ÈASOPISHRVATSKOG

PLANINARSKOGSAVEZA

GODIŠTE 96

ISS

N 0

35

4-0

65

0

SRPANJSRPANJKOLOVOZKOLOVOZ

20042004

7-87-8

HP 07-08-2004 korice.qxd 23.4.2006 12:56 Page 1

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898.Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

IZDAVAÈ

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

E-MAIL: hps@inet.hr

http://hps.inet.hr

TEL./FAX 01/48-24-142

TEL. 01/48-23-624

UREDNIŠTVO

hrvatski.planinar@vip.hr

http://hps.inet.hr/hp

UREDNIK

ALAN ÈAPLAR

PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB

E-MAIL: CAPLAR@VIP.HR

TEL./FAX 01/48-17-314

TEL. 091/51-41-740

UREDNIÈKI ODBOR

DAMIR BAJS

DARKO BERLJAK

VLADO BOžIÆ

TOMISLAV ÈANIÆ

MR. DARKO DOMIŠLJANOVIÆ

VESNA HOLJEVAC

FARUK ISLAMOVIÆ

ZDENKO KRISTIJAN

ŽELJKA LISAK

PROF. KRUNOSLAV MILAS

PROF. DR. ŽELJKO POLJAK

TISAK

»EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O.

DONJA LOMNICA

ISSN 0354-0650

PRETPLATA za 2004. godinu je 120 kuna (za inozemstvo 32 eura).

Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog saveza

2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici u rubrici »Poziv na

broj« obavezno treba biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata

za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX

25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje naljepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon izvršeneuplate, uz adresu æete moæi vidjeti naznaku o uplati, èime možeteprovjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena ievidentirana pri HPS-u (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebajuse pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani-narskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu ibrojeve izašle od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec na svojuadresu redovno primati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati putem e-maila ili poštom. Krajnjirok za primitak priloga je 10. dan u prethodnom mjesecu (30 danaprije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i obradetekstova, posebno za duže priloge. Svi primljeni materijali se nazahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi popraæeni što boljimizborom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom for-matu (e-mailom, na CD-u ili disketi). Detaljnije upute možetepotražiti na Internetu na adresi http://hps.inet.hr/hp/upute.pdf iliizravno od urednika.

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIK

ADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=120,00

2360000-1101495742

XXXXX

»HRVATSKI PLANINAR« - ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« - JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATOIN

HP 07-08-2004 korice.qxd 23.4.2006 12:56 Page 4

PAKLENICA I JA 242JASNA ŽAGAR

STRAŽEMANSKO BESPUÆE 245ANTUN KASAPOVIÆ

VISOVI I VRELA ZAPADNOG PAPUKA 248MILAN KAUÈIÆ

PLANINARSKE CIPELE 250DDRAGICA VITAS

PRVI PUT NA CRNOPCU I U KANJONU KRUPE 252GORDANA BURICA

KRKOM NIZVODNO 254MIRA BUZUK - BARAS

SEDAM DANA PO VELEBITU 256MILICA MIŠKULIN

HRVATSKA PLANINARSKA OBILAZNICA 264ZDENKO KRISTIJAN

KLANSKI PLANINARSKI PUT 270DAMIR BAJS

DOTAKNULA SAM OBLAKE! 271DOROTEA ŠKRABO

NOVI IZAZOVI PRED HGSS 272VINKO PRIZMIÆ

POLA STOLJEÆA PLANINARSKIH PRIZNANJA 277ŽELJKO POLJAK I MILIVOJ RIHTARIÆ

OBLJETNICE VELEBITSKOG PLANINARSKOG PUTA 280VLADIMIR JAGARIÆ

PLANINARSKE KUÆE I PUTOVI 282SPELEOLOGIJA 284IN MEMORIAM: MIJO ŠTRK, IVICA KERESMAN, ZDRAVKO ÈEVAPOVIÆ 286VIJESTI 287

242 PAKLENICA

245 NEPOZNATI PAPUK

264 NOVOSTI S HPO

280 VELEBITSKI PL. PUT

GodišteVolume

srpanj - kolovoz 2004

BrojNumber96 7-8

SLIKA NA NASLOVNICI:ANIÆA KUK U VELIKOJ PAKLENICI, FOTO: TOMISLAV MARKOVIÆ

S A D R Ž A J

7-8, 2004 241

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 241

Veæ se nekoliko dana pripremala promjenavremena. Jutrima bi more Velebitskog kanala bilomirna plavetna površina u kojoj bi se ogledao tekponeki oblaèak, a popodnevima bi struje nosile va-love èas na jednu pa onda opet na drugu stranu. Auveèer bi u lagano mreškanje mora pun mjesecutisnuo svoj srebrni sjaj.

Te su veèeri munje sijevale nad kopnom, aolovnosivi oblaci u trenu su prekrili nebo. Èinilose i zemlju i more. Jugo je pokazalo svu svoju ve-lièanstvenu silinu. Iza sebe ostavilo je pustoš raz-bacanog kamenja, otkinutog granja i uginulih mor-skih ježeva. A ujutro kao da nièeg nije ni bilo. Tekje slikovita bijela kapa oblaka ponad vrhunaca

Velebita navijestila dolazak bure. I neopisivo mo-dro nebo. I neopisivo èarobna Velika Paklenica.

Prozirna jutarnja maglica tišinom je obavilaMarasoviæe. Èini se da još svi love posljednje tra-gove sna dok ih ne raznese zov pijetla probuðenogprvim znacima jutra. Samo niz selsku slavinu neu-morno klokoèe ukusna izvorska voda i neupotri-jebljena namaèe usahlo tlo žedno od dugotrajnesuše i žege. Èak je i Paklenièki mlin zaustaviosvoje kolo, èekajuæi jesen i prvu bujicu pod kojomæe mu ponovo zaškripati usnule lopatice i zaste-njati stari mlinski kamen.

I dok se svjetla i sjene poigravahu tako ma-

242 7-8, 2004

PAKLENICA I JA

JASNA ŽAGAR, Sesvete

J U Ž N I V E L E B I T

Klanac Velike Paklenice

foto: Ivica Kodžoman

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 242

štom i zbiljom, prvi mirisi stijenja i bilja ispunišezrak, a raskoš mu upotpuniše prvi jutarnji cvrkutiptica. Prvi penjaèi veæ vežu papuèe i provjeravajukonopce, a Labirinti pritajeno èuèe sakriveni usrcu planine. Tek jedna klupa na rubu prašnjavogputa podsjetila me je da ne žurim, jer iza mene os-tala je raskoš stijena koju želim ponijeti sa sobom.Pokoja zraka sunca sramežljivo mi pomiluje lice,ali jedva je vidim i osjeæam. Dok promatram Kla-nac Velike Paklenice duboko usjeèen u strme liticei penjaèe koji ih strpljivo i dugo osvajaju èini mise da promatram neki drugi svijet. Nestvaran i ne-ponovljiv.

A negdje u tom skladu uzdiže se kameni div,misao na kojeg je skrivena duboko u želji da gadotaknem. Da ga makar vidim, silnog i ponosnog,iz mog malenog, nejakog svijeta. Aniæa kuk sasvim svojim penjaèkim smjerovima magièno jeprivlaèan i, nekako tajanstven, u ozraèju jutarnjetišine.

Dok su mi noge same klizile po glatkom ka-menom putu, a misli šetale od mašte do zbilje i na-trag, uèini mi se da èuh sramežljiv žubor vode.Napeh uši i uvjerih se da me nisu prevarile. Osmi-jeh mi ozari srce kad ugledah izvor pored puta.

Dok poput djeteta uživah u èistoj izvorskoj vodi,uši mi zaèuše novi, neoèekivani glas. U išèekiva-nju gledah niz put.

Odjednom cin! cin! cin!, ..., vjetar donesezvon zvonèiæa, i onda cin! cin! cin!... vrati mu gavelebitsko stijenje. Magarèiæ tužna pogleda, nato-varen naramcima suhog drva za ogrjev sklizao sepo kamenoj stazi. I zaustavi se baš pored mene neznajuæi što mu je èiniti.

- Siroèe malo, kako se ti muèiš! - rekoh. A onsamo šuti i tužno me gleda.

- Hajde! Ne boj se! Neæu ti ja ništa! - ohrabrihga. I on odtetura dalje.

Nekoliko trenutaka potom naišao je i gazda sopravdanjem da drva nisu teška i da magarèiæ veæzna put do kuæe u Starigradu.

S mislima na tužnog magarèiæa ušetah u Ani-æa luku. Kroz tunel bijeloga graba šetah kao krozsan. Pomislih: »Baš je lijepo!«, jer ne mogah naæidrugih rijeèi kojima bih ljepše opisala svoje udiv-ljenje. Nogom pred nogu uzdigoh pogled ka stije-nama i nebu. Negdje tamo skrivena je peæina kojasvjetovne tajne èuva veæ milijunima godina. Osun-èana staza tjera znoj na lice, svjetlost sunca i ka-

7-8, 2004 243

Put kroz Veliku Paklenicu foto: Aleksandar Gospić

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 243

mena zasljepljuje vid, ali nagrada za uložen trudpravo je malo blago saznanja i doživljaja. Bogat-stvo peæinskih oblika Manite peæi završava veli-èanstvenom zavjesom i još velièanstvenijim orgu-ljama. U tišini se iskradoh iz peæine prepuštajuæišišmiše njihovom miru i poèinku.

Podnevno sunce nemilosrdno je pržilo pa senovom izvoru obradovah još više. Hladniji i, èinilomi se ukusniji, vratio mi je snagu i želju da nasta-vim svoj put. Sve do Katiæa mlina koji se utihnuoi star zgurio meðu granjem ponad bajkovito lije-pog potoka Paklenice.

Iz šumarske kuæe Lugarnice širi se miris pe-èenih odrezaka i kobasica, a domar Ante izmeðuzalogaja prièa o mnoštvu poskoka i njihovim legli-ma u Suhoj dragi. Sunce proviruje kroz oblakdima što izlazi iz krušne peæi i nadražuje oèi inepce sviju prisutnih. Samo je Šarko ravnodušanna sva dogaðanja i lijeno se izvalio u sjenu podstolom èekajuæi svoju radost - naravno kost.

U glavi mi se rodila misao da zamolim Antuda me odvede u Suhu dragu. Da konaèno vidimposkoka. Mnoštvo poskoka u njihovom staništu.Odmah je i odbacih, jer Ante radi, a moj cilj jedom »Paklenica«.

I bazen u kojem se ogledaju nebo i oblaci,planina, drveæe i cvijeæe. Kristalno èista voda ne

dopušta mi ni da je prstomtaknem da je ne bih zamu-tila i pomutila to prirodnoèarobno ogledalo. Zato sebacih na jelo. Patlidžanipripremljeni na grèkinaèin doista su ukusni isasvim neobièni zajelovnik planinara. Malokruha ponudih i Malenoj,ali ona samo leži podstolom i tuguje za doma-rom koji je otišao po na-mirnice u Starigrad. Kadsmo se svi uljuljali u po-podnevni mir i sasvim za-boravili na Malenu, pre-nuo nas je uplašen zovgazdarice. Ali Malenoj nitraga ni glasa.

Odlazeæi obeæali smo da æemo Malenu potra-žiti i vratiti natrag u dom prije domarovog povrat-k a .I doista, Malena je dobila špagu oko vrata i sasvimravnodušno, èak i ponosno, skakutala pored novegazdarice kao da je njezin nestanak uobièajenastvar, ili kao da se ta cijela potraga i strka nje bašnimalo ne tièu.

A ja požurih dalje, jer sjene su veæ opasnoprekrivale put, a zlatno i crveno sunce tonulo izazapadnih stijena. Prolaznika je sve manje pa èakpomalo neoprezno žurih niz put. Odjednom setrgoh, jer shvatih da nisam sama. Bez imalo strahajedan je poskok prošetao stazom i ravnodušno sepopeo u grm. Srce mi zaigra od radosti pa požurihza njim. Na žalost, nije imao razumijevanja zamoju radoznalost. Nezainteresirano je nestao ugrmlju. A ja odmah pomislih na Antu i nasmijahmu se od srca. Ovo je bio najljepši velebitski po-skok, jer ga vidjeh samo ja. Taj pepeljasti poskoks rošèiæem na nosu ovaj mi je božanstveni danispunio u potpunosti.

A veæ mu je kraj. Velebit, Starigrad i ja uto-nusmo u san. Pokrila nas je pahuljasta noæ protka-na bjelièastim nitima zvijezda. Noæ kakvu je mo-guæe odsanjati samo na Velebitu. Sanjati kako pla-vièasta jutarnja maglica napušta velebitske vrhun-

244 7-8, 2004

Nad Malom Paklenicom foto: Ivica Kodžoman

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 244

Prolazeæi cestom od Kutjeva do Velike možese izdaleka opaziti èunjasto brdo zapadnije odMališèaka, koje se još bolje vidi produži li se pre-ma Biškupcima. Svi planinari slavonske ravni, a išire, znaju da je Velika ishodište gotovo svih pla-ninarskih staza na Papuk s južne strane, a to su trigrebena oko rijeka Duboèanke i Velièanke. Svezapadnije od Mališèaka je terra incognita - nepo-znata zemlja.

To me ponukalo da kod kuæe malo bolje po-gledam u atlas i prouèim teren prije no što poðemtamo. Sluèaj je pomalo uobièajen; od glavnoghrpta Papuka prema jugu spušta se greben - rebrodugo deset kilometara. S istoka ga omeðuje rijeka

Radovanka, na jugu cesta Velika - Biškupci, a sazapada rijeka Stražemanka. Tri kilometra sjever-nije od sela Stražemana je izrazito stožast vrhGrad (586 m). Samo kilometar sjevernije je vrhŠiljak (611 m), a još jedan kilometar dalje je Lipo-vac (791 m), najviši vrh u tom podruèju. Na kartise ponajviše istièe Kamengrad s preko 600 m visi-ne, na kojemu je ucrtana je oznaka za stari grad.Taj se vrh nalazi samo 4 km zapadnije od Lipovca.

Osim spomenutih, ovdje ima još nekoliko ma-lo manje stožastih brda: Kobilsko brdo (640 m),Pjeskovica (639 m), Tabakovo brdo (668 m), teKestenova strana i Gosted s istom visinom - 667 m,a sve to unutar tih 4 km. Kako da to nisam nikad

7-8, 2004 245

STRAŽEMANSKO BESPUÆE

ANTUN KASAPOVIÆ, Ðurðenovac

N E P O Z N A T E Z A N I M L J I V O S T I P A P U K A

Vidik s Lipovca foto: Slobodan Soldo

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 245

obišao, a u Velikoj sam bio veæ pedesetak puta!?

Tad se sjetim svog školskog druga, pustolovaSlobodana Solde koji se ovih dana naoružao no-vim GPS-om, a sigurno mu neæe škoditi vježbicapo slavonskim »bundevama« ostacima nekadaš-njih vulkanskih nestašluka na podruèju Papuka. Atko bi još pametan po neobilježenom terenu tra-gao za izgubljenim gradovima?

Jedne vjetrovite i oblaène subote prijeðemotako Krndiju kod Kutjeva i produžimo do Bišku-paca, tu skrenemo prema Stražemanu pa dolinomrijeke produžimo do ulaza u Park prirode Papuk.

Idealno mjesto, kilometar zapadnije od Gradai 250 metara niže. Ha, jednostavno uzimamo azi-mut 90o i uskaèemo u šumu Grabrovac. Tek štosmo popeli prvih 50 metara, pred nama se ukažemlad bagremik, prorastao kupinom, divljom ru-žom, bazgom, lijanama… da skratim: neprohodno.Odemo stotinjak metara na jug i naletimo na po-tok (po karti bezimeni) usjeèen 5-10 metara u pa-dinu. Složimo se da bi to bio kljuè za ovaj sluèaji poènemo se uspinjati uz naš Bezimeni potok pre-ko bezbrojnih kaskada raznobojnog kamenja i uzmalu pomoæ prijateljice maèete. Prateæi ga više od500 metara doðemo do izvora i lijepo mu se za-

246 7-8, 2004

Stijena Sokolina foto: Slobodan Soldo

Na vrhu Sokoline foto: Slobodan Soldo

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 246

hvalimo što nas je doveo pod vrh. Zadnjih stoti-njak metara je izrazit stožac obrastao starom šu-mom, ali s dosta šiblja. Prišli smo gradu sa zapada,a s visinom se poveæavala strmina.

Sam vrh je dosta stjenovit. Vrh brda je odsje-èen poput krnjeg stošca, èak ima i manju udubinuna vrhu koja lièi na krater. Grad je izuzetan vidiko-vac, samo što smo mi došli u nevrijeme kad je na-ilazila brza i hladna ciklona sa sjevera pa su oblacizatvorili pogled prema sjeveru, tj. hrptu Papuka.

Spustili smo se na sjevernu stranu i krenuliprema Lipovcu. Šiljak nije posebno istaknut vrh,veæ je nalik na krijestu, s nekoliko vrhova u nizus preko 600 m visine. Prilaz nas je koštao teškogprobijanja kroz nisko raslinje dok se nismo izvuklina prosjeku. Iza Šiljka put zaobilazi dolinu potokaÈainca koji je pomakao grebenski put na istok.Nasuprot potoku je još jedan stožac, Oštro brdo(554 m).

Do Lipovca se prolazi kroz mladu, gustu bu-kovu šumu punu suhog granja tako da treba visokopodizati noge kao da smo u snijegu. Poslije bukvuzamjenjuje hrast kitnjak, a padina je zasuta krup-nim kamenjem, velièine bundeve. Ni ovo nijeobièna »bundeva«! Nasuprot vrhu s istoène straneuoèili smo izvrstan vidikovac s kojeg se vidi gre-ben Mališèak na onom najvišem dijelu gdje prija-telji iz Velike imaju sklonište.

Uz malo truda stigli smo i na vrh bez pogledajer je obrastao šumom. Tu smo zbrojili dosad utro-šeno vrijeme: za prva tri kilometra utrošili smopreko tri sata. Pogledali smo u nebo i odluèili sespustiti do Sokoline, stijene na zapadnoj obaliStražemanke, nasuprot Lipovcu. Veæ nakon dva-desetak metara zapadno išèezne šuma i pojavi sestrma padina obrasla borovnicama i pokojim bo-rom te pogledom na zapad i sjever, gdje nam se uka-zao na nekoliko sekundi i sam vrh Papuka (953 m).

Stotinjak metara pod vrhom nabasamo na triskloništa od suhozida uzidanog nepuni metar vi-sine, elipsoidnog oblika, od kamena kojeg imaposvuda po cijeloj šumi. Od tih skloništa spušta seputiæ prema rijeci svih 200 metara, a zadnjih stometara slijedi ga još jedan potoèiæ. Tko li je samonašao utoèište na 685 metara visokoj padini posu-toj kamenjem i do tud pravio put?

Na Sokolinu popeli smo se zaobilazno sa sje-verne strane jer su s istoka i sjeveroistoka gotovookomite stijene s ponekom kaskadom tek pro-listalih, nježno zelenih borovnica. Prema vrhu suse isprijeèili kosturi prastarih hrastova koji su oèitoprkosili vremenu i nevremenu. Gore nas je èekaozaravanak s gustom borovom šumom. Nije bilovremena za uživanje jer nam je vjetar donosio svevlažnije oblake sa sjevera i jedino nam je preostaloprijeæi preko Gosteda, zapadno, a od vrha grebe-nom na jug do ušæa potoka Sušice u Stražemanku.

Od ušæa nas je po cesti do auta dopratila kiša,a mi nikad sretniji iako smo puno više planiraliproæi. Tko bi rekao da æemo krug (na karti manjeod 10 km) obilaziti više od pet sati, a osjetiti pot-puno zadovoljstvo, jer smo doživjeli prirodu naosobit i nesvakidašnji naèin.

Sad me najviše zaokuplja pitanje kad æe seponovno složiti zvjezdice cijeloj ekipi da dovrši-mo istraživanja oko Kamengrada i najvišeg sla-vonskog sela - Gornjih Vrhovaca, smještenog iz-meðu 530 i 540 m, okruženog svim ovim vrhovi-ma i bespuæem za prièu.

7-8, 2004 247

Uz šumski potok foto: Slobodan Soldo

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 247

PA, nemoj otiæi k njoj, kad PUK u gradu zalijepa vremena s vrelog asfalta, onako èeznutljivoi pomalo sjetno, gleda u nju i sanjari njene plaveobrise blago nazubljene u vatrenoj igri davnougaslih vulkana... Ako se odupreš i puku i srcu,ostat æeš u gradu, u nekoj od birtijica, lomeæi kop-lja u srazu loše politike i našeg sporog spusta sbivših navika Balkanskog poluotoka. I kad spo-znaš da još nisi zbrojio sve, ono za i protiv, kadjoš ne izblijede sve dileme, tumarat æeš planinom,nesvjestan neke želje koja je sve urbane èarolijegrada stavila na kocku i odredila tvoje ponašanješto se nekim drugim vrijednostima nije dalo istis-nuti iz srca... Osjetit æeš pod nogama pragorje,Stari Papuk, otok miocenskog mora, kako mu geo-loška nauka tepa. Prikradeš li se njegovim tajnimprirodnim trezorima, vidjet æeš u riznici obilje

okamina školjki, puževa, zvjezdaèa i algi. Zagri-jat æe te njegova prošlost, neki davni dani, kada jemore nestalo, isparili vali, a voda se povukla uneke druge zemaljske prostore. Ostali su samo podtvrdim granitom s pregršti mnogobrojnih blješ-tavih kristala i minerala naèièkani topli i hladniizvori.

