BIBLIOTEKA DJELA AGATHE CHRISTIE Urednik DANICA VUJNOVIC AGATHA CHRISTIE

ospođa McGinty je mrtva GLOBUS/ZAGREBNaslov originala:Agatha ChristieMRS. McGINTTS DEAD© 1951, 1952 by Agatha Christie MallowanPrevela: ANA BARTULICAPETERU SAUNDERSUu znak zahvalnosti zadobročinstva prema piscimaosobe, mjesta ili događaje. POPIS OSOBA U DJELUHEBCULE POIROT - extraordinaire krimi- nolog koji posvećuje osobitu pažnju samo dvjema stvarima u životu: proučavanju zločina i svojem želucu.......9VIŠI POLICIJSKI ČINOVNIK SPENCE - krupan i požrtvovan čovjek koji nije bio zadovoljan rezultatima istrage, želio je doznati pravu istinu........12GOSPOĐA McGINTY - žrtva vlastite znati- želje ..............14JAMES BENTLEY - nesimpatičan slabić koji je čekao da bude obješen .... 15MAUBEEN SUMMERHAYES - nevjesta upraviteljica i kuharica u najlošije orga- niziranom svratištu u Engleskoj ... 35JOHNNIE SUMMERHAYES - čovjek nagle naravi i promjenljive ćudi, ali i istančana osjećaja za noblesse oblige.....38BESSIE BURCH - je više žalila što je po- remećen njezin miran život negoli za tetkom koja je umrla.......44MAUDE WILLIAMS - napadna, pomalo neuglađena plavuša........55

LAURA UPWARD - žena koja je gurala nos u tuđe stvari...........67

DrRENDELL - laskavac.......85GOSPOĐA. WETHERBY - umišljeni boles- nik koji se diči svojom osjetljivošću . . 91ROBIN UFWARD - razmaženi pisac kaza- lišnih komada koji je dobro znao tko je njegova koka sa zlatnim jajima .... 87SHEILAGH RENDELL - blijeda, mršava žena nervoznih i nemirnih rukuDEIRDRE HENDERSON - jadna, ružna i nespretna djevojka........91ROGER WETHERBY - Deirdrein poočim koji nije oklijevao da pokaže svoje prave osjećaje prema njoj. Krajnje neprijatan čovjek.............97

ARIADNE OLIVER - spisateljica krimina- lističkih romana koja obožava anonim- nost i jabuke..........99

EVE CARPENTER - ljepotica divnih, tuž- nih očiju i neuglađenih manira. Ljubitelj skupocjenih stvari.........107

GUY CARPENTER - ambiciozni političar koji nije mogao dopustiti da njegove greške ugledaju svjetlo dana.....107 Prvo poglavlje Hercule Poirot napusti restoran "La VieilleGrand"mere" u Sohou. Noć nije bila hladna, ali

on ipak podigne ovratnik kaputa. Učinio je to izopreznosti. "U mojim godinama čovjek mora bitioprezan", često je govorio. Bio je omamljen od dobra jela. Oblizao jeusne poput psa koji se dobro najeo i maramicomobrisao elegantne brkove. Escargots de la VieilleGrand"mere zaista mu je prijao. Imao je srećušto je naišao na taj mali, neugledni"restoran! Slasno se najeo, to je istina... što sad daradi? Taksi, koji je prolazio kraj njega uspori vož-nju, ali Poirot odoli iskušenju. Zašto bi uzeotaksi? Ima još mnogo vremena do spavanja, akokrene kući i pješice. - Zašto čovjek može jesti samo triput nadan? - mrmljao je sebi u brkove Poirot koji ni-kad nije pio čaj u pet sati kako to rade Englezi."Ako jedete u pet sati poslije podne, želudac ne-spreman dočeka večeru", objašnjavao je Poirot."Ne zaboravite da najbolje prija večera!" Poirotnikad nije jeo ni prije podne, a za doručak nijepio kakao ni jeo croissants. Ručao je najkasnijeu jedan sat. Vrhunac uživanja za nj je bila ve-čera: Le Dinner! Dnevni obroci bili su najveće za-dovoljstvo Herculea Poirota. Još kao mladić uži-vao je u jelu. Sada mu jelo ne pruža samo tjeles-no zadovoljstvo, ono je za njega i intelektualniužitak. Kad nije jeo, Poirot je obilazio različitamjesta u potrazi za restoranima u kojima bi ot-krio nove radosti za svoje profinjeno nepce. Ta-ko je i naišao na "La Vieille Grand"mere" u či-jim je specijalitetima uživao. Poirot nije znaošto bi sa slobodnim vremenom. - Kad bi barem će cher Hastings bio ovdje- uzdahne on. S radošću je razmišljao o svomstarom prijatelju. "Moj prvi i najbolji prijatelj uovoj zemlji. Ponekad bi me razbjesnio, morampriznati. Zar je to sad važno? Kad se samo sje-tim kako mi se detinjasto divio. Kako sam gamogao bez muke navesti na krivi trag a da ne ka-žem nijednu laž. Kako je ponekad bio zbunjen!Zato je bio presretan kad bi otkrio istinu koja jemeni odavno bila poznata. Će cher, cher ami! Vo-lim se i uvijek sam se volio praviti važan. Ha-stings to nikad nije mogao shvatiti. Čovjek mo-jih kvaliteta mora se diviti sam sebi, a za to muje potreban još netko. Ne može se cijeli dan di-viti sam sebi. Poirot uzdahne i krene Avenijom Shaftesburv.Dvoumio se bi li skrenuo na Trg Leicester i pro-veo veče u kinu ili bi krenuo kući. Cesto je bije-san izlazio iz kina. Radnja filma redovito je bilanepovezana, sadržaj nelogičan. Slika je mnogeočaravala, ali je njega uglavnom ostavljala hlad-10nim. činilo mu se da nema veze sa stvarnošću.Režiseri su previše zaokupljeni umjetničkomstranom filma. Mnogi su zanemarivali temeljitosti ljubav prema redu, koje je Hercule Poirot toli-ko cijenio. U modi su nasilje i okrutnost. Poirot,koji je nekad radio u policiji, nije uživao u okrut-nosti i nasilju. Nagledao se toga u mladim dani-ma. Nasilje ga je umaralo. "Izgubio sam korak s vremenom", priznao jesebi Poirot. Krenuo je kući. "Poput ostalih ljudipostao sam rob svog posla. Naviknuti na rad, lju-di ne znaju kako bi utrošili vrijeme kad dođu umirovinu. Umirovljeni poslovni čovjek igra golf,umorni trgovčić čeprka po vrtu, a ja? Ja jedem.Eto, ponovo sam počeo misliti o jelu. Na žalostjede se samo tri puta na dan. Ostatak vremenačovjek mora nečim ispuniti." Poirot prođe kraj prodavača novina. "Najnovije vijesti... Epilog slučaja McGinty.

