, zaštita tajnosti podataka i

poruka, zaštita privatnosti korisnika.15Također ističe:„kako nije dovoljno uspostaviti samo neki

ili neke, već obavezno sve vidove zaštite od zloupotrebe i to, po mogućnosti, na najvišim i

ujednačenim razinama, …jer u protivnom će nepostojeći ili nedovoljno razvijen segment sustava

zaštite biti “Ahilova peta” cjelokupnog sustava.”16

12 Panian, Ž., Poslovna informatika: koncepti, metode i tehnologija, Informator, Zagreb, 1999, str. 286-287 13 Turban, E., Lee, J., King, D., Chung, H.M.,Electronic Commerce, A Managerial Perspective, Prentice Hall, New Jersey, 1999 14 Panian, Ž., Internet i malo poduzetništvo,Informator, Zagreb, 2000, str. 149. 15 Panian Ž., Internet i malo poduzetništvo, Zagreb, Informator, 2000, str. 151. 16 Ibidem, str. 151.

16

Dakle, iz gore navedenih razmatranja možemo zaključiti kako prilikom razvijanja i projektiranja

elektroničkog poslovanja treba posebnu pozornost posvetiti sigurnosnim aspektima. Kompanije

ne bi smjele štedjeti na tom aspektu elektroničkog poslovanja, zato jer na njemu počiva i

uspješnost čitavog poslovnog modela. Štete od određenih sigurnosnih propusta bit će daleko

veće, i možda nenadoknadive.

Zaštita podataka o klijentima poseban je problem. Tvrtke danas raspolažu velikom količinom

osjeljivih podataka o svojim klijentima, poput osobnih podataka, podataka o prijašnjim

kupovinama, ponašanju na internetu, brojeva kreditnih kartica i drugog. Gubitak ili zlouporaba

takvih podataka može imati razorne posljedice po klijente, izložiti tvrtku riziku od tužbi te

prouzročiti golemu štetu po reputaciju i brand.

Uzmimo za primjer nedavno hakiran Playstation Network (engl.). Kako prenosi Vidilab, nakon

nekoliko benignih napada, uslijedio je katastrofalan skandal koji bi mogao direktno izuzetno

naštetiti korisnicima ovog online servisa popularne igraće konzole. Sony je otkrio kako je

između 17. i 19. travnja 2011. godine netko probio njihovu mrežu, odnosno njihov servis

PlayStation Network (engl.) te ukrao informacije o korisnicima. Kako bi spriječili dodatnu štetu,

Sony je privremeno uklonio pristup PSN-u, te angažirao sigurnosnu tvrtku kako bi istražile

problem. Doduše, informacije koje su procurile, mogle bi uzbuniti korisnike. Sony je u

procurjeloj informaciji iznio kako vjeruju da je, očito neautorizirana osoba došla do sljedećih

informacija koje su korisnici ostavili na PSN-u: ime, adresu, zemlju, email adresu, datum

rođenja, korisničko ime i zaporku na PSN-u, a postoji velika vjerojatnost da su ukradeni i podaci

o kupnji, adrese za naplatu i sigurnosni odgovori korisnika.

Sony kaže kako ne vjeruje da je pri probijanju PSN-a došlo i do krađe podataka o kreditnim

karticama korisnika, no ne isključuje tu mogućnost, te kako je moguće da su brojevi kreditnih

kartica (bez sigurnosnih kodova) ukradeni od strane hakera.17Ovakav negativni publicitet bi

definitvno trebalo izbjeći i pitanje je koliko će Sonyu trebati vremena da ponovno uspostavi

povjerenje prema svojim korisnicima, ako uopće i uspije.

Različite organizacije imaju potrebu za različitim razinama sigurnosti. Nekima je dovoljno

kriptiranje elektroničke pošte dok je drugima nužno kriptiranje mrežnog prometa među

17 Dostupno na: http://www.vidilab.com/vijesti/vise.php?id=14006 (10. rujna 2011.)

17

udaljenim lokacijama. Neke od taktika rješavanja problema sigurnosti u e – poslovanju su:

autentikacijom na radnim stanicama uporabom smart kartice sa digitalnim certifikatom prilikom

prijave na klijentsku radnu stanicu ograničava se i kontrolira pristup, enkripcija podataka na

razini datoteka, direktorija i diskova, a moguće je i kriptiranje datoteka i direktorija za samog

korisnika ili za skupinu korisnika, autentikacija prilikom udaljenog pristupa (uspostavljanje VPN

kanala), autentikacijom prilikom udaljenog pristupa i kriptiranjem mrežnog prometa moguće je

ostvariti siguran podatkovni kanal kroz nesiguran medij, npr. Internet.

Zatim je i moguća enkripcija na razini mrežnih diskova tj. kriptiranjem mrežnih diskova kritični

podaci postaju sigurni na mreži. Sigurno slanje poruka omogućeno je kriptiranjem i

elektroničkim potpisivanjem poruka čime se osigurava sigurnost i neporecivost sadržaja.

Jedna od taktika zaštite jest kontrola sadržaja i enkripcija temeljena na sadržaju i sigurnosnoj

politici, gdje je naprednim nadziranjem sadržaja mrežnog prometa moguće definirati vlastitu

sigurnosnu politiku kojom se određeni sadržaji na mreži automatski kriptiraju ili čak blokiraju.