Kreneš li ispod Papuka (953 m), od Uviraljke,izvora što se u blizini samoga vrha smjestio nebupod oblake, od promrzle vode što se ljeska u ka-menoj kolijevci, niz strminu ka zapadu, stiæi æešbrzo do Kneževih voda (820 m). Na blagoj viso-ravni u hladu snažnog drveæa izlijeva niz padinugudurama Bogdaške kose svoju tanku staklenastunit. Od blizine Šumeæeg brda, što se rasteglo nasjever sve do Slatinskog Drenovca, jedva èujnožubori, sklanjajuæi u tihi huk planine svoj mrzli ša-

pat. Svoju bistrinu izvor èuvau plavkastom zraku dalekihplaninskih prostora. Pojilo jeumaklo porocima civilizacije.Šæuæurilo se u našim malimbespuæima. Možda se hoæe sa-èuvati, preživjeti za one što æedoæi, i one iza njih i nas, da ihnapoji žedne. Ni tada neæe bitipravog života bez žeði, oneprave kad vreli dah zaroni uhladni izvor. A Kneževa vodaje takova, jedinstvena. To jevoda s pet zvjezdica. U njoj jerosa najèistijih kristala stareplanine. Ona je postojana,uvijek ista, bez zrnca mulja.Zato što se uzverala visoko kasjajnijem sunèanom urnebesu,

248 7-8, 2004

VISOVI I VRELA ZAPADNOG PAPUKA

MILAN KAUÈIÆ, Požega

N E P O Z N A T E Z A N I M L J I V O S T I P A P U K A

Kamengrad na Zapadnom Papuku foto: Milan Kaučić

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 248

postala je još životvornija i najizvornija meðupapuèkim vodenim vrelima.

Nedaleko æe nas doèekati Visoki vrh (882 m).Zatim se popnemo na Lom (883 m), prelazeæi nizi-nu ispod rijetkih orijaških èetinara što su poputgromobrana zaparali nebo i prkošljivo gorskimolujama nepomièno èekali da crni oblaci u papuè-ka kamena pleæa zariju vatrene strijele... Više putabio sam na Lomu. Nikada tamo gore nisam sreoolujne prijeteæe oblake. Nabubreni vodom, viseoni ponekad na nebeskom svodu kao kravlje vimepuno mlijeka i u planinskim bespuæima, sve dokna zemljino rodilište ne proliju kao iz kabla kišni-cu, zastrašuju svojom elementarnom snagom....Kada smo davne 1975. godine pok. Željko Böhm,dugogodišnji predsjednik Planinarskog društva»Sokolovac« iz Požege, i ja prvi put prošli Slavon-skim planinarskim putom od Zveèeva do Velike,Lom je mirovao pod visokom planinskom travom.Bujad se s travnatog proplanka zavlaèila u okolnugustu šumu. I onda smo zaobišli kišno nebo. Goresmo sreli brezove šumarke. U miru planine, podsveèanim ogrtaèima brezovih kora, nestajala im jebjelina u plavkastom zraku njišuæi u njemu svojezelene lisnate èipke... Izvaljen na njegovim plan-dištima, pogledom sam lovio izmaglice na panon-

skom sjeveru. Tamo daleko na mutnoj ravnici izaDrave, u vrelini ugarske stepe, mirovale su maðar-ske žute pustare. Teško je poæi, podiæi se s magi-ène moæi zemlje. U svom samovanju ona se okiti-la kao najljepša slavonska nevjesta i bila nekakomlaða od doline što nas je èekala iza podneva.Èim smo na zapadnom obzoru ugledali rascvjetalebijele oblaène cvjetaèe, ustali smo. Zemlja je poèi-vala i dalje. Karpatski vjetrovi veæ su tiho u hukuplanine tumarali kroz nju. Nestajali su u mraènimklancima u onom beskrajno dubokom šumu.

Na Lomu se križaju planinske staze i putovi.Grebenom na zapad, kad se proðe Bilo (830 m) iToèak (887 m), spušta se u Voæin, tužno mjestostradanja našeg naroda u domovinskom ratu. Tamoje stajala monumentalna gotièka crkva bl. djeviceMarije, snažno hodoèasno mjesto vjernika, dotemelja srušena u ratu.

Uz sam vrh ugnijezdio se se izvor Brzaje,zlatonosne Brzaje. U njenom dvadesetkilometar-skom zlatonosnom životu, dok je iz njenih klanacakod Kamenske ne popije Orljava, u talogu pijeskai gorskog mulja naðe se i pokoje zlatno zrno. Uru-šavana od izvora do ušæa s više od tristo metaravisine, u svoje korito kad pokupi Krajèinovicu iDuboku rijeku, zaljeska se na pjegavim ljuskama

7-8, 2004 249

Na Kamengradu foto: Milan Kaučić

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 249

250 7-8, 2004

Nedjelja je. Danas ne idem planinariti. Poslijenoæašnjeg roðendanskog tuluma i spavanja od sve-ga dva sata i nisam baš orna za hodanje po brdima.Osim toga jutros je dugo padala kiša. Sad se raz-vedrilo. Pojavilo se sunce i prekrasno morski plavonebo s bijelim »santama« oblaka koje klize, raste-žu se, protežu, urastaju jedne u druge pa se opetrazdvajaju praveæi neobiène oblike. Na trenutak se

rastrèe kao ovce na pašnjaku, pa se opet skupe...A vjetar sve hladniji i jaèi, pa ih razbacuje od sje-vera prema jugu.

Fijuèe vjetar oko prozora mog trinaestog kata.Dolje, u parku, povijaju se grane breza i škripistara lipa... »Šššštoooo je opet zahladilo... ššštoooje to s vremenom? Kako æu procvasti pri ovoj

munjevite pastrve. Brzaja nije samo jedan izvor.Njih je na desetine. Ne zna se koji je hitriji od ko-jega, hladniji i bistriji. Brzaci su joj divlji. Ublizini vrela, preko kristalnih škriljaca, vode joj sekao hitra bjelouška zalijeæu u dolinu. U nizini, kadjoj vode dojure iz gustih borovih i bukovih šuma,naðe i ona malo mira. Uz potoènog raka i vodenogkosa tiho zaklokoæe kao da gore, dok je bila uro-njena u vrletima planine i zapjenjena kao rascvje-tana bazga, nije drugaèije prièala.

Na južnim obroncima Papuka, u raskrižju pu-tova Zveèevo, Voæin i Velika, potrošeno vrijemei povijesni talog otkrivaju Kamengrad. U dalekojstarini motali se oko njega Rimljani. Možda su muudarili i temelje i bili mu prvi gospodari. (Skrenulismo malo s planinarske staze. Do gradine trebaipak poseban vodiè). Utvrdu je teško zaobiæi. Sa-èuvana je i dobrog je izgleda. Vjerojatno je graðe-na i zato što su na tom mjestu prirodni, klimatskii biološki uvjeti Papuka pogodovali da èovjek tuima krov nad glavom. Osjeæali su i preci da je toplidom pun domoljubnih izazova i lakše se brani nje-gov kuæni prag. Na kamenu iza njih, pod bršlja-nom, ostala je patina vremena i prièe iz davnine sdobrim i lošim porukama... Meðu gospodarimaKamengrada spominje se i dosta tajnovit crkveno-

viteški red templara. Èini se da je i zlatna ruda izporjeèja Brzaje nudila templarima, u onom vre-menu u još brojnijim papuèkim bespuæima, zanim-ljivo življenje.

Do Zveèeva na jugozapadu, kad ostaviš Lom,doèekat æe te šumska tama. Gusta je i mraèna kaozora pod oblaènim nebom. Meðu smrekama i jela-ma nema ni cvijeta ni žbuna. Sve je sraslo u nekutamnoplavu zelenu guštaru. Samo su im vrhovislobodni i visoki. Iza Poljane (700 m), pred samimZveèevom, èeka nas još jedan izvor. Stakleni bunar!Izvor jedinstvenog imena i vode što je bistrija odstaklene krigle što su je nedaleko od njega u zve-èevskoj staklani napravili beèki i èeški staklari. Upretprošlom stoljeæu iz nje se žedni napili i osta-vili nam je da i mi pijemo to èudesno vrelo. Njiho-vi grobovi i Stakleni bunar ostali su nijemi svje-doci tako dalekog juèerašnjeg vremena.

Sada kad je Papuk postao park prirode valjase ponovo vratiti na njegove markirane staze i os-taviti vrijeme u modrozelenim bojama šuma, statiuz samotnu brezu i osjetiti mir zemlje u tami us-pravnih èetinara. Ako ne budeno tamo, ostat æemou gradu još usamljeniji, bez sjeæanja da je u blizini,u gudurama bregova ono, ono nešto nedoreèeno...

PLANINARSKE CIPELE

DRAGICA VITAS, Zagreb

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 250

7-8, 2004 251

hladnoæi? Kasnit æu, kasnit æu... ah, gdje je onodoba moje mladosti kad se znalo što je proljeæe,što ljeto, jesen, zima... Osluškujem vjetar: »Fi-ijuuu, fijuuu, što sam veseo, što sam razigran. Fi-juuu. Obletio sam maslaèke, jorgovane.. uuuu...što latice lete, lete. Ah, što se volim zavuæi u kroš-nje, pa ih mrsim, mrsim.... fijuu, briiijuuu, jurimdalje, toliko svega i svaèega treba obiæi. Hladansam, znam da sam hladan. Kad bi samo znali skoje visine i daljine dolazim. Fiijuuu, oblaci, nestajte, ne mirujte, idemo, idemo, juuurite, fiju-uuu...«

Slušam tu vragolastu prièu vjetra. Ne, zaista,ne idem nikuda. Premda je sunèano ipak je takohladno. I ptice se sakriše pod strehu. Ma ostajemja kod kuæe. Malo æu dotjerati i namazati svojegojzerice. I tako, brišem, prebrisujem, »èaèkam«po njima, kremam, mastim.... i razmišljam: E ci-pele moje, kuda ste me sve nosile! Koliko smostaza i putova veæ prošle... A koliko nam je još zaproæi? Koliko æete još izdržati? E, gojze moje,sjeæate li se kad sam vas kupila? Bilo je to tek ona-ko, nek' vas imam. A gle što smo sve prošle! I do-bro ste me služile, a niste bile ni skupe. Hvalavam! Samo ono na Kleku... e gojze moje, nije bilopošteno... ono kad sam pala i razbila koljeno. Nistemi to baš trebale podmetnuti i uèiniti; znate da mije mjesec i više dana noga bila plava i da samjedva hodala. Bilo je baš gadno, ali opet, moglo jebiti i gadnije...«

U jednom trenutku zijevnu lijeva cipela, zaba-ci žniranac u zrak kao laso, ispruži jezik i zafrflja:»Što mi? Ništa mi nismo krive. Sama si to napra-vila. Tako ti i treba. Da se nisi pravila važna i ona-ko jurila nizbrdo, po kiši... Èuj ti, desna. Jel' da jetako? Daj potvrdi!« I desna cipela zijevnu, iskesise, pucne žnirancem kao bièem i prosikæe: »Takoje, tako je bilo. Htjela je preteæi onog starijeg èo-vjeka ispred sebe, a da ga ne zamoli za prolaz...baš se pravila važna i puufff... s tobom je, lijevasestro, nagazila na mokri kamen obrastao mahovi-nom. U takvoj situaciji nema zaustavljanja. Al' jeletjela zrakom i u letu prestigla onog èovjeka, baškako je i htjela, samo na drugaèiji naèin...

»Hi, hi, hi« smiju se i lijeva i desna cipela.

»A nismo je mogle zaustaviti. Sve je bilo takobrzo. Ipak nije ništa slomila. A vidiš, desna ses-tro, to joj je iskustvo koristilo. Više ne pretjeèeljude bez pitanja. Da, da, ali ostao joj je strah odkamenja, pa se sad spušta preoprezno.«

Stojim u kupaonici, držim cipele u ruci i èu-dim se: jesu li to zaista progovorile moje gojzericeili mi se samo uèinilo? Žniranci miruju. Nikakvogznaka. Razmišljam i sjeæam se: »Imate pravo, goj-ze, bilo je upravo tako. Niste ništa izmislile. Samonemojte zanemariti da je to bio moj poèetnièkiizlet vlakom »Karlekom« u planine i da o plani-narenju nisam ništa znala. Tek sam se poslije upi-sala u planinarsku školu i, nauèivši mnogo toga,poèela ozbiljnije planinariti.«

Ostavljam ulickane gojzerice u tami kupaoni-ce. Neka se prisjeæaju zajednièkih trenutaka i nekase odmaraju. Još nas èeka puno staza i stazica. Jošme trebaju sigurno i èvrsto nositi štiteæi mojunogu. Bit æe još lijepih doživljaja i prièa!

Planinarske cipele, crtež Vladimira Mekinde

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 251

Mjesecima sam se domiš-ljala i planirala kako i s kime do-æi do Crnopca. Naslušala sam seprièa o njegovim ljepotama, pri-donijeli su tome i èlanci S. To-merlina i V. Božiæa objavljeni uHrvatskom planinaru. A zadar-ska planinarka Smilja Petrièeviæ,još dok se je gradilo sklonište,govorila mi je: »Moraš doæi, lip-še je od Kamene galerije!«

Jednom prilikom, negdje utravnju, umalo da smo krenuli,ali kad smo saznali da je pokri-ven visokim snijegom, moralismo odustati. Pa ipak, u nedjelju,2. svibnja nas desetero u tri auto-mobila uputilo se prema Vele-bitu. Od svih je samo Rade biona Crnopcu, i to samo do skloni-šta. Kako je gotovo cijeli prethodni tjedan bio ki-šovit, a ni prognoza nam nije bila sklona, bili smomalo u strahu: što li æe biti od našeg planinarenja?

Na visini od 800 metara, nakon izlaska iz pre-zidskog tunela na cesti Obrovac - Graèac, krenulismo desnom stranom, makadamskim odvojkom,oko 3 km prema proširenju, na kojem se ostav-ljaju automobili i gdje zapoèima planinarska stazakroz šumu do skloništa. Brzo smo, provlaèeæi seizmeðu stjenovitim oblika koji su nas okruživali,došli tik pred sklonište, a onda bajka: kuæica kaoiz snova. Na maloj kamenoj zaravni, uz rub kot-line, kao posaðeni cvijet meðu stijenama!

Vjerojatno je svima poznato da je sklonište iz-gradio zadarski planinar Slavko Tomerlin - Tateki njegova družina i na tome im veliko hvala! Sklo-nište je graðeno od drvenih trupaca, iznutra jeobloženo drvetom, a krov je od aluminijskih ploèa.Ima i oluk, koji skuplja dragocjenu kišnicu u cis-ternu, a voda se kao dragocjenost na crpku ulijevau boce jer kiše nisu uvijek obilate kao ove zime.

Došavši u sklonište, zatekli smo troje zagrebaè-kih speleologa kako spavaju. Oni su ovdje kaodoma. Provirivši u sklonište, ostavili smo višakopreme i krenuli »Putom Malog Princa«, pa doklestignemo. Kiša se slutila, a mi smo željeli izbjeæipenjanje po mokroj stijeni.

252 7-8, 2004

PRVI PUT NA CRNOPCU

I U KANJONU KRUPE

GORDANA BURICA, Split

J U Ž N I V E L E B I T

Vidik s Crnopca foto: Radovan Kečkemet

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 252

Imali smo sreæe; penjuæi se i spuštajuæi marki-ranom stazom, po stijenama, liticama, ostacimasnijega i provlaèeæi se kroz mnogobrojna vrata ivratašca, dobro smo napredovali. Uživali smoprošavši kroz Nebeska vrata, popevši se na Bijelikuk (1171 m), spustivši se u Zdenkovu jamu i po-lako smo kružnom stazomvraæali skloništu. Cijelo vri-jeme pogled nam je zapinjaona nekom vrhu ili kuku, koji jekao nož, zub ili sablja zadiraou nebo, a zelene smreke upot-punjavale su harmoniju sivo-zelenog kontrasta.

Sklonište je slobodno, astijena i kukova ne pretek.Obilazimo okolicu skloništa,slušamo tišinu i promatramonestvarno lijep mjesec, koji æeveæ sutra bit pun. Naveèer ku-hamo juhicu, veèeramo, pri-èamo i odlazimo na spavanje,sa željom da i sutra bude danbez kiše, jer planiramo na Ve-liki Crnopac (1403 m).

Ujutro, nebo i nije baš obeæavajuæe, stoga mi-jenjamo plan i odluèujemo se za Kitu Gaæešinu(1227 m) i spust do Graèaca. Vraæamo se dvadese-tak kilometara cestom prema Obrovcu i dolazimonad kanjon Krupe.

Staza koja se spušta u kanjon je markirana, avodi uz golemu špilju s velikim otvorom. Maliuski odvojak nagoviješta da u tom mraku još imapodzemnih prostorija.

Natpis »Manastir« upozorava nas na obližnjimanastir Krupu, ali ovaj put nemamo vremena iza taj obilazak. Silazimo žurno u kanjon, a tamodruga divota: u dubokom kanjonu rijeka Krnjeza,zaklonjena od pogleda putnika - prolaznika, malodalje od sela Golubiæa. Slapiæi u pet-šest uspored-nih redova, iznad crno zelene bistrine, a voda oda-tle protjeèe ispod mosta graðenog suhozidom,Kudinog mosta! Èudo jedno, nismo ni znali dapostoji most od suhozida. Hodaš po kamenju kojeje spojeno samo dodirom. A »Livada snova«, zele-nija od Lorkinih stihova, okružena modro zelenomrijekom, navodi na grješne misli.

Dan postaje topao, približava se kasno posli-jepodne, uspinjemo se iz kanjona, u žurbi jedvauspijevam ubrati nešto majèine dušice i, prepunidojmova, ponovno smo u automobilu. Bio je toprekrasan izlet.

7-8, 2004 253

U vapnenačkom carstvu Crnopca

foto: Radovan Kečkemet

Kudin most foto: Radovan Kečkemet

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 253

Dobro kaže naš narod: Dok jednome ne omrk-ne, drugome ne osvane. Ovogodišnje su kiše takodonijele mnogobrojne poplave, ali su nama, plani-narima HPD »Mosor« iz Splita, priredile neponov-ljiv izlet.

Autobus s tridesetak još snenih planinarakrenuo je praæen kišom iz Splita u rano nedjeljnojutro, veæ u 6 sati. Tiha glazba uljuljala je prisilneranoranioce u lagani drijemež. Cesta je skliska, patek nakon dvosatne vožnje stižemo u podnožjenajviše hrvatske planine, Dinare, na odvojak pre-ma Suhopolju.

Put kojim kreæemo naèinjen je još 1784. godi-ne! Sreæom, kiša prestaje i mi, naoružani kišobra-nima, vodom i ponekim sendvièem za poputbinu,silazimo puteljkom do izvorišta Krèiæa. Kakvarazlika od lanjskog slabašnog potoèiæa! Doèekuje

nas nekoliko snažnih izvora i slapiæa na soènoj,ozelenjeloj livadi. Prelazimo kamenim mostiæimai prolazimo pored opustjelih ostataka mlinica u ko-jima se negda mljelo žito. Sve je pusto, jedino seèuju naši oduševljeni usklici i okidanje fotoaparata.

Nastavljamo hod kanjonom, pri èemu se sva-kim metrom Krèiæ na oèigled proširuje i produb-ljuje. Kanjon je sve uži i dublji. Prekrasan vidikne remete tek propupalo grmlje i stabla, stisnuti usedimentne slojevite stijene, a one oblicima pobu-ðuju maštu. Laganim hodom stižemo do zaselkaCrnogorci. Prièa se da je ime dobio po doseljeni-cima prebjezima pred Turcima. Ovdje se ispredopustjelih kuæa koèeperi svojim crvenim ratnièkimbojama prekrasan pijetao sa svojim kokama, ajedna se starica odmara na škrtu suncu koje je umeðuvremenu stidljivo provirilo izmeðu oblaka.

Šum velikih slapova ubrzavanaše korake k vodi. Sedromukrašeni slapovi huèe pokuša-vajuæi pokrenuti davno zaus-tavljenu mlinicu. Teško je po-nukati oduševljene izletnikeda krenu dalje. Škljocaju ka-mere i ne pomažu uvjeravanjada je ovo tek poèetak divotakoje nas putom oèekuju.

Posjeæujemo još dva sla-pa, jedan ljepši od drugoga:Gornji i Donji buk. Voda to-liko huèi da nije teško pogo-diti otkud im ime! Sad se ka-njon sve više širi, sve je višerascvjetanih livadica punihžutih maslaèaka i istobojnih

254 7-8, 2004

KRKOM NIZVODNO

MIRA BUZUK - BARAS, Split

P L A N I N A R S K I M K O R A K O M N I Z R I J E K U

Skradinski buk foto: Nadica Šalov

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 254

sitnijih jastrebljakovih cvjetova. I konaèno, tusmo: Topoljski buk, mjesto roðenja rijeke Krke.Ljudi govore da veæ èetiri desetljeæa na Krki nijebio vidljiv èuveni prirodni fenomen, istovremeniuvir Krèiæa impozantnim velebnim slapom i, unjegovu dnu, izvor Krke. Sve je to okiæeno boga-tim zastorima i draperijama sedre i kapljicamavode, koje se prelijevaju u spektru duginih boja.No, ne može se ovu ljepotu dugo gledati ne želi ligledatelj odatle otiæi posve mokar.