Ubojica osuđen." Slučaj ga nije zanimao. Nejasno se sjećao daje o tom ubojstvu nešto pročitao u novinama. Bi-lo je to sasvim obično umorstvo. Stradala sta-rica zbog malo novca. Zločin se lijepo uklapao utaj naš svijet nasilja. Poirot uđe u dvorište velike moderne stambe-ne zgrade. Srce mu je brže zakucalo od ponosa.Cijenio je te pravilne simetrične zgrade. Dizalomse popeo na treći kat gdje je stanovao. Imao jedivan stan. Moderno pokućstvo ravnih linija. Ucijelom stanu nije bilo ni jedne neravnine. Ot-ključao je vrata i ušao u malo četvrtasto pred- 11soblje. Istog trenutka njegov George nečujno sepojavio na vratima da ga pozdravi. - Dobar večer, gospodine! Neki vas ... ovaj... gospodin čeka. - On spretno prihvati Poiro-tov kaput. - Zaista? - Poirot je primijetio stanku kojuje George učinio prije nego što je izrekao riječgospodin. George je bio pravi snob. Znao je oci-jeniti ljude i njihov položaj u društvu. - Kako se zove? - Neki gospodin Spence. - Spence? Na trenutak se nije mogao sjetiti zna li to imeili ne zna. Bio je uvjeren da bi ga morao znati. Prije nego što je ušao u dnevnu sobu, Poirotzastade pred zrcalom i uredi brkove. Nakon togaotvori vrata i uđe u sobu. Čovjek koji je do tadasjedio u jednom od velikih četvrtastih naslonjačanaglo ustade. - Dobar večer, gospodine Poirot! Nadam seda me se sjećate. Bilo je to davno ... viši policij-ski službenik Spence. - Sjećam se, kako da ne - reče Poirot i sr-dačno mu pruži ruku. - Je ste li za grenadine? - ponudi gosta pi-ćem. - Creme de menthe? Benedictine? Cremede cacao? Tog trenutka uđe George s pladnjem na ko-jem su stajale boce s viskijem i soda-vodom. -Da li bi gospodin više volio pivo? - tiho jepitao gosta.12 - Da, volio bih pivo - ozario se Spence. Poirot se, po ne zna koji put, čudio, kako jeGeorge pogodio da Spence voli pivo. Nije znaoni da ga ima u kući. Osim toga nije mogao vjero-vati da netko može više voljeti pivo od ukusnog,slatkog likera. Spence je dobio punu čašu pjenušavog piva, aPoirot natoči sebi čašicu zelenog likera "cremede menthe". - Zaista je ljubazno od vas što ste me posje-tili - započe Poirot razgovor. - Odakle stestigli? - Iz Kilchestera. Za šest mjeseci idem u mi-rovinu. Zapravo, već sam se prije šest mjesecimorao povući, ali su me zamolili da još nekovrijeme ostanem. - Pametno ste odlučili - sjetno će Poirot.- Zaista mudro ... - Mislite? Nisam siguran. Ponekad sum-njam u to. - Neka vas ne muči sumnja - bio je uporanPoirot. - Ponekad su dani tako dugi... - To me ne zabrinjava. Imat ću mnogoposla kad prestanem raditi. Znate, prošle smo segodine preselili u novu kućicu. Imamo zapuštenvrt, i moram ga urediti. Dosad nisam imao vre-mena za to. - Mnogi ljudi sate i sate provode u vrtu pod

stare dane. Meni to nije uspjelo. Nastanio sam sena selu i počeo uzgajati povrće. Nije mi tonikako polazilo za rukom. Čovjek za to moraimati smisla. 13 - Da ste samo vidjeli povrće koje sam jauzgojio prošle godine - oduševio se Spence. -Ali ruže su, moja prava ljubav. Ove ću godine ....- naglo je zastao. - Nisam došao ovdje da vampričam o ružama. - Lijepo je od vas što ste došli posjetitistarog znanca. Hvala vam. Na žalost nije to samo prijateljski posjet. Bitću iskren, gospodine Poirot. Potrebna mi je vašapomoć. - Potreban vam je novac? Koliko želite -tiho mu ponudi Poirot. - Blagi bože, ne radi se o novcu! - zapre-pašteno odgovori Spence. Poirot ga zbunjeno zamoli da mu oprostigrešku. - Odmah ću vam reći zašto sam došao.Zaista se ne bih čudio da me otjerate kad čujeteo čemu se radi. - To se neće dogoditi - uvjeravao ga je Poi-rot. - Nastavite, molim vas. - Radi se o slučaju McGintv. Zacijelo stečitali o tome. - Nisam tome posvetio posebnu pažnju od-mahne glavom, Poirot: Gospođa McGinty... -pokušao se sjetiti Poirot - kako je umrla? Spence se zagleda u njega. - Zaboga, takosmo se kao djeca igrali. Zaista čudno što setoga dosad nisam sjetio. - Ne razumijem vas. - To je dječja igra. Kao djeca nekad smo setako igrali. Podijelili bismo se u dvije grupe.Prva bi grupa pitala: "Gospođa McGinty jel mrtva. Kako je umrla?", a druga bi odgovarala: "klečala je poput nas, tako je umrla". Ponovo bismo pitali: "Kako je umrla?", a neko bi dijete odgovorilo: "Držala je ruke kao ja, tako je umrla." Svi bismo tada klekli nepomično ispru- ženih ruku. Netko bi zatim rekao: "Gospođa McGinty je mrtva. Kako je umrla?" Slijedio je odgovor: "OVAKO SE SRUŠILA!" Tad bismo se svi redom srušili poput čunjeva! - Spencea je sjećanje na tu dječju igru očito zabavljalo. Na- smijao se od srca: - sjećanje me vratilo u dje- tinjstvo. Davno je to bilo! Iz pristojnosti Poirot ga sasluša do kraja. Ni- kad neće dokraja shvatiti te Engleze, iako već go- dinama živi među njima, čime se to Spence to- liko oduševio? I on se kao dijete igrao skrivača i lovice, ali mu nije padalo na um da nekom priča o tome, a kamoli da se time oduševljava! Kad se Spence vratio u stvarnost, Poirot ga, pomalo umorno, zapita: - Kako je umrla gospo- đa McGinty? Sa Spenceova lica nestade smiješak. - Netko ju je udario po glavi teškim i oštrim predmetom. Njena je soba bila rasko- pana. Sva njezina ušteđevina, oko trideset funti, nestala je. živjela je u toj kućici sama s podsta- narom koji se zove Bentley, James Bentley. - Sad se sjećam. Da, zvao se Bentley. - Vrata nisu bila provaljena. Na prozorima nije bilo tragova nasilnog otvaranja. Bentley je oskudijevao u novcu. Dugovao joj je stanarinu za dva mjeseca. Nedavno je otpušten s posla. Na rukavu njegova kaputa našli smo tragove krvi i 15vlas kose - njezine kose. Tvrdio je da se nije

približavao tijelu, te možemo odbaciti da se toslučajno našlo na njegovu kaputu. - Tko ju je našao mrtvu? - Toga dana je prodavač kruha sakupljaonovac. Vrata mu je otvorio James Bentlev irekao da je kucao na vrata gospođine sobe, alimu ona nije odgovorila. Pretpostavljali su da jegospođi McGinty pozlilo. Otišli su po susjedu,koja je otvorila sobu. Bila je prazna. Netko jepreturao po njoj. Dvije daske s poda bile suodvaljane. Stvari razbacane unaokolo. Krevet je,međutim, bio nedirnut. Krenuli su zatim u dnev-nu sobu. Tamo, na podu, ležala je mrtva gospođaMcGintv. Susjeda je počela histerično vikati. Jed-va su je primirili. Odmah su, naravno, pozvalipoliciju. - Bentley je, dakako, bio uhapšen? - Da. Jučer je bila rasprava. Proglašen jekrivim. Porota je vijećala samo dvadeset minuta.Osudili su ga na smrt. Poirot kimne glavom. - Nakon rasprave, sjeli ste na vlak za Lon-don. Zašto ste došli k meni? Spence se zamišljeno zagledao u čašu s pi-vom. Prstom je polako prelazio po rubu čaše,jedanput, dvaput... - Došao sam k vama - reče on nakonkratke stanke - jer mislim da Bentle nijekriv ...16 Drugo poglavlje Čas, dva obojica zanijemiše. Zavlada tišina. - Došli ste k meni... Poirot nije završio rečenicu. Ugledao jecrveno Spenceovo lice. Bilo je to lice koje seničim nije isticalo, lice seljaka, povučena u sebe,šutljiva i poštena. Nije to bio čovjek koji sum-nja u sebe, u svoje postupke. On se pokoravaozakonima društva. - Već sam dugo u policiji - počeo jeSpence. - Dobro sam upoznao ljude. Rješavaosam mnoge slučajeve umorstva. Neki su bilizamršeni, neki nisu. Sjećate se, gospodine Poi-rote, slučaja koji smo rješavali zajedno? Poirot kimne glavom. - Bilo je zamršeno. Da nije bilo vas, teškobismo ga riješili. Pomogli ste nam, iako smo i mibili na pravom tragu. Bilo je još mnogo istragaza koje i ne znate. Sjećam se Whistlera - dobioje ono što je zavrijedio. Kažnjeni su i momcikoji su ubili starog Gutermana. Sjećam se Ve-ralla. Poslužio se arsenom. Gospođa Courtlandje imala sreću što joj je muž bio stari razvratnik,Pa ju je porota oslobodila. Bili su popustljivi, a

