94517965-rjecnik-rimskog-prava

5
Rečnik rimskog prava Accessorium sequitur principale – sporedna stvar deli pravnu sudbinu glavne Actio confessoria – konfesorna tužba za zaštitu službenosti Actio negatoria – tužba zbog uznemiravanja prava svojine Actio Publiciana – tužba uzukapionog držaoca ili vlasnika stvari zbog oduzimanja stvari, koja se zasniva na jačem pravnom osnovu za državinu Actio quanti minoris – tužba za smanjenje cene Actio redhibitoria – tužba za raskid ugovora Actio rei vindicatio – tužba za povraćaj oduzete stvari Alteri stipulari nemo potest (Ulpianus D 45, 1, 38, 17) – niko ne može izjavom svoje volje obavezivati drugog Alterius mora alteri non nocet (Marcianus D 22, 1, 32, 4) – docnja jednog ne škodi drugome (kada se radi o deljivoj obligaciji) Altius non tollendi – pravo titulara službenosti da od vlasnika poslužnog dobra zahteva da svoju zgradu ne podiže iznad određene visine (službenost vidika) Animus domini – volja držaoca da stvar drži kao svoju Casus mixtus –mešovit slučaj Casus sentit domino (Sec Gaius D 13, 6, 18, pr) – slučaj pogađa vlasnika („slučaj škodi onom koga zgodi“) Causa traditionis – osnov (razlog) predaje stvari Cessio vindicationis – fiktivna predaja stvari koja se nalazi u državini trećeg lica (sticalac stiče svojinu u momentu zaključenja ugovora, sa pravom da od trećeg, kod koga se stvar nalazi, zahteva njenu predaju tužbom actio rei vindicatio) Clausula intabulandi – izjava (odobrenje) pravnog prethodnika potrebna za upis prava svojine ili drugog prava (npr hipoteke) na novog vlasnika Communio mater rixarum est – susvojina je majka nesporazuma (uzrok sukoba) Compensatio lucri cum damno – oduzimanje koristi od štete Condictio indebiti – tužba za povraćaj plaćenog što se nije dugovalo Condictio ob causam finitam – tužba s obzirom na osnov koji je docnije otpao Condictio ob causam futuram – tužba s obzirom na osnov koji se nije ostvario Condictio sine causa – obogaćenje bez osnova (neosnovano obogaćenje) Constitutum possessorium – fiktivna predaje stvari (sticalac postaje vlasnik u momentu zaključenja ugovora, a stvar ostaje u državini prenosioca po osnovu podobnom za sticanje užeg prava od svojine (npr kao zakupac ili plodouživalac)) Contra non valentem agere non curit praescriptio – rok za održaj ne može teći protiv onoga ko ne može voditi panicu Contractus contrahentibus lex esto (Sec Papinianus D 16,3,24) – ugovor neka bude stranama zakon (Pacta sunt servanda) Corpus possessionos – faktička vlast na stvari Culpa in contrahendo – odgovornost na temelju pregovora

Upload: aselmo-robiati

Post on 25-Oct-2015

21 views

Category:

Documents


2 download

TRANSCRIPT

Page 1: 94517965-Rjecnik-rimskog-prava

Rečnik rimskog prava

Accessorium sequitur principale – sporedna stvar deli pravnu sudbinu glavne

Actio confessoria – konfesorna tužba za zaštitu službenosti

Actio negatoria – tužba zbog uznemiravanja prava svojine

Actio Publiciana – tužba uzukapionog držaoca ili vlasnika stvari zbog oduzimanja stvari, koja se zasniva na jačem pravnom osnovu za državinu

Actio quanti minoris – tužba za smanjenje cene

Actio redhibitoria – tužba za raskid ugovora

Actio rei vindicatio – tužba za povraćaj oduzete stvari

Alteri stipulari nemo potest (Ulpianus D 45, 1, 38, 17) – niko ne može izjavom svoje volje obavezivati drugog