3.4. Modeli elektroničkog poslovanja

U elektroničkom poslovanju načelno mogu sudjelovati tri tipa subjekata. To su tvrtke (poduzeća,

kompanije), krajnji potrošači (kupci, korisnici usluga i proizvoda), te organi državne (javne)

uprave. Na temelju navedenog, u praksi elektroničkog poslovanja modeli su grupirani prema dva

osnovna kriterija: kriteriju sudionika (subjekata) u elektronički obavljanim poslovima i kriteriju

obavljanih poslova.

18

Slika 2.: Oblici elektroničkog poslovanja18

Dakle kao što možemo vidjeti iz slike na prethodnoj stranici, modeli elektroničkog poslovanja

prema kriteriju sudionika su: model poslovanja tvrtke s krajnjim potrošačima (B2C), model

poslovanja među tvrtkama (B2B), model poslovanja među pojedincima (C2C), modeli

poslovanja između javnog i privatnog sektora (G2B) i (B2G).

Modeli elektroničkog poslovanja prema kriteriju obavljenih poslova su slijedeći: model

elektroničke prodaje vlastitih roba i usluga, model elektroničkog trgovanja, model elektroničkog

marketina, te model elektroničke zabave i rekreacije.

4. MODELI ELEKTRONI ČKOG POSLOVANJA PREMA KRITERIJU SUDIONIKA

4.1. Model poslovanja tvrtke s krajnjim potrošačima (B2C)

Business to consumer (engl.) ili elektroničko poslovanje orijentirano prema kupcu odnosi se na

obavljanje poslovnih transakcija s krajnjim korisnicima. Elektroničko poslovanje koje je

orijentirano prema kupcu znači visoku razinu povezanosti s kupcima i krajnjim korisnicima,

dakle uglavnom predstavlja elektroničku trgovinu i okuplja velik broj poslovnih (komercijalnih)

web mjesta na kojima se trguje različitim proizvodima i uslugama. Primjenom ovog modela

18 Dostupno na: http://www.cimermansoftware.hr/slikereference/e-poslovanje%20info.pdf (10. Rujna 2011.)

19

znači da su kompanije počele koristiti Internet kao novi kanal promocije i prodaje. 19 To u biti

predstavlja klasična web trgovina preko koje tvrtka prodaje svoje proizvode i usluge.

Pravi primjer takvog modela poslovanja jest Amazon.20To je jedna od najpoznatijih web trgovina

koja je počela kao virtualna knjižara, ali je kasnije svoje poslovanje proširila i na druga područja

potrošačke elektronike, odjeće, glazbe, filmova, kozmetike, poklone, pa čak i vode. Osnivač

Amazona, Jeff Bezos trudio se preslikati proces kupnje iz fizičkog u virtualni prostor, pa tako

ovdje imamo virtualnu košaricu u koju dodajemo željeni predmet, inovaciju koju danas kopiraju

gotovo svi web shopovi. Kupac može iz ugode svog doma pretraživati naslove knjiga, a nakon

što se odlučio za neku knjigu, dodaje ju u svoju košaricu, registrira se, unese broj kreditne

kartice, izabere način dostave, te na kraju provjeri račun i sve stavke i potvrđuje narudžbu.

Primjer jedne takve trgovine u Hrvatskoj bio bi links.hr.21To je online trgovina koja prodaje

računala, računalne komponente te ostalu potrošačku elektroniku. Proces kupnje je sličan isto

kao i kod Amazona. Proizvodi su podijeljeni u određene kategorije, a kupcu se nakon što

odabere proizvod, on dodaje u njegovu virtualnu košaricu. Naravno za kupnju se treba najprije

registrirati te imati valjanu kreditnu karticu.

4.2. Model poslovanja među tvrtkama (B2B)

Business to business (engl.) ili model poslovanja među tvrtkama Spremić definira kao:

„kategoriju koja predstavlja poslovne transakcije koje se putem elektroničkih tržišta odvijaju

između poslovnih subjekata i njihovih dobavljača, partnera ili bilo kojeg drugog poslovnog

subjekta. B2B model znači izloženost poslovnih informacijskih sustava prema neposrednom

tržišnom okruženju putem javne globalne mreže, a sa ciljem integracije, izravne komunikacije i

obavljanja poslovnih transakcija. B2B model znači potpunu elektroničku povezanost poslovanja

s dobavljačima, partnerima, podugovaračima s ciljem stvaranja nove vrijednosti i profita.“22

B2B poslovanje koristi se za koordinaciju operacija organizacije i njenih dobavljača, logističko

planiranje u organizaciji i u partnerskim organizacijama koje transportiraju, skladište, prodaju ili

održavaju njene proizvode. Njime se postižu niže nabavne cijene, smanjenje zaliha, skraćeni

19 Spremić, M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 140. 20 Dostupno na: www.amazom.com 21 Dostupno na: www.links.hr 22 Spremić M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 139.

20

proizvodni ciklusi te niži troškovi marketinga i prodaje. Prema Spremiću:„primjena ovakvog

modela poslovanja zahtijeva temeljite promjene organizacijske strukture, strategije poslovanja, i

svih poslovnih i organizacijskh varijabli:“23

U početku je ovaj model poslovanja počivao na EDI tehnologiji (Electronic Data

Interchange)(engl.) ili na privatnim mrežama koji se bile skupe i tehnički zahtjevne za

održavanje. Pojavom Interneta i njegovom sve većom rasprostranjenošću, ovakav način

poslovanja postaje dostupan i srednjim i malim poduzećima zbog jeftinije tehnologije i

održavanja. Bit B2B poslovanja je da se naručitelj robe izravno povezuje na poslovnu aplikaciju

dobavljača i naručuje potrebnu robu i to bez posrednika. Takve aplikacije najčešće imaju i svoje

web sučelje koje omogućava da poslovni partneri budu i u drugim zemljama. Zapravo, ovim

načinom poslovanja ubrzava se protok informacija, smanjuje se broj potrebnih administrativnih

radnika, smanjuje se i broj potencijalnih grešaka u dostavi robe, a smanjuje se i cijena, što je

rezultat manjeg broja ljudi preko kojih ide narudžba.