a McGinty je mrtvane pravedni. Poslušali su osjećaje, a ne razum.I sami znate da se to ponekad događa. Ponekadsu za to zaslužni branioci, a ponekad pogreškatužioca. Da, sve to znam. Ovaj slučaj, međutim- Spence je zabrinuto zakimao glavom. - Ni-kad nisam doživio da osude nevina čovjeka, a ine selim da se to sad dogodi. U ovoj zemlji da sedogodi tako nešto! Poirot ga je znatiželjno promatrao. - Mislite li da bi se to sad moglo dogoditi? - Sigurno se čudite. Znam što biste željeliznati i to ću vam odmah reći. Da, sakupljao samdokazni materijal o ovom slučaju, dokazni mate-rijal koji tereti Bentleva, a tvrdim da nije kriv!Sve sam pažljivo ispitao. Sakupio sam sve do-kaze do kojih se moglo doći. Svi su svjedočili ojednom krivcu, o jednoj osobi. Na žalost, oBentlevu. Dokazni sam materijal predao pret-

postavljenima, koji su obavijestili javnog tuži-oca. On je odlučio da povede postupak. Ne čudim.se, drugo nije mogao ni odlučiti. Tako je osuđenBentlev. Porota mora suditi prema dokazima.Uopće se nisu dvoumili. Bili su uvjereni da jekriv. - Ali vi, niste? - Nisam. - Zašto? Spence uzdahne. Kako da vam to objasnim?Vjerujem da je on u očima porotnika praviubojica, ali ja tako ne mislim. Bolje od njih po-znajem ubojice. - Da. Rekao bih da ste u tome stručnjak.18 - Bentley nije umišljen. Sve su ubojice umi-šljene. Misle da nas mogu nadmudriti. Zaljub-ljeni su u sebe. čak kad ih i uhvatimo, oni suzadovoljni. Zadovoljni su što su se našli u sredi-štu pažnje. Misle da su važne osobe. Doživjeli suslavu barem jedanput u životu. Jednom riječi -umišljeni su! - Shvaćate li što želim reći? - Taj Bentlev, znači, nije umišljen. - Nimalo. Plašljiv je. Ljudi su zato i uvje-reni da je on ubojica, ali ja nisam. - Slažem se s vama. Opišite mi tog JamesaBentleva, molim vas. - Bentlev ima trideset i tri godine, srednjegje rasta. Boležljiv je. Nosi naočale .... - Ne zanima me njegov izgled, nego psihi-čke osobine - prekine ga Poirot. - Na to mislite... - Spence se zamislio. -Nesimpatičan je, živčan. Nikad vas ne gleda rav-no u oči, pogleda vas samo ponekad, i to krado-mice. Nije ni čudo što ga je porota osudila. Čas,je krotak, a odmah zatim bijesan. - Spence jezastao. Sjetio se nekog rođaka. - Imao samrođaka koji me podsjeća na njega. Kad bi senašao u neugodnoj situaciji, izmislio bi nekuglupost i nitko mu, dakako, ne bi vjerovao. - Ne bih rekao da je privlačan, taj vašBentley. - Tako je. Ljudi ga ne vole. Ali zbog togaipak nije zaslužio smrtnu osudu! - Uvjereni ste da će ga objesiti? - Ništa ih ne sprečava. Njegov će branilaculožiti žalbu, ali ne vjerujem da će išta uspjetiučiniti. 19 - Je li imao dobrog branioca? - Dodijelili su mu mladog Graybrooka. Mi-slim da je učinio što je mogao. - Nije bilo nikakvih nepravilnosti. Sudilomu se i porota ga je proglasila krivim. - članovi porote odabrani su pravilno.Muškarci i žene bili su u podjednakom omjeru.Sve su to bili razumni ljudi. Sudio je stariStanisdale. Pošten i nepodmitljiv čovjek. - Sve je, dakle, bilo po zakonu. Bentley senema na što potužiti? - Ako je nedužan, ima se na što potužiti! - Tako je. - Ja sam prikupljao dokazni materijal, natemelju kojeg su ga osudili. To mi se nikako nesviđa, gospodine Poirot. Zaista mi se ne sviđa. Hercule Poirot je dugo promatrao njegovouzbuđeno lice. - Eh "bien - reče najzad - što da radimo? - Vjerujem da znate što želim - nelagodnose meskoljio na stolcu. - Slučaj Bentley je zavr-šen. Već radim na drugom zločinu. Večeras mo-ram otputovati u škotsku. Kako vidite, prezauzetsam. - A ja nisam! Imam mnogo slobodna vre-

mena, zar ne? Spence potvrdno kimne. Bilo mu jeneugodno. - Vidim da ste me razumjeli. Možda misliteda sam drzak. Učinio sam sve što sam mogao.Ništa nije pomoglo. Sve su činjenice bile protivnjega. Tko zna, možda će vama nešto uspjeti.Vi ponekad, oprostite što vam to govorim, gle-20date na stvari nekako drukčije od nas. Moždaćete vi, svojini čudnim načinom, doći do praveistine. Ako je Bentlev nije ubio, tko je to ondaučinio? Nije se sama kvrcnula po glavi! Moždaćete naći neku činjenicu koju sam ja previdio.Priznajem da sam drzak. Zašto biste se vi pri-hvatili tog posla! Eto, ipak sam došao k vama.To mi se učinilo jedinim rješenjem. Ne želim dataj čovjek strada nevin. Ako se ne želite tog pri-hvatiti ... Zašto biste i željeli...? - Zašto se ne bih tog prihvatio? - Prekinega Poirot, - Imam vremena koliko mi srceželi! Moram priznati da ste rne zainteresirali.To je izazov za sićušne, sive stanice mog uma.Učinit ću to i zbog vas. Ne želim da radite usvom vrtu nesretni, pognute glave, jer vas pečesavjest što je stradao nevin čovjek. Osim toga, toje stvar principa. - Poirot se uspravi i zauzmevažan stav - Ne smije biti osuđen čovjek akonije počinio taj užasan čin. Poirot naglo zastade. - A što, ako ju je on ubio? - U tom slučaju imat ću mirnu savjest. - Dvije glave bolje misle, zar ne? Voild,, do-govoreno je. Preuzimam taj slučaj. Nemamo bašmnogo vremena. Trag se već zatire. GospođaMcGinty je umrla... Kad je ubijena? - Dvadeset drugoga studenoga. U toku istra-ge pisao sam bilješke. Mogu vam ih predati,ako želite. - Da, bit će mi potrebne. Ako Bentlev nijeubojica, tko je onda? 21 Spence nije znao što da odgovori. Napokonreče: - Zaista ne znam na koga bih mogaosumnjati. Za svaki zločin, kako znamo, ubojica moraimati motiv. Koji bi motiv mogao biti u ovomslučaju? Zavist, osveta, ljubomora, strah ili no-vac? Razmislimo o ovome posljednjem. Tko senovčano okoristio njezinom smrću? - Ne bih rekao da se netko obogatio, nasli-jedivši njezin imetak. Imala je samo dvije sto-tine funti na štednoj knjižici. To je pripalo njezi-noj nećakinji. - To zaista nije mnogo, ali ponekad ljudistradaju i zbog sitnih para. Volio bih znati neštoo nećakinji gospođe McGintv. Oprostite, prija-telju, što slijedim vaše stope. Siguran sam da stei vi sumnjali na nju. - Da, sumnjali smo i na nju - kinineSpence. - Raspitali smo se opširno o njoj. Tri-deset osam joj je godina, udana je. Muž joj radiu građevinarskom poduzeću kao ličilac. Pošten ipametan clovjek. Ima stalno zaposlenje. Ona jeprijazna mlada žena, voli pričati. Ne bih mogaoreći da nije voljela svoju tetku, ali je nije ni obo-žavala. Bilo im je drago kad su dobili novac,iako im nije bio prijeko potreban. - što je s njezinom kućicom? Jesu li i njunaslijedili? - Nisu. TJ toj kući gospođa McGintv bila jesamo stanar. Po zakonu, vlasnik je nije mogaoizbaciti, ali poslije njezine smrti nećakinja se nemože useliti u nju. Ona to i ne želi. živi u maloj