Alterius mora alteri non nocet (Marcianus D 22, 1, 32, 4) – docnja jednog ne škodi drugome (kada se radi o deljivoj obligaciji)

Altius non tollendi – pravo titulara službenosti da od vlasnika poslužnog dobra zahteva da svoju zgradu ne podiže iznad određene visine (službenost vidika)

Animus domini – volja držaoca da stvar drži kao svoju

Casus mixtus –mešovit slučaj

Casus sentit domino (Sec Gaius D 13, 6, 18, pr) – slučaj pogađa vlasnika („slučaj škodi onom koga zgodi“) Causa traditionis – osnov (razlog) predaje stvari

Cessio vindicationis – fiktivna predaja stvari koja se nalazi u državini trećeg lica (sticalac stiče svojinu u momentu zaključenja ugovora, sa pravom da od trećeg, kod koga se stvar nalazi, zahteva njenu predaju tužbom actio rei vindicatio) Clausula intabulandi – izjava (odobrenje) pravnog prethodnika potrebna za upis prava svojine ili drugog prava (npr hipoteke) na novog vlasnika

Communio mater rixarum est – susvojina je majka nesporazuma (uzrok sukoba)

Compensatio lucri cum damno – oduzimanje koristi od štete

Condictio indebiti – tužba za povraćaj plaćenog što se nije dugovalo

Condictio ob causam finitam – tužba s obzirom na osnov koji je docnije otpao

Condictio ob causam futuram – tužba s obzirom na osnov koji se nije ostvario

Condictio sine causa – obogaćenje bez osnova (neosnovano obogaćenje)

Constitutum possessorium – fiktivna predaje stvari (sticalac postaje vlasnik u momentu zaključenja ugovora, a stvar ostaje u državini prenosioca po osnovu podobnom za sticanje užeg prava od svojine (npr kao zakupac ili plodouživalac))

Contra non valentem agere non curit praescriptio – rok za održaj ne može teći protiv onoga ko ne može voditi panicu

Contractus contrahentibus lex esto (Sec Papinianus D 16,3,24) – ugovor neka bude stranama zakon (Pacta sunt servanda)

Corpus possessionos – faktička vlast na stvari

Culpa in contrahendo – odgovornost na temelju pregovora

Page 2: 94517965-Rjecnik-rimskog-prava

Culpa in eligendo – krivica zbog pogrešnog izbora

Culpa in inspiciendo – krivica zbog nedovoljnog nadzora

Culpa in instruendo – krivica zbog nedovoljnih instrukcija

Culpa lata dolo aequiparatur (Sec Ulpianus D 36, 4, 5, 15) – gruba nepažnja (teški nehat) se izjednačava sa namerom

Damnum emergens – stvarna šteta

Datio in solutum – zamena ispunjenja

Datio solvendi causa – davanje radi ispunjenja

Debitor rei certae, rei interitu liberatur – dužnik individualno određene stvari oslobađa se obaveze njenom propašću

Dies interpellat pro homine – rok opominje umesto čoveka Ako je vreme ispunjenja obaveze određeno, poverilac nije dužan da opominje dužnika na rok

Dilligentia quam in suis – pažnja koja se poklanja svojim stvarima

Dominium dominans – povlasno dobro

Dominium serviens – poslužno dobro

Erga omnes – (dejstvo) prema svima

Error (ignorantia) iuris nocet, facti non nocet (Paulus D 22, 6, 9, pr) – zabluda o pravu (neznanje prava) škodi, a zabluda o činjenicama ne škodi

Exceptio non adimpleti contractus – prigovor neispunjenog ugovora

Exceptio posterioris domini – prigovor tuženog da je postao vlasnik posle tužioca

Exceptio rei venditae et traditae – prigovor prodate i predate stvari

Exceptio vitiosae possessionis ab adversario – prigovor manljivosti državine

Falsa demonstratio non nocet (Gaius D 35, 1, 17, pr) – netačan opis ne škodi

Fiducia cum creditore contracta – fiducijarni prenos svojine radi obezbeđenja

Forma dat esse rei – forma daje suštinu stvari

Fraus omnia corrumpit – prevara sve kvari

Fructus naturales/ Fructus civilis – prirodni plodovi/civilni plodovi

Genera non perunt – stvari određene po rodu ne propadaju

Hiperocha – pravo vlasnika prodate založene stvari na ostatak vrednosti nakon namirenja potraživanja

