agata kristi-bija baja buf

93
Agatha Christie Bija Baja Buf Prvo poglavlje Hercule Poirot se namršti. - Gospođice Lemon - reče. - Izvolite, go~spodine Poirot? - U ovom se pismu nalaze tri pogreške. U nje govu se gla~su razabirao prizvuk nevjerice. Naime, gospođica Lemon, ta strašna i sposobna žena, nikad nije pravila pogreš~ke. Nikad nije bila bolesna, nikad umorna, nikad ~uzrujana, nikad nemarna. Zato što ona, moglo bi se reči, zapravo uopće nije bila. žena. Ona je bila stroj - savršena tajnica. Ona je znala sve, bila je sposobna za sve. ~Ona je pokretala Poirotov život tako da je i on, također, djelovao kao stroj. to je bilo dugogodišnje geslo Herculea Poirota. Uz Georgea, njegova savršenog slugu, i uz gospođicu Lemon, njegovu savršenu tajnicu, upravljali su njegovim životom zaista savršeno. Danas, kad se crumpetl pogačice peku ne samo u okruglom, nego i u četvrtastom obliku, on se nije imao na što žaliti. 1 Crumpet - tradicionalni engleski okrugli čajni kolačić od nezaslađena tučena tijesta, služi se obično razrezan, prepržen i premazan maslacem. (Nap. prev.> Pa ipak, tog je jutra gospođica Lemon napravila tri pogreške, tipkajući sasvim kratko, jednostavno pismo; štoviše, ona te pogreške nije čak ni primijetila. A nebo se ipak nije srušilo na zemlju! Hercule Poirot pruži joj uvredljiv dokument Nije bio ljut, bio je jednostavno zbunjen. To je bila jedna od onih stvari koje se jednostavno nisu mogle događati - a ona se ipak dogodila Gospođica Lemon uzme pismo. Pročita ga Poirot prvi put u životu vidje kako je pocrvenjela lice joj je sve do korjena oštre sive kose oblilo tamno, ružno, neprilično rumenilo. - Oh, bože mo j ! - reče ona. - Ne mogu shvatiti kako sam . .ipak, mogu. To je zbog moje sestre. - Vaše sestre? Još jedan udarac. Poirot uopće nije imao ni pojma da gospođica Leman ima sestru. Ili, ako ćemo pravo, da uopće ima oca, majku, ili čak djeda i baku. Gospođica Lemon je na neki način u tolikoj mjeri podsjećala na stroj - da se svaka pomisao na, to kako ona ima neke osjećaje, bojazni, ili obiteljske brige, činila gotovo smiješnom. Bilo je veoma dobro poznato da su cijelo srce i swe misli gospođice Lemon, kad nije bila na dužnosti, bile posvećene usavršavanju novog sistema registriranja spisa, koji bi se morao patentirati ~i nositi njeno ime. - Vaše sestre? – ponovi slijed svega toga Hercule Poirot, s prizvukom nevjerice u glasu. Gospođica Lemon u znak potvrde odlučno klimnne glavom. \ · - Da - reče. - Ne vjerujein da sam vam je ikad