državnoj kući i vrlo je zadovoljna. - Spence22uzdahne. - Zaista sam mnogo čeprkao da bihnešto otkrio. Nisam našao ništa šta bi bacilosumnju na nekoga drugog. - Bien. Recite mi sad nešto o gospođiMcGinty. Ne zanima me njezin izgled, već .... - Ne želite uobičajeni opis? Nasmije se,Spence: žrtva ima šezdeset četiri godine. Bračnostanje - udovica... Muž joj je nekad radio utrgovini tekstila u Kilchesteru. Umro je prijesedam godina od upale pluća. Gospođa McGintyotad pomaže u različitim domaćinstvima. Radikao kućna pomoćnica. Broadhinny je malo mje-sto. Posljednjih godina u nj se doselilo nekolikoobitelji, uglavnom starijih ljudi, nekoliko penzi-onera, jedan liječnik ... Ima dobre prometneveze s Kilchesterom i Cullengquayom. Sigurnopoznajete ta turistička mjesta. Broadhinny je,međutim, mjestašce koje je još zadržalo tradici-onalna svojstva sela. Oko četvrt milje udaljeno jeod glavne ceste za Drvmouth i Kilchester. Poirot je samo kimao glavom. - Kućica gospođe McGinty je u središtusela. Tu se nalaze još: prodavaonica mješoviterobe s poštom i nekoliko kuća u kojima živeseljaci. - Dok joj je muž bio živ, ljeti su sobe iznaj-mljivali turistima. Poslije muževljeve smrti, od-lučila je da drži samo jednog podstanara, JamesaBentleva. Stanovao je kod nje samo nekolikomjeseci. - Tako smo se opet vratili na Jamesa Ben-tleya. 23 - To se događalo i za vrijeme istrage. Kadse dogodio zločin, Bentlev je radio kod trgovcanekretninama u Kilchesteru. Prije toga je živios majkom u Cullenquayu. Majka mu je bila in-valid i on se brinuo o njoj. Bio joj je veomaprivržen. Nikamo nije izlazio. Kad je majkaumrla, ostao je bez njezine penzije. Prodao jekuću i namjestio se. Nije lako našao posao, iakoje bio dobro obrazovan. Nema nikakve stručnekvalifikacije. Ipak su ga primili u tvrtke "Bre-ather i Scuttles". Ne vjerujem da je to nekougledno poduzeće, ali ni on nije čovjek za kojegbi se netko otimao. Otpustili su ga čim su zapaliu novčane teškoće, a novi posao nikako nije mo-gao dobiti. Naposljetku je potrošio ono malo štoje dobio od prodaje majčine kuće. Više nije mo-gao redovito plaćati stanarinu gospođi McGintv.Tražila je tri funte na tjedan za sobu i doručak.Nije mnogo. Sve je danas tako skupo. Dugovaojoj je stanarinu za dva mjeseca, a prilika danađe posao nije mu se pružala. GospođaMcGintv bila je već pomalo nestrpljiva. - On je znao da ona drži novac u kući?Zašto ga je čuvala u kući kad je imala štednuknjižicu? Nije vjerovala državi. Nije željela da joj savnovac propadne. Na štednoj knjižici je držala sa-mo dvjesta funti. Osim toga željela je da jojnovac bude pri ruci kad joj zatreba. Mjesto gdjeje držala novac nije bilo tajna. Nalazio se ispodpodne daske u spavaćoj sobi. Svaki bi kradlji-vac najprije tamo potražio novac. Bentlev jepriznao da je znao za njezino "krovište.24 - Vrlo lijepo od njega što je to priznao. Dali su za to znali nećakinja i njezin muž? - Naravno da jesu. - Već sam vam jedanput postavio pitanje:Kako je umrla gospođa McGintv?

- Umrla je 22. studenoga. Sudski liječnikmisli da je umrla između 19 i 22 sata. Večeralaje sušene ribe i kruh s margarinom. Susjedi suizjavili da je obično večerala oko 18,30 sati. Vje-rojatno se i toga dana držala svoje navike. Toznači da je umrla prije 21 sat. James Bentlev seu to vrijeme šetao. Rekao nam je da to običavaraditi od 19 do 21 sat. Te se noći vratio u 21 sat.Pošto je imao vlastiti ključ, nije morao uznemi-ravati svoju stanodavku. Uspeo se ravno u svojusobu. Nije primijetio ništa neobično. Slijedećegse jutra začudio što ga doručak nije čekao nastolu kao obično. Pokucao je na vrata spavaćesobe gospođe McGintv, ali mu nitko nije odgo-vorio. Pomislio je da spava dulje nego obično jerje umorna od naporna posla, pa nije dugo kucao.Nedugo zatim došao je pekar. Bentlev je ponovozakucao, ali ni tada mu se nitko nije odazvao.Kao što sam već rekao, pekar je otišao po prvususjedu gospođe McGintv, gospođu Elliot koja jeotkrila tijelo na podu dnevne sobe. Ubojica ježrtvu udario nekim teškim i oštrim predmetompo glavi. Smrt je nastupila trenutno. Sve je bilou neredu. Daska na podu spavaće sobe bila jeodvaljena, a novac je nestao. Svi su prozori bilizatvoreni iznutra, a na njima nije bilo tragovanasilnog otvaranja. 25 - Ubojica je nesmetano ušao u kuću. Bio jeto Bentlev ili netko koga je gospođa McGintvpustila da uđe za vrijeme Bentleyeve šetnje. - Tako je. Razbojstvo ili provala ne dolazeu obzir. Koga je mogla pustiti u kuću u to doba?To bi mogao biti samo netko iz susjedstva, neća-kinja ili njezin muž. Nitko drugi ne dolazi uobzir. Na susjede ne moramo sumnjati. Nećaki-nja i njezin muž te su večeri bili u kinu. Da li sejedno od njih dvoje iskrao iz kina, prošao bici-klom tri kilometra do kuće gospođe McGintv,ubio je, uzeo novac, te ga sakrio u vrtu, vratio seu kino, a da ga nitko nije primijetio? Uzeli smou obzir i tu mogućnost, ali ništa nismo uspjelidokazati. Zašto bi netko od njih novac sakrio ta-ko blizu kuće? Teško bi ga poslije mogao nepri-mijećeno uzeti. Nije li ga lakše bilo zakopatinegdje na putu do Kilchestera? Zašto je novacsakriven na tako glupom mjestu? - James Bentlev ga je stavio tamo. Nije gaželio sakriti u svojoj sobi - zaključio je Poirot. - Tako je. - Na njegovu je rukavu pronađena krv, - Kako je on to opravdao? - Slučajno se zaprljao u mesnici. Glupa laž!Nije to bila životinjska krv. - Je li poslije izmijenio tu priču? - Naravno. Našli su i nekoliko vlasi kosegospođe McGintv na rukavu njegova kaputa. Tonije mogao pokupiti u mesnici. Priznao je da jetijelo gospođe McGinty našao poslije večernješetnje. Ušao je u dnevnu sobu i vidio je kakoleži na podu. Kleknuo je kraj nje i dotakao je da26bi se uvjerio da je mrtva. Kad je shvatio da jest,uhvatila ga je panika. Nije znao što da radi.Nikad nije mogao podnijeti krv. Nekako se do-mogao svoje sobe. Mora da je izgubio svijest, jerse dalje ničeg ne sjeća. Sutra ujutro sam sebinije htio priznati da zna što se dogodilo. - Zvuči vrlo neuvjerljivo - primijeti Poirot. - Zaista neuvjerljivo. Usprkos tome - za-mišljeno nastavi Spence - to bi mogla bitiistina. Porota ili normalan čovjek teško bi u topovjerovao, ali ja sam zaista poznavao ljude po-put Bentleya. Kad se suoče s nekim problemom i