Prema dr. Željku Panianu prilikom uspostave elektroničkog poslovanja među tvrtkama posebnu

pozornost treba posvetiti trima ključnim čimbenicima: kompatibilnost, pronalaženje informacija,

te prilagođavanje potrebama korisnika.24

Kompatibilnost je veoma važna, posebno kod velikih kompanija koje svakodnevno obavljaju

transakcije s mnogobrojnim poslovnim partnerima diljem svijeta. Problem je u tome što svaki od

njih ima svoj informacijski sustav, koji onda teško međusobno komuniciraju. Prema tome, treba

težiti razvijanju nekih komunikacijskih standarda koji bi omogućili barem djelomičnu integraciju

različitih informacijskih sustava.

Pronalaženje informacija mora biti važan aspekt svakog informacijskog sustava. Dobivanje

kvalitetnih podataka na temelju transakcija među tvrtkama itekako može pomoći u ostvarivanju

konkurentske prednosti. Dobar informacijski sustav bi trebao na temelju informacija o

proizvodima i njihovom statusu npr. naručeni, isporučeni, najviše naručeni itd. dati korisne

informacije za menadžment.

23 Spremić M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 139. 24 Panian, Ž., Bogatstvo interneta, Strijelac, Zagreb, 2001, str. 188.

21

Prilagođavanje potrebama korisnika važno je u svakom poslu, pa tako i ovdje. Bolja

prilagođenost potrebama korisnika trebala bi predstavljati ultimativni cilj svakog elektroničkog

trgovanja među tvrtkama. Zbog toga bi to korisničko sučelje trebalo biti čim više prilagođeno

potrebama korsinika, omogućujući im što jednostavniji rad, a u obzir bi trebalo uzeti i granu

industrije u kojoj tvrtke djeluju.

Na temelju dosadašnje prakse razlikujemo tri modela takvog trgovanja, a to su: model kataloga,

model robne burze, te model aukcije.

Model kataloga omogućuje da tvrtke predstave svoje proizvode i usluge na jednom mjestu, na

koje dolaze kupci i svi ostali zainteresirani prodavatelji. U ovom modelu ne dolazi do velikog

broja transakcija,, ali je zato lako predvidjeti potražnju.

Model robne burze danas je vjerojatno najpopularniji način trgovanja među tvrtkama. Način rada

sličan je kao i kod klasičnih burza, samo što se ovdje transakcije odvijaju online, tj. ponuda i

potražnja se susreću u virtualnom svijetu. Takve burze se financiraju ili od pristojbi klijenata, ili

naplatom postotka od ukupnog iznosa transakcije.

Model aukcije sličan je modelu robnih burzi, ali je razlika u tome da se ovdje kupci i prodavatelji

mogu veoma razlikovati u njihovim prosudbama o vrijednosti određenog proizvoda ili usluge.

Sukladno tome ovo tržište karakterizira nepredvidljivost, te jaka fragmentacija kupaca i

prodavatelja u određene interesne skupine.25

4.3. Model poslovanja među pojednicima (C2C)

Consumer-to-Consumer (engl.) ili elektroničko poslovanje među krajnjim kupcima predstavlja

noviji oblik izravnog elektroničkog poslovanja među krajnjim korisnicima uz potporu

elektroničkih posrednika.26 Sudionici su fizičke osobe, dok se neka tvrtka javlja kao pasivni

posrednik koja nudi infrastrukturu i aplikacije za ugovaranje i obavljanje poslova. Uglavnom se

tu radi o aukcijskim web mjestima gdeje korisnici međusobno mogu trgovati različitim

proizvodima.

25 Panian, Ž., Bogatstvo interneta, Strijelac, Zagreb, 2001, str. 190. 26 Spremić M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 140.

22

Najbolji primjer za ovaj model jest Ebay. Ideja o eBay-u počela je 1995. godine, kada je Pierre

Omidyar napravio web site originalno nazvan “AuctionWeb” i na njemu objavio kako stavlja na

aukciju pokvareni laser. Nije očekivao kako će uopće prodati laser, ali on je postigao cijenu od

$14.83. Uskoro je nastao eBay, skraćeno od “Echo Bay” i 1998. godine www.ebay.com je

krenuo u javnost. eBay su web stranice za online aukcije i kupovinu preko koje ljudi i poduzeća

mogu kupovati i prodavati nevjerojatno širok izbor roba i usluga širom svijeta. Većina prodaje se

odvija u obliku aukcije u određenom vremenskom roku, ali naknadne metode uključuju značajnu

količinu oglasa u “Buy It Now!”(engl.) kategoriji. Osim originalne američke web stranice, eBay

je utemeljio lokalizirane web stranice u trideset drugih zemalja. Da bi se uopće moglo biti kupac

na eBayu, mora se najprije postati korisnik PayPal usluge, najvećeg svjetskog servisa

namijenjenog plaćanjem putem Interneta.

4.4. Modeli poslovanja između javnog i privatnog sektora (G2B) i (B2G)

Government-to-business (engl.) ili elektroničko poslovanje između državnih tijela (javni sektor) i

privatnih poduzeća (privatni sektor) ima dva oblika. U jednom obliku država se javlja kao

ponuđač (engl. Government-to-business), a u drugom obliku država se pojavljuje kao kupac

(engl. Business-to-government).