spomenula. Ona je zapravo cijeli život provela u Singapuru. Njen se muž tamo bavio poslovirna s kaučukom. Hercule Poirot uviđavno klimne. Činilo mu se sasvim prihvatljivim to što je sestra gospođice Lemon veći dio života provela u Singapuru. Zato i postoje takva mjesta ~kao što je Singapur. Sestre takvih žena kao što je gospođica Lemon udaju se za poslovne ljude u Singapuru, tako da bi se gospođice Lemon, u ovom ddjelu svijeta, mogle mašinskom djelotvornošću posvetiti poslovima svojih poslodavaca (i, naravno, u trenucima odmora, iznalaženju sistema registriranja spisa). - Razumijem - reče on. - Nastavite. Gospođica Lemon nastavi. - Prije četiri godine ostala je udovica. Bez djece. Uredila sam joj da iznajmi vrlo zgodan mali stan uz sasvim pristojnu stanarinu . . . (naravno, gospođica je Lemon mogla urediti, i tu, gotovo nemoguću stvar. ) - Ona je umjereno imućna - mada novca više nema kao što ga je imala, ali njeni zahtjevi nisu veliki te ima, sasvim dovoljno za udoban život, ako malo pripazi. ', Gospođica Lem~on za.stane, a onda nastavi. - Ali istina je, naravno, osjećala se osamljenom. Nikad nije živjela u Engleskoj pa nema starih prijatelja ni znanaca i naravno da ima prilično mnogo slobodna vremena. U svakom slučaju, prije odprilike šest mjeseci rekla mi je kako pomišlja na to da se zaposli. - Zaposli? - .Ka~o nad.stojnica, mislim da se to tako zove - ili upraviteljica - u nekom hostelu za studente. Vlasnica mu je neka žena, napola Grkinja, koja je tražila nekoga tko bi umjesto nje vodio taj hostel. Da se brine za opskrbu i pazi da se stvari odvijaju kako treba. To je starinska prostrana kuća - u Hiokory Roadu, ako znate gdje je to. - Poirot nije znao. - Svojevremeno je to bila prilično otmjena četvrt, a kuće su dobro građene. Moja je sestra dobila veoma lijep smještaj, spavaonicu i salon, te vlastitu malu kupaonicu-čajnu kuhinjicu. gospođica Lemon zastane. Poirot se ohrabrujući nakašlje. Zasad mu se sve to uopće nije činilo kao priča o nekoj velikoj nevolji. - Ja sama nisam znala što da mislim o tome, ali shvatila sam snagu argumenata svoje sestre. Ona nikad nije bila od onih što cijele bogovetne da,ne sjede prekriženih ruku i veoma je praktićna žena, sposobna za vodenje poslova - i, naravno, nije se radilo o tome da bi namjeravala u sve to ulagati novac, ili nešto slično. Bila je to najobičnija plačena dužnost - ne baš previše plaćena, ali njoj to nije bilo ni potrebno, a osim toga, nije bilo ni teškog fizičkog napora. ona je uvijek voljela