Tu je i naš autobus s vozaèem. Podno velebnekninske tvrðave vozimo se u smjeru Zagreba, aliuskoro skreæemo na cestu prema Kistanjama.Obiæi æemo ostatke rimskog logorišta Burnuma.Htjeli smo vidjeti najnovije iskopane rimske nat-pise, ali oni su oèito pohranjeni u splitskom muze-ju. Upuæujemo se prema Drnišu i veæ se iz daljinedivimo pogledu na Brljansko jezero i nisku manoj-lovaèkih slapova. Rado bismo svratili i na ostatkesrednjovjekovnih utvrda, ali nam uvijek kratak danto brani. Kiša opet pada, a naš se autobus kotrljadalje. Cesta se vijugavo spušta do Roškog slapa.Obilje vode posve ga je promijenilo i okitilo do-datnim slapovima i slapiæima. Kiša prestaje, puštanas da uživamo u ljepotama Nacionalnog parkaKrka.

Konaèno su i kavopije došli na svoje: pije seprva današnja kava, jedu preostali sendvièi i popu-njavaju rezerve vode ili soka. Obilazimo stare mli-nice i staru elektranu, sagraðenu na slapovima jošu 19. stoljeæu. Nažalost, prvi dalmatinski hotel, sa-graðen 1909. stradao je u ratu. Još pogled na nizo-ve malih slapiæa, biserne ogrlice, pa opet u autobus.Samostan Visovac pogledat æemo samo sa Stinice,jer nedjeljom fratri ne prevoze izletnike, a sezonabrodica još nije zapoèela. Tu na vidilici podignutje i velebni spomenik posljednjem hrvatskom kra-lju, Petru Svaèiæu. Samostan iz 13. stoljeæa naotoèiæu u Visovaèkom jezeru ulijeva mir i pošto-vanje.

Put nas nosi dalje, do posljednjeg odredišta,Skradinskog buka. S Miljevaèke zaravni cesta nasvodi kanjonom Èikole. Kiše su Èikolu napunilevodom, pa je lanjski isprekidani potoèiæ, ove go-dine prekrasna rijeka. Obilje vode promijenilo jeprepoznatljiv izgled slapova i produžilo pješaèke

puteljke od uobièajenog sata hoda do gotovodvostruke dužine. Slapovi se puše i pjene te je unjihovu okruženju sporazumijevanje nemoguæezbog buke. Zrak je prepun vlage, a pri prijelazumosta bili smo potpuno okupani kapljicama vodes buka. Vidjeli smo i prvu hidroelektranu u Hrvat-skoj, koju je Ante Šupuk pokrenuo 1895. samodva dana nakon Tesline elektrane na Niagari. Us-put smo u Nacionalnom parku, u ugodnoj proljet-noj atmosferi upoznali mnoge tek propupale i oze-lenjele endemske biljke, zatim gljive iz porodicesmrèkovica i poneku tek probuðenu životinju. Odnjih nas se najviše dojmila minijaturna, promjerasamo 2 cm, kopnena kornjaèa i nekoliko velikihnoænih leptira, skrivenih u šipražju, koji su plije-nili leæe naših fotoaparata.

Svakog mjeseca HPD »Mosor« uprilièuje zagraðanstvo ovakve lagane izlete, kako bismorazvili ljubav za ljepote, kulturne i povijesne zna-menitosti bližeg okoliša kao i za upoznavanje florei faune. Ovakvi su izleti veæ petnaestogodišnjatradicija našeg ogranka »Škola prirode«, a redo-vito su u srpnju okrunjeni »Robinsonicom«, dese-todnevnim boravkom na nekom malom otoku.

7-8, 2004 255

Slapovi na Krčiću foto: Nada Šalov

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 255

Kada sam prvi puta prije desetak godina kaoplaninarka-poèetnica posjetila Zavižan i krenulaPremužiæevom stazom do Alana, nisam ni slutilakoliko æe me taj naš Velebit osvojiti. Od tada ba-rem jednom godišnje moram se naæi u tom prediv-nom sklopu kamena, dolaca, cvijeæa i drveæa. Pro-šle smo godine Dragec i ja odluèili, da umjesto lje-tovanja na moru, provedemo aktivni odmor naVelebitu, u podruèju od Baških Oštarija preko Ve-likog Kozjaka do Jablanca.

Krenuli smo noænim vlakom iz Varaždina zaGospiæ. Do polaska autobusa za Oštarije imamo 7sati, pa ostajemo u èekaonici željeznièke stanicedo svitanja, a tada odlazimo u središte grada doautobusne stanice. Osjeæamo neku tjeskobu pro-matrajuæi Gospiæ, u kojem su još uvijek vidljive

posljedice ratnih zbivanja. U Baške Oštarije sti-žemo nešto prije podneva, smještamo se u plani-narskoj kuæi kod ljubaznog Prpe i žurimo se na vrhKize (1278 m), odakle promatramo lanac Dabar-skih kukova. Sutradan ujutro kreæemo Premužiæe-vom stazom do planinarske kuæe »Kugina kuæa«.Pravi je užitak promatrati s jedne strane unutraš-njost Velebita - bijele šiljaste tornjeve Baèiæ kuka,Visibabe, udolinu Ravnog Dabra, a sa zapadnestrane naše plavo more i otok Pag. Odjednomnailazimo na mnogo porušenog drveæa i gomiluzemlje. Zaèuðeno gledamo i vidimo da se u raz-maku nekoliko metara usporedno s Premužiæevomstazom gradi nova cesta, èime nismo ni malo odu-ševljeni. Nakon èetiri sata hoda moramo skrenutina novu cestu prema Kuginoj kuæi. Na putokazupiše da do nje ima 7 kilometara. Bilo je veæ podne

i sunce nam je nemilosrdnopržilo u zatiljak, a cesta je bezhlada i markacije. Mislimo:izdržat æemo dva sata hoda.Dolazimo na markaciju kojaskreæe u šumu i njome nas-tavimo dalje. Gledamo na sati zakljuèujemo da smo veæodavno trebali stiæi do Kuginekuæe. Vraæamo se na cestutražeæi pravi put. Izgubili smocijelo popodne. Nemamo viševode, žedni smo, a puta nismonašli. Prespavati u šumi nismomogli, jer je drugi dan nemo-guæe bez vode doæi do Alana.Još jednom po vodièu gleda-mo položaj Kuæe i ustanovi-mo da se nalazi na cesti koja

256 7-8, 2004

SEDAM DANA PO VELEBITU

MILICA MIŠKULIN, Varaždin

P L A N I N A R E N J E L J E T I

Jablanac foto: Dragutin Bogojević

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 256

vodi od Zavižana do BaškihOštarija. Kreæemo u tomsmjeru, nailazimo na marka-ciju i u sumrak stižemo u Ku-ginu kuæu. Svu našu ljutnjuublažava dežurni planinar,pružajuæi nam sve što je umor-nom planinaru potrebno.

Ujutro smo opet krenulina Premužiæevu stazu premaAlanu. Ovaj dio staze prolazinaizmjence kroz šume i liva-de, a pogled na more i Pagprati nas sve do Alana. Velikaje vruæina pa u podne ostaje-mo u hladu i malo odspava-mo. Stižemo oko 19 sati naAlan, zadovoljni, malo umor-ni i žedni. U planinarskoj kuæismo za tili èas popili pet litara tekuæine, malo po-jeli, a onda uz pjesmu vesele skupine planinaraodmah zaspali. Sutradan nakon doruèka nastavl-jamo Premužiæevom stazom preko cvjetnih livadaispod Seravskog vrha u bukovu šumu, èija su sestabla šibana burom iskrivila u obliku saonica. Nakraju šume skretanje je desno uzbrdo na Krajaèevkuk. Penjemo se kroz klekovinu do vrha (1659 m).Zadivljeni smo ljepotom koja nas okružuje - sivobijeli vrhovi Rožanskih i Hajduèkih kukova, li-vade Lubenovca, šiljati vrhovi Kozjaka, zeleniobronci Seravskog vrha. Ostajemo ovdje sat vre-mena, a onda se spuštamo u V. Lubenovac do pl.skloništa. Ovdje susreæemo »Bradu«, zaljubljenikau prirodu, koji ovdje sam provodi veæi dio godine.S njime provodimo nekoliko sati u ugodnom raz-govoru.

Ujutro se penjemo na središnji Veliki Kozjak(1629 m). Prolazimo gustom šumom, iz koje izra-njaju bijele stijene nalik srednjovjekovnim ku-lama. S vrha se pruža vidik na šumovitu Štirovaèu,Lubenovac i vrhove sjevernog i srednjeg Velebita.Nakon kraæeg zadržavanja spuštamo se premaAlanu, odakle se namjeravamo sutradan spustiti unaš planinarski dom u Jablancu. Putem susreæemoradnike koji popravljaju cestu i koji su krenulikamionom u Jablanac po vodu. Ponudili su da nasodvezu, što smo mi rado prihvatili i time izbjegli

èetverosatno spuštanje od Alana do Jablanca poèistom kamenjaru i na temperaturi od 35°C. Ni-smo ništa propustili, jer smo tu dionicu veæ višeputa »odradili« u oba smjera.

U kuæi susreæemo naše prijatelje, koji naspozivaju da ujutro odemo s njihovim autom doZavižana. Kad je Velebit u pitanju, nema takvogumora da bi se poziv odbio. Stižemo na Zavižan.Prijatelji odlaze prema Rossijevom skloništu, a nasdvoje preko Zalovaèkog bila i kose Buljevac naMali Rajinac (1699 m), odakle promatramo kon-tinentalni dio Velebita. Pri povratku skreæemo naZavižanski Pivèevac (1676 m). Vraæamo se istimputem i, nakon 6 sati hoda, malo se zadržimo udomu »Zavižan« te opet odlazimo u Jablanac. Uplaninarskoj kuæi »Miroslav Hirtz« ostajemo cijelidrugi dan, družeæi se s planinarima koji su ovdjena godišnjem odmoru, kupajuæi se u predivnojuvali Zavratnici.

U planinarskoj kuæi odmorit æemo se nekolikodana, a onda krenuti na južni Velebit. U Hrvatskojplaninarskoj obilaznici za zlatnu znaèku nedostajemi jedna KT iz podruèja južnog Velebita, pa æemona Bojinac.

Nakon dobro prospavane noæi, ujutro odlazi-mo s prijateljima na put. Popet æemo se na Bojinkuk (1110 m) (po vodièu 3 sata hoda) i spustiti seoko 17 sati na magistralu te autobusom natrag stiæi

7-8, 2004 257

Pod Jaginim kukom u Bojincu foto: Dragutin Bogojević

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 257

do veèeri u Jablanac. Ostavljamo svu opremu udomu i uzimamo samo vodu i nešto hrane. Obuèemose lagano, jer je temperatura u 10 sati u Karlobagu+37°C. Silazimo 2,5 km prije Starigrada Pakleniceu selu Milovcima, a naši prijatelji nastavljaju daljeprema jugu. Veæ je prošlo 10 sati, a pred nama jestrm uspon po samom kamenjaru. Iznad nas nadli-jeæu kanaderi i helikopteri, koji gase požar na Ve-likom Rujnu. Zastajkujemo i gledamo kako kana-deri uzimaju vodu iz mora. Penjemo se i nakon 2,5sata stižemo do Kapala (550 m), na pola puta doBojinca. Nailazimo na udolinu Veliki Vaganac,gdje je raèvište - lijevo skreæemo prema Bojincu, adesno se nastavlja put za V. Rujno. Opet slijedi strmuspon do Žlibatog kuka s neobiènim kamenimtvorevinama. Dolazimo na Milovaèke krèevine inastavljamo dalje do Velikog dolca. Udolina jeprekrasna travnata livada sa puno borova, okruže-na neobiènim Jaginim kukom i golemim Bojin-cem. Ovdje se malo odmaramo, mnogo fotografi-ramo, a onda se penjemo prema prirodnom skloni-štu-špilji, odakle æemo na dulju ali laganiju stazuna Bojin kuk. Hodamo sa sjeverne strane Bojinca,gdje se osjeæa miris paljevine s Velikog Rujna.

Nakon sat i pol hoda dolazimo do pitke vodeu kamenici. Pijemo mnogo, jer smo svoju voduodavno popili i punimo prazne boce. Veæ je 17sati, a mi smo još uvijek u udolini. Markacija nasvodi prema »Babinoj stazi« gdje poèinje uspon na

vrh. Teško se penjemo po str-mim glatkim kamenim plo-hama, prolazimo pokrajdubokog ponora i ulazimo uklanac visokih stepenastih ka-menih stijena, te konaènostižemo na vrh. Najprijezapažamo da nema kutije nižiga, a mi više nemamo ni fil-ma. Zadivljeni pogledom naVaganski vrh i dalje sve doSvetog brda, Paški most s oto-cima, obrise udoline V. Pakle-nice, brzo zaboravljamo na žig.Veæ je 19 sati i sada smosvjesni da æemo prenoæiti ušpilji. Kod silaska džepnimnožiæem »kosimo« suhu travui stavljamo u plastiène vreæi-

ce. Na putu nailazimo na medvjeði trag. U špiljustižemo veæ u sumrak. Džepna svjetiljka nam sepokvarila. U špilji naðemo svijeæe i šibice, ali namništa ne pomaže, jer su šibice vlažne. Naðemo ikutiju sa žigom, što nas veoma obraduje. Noæmožemo provesti samo sjedeæi. Nemamo vreæe, pasjedamo na vreæice s travom; naprtnjaèe nam služekao nasloni, jer je kamen u špilji hladan. Granekoje smo našli u špilji stavljamo na ulaz kao »za-štitu od medvjeda«. Tek što nas je oborio prvi san,èujem šuštanje u vreæici s hranom. Viknem, što ušpilji užasno odjekne, i probudim Drageca, kojegje krik prestrašio, pa se cijelu noæ pretvorio u»uho«. Iz dubine se èulo nešto poput frktanjakonja, a vani urušavanje kamenja. Ujutro smo us-tanovili da su to izvodili šišmiši.

Jedva smo doèekali prvo svitanje, te smo iza-šli, gdje je bilo mnogo toplije. Nakon izlaskasunca pojeli smo skroman doruèak i spustili se najadransku magistralu. Iz Milovaca krenuli smopješice u podne po užarenoj magistrali do plaže uStarigradu Paklenici. Poslije podne proveli smo ukupanju, a u 17 sati smo autobusom krenuli zaJablanac. Sjedeæih mjesta nije bilo pa smo stajali109 km, tj. do magistrale iznad Jablanca. Pješaèilismo još 4 km do naše pl. kuæe. Naši planinari uperajama pitali su nas kako smo to mogli izdržati.Odgovorili smo im da to mi možemo jer zajednoimamo tek 126 godina!

258 7-8, 2004

Sklonište u Bojincu foto: Milica Miškulin

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 258

Svatko od nas ima svoje snove. Kaže se daako dovoljno snažno nešto želiš, to æe ti se i ostva-riti. No poèesto nas naši snovi i plaše.

Još kad sam prvi put ugledao èudnu stijenuna omotnici Milkinih èokolada, nastala je nekaèudna veza izmeðu mene, koji još nisam ni sanjaoo usponima na velike planine, i te magièno pri-vlaène stijene koja je uzela preko 600 ljudskih ži-vota i njihove duše uvela u zvijezde. Nakon uspo-na na Mont Blanc prije nekoliko godina, znao samda æe moja sljedeæa velika planina biti Matterhorn- mnogo zahtjevnija iako nekoliko stotina metara niža.

Od tada nisam propuštao priliku da nešto do-znam o tom kamenom zubu, tražio po literaturi,propitkivao svakoga koga bih sreo u planinamazna li nešto o stijeni u Švicarskoj, tražio partneraza put. Od svih tih razgovora, duboko u mene us-jekle su se rijeèi slovenskog planinara kojeg samsreo na vrhu Ojstrice - Trebam li poginuti u pla-nini, ovdje ima puno ljepših mjesta.

Ove godine iako opet nisam našao partnera zauspon, krenuo sam sa suprugom prema Matter-hornu jer sam osjetio da je sazrio trenutak za našsusret i da je vrijeme da osjetimo jedan drugog.

7-8, 2004 259

MATTERHORN I OKO NJEGA

BRANKO BALAŠKO, Stubièke Toplice

Š V I C A R S K A

Matterhorn foto: Branko Balaško

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 259

Do Zermatta može se doæi raznim smjerovima, noako se veæ putuje tisuæu kilometara, najbolje je ito putovanje pretvoriti u avanturu, te usput upoz-nati krajeve o kojima samo èujemo ili èitamo. Ato znaèi zaboraviti ugodnost vožnje autocestom ikrenuti obiènim cestama kroz Alpe.

U jutarnjim satima 18. kolovoza krenuli smosupruga i ja u pretovarenom autu veæ toliko putaprovezenom cestom prema Kranjskoj Gori, po-zdravili suncem osvijetljene prijateljske stijene iprešli u alpski dio Italije. Bezbroj smo se puta pe-njali i spuštali, vijugajuæi kroz planine tek pozna-te iz literature, upijali slike i divili se èarobnjacimaprirode na maštovitosti kojom su se poigrali stva-rajuæi ovaj svijet. U Cortini d' Ampezzo doèekalonas je olujno nevrijeme s tuèom i kišom tako dase od toga poznatog skijališta nije moglo puno vi-djeti. Tek naznake onoga što æe u daljnjem putu ite kako postati prepoznatljivo - turizam je postaonajjaèa gospodarska snaga i od prodaje imidža alp-ski svijet i te kako dobro živi. Na prijevoju višemod 2200 m iznad Canazeia jednostavno ostaješ za-slijepljen ljepotom prirode, ali i pronalaziš svojebuduæe ciljeve u Dolomitima. Spuštamo se u doli-nu niz potoke mutnih voda i ponovno po tko znakoji put penjemo se da bismo prenoæili u još jed-nom poznatom skijališnom centru.

No, Madona di Campiglio nije nas se dojmila.Tu se najbolje vidi koliko su odmor i rekreacijapostali industrija. Spuštamo se u niže i mirnije kra-jeve i napokon pada prvo kupanje u jednom odbezbroj jezera koja nas prate na tom putu, a ondaslijede plivanja u jezeru Lago di Como, dugoèekanje na graniènom prijelazu za Švicarsku. Taneugodna atmosfera morala se isprati u jezeru uLuganu, pa opet skoèiti u vode Lago Maggiorea.Poslije toga bilo je lakše pronaæi pravu cestu izCannobija do Santa Marije Maggiore, našeg slje-deæeg mjesta za noæenje, jer smo s jutarnjim sun-cem htjeli uæi u središte europskog alpskog turiz-ma. Ujutro slijedi još jedno spuštanje do Domodo-solea pa, naravno, opet sumnjièavi švicarski grani-èari kojima tek odgovor da nam je cilj Matterhorntek na trenutak mijenja ledenu masku na licu utopli osmjeh. Penjemo se uskim klancem i ulazi-mo u svijet velikih planina, koje u svojoj snježnojbjelini bliješte u jutarnjem suncu. Iako je trebalonešto doruèkovati u Vispu, zaboravljamo tu for-malnost i skreæemo u kotlinu prema Zermattu,bolje reæi prema 28 km udaljenom Täschu, zad-njem mjestu do kojeg se može doæi autom i ondana mjestu velikih, zapravo ogromnih parkirališta,pronaæi mjesto za svoj auto i biti siguran da neæeš

260 7-8, 2004

U kamenitom bespuću foto: Branko Balaško

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 260

to mjesto zaboraviti jer da bi ga ponovno pronašaotrebali bi ti dani traženja.

Od Täscha, koji se nalazi na visini od 1449 m,do Zermatta na 1620 m ima nekih desetak kilo-metara ceste kojom je vožnja zabranjena. No doZermatta može se vlakom koji ne treba dugo èekati.Ugodnost vožnje u trajanju od desetak minuta koš-tat æe vas u oba smjera 10 eura. No do Zermattamože se doæi i pješke za sat i trideset minuta ugod-nom šetnjom kroz šumarak, dok ispod nogu tutnjevlakovi koji prolaze istim smjerom.

U Zermattu, tipiènom mondenom alpskommjestu gdje je baš sve podreðeno turizmu, uvijekje gužva. Kroz mjesto uskim ulicama voze malinetipièni elektrièni automobili, bicikli i koèije skonjskom snagom, ali se najviše hoda pješice, dokiznad vas lete helikopteri koji, osim za prijevozljudi, služe i za transport roba, a i unesreæenih alpi-nista. Naravno, slike koju sam si stavio u glavu nijebilo ni iz jedne pozicije u gradu. Tek na trenutakna trgu kod crkve ugledam djeliæ kamenog zubakako bih znao gdje je Matterhorn. I sljedeæih dvadana od te planine to je bilo sve. Cijelo je vrijemebila obavijena crnim oblakom, no vjerovao sam daæe se jednom morati pokazati.

U gondolskoj žièari sreli smo ekipu slovenskeskijaške reprezentacije koja je na skijalištima Zer-matta veæ tjedan dana i doznajemo da je vrijemeužasno. Skijaju tek malo ujutro, popodne se navu-ku magle i oblaci, a snijeg postaje kašasta smjesa.Na moj užas, doznajem da u tih tjedan dana nisuvidjeli Matterhorn.