Uz fizičke osobe i privatne pravne osobe, i država se uključuje u utakmicu na elektroničkim

tržištima. Država je veliki kupac koji godišnje kupuje roba i usluga vrijednih nekoliko milijardi

kuna, a prognoze o elektroničkoj nabavi tih istih roba i usluga nam govore o mogućoj uštedi

između 10 i 15 %. Osim toga, ne treba zaboraviti da država stvara, odnosno konzumira znatan

dio nacionalnog bruto proizvoda, u SAD-u je to oko 37,6%, u Njemačkoj 49,5%, u Švedskoj čak

66%, dok je u manje razvijenim zemljama taj postotak čak i viši.27 Također javni sektor osim kao

kupac, unutar ovoga modela djeluje i kao pružatelj različitih servisa koji olakšavaju poslovanje

privatnog sektora. Uštede koje se ostvaruju primjenom ovog modela elektroničkog poslovanja su

27 Spremić M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 141.

23

vrlo velike, npr. studija razvoja elektroničkog poslovanja u Hrvatskoj predviđa da će se

uvođenjem ulaznih e-računa u tijelima države uprave uštedjeti 168 milijuna kuna.28

I država je dakle shvatila sve prednosti koje može ostvariti na ovaj način, od ušteda za proračun

pa do olakšavanja svakodnevnog života svojim građanima i poduzećima jer se smanjuje

nepotrebna administracija.

Jedan od primjera kako je država olakšala poslovanje tvrtkama u Hrvatskoj jest servis e-

Mirovinsko. Preko internetske stranice www.mirovinsko.hr Zavod u sklopu e-Mirovinsko kao

prvu uslugu uvodi podnošenje e-prijave, čime dosadašnji klasičan način prijave na mirovinsko

osiguranje dopunjuje s mogućnošću podnošenja prijave elektroničkim putem. Uvodeći

elektroničko poslovanje Zavod je učinio veliki korak prema modernizaciji i informatizaciji

poslovanja. Dosada se klasičan način podnošenja prijave na mirovinsko osiguranje obavljao

dolaskom korisnika na šalter područnih službi ili ispostava Zavoda, ručnim popunjavanjem

tiskanice prijave, vlastoručnim potpisom i pečatom. Taj postupak predaje do uspostave prijave

trajao je više dana. Od sada se uz klasičan način podnošenja prijave, prijava može podnijeti i

elektroničkim putem, popunjavanjem elektronički pribavljene tiskanice, ovjerom elektroničkim

potpisom i slanjem elektroničkim putem. Usluga je namijenjena pravnim osobama za prijavu

obveznika i osiguranika, te fizičkim osobama, upisanima u odgovarajući registar, za prijavu

radnika.29

U posljednje vrijeme pojavljuje se i novi model Government-to-citizen (engl.) ili elektroničko

poslovanje između državnih tijela (administracije) i građana (G2C model). Ovaj model

predstavlja sve vrste servisa i elektroničkih komunikacija između javne administracije i građana.

Primjeri servisa za građane koji se mogu obavljati putem Interneta su plaćanje poreza, socijalna

davanja, traženje posla, izdavanje, produženje i zamjena osobnih isprava, registracija

automobila, građevinskih dozvola, prijava policiji, pristup javnim knjižnicama, upis na fakultete,

razne potvrde, plaćanje kazni, režija itd.30

28 Ured za strategiju razvoja Republike Hrvatske, Hrvatska u 21. stoljeću, Informacijska i komunikacijska

tehnologija, str. 49. 29 Dostupno na: http://e-prijave.mirovinsko.hr (10. rujna 2011.) 30 Spremić M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 142.

24

Neke od ovih servisa uvela je i Hrvatska, pa se tako današnji maturanti na fakultete upisuju

preko svoga računala, sve knjižnice su dostupne online, a za neke potvrde više nemoramo

posjećivati državnu administraciju. No prostora za napredak uvijek ima, a u tome bi nam uzor

trebala biti Švedska gdje ne postoji osoba u državnoj administraciji koja bi nam mogla reći iznos

naše mirovine, već se to može saznati isključivo putem Interneta, no da bi došli do tog stanja

predstoji nam još puno truda i ulaganja u informatizaciju i obrazovanje državne administracije.31

5. ODABRANI OBLICI ELEKTRONI ČKOG POSLOVANJA SA PRIMJERIMA

5.1. Elektroničko trgovanje

Koncept elektroničke trgovine “rođen” je sredinom devedesetih u SAD-u, kada je shvaćeno da

Internet može postati snažan medij komercijalne razmjene. Elektronička trgovina danas je jedan

od najsuvremenijih i najprofitabilnijih načina obavljanja poslovnih aktivnosti. Razlog takvoj

profitabilnosti su: jednostavnost i niski troškovi, Internetska trgovina nema radno vrijeme,

kupnja je moguća 24 sata dnevno, a proizvod je dostupan i onim najudaljenijim internetskim

korisnicima, ne plaća se zakup poslovnog prostora zato što je umjesto trgovine potreban samo

jedan internetski site. (engl.).

Među najveće prednosti e-trgovine spadaju: veličina tržišta jer je zapravo cijeli svijet sada

dostupno tržište, mogućnost nabave proizvoda tamo gdje je on najjeftiniji, smanjenje troškova

poslovanja, mogućnost brzog i jeftinog ostvarenja narudžbe, ušteda vremena, fleksibilnost u

poslovanju, povećanje poslovne efikasnosti.