Impossibilium nulla obligatio est (Celsus) – ništava je obaveza na nemoguće

In alternativis electio est debitoris (Sec Papinianus D 46, 3, 95, 1) – kod alternativnih obligacija, pravo izbora pripada dužniku

In dubio contra stipulatorem – u sumnji, ugovor treba tumačiti na štetu onog ko ga je sastavio (ugovori po pristupu)

In dubio pro debitore – u sumnji, ugovor treba tumačiti u korist dužnika (dobročini ugovori)

In pari causa, melior est possidentis – pod istim uslovima, držalac ima jači pravni položaj (u slučaju ravnog prava, prednost ima tuženi držalac stvari)

Page 3: 94517965-Rjecnik-rimskog-prava

Inter partes – (dejstvo) između tačno određenih lica (poverioca i dužnika)

Interdictum recuperandae possessionis – tužba u slučaju oduzimanja državine

Interdictum retinendae possessionis – tužba u slučaju uznemiravanja državine

Invitatio offerendi – poziv da se ponuda učini

Iura in re aliena – stvarna prava na tuđim stvarima

Iure naturae aequm est neminem cum alterius detrimento et iniuria fieri locupletiorem (Pomponius D 51, 17, 206) – opšti je princip pravičnosti da se niko ne obogati čineći drugome štetu i nepravdu

Ius offerendi – pravo preuzimanja prava (npr hipoteke isplatom duga)

Ius possidendi, utendi, fruendi et disponendi (ius utendi, fruendi et abutendi) – ovlašćenje držanja, upotrebe, pribiranja plodova i raspolaganja

Ius retentionis – pravo zadržavanja stvari (retencija)

Ius tollendi – pravo tuženog držaoca stvari da ono što je učinio radi ulepšavanja i poboljšanja stvari odvoji i zadrži za sebe

Iustus titulus – pravni osnov

Lex commissorio – sporazum zalogoprimca i zalogodavca da će zalogoprimac steći svojinu na predmetu zaloge ako dužnik ne ispuni svoju obavezu o dospelosti Lucrum cessans – izmakla korist

Mala fides superveniens nocet – kasnija nesavesnost škodi

Malitiis non est indulgendum (Celsus) – nevaljalstvo ne treba praštati

Modus acquirendi – način sticanja

Mora creditoris (accipiendi) – docnja poverioca

Mora debitoris (solvendi) – docnja dužnika

Negotiorum gestio – nezvano vršenje tuđih poslova

Negotiorum gestio necessaria – nužno nezvano vršenje tuđih poslova

Negotiorum gestio utilis – korisno nezvano vršenje tuđih poslova

Neminem laedere – zabranjeno je prouzrokovati štetu drugome

Nemini res sua servit – nema službenosti na svojoj stvari

Nemo auditur propriam turpitudinem allegans (Sec C J 2, 4, 30) – ne treba slušati onog ko se poziva na svoju sramotu

Nemo plus iuris ad/in alium transfere potest quam ipse habet (Sec Paulus D 50, 17, 120) – niko na drugog ne može preneti više prava nego što sam ima

Nuda proprietas – „gola“ svojina Obligatio est iuris vinculum (Just Inst 1, 3, 13, pr) – obligacija je pravna veza

Pactum antichretium – pravo zalogoprimca da upotrebljava predmet zaloge i ubire plodove koje stvar daje

Pactum de cedendo – ugovor o ustupanju potraživanja (cesija)

Pactum de non petendo – obećanje poverioca da neće tužiti dužnika

Pactum Marcianum – sporazum da će zalogoprimac steći svojinu na predmetu zaloge, po unapred određenoj