Upload: catwoman74

Post on 26-Nov-2015

87 views

Category:

Documents


21 download

TRANSCRIPT

Agatha Christie

Agatha ChristieBija Baja BufPrvo poglavljeHercule Poirot se namrti.- Gospoice Lemon - ree. - Izvolite, go~spodine Poirot?- U ovom se pismu nalaze tri pogreke.U njegovu se gla~su razabirao prizvuk nevjerice. Naime, gospoica Lemon, ta strana i sposobna ena, nikad nije pravila pogre~ke. Nikad nije bila bolesna, nikad umorna, nikad ~uzrujana, nikad nemarna. Zato to ona, moglo bi se rei, zapravo uope nije bila. ena. Ona je bila stroj - savrena tajnica. Ona je znala sve, bila je sposobna za sve. ~Ona je pokretala Poirotov ivot tako da je i on, takoer, djelovao kao stroj. to je bilo dugogodinje geslo Herculea Poirota. Uz Georgea, njegova savrenog slugu, i uz gospoicu Lemon, njegovu savrenu tajnicu, upravljali su njegovim ivotom zaista savreno. Danas, kad se crumpetl pogaice peku ne samo u okruglom, nego i u etvrtastom obliku, on se nije imao na to aliti.1 Crumpet - tradicionalni engleski okrugli ajni kolai od nezaslaena tuena tijesta, slui se obino razrezan, prepren i premazan maslacem. (Nap. prev.>Pa ipak, tog je jutra gospoica Lemon napravila tri pogreke, tipkajui sasvim kratko, jednostavno pismo; tovie, ona te pogreke nije ak ni primijetila. A nebo se ipak nije sruilo na zemlju!Hercule Poirot prui joj uvredljiv dokument Nije bio ljut, bio je jednostavno zbunjen. To je bila jedna od onih stvari koje se jednostavno nisu mogle dogaati - a ona se ipak dogodilaGospoica Lemon uzme pismo. Proita ga Poirot prvi put u ivotu vidje kako je pocrvenjela lice joj je sve do korjena otre sive kose oblilo tamno, runo, neprilino rumenilo.- Oh, boe mo j ! - ree ona. - Ne mogu shvatiti kako sam . .ipak, mogu. To je zbog moje sestre.- Vae sestre?Jo jedan udarac. Poirot uope nije imao ni pojma da gospoica Leman ima sestru. Ili, ako emo pravo, da uope ima oca, majku, ili ak djeda i baku. Gospoica Lemon je na neki nain u tolikoj mjeri podsjeala na stroj - da se svaka pomisao na, to kako ona ima neke osjeaje, bojazni, ili obiteljske brige, inila gotovo smijenom. Bilo je veoma dobro poznato da su cijelo srce i swe misli gospoice Lemon, kad nije bila na dunosti, bile posveene usavravanju novog sistema registriranja spisa, koji bi se morao patentirati ~i nositi njeno ime. - Vae sestre? ponovi slijed svega toga Hercule Poirot, s prizvukom nevjerice u glasu. Gospoica Lemon u znak potvrde odluno klimnne glavom.\ - Da - ree. - Ne vjerujein da sam vam je ikad spomenula. Ona je zapravo cijeli ivot provela u Singapuru. Njen se mu tamo bavio poslovirna s kauukom.Hercule Poirot uviavno klimne. inilo mu se sasvim prihvatljivim to to je sestra gospoice Lemon vei dio ivota provela u Singapuru. Zato i postoje takva mjesta ~kao to je Singapur. Sestre takvih ena kao to je gospoica Lemon udaju se za poslovne ljude u Singapuru, tako da bi se gospoice Lemon, u ovom ddjelu svijeta, mogle mainskom djelotvornou posvetiti poslovima svojih poslodavaca (i, naravno, u trenucima odmora, iznalaenju sistema registriranja spisa).- Razumijem - ree on. - Nastavite. Gospoica Lemon nastavi.- Prije etiri godine ostala je udovica. Bez djece. Uredila sam joj da iznajmi vrlo zgodan mali stan uz sasvim pristojnu stanarinu . . .