Najveći nedostaci e-trgovine su: nužnost konstantnog ulaganja u daljnji razvoj, poteškoće pri

pronalasku osoblja s odgovarajućim iskustvom, rizik prijevare, marketinški troškovi povezani s

oštrom konkurencijom (nije lako stvoriti jak brend među milijunima web stranica na Internetu),

te krađa identiteta kupca.

Djelatnosti elektroničkog poslovanja slične su djelatnostima on-line prodaje dobara ili usluga.

No ipak, web stranice prodavača dobara ili usluga su slične po elementima i funkcionalnosti, a

31 Spremić M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 142

25

možda i po dizajnu, dok su funkcije on-line trgovaca i samog web trgovačkog mjesta brojnije.

Osnovna razlika između prodavača vlastitih dobara ili usluga i elektroničkog trgovca je u tome

što prodavač vlastitih dobara ili usluga proizvodi ono što će ponuditi na tržištu, a web mjesto mu

je samo put do kupca, dok za razliku od njega elektronički trgovac ne proizvodi dobra ili usluge

već prodaje ono što su proizveli drugi, i prvenstveno se posvećuje tržištu tj. kupcima i

konkurenciji.

Odnosi elektroničkih trgovaca sa svojim dobavljačima znatno se razlikuju od odnosa prodavača

vlastitih dobara ili usluga sa svojim dobavljačima. Elektronički trgovac se on-line povezuje sa

svojim dobavljačima i informacije koje od njih dobiva plasira kupcima na tržište.

Zbog toga trgovačko web mjesto podržava razne oblike komunikacije, i njegova funkcionalnost

mora biti takva da se može najbolje prilagoditi promjenama na tržištu.

S obzirom na dobavljače i potencijalne kupce razlikujemo četiri modela elektroničkog trgovanja:

model prodaje krajnjim kupcima (engl. Business-to-Consumer, B2C), model trgovanja među

tvrtkama (engl. Business-to-Business, B2B), model u kojem su državne institicije kupci, a

privatne tvrtke prodavači (engl. Business-to-Government, B2G), te model u kojem su državne

institucije prodavači, a tvrtke kupci (engl. Government-to-Business, G2B). Ovisno o predmetu

trgovanja razlikujemo: model trgovanja materijalnim i nematerijalnim dobrima, ili uslugama, te

model trgovanja kapitalom.

U Hrvatskoj se unatrag nekoliko godina bilježi znakovit rast ovog oblika trgovine, prema nekim

procjenama oko 30 % godišnje. Prema istraživanju Eurostata hrvatske su tvrtke u 2008. čak 14

posto svojih prihoda ostvarile putem e-trgovine, dok je prosjek Europske unije 12 posto.

U e trgovinu uračunato je sve ono naručeno i prodano putem interneta, ali i druga elektronička

bezgotovinska plaćanja (POS i sl.)

26

Najveći udio e-trgovine u prihodima kompanija ima Irska (26%), potom slijedi Norveška (21%),

te Finska i Švedska (18%), dok je udio tih prihoda najniži u Bugarskoj i na Cipru - svega 1 posto.

Ispred njih su Grci i Rumunji (2%), te Letonci (5%).32

Za primjer elektroničkog trgovanja koristio bih internet stranice Kupime33. Namjerno sam

odabrao web mjesto za grupnu kupnju, jer su one u posljednje dvije godine iznimno popularne.

Čak bi se usudio reći da su one i glavni generator rasta e-trgovine u Hrvatskoj. Do danas u

Hrvatskoj postoji preko dvadeset ovakvih portala za grupnu kupnju. Njihov poslovni model

temelji se na naizgled jednostavnom, ali u isto vrijeme i vrlo originalnom konceptu dnevnih

popusta na proizvode i usluge, ali samo pod uvjetom da se za određenu uslugu ili proizvod

zainteresira određeni minimalan broj kupaca. Popusti koje kupci mogu ostvariti kreću se od 50

pa sve do 90 posto, ovisno o ponudi dana, ali minimalna ušteda je 50 posto. Ovaj model je

potpuno promijenilo svijet online kupnje, a ovakav način kupnje predstavlja win-win situaciju u

kojoj svatko dobiva, prodavač je jer je prodao veću količinu neke usluge ili proizvoda, a vi jer ste

prošli jeftinije prilikom kupnje.

Sam način kupnje je vrlo jednostavan. Za početak treba otvoriti profil na www.kupime.hr.

Otvaranje profila je besplatno, a na taj način bit ćete obaviješteni o svim ponudama jer ćete ih

dobivati u svoj inbox. Kada se učlanite, možete se prijavljivati za ponude koju se vam

zanimljive. Kada se za određenu ponudu skupi minimalan broj kupaca kupnja je uspješno

zaključena i ostvarili ste popust.

U inbox će vam tada doći bon za grupni popust koji zatim isprintate i s njim ostvarujte popuste

prilikom kupovine. Kupon za popust u pravilu ne morate iskoristiti istog dana nego u

predviđenom vremenu za određenu uslugu ili proizvod. Ako je kupnja bila uspješna, odnosno

ako je ostvaren popust vaša kreditna kartica se tereti. No, ako nije došlo do kupnje , nemate

nikakvih troškova i ništa se ne događa, osim što je popust ostao neiskorišten. Većina ponuda

traje 24 sata i to je vrijeme u kojem se skupljaju ponude. One su samostalne i ne mogu se spajati.

Plaćanje se osim kreditnom karticom može izvršiti i općom uplatnicom te internet bankarstvom,

a ponude za grupnu kupnju pokrivaju veće hrvatske gradove.