kad moraju reagirati u nekoj teškoj situaciji,povlače se u sebe, slabići su. Recimo da je zaistabilo kao što nam je Bentlev rekao: ušao je usobu i vidio je kako mrtva leži na podu. Bio jesvjestan da mora nešto poduzeti: pozvati policijuih" susjede, ali on to jednostavno nije mogaoučiniti. Uvjerio je sebe da može izbjeći tu ne-ugodnu dužnost. "Pravit ću se da ništa ne znam,ništa nisam vidio. Zaista sam mogao sa šetnjeotići ravno u svoju sobu", vjerojatno je razmiš-ljao jadnik. Zašto je tako postupio? Bojao se.Bojao se da bi ga mogli optužiti za ubojstvo, že-lio je to izbjeći, ali je time navukao sumnju nasebe. Spence je zastao. - Možda je, zaista, tako i bilo. - Možda - zamišljeno će na to Poirot. - A mogla bi to biti i vrlo lukava obrana!Zaista ne znam. Sigurno znam da je taj momakvrlo plašljiv. Konobarica restorana u Kilchesterurekla mi je da je uvijek sjedao za stol leđima 27okrenut ljudima. Čudan je to čovjek, malo jećaknut. Nije toliko nastran da bi bio ubojica.Nije on taj tip. Nije on tip ubojice. Spence s nadom pogleda Poirota. želio je dase s njim složi, ali mu ovaj ne reče ništa. Poirotse zamisli. Obojica su šutjeli neko vrijeme. Treće poglavlje Poirot se prvi trže iz razmišljanja. - Eh bien - reče on. - Čini se da gospođaMcGintv nije ubijena zbog novca. Razmotrimoslučaj s druge strane. Je li imala neprijatelja?Koga se mogla bojati? - Istraga nije otkrila ništa. - što su rekli njezini susjedi? - Gotovo ništa. Možda nisu bili razgovor-ljivi pred policijom, iako ne vjerujem u to. Mi-slim da nisu ništa sakrili od nas. Gospođa Mc-Gintv nije bila prisna sa susjedima kao što je toobičaj u selima. Ljudi na selu, gospodine Poirote,nisu prijateljski raspoloženi prema strancima.Ratne izbjeglice uvjerile su se u to za vrijemeevakuacije. Gospođa McGintv je voljela počavr-jljati sa susjedima, ali nije bila intimna s njima. - Koliko je dugo živjela tamo? - Dvadesetak godina. - Gdje je proživjela ostatak života? - Nema ničeg neobičnog u njezinu životu.Rođena je u sjevernom Devonu. Otac joj je bioseljak. Neko je vrijeme s mužem živjela blizuIlfracombea, a zatim su se doselili u Kilchester. 29Tamošnja kućica bila je vlažna, pa su je napu-stili i doselili se u Broadhinny. Muž joj je biodobar čovjek, miran i povučen. Nije zalazio ugostionicu, kao većina muškaraca. Kao što vi-dite, sve je sasvim obično. - Usprkos tome život je završila na neobi-čan način. - Da. Umorena je. - Zna li nećakinja nekoga tko je mogaoimati nešto protiv starice? - Rekla je da ne zna. Poirot zamišljeno protrlja bradu. - Bilo bi nam mnogo lakše da gospođaMcGintv nije gospođa McGintv. Razumijete lime, prijatelju? Zamislite da je bila tajanstvenažena, nečiste prošlosti". - Ali ona to nije bila. Bila je jednostavnažena. Takvih ima na tisuće u Engleskoj. - Njih nitko neće ubiti. - To je sigurno. - Zašto je ta jednostavna skromna žena mo-

rala biti ubijena? Isključimo Bentleya. Tko namostaje? Nećakinja na koju je zaista teško sum-njati? Ili neki stranac? Na njega još manje, štoznamo? Držimo se činjenica. Ubijena je posta-rija kućna pomoćnica i uhapšen je plah, osam-ljen momak. Na temelju čega su ga osudili? Spence se zagleda u Poirota. - Teretio ga je dokazni materijal. Ta, rekaosam vam ... - Da. Dokazni materijal. Jesu li to nekistvarni dokazi ili možda namještaljke? - Namještaljke?30 - Da. Pretpostavimo da je Bentlev nevin.Ako je on nevin, onda je netko namjerno ostaviotragove koji terete Bentleva, da bi bacio sumnjuna nj. A možda je sve to ipak igra slučaja. - Vidim na što ciljate zamisli se Spence. - Nemamo dokaza za to, ali nemamo ni pro-tudokaza. Novac je namjerno sakriven tako daga policija lako nađe. Da je bio sakriven u Bent-levevoj sobi, bilo bi preupadljivo. Policija bi vje-rojatno posumnjala da je bio podmetnut. Ubo-jica je i vrijeme dobro izabrao. Bentley je biosam na šetnji. U to se lako može posumnjati.Kako se mrlja krvi našla na njegovu rukavu?Da li se to dogodilo kad se on nadvio nad staricuili je i to podmetnuto? - Malo ste pretjerali, gospodine Poirot. - Nisam siguran. Možda. Tako ćemo lakšesaznati istinu. U tom slučaju nešto mora bitineobično. Ako to nije gospođa McGinty, onda jeto ubojica. Moramo se, dakle, pozabaviti uboji-com, a ne žrtvom. To se rijetko događa. Običnoključ tajne leži u žrtvinu karakteru. Ponekadistinu doznamo od mrtvih. Iako ne mogu govo-riti, otkriju mi tajnu. Moram znati koga je žrtvavoljela, koga mrzila. Kad dobro upoznate žrtvu- ubojica je otkriven. Spence se vrpoljio na stolici. "Ti stranci!",pomislio je. - U tom slučaju moramo otkriti tajnovituosobu koja se još skriva u tami našeg neznanja.Kako je gospođa McGinty umrla? Zašto je ubi-jena? Ključ tajne nećemo naći ako proučavamo 31njezin život, već ako pogodimo motiv i lik ubo-jice. Slažete li se sa mnom? - Možda imate pravo - oprezno mu odgo-vori Spence. - Je li ubojica želio uništiti gospođuMcGinty ili možda Jamesa Bentleya? - Da. Moramo biti sigurni tko je stvarnažrtva zločina. Koga se ubojica želio riješiti? - Mislite li reći da je netko ubio staricu dabi njegov neprijatelj bio obješen zbog toga? -zaprepastio se Spence. - Da, kao kad šahist žrtvuje figuru da bi nakraju pobijedio. Recite mi, molim vas, što jošznate o Jamesu Bentlevu? - Ne znam baš mnogo. Otac mu je bio liječ-nik. Umro je kad je Bentlevu bilo devet godina.Završio je privatnu školu, a vojni rok nije odslu-žio zbog bolesti, živio je s majkom koja je bilajaka ličnost. - To je zanimljivije od života gospođeMcGintv... - Zar zaista vjerujete u ono što govorite? - Još nisam siguran. Samo sam istakao damožemo slijediti dva pravca. Moramo izabrationaj pravi. - Kako ćete organizirati istragu? Mogu livam pomoći, gospodine Poirot? - Volio bih. razgovarati s Jamesom Bentle-

yem. - Ugovorit ću vam sastanak. Razgovarat ćus njegovim braniocem. - Ne vjerujem da ću saznati nešto novo, alivrijedi pokušati. Zatim moram ići u Broadhinnv.32Kad stignem tamo, krenut ću vašim stopama,dragi kolega. - Možda sam nešto propustio prilikomistrage. - Ne bih rekao. Možda ja doživim te ljudena drugi način. Možda me netko od njih usmjerina pravog ubojicu. Možda ću imati više sreće odTas. Gdje bih mogao odsjesti? Ima li u Broad-hinnvju neko pristojno svratiste? - U svratištu "Kod tri patke" ne možete no-ćiti. "Janje" je tri milje udaljeno od Broadhin-nyja. Možete se smjestiti u jednoj privatnojkući, u kojoj neki mladi bračni par iznajmljujesobe. Ne vjerujem da ćete biti baš zadovoljni. - Ako je to jedino rješenje, onda ga moramprihvatiti pomiri se Poirot. - Hoćete li se ovaj put predstaviti kao oper-ni pjevač koji se želi odmoriti? U to ne bi nitkoposumnjao. - Reći ću im - ponosno reče Poirot - daimaju čast biti u društvu Hercule Poirota. - Mislite li da je to uputno? - sumnjičavoje zavrtio glavom Spence. - Ne samo da je uputno, već je bitno daznaju da je među njima veliki detektiv HerculePoirot. Vrijeme je protiv nas, prijatelju, vrijeme.što mi znamo o ubojici? Ništa ne znamo. Ništa.,Pretvarat ću se da znam mnogo. Pričat ću danisam zadovoljan presudom porote i da sam natragu pravom ubojici. - A zatim? - Vidjet ćemo tko će zagristi mamac. Sigu-ran sam da će se netko uloviti na našu udicu.