Za malo šetnje po planinama i privikavanjeorganizma na visine vrijeme je dosta ugodno ikupujemo povratnu kartu za žièaru koja æe nasodvesti sve do vrha maloga Materhorna na visinuod 3883 m. Taj užitak košta 50 eura za jednu oso-bu. Vidici su prekrasni i može se vidjeti gotovosve, osim Matterhorna zavijenog u oblake. Prvakabina vozi do stanice Furi na visinu od 1886 m,a onda se odabire smjer ili prema Schwarzseeu upodnožju Materhorna ili na Trockener Steg na2939 m, gdje se nalazi golem restoran s prekras-nom terasom. Tu se može dobiti stvarno sve štopoželiš od hrane i piæa, a da bih ostao pristojan iostavio dobar dojam, o cijenama neæu govoriti.

Velikom kabinskom gondolom zatim se penjena 3883 m visine do Malog Matterhorna, èudnekamene špice s otvorom u sebi kojim ulazite kroztunel na drugu stranu do maloga kafiæa i skijališta.Možda u prvom trenutku izgleda šašavo mješavi-na kratkih hlaèa i ljetnih majica izmeðu skijaškihodijela, no uskoro i to, kao i mješavina svih mo-guæih boja ljudskih koža i govora prestaje biti neo-bièno. Tu jednostavno nitko nije stranac.

Zadržavamo se malo jer nismo ponijeli ništatoplo za obuæi, a na terasi do koje se penje liftompuše vjetar i planine se skrivaju u oblacima. Veæse vraæamo prema stanici žièare, kad se sjetim dasam negdje proèitao da ovdje postoji ledena špilja.Vraæamo se i pronalazimo slabo oznaèen ulaz uledenu utrobu planine. U fantastiènom okružju

7-8, 2004 261

Prema Matterhornu foto: Tomislav Marković

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 261

ledenih oblika s raznim bojama svjetla, ulazi se udušu leda.

Vraæamo se na terasu Trockener Stega, vri-jeme se popravlja i moji èeznutljivi pogledi bježeprema Monte Rosi koja je sa svoja 4634 metra nadohvat ruke, zatim prema nešto nižem Liskammu,prema 4164 m visokom Breithornu, pa do njegaMalom Matterhornu... a drugu stranu pogledavamtek na trenutak. Hoæe li se pokazati...?

U sumrak se vraæamo u Täsch i podižemobazni logor u kampu, uz potok, odmah iznad že-ljeznièke stanice. Naravno, tek što smo postavilišator poèela je kiša i kapi vode slijevale su se po-kraj naših glava cijelu noæ. Ujutro oblaci i, gore udaljini, suncem obasjani vrhunci. U takvim trenu-cima èovjek jednostavno nije pametan i svaka od-luka u sljedeæoj sekundi veæ izgleda nerazumnom.Postoje želje, postoji i razlog zbog kojeg je podu-zeto cijelo putovanje, ali postoji i zrnce razumakoje sve to vraæa u nekakve razumne okvire. Uzi-mam u ruksak tek minimalno potrebne planinarskeopreme i ponovno kreæemo prema Zermattu. Ovajput pješke.

Kreæem u planinu. Nisam toliko lud da se naMatterhorn penjem kad ga ni ne vidim, a Breit-horn, kao najbliži cilj, nameæe se sam po sebi. Kadsam zakoraèio u ledeno prostranstvo, svi koji suse toga dana namjeravali popeti na 4164 metaravisoki vrh, veæ su se vraæali. Susreo sam desetakekipa u navezima po najviše pet ljudi, a najèešæesu to bili parovi ili trojke. Naravno, s vodièima naèelu, koji su me svi, ama baš svi neljubazno gle-dali. Kao da im kvarim posao jer eto ja, sitni poje-dinac, idem na brdo od kojeg oni jako dobro žive.

U središtu Zermatta nalazi se ured alpskogpenjaèkog centra gdje se mogu dobiti stvarno svipodaci o i oko planina i penjanja, ali i osigurativodièi i platiti osobno osiguranje. Vodiè koji vodi»zbog vaše sigurnosti« samo jednoga penjaèa naMatterhorn stoji oko 5000 kn. Vodiè na Breithornvodi i dva klijenta, koštat æe vas neznatno manje.A osobno osiguranje kojim plaæate spašavanje he-likopterom stoji oko sto kuna i to je jedino što semože nazvati, po mom sudu, jeftinim.

Uspon na Breithorn nije tehnièki zahtjevan.Na putu treba proæi tek nekoliko veæih pukotina uledu, a sve ostalo, za one koji imaju iskustva s

derezama i cepinom, stvar je rutine i kondicije.Kroz noæ napadalo je desetak centimetara novogsnijega i tragovi prethodnika omoguæavaju lakuorijentaciju, tako da najviše vremena trošim uživa-juæi u prekrasnim vidicima koje mi isprekidanioblaci povremeno nude. Na vrhu vadim fotoaparatvjerujuæi kako æu moæi napraviti dobre snimke, alicrni oblak koji je omotao mene i planinu poèeonas je zasipati ledenim snijegom. Zadnje što samvidio bili su sitni ljudski mravi dolje u ledenompodnožju. Iako sam mislio prièekati da se oblakmakne, na svoj užas zapazim da se staza kojomsam stigao na vrh zasipa snijegom i veæ gubi usnježnoj bjelini. Trebalo se vratiti. U oblaènojmagli, bez ikakvog vidljivog traga, lako se izgu-biti i žurno se upuæujem u podnožje vrha.

USPON NA MATTERHORN

Od zadnje stanice žièare na Schwarzseeu, kojase nalazi na 2582 m prema Matterhornu, vodiugodna staza koja ne zahtijeva veæe napore. Punaje turista i zapravo svatko može za dva sata doæido planinarske kuæe Hörnlihütte (3260 m) koja jeishodište za uspone na Matterhorn. Na recepcijizadržavaju moju planinarsku iskaznicu zapisujuæida sutradan namjeravam penjati Hörnligrat rutomte sve ostale podatke u sluèaju nesreæe. Plaæamtroškove i kažu mi da æu iskaznicu dobiti tek popovratku s planine.

Budim se u noæi. Nebo je obasuto zvijezdama.Nastavljam mirno spavanje u podnožju moæne pla-nine, ne mareæi za odlazak skupina koje ranijekreæu prema vrhu. Za sve ostale, buðenje je u 4:30,a nakon toga slijedi doruèak i spremanje za uspon.

Spremam se nešto podalje od ostalih planinarakako ne bih izazvao njihovu pažnju svojom skrom-nom opremom. Sam poèetak uspona veoma je ne-ugodan jer se treba popeti na stijenu koja je osigu-rana užetom, a onda se provuæi uskom policomkako bi se ušlo u carstvo kamenih blokova. Naovoj planini nema staza na kakve smo nauèili,nema osiguranja i nema markacije. Svaki smjerkoji odabereš je dobar, ako je donekle siguran.

Dok svjetlo naglavnih svjetiljaka poskakujezrakom kako se penjaèi penju, pokušavam shva-titi logiku planine. Kako se dan budio, a okolnivrhunci postajali svjetliji, ušao sam u ritam i u tom

262 7-8, 2004

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 262

kamenom labirintu »prilijepio se« uz par ispredsebe vjerujuæi da vodiè dobro zna put.

Sunce je veæ izašlo i obasjavalo gomilu ka-menja koja se èudnim vezama drži zajedno. Aonda zrakom prostruji grmljavina. No, na nebunema ni jednoga oblaèka i brzo razabirem zvukkamenja koje se kotrlja. Svi zabijamo glave uzsvoje kamenje pokušavajuæi krajièkom oka vidjetišto se dogaða. Možda se kamenje kotrljalo minutu,možda dvije, no dovoljno dugo da po završetkutog drobljenja osjetim olakšanje što sam ipak joštu. Planinom je odjednom zavladala teška, gotovobolna tišina. Glasovi odozgo objašnjavaju da jejedna skupina penjaèa krivo procijenila smjer, ušlau nesigurno kamenje i pokrenula ga. Uskoro æestiæi helikopter i preporuka je da se što prije mak-nemo s tog podruèja jer bi i on mogao pokrenutinovu kamenu lavinu. Nitko nije pitao što je s une-sreæenim ljudima, tražio se dobar smjer i kad je zapetnaestak minuta došao helikopter sa spašava-teljima, bili smo veæ iznad tog podruèja. Togatrenutka, sa zvukom helikoptera i èovjekom kojegnosi na spuštenom užetu, izgubio sam svaki užitakpenjanja.

Svaki novi korak, korak je u nepoznato i nisisiguran hoæeš li napraviti još koji iza toga. Onometko ima dobru kondiciju penjanje po tom nesi-gurnom kamenju je relativno lako, ali nitko nijesiguran koliko koji kamen drži, koliko se sigurnomožeš osloniti na njega, a ono najgore, uvijek jenetko iznad tebe i padajuæi kamenèiæi raznih veli-èina èine uspon »dinamiènijim«. Na veæini opas-nih mjesta postavljeni su klinovi za uèvršæivanjeužeta tako da se u navezu relativno jednostavnosvladavaju. Zapravo uvijek prstima tražiš neke pu-kotine, neki dobar kamen za koji se možeš uhva-titi i, opasno viseæi na stijeni, povuæi tijelo kojimetar više.

Nakon tri sata takvog penjanja stigao sam doskloništa Solvayhütte na 4003 metra. Ono se možekoristiti samo u sluèaju velike opasnosti jer unjemu ima mjesta za desetoro ljudi. No da bi muse prišlo, potrebno je svladati još kameni zid visoknekih pet metara. Dugo sam u njegovu podnožjuprouèavao kako ga svladavaju drugi penjaèi i za-kljuèio da je bolje vratiti se. Nije ovo moja plani-na i nije vrijedna rizika. Možda sam i mogao svla-

dati tu stijenu, možda bih tada došao i do vrha...no toliko još ima drugih lijepih planina. Moždapostoji tisuæe razloga za nastavak uspona, no menije toga jutra bio dovoljan samo jedan da ga pre-kinem.

Spuštajuæi se niz strmu kosinu, morao sam seviše puta opet penjati jer se u kamenom labirintujednostavno ne vidi što je ispred i je li to smjer kojiosigurava siguran silazak. Èesto se tako doðe »ni-gdje« i jedino je razumno rješenje ponovni uspon,ali tad više nisi siguran je li to uspon smjerom ko-jim si se malo prije spuštao ili nešto potpuno novo.Pokušao sam proæi na nekoliko mjesta, no nikakonisam mogao pronaæi pravi put.

Kad sam se poslije spustio u podnožje Mat-terhorna i napokon ugledao taj rog u svoj njego-voj velièini, bio je to nestvaran prizor koji svako-ga ljubitelja planina ostavlja bez daha. No kad steu toj planini, kad si sitan mrav meðu gromadamaprljavo hrðavog kamenja, u toj planini osim suro-vosti nema nikakve ljepote. Bar je ja nisam upo-znao. No, upoznao sam je na jedan drugi naèin ikad danas mislim o tome djeluje mi nestvarno.

Postoji još jedna slika s Matterhorna koja senikada ne zaboravlja. Na tom usponu najljepši jeosmijeh domaæice kojim vas po povratku doèekau planinarskom domu kad joj kažete da tražitesvoju planinarsku iskaznicu jer ste se, eto, vratili.

7-8, 2004 263

Pod Matterhornom foto: Branko Balaško

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 263

264 7-8, 2004

Ovaj podsjetnik namijenjen je planinarimakoji samostalno planiraju uspone na vrhove kojisu kontrolne toèke Hrvatske planinarske obilaz-nice. Opisi pristupa na njih mogu se naæi u vodi-èima »Hrvatske planine« Željka Poljaka, te »Pa-nonska Hrvatska« i »Dinarska Hrvatska« AlanaÈaplara. Vodièi i karte mogu se nabaviti u ureduHPS radnim danom od 9-15 h (ponedjeljkom do18 h), ili naruèiti na tel. 01/48-24-142. Kod ostalih

izdavaèa naznaèen je telefonski broj gdje se možedobiti obavijest ili naruèiti zemljovid.

Podsjeæamo na pl. karte bitne za obilazakpojedinih kontrolnih toèaka (KT), izmjene na KT,mjestu žiga, prilazu i dr. Gdje nije naveden izda-vaè, onda su pl. karte »SMAND« iz Varaždina.Ako se pojedina kontrolna toèka ne spominje uovom èlanku to znaèi da nema neke bitne obavi-jesti o njoj.

HRVATSKA PLANINARSKA OBILAZNICANapomene o novostima, zemljovidima i žigovima

ZDENKO KRISTIJAN, Samobor

Uspon planinara na Televrinu

na Osorščici (Lošinj)

Foto: Alan Čaplar

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:21 Page 264

1. POžEŠKO GORJE

Kod uspona na Ivaèku glavu, Lapjak, Èešlja-kovaèki vis i Kapavac za orijentaciju može po-služiti nova turistièka karta Parka prirode Papuk(1:50.000). Izdavaè je JU PP Papuk, tel. 034/313-030). Pl. karta Dilj gora obuhvaæa KT Èardak.Planinarima koji za prijevoz koriste automobilpreporuèam i auto kartu Slavonija (1:200.000),izdavaèa Trsat-Polo koja ima ucrtane sve lokalneceste i olakšava snalaženje.

1. Krndija - vrh Kapovac. Žig vrha zatražiteod dežurnih u televizijskom odašiljaèu.

7. Dilj gora - vrh Èardak. Metalni žig vrhasmješten je unutar betonskog trigonometrijskog stupa.

2. MOSLAVAÈKA GORA I BILOGORA

1. Moslavaèka gora - vrh Vis. Predlažem pri-laz iz Kutinice: iz Kutine treba krenuti premaGarešnici i nakon 3 km lijevo kroz Katolièke Èairejoš 8 km do Kutinice. Za bolje snalaženje najboljaje auto-karta Sjeverozapadna Hrvatska 1:200.000.Uspon do vrha traje 40 minuta, vidi zemljovide uprije opisanim vodièima. Metalni žig je na KT.

3. HRVATSKO ZAGORJE I MEÐIMURJE

Za planinarenje po Zagorju preporuèujem pl.kartu Ivanèica koja obuhvaæa tri KT na Ivanšèicii pl. kartu Ravna gora koja je izdana 2003. godine.

1. Vrh Mohokos je u Meðimurskim goricama,uz cestu od Èakovca prema Štrigovi. Žig se možedobiti 5 minuta dalje cestom u kafiæu »Amadeus«.Ako nemate bolju ideju, ostavite auto kod crkveSv. Jurja na Bregu i do Mohokosa propješaèite 1 hobilaznim putem do Mohokosa. Najbolja skicaMeðimurskih gorica je u dnevniku Meðimurskogpl. puta (040/390-329, Zoran Marciuš). Nemojteovo zanimljivo gorje obilaziti samo automobilom.

3. Ivanšèica - vrh Veliki Lubenjak (590 m).Na vrhu nema žiga, fotografirajte se ispred križakoji se nalazi uz uspon na vrh.

6. Ravna gora. Žig vrha je u pl. kuæi »Ravnagora«. Društvo koje njime upravlja promijenilomu je ime u »Filiæev dom« te je tako upisano unovoj karti.

7. Strahinjšèica - vrh (846 m). U prvom izda-

nju dnevnika je upisano da je naziv vrha Goleš,što je naknadnom provjerom izostavljeno. Na vrhuje natpis »vrh« s nadmorskom visinom.

4. MEDVEDNICA

Pl. karta Medvednica ima sve KT, ali je ras-prodana. Nova karta obuhvaæa samo zapadni dioMedvednice. Za osnovnu orijentaciju može poslu-žiti i karta Parka prirode Medvednica (1:30.000),izdavaè je JU PP Medvednica (01/45-80-699).

2. Rog (Lipa) - vrh (709 m). U prvom izdanjuje upisano samo Rog. Možete utisnuti žig s nazi-vom Rog ili Lipa.

3. Horvatovih 500 stuba. Fotografirajte sekod ulaza u špilju Medvednicu.

4. Sljeme. Žig nije u »Tomislavom domu«nego u ugostiteljskom objektu »Zlatni Medvjed«ispod samog vrha. Prošle je godine HPD »Erics-son - Nikola Tesla« ugradilo metalni žig na ziduugostiteljskog objekta »Vidikovac« na vršnoj za-ravni.

5. SAMOBORSKO GORJE

Za snalaženje preporuèujemo pl. karte Samo-borsko gorje (1:25.000), novu karta Park prirodeŽumberak-Samoborsko gorje (Izdavaè JU PPŽSG,

7-8, 2004 265

Razgledna piramida na Ivanščici, najviša točka u Zagorju

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 265

01/3327-660, mjerilo 1:50.000), pl. turistièki zem-ljovid Žumberaèko i Samoborsko gorje (1:50.000,izdavaè »Marcon«, narudžbe: 091-76-888-74),Turistièke karte Samobora s kartom Samoborskoggorja (1:38 000, izdavaè TZ grada Samobora(01/33-60-044) i turistièku kartu »Jastrebarsko«,1:40.000) koja je pogodna za uspone na Japetiæ,Plešivicu i Okiæ-grad (izdavaè TZ grada Jastre-barskog, 01/ 6281-115).

1. Okiæ-grad. Metalni žig je ugraðen u zid, nanajvišem dijelu starog grada.

2. Plešivica. U kutiji na piramidi je gumenižig, a metalni je zavaren na kutiji.

3. Oštrc. Metalni žig je u neposrednoj blizinispomen-ploèe na vrhu.

4. Japetiæ. Gumeni žig je u kutiji, a metalnije prièvršæen na konstrukciju piramide.

6. ŽUMBERAÈKA GORA

Vidi opis karata kod podruèja 5. Na svim KTje žig.

1. Tušæak-gradina. Žig je u drvenoj kutiji navrhu poviše zidina, kod klupa.

2. Zeèak. Žig je na vrhu u kutiji.

3. Pliješ. Od pl. kuæe Vodice su dva markira-na puta na vrh. Žig je u kutiji na vrhu.

4. Sveta Gera. Metalnižig je ugraðen na betonskitrigonometrijski stup, na vrhuiznad drvene barake.

7. KARLOVAÈKO

POKUPLJE

Za prilaze koristite auto-kartu Sjeverozapadna Hrvat-ska 1:200.000 ili sl. Na svimKT je metalni žig.

1. Vinica. Od nadstreš-nice blizu pl. kuæe u izgradnji,treba produžiti grebenom 5minuta kroz šumu do kutije smetalnim žigom na vrhu.

2. Vodenica. Iz Kamanjaje markiran novi prilaz na vrhVodenicu (2 h).

3. Martinšèak. Kutija s metalnim žigom je naogradi oko odašiljaèa, iza kapele.

8. GORSKI KOTAR - JUžNI DIO

Pl. karta Gorski kotar - Goranski pl. put (GPP)ima sve KT iz podruèja 8. i 9., ali je nedostatakkarte mjerilo 1:100 000. Pl. karta Gorski kotar I jeu mjerilu 1:30.000, ukljuèuje KT 1 - 7. u podruèju8., a Kolovratske stijene su na karti Sjeverni Velebit.

Pl. karta Bjelolasica, Hrvatski olimpijski centar,1:25 000, 2002. (01/6177-707 i 6177-708) obu-hvaæa KT Ogulin, Klek, Bjelolasica, Bijele te Sa-marske stijene.

Na svim vrhovima je žig vrha ili okrugli žigGoranskog pl. puta (GPP). Na Tuhobiæu je metalnižig. Žig Kleka nalazi se u domu.

9. GORSKI KOTAR - SJEVERNI DIO

Pl. karta Gorski kotar IV obuhvaæa sve KTosim Okrugljaka, Špièastog i Skradskog vrha, kojisu u pl. karti Gorski kotar - GPP. Karta Nacio-nalni park Risnjak (1:23.000, izdavaè NP Risnjak,051/ 836-133) ima KT Risnjak, Snježnik i Jelenc.

Na svim vrhovima su žigovi, osim na Crnomvrhu. Metalni žigovi su na Obruèu, Fratru, Skrad-skom vrhu i Snježniku.

266 7-8, 2004

Pogled s Kule, najvišeg vrha u Gorskom kotaru duž hrpta Bjelolasice

foto: Ivica Kodžoman

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 266

10. ISTRA

Karta Park prirode Uèka (1:30.000) koju jeizdala JU PP Uèka, Lovran, (tel. 051/293-753)sadrži KT Brajkov vrh, Planik, Vojak, Knezgrad iSisol. Karta se može nabaviti i u uredu HPS-a.Izletnièka karta Opatijska rivijera (1:35.000, RIMA,051/261-076) sadrži: Planik, Vojak i Sisol na Uèki.Pl. turistièka karta Labin (nakladnik PD »Skitaci«,TZ Labin, 051/855-560) obuhvaæa Uèku i Sisol.

3. Æiæarija - Brajkov vrh (1092 m) ili Žu-panj vrh (1138 m). Žig Brajkovog vrha je u pl.kuæi »Korita«. Županj vrh je dodan u drugo izda-nje, a žig je na vrhu.

5. Uèka - vrh Knezgrad (612 m). Metalni žigje na vrhu. TZ opæine Lovran (051/291-740) dijelibesplatnu izletnièku kartu Uèka. Opisano je 17staza po Uèkoj, meðu njima i prilaz Knezgradu iVojaku.

6. Uèka - vrh Vojak (1396 m). Metalni žig jeudaljen 40 m od razgledne kule na vrhu Vojaku,na suprotnoj stranu od TV-tornja uz stazu po gre-benu. Od kule je nakon 30 m je prazna zahrðalakutija, a još 10 m dalje je slabo uoèljivi metalni žig.