32 Dostupno na: http://www.jatrgovac.com/2010/01/eurostat-u-hrvatskoj-14-posto-prometa-kroz-e-trgovinu (10. rujna 2011.) 33 Dostupno na: www.kupime.hr (10. rujna 2011.)

27

5.2. Elektroničko bankarstvo

Pojava informacijskih i komunikacijskih tehnologija, a posebno Interneta, tijekom druge

polovice 20. stoljeća utjecali su na razvoj funkcionalnosti bankarstva.

Elektroničko bankarstvo ili E-banking (engl.) je opći pojam za procese kojima korisnik može

obavljati bankarske transakcije elektroničkim putem, bez posjećivanja intitucije nadležne za

transakciju.

Elektroničko bankarstvo predstavlja uporabu bankarskih usluga i izvođenje bankarskih

transakcija koje obavlja sama stranka, vlasnik računa i komitent banke, posredstvom osobnih

računala ili terminala s lokacija s kojih je moguć pristup telekomunikacijskoj mreži za prijenos

podataka.34

Postoje 4 razvojne faze funkcionalnosti bankarstva pod utjecajem suvremenih tehnologija:

inicijativa, interaktivnost, personalizacija, virtualizacija.

U prvoj fazi menedžment bankarskih institucija dolazi do spoznaje da informacijske tehnologije

otvaraju nove mogućnosti razvoja, omogućuju povećanje produktivnosti rada, kvalitete

obavljenih usluga, novih klijenata i tržišta, ali i postizanja konkurentnosti na tržištu.

U drugoj fazi dolazi do promjene pogleda na poslovanje. Umjesto da klijenti dolaze u banku,

banka treba dolaziti k njima. To znači da offline bankarske usluge postaju on-line, što klijentima

omogučuje da poslove obavljaju sami uz pomoć tehnologije banke.

U trećoj fazi on-line usluge su temeljni oblik poslovanja s klijentima. U ovoj fazi dolazi do

spoznaje da usluge klijentima ovise o tehnologiji, jer se njoj klijenti moraju prilagođavati, što

uvijek nije lako izvedivo, a uvijek djeluje na smanjenje njihova komfora. Menadžment zbog toga

smatra da je potrebna personalizacija usluga.

U posljednjoj fazi dolazi do razvoja ideje o stvaranju virtualnih banaka, koje fizički ne postoje,

već im se klijenti obraćaju putem web mjesta. Problem virtualizacije je u tome što zahtjeva

korjenitu promjenu u metodologiji i operativi poslovanja banaka, i donosi mnoge rizike poput

stvaranja nepovjerenja klijenata, moguće prijevare, pljačke i sl. Faza virtualizacije zbog toga

34 Dostupno na: http://www.poslovniforum.hr/about03/internet_bankarstvo.asp (10. rujna 2011.)

28

zahtjeva fizičke mjere zaštite bankarskih transakacija i podataka. Iz ove četiri faze vidi se

evolucija iz tradicionalnog bankarstva preko daljinskog, u izravno, pa sve do virtualnog

bankarstva, što je i prikazano na slici dolje.

Kvaliteta

usluge

Vrijeme

Slika 3.: Razvojni put bankarstva

Usluge koje pruža elektroničko bankarstvo su: usluga Internetskog bankarstva, mobilnog

bankarstva i usluga telefonskog bankarstva. Ovisno o vrsti usluge i vlastitoj infrastrukturi, banke

korisnika opskrbljuju tokenom, pametnom karticom na kojoj se nalazi certifikat, čitačem i

programskom podrškom za rad čitača.

Za primjer bih naveo Internet bankarstvo Zagrebačke banke, e-zabu, čiji sam korisnik. Usluga e-

zaba Internet bankarstva omogućava mi slijedeće: unijeti nalog s budućim datumom provedbe,

proslijediti primatelju potvrdu o izvršenju naloga e-mailom ili poštom, pregledati stanje i

promete svih svojih računa i računa po kojima ste opunomoćeni, stanje i promete svojih kredita,

ulaganja i oročenja, provjeriti rate kredita, kamate te troškove i limite po karticama, platiti režije,

rate kredita, prenositi novac na druge račune, primati izvatke po računima te obavijesti o

učinjenim troškovima po karticama, kupovati bonove za mobitel, kupovati i prodavati strane

Tradicionalno

bankarstvo

Daljinsko

bankarstvo

Izravno

bankarstvo

Virtualno

bankarstvo

29

valute te konvertirati valute, kupovati, prodavati te prenositi udjele u ZB Invest fondovima,

odabrati odgovarajući model štednje i oročiti željeni iznos, ugovoriti stambenu štednju, ispuniti i

predati zahtjev za stambeni kredit, obnoviti policu autoosiguranja, ugovoriti trajne naloge za

plaćanje računa, rata kredita, troškova po kreditnim karticama ili za ulaganje u otvorenu štednju,

ugovoriti e-uplatnice, ugovoriti m-zabu , bankarstvo putem mobitela.35

Dakle, kao što se vidi iz gore navedenih mogućnosti, internet bankarstvo nudi mnoge prednosti

kao što su jeftinije naknade kod plaćanja e-zabom, ne ovisite o radnom vremenu poslovnica, sve

što trebate možete obaviti kada to vama odgovara, pa čak i ugovoriti štednju ili obnoviti policu

autoosiguranja, nema čekanja, nema gužvi. U svakom trenutku znate što se događa s računima, a

e-zabom možete pregledati sve transakcije, stanja i promete svojih računa u banci godinu dana

unatrag.