3 McGtnty je mrtva 33 Spence ga je zabrinuto pogledao. Nemojte se nepotrebno izlagati opasnosti -posavjetovao ga je. - Ne bih želio da nastradate. - To bi značilo da ste imali pravo. - Ne pristajem na tako visoku cijenu. 34 Četvrto poglavlje Hercule Poirot jednim pogledom obuhvatisobu u kojoj se našao. Na njegovu se licu ukazaočaj. Soba je, doduše, bila prostrana, ali to jejedino čime je mogao biti zadovoljan. Poirotprstom prijeđe po polici za knjige. Prašina! Nijese iznenadio. Oprezno sjedne na naslonjač, kojise žalosno udubio pod njim. Imao je ispucaneopruge. Poirot je znao da ni stalci nisu bolji.Na jednom je od njih sjedilo pseto. Poirot je biosiguran da je šugavo. Presvlake su bile poderane.Ni prostirač na podu nije bio u boljem stanju.Imao je neukusan uzorak. Na zidu su visile slike.Dvije uljane nisu bile loše, ali bakrorezi su biliužasni. Poirot je odmah zapazio da vise ukoso.Stolovi su se njihali. Jedan je prozor bio otvoren.Vjerojatno se nije dao ni zatvoriti. Vrata su togtrenutka bila zatvorena, ali će se ubrzo otvoritijer je kvaka bila prilično iskrivljena. S propu-hom je u sobu ulazila hladnoća. - Baš sam nesretan! - jadao se sam sebiPoirot. Vrata se otvorište i u sobu nahrupi vjetarzajedno s gospođom Summerhayes. Osvrnula se

35po sobi kao da nešto traži. - što si rekao -

zapita nekog u drugoj prostoriji te nestade izsobe. Gospođa Summerhayes, privlačna crveno-kosa žena, pjegava lica, neprestano je nešto tra-žila i spremala. Hercule Poirot odmah zalupi za njom vrata.Ali se ubrzo vratila. Nosila je veliku zdjelu i nož.Ponovo se začuo muški glas iz druge prostorije:- Maureen, mački je pozlilo. Što da radim? - Dolazim, dragi, pričekaj - odazvala segospođa Summerhayes. Zdjelu s nožem ostavilaje u naslonjaču. Poirot ponovo ustade te zatvorivrata. - Zaista mi nije lako - sam se sebi žalioPoirot. Automobil projuri cestom, a pas skoči s na-slonjača i bijesno zalaje. Poletio je na stol izrušio ga. - Enfin - reče Hercule Poirot. - C"estinsupportable! Vrata se širom otvore i pseto lajući izjuri izsobe. I uz lavež jasno se čuo Maureenin glas: -Johnnie, zašto si, do vraga, ostavio otvorenastražnja vrata? Kokoši su ušle u smočnicu. - Za ovo ja dajem sedam funti tjedno! -ogorčeno reče Poirot. Netko zalupi vratima, čulo se uzbuđeno ko-kodakanje. Vrata se ponovo otvoriše i u sobu uđe gospo-đa Summerhayes. Usklikne od veselja kad ugledazdjelu s nožem koje je ostavila u naslonjaču.36 - Svuda sam ih tražila. Da li bi vam sme-talo ... ovaj... da li bih mogla ovdje čistiti ma-hune? Ne volim miris kuhinje. - Očaran sam, gospođo. Rekao je to malo presvečano. Poirot je zaistabio zadovoljan što mu se pružila prilika da snekim porazgovora. U toku jučerašnjeg dananije razgovarao s ljudima dulje od pet minuta. Gospođa Summerhaves zavali se u naslonjačte poče brzo ali nespretno čistiti mahune. - Nadam se da vam nije previše neudobnoovdje. Ako nešto želite, samo mi recite. -kazala je. Poirot je već razmišljao o tome. Zaključio jeda može podnositi jedino gospodaricu LongMeadowsa gospođu Summerhaves. - Zaista ste ljubazni, gospođo - odgovorioje Poirot. - Volio bih kad bih vam mogao naćidjevojku da vam pomogne u domaćinstvu. - Djevojku da mi pomaže u domaćinstvu?- jadala se gospođa Summerhaves. - Teškonalazim i ženu koja bi počistila sobe. To zaistane mogu sama. S jednom sam ženom bila ne-obično zadovoljna, ali, eto, sreća me nije dugoslužila. Ubijena je, zamislite! - To je sigurno bila gospođa McGintv -jedva dođe do riječi Poirot. - Da, bila je to gospođa McGintv. Zaista minedostaje. Njezina je smrt mnoge uzbudila. Toje jedino ubojstvo koje se dogodilo u ovomseocetu. Zaista nemam sreće. Bez njezine pomo-ći ne znam čega bih se prije prihvatila. - Bila vam je privržena? 37 - Bila je pouzdana. Točna kao sat. Dolazilaje ponedjeljkom poslijepodne i četvrtkomujutro. Nikad nije zakasnila. Sad mi dolazi go-spođa Burp koja ima petoro djece, muža i boles-nu majku. Djeca pobolijevaju, a ako su onazdrava, onda majci ili mužu nije dobro. Reklabih da je više nema nego što dolazi. GospođaMcGinty je živjela sama i gotovo nikad nije izo-

stala. - Imali ste u nju povjerenje? Je li bilapoštena? - Vjerujte, nikad ništa nije nestalo iz kućedok je radila kod nas, čak, ni namirnice. Pone-kad bi zavirila u našu poštu, ali to me nije sme-talo. Bila je vrlo osamljena. - Zaista? - Svaki joj je dan bio nalik jedan drugome.Jednoličan i dosadan život. Cijele je dane provo-dila na koljenima i čistila tuđe podove, pralatuđe prljavo rublje. Kad bih ja tako živjela, bilabih sretna da me netko ubije. Lice majora Summerhavesa pojavi se na pro-zoru. Njegova žena skoči na noge da otvori pro-zor - i prospe ostatke od mahuna. - To prokleto pseto opet je pojelo hranuza kokoši! - Sad će njemu biti zlo! - Je li ovo dovoljno špinata, Maureen? -John Summerhaves ispruži svežanj zelenilaprema prozoru. - Naravno da nije. - Meni se čini da ga ima previše.38 - Ali, dragi, kad se skuha bit će to samošačica. Zar još to ne znaš? - Do đavola! - Je li stigla riba? - Nije. - Morat ću opet otvoriti neku konzervu.Johnnie, to bi ti mogao učiniti. Uzmi onu što senalazi u uglu police, znaš onu što je malo nabu-brila. - A špinat? - Ja ću ga nabrati. Gospođa Summerhaves skoči kroz prozor, tezajedno nekamo odoše. - Nom d"un nom d"un nom! - uzviknu oi-rot i pođe da zatvori prozor. Tada je začuo glasmajora Summerhavesa: - Što misliš o našem novom gostu, Mau-reen? Čini mi se nekako čudnim. Kako se onozove? - I ja sam mu bila zaboravila ime. Srećom,ponovio ga je. Zove se Poirot. Francuz je. - Maureen, čini mi se da sam već čuo to ime. - Možda u nekoj reklami za trajnu. Sliči mina frizera. Poirot se trgne. - Nisam siguran. Možda je to bila reklamaza kiselo zelje. Ne, ne znam gdje sam čuo to ime.Bilo bi bolje da uzmeš tih sedam funti kolikonam duguje za sobu. Glasovi su se izgubili u daljini. Hercule Poirot pokupi mahune koje su palena pod. Upravo kad je bio gotov s tim poslom, u 39sobu uđe gospođa Summerhayes. Poirot joj pre-da skupljeno povrće: - Voici, Madame. - Hvala vam. Ove mahune čudno izgledaju.Pocrnile su. Znate, spremamo ih za zimnicu uslanoj vodi. Kad ih skuham, neće biti ukusne kaosvježe. - Sigurno neće biti kao svježe! Dopustite mida zatvorim vrata. Propuh je. Samo zatvorite. Da, da ponekad zaboravim za-tvoriti vrata. - Primijetio sam to. - Da ih i zatvorim, sama bi se otvorila. Taće se kućerina srušiti jednoga dana. U njoj suživjeli Johnyjevi roditelji. Bili su siromašni, panikad ništa nisu popravljali na kući. Ni mi je nemožemo urediti. Vratili smo se iz Indije, te sad