(naravno, gospoica je Lemon mogla urediti, i tu, gotovo nemoguu stvar. )- Ona je umjereno imuna - mada novca vie nema kao to ga je imala, ali njeni zahtjevi nisu veliki te ima, sasvim dovoljno za udoban ivot, ako malo pripazi. ', Gospoica Lem~on za.stane, a onda nastavi. - Ali istina je, naravno, osjeala se osamljenom. Nikad nije ivjela u Engleskoj pa nema starih prijatelja ni znanaca i naravno da ima prilino mnogo slobodna vremena. U svakom sluaju, prije odprilike est mjeseci rekla mi je kako pomilja na to da se zaposli.- Zaposli?- .Ka~o nad.stojnica, mislim da se to tako zove - ili upraviteljica - u nekom hostelu za studente. Vlasnica mu je neka ena, napola Grkinja, koja je traila nekoga tko bi umjesto nje vodio taj hostel. Da se brine za opskrbu i pazi da se stvari odvijaju kako treba. To je starinska prostrana kua - u Hiokory Roadu, ako znate gdje je to. - Poirot nije znao. - Svojevremeno je to bila prilino otmjena etvrt, a kue su dobro graene. Moja je sestra dobila veoma lijep smjetaj, spavaonicu i salon, te vlastitu malu kupaonicu-ajnu kuhinjicu. gospoica Lemon zastane. Poirot se ohrabrujui nakalje. Zasad mu se sve to uope nije inilo kao pria o nekoj velikoj nevolji.- Ja sama nisam znala to da mislim o tome, ali shvatila sam snagu argumenata svoje sestre. Ona nikad nije bila od onih to cijele bogovetne da,ne sjede prekrienih ruku i veoma je praktina ena, sposobna za vodenje poslova - i, naravno, nije se radilo o tome da bi namjeravala u sve to ulagati novac, ili neto slino. Bila je to najobinija plaena dunost - ne ba previe plaena, ali njoj to nije bilo ni potrebno, a osim toga, nije bilo ni tekog fizikog napora. ona je uvijek voljela mlade ljude i dobro se s njima slagala, a kako je dosta. dugo ivjela na Istoku, shvaa razne razli;ke i ljudske osjetljivosti. Zato to su studenti u tom hostelu svih moguih narodnosti;preteno Englezi, ali neki su medu njima za.pravo crni, koliko znam.- Prirodno - ree Hercule Poirot.- Danas u naim bolnicama, ini mi se, ima pola crnih bolniarki - ree gospoica Lerno~n neodluno - i ja smatram da su mnogo pristojnije i mnogo paljiwije nego Engleskinje. Ali sve to sada nije vano. Porazgovorile smo o cijeloj osnovi i moja je sestra konano prihvatila posao. Ni ja ni ona nismo se mnogo zabrinjavale za vlasnicu, gospou Nicoletis, enu veoma hirovite naravi, ponekada dragu, a kadikad, ao mi je to to moram rei, sasvim nepodnoljivu - a uza sve to krtu i nepraktinu. Naravno, da je bila sasvim sposobna ena, ne bi bila trebala nikakve pomoi. Moja sestra nije od onih koje bi neija zlovolja f muiavost mogla zabrinjavati. Ona je sa svakim znala izai na kraj i nije podnosila nikakve gluposti.Poirot klimne glavom. U tom prikazu sestre gospoice Lemon osjetio je odreenu slinost sa samom gospoicom Lemon - ista gospoica Lemon, ublaena, tako rei, udajom i singapurskom klimom, ali ~ena s istim nepokolebljivim, razboritim srcem.- Dakle, vaa je sestra prihvatila posao? upita.- Da, o~tprilike prije est mjeseci odselila. se u Hickory Road 26. Sve u svemu, tamonji joj se posao svidio i ona ga je smatrala zanimljivim.Hercule Poirot je sluao. Do tog je mjesta pustolovina sestre gospoice Lemon bila razoaravajue nezanimljiva.- ili od prije nekog vremena ona je veoma zabrinuta. Veoma neugo~d_ no zabrinuta.