Page 4: 94517965-Rjecnik-rimskog-prava

ceni, ako dužnik ne ispuni obavezu

Pactum reservati domini – zadržavanje prava svojine

Petitorium absorbet possessorium – svojina apsorbuje državinu

Plena in re potestas – najpotpunija pravna vlast na stvari

Plures res sunt in obligatione, sed una res est in solutione – više se stvari duguje, a jednom se obaveza može izvršiti

Possessio – državina

Possessio bonae (malae) fidei – savesna (nesavesna) državina

Possessio iusta – zakonita državina

Possessionis non iuris est, sed facti – državina nije pravo, već fakt (činjenica)

Praetium affectiones – afekciona vrednost stvari

Praetium commune – opšta (tržišna) vrednost stvari

Praetium singulare – individualna vrednost stvari

Prior tempore potior iure – prvi u vremenu, jači u pravu

Quantum possessum tantum praescriptum – koliko u državini, toliko u održaju

Quassi possessio – državina prava (kvazi-državina)

Qui facit per alium, facit per se – ko radi preko drugog, isto je kao i da sam radi

Qui suo iure utitur, neminem laedit (Sec Paulus – D 50, 17, 155, 1) ko koristi svoje pravo, nikome ne nanosi štetu

Qui tacet consentire non videtur – ko ćuti ne saglašava se

Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum (Sec Lifinus – D 50,17,210) što je ništavo, od početka ne proizvodi posledice

Quod nullum est, nullum producit effectum – što je ništavo, ne proizvodi nikakve posledice

Rebus sic stantibus – dok stvari tako stoje

Res civiliter immobiles – nepokretnosti po nameni

Res corporales (incorporales) – telesne (bestelesne) stvari

Res crescit vel perit domino (Sec Paulus D 50, 17, 10) – stvar se uvećava ili propada vlasniku Vlasnikove su i koristi i štete od stvari

Res immobiles – nepokretne stvari

Res in commercio/ Res extra commercium – stvari u/van pravnog prometa

Res mobiles – pokretne stvari

Res naturaliter immobiles – nepokretnosti po prirodi

Res nullius cedit occupanti – ničija stvar pripada onome ko je uzme u državinu

Resolutio iure dantis, resolvitur ius accipientis – prestankom prava prenosioca, prestaju i prava sticaoca

Retractus – pravo prekupa (kod prava preče kupovine)

Page 5: 94517965-Rjecnik-rimskog-prava

Servitus in faciendo consistere nequit – obaveza vlasnika poslužnog dobra ne može se sastojati u činjenju

Servitus servitutis esse non potest – nema službenosti na službenosti

Solus consensus obligat – sporazum sam po sebi obavezuje

Superficies solo cedit – sve čvrsto spojeno sa zemljom pripada vlasniku zemlje

Traditio brevi manu – predaja kratkom rukom (fiktivna predaja stvari koja se već nalazi u državini sticaoca po pravnom osnovu podobnom za sticanja užeg prava)

Traditio symbolica – simbolična predaja

Traditio vera – prava predaja

Una res est in obligatione, duae sunt in solutione – jedna stvar se duguje, a sa dve se obaveza može ispuniti (facultas alternativa)

Universitas rerum – zbirna stvar

Universitates iuris – skup prava

Usucapio – održaj

Usucapio libertatis – liberatorna uzukapija (način prestanka službenosti usled nevršenja praćeno protivljenjem vlasnika poslužnog dobra vršenju službenosti)

Usus fructus est ius alienis rebus utendi, fruendi, salva rerum substantia – plodouživanje je pravo korišćenja tuđe stvari i pribiranja plodova, bez zahvatanja supstance stvari

Utile per inutile non vitiatur (Sec Ulpianus) – korisno se štetnim ne kvari

Venire contra factum proprium – protivrečno ponašanje (suprotno ranijem)

Volenti non fit iniuria (Ulpianus D 47, 10, 1, 5) – ne biva nepravda onome koji je želi (pristanak oštećenog)