11. SJEVERNI VELEBIT

Pl. karta Sjeverni Velebit sadrži sve KT osimKorenskog vrha. Na svim KT je žig.

11. Korenski vrh (1101 m, ili Kaliæ). Za Ko-renski vrh treba kod crkve u Kuterevu skrenutilijevo i odmah zatim desno. Cesta vodi uz raštrka-ne zaselke, lagano se spuštajuæi. Nakon 4 km odcrkve još uvijek smo u Kuterevu i kod raspela tre-ba skrenuti desno i parkirati u zaselku Šporèiæi.Dalje nas vode markacije uzbrdo i za sat i pol sti-žemo na Korenski vrh. Zadnji dio vodi stazomkroz stijenu. Pred samim vrhom je lijevo kratkiodvojak do kutije s žigom, a desno ima još 3 mi-nute na sam vrh s kojeg je lijep vidik na vrhovesjevernog i dio srednjeg Velebita.

Drugi markirani prilaz do Korenskog vrhatraje 3 sata, a zapoèinje od crkve u Kuterevu uzmedvjediæe preko prijevoja Kopija (raspelo), alizadnji dio puta nije dobro izveden, pa ga ne prepo-ruèujemo. Odvojak na šumoviti vrh Kaliæ nijemarkiran i vjerojatno æe KT Kaliæ biti ukinuta.

12. SREDNJI VELEBIT

Pl. karta Srednji Velebit ima sve KT. U kartinije ucrtan put Kugina kuæa - Težakovac - Šatorina.Sve KT imaju žig.

4. Budakovo brdo. Na vrhu je metalna kutija.Metalni žig je teže uoèljiv jer je zavaren na stupupokraj kutije.

13. JUžNI VELEBIT

Pl. karta Južni Velebit (1:25.000), sadrži dioVelebita od Baških Oštarija do M. Rujna te KTVeliki Sadikovac, Veliki Stolac, Debeli kuk i Vi-soèicu. Pl. karta Nacionalni park Paklenica imasve ostale KT. Turistièka karta Paklenica (1:25.000,Astroida, 01/3026-910) sadrži sve markirane pl.putove unutar NP Paklenica.

Prema zadnjim obavijestima sve KT imaju žigosim Vaganskog vrha.

5. Bojinac - vrh Bojin kuk (1110 m). Žig jeu prirodnom skloništu u stijeni pod vrhom.

14. LIÈKA PLJEŠIVICA I OGRANCI

1. Ozeblin - vrh (1657 m). Dobra karta je uPoljakovom vodièu, str. 480. Na uspon ponesitefotokopiju karte i opisa. Zadnji uspon stazom navrh nije više od zadnjeg okretišta, jer je cesta umeðuvremenu produžena. Žig je u kutiji.

2. Oštri Medvjeðak - vrh (884 m). Markacijazapoèinje na kraju parkirališta na ulazu 2 na Plit-

7-8, 2004 267

Bačić kuk - jedan od najljpših vrhova

na srednjem Velebitu foto: Ivica Kodžoman

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 267

vièkim jezerima. Za uspon nije potrebno kupitiulaznicu u NP. Zatražite prospekt staze na OštriMedveðak. Prije vrha je odvojak do ulaza 1. Kuti-ja je na vrhu ali je žig otuðen.

3. Poštak - vrh (1425 m) Markacija zapoèinjeod željeznièke postaje Zrmanja kod Otriæa. Žig jeu kutiji na stijeni, 2 minute prije vrha. Za uspontreba birati povoljno vrijeme. Auto karta Zadarskažupanija (1:150.000, Trsat-Polo) jedina je kojasadrži ovo podruèje u ovom mjerilu.

15. JADRANSKI OTOCI - SJEVERNI DIO

1. Obzova na Krku - vrh (569 m). TZ opæinePunat (051/ 854-860) izdala je zemljovid Pastirskestaze Punat - Stara Baška, izmeðu Punta, StareBaške i Jurandvora s više markiranih staza premaObzovi. Najpogodniji prilaz je od prijevoja Tres-kavca (autobusna postaja na cesti Punat - Baška).Zbog više križanja i moguænosti prilaza ovaj bes-platni zemljovid treba ponijeti na planinarenje. Navrhu je neznatno ošteæeni metalni žig.

2. Sis na Cresu - vrh (639 m). Uspon nemamarkacije, ali je jednostavan jer vodi od prijevojaKrižiæa dobro utabanim putom uz suhozid. Metal-ni žig je na prvom vrhu, lijevo 40 m prije montaž-ne kuæice, ali je teže uoèljiv.

3. Osoršèica na Lošinju - vrh Sv. Mikula(557 m) TZ grada Malog Lošinja (051/231-884 i231-547) izdala je zemljovid Mali Lošinj, Šetnicei pješaèke staze u kojoj je skica markiranih putevado vrha i kapele Sv. Mikule, najboljeg vidikovcana Lošinju. Pl. dom »Sv. Gaudent« na Osoršèiciotvoren je tijekom ljetne sezone svakodnevno.

4. Kamenjak na Rabu - vrh Straža (408 m).Žig se nalazi u podnožju, u privatnoj kuæi kodskretanja markacije s ceste na put. Zato se trebafotografirati na vrhu, ispred telekomunikacijskogobjekta.

16. JADRANSKI OTOCI - JUŽNI DIO

1. Šæah na Ugljanu - vrh (286 m) i 2. VelikiBokolj na Pašmanu - vrh (274 m). Do podnožjaoba vrha može se autobusnim linijama iz Preka.TZ zadarske županije (023 / 315-316 ili 315-107)izdala je kartu Ugljana i Pašmana Treking &Mountain Biking s opisom više planinarskih staza.

3. Vela Straža na Dugom otoku - vrh (338 m)Vrh je nedostupan zbog postavljanja radara. Svimakoji su obišli vrh prije radova priznaje se KT. Uplanu je markiranje drugog vrha na otoku, kao za-mjena za Velu Stražu.

4. Vela Straža na Šolti - vrh (237 m) U nedo-statku pl. karte može se koristiti turistièka kartaDalmacija 2, 1:100-000. Na Šolti su dva vrha s na-zivom V. Straža. Naša KT je V. Straža iznad Gor-njeg Sela, dokle vozi autobus od trajektne lukeRogaè. Fotografirati se treba pred bijelim ka-menim križem na vrhu.

5. Vidova gora na Braèu (780 m) Žig se do-bije u kuæi »Vladimir Nazor« na vrhu.

6. Sv. Nikola na Hvaru - vrh (626 m). Navrhu je kameni križ i kapela. Žig je ostavljen blizukapele.

7. Hum na Visu - vrh (587 m) na vrhu je voj-ni objekt, pa se treba fotografirati pred kapelomSv. Duha u blizini vrha.

8. Kom na Korèuli (508 m). Markirani pri-laz je s ceste Smokvica-Blato od a.st. i stoènefarme u Maloj Kapji. Žig je na vrhu. Preporuèamoturistièku kartu Dalmacija 3, 1:100.000 (bez ucrta-nog puta), a sadrži i otoke Hvar i Braè. Uspon naKom opisao je Robert Smolec u HP 4, 2001.

9. Sozanj na Lastovu (231 m). Od Ubla trebaautobusom prema Lastovu do farme i 20 min dovrha. Tu je drvena osmatraènica za vatrogasce snatpisom Sozanj, gdje se treba fotografirati.

10. Velji grad na Mljetu - vrh (514 m) Navrhu je manji telekomunikacijski objekt i žig. KTse može u sezoni obiæi jednodnevnim izletom izDubrovnika brzim motornim brodom s polaskomu 9 sati i povratkom iz Sobre u 19 sati (cijena pri-jevoza u oba smjera je 44 kn). Od Sobre se moraza 7 km naæi podoban prijevoz do Babinog Polja.Markacija vodi iz mjesta, od pošte i na vrh stižeza sat i pol uspona. Izletnièka karta Nacionalnipark Mljet na manjoj karti sadrži cijeli otok Mljet.Autokarta Dalmacija 4, 1:100.000, izdavaè »Frey-tag & Berndt« takoðer obuhvaæa cijeli Mljet.Kartu možete kupiti pod sliènim nazivima drugihizdavaèa, a obuhvaæa podruèje od Ploèa do Cav-tata.

268 7-8, 2004

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 268

17. DALMATINSKA ZAGORA

1. Dinara - vrh (1831 m). Na vrhu je žig, alise treba obavezno fotografirati pred trigonometrij-skim stupom. Pl. karta Dinara je nužna za usponna Dinaru.

2. Promina - vrh Èavnovka (1147 m). Od pl.kuæe preporuèamo uspon na vrh jedino po cesti.Na vrhu je trigonometriski stup uz telekomuni-kacijske antene. Ako se ne može unutar ograde dovrha, snimite se pred vratima. Kretanje uz vanjskustranu ograde je zabranjeno zbog eventualno za-ostalih mina.

3. Svilaja - vrh (1508 m). Od Zelova 5,5 kmmakadamskom cestom (markirano!) do križanja,ondje lijevo 2 h na vrh preko Badnji ili od križanjajoš 2,5 km cestom pa strmo 2 h preko Privije navrh Svilaje. Metalni žig je prije vrha, teže uoèljiv.

4. Kamešnica - vrh Kruge (1606 m). Od putaD. Korita - Konj je kratki odvojak na zaobljeni vrhKruge. Na vrhu je žig. Vrh Konj je unutar teritorijaBiH, ali nema ogranièenja za uspon. Za Kruge jenajbolja karta objavljena u Poljakovom vodièu(str. 508).

18. DALMACIJA

Pl. karta Kozjak - Mosor - Biokovo, izdavaèHPD »Mosor«. Žigovi su na vrhovima, osim naKT Biranj, Sv. Jure i Ljubljan. Na vrhu Veliki Ka-bal je metalni žig, slabije uoèljiv. Na vrhu Kozikobnavlja se kapelica.

19. BIOKOVO

Pl. karta Biokovo, 1:25 000 sadrži sve KTosim Sutvida i Sv. Ilije kod Gradca. Na veæinivrhova nema žiga, pa se treba fotografirati.

1. Šæirovac - vrh (1619 m) je najteže dostupnivrh HPO. Fotografirati se treba ispred natpisa: KT17 BPS. Šæirovac je 17. KT pl. obilaznice Bio-kovska planinarska staza.

2. Sv. Jure - vrh (1762). Na vrhu uz ograduTV-tornja je staza do kapele i natpisa Sv. Jure. Žigdobijete u pl. kuæi »Pod sv. Jurom«.

3. Šibenik - vrh (1467 m). S vrha Šibenikatreba produžiti 5 minuta do ruba stijene gdje jenatpis pred kojim se treba fotografirati.

4. Sv. Ilija - vrh (1642 m). Na vrhu je bijela

kapelica, izgraðena na starim temeljima. Žig jekod kapelice.

5. Sutvid - vrh (1155 m). Najbolji prilaz je odsamostana i hotela u Živogošæu. Drugi dulji usponje iz Brikve, na cesti Makarska-Vrgorac. Autokar-ta Dalmacija 3 sadrži Sutvid (upisan pod nazivomV. Kapela) i Sv. Iliju (Gradac). Tu je ucrtana Kor-èula i Lastovo.

6. Sv. Ilija (kod Gradca) - vrh (773 m). Marki-rani prilaz na vrh zapoèinje kod groblja u Gradcu.Za uspone možete koristiti opise Jasne Kosoviæobjavljene nedavno u HP.

20. DUBROVAÈKO PODRUÈJE

1. Zmijino brdo na Pelješcu - vrh Sv. Ilija(960 m). Fotografirajte se na vrhu, jer je žig otuðen.

2. Sniježnica - Ilijin vrh (1234 m). Žig je u ba-raci zapadno od vrha. Istoèno od vrha je kapelica,teže uoèljiva jer je izdubljena u stijeni. Foto-grafirajte se pred ulazom u kapelicu.

Za obilazak HPO vrijedi i dalje jednostavnopravilo, dolaskom na vrh utisnite žig u dnevnik.Ponesite jastuèiæ za žigove. Ako nema žiga, nistega našli ili je otuðen, fotografirajte se.

Zahvaljujem se Jasni Kosoviæ, TomislavuPavlinu i Bernardu Margitiæu na dopuni podataka.O izmjenama na KT i prilaznim putevima možeteobavijestiti Komisiju za planinarske putove Hrvat-skog planinarskog saveza.

7-8, 2004 269

Kamenito varstvo Rilića foto: Ivica Kodžoman

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 269

S obzirom na sve veæi interes planinara za obi-laskom planinarskih obilaznica, u iduæim æemobrojevima »Hrvatskog planinara« predstavitinajzanimljivije, najljepše ili najnovije planinarskeobilaznice kao i upozoriti na nedostatke na veæpostojeæim, te na toj naèin pomoæi i osnivaèimaobilaznice i planinarima da ih izbjegnu.

Planinarsko društvo »Pliš« iz Klane 2002. go-dine otvorilo je Klanski planinarski put, izdaloprigodni dnevnik te pripremilo priznanje za prije-ðeni put. Klanski planinarski put (KLPP) obu-hvaæa širi prostor oko Klane i Studene u zaleðu

Rijeke, koji je razmjerno malo poznat. Put ima 11kontrolnih toèaka, a sve odreda su izrazito atrak-tivne. Cijela obilaznica je dobro markirana, a štoje vrlo važno u oba smjera, pa se može obilazitikako nam više odgovara. Svi su žigovi saèuvani inalaze se u metalnim kutijama posebno oznaèe-nim.

Klanski se put može prijeæi u jadnom danu zaotprilike 11-12 sati hoda, ali to predstavlja izni-man fizièki napor, pa je bolje da se za obilazakodvoje dva dana sa spavanjem u planinarskomdomu »Hahliæi«, a može se ponijeti šator i noæitina nekom od bezbrojnih pogodnih mjesta. Obi-lazak vremenski nije ogranièen pa se može plani-rati obilazak samo pojedinih dijelova puta.

Na obilaznici su tri izrazito lijepa i razglednavrha, Obruè (1377m), Pliš (933m) i Gumanaèka(Katalin, 1083m). Sva tri vrha su vrlo zanimljivi,posebno u proljeæe kada na livadama cvate velikibroj razlièitih vrsta cvijeæa, a naroèito je lijepKluzijev encijan (Gentiana Clusii). Osim ta trivrha i druge kontrolne toèke kriju zanimljivosti.Tako KT Kraljica šume je ustvari velika bukvapromjera debla od preko 120 cm, KT Kuæica Re-bar je planinarsko sklonište, bez moguænosti noæe-nja , ali zato stara i dobro saèuvana kamena kuæicas kamenim krovom i neposrednom okolicom sklupama i ognjištem predstavlja ugodan kutak zazasluženi odmor. Pokraj same kuæice prolazi neka-dašnji šumski put pokriven kamenom na kojem sevrlo dobro vide tragovi koèenja kola za izvlaèenjei prijevoz drva s viših predjela prema Klani. Otome postoji èak i spomen ploèa pokraj puta.

Gorski kotar zovu još i Hrvatska Švicarska ilimala Švicarska. Ako se zbog svoje ljepote i sliè-

270 7-8, 2004

KLANSKI PLANINARSKI PUT

DAMIR BAJS, Zagreb

P L A N I N A R S K E O B I L A Z N I C E U H R V A T S K O J

Na vrhu Pliša (933 m) foto: Damir Bajs

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 270

nosti s alpskim pejsažemmože za neki kraj upotrijebititakvi izrazi, onda se toodnosi na Trstenik, prekras-nu visokogorsku dolinu du-gaèku oko 1 km i široko okopola kilometra, koja je okru-žena gustom crnogoriènomšumom. Dolina ja ustvari ve-lika livada i prava je oazamira i ljepote. Ako se tomedoda da se na jugoistoènojstrani doline nalazi ograðenii èisti izvor pitke hladne vode

koji nikad ne presuši dojamje potpun.

Da zakljuèimo. Ovaj ku-tak naše domovine ne bi bio»otkriven« da nema Klan-skog planinarskog puta. Zanjega bi znali samo šumari irijetki dobri poznavateljiprirode. Ovako približen jemnogima na radost i zado-voljstvo. Obilazak Klanskogplaninarskog puza pred-stavlja istinski užitak kojitreba osjetiti.

7-8, 2004 271

Putokazi foto: Damir Bajs

Moja obitelj i ja volimo planinariti. Nakonmnogih planinarskih uspona, ove smo godine nau-mili na Triglav.

Prouèila sam kartu i vidjela da za dva dananeæe biti lako prijeæi put i da se svaki dan hoda ot-prilike šest sati, no s tim sam se pomirila i krenuladalje planirati. Pravilo je da svaki planinar trebaimati razmjerno lagan ruksak, no ja sam uz opre-mu prokrijumèarila dva plišanca i još neke sitnicekoje me vesele. Dan poèetka uspona osvanuo jesunèan i topao i dobro raspoloženje požurivalo nasje prema vrhu planine. Polako smo hodali i hodali,satima. Malo-pomalo poèeo nas je gristi umor, nimale stanke nam nisu bile dovoljne za odmor i bašu trenutku kad smo mislili da smo potpuno iscrp-ljeni, ugledali smo planinarski dom u kojem smonamjeravali spavati. U domu je mirisala domaæa

hrana i planinski èaj. Brzo smo bacili naše teškeruksake i skinuli gojzerice te uzašli jednostavnouživati gledajuæi planine, zelene pašnjake punekrava sa zvoncima i uspon koja nas èeka sutradan.

Sljedeæe jutro je znaèilo da smo veæ jako blizucilju. Uspinjuæi se po goloj stijeni shvatila sam daje ova dionica puno napornija od prethodne. Bilasam jako uzbuðena i ponosna što su moje nogeprehodale i ovako veliki put. Na cilju, kraj domaKredarica, shvatila sam koliko je napora trebalouložiti u ova dva dana da bih došla do mjesta nakojem sam stajala. No nije bilo uzalud. Stajala samna vrhu prekrasne planine i u svim smjerovimapružao se nezaboravan vidik na šume, doline iokolne vrhove. Jedini naèin da se to ostvari jesuupravo ovi dugi naporni usponi i velika želja kojusvaki planinar ima i nosi u sebi.

DOTAKNULA SAM OBLAKE!

DOROTEA ŠKRABO, Rijeka

I Z P E R A M L A D I H

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 271

272 7-8, 2004

Posvuda gdje ljudi provode svoje aktivnostidogaðaju se stradavanja i nesreæe. Takve situacije,posebno na izrazito nepristupaènim terenima ili prilošim vremenskim uvjetima, redovite snage (hitnamedicinska pomoæ, policija, vatrogasci) nisu uvi-jek u moguænosti razriješiti. Za takve situacijesvugdje u svijetu, pa i u Hrvatskoj, postoji posebansustav spašavanja i specijalizirana služba za gorskospašavanje (mountain rescue).

Gorsko spašavanje je ujedno i najteži oblikspašavanja, jer se najèešæe provodi pri najtežimvremenskim i drugim okolnostima i nemoguæe gaje uèinkovito provoditi bez potpore cijelog susta-va te povezanosti i dostupnosti potrebnih resursa.U svim razvijenim državama to je dragocjen na-cionalni resurs zahvaljujuæi kojem sustav zaštite ispašavanja, medicinska pomoæ i sl. dopire i tamogdje to inaèe ne bi bilo moguæe.

Hrvatska veæ više godina priprema donošenjeZakona o zaštiti i spašavanju i sve organizacije ko-jih se ovo podruèje makar i na posredan naèin tièebruje o tome, ukljuèuju se u javne rasprave, lobi-raju i nastoje zauzeti svoje mjesto u sustavu zaštitei spašavanja. Nužno je da i èlanovi HPS putem na-šeg glasila budu upoznati s ovom temom, buduæida Hrvatska gorska služba spašavanja koja u okvi-ru HPS-a djeluje veæ punih 55 godina u cijelostipokriva vitalnu javnu potrebu spašavanja na naj-nepristupaènijim terenima i posjeduje nièim za-mjenjivo iskustvo i neupitne rezultate (4000 evi-dentiranih spašavanja sa preko 7000 osoba kojimaje pomogao). Hrvatska gorska služba spašavanjaredovito svake godine spasi ili otkloni životnuopasnost za više od 400 osoba, a svojim obimnimpreventivnim djelovanjem, dežurstvima, edukaci-jom i sl. sprjeèava vjerojatno još veæi broj nesreæana takvim prostorima. Malo je nacionalnih savezau Hrvatskoj kao što je HPS, koji se mogu podièiti

tolikom doprinosu hrvatskim graðanima i javnomdobru, i to ne samo zbog GSS-a.

Iako èlanovi HPS-a znadu dosta o GSS-u, po-trebno ih je podsjetiti na prošlost, sadašnjost iskrenuti pozornost da buduænost ove službe. HGSSje kao i sve druge gorske službe u svijetu nastao uokviru svojih nacionalnih planinarskih organizaci-ja kao unutrašnji servis za potrebe svojih èlanova.S vremenom je sposobnost gorskih službi spašava-nja da mogu djelovati tamo gdje nitko drugi nemože prepoznata kao javno dobro, te su prerasleu javne službe koje koriste cijeloj zajednici. Danasse meðutim sve gorske službe spašavanja najma-nje bave organiziranim planinarima, a sve više(75%) drugim posjetiteljima planina (turistima,skijašima, paragliderima, sudionicima raftinga ilikanjoninga, biciklistima, lovcima, poljoprivredni-cima, izletnicima, sudionicima u prometu i sl.Naime, organizirano planinarenje sa svojom tradi-cijom, odgovornošæu, iskustvom, edukacijom iznanjem, doseglo je uzoritu razinu sigurnosti.