- Za;to?a- Pa, vidite, g~ospodine Poirot, ona ne voli stvari koje se tamo dogaaju.- Tamo ima studenata obaju spolova? upita Poirot obazrivo. ne, gospodine Poirot, ne mislim to! Na n potekoe takve vrste ovjek je uvijek pripravan, oekuje ih! Ne, vidite, poele su nestajati stvari. - Nestajati?- Da. I to tako neobine stvari . . . I sve na prilino neprirodan nain.- Kad kaete da su stvari nestale, mislite I rei da su ukradene??- Da.E - Je li pozvana policija? - Nije. Jo nije. Moja se sestra nada da to i moda, nee biti potrebno. Ona voli te mlade ljude - naime, neke od njih - i bilo bi joj mnogo drae da sve to sama razmrsi. - Da - ree Poirot zamiljeno. - To mi jepotpuno razumljivo. Ali to jo uvijek ne obja njava vau, ako mogu tako rei, zabrinutost, koju tumaim kao odraz zabrinutosti vae se stre.- Meni se sve to ne svia, gospodine Poirot. Nimalo mi se ne svia. Ne mogu potisnuti osjeaj da se dogaa neto to ja ne razumijem. ini mi se da nikakvo obino objanjenje ne moe do kraja srediti injenice - a ja zaista ne mogu zamisliti kako bi se sve to moglo drugaije objasniti.Poirot zamiljeno klimne glavom.Mata je oduvijek bila Ahilova peta gospoice Lemon,. Ona uope nije imala mate. U pogleduinjenica bila. je nenadmaiva. U pogledu pretpostavaka, sasvim bi zatajila. Stanje duha Cortezovih ljudi na najviem vrhu pokrajine Darien bilo je za nju nedokuivo.- Znai, ne radi se o obinim beznaajnim kraama? O kakvu kleptomanu, moda?- Ne bih rekla. itala sam o tome - ree savjesna gospoica Lemon - u Encyclopaedia Britanica i u jednom medicinskom djelu. Ali nisamsam se ni u to uvjerila.Hercule Poirot minutu i po ne progovori nita.Je li se uope elio uplesti u neprilike sestre gospoice Lemon i u uzbudenja i nezgode poliglotskog hostela? Ali bilo je veoma nezgodno i neugodno da mu gospoica Lemon pravi pogreke tipkanju njegovih pisama. Obrazloio je sam sebi da e biti razborito ako se ipak uplete u tu stvar. Nije sam sebi elio priznati da mu je u posljednje vrijeme bilo prilino dosadno i da ga ~e privlaila upravo beznaajnost tog sluaja.U vrijeme vruih dana perin tone i u maslacc< - promrmlja poluglasno.;- Perin? Maslac? - gospoica ga Lemon iznenaeno pogleda.- Navod iz jednoga od vaih klasika - ree on. - Vi zacijelo poznajete Pustolovine, a da i ne govorim o Pothvatima, Sherlocka Holmesa.- Mislite na ona drutva iz Baker Streeta i sve to - ree gospoica Lemon. - Odrasli ljudi, pa tako neozbiljni! Pa oni tamo, to su odrasli ljudi! A igraju se modelima malih eljeznicca, na. primjer. Ne mogu rei da sam ikad imalaprevievremena da itam koju od tih pripovijesti. Kad naem vremena za itanje, to se ne dogaa esto, vie volim kakvu korisnu knjigu.Hercule Poirot pristojno obori glavu.- Kako bi bilo, gospoice Lemon, kad biste svoju sestru pozvali ovamo, na kakvu zgodnu okrepu - popodnevni aj, na primjer? Moda bih joj mogao biti od kakve male pomoi.- To je veoma ljubazno od vas, gospodine Poirot. Zaista, veoma ljubazno, vjerujte. Moja je sestra popodne uvijek slobodna.- Recimo, dakle, sutra, ako to moete uredditi?I vrijedan je George na vrijeme upuen da se pobrine za obrok od etvrtastih crurn~pet pogaica, dobro namazanih maslacem, malih sendvia i ostalih prikladnih sastojaka obilnog engleskog popodnevnog aja.1