Zanimljiv je i podatak koji iznosi Agencija Vijeća Europe Europay, čiji je osnovni zadatak

rješavanje problema i unapređenje financijskih tokova u Europskoj uniji, a tiče se ekonomske

opravdanosti korištenja Internet bankarstva. Naime, prema Europayu prosječni trošak jedne

financijske transakcije u poslovnici neke europske banke iznosi oko jedan dolar, ako se

transakcija obavlja telefonski trošak iznosi oko pola dolara, uz primjenu bankomata trošak iznosi

četvrt dolara, a u internetskom bankarstvu samo jedan cent. Nakon ovih podataka mislim da je

sasvim jasno kolika je isplativost ovakvog načina poslovanja, a da i ne govorimo o kvaliteti i

brzini usluge za samog klijenta.

5.3. Online financijske transakcije

Financijske transakcije putem Interneta mogu se obavljati na četiri načina. Putem debitnih i

kreditnih kartica, zatim elektroničkim (digitalnim) novcem, pomoću pametnih kartica i

elektroničkih novčanika, te kao mikroplačanja.

Iako je plačanje karticom vrlo popularan i prikladan način plačanja u elektroničkom kupovanju

mnogi izbjegavaju plačanje karticama zbog straha od prijevara i drugih rizika. Zbog toga se

kartične kuće trude razviti što sigurniji sustav kartičnog plačanja na Internetu i informirati

korisnike o prednostima koje donosi taj način plačanja.

35 Dostupno na: www.zaba.hr (10. Rujna 2011.)

30

Tehnologija digitalnog (elektroničkog) novca (engl. Electronic Money, Digital Money, Digital

Cash) omogućuje korisnicima slanje digitalnih poruka koje djeluju kao nalozi za isplatu ili

polaganje novca na račun u banci. Ovim sustavom plačanja korisnicima se omogućuje

jednostavnije obavljanje novčanih transakcija. Razlika u odnosu na kreditne kartice je ta da se

ovdje korisniku ne odobrava nikakav kredit, već im se jednostavo omogućuje da obavljaju

novčane transakcije u realnom vremenu na puno jednostavniji način.36

Pametne kartice (engl. Smart Card) omogućuju korisnicima pohranjivanje novca na

memorijsko/procesorskim čipovima u karticama u obliku digitalnih poruka koje su u funkciji

elektroničkog novca ili informacija pri digitalnoj verifikaciji kod elektroničkog plačanja. Time je

skraćeno vrijeme obavljanja transakcija i povećana sigurnost podataka.

Elektronički novčanici (engl. Electronic Wallet, e-Wallet) imaju implementiran softver u

poslužiteljskom računalu trgovca. Korisniku omogućuju uvid u obveze plačanja i isporuke robe.

Aktiviraju se na web stranici on-line trgovca, a u njima mogu biti pohranjene i informacije o

digitalnom novcu i kreditnim karticama.

Sustav mikroplačanja se provodi da bi se izbjegli gubici kojima su izloženi elektronički trgovci

kada je iznos plačanja manji od naknade koju trgovac plača za svaku transakciju obavljenu

kreditnom ili debitnom karticom.

Današnji najpoznatiji servis za obavljanje online transakcija jest Paypal. To je internetski

orijentirana kompanija koja omogućava da se uplate i novčani prijenosi obavljaju u potpunosti

preko Interneta. PayPal je vrsta „klijent-klijentu (person-to-person, P2P)“ usluge. P2P način

plaćanja omogućava bilo kome tko ima e-mail adresu da pošalje novac nekom drugom tko

također ima e-mail adresu. Inicijalizator transakcije preko paypala se mora prvo registrirati na

paypal stranicama, te zatim prebaciti određenu svotu novaca na svoj korisnički račun (account).

Novčani iznos se može prebaciti direktno sa tekućeg računa banke ili koristeći kreditne

kartice/debitne kartice. Primatelj PayPal transfera može zatražiti ček od paypal –a, može otvoriti

svoj korisnički račun, ili može zatražiti prijenos sredstava na svoj račun u banci.

36 Panian, Ž., Bogatstvo interneta, Strijelac, Zagreb, 2001, str. 267.

31

PayPal omogućava i plaćanja između dobavljača, aukcijskih stranica i ostalih komercijalnih

korisnika, za što naplaćuje određeni iznos. Isto tako, ovisno o okolnostima, naplaćuje (postotak

iznosa plus određeni fiksni trošak) se i prijenos odnosno prijam novčanih sredstava. Paypal je od

2002. godine u vlasništvu eBaya, a od ožujka 2011. i u Hrvatskoj je moguće primanje uplata,

odnosno prodaja putem sustava Paypal.

6. ZAKLJU ČAK

Nakon svega napisanog, možemo zaključiti kako je elektroničko poslovanje sigurno

najmoderniji način poslovanja, i kako se danas bez njega više ne može opstati na tržištu. Imajući

to u vidu, tvrtke bi trebale čim više sredstava ulagati upravo u ovaj poslovni model, kako bi

unaprijedile svoje poslovanje i profitabilnost. Elektroničko poslovanje donijelo je povećanje

brzine i reakcija tvrtki na globalne promjene, udaljenost je prestala biti presudan faktor u

poslovanju, a globalno je tržište postalo mjesto za tržišno natjecanje.