moramo školovati djecu. Oni uživaju kad dođuovamo za vrijeme školskih praznika. Kuća je ve-lika, imaju vrt i divnu prirodu u kojoj uživaju.Jedva spajamo kraj s krajem novcem koji dobi-jemo od gostiju. Nije to lak posao, znate. Imalismo nekoliko neugodnih gostiju. - Imate li još gostiju, osim mene? - U sobi iznad vas je jedna postarija dama.Razboljela se tek što je došla. Ne znam što joj je.Ali nije izgubila apetit. Četiri puta na dan nosimgore hranu. Mislim da sutra odlazi svojoj nećaki-nji ili nekom od rodbine. Gospođa Summerhaves zašuti, kao da se za-mislila, te nastavi pomalo namještenim glasom:- Uskoro će stići prodavač ribe. Pitam se ... dali biste mi možda mogli platiti za ovaj tjedan?40Ovaj, baš nemamo gotovine u kući. Ostajete tje-dan dana, zar ne? - Možda ostanem i duže. - Oprostite što tražim novac unaprijed. Zna-te kakvi su ljudi... Prodavač ribe ne želi čekatinovac. - Nemojte se ispričavati, gospođo. Poirot izvadi sedam funti. Gospođa Summer-hayes lakomo ih pokupi. - Hvala vam. - Moram vam, gospođo, otkriti tko sam ja.Ja sam Hercule Poirot. Gospođa Summerhavesnije ni okom trepnula. - Imate lijepo ime - reče ljubazno. - Je lito grčko ime? - Ja sam detektiv, vjerojatno to znate - po-nosno reče Poirot. - Možda najslavniji detektivna svijetu. Gospođa Summerhaves prasne u smijeh. - Baš ste šaljivčina, gospodine Poirote. štoispitujete? Otiske prstiju ili ostatke pepela od ci-gareta? - Vodim istragu o smrti gospođe McGintvozbiljno nastavi Poirot. - Ne šalim se. - Jao! - uzvikne gospođa Summerhaves. -Porezala sam se. Ona se zagleda čas u prst, čas u Poirota. -Recite mi - nastavi - mislite li to ozbiljno? Zaristraga nije završena? Pritvorili su tog jadnika iveć su ga osudili? Sigurno su ga već i objesili. - Nemate pravo - usprotivio se Poirot. -Još ga nisu objesili. Istraga nije potpuno završe-na. Podsjetit ću vas na stih jednog našeg slavnog 41pjesnika: "Rješenje je pravilno samo ako je pra-vedno". - Jao! - uzvikne gospođa Summerhaves. -Zakrvavila sam mahune. A moram ih pripremitiza ručak. Ništa ne smeta. Skuhat će se! Ako sehrana prokuha, ne prijeti opasnost zaraze, zarne? Isto vrijedi i za hranu iz konzerve. - Mislim da ću ručati vani - tiho reče Poi-rot.42 Peto poglavlje - Ne znam. Zaista ne znam - reče gospođaBurch po treći put. Vidjelo se da ne vjerujestrancima. Naročito je bila sumničava prema go-spodinu sa crnim brčićima u kaputu podstavlje-nim krznom. - Doživjeli smo mnogo neugodnosti - na-stavila je gospođa Burch. - Mislila sam da toneće nikad prestati. Policija se neprestano mota-la po kući. Postavljali su nam kojekakva pitanja.Možete zamisliti kako su susjedi sve znatiželjnopratili, što sve nisam čula od svekrve na računtetkine smrti! "Tako nešto se nije dogodilo u

njezinoj porodici" - neprekidno je ponavljala.Brinula se za sina. "Jadni Joe", jaukala je. Za me-ne je nije bilo briga. Moju je tetku netko ubio,zar ne? Laknulo mi je kad je sve prošlo. Mislilasam da je sve završeno. - A ako je James Bentlev nevin? što onda? - Kakva li glupa pretpostavka! - odbrusilaje gospođa Burch. - Naravno da nije nevin. Krivje. Otprve mi se nije svidio. Rekla sam tetki: "Nebi smjela držati tog momka u kući. Sulud je."Ali je ona bila zadovoljna s njim. Sviđalo joj se 43 •KE.

^ris Pe^"^da mužw pnre* *** m i nerical N" žali tru^predrasuda, ali "J*° želie

"-

s^u,gn3e^"rđ;ne namjere. PO tu.. rsff^&sssi^--^^ŠSZS - , mm Gospođa Summerhayes 3 se pred POI u crkvu,aktivnostima. Ponekad je išla u kino. Držala sestarih vrijednosti. Prestala je raditi za jednogumjetnika kad je otkrila da živi u nevjenčanombraku. Knjige nije čitala, samo "Sunday compa-nion". Voljela je prelistavati stare časopise kojeje dobivala od ljudi za koje je radila. Zanimale suje filmske zvijezde i njihov privatni život. Za po-litiku nije marila. Glasala je za konzervativce, jerje tako nekad glasao njezin muž. Nije trošila no-vac na odjeću. Prekrojila bi haljine koje je dobi-vala od žena kod kojih je radila. Bila je štedljiva. Poirota nije iznenadilo ono što je doznao ogospođi McGinty. Bio je to lik kakva je zamiš-ljao. I nećakinji je zaista pristajao opis koji jedobio od Spencea. Gospodin Burch je došao na ručak prije negošto je Poirot otišao. Njega nije bilo lako procije-niti kao njegovu ženu. Omalen rastom i pomalonervozan. Nije bio nepovjerljiv prema Poirotu.Vidjelo se da želi pomoći policiji. Je li to bilo za-to što je Poirot imao uza se Spenceovo pismo? Gospodin je želio ugoditi policiji. Zašto? Nijese usudio žaliti na policiju poput njegove žene.Možda nije to mogao priuštiti sebi? Možda mu savjest nije čista? I to ne zbogsmrti gospode McGinty. Ima mnogo razloga zbogkojih se čovjek neugodno osjeća pred policijom.A možda njihov alibi ipak nije istinit? Možda suotišli zajedno u kino, ali se gospodin iskrao, od-jurio do tetke, prekopao ladice i sve pobacao posobi da bi izgledalo kao da je to razbojstvo?Možda je lukavo sakrio novac ida sumnja padnena Jamesa Bentleya? željeli su se domoći novca46sa štedne knjižice u banci. Možda im je ipak no-vac bio potreban? Tko zna? Poirot se sjeti dasredstvo kojim je ubijena gospođa McGintv nijenikad pronađeno. Zašto ga ubojica nije ostaviona mjestu zločina? Ta svaka budala zna da ruka-vice ne ostavljaju tragove! Starica je udarena poglavi nekim teškim predmetom. Gdje se krije tajpredmet? Zašto nije ostavljen u kući? Možda li-jepo očišćen i ulašten stoji na nečijoj polici. Po-licijski je liječnik rekao da to mora biti sjekiricaza meso ili nešto vrlo slično. Policija je tražilasličan predmet, ali ga nikad nije pronašla. Ništanije nestalo iz kuhinje gospođe McGintv. Nitko

od osumnjičenih nije kupio nikakav opasan pred-met. I to je provjeravano, ali je sve bilo uzalud.Nije bilo, međutim, dokazano da je James Bent-ley imao nešto takvo. Bio je to jedan jedini poenu njegovu korist. Tužilac se nije na to obazirao,ali Poirot to nije mogao zaboraviti. čime se ubojica poslužio? Krije li se taj pred-met u ovoj pretrpanoj sobi u kojoj sjedi Poirot?Poirot to nije vjerovao. Ipak, nikad se ne zna.čovjek nikad ne može biti potpuno siguran .... Šesto poglavlje Herculea Poirota primio je sam gospodinScuttle iz tvrtke "Breather i Scuttle". Bio je toživahan i prijatan čovjek. - Dobro jutro, što mogu učiniti za vas? -Gospodin Scuttle odmjerio je Poirota i pokušaoga svrstati u određenu grupu ljudi. Shvatio je daje stranac. "Vjerojatno je bogat. Ima skupo odi-jelo. Mogao bi biti vlasnik hotela, ili direktor. Re-žiser?", nagađao je. - Nadam se da vas neću dugo zadržati, želiobih s vama razgovarati o vašem bivšem službeni-ku Jamesu Bentlevu. živahno lice gospodina Scuttlea pokaže izne-nađenje. - James Bentlev. Zanima vas James Bentley?Pišete li za novine? - umjesto odgovora upitaPoirota. - Ne. - Niste, valjda, iz policije? - I jesam i nisam. - O čemu se zapravo radi? Poirota nikad nisu smetale male laži.