Nije samo poèetak hrvatskog GSS-a vezan uznacionalnu planinarsku organizaciju. Èitavo posto-janje i njena buduænost temelji se na toj poveza-nosti. Naime, spašavati nekoga u planini, litici, prilošem vremenu kada se inaèe i dogaðaju nesreæe,mogu samo najbolji planinari, alpinisti, speleolozi,jer su oni najèešæe jedini koji mogu pristupiti une-sreæenom i djelovati u takvom ambijentu, a uz toposjeduju i visoke osobne motive, jer se kreæu timprostorima pa i sami mogu doæi u situaciju da za-trebaju takvu pomoæ.

Za planinare i graðane u planinama ili na dru-gim teško pristupaènim terenima, pitanje sigurnos-ti i elementarne zaštite njihovih života i njihovihnajmilijih trebalo bi biti najvažnije pitanje. Zatovalja upozoriti da se stanje sigurnosti i razina za-štite u hrvatskim planinama danas nalazi na važnoj

NOVI IZAZOVI PRED HGSS

VINKO PRIZMIÆ, proèelnik HGSS, Split

Z A Š T I T A I S P A Š A V A N J E U P L A N I N A M A

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 272

prijelomnici. To se ukratko može definirati kaojedna dobra i jedna loša vijest. Dobro je štoHrvatska ima vrlo kvalitetnu gorsku službu spaša-vanja koja uspješno odoljeva teškoæama, a loša ješto je takva služba prisiljena djelovati u zakon-skom okviru i sustavu koji još uvijek nedovoljnoprepoznaje i podržava njenu misiju unatoè stalnomporastu broja takvih nesreæa.

Danas uèinkovito spašavanje u planini višenije moguæe kao napor ma koliko kvalitetne izoli-rane skupine ljudi ili organizacije, veæ kao uèinaksustava. I zato je nevjerojatno da vaš ošteæeni bla-tobran na javnoj prometnici, razbijeno prozorskostaklo u gradu, uživa više društvene pažnje i anga-žira veæe potencijale sustava (policija, pravosuðe,procjene štete i sl.) nego životna opasnost ili teškatjelesna ozljeda u planini. Naime, ako vam se takvošto dogodi, država ima odreðenu zakonsku obvezuda reagira pa zato ima predviðene gotove postup-ke, resurse i nadležne osobe koji æe »izaæi na te-ren« i sl. Ali ako ste se teško ozlijedili ili ste uopasnosti u planini, a ne znate direktni broj GSS-a(a kako biste ga znali da ste stranac?), vaša dojavapoliciji, hitnoj pomoæi, centrima za obavješæivanje

i sl. možda æe lutati satima, jer na takav dogaðajsustav (i djelatnik u operativnom centru) reagiraotprilike kao na iznenadni napad izvanzemaljaca,što znaèi da nema prethodne pripreme i gotovihprocedura, pa u najdramatiènijim trenucima kadaminute odluèuju o životu ili smrti, sustav funkcio-nira kao raštimani orkestar.

Hrvatska gorska služba spašavanja, èak i utakvim okolnostima veæ godinama uz krajnje na-pore »krpa« ovu prioritetnu javnu potrebu, pa sestvara privid kako je sve u najboljem redu. Moždaje upravo to razlog ovakvom stanju, jer oèito da bitek neka nesreæa veæih razmjera ukazala na pro-bleme s kojima se GSS susreæe u svojemu radu,no Služba izuzetnim naporima odlaže taj trenutak,jer ne može etièki dopustiti da neko smrtno stradasamo da bi se ukazali propusti sustava.

U nas, nažalost, ishod spašavanja jednog, aponekad i više ljudskih života još uvijek ovisi o»snalažljivosti«, »simpatijama«, »razumijevanju«,ili »sluèaju« da netko zna broj telefona GSS-a, ohrabrosti nekog u zapovjedništvu zrakoplovnebaze da odobri helikoptersko spašavanje kao požar-ni let ili prijevoz bolesnika. I samo o tome u ko-

7-8, 2004 273

Vježba Hrvatske gorske službe spašavanja foto: Vesna Holjevac

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 273

naènici ovisi hoæemo li umjesto živih ljudi pone-kad u dolinu morati nositi njihova mrtva tijela ihoæe li tko ostati trajni invalid.

Zbog toga je uspješno spašavanje u planinamazasad moguæe samo kao dobra improvizacija, kaorezultat posvemašnjeg zaobilaženja postojeæihpropisa, prekoraèenja ovlasti, osobnih rizika i do-bre volje da se to napravi. Naime, da bi sigurno iuèinkovito ostvarila svoju zahtjevnu misiju Služ-ba mora osigurati suradnju i koordinaciju sa mno-gim resursima i subjektima, raspršenih kroz višeministarstava (policija, hitna medicinska pomoæ,suci istražitelji, posade i zapovjedništva zrakoplov-nih baza, centri za obavješæivanje, služba traganjai spašavanja u prometu, vatrogasci, nacionalni par-kovi, lokalna samouprava, turistièke zajednice,civilna zaštita, mrtvozornici i dr.

Premda je HGSS neupitni nacionalni nositeljgorskog spašavanja i iskustva, bez nekog zakon-skog uporišta o uèinkovitom preventivnom djelo-vanju ne može biti govora sve dok se za to ne osi-gura kvalitetna zakonska osnova.

No ako za akcije spašavanja neèijeg životaponekad i uspijete dobiti helikopter pozivajuæi sena etièke zakone koji ponekad znaju suspendiratione druge, kada pokušate ostvariti i minimalnopravo na sredstva za djelovanje, opremu ili obukuna helikopteru, ili nešto treæe, naiæi æete na nepre-mostivu prepreku. Premda provodite vrlo složenehelikopterske operacije koje nisu moguæe (ni si-gurne) bez prethodne pripreme i zajednièke obukes posadama, veæ pune dvije godine pripadnici HGSSnisu imali ni minutu obuke na helikopterima. Nai-me, u Hrvatskoj jedini za sada raspoloživi helikop-teri su oni u MORH-u i MUP-u, i premda njih ta-koðer plaæa narod i zato se normalno koriste zasve druge javne potrebe, prijevoze bolesnika, po-žare, prijevoz tereta, oni su GSS-u za obuku ne-dostupni, jer za to ne postoji pravna osnova. U tomistom razdoblju HGSS je bio »imao dobru volju«odraditi 30-ak nimalo bezazlenih helikopterskihspašavanja. Oni koji s nama zajednièki rade (posa-de i zapovjedništva helikoptera) bi nam rado po-mogli, jer su i sami u opasnosti zbog toga, pa sedovijaju kako osigurati suradnju s udrugom graðanakoja nema pravni status javne službe. Nedostatakobuke, zajednièkih procedura i standardnih opera-tivnih postupaka u Sloveniji je prije osam godinarezultiralo tragedijom u kojoj je smrtno stradalopetoro ljudi.

Naizgled ništa nije sporno, jer u stvarnostiHGSS jest standardna služba javnog karaktera,koja je nositelj takvog spašavanja u Hrvatskoj inema alternative u nekim drugim redovitim snaga-ma te stoga predstavlja nacionalni resurs za odre-ðene situacije i javne potrebe. Ali, to formalno jošuvijek nigdje ne piše. U svojoj domeni (sigurnost)HGSS doprinosi meðunarodnoj kompatibilnostiRH, pa bi kompatibilnost trebala ukljuèivati ipravnu regulativu. Kako biti kompatibilan, a neprihvatiti zakonska rješenja drugih država? Kakouæi u jedinstveni sustav i poziv za pomoæ »112«bez jedne važne javne službe, Gorske službe spa-šavanja, koja jedina može dati odgovor na odre-ðene situacije?

Zakon o zaštiti i spašavanju, èije donošenjeuporno požurujemo ne može sam po sebi riješitiovaj problem ukoliko se njime HGSS precizno nedefinira kao javna služba. No èak i tada bi trebalopripremiti Zakon o Hrvatskoj gorskoj službi spaša-

274 7-8, 2004

Spuštanje unesrećenog na Biokovu

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 274

vanja kojim bi se osvijetlilopodruèje zaštite i spašavanjana nepristupaènim terenima ipri elementarnim nepogodamakada se poziva GSS. U svimureðenim društvima, vatro-gasci, nacionalna organizacijacrvenog križa, nacionalna gor-ska služba spašavanja, nacio-nalna služba za spašavanje navodi i eventualno još ponešto,jasno su zakonom definiranekao javne službe od društvenoginteresa. Najèešæe su to udrugegraðana poput naše, no za raz-liku od nas one veæ imaju»svoje zakone«. Tako je i u Hr-vatskoj svako dobrovoljno va-trogasno društvo »od interesaza Republiku Hrvatsku« (èl. 6Zakona o vatrogastvu) i teme-ljem toga svaki dobrovoljni va-trogasac opravdano uživa svapotrebna prava i zakonsku za-štitu, jer je to normalno, a gor-ski spašavatelj baš nikakvu.Ako poželite postati spašava-telj na nekoj plaži, Hrvatski crveni križ (takoðerudruga graðana) ima osigurana sredstava za vašuobuku jer po Zakonu o Hrvatskom crvenom križu1% od boravišnih pristojbi ide za tu namjenu (a toje tek jedan od mnogih zakonom definiranih izvo-ra financiranja te organizacije). Dobrovoljnevatrogasce sukladno zakonu sufinancirajuHrvatske šume, lokalne jedinice, redovita sredstvaod igara na sreæu itd. dok za GSS nema ni kune,osim ako se uspješno ne »isprosi«. Hrvatski autok-lub (takoðer udruga graðana) nitko ne financira,ali posredstvom javnih ovlasti koje mu daje Zakono HAK-u, ne samo da u potpunosti osiguravasvoju javnu djelatnost nego predstavlja finan-cijskog giganta kao neprofitna organizacija.

Ali, novac doista nije problem koji muèi HGSS.Ipak su pripadnici GSS-a snalažljivi momci (icure). Služba nema velikih prohtjeva, a i ljudi i in-stitucije imaju razumijevanja i pomažu kolikomogu. Veæi je problem to što djelatnik na nekoj

centrali ne zna broj GSS-a, štoovisimo o snalažljivosti, razu-mijevanju, simpatijama neko-ga tko æe nam možda dojavitio nesreæi, možda odobriti he-likopter, možda suraðivati snama u odluènom trenutku i sl.A svaka nesreæa predmet jenekih istraga, odgovornosti,neèijih prava na odštetu, paSlužbi i njenim pripadnicimatreba nešto više zakonske po-krivenosti nego nekoj udruzipušaèa ili sportskom klubu.Kao primjer spomenimo i toda naši spašavatelji u borbi svremenom još uvijek jurcajucestama bez priznatog pravana »plavo svjetlo«, a za ulazakpasa tragaèa na podruèje npr.Biokova, trebali bismo ishoditibarem dva rješenja i to oduprave parka prirode, te pri-vatnog koncesionara lovišta.Situacije koje razrješavamovrlo su odgovorne i važne. Ka-ko biti uèinkovit i nekoga spa-

siti bez pouzdane potpore sustava, kako i sampreživjeti ako nemaš pravo ni na obuku? Kakva sunaša prava ako i sami nastradamo tijekom nekogspašavanja?

Ne preostaje nam drugo nego da kao relevant-na adresa sa 130 godina iskustva, 200 teritorijalnorasporeðenih udruga èlanica i 20.000 zainteresi-ranih pojedinaca, i još više èlanova naših obiteljii prijatelja, na to upozorimo. Zahvaljujuæi HPS-uHrvatska ima veæ operativnu službu sa svojim te-ritorijalnim ustrojem, opremom, sustavom nova-èenja koji se oslanja na nacionalnu planinarskuorganizaciju, sustav obuke i sl. koja praktièki ništane košta (u odnosu na neke druge javne službe).HPS ima u svojemu sastavu interventnu službukoja nema alternative u drugim javnim službama,koja je na raspolaganju od 0-24 sata, 365 dana ugodini, ljeti i zimi, po svim vremenskim prilikama.HGSS je istodobno i služba u funkciji turizma,produžena ruka zdravstva, prometa (službe tra-

7-8, 2004 275

Helikoptersko spašavanje

foto: Vlado Božić

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 275

ganja i spašavanja), prosvjete i športa, zaštite oko-liša (nacionalni parkovi, javne ustanove), unutar-njih poslova i obrane, poljoprivrede i šumarstva isl. gospodarstva, financija itd. Da bi premostila ne-održivu situaciju (do zakonskog rješenja), upravosu ta ministarstva na našu inicijativu veæ sklopilaniz sporazuma s HGSS o dugoroènoj suradnji ka-ko bi se stvorila kakva-takva pravna osnova surad-nje i zaštite javnog interesa. Istaknimo i to da jeHrvatski Sabor 2002. godine donio Strategiju na-cionalne sigurnosti, koja bi trebala biti temeljni aktizgradnje sustava zaštite i spašavanja u Hrvatskoj.

Kada bi buduæi Zakon o zaštiti i spašavanjubio saèinjen po uzoru na europske zakone, tada bitaksativno bile pobrojane sve opasnosti i svi rizicii stanja (pa i nesreæe u planini), a temeljem toga iorganizirane snage zaštite i spašavanja za takvastanja, èime bi se jasno definirala podruèje djelo-vanja i odgovornosti Hrvatske gorske službe spa-šavanja. HGSS je veæ saèinio relevantne procjeneo moguænosti nastanka nesreæa na nepristupaènimterenima iz kojih je razvidno da su ta stanja veæsada svakodnevna, a u buduænosti nas oèekuje nji-hovo uveæanje. Zakon i status javne službe narav-no ne znaèi da æe gorski spašavatelji biti profesio-nalci, ni da æe se što izmijeniti u odnosu GSS-aprema matiènoj organizaciji HPS-u, jer se to nijedogodilo ni u Sloveniji, ni u Austriji, ni u Italiji niigdje gdje se to veæ davno razriješilo. No, s drugestrane, spremnost Službe ne može ovisiti o sluèaju,niti o dobroj volji i snalažljivosti nekoga u GSS-u

da uprihodi potrebna sredstva i odradi mnoge pri-preme, nužne zadaæe i sl. Kad spašavate ljudskeživote nije važan status, nego uèinkovitost. Gorskospašavanje je isuviše težak i odgovoran posao dabi ga netko radio zbog novca.

Cilj je ovoga èlanka upoznati i upozoriti èla-nove HPS-a da je u tijeku kreiranje i donošenjeZakona o zaštiti i spašavanju kojim æe se dugoroè-no formirati sustav zaštite i spašavanja u RepubliciHrvatskoj (pa i u planinama), da to ni mi planinarine smijemo prespavati, jer se radi o važnoj temiod interesa za svakog planinara. Zato se treba iz-boriti (sada kada je vrijeme za to) da HGSS po-stane legitimni element nacionalnog sustava zašti-te i spašavanja, kao što je to u razvijenoj Europi,jer æe samo tako u buduænosti moæi osigurati uèin-kovitost i ostvariti svoju misiju. A misija je pre-uzeti odgovornost i skrbiti za sigurnost u hrvatskimplaninama prema najvišim meðunarodnim stan-dardima. To je društvena i moralna zadaæa Hrvat-ske gorske službe spašavanja i Hrvatskog plani-narskog saveza, jer su hrvatske planine, nepristu-paèna podruèja i vremenske neprilike mjesto gdjezahvaljujuæi upravo svojim planinarskim spo-sobnostima možemo i moramo dati svoj doprinosjavnom i društvenom dobru.

276 7-8, 2004

INTERVENTNI TELEFONISTANICA HGSS

Rijeka 091/721 0000

Split 091/721 0001

Zagreb 091/721 0002

Ogulin 091/721 0003

Delnice 091/721 0004

Karlovac 091/721 0005

Pula 091/721 0006

Gospiæ 091/721 0007

Samobor 091/721 0008

Poožega 091/721 0009

Zadar 091/721 0010

Makarska 091/721 0011

Varaždin 091/721 0012

Pas tragač - četveronožni gorski spašavatelj

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 276

Planinaru je nagrada zauspon uživanje, a što je nagradaamateru koji se bavi društvenimradom? Takav rad nije uvijekugodan. Sjetimo se koliko trudai požrtvovnosti treba za izgrad-nju i održavanje planinarskihkuæa, organiziranje izleta, voðe-nje administracije, ubiranje èla-narine, prireðivanje sastanaka ipredavanja. Kao simbolièna na-knada za doprinos što ga daju zaopæu korist uobièajena su razno-vrsna priznanja u obliku diplo-ma, zahvalnica, plaketa i znaèa-ka. Planinarski savez Hrvatskeje 1967. godine - dakle, prijegotovo pola stoljeæa - utemeljiokomisiju za priznanja koja æe razmatrati prijedlogedruštava i predlagati vodstvu Saveza rješenja. Naèelu te komisije bio je do 1985. planinarski vete-ran Dragutin Rodman, koji je kroz to dugo razdo-blje obavio vrlo opsežan i odgovoran posao, adanas je proèelnik mr. Milivoj Rihtariæ iz Varaž-dina koji taj posao nastavlja vrlo savjesno. Premaevidenciji komisije, priznanja podijeljena u Hrvat-skoj do 31. prosinca 2003. prikazana su u tablicama.

Iako su kriteriji za priznanja utvrðeni pravil-nikom, nije se moglo izbjeæi da neki zaslužni pla-ninari ne dobiju priznanje koja zavrjeðuju, jer nekadruštva rjeðe a druga èešæe predlažu svoje èlanoveza priznanja. Tako, primjerice, PDS »Velebit« iz

etièkih razloga uopæe ne predlaže Savezu svojeèlanove za priznanja (oni koji su ih dobili pred-ložio je netko izvana), dok neka društva predlažui mimo pravilnika, pa ih komisija ne može prihva-titi.

Redovnim priznanjima valja pridodati poseb-na priznanja dodijeljena udrugama i pojedincimau povodu Meðunarodne godine planina 2002. kojasu uruèena na Skupštini HPS 2003. godine. Tomprigodom dodijeljeno je 212 posebnih spomenica(svim planinarskim udrugama) i 116 posebnih pri-znanja s prigodnom znaèkom planinarima koji suse istaknuli u obilježavanju Godine planina. Nekoje vrijeme statut Saveza predviðao da se imena do-

7-8, 2004 277

POLA STOLJEÆA

PLANINARSKIH PRIZNANJA

prof. dr. ŽELJKO POLJAK, Zagreb

mr. MILIVOJ RIHTARIÆ, Varaždin

PLANINARSKA PRIZNANJA DO 31. PROSINCA 2003.

Regija Ostale IzvanVrsta priznanja Zagreb regije Hrvatske Ukupno

Plaketa HPS 103 73 3 179

Zlatni znak HPS 533 481 99 1113

Srebrni znak HPS 756 755 18 1529

Bronèani znak HPS 1205 1419 - 2624

Priznanja (pismena) 5 3 - 8

Plaketa PSJ 9 8 17

Zlatna znaèka PSJ 119 73 192

Srebrna znaèka PSJ 125 119 144

Ukupno 2855 2931 120 5906

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 277

bitnika najviših priznanja trebaju objaviti u glasiluSaveza, no to se rijetko dogaðalo, najèešæe zbogzaborava, pa bi možda taj propust trebalo danasnadoknaditi. Buduæi da je broj dobitnika zlatnogznaka u proteklih 48 godina tako velik da Hrvatskiplaninar jednostavno ne može objaviti sva njihovaimena, na ovom mjestu donosimo samo popis do-bitnika najvišeg priznanja, plakete, što i nije teškojer komisija ima vrlo dobru evidenciju o svim pri-znanjima.

DOBITNICI PLAKETE

PLANINARSKOG SAVEZA JUGOSLAVIJEDobitnik Društvo GodinaAleksiæ Nikola Vihor, Zagreb 1985.Kašpar Željko Vihor, Zagreb 1985.Kiraly Branko Željeznièar, Zagreb 1990.Poljak Željko Velebit, Zagreb 1985.Rodman Dragutin Grafièar, Zagreb 1988.Rukavina Josip Lipa, Sesvete 1987.Smerke Zlatko Ravna gora, Varaždin 1985.Sudnik Ivica Japetiæ, Samobor 1985.Škerl Božidar Sutjeska, Zagreb 1985.Škoti Branko Paklenica, Zadar 1989.Tomerlin Slavko Paklenica, Zadar 1989.Vièiæ Stanko Platak, Rijeka 1985.

Uz ovih dvanaestoro planinara, Plaketu PSJprimila su plan. društva Kalnik, Križevci (1989),Paklenica, Zadar (1989), Kamenjak, Rijeka(1987), Željeznièar, Zagreb (1990) i Opæinskiplan. savez Rijeka (1988).

DOBITNICI PLAKETE PSH I HPSDO 31. PROSINCA 2003. GODINE

Dobitnik Društvo GodinaAcman Karlo Grafièar, Zagreb 1983.Aleksiæ Nikola Vihor, Zagreb 1987.Alfireviæ Miro Kozjak, Kaštel Suæurac1999.Alujeviæ Žarko Sutjeska, Zagreb 1984.Antunac Ivo Kamenar, Šibenik 2003.Armanini Petar Željeznièar, Zagreb 1990.Bakotiæ Bruno Kozjak, Kaštel Suæurac1999.Bakotiæ Žarko Kozjak, Kaštel Suæurac1999.Bakotin Hrvoje Kozjak, Kaštel Suæurac1999.Baljiæ Ismet Velebit, Zagreb 1990.Belaèiæ Drago Željeznièar, Zagreb 1979.Benkoviæ Andrija Željeznièar, Gospiæ 2003.