Drugo poglavljeSestra gospoice Lemon, koja se zvala gospoa Hubbard, bila je savreno slina svojoj sestri. Bila je neto tamnije puti, punanija, njena je kosa bila mnogo neurednije zaeljana; bila je manje ustrih pokreta, ali oi koje su gledale s njena okrugla i prijazna lica bile su sasvim sline otroumnim oima koje su svjetlucale kroz pincenez gospoice Lemon.- To je vrlo ljubazno od vas, vjerujte mi, gospodine Poirot - rekla je. - Vrlo ljubazno. A i aj vam je takoer izvrstan. Sigurna sam da sam jela vie nego to je trebalo - no, moda jo samo jedan sen~dvi i aj? No, samo pola alice.- Prvo emo se - ree Poirot - posvetiti jelu - a poslije emo se baciti na posao.On joj se ljubazno smjekao, uvijajui brk, a gospoa Hubbard odgovori:- Znate, vi ste savreno onakvi kakvim sam vas zamiljala, prema Felicvtynu opisu.Poto je odjednom iznenaen shvatio da je Felicity krsno ime ozbiljne gospoice Lemon, Poirot odgovori da nita manje nije mogao ni_ I,oekivati, ako uzme u obzir sposobnost gospoice Lemon.- Naravno - ree gospoa Hubbard odsutno, uzimajui drugi sendvi - Felicity nije nikad marila za ljude. Ja jesam. I zato sam tako zabrinuta.- Moete li mi tono objasniti to vas zabrinjava?- Da, mogu. Bilo bi sasvim prirodno da je nestajao novac - male svote, s vremena na vrijeme. Bilo bi i"sto tako sasvim jednostavno da se radilo o nakitu - no, ne mislim ba jednostavno, naravno - ali bilo bi se podudaralo - s kleptomanijom, ili nepotenjem. Ali, ja u vam jednostavno proitati popis stvari koje su nestale, onako kako sam ih pribiljeila.Gospoa Hubbard otvori torbicu te izvadi iz nje malu biljenicu.Veernja cipela ( jedna, od novog para) Narukvica ( jeftin ukras )Dijamantni prsten (pronaden u tanjuru juhe) Kameni puderCrvenilo za usne Stetoskop Naunice UpaljaStare flanelske hlae aruljeKutija okoladeSvilen al ( pronaen izrezan na komade > Naprtnjaa (ditto) Borna kiselina Sol za kupanje /14Kuharski prirunikHercule Poirot polako i duboko uzdahne. - Neobino - ree - i veoma, veoma privlano.Bio je oduevljen. Prelazio je pogledom s ozbiljnog, zgranutog lica gospoice Lemon, na dobroduno, snudeno lice gospoe Hubbard.- estitam vam - ree srdano ovoj drugoj. Ona ga preneraeno pogleda.- Ali zato, gospodine Poirot?- estitam vam na tome to imate tako jedinstven i predivan problem.- Dakle, za vas to moda ima nekog smisla, gospodine Poirot, ali . . .- To uope nema nikakva smisla. To me ba ni na to ne podsjea, kao ni kruna igra na koju su me nedavno nagovorili neki mladi prijatelji, za vrijeme boinih blagdana. Zvala se, koliko sam uo, Tri rogate gospoe. Svaki igra redom izgovara slijedeu reenicu: Dooh u Pariz i kupih . . .e< i dodaje ime nekog predmeta. Slijedea osoba sve to ponavlja i dodaje narednu stvar, a sutina je igre u tome da se u tonom redoslijedu upamte svi tako nabrojeni predmeti, od kojih su neki, mogu vam rei, veoma udne i smijene prirode. Komad sapuna, bijeli slon, sloiv stoli i moskovska patka, bili su, sjeam se, neki od tih predmeta. Pamenje, naravno, oteava posvemanja nepovezanost prirode tih predmeta - odsustvo bilo kakva slijeda, da tako kaem. Ba kao na popisu koji ste mi malo prije pokazali. Kad se, recimo, navede dvanaestak takvih predmeta, postaje gotovo nemogue nabrojati ih tonim redoslijedom. Pogreka u nabrajanju dovodi do toga da dotini natjecatelj dobije papirnat rog i onda on, ili ona, mora nastaviti nabrajanje u iduem krugu ovakvom reenicom Ja, jednoroga gospoa, dooh u Pariz . . . i tako dalje. Kad netko dobije tri roga, obavezno ispada iz igre, a pobjednik je onaj tko posljednji ostane u igri.- Sigurna sam da ste vi pobijedili, gospodine Poirot - ree gospoica Lem~on, s vjerom odana slubenika.Poirot se zadovoljno nasmijei.- Uistinu je bilo tako - ree. - ak i ~ najsluajniji skup stvari moe se unijeti neki red, a s malo otroumnosti i slijed, da tako ka em. Ovako: ovjek sam sebi kae u mislima Komadom sapuna perem prljavtinu s golemo~ bijelog mramornog slona, koji stoji na sloivom stoliu . . .cc - i tako dalje.Gospoa Hubbard ree s puno potovanja - Moda biste mogli isto uiniti i s popison stvari koje sam vam dala.- Nema sumnje da bih mogao. gospoa obuvenom desnom cipelom stavi na lijevu ruku narukvicu. ~Zatim namae lice puderom i crveni lom za usne i sie na veeru, a prsten joj padnE u juhu . . . i tako redom - mogao bih na taj nain upamtiti va popis - ali mi ne traimo to Zato je ukradena tako nasumce izredana zbirka stvari? Postoji li u svemu tome neki sistem? ++Bik kakva vrsta fikrazne ideje? Tu se prvenstveno su oavamo s proce~som analize. Najpree je da veoma brino prouimo popis stvari.u +sj~ju Poirot se udubi u razmiljanje i zavlada tiina. Gospoa ga je Hubbard promatrala s nadom Ili napregnutom panjom, kao to djeak promatra +ucom: .arobnjaka, oekujui pun nade da se pojavi + .