Elektroničko poslovanje nudi neslućene mogućnosti, a upravo u tim mogućnostima bi tvrkte

trebale prepoznati svoju priliku, te se na taj način diferencirati od konkurecnije. Vidjeli smo

primjere eBaya, Amazona, Kupime, i drugih web trgovina koje su zahvaljujući svojoj

inovativnosti, iskoristile internetsku tehnologiju i ostvarile izvanredne rezultate. Naravno, ne

mogu sve organizacije biti tako inovativne, ali treba težiti prema tome da se barem prate trendovi

na tom polju, i nastojati čim više pratiti novitete, te ih uvoditi u svakodnevno poslovanje koliko

je to god moguće.

Hrvatska po tom pitanju zaostaje u određenim segmentima za razvijenim zemljama, ali ipak se

kreće prema naprijed. U posljednjih nekoliko godina značajna sredstva se ulažu od strane države

koja je pokrenula projekt e-Hrvatska, koji ima za cilj sveopću informatizaciju javnog sektora i u

potpunosti prelazak na model elektroničkog poslovanja. Polako se i mijenjenja svijest samih

građana i poduzeća prema elektroničkom poslovanju, koji postaju sve manje skeptični, upravo

zbog toga što se znatna sredstva ulažu upravo u sigurnost elektroničkog poslovanja. No, ipak

određeni rizici postoje i uvijek će postojati. Kriminal postoji u realnom i u virtualnom svijetu, ali

mehanizmi zaštite ipak postoje, i na nama je da ih iskoristimo i da se osiguramo.

S vremenom će razvoj i implementacija e-poslovanja biti sve jednostavnija, brža i jeftinija pa je

za očekivati da će sve više i srednja i mala poduzeća uvoditi segmente e-poslovanja u svoje

32

svakodnevne aktivnosti. Prema tome, elektroničko poslovanje će definitvno biti sve više prisutno

u našim životima, a na nama je da ga iskoristimo na najbolji mogući način. Bez obzira na

statistiku vjerujem da su i poduzeća u Hrvatskoj sve više svjesna potrebe za prelaskom na

elektronički način poslovanja jer im o tome doslovno ovisi opstanak. Gopspodarska kriza i

recesija u protekle dvije godine donijele su i jednu dobru stvar. Tvrtke su bile prisiljene smanjiti

troškove i provesti sveopću racionalizaciju poslovnja, pa su na neki način i bile prisiljene uvesti

određene aspekte elektroničkog poslovanja pritisnute krizom. Hrvatska ima sve predispozicije za

još brži razvoj i implementaciju elektroničkog poslovanja. Infrastruktura je tu, a na nama je da

budemo pametni i stavimo je u funkciju.

33

LITERATURA

1. Čerić, V. et al. (1998) Poslovno računarstvo, Zagreb, Znak

2. Earl, M. J. (2000) Evolving the E-Business, Business Strategy Review, 11: 33–38

3. Ellis, J. i Speed, T. (2001) The Internet Security Guidebook from Planning to Deployment,

Academic Press

4 .Elsenpeter, C. R., Velte, J. T. (2001) eBusiness: A Beginner's Guide, Osborne/McGraw-Hill,

Network Professional's Library, 1– 480.

5. Fažon, V. (2003) Internetsko bankarstvo – usluga novog doba : prednosti i nedostaci,

Infotrend, br. 110, str. 49-51.

6. Kalakota, R. (2000) 10 Things you must know about e-Business, FAI Journal, January 2000,

e-Business, 24– 60.

7. Kalakota, R. (2000) Next-Generation B2B Solutions, Supply Chain Management Rewiev –

2000, Technology, 74– 79..

8. Knežević, Blaženka (2002.) Elektroničko uredsko poslovanje i odvijanje poslovnih procesa –

znanstveni magistarski rad, Ekonomski fakultet Zagreb

9. Panian, Ž. (2000) Bogatstvo Interneta, Zagreb, Strijelac

10. Panian, Ž. (2000) Elektroničko poslovanje – šansa hrvatskog gospodarstva u 21. stoljeću, 3-4

travanj 2000, Ekonomski pregled, vol. 51

11. Panian, Ž. (2001) Elektroničko trgovanje, Zagreb, Sinergija

12. Panian, Ž. (2002) Izazovi elektroničkog poslovanja, Zagreb, Narodne novine

13. Panian, Ž.(2003) Odnosi s klijentima u e-poslovanju, Zagreb, Sinergija

14. Ravi Kalakota i Marcia Robinson (2002) E-poslovanje 2.0 : vodič ka uspjehu, Zagreb, Mate

15. Spremić, M. (2004) Menadžment i elektroničko poslovanje, Zagreb, Narodne novine

16. Srića, V. (2001) Put k elektroničkom poslovanju, Zagreb, Sinergija

17. Varga M. et al. (2007) Informatika u poslovanju, Zagreb, Senat sveučilišta u Zagrebu

34

18. Web stranice www.cimermansoftware.hr (5. Srpnja 2011.)

19. Web stranice http://e-prijave.mirovinsko.hr (10. rujna 2011.)

20. Web stranice http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/11499.pdf (24. srpnja 2011.)

21. Web stranice www.kupime.hr (10. rujna 2011.)

22. Web stranice www.links.hr (10. rujna 2011.)

23. Web stranice http://www.poslovni.hr/vijesti/ekupnja-napreduje-puzevim-korakom-

180359.aspx (10. rujna 2011.)

24. Web stranice http://www.vidilab.com/vijesti/vise.php?id=14006 (10. rujna 2011.)

25. Web stranice www.zaba.hr (10. rujna 2011.)

35

POPIS ILUSTRACIJA

Popis slika

I. Šest faza razvoja e-poslovanja

II. Oblici elektroničkog poslovanja

III. Razvojni put bankarstva

Popis tablica

I. Povijesni razvoj IT-a