Bilièiæ Mato Kapela, Zagreb 1991.Blaškoviæ Vladimir Zagreb-Matica, Zagreb1981.Blaževiæ Branko Bijele stijene, Mrkopalj 2000.Bogeviæ Boris Uèka, Rijeka 1997.Božièeviæ Sreæko Željeznièar, Zagreb 2000.Božiæ Stipe Mosor, Split 1995.Božiæ Vlado Željeznièar, Zagreb 1987.Brecelj Marjan Plan. zveza Slovenije 1975.Brkašiæ Zvonko Željeznièar, Zagreb 2000.Buèar Zlatko Dubovac, Karlovac 2001.Bužanèiæ Branko Mosor, Split 1995.Ceraj Zdravko Vihor, Zagreb 1985.Cišper Rudolf Psunj, Pakrac 1999.Colnar Josip Kamenjak, Rijeka 1997.Dijaèiæ Milan Dubovac, Karlovac 2003.Dlouhy Milovan Vihor, Zagreb 1993.Dobroniæ Lelja Zagreb-Matica, Zagreb1995.Ðorðeviæ Dragan Dugi vrh, Varaždin 1998.Ðuriæ Tomislav Priroda PBZ, Zagreb 1994.Ferèek Jeronim Strahinjšèica, Krapina 1999.Filipèiæ Juraj Kapela, Zagreb 2002.Filips Ðuro Zagreb-Matica, Zagreb1996.Firinger Kamilo Jankovac, Osijek 1975.Franèeski Adolf Željeznièar, Zagreb 1995.Franèeski Vilma Željeznièar, Zagreb 1995.Frišèiæ Franjo Ivanèica, Ivanec 1999.Gabriæ Goran Mosor, Split 1995.Galinec Vlatko Naftaplin, Zagreb 1993.Georgijeviæ Adalbert Japetiæ, Samobor 1983.Gerželj Joško Mosor, Split 1995.Gobec Željko Vihor, Zagreb 1993.Golubiæ Darko Sljeme, Zagreb 1990.Gomzi Zoran Kapela, Zagreb 1994.Grdodolnik Olga Sljeme, Zagreb 1995.Gregorina Zvjezdana Zagreb-Matica, Zagreb2000.Grimani Ante Split, Split 1983.Gros Èedomil Sljeme, Zagreb 1995.Gros Senka Sljeme, Zagreb 1999.Grubaè Branko Krndija, Našice 2003.Grubanoviæ Josip Sljeme, Zagreb 1985.Grubanoviæ Mladen Sljeme, Zagreb 1995.Günter Adang Plan. savez Zagreba 1985.Habdija Ðuro Bilogora, Bjelovar 1982.Hanžek Dragutin Kapela, Zagreb 1983.Herceg Ljudevit Milengrad, Budinšèina 1997.Hlebec Alfred Zagreb-Matica, Zagreb1985.Hrg Franjo Ivanèica, Ivanec 1999.Iviæ Milan Vihor, Zagreb 1993.Jakovina Ivan Sokolovac, Požega 1998.

278 7-8, 2004

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 278

Janeš Ladislav Sljeme, Zagreb 1995.Japundžiæ Ljubo Sljeme, Zagreb 1983.Jelušiæ Tihoraj Opatija, Opatija 1983.Jerman Franjo Željeznièar, Zagreb 2000.Juras Ante Kamenar, Šibenik 2003.Juretiæ Zlatomir Zagreb-Matica, Zagreb1983.Juriæ Vjenceslav Željeznièar, Zagreb 1995.Jutroviæ Tomislav Zanatlija, Zagreb 1996.Kadiæ Miroslav Naftaplin, Zagreb 1993.Kaliterna Ivica Mosor, Split 1995.Kataliniæ Pjer Kamenjak, Rijeka 1996.Kiraly Branko Željeznièar, Zagreb 1983.Kovaè Zvonko Mosor, Split 1995.Kovaèiæ Milivoj Bilo, Koprivnica 1986.Kriška Miljenko Mosor, Split 1995.Kuka Mladen Dubovac, Karlovac 1997.Kulaš Zdenko Dubovac, Karlovac 1999.Kumièiæ Eugen Zagreb-Matica, Zagreb1996.Kušter Ivica Kuna gora, Pregrada 2000.Ladavac Olga Zagreb-Matica, Zagreb1995.Leskošek Josip Željeznièar, Zagreb 1990.Lipovac Veljko Zagreb-Matica, Zagreb2003.Lipovšæak Ivo Zagreb-Matica, Zagreb1976.Loborec Željko Kapela, Zagreb 2002.Lopac Mirjana Sljeme, Zagreb 1995.Lovrekoviæ Zvonko Željeznièar, Zagreb 1990.Luèiæ-Roki Petar Zagreb-Matica, Zagreb1986.Ljubièiæ Branko Sljeme, Zagreb 2000.Majnariæ Josip Zanatlija, Zagreb 2001.Majnariæ Vladimir Grebengrad, Novi Marof 1989.Makšan Ðuro Ravna gora, Varaždin 1999.Mandiæ Zdravka Mosor, Split 2003.Marion Ivo Željeznièar, Zagreb 1983.Markulin Mirko Zagreb-Matica, Zagreb1976.Marman Zlatko Krndija, Našice 1997.Maroeviæ Vinko Mosor, Split 1995.Martinek Ivica Sokolovac, Požega 1989.Maslov Marija Sljeme, Zagreb 1995.Masnec Franjo Runolist, Zagreb 1983.Mateljan Ljubomir Mosor, Split 1995.Matoševiæ Miro Jankovac, Osijek 1983. Mediæ Bogomir Mosor, Split 1990. Mesariæ Vladimir Željeznièar, Zagreb 2000.Mihaljeviæ Drago Kapela, Zagreb 1982.Mitroviæ Mato Orahovica, Orahovica 1993.Mlinac Matija Velebit, Zagreb 1990.Moses Dragutin Sljeme, Zagreb 2000.Muha Josip Zanatlija, Osijek 1996.

Neferoviæ Velimir Željeznièar, Zagreb 1983.Nemec Vlatko Kapela, Zagreb 2002.Paèariæ Stjepan Sljeme, Zagreb 2000.Pavešiæ Miljenko Uèka, Rijeka 1989.Pavlenjak Zvonko Psunj, Pakrac 2003.Pavloviæ Nikola Krndija, Našice 1997.Periæ Ðuro Paklenica, Zadar 1987.Petkoviæ Antun Sokolovac, Požega 1974.Pevec Ivo Zagreb-Matica, Zagreb2002.Plepel Ante Kozjak, Kaštel Suæurac1999.Podgornik Dinko Zagreb-Matica, Zagreb1979.Poljak Željko Velebit, Zagreb 1983.Potoènik Miha Plan. zveza Slovenije 1977.Prizmiæ Vinko Mosor, Split 1995.Puharek Stjepan Ivanèica, Ivanec 1999.Radiæ Otmar Uèka, Rijeka 1997.Rihtariæ Milivoj Dugi vrh, Varaždin 1997.Risek Matija Strahinjšèica, Krapina 1999.Rodman Dragutin Grafièar, Zagreb 1977.Ruhek Josip Zanatlija, Zagreb 1989.Rukavina Ante Visoèica, Gospiæ 1982.Rukavina Josip Lipa, Zagreb 1987.Schiavato Mario Obruè, Jelenje 2003.Sirišèeviæ Boris Mosor, Split 1995.Slaviæ Aldo Torpedo, Rijeka 1996.Smolec Slavko Željeznièar, Zagreb 1989.Sobol Franjo Uèka, Rijeka 1997.Sokol Miro Kozjak, Kaštel Suæurac1999.Stanièiæ Ljudevit Željeznièar, Zagreb 1986.Stipèiæ Viktor Kamenjak, Rijeka 1981.Strašek Vilim Zagreb-Matica, Zagreb1995.Sudnik Ivica Japetiæ, Samobor 1973.Šafar-Gruden Zorka Željeznièar, Zagreb 2000.Šestak Milan Sljeme, Zagreb 2000.Šestak-Smaiæ Karla Zagreb-Matica, Zagreb2002.Šišiæ Jerko Mosor, Split 1985.Škerl Božidar Sutjeska, Zagreb 1979.Škoda Branko Pliva, Zagreb 2002.Šoštariæ Cvjetko Ivanèica, Ivanec 1999. Štok Ivo Zanatlija, Zagreb 1983.Šupuk Davor Kamenjak, Rijeka 2003.Tomljanoviæ Milan Zavižan, Senj 2000.Trošelj Drago Krndija, Našice 2003.Turkoviæ Ðuro Zanatlija, Osijek 1996.Vièiæ Stanko Platak, Rijeka 1974.Wilhelm Marijan Zagreb-Matica, Zagreb2002.Znika Franjo Željeznièar, Zagreb 2000.Žagar Slavko Krndija, Našice 2003.

7-8, 2004 279

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 279

280 7-8, 2004

U okviru 130. obljetnice organiziranog plan-inarstva u Hrvatskoj proslavljamo i 35. obljetnicuosnivanja Velebitskog planinarskog puta.

Kao poseban oblik planinarenja, potkraj pe-desetih i tijekom šezdesetih godina prošlog sto-ljeæa, planinarska su društva poèela osnivati tzv.planinarske transverzale. Imale su svoju posebnupješaèku stazu, ime, žig, dnevnik i spomen-znaè-ku, uostalom, kao i današnje planinarske obilazni-ce. Uzdužni velebitski put kroz splet kamenih obli-ka i s vidicima na more (Premužiæeva staza) kaostvoren je za pješaèku »transverzalu«. O tome seraspravljalo i na 8. redovitoj godišnjoj skupštiniPlaninarskog saveza Hrvatske 10. prosinca 1967.,gdje je i odluèeno da se osnuje velebitska trans-

verzala pod imenom »Velebitski planinarski put«(VPP). Izvršni odbor PSH povjerio je tada dr.Željku Poljaku organizaciju poslova oko uspostav-ljanja VPP-a. Pripreme su trajale pune dvije godi-ne. Nakon što je Poljak trasirao stazu od Zavižanado Velike Paklenice, sa 17 kontrolnih toèaka, udužini od oko 100 km, udarna ekipa u sastavu Ve-limir Vinterštajger, Stanko Hu-doletnjak, NikolaAleksiæ, Alfred Hlebec i, naravno, Poljak, oèistilaje i oznaèila put markacijama i slovom V, posta-vila kutije s kontrolnim žigovima, istražila trasu

OBLJETNICE VELEBITSKOG

PLANINARSKOG PUTA

VLADIMIR JAGARIÆ, Zagreb

Uređenje skloništa u kući jure Brkljačića kao dio pripreme VPP-a,

ljeto 1968.; na slici Željko Poljak i Alfred Hlebec foto: Velimir Vinterštajger

* Nakon otvorenja VPP-a autorovog priloga krenuo je u drugojskupini planinara (jedan sat po-slije prve) na cjelovit obilazakputa. Ponovio je VPP još jed-nom, godine 1972., a kao èlanKomisije za transverzale PSH(poslije i njen proèelnik) neko-liko je puta sudjelovao u èišæe-nju i obnavljanju VPP-a (u dru-štvu Ivice Mesiæa, Kreše Orman-ca, Ede Pavšiæa i Alfreda Hle-beca).

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 280

7-8, 2004 281

kroz južni Velebit (Premužiæeva staza prolazisamo sjevernim i srednjim Velebitom), uredila»stara« i pronašla nova skloništa (Skorpovac, Oš-tarije, Jelova ruja), te ih opskrbila, primjerice i spetrolejskim lampama. U tome su povremeno su-djelovali i mnogi drugi planinari.

U izdanju PSH, nekako u isto vrijeme, tiskanaje Poljakova knjiga »Velebit« s opisom èitavaputa, kao i sa svim podacima o Velebitu. Sveèa-nost otvaranja VPP-a trajala je tri dana, 4., 5. i 6.srpnja 1969. Prvi dan: dolazak planinara (bilo ihje oko 1000) i postavljanje šatora ispred doma naZavižanu, na livadi pored zavižanske ceste (»ko-mandant šator-grada« bio je Vili Strašek). U 16sati ispred doma održali su pozdravne govoreNikola Aleksiæ, tajnik PSH, Božo Škerl, predsjed-nik PSH, dr. Miha Potoènik, predsjednik PZS ikao poèasni gost ing. Ante Premužiæ koji je islužbeno otvorio VPP. Na veèer pjesma uz logor-sku vatru. Drugi dan: dvije skupine od desetak pla-ninara krenule su na cjelovit obilazak puta, dok suneki otišli po prve kontrolne žigove na Gromo-vaèu, do Rossijevog skloništa, na Crikvenu i doV. Alana. Treæi dan: posjet Velebitskombotanièkom vrtu uz struèno vodstvo, pospremanješatora i oproštaj s Velebitom.

U sklopu obilježavanja 115. obljetnice orga-niziranog planinarstva u Hrvatskoj, uz nazoènost

oko 500 planinara, održano jeispred Rossijeva skloništa 2.rujna 1989. èetverostruko sla-vlje: Dan planinara Hrvatske,na zidu skloništa otkrivanjespomen-ploèe dvanaestoricizaslužnih velebitskih istraži-vaèa i planinara, predstavlja-nje planinarske akcije »Deset-ljeæe Velebita« i 20. obljetnicaVPP-a. Na sveèanosti je gov-orio tadašnji predsjednik PSHVlado Mihaljeviæ, inicijator»Desetljeæa Velebita« i »gra-ditelj« obnove Schlosserovogdoma na Risnjaku.

Uz Slovensku planinskupot br. 1 (Pohorje - Ankaran),VPP je bio vrlo popularan me-ðu planinarima, ali i veomazahtjevan. Bila je to velika

propaganda za planinarstvo, posebice za Velebit,za »planinu snova« kako je to jednom rekao zasvoju zavièajnu planinu dr. Ivan Krajaè. Do 1999.godine u »prometu« je bilo oko 7500 (!) dnevnika,a »velebitskim transverzalcima« podijeljeno je1739 znaèaka.

Povodom Dana planinara na Štirovaèi, 2. i 3.srpnja 1994., uz nazoènost oko 600 planinara, sve-èano je otvoren novi planinarski put pod nazivomVelebitska obilaznica. Tu obilaznicu, kao zamjenuzbog tada onemoguæenog obilaska trase VPP-a najužnom Velebitu, otvorio je Tomislav Pavlin, pro-èelnik Komisije za planinarske putove HPS-a.Istovremeno je tada slavljena 25. obljetnica VPP-ai otvorenje kuæe na Velikom Lubenovcu. Prematome, 2004. godina je i godina 10. obljetnice Vele-bitske obilaznice.

Velebitski planinarski put je ponovno zaživio1999. godine, kada je izdan novi dnevnik i poneštoizmijenjena trasa na južnom Velebitu. Trasa VPP-a danas vodi preko Stapa i Velikog Rujna do Stru-ga. Godine 2000. HPS je izdao i vodiè Alana Èa-plara po VPP-u. Ove je godine i 5. obljetnica otvo-renja obnovljenog VPP-a. Sve nas treba veselitièinjenica da Velebitskim planinarskim putom po-novno prolazi sve više planinara i velebitskihzaljubljenika.

Svečanost otvorenja VPP-a 4. srpnja 1969., s ijeva: ing. Ante Premužić,

predsjednik PZS Miha Potočnik, tajnik PSH Nikola Aleksić i (govori)

predsjednik PSH Božo ŠkerI foto: Vladimir Jagarić

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 281

VIJESTI IZ KOMISIJE ZAPLANINARSKE PUTOVE HPS

U Samoborskom i Žumberaèkom gorju, na Oštrcui u Koretiæima održan je 8. i 9. svibnja teèaj za mar-kaciste. Na njemu je sudjelovao rekordan broj polaz-nika: 56 iz 17 planinarskih društava (»Grafièar«, »Vrap-èe«, »Zagreb-Matica« i »Željeznièar« iz Zagreba, »Bilo«Koprivnica, »Duga« Rijeka, »Grohot« Marija Bistrica,»Japetiæ« i »Scout« iz Samobora, »Kamenjak« Rijeka,»Obruè« Jelenje, »MIV« Varaždin, »Opatija«, »Suno-vrat« Ðurðenovac, »Skradski vrh« Skrad, »Zagorskesteze« Zabok i »Željeznièar« Gospiæ. Teèaj su vodili in-struktori markacisti Zdenko Kristijan, Bernard Margi-tiæ, Edo Hadžiselimoviæ i Tomislav Pavlin.

Sljedeæi teèaj održat æe se 2. i 3. listopada ove go-dine. Mjesto æe se odrediti naknadno, a prijave svojihèlanova društva mogu odmah slati na adresu komisije,koja æe odrediti mjesto održavanja i poslati dopis s uvje-tima za pristupanje teèaju.

Nestajanje žigova na vrhovima predstavlja i daljeproblem, te æemo ga ubuduæe riješavati metalnim žigo-vima zavarenim na upisnim kutijama. Neka društvanažalost ne vode dobro brigu o žigovima na vrhovimana svom terenu. Molimo obilaznike HPO za razumijeva-nje te im preporuèamo da se na vrhovima gdje žiganema fotografiraju.

Samostalno ureðivanje planinarskih puteva i obilaz-nica nije u duhu planinarske etike i svaki takav posaostvara problem, jer ga obièno rade oni, koji nemaju os-novna znanja o ureðivanju planinarskih puteva. Nasto-janja pojedinaca i društava da uèine nešto korisno jesuza pohvalu, ali je pritom nužna suradnja s Komisijomza planinarske putove.

Tomislav Pavlin

PROMIJENJENO ÈELIÈNO UŽE NAŽOHAROVOM PUTU NA OKIÆU

U subotu 29. svibnja Sekcija visokogorskog pla-ninarenja HPD »Željeznièar« zamijenila je dotrajalo èe-lièno uže na Žoharovom putu na Okiæu. Dragutin Bela-

èiæ Žohar èijim je nadimkom prozvan ovaj put, bio jedugo godina istaknut èlan Alpinistiènog odsjeka HPD»Željeznièar«. Njemu u èast alpinisti istog društvanapravili su klinèani put na Okiæu.

Nakon što smo snimili postojeæe stanje i prikupilipotreban materijal, prionuli smo ovom vrlo zahtjevnomposlu. Prvo smo uèvrstili užad na koju smo se naveziva-li i osiguravali tijekom radova. Skinuli smo staru sajlukoja je na jednom mjestu bila u potpunom prekidu. Nijesve išlo glatko. Matice na zahrðalim vijcima na stezalj-kama, koje se postavljaju ispred ili iza klinova, bilo jenemoguæe odvrnuti pa smo ih rezali pilom. Tamo gdjeto nije bilo moguæe koristili smo velika kliješta za reza-nje željeznih šipki. Skinuvši staru sajlu mislili smo daje glavni dio posla obavljen, no onda je slijedilo muko-trpno provlaèenje nove 10 mm debele sajle kroz klinove

282 7-8, 2004

Na Žoharovom putu nakon obavljenog posla

foto: Marko Totić

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 282

èije su rupe bile prilagoðene za tanje èelièno uže. Svakidrugi klin morali smo turpijati za nekoliko milimetara.Ni vrijeme nam nije išlo na ruku: bilo je oblaèno, apovremeno je i kišilo.

Na kraju nam je najgore palo to što nam je domarpred nosom zatvorio dom, pa smo željeno pivo kojenam je služilo kao motivacija za radove, morali zabo-raviti bo prve birtije. Na sreæu, ona nije bila daleko.

Slavko Pataèko

LIÈKI GORSKI BISERIÈlanovi PD »Željeznièar« iz Gospiæa konaèno æe

uspostaviti i organizirati svoj planinarski put. Naime,krajem godine, najvjerovatnije æe sve biti spremno zaotvorenje planinarske obilaznice »Lièki gorski biseri«.Ona æe obuhvatiti 14 malo poznatih vrhova. Nova obi-laznica bit æe toèkastog tipa.

Nakon što su gospiæki željeznièari usaglasili s Ko-misijom za planinarske putove HPS zapoèeli su s marki-ranjem novih planinarskih putova. Ovih dana markiranje pristup na vrlo atraktivan vrh smješten u središtulièkog polja - Zir. Napravljene su predmarkacije od Me-tle preko Metlaèkog razvršja i Sklopine do Oštrog Ko-zjaka, kao i za Konjevaèu, vrlo atraktivan vrh s drugestrane Brušana. Od zanimljivijih vrhova još istièemoKremen, Tremzinu, Crnopac, Veliki Rajinac i Bego-vaèu.

Ako se svi ostali radovi naprave na vrijeme kao štosu tisak dnevnika, izrada peèeta, markiranje putova i iz-rada trofejnih znaèaka, otvorenje Planinarskog puta»Lièki gorski biseri« trebalo bi se izvršiti do 6. studenogove godine.

Tomislav Èaniæ

MARKIRAN PUTBRUŠANE - PASJI KLANAC

Markacisti PD »Željeznièar« iz Gospiæa nedavnosu obnovili dosta osporavanu planinarsku stazu od Bru-šana do Pasjeg klanca. Naime, stazu je prvi obilježiogospiæki planinar pok. dr. Ante Rukavina tumaèeæi da jeto najbliži put kojim su trgovci i seljaci dolazili iz Likeu Lukovo Šugarje i obrnuto. Prošle godine gospiækimarkacisti su obilježili i obnovili put od Piskovite ko-sice do Šugarske dolibe kroz Ramino korito. Ako se os-tvare zacrtani planovi onda æe gospiæki željeznièarisamo u posljednje dvije godine obilježiti više putovanego oba gospiæka društva zajedno u izmeðu dva rata.

Tomislav Èaniæ

DEZINFORMACIJE O KUGINOJ KUÆIDa neki »dobronamjerni« nazovimo planinari ne-

maju mira, najbolje svjedoèe proširene dezinformacijeo stanju i navodnim problemima u Kuginoj kuæi. Velikbroj planinara me zvao telefonom ili osobno kontakti-rao još ranih proljetnih dana s pitanjem je li se doistaurušio krov u Kuginoj kuæi. Veæini sam obrazložio kakoje rat u Lici davno prošao, a da bi se krov u Kuginoj kuæimogao urušiti samo od posljedica granatiranja.

Mnogi planinari koji su prošle zime posjetili plani-narsku kuæu »Alan«, dobili su tu informaciju navodnood nekog lièkog planinara koji je tu duže vremena bo-ravio. Ako je i od lièkog planinara - ipak je previše.

Druga vijest koja je »procurila« bila je da je u Ku-ginoj kuæi izvršena provala, pokraden sav inventar, takoda se nema ni s èim jesti. Istina je da je jesenas izvršenaprovala u kuhinju Kugine kuæe, ali je odnesena plinskaboca. Potom je prošlog ljeta provaljeno u spavaonicu,jer je navodno došlo više grupa, a nije bilo dežurnog.

Takoðer su se mogle èuti i glasine kako je u Kugi-noj kuæi zatrovana voda. Meðutim, svaki posjetitelj moževidjeti na sobi dežurnog, analizu i nalaz Zavoda za jav-no zdravstvo. Nalaze tražimo dvaput godišnje.

Ovim putem obavješæujemo planinare da æe Kugi-na kuæa stalno biti otvorena u vremenu od 1. srpnja do31. kolovoza. U rujnu ove godine raditi æe vikendom, aostalim mjesecima po najavi. Upravni odbor imenovaoje za novog voditelja kuæe tajnika Društva Milu Štajdu-hara koji æe voditi brigu o održavanju kuæe, rasporedudežurstava i radnim akcijama. Za sve najave i druge in-formacije možete se obratiti na tel. 053/575-433 ili mob.098/16-41-031.

Tomislav Èaniæ

7-8, 2004 283

Na vrhu Šatorine foto: Igor Adamec

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 283

VRANJAÈA - TREÆI PUTPred špiljom Vranjaèom iza Mosora, 31. svibnja

2004. uprilièena je sveèanost povodom ponovnog otva-ranja špilje za posjet turista. Prvi puta špilja je bila ure-ðena 1929., ponovno 1970. i sada po treæi puta. Špiljaje odlukom lokalnih vlasti dvije i pol godine bila zatvo-rena zbog administrativnih razloga. Radi ubrzanja rje-šenja prošle su godine, odmah nakon proslave 100 go-dina otkriæa druge dvorane špilje, špilju posjetili djelat-nici Uprave i Zavoda za zaštitu prirode Ministarstva kul-ture Republike Hrvatske, odredili mjere zaštite i s lo-kalnim èelnicima dogovorili rješenje problema.

Lokalne su vlasti prepoznale važnost špilje i pružilemoralnu i financijsku pomoæ za obnovu špiljske opremekako bi se što prije ukljuèila u turistièku i obrazovnu

ponudu opæine Dugopolje i županije Splitsko-dalma-tinske. Sagraðeno je parkiralište kod zaselka Punde, ob-novljeno je 350 m puta od parkirališta do špilje, obnovl-jen je prostor ispred špilje za prihvat posjetitelja (tele-fon, pitka voda, ploèa s uputom o ponašanju posjetiteljai dr.), ukljuèena je struja za rasvjetu špilje.

Pozdravne govore održali su naèelnik opæine Du-gopolje, župan Splitsko-dalmatinske županije Kruno Pe-ronja i ravnatelj Zavoda za zaštitu prirode Davorin Mar-koviæ, a dugopoljski je župnik blagoslovio špilju. Uzva-nici su tada, u pratnji predstavnika televizije i štamperazgledali unutrašnjost špilje, gdje su obnovljeni putovi(podzidi, stube i ograde) i rasvjeta. Nakon razgledavanjasvi su uživali u domjenku koi su priredili domaæini,braæa Vlado, Branko i Marko Punda s obitelji. Nadamose da špilja neæe više biti zatvarana i da æe novi (stari)koncesionari opet uzorno voditi brigu o njoj.

Vlado Božiæ

SPELEOSFERA - NOVI HRVATSKISPELEOLOŠKI ÈASOPIS

U petak, 21. svibnja 2004. u prostorijama Rudar-sko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu predstavljenje novi speleološki èasopis »Speleosfera«, djelo Student-skog speleološkog kluba »Ozren Lukiæ« (SSKOL),kojemu je sjdište na RGN-u, u Pierottijevoj 6. Èasopisje formata B5, mekih korica, tiskan na 54 stranice, smnoštvom crteža, (nacrta) i fotografija u boji. Urednicisu studenti RGN-a Marina Trpèiæ i Neven Šuica, astruèni suradnik prof. dr. Ivan Dragièeviæ.

SSKOL je osnovan 16. prosinca 2002. i od tada sunjegovi èlanovi vrlo aktivni. Od veæih akcija treba spo-menuti održavanje speleološke škole u proljeæe 2003. iorganiziranje speleološkog logora u ljetu na Braèu.Tema ovoga, prvog, broja èasopisa je speleološki logorna kojem je sudjelovalo 27 èlanova iz SSKOL, SD»Karlovac«, SO HPD »Dubovac«, SO HPD »Željezni-èar«, SU »Spelunka« i PD »Profunda« iz Selca na Braèu.Istraženo je 6 jama, najdublja 105 m, i posjeæeno višeistraženih špilja i jama. Prkaz logora dali su: M. Trpèiæ,N. Šuica, A. Mihaliæ, J. Lindiæ, G. Puða, N. Kovaè i D.Zandomenigo. U nastavku R. Ozimec je daje pregled

284 7-8, 2004

Izvođači programa u narodnim nošnjama

obilaze špilju foto: Vlado Božić

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 284

7-8, 2004 285

biospeleoloških istraživanja na speleološkoj ekspediciji»Rakovica 2002«; M. Trpèiæ opisuje Rudnik na Kle-menti i jamu Peæinu, koji su istraženi tijekom spele-ološkog logora »Japage 2002« na Velebitu. Osvrt naSkup hrvatskih speleologa na Ozlju 2003. dali su M.Trpèiæ i N. Šuica, a N. Muzjak prikazuje projekta KECo zaštiti krških ekoloških ekosustava u Hrvatskoj, J.Lindiæ ukazuje na zanimljivost kosih stalaktita u jamiGolubinki 2 na Korèuli, a M. Trpèiæ na potrebu daljegprouèavanja šišmišovog guana kao zanimljive mineral-ne sirovine.

Prenesene su neke vijesti s Interneta, i to: o novomnalasku ostataka modernog èovjeka u jednoj špilji u Ru-munjskoj, o nalazu ostataka špiljskog medvjeda išpiljskih crteža u SAD-u te o posjeti belgijskih speleo-loga jami BU55 (-1408 m) u Francuskoj. Svoj posjetHranièkom krasu u Èeškoj opisao je N. Boèiæ, posebnorijetke sigaste oblike zvane »gejzermiti« i pojavu veæekoncentracije ugljiènog dioksida u Zbrašovskoj špiljipoznatoj po mnoštvu kristala aragonita. Uz to opisao jejamu Propast, duboku 329,5 m, s podzemnim jezeromdubokim 260 m.

O radu SSKOL-a u 2003. pisao je G. Puða, a M.Trpèiæ o speleološkoj školi. Na kraju su prikazane na-slovnice novih speleoloških knjiga i CD-a (njih 12) sosnovnim podacima, a objavljen je i popis deset najdub-ljih jama i najdužih špilja istarske županije, koji je sa-stavio H. Cvitanoviæ.

Treba naglasiti da svi èlanci imaju sažetke na en-gleskom, njemaèkom i talijanskom jeziku. Atraktivnostièasopisa svakako doprinosi njegov grafièki dizajn, kojije izvelo poduzeæe Skol Media.

Vlado Božiæ

SUBTERRANEA CROATICA BR. 2Hrvoje Cvitanoviæ, urednik ovog uglednog karlo-

vaèkog speleološkog èasopisa, i u ovom drugom brojunudi mnoštvo speleoloških zanimljivosti. Tu je èlanako jami Velebiti (-376 m +?) i Lubuškoj jami (-521 m)na Velebitu, o prvom bivakiranju iza preronjenog sifonau Panjkovom ponoru na Kordunu, o ponoru Kolinasi uIstri, o jami Mikelangelo (-256 m +?) na Crnopcu, oVelikoj špilji kod Permana u Kastavštini, o ekspediciji»Šugarska duliba 2001« na Velebitu, o japodskoj ne-kropoli u kanjonu Jadove u Lici te o istraživanju jameMamet (-206 m) prije 36 godina. Slijede vijesti o Skupuhrvatskih speleologa »Ozalj 2003«, o 7. velebitaškomnatjecanju u speleološkoj orijentaciji u Ogulinu (Ðulinponor - špilja Medvednica), o ponovnom nalazu rijetkogšpiljskog lažipauka na Hvaru, o posjeti Božiæevoj špiljina Kordunu s mnogo ljudskih kostiju iz doba turskih ra-tova, o naðenoj špiljskoj gravuri u Uèki, o djelatnostiSpeleološke udruge »Spelunka« iz Opatije, o skupljanjunovca za razminiranje okolice špilje Crno vrelo na Kor-dunu, o novim istraživanjima u Italiji, o meðunarodnomspeleološkom skupu u Italiji »Spelaion 2003«, o pod-zemlju Luksemburga i o novim speleološkim publikaci-jama. Na kraju je objavljen nekrolog speleologu ZlatkuPepeoniku te popis nadubljih jama i najduljih špilja uHrvatskoj.

Vlado Božiæ

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 285

MIJO ŠTRKNeumitni prirodni za-

kon oduzeo je 10. travnjaHPD-u »Sisak« veteranaMiju Štrka. Roðen je uSisku gdje je završio os-novnu školu, a u ZagrebuSrednju tehnièku školu.Prvo zaposlenje dobio je utvornici »Konèar« gdje seodmah aktivno ukljuèio urad planinarskog društva»Rade Konèar«.

Nakon povratka u Sisak zapoèeo je s aktivnostimaoko osnivanja planinarskog društva. Dana 21. prosinca1983. održana je osnivaèka skupština HPD »Sisak«. Prviplaninarski izlet organiziran je 9. travnja 1984. na Hras-tovièku goru. Mijo je 20 godina aktivno i uspješno radiou društvu, pokrenuo i sudjelovao u mnogobrojnim akcija-ma. Obnova kuæe u Oltarima na Velebitu bila mu je jednaod glavnih aktivnosti. Markirao je stazu od Oltara premaVratniku i Zavižanu, te od Petrinje do voljene Hrastovice.Obišao je cijelu Hrvatsku i postao planinar transverzalac.Obožavao je Velebit, Bijele stijene, Klek i Hrastovièkugoru. U selu Hrastovici izgradio je vikendicu koja je èestobila okupljalište planinara.

Bio je dobitnik mnogih priznanja, poznat i voljen odplaninara širom Lijepe Naše. Svima, a osobito svojim naj-bližim prijateljima, ostat æe u trajnoj uspomeni kao do-bar èovjek, planinar i prijatelj. Dugogodišnja teška bolestnije ga poštedjela. Za sve što je uèinio za planinarstvo ve-lika mu hvala.

Milan Božiæeviæ

IVICA KERESMANUmro je i pokopan istog dana i sata kada i prijatelj

mu, planinar Mijo Štrk. Dvadeset godina zajedno sustvarali i planinarili. Nije bilo izleta i akcije u koje IvicaKeresman nije bio ukljuèen. Shrvala ga je teška bolestkoja ne bira. Bio je vrhunski planinar i popeo se namnoge vrhove. Imao je mnogo prijatelja po cijeloj Hrvat-

skoj, a naroèito u HPD »Sljeme« meðu svojim poštarimas kojima se rado družio i odlazio u planinarenje. Plani-nari HPD »Sisak« posebno su mu zahvalni za sve što jeuèinio za društvo i planinarenje.

Milan Božièeviæ

ZDRAVKO ÈEVAPOVIÆ (1963-2004)Od kraja kolovoza

2001. godine do poèetkasvibnja ove godine, pre-minulo je osmoro vrijed-nih èlanova HPD »Soko-lovac« iz Požege. Meðunjima i Zdravko Èevapo-viæ koji je stradao u pro-metnoj nesreæi 30. trav-nja, a pokopan je u Pože-gi 4. svibnja.

Bio je uzoran obi-teljski èovjek, zaposlen u»Agrokontroli« iz Vinko-vaca, s radnim mjestom urodnoj Požegi. Zajedno sa suprugom Manuelom i sino-vima bio je aktivan èlan požeške planinarske udruge tePD »Šumar« iz Zagreba. Obišao je mnoge hrvatske i eu-ropske planine, a kao èlan Prve požeške visokogorskeekspedicije uspeo se 1997. godine na Kilimanjaro. U»Hrvatskom planinaru« za mjesec travanj mogli smoproèitati prilog Božidara Krznariæa pod naslovom»Doživjeti Himalaju« u kojem je opisan put sedmoriceèlanova PD »Šumar« do Nepala i uspon na Kala Pattaru(5550 m) u masivu Mount Everesta. Meðu sudionicimabio je i Zdravko Èevapoviæ. O doživljajima s tog putaodržao je krajem prošle godine predavanje za èlanoveHPD »Sokolovac«, a veæ plakatirano predavanje za su-graðane izostalo je zbog njegove iznenadne smrti.

»Bili smo, a i danas smo ponosni što si bio naš pla-ninarski kolega i prijatelj. Neka Ti je laka hrvatska gruda«,rekao je kraju govora na pogrebu Antun Lovriæ, odbor-nik HPD »Sokolovac«.

Ivan Jakovina

286 7-8, 2004

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 286

15 GODINA PLANINARSKOGSKLONIŠTA »ŠUGARSKA DULIBA«

Kojim putem krenuti prema Šugarskoj dulibi: odJelove ruje, Stapa, Lukovog Šugarja ili iz Krišca? Uopæenije važno, svaki je put zanimljiv i lijep, poseban. Ka-kvo li je tek mjesto prema kojem vode ti putovi? Preli-jepo, potpuno nestvarno.

Prije toèno petnaest godina postavljen je kontejnerna Šugarskoj dulibi. Naše divljenje, pohvale i zahval-nost pripadaju èlanu PD »Naftaplin« Miljenku Duèiæukoji je ostvario zamisao o postavljanju kontejnera kao ionima koji su ga ureðivali i održavali.

Sklonište redovito posjeæujemo kad god nam toslobodno vrijeme dozvoli. Uvijek gledamo što još trebana njemu doraditi, promijeniti i uèiniti da boravak unjemu bude što ugodniji svakom planinaru kojem trebakrov nad glavom. Èitajuæi upisnu knjigu u skloništu,osjetila sam potrebu da napišem koji redak. Naime, pla-

ninari, i oni drugi, upisuju svoje dojmove i svoje viðenjeskloništa. To je u redu, meðutim, ružno je pronaæi kri-tike poput ovih: krave su oneredile okolinu, nije do-voljno èisto, nije komforan krevet, nema cjedila za tije-sto... Ne vrijedi ih više ni ponavljati, ne zaslužuju. Trebali reæi da su sve stvari u sklonište donesene na leðimamule (Keke) ili na leðima planinara? Treba li reæi da su»odnesene« mnoge stvari koje smo ostavili da služesvima nama? U jednom èasopisu èak je cijeli èlanakposveæen kritici boje kontejnera i njegova položaja.

Iskreno se pitam: koliko je planinara osušilo mokruodjeæu u skloništu uz toplu peæ, koliko ih se zaštitilo odbure i prespavalo na sigurnom i toplom, koliko nas jeugodno æaskalo uz toplu hranu i spavajuæi na spužva-ma? I zato glasno treba reæi: hvala svima koji su do da-nas na bilo koji naèin doprinijeli oèuvanju planinarskogskloništa na Šugarskoj dulibi! Dobrodošli!

Branka Kašaj

7-8, 2004 287

Planinarsko sklonište »Šugarska duliba« foto: Tomislav Zoričić

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 287

SKUPŠTINA HPD »ZANATLIJA«IZ ZAGREBA

Dana 12. svibnja održana je izborna skupština HPD»Zanatlija«. Na Skupštini se okupilo oko 150 èlanova igostiju, a sveèana dvorana Doma obrtnika bila je preti-jesna da primi sve uzvanike. Meðu njima bili su pred-stavnici HPS-a, hrvatskih planinarskih društava, plani-narskog društva »Obrtnik« iz Ljubljane te visoki pred-stavnici Udruženja obrtnika.

Društvo je podvuklo crtu nakon plodonosne èetirigodine. Iz izvješæa izdvojimo najvažnije aktivnosti: re-dovito održavanje izleta svaki vikend, briga o planinar-skom domu »Hunjka« na Medvednici, održavanje plani-narske škole te akciju predsjednika Josipa Majnariæa daMedvednica ponovo dobije razglednu piramidu. Zasluž-nim èlanovima uruèena su priznanja društva i HPS-a te pri-znanja Udruženja obrtnika. Nakon pet mandata i dvade-set godina rada za društvo, dužnost predsjednika napus-tio je Josip Majnariæ, koji je jednoglasno izabran zapoèasnog predsjednika. Takoðer jednoglasno, za novogpredsjednika izabran je mladi Tomislav Muhiæ. Novipredsjednik je, osim organizacije izleta, kao svoj prvizadatak istaknuo organiziranje planinarske škole i po-mlaðivanje èlanstva. Nakon skupštine uslijedila je ve-selica uz veèeru, piæe, tamburaše i domaæe kolaèe kojesu pripremile èlanice društva.

Faruk Islamoviæ

LJETNI TEÈAJ ZA VODIÈEPRIPRAVNIKE NA MOSORU

Od 15. do 22. svibnja na Mosoru Komisija zavodièe HPS organizirala je i provela ljetni teèaj za vo-dièe-pripravnike. Na teèaj se prijavilo 19 polaznika iz10 planinarskih društava, a uspješno ga je završilo 13polaznika stekavši naslov vodiè-pripravnik. To su: JosoGracin, Branko Tetlo, Jurjana Radaljac, Zorana Barano-viæ, Mate Protega, Paško Celiæ, Zvonimir Kujundžiæ,Berislav Tkalac, Vojmir Sušanj, Milan Poropat, MarkoTotiæ, Vesna Hrdlièka i Anita Turkoviæ.

Teèaj je vodio instruktor HPS-a Goran Gabriæ, uzpomoæ instruktora i predavaèa Darka Luša, MladenaMužiniæa, Nevena Sveteca, dr. Ivane Buklijaš i NadePekiæ. U razdoblju od sedam dana po lijepom vremenuproveden je program za ljetni teèaj koji je usvojio Zborvodièa 2003. godine. Na kraju teèaja polaznici su prim-ili uvjerenje o završenom teèaju, a naknadno æe dobitivodièke iskaznice s naslovom »vodiè-pripravnik HPS«.

Darko Luš

IZABRANO NOVO VODSVOHPD »SISAK«

U petak 11. lipnjasa poèetkom u 19 sad u HoteluPanonija uz sudjelovanje gostiju iz planinarskog društva»Sljeme« iz Zagreba održana je izborna skupština HPD»SISAK«. Nakon prihvaæanja izvješæa o radu za prote-klo razdoblje te planova za sljedeæi èetverogodišnjimandat izabrano je novo rukovodstvo društva. Na duž-nost predsjenika izabrana je Mosta Žarkoviæ, za dopred-sjednika Nedjeljko Balog, a za tajnicu Marija Babiæ. Za-služnim su planinarima podijeljena priznanja , a skup jezavršio plesom i pjesmom.

PLANINARSKA KUÆA »CESARGRAD«Dana 2. svibnja 2004. godine obilježen je Dan

grada Klanjca tradicionalnim Piknikom na Cesargradu,uz izvrstan grah i roštilj, a i uz neizostavne mlade tam-buraše iz Klanjca. Uz veæ nezaobilazno potezanje užetagdje su snagu odmjerili i mladi i stari, ovo je bila prili-ka i za obilježavanje poèetka obnove naše planinarskekuæe.

Sanja Smolèiæ

288 7-8, 2004

HP 07-08-2004.qxd 26.4.2006 21:22 Page 288

11. 9. 2004.11. 9. 2004.

Otvorenje obnovljenog planinarskOtvorenje obnovljenog planinarskogog

doma »Brezovac« i pohod na Dinarudoma »Brezovac« i pohod na Dinaru

foto: Tomislav Marković

HP 07-08-2004 korice.qxd 23.4.2006 12:56 Page 5

HP 07-08-2004 korice.qxd 23.4.2006 12:57 Page 8