4 McGinty je mrtva 49 - Otvaram istragu o slučaju gospođeMcGinty na zahtjev daljeg rođaka Jamesa Bent-leya. - Nisam znao da ima rođaka. Zar ga nisu o-sudili? Proglašen je krivim, zar ne? - Proglašen je krivim, ali nije i obješen. - Dok je života ima i nade, ha? Sumnjam daćete nešto uspjeti. Dokazi protiv njega neobičnosu čvrsti. Tko je taj njegov rođak? - Mogu vam samo reći da je neobično mo-ćan i bogat. Vrlo bogat. - Zaista ste me iznenadili - začudio se go-spodin Scuttle. Bogatstvo izmišljenog rođaka ječudotvorno djelovalo na njega. - Bentleveva majka, gospođa Bentley preki-nula je sve veze sa svojima kad se udala - obja-snio je Poirot iznenađenom čovjeku. - Porodične netrpeljivosti. Događa se to.Tko bi to pomislo! A jadni Bentley bio je siro-mašan poput crkvenog miša. šteta što mu prijenisu pomogli. - Nisu znali da je u nevolji - opet je lagaoPoirot. - čim su saznali za njegovu sudbinu, za-molili su me da učinim sve da saznam istinu. Gospodin Scuttle se nagne prema Poirotu: -Ne znam što biste mogli učiniti. Pokušajte doka-zati da je umno poremećen. Možda ste i s timmalo zakasnili. Mogli biste uspjeti jedino kad bito potvrdio neki liječnik svjetskog glasa. Ali štoja to pričam? Ja se u to ne razumijem.50 - Gospodin James Bentley je radio za vas,zar ne? Recite mi što znate o njemu. - Vrlo malo, vrlo malo. Bio je jedan od na-ših pripravnika. Vrijedan je i uredan, ali nemapojma o trgovini. Nije za ovaj posao. Moramoprodati kuću ako to netko od nas traži, ili uvje-riti kupca da kupi ono što mu nudimo. Ako je

kuća na osami, onda se to ne spominje. Govo-rimo o prednostima. Ističemo njezine vrijedno-sti. Ima mnogo načina da se kupca nagovori nakupnju. Trik sa članom parlamenta uvijek uspi-je. Sam ne znam zašto. Obično kažem da se zakuću zanima član parlamenta i čovjek odmahodluči da kupi tu kuću - nasmije se gospodinScuttle, a Poirot ugleda njegovo umjetno zubalou svom sjaju. - To je psihologija kupca. - Psihologija. Imate pravo. Vidim da pozna-jete ljude. - Pomalo. - Sad me zaista zanima što mislte o JamesuBentlevu. Je li on ubio gospođu McGintv? Recitemi što vi mislite? Pitam vas to u povjerenju. - Naravno. - Scuttle ga je začuđeno pro-matrao. - Mislite da je on to mogao učiniti? Ne ob-raćajte pažnju na dokaze, pouzdajte se u svojuintuiciju. - Pa... ako bolje promislim... on je nijemogao ubiti. Ne vjerujem da bi smogao hrabro-sti. Plašljiv je. Brige su ga morile, naročito kadje izgubio posao. - Zbog čega ste ga otpustili?

51 - Nismo imali dovoljno posla. Morali smonekog otpustiti. Bio je to Bentlejr, najnesposob-niji među njima. Dali smo mu dobre preporuke,ali mu to nije pomoglo da dobije drugi posao.Loše se doimao ljudi pri upoznavanju. "Bentley ostavlja loš dojam na ljude", raz-mišljao je Poirot, no brzo se umirio. Poznavaoje on mnoge ubojice koji su bili vrlo privlačniljudi. - Oprostite što vam smetam. Smijem li po-razgovarati s vama? Poirot iznenađeno digne pogled s jelovnika.Bilo je polumračno u restoranu "Plava mačka".Uz oskudnu rasvjetu prostorija se činila još ta-mnijom zbog tamnog drva kojim su bili obloženizidovi. Poirot ugleda svijetli lik mlađe žene kojise jasno ocrtavao na tamnoj pozadini prostorije.Lice joj je uokvirivala zlatna kosa. Obukla jemaju jarkoplave boje. Poirotu se učini da ju jenedavno već negdje vidio. - Čula sam o čemu ste razgovarali s gospo-dinom Scuttleom - nastavi ona - iako nisamprisluškivala. Poirot kimne glavom. Pregradni su zidovi uuredu gospodina Scuttlea tanki, napravljeni vje-rojatno na brzinu da bi njegov ured odijelili odostalih službenika. Nije ga smetalo što se saznalozbog čega je došao, želio je da što više ljudidozna za njegov boravak i istragu u njihovumjestu.52 - Pisali ste nešto na pisaćem stroju, zar ne?_dosjeti se Poirot. - Sjedili ste uz desni prozor. Ona kinine i nasmiješi se. Imala je lijepezube. Poirotu se svidjela. Tijelo joj je bilo vitko,grudi pune. - Radi se o gospodinu Bentlevu. Hoće li sežaliti? Ima li nade da ga oslobode optužbe? Ni-sam mogla vjerovati da je on to učinio. Poirot je pogleda upitno. - Ne možete vjerovati da je on to učinio -polako ponovi njezine riječi. - U početku nisam mogla povjerovati. Misli-la sam da je posrijedi zabuna, ali pošto sam čuladokaze ... - ona zastade. - Da. Dokazi - ponovi Poirot. - Svi su pokazivali da je Bentlev ubojica.

Tada sam pomislila da mu je poremećen um. - Da li vam se ikad učinio ... kako bih vamto objasnio ... pomalo čudnim? - Možda. Bio je plašljiv. Nije vjerovao usebe. Patio je od kompleksa inferiornosti, ali nevjerujem da je ubojica. Poirot je pogleda. "Ona nije plašljiva. Za dvo-jicu bi mogla nositi breme života", razmišljao je. - Sviđa li vam se Bentlev? - upita je Poirot. - Rumen joj obli lice. - Da. Amy, moja prijateljica koja radi samnom, smijala mi se kad je otkrila da mi sesviđa Bentley. Zaista mi se sviđa. Nježan je ipristojan. Vrlo mnogo zna. Načitan je. - život poznaje iz knjiga. 53 - Nedostajala mu je majka. Godinama je po-bolijevala. Bila je slaba i krhka žena. On joj jebio neizmjerno odan. Poirot je poznavao takve majke. - Zauzvrat ona se brinula o njemu. Kuhalamu i pazila da se ne prehladi. Poirot kimne glavom. - Bili ste prijatelji? - Ne znam. Ponekad smo razgovarali. Ni-smo se često viđali. Jedanput sam mu poslalaprijateljsko pismo, ali mi nikad nije odgovorio. - Sviđao vam se? - nježno je upita Poirot. - Jest - priznala je. - Divno. - Poirot je bio sretan. Poirot se sjetio svog razgovora s JamesomBentlevem... osuđenikom na smrt... Pred oči-ma mu se ukaza njegov lik. Vidio je Bentieyevusivu kosu, mršavo tijelo, koštunjave ruke s veli-kim zglobovima i Adamovu jabučicu na dugom,mršavom vratu. Vidio je njegov preplašen pogledusmjeren nekamo u daljinu. Nije to bio čovjekkojem se vjeruje. Govorio je nerazgovijetno,mrmljao. Da takav je dojam Bentley ostavljao naljude. Svatko bi povjerovao da je kadar ukrasti,slagati i neku staricu tresnuti po glavi... To bi,međutim, pomislio čovjek koji površno promatraljude. Narednik Spence nije bio takav čovjek. Po-znavao je ljude. Na njega Bentley nije ostavio lošdojam. Hercule Poirot se složio s njim. Sad imse pridružila i ova djevojka. - Kako se zovete, gospođice? - upita jePoirot.54 - Maud Williams. Mogu li vam pomoći? - Mislim da možete. Znate, još neki ljudivjeruju da je James Bentlev nevin. Oni to žele idokazati. Vodim istragu za njih. Mogu reći dasam već štošta otkrio ... da zaista mnogo. Poirot izreče tu laž i ne trepnuvši okom. Znaoje da je to korisna laž. Negdje će se netko uzne-miriti kad to čuje. Poirot je znao kako se širevijesti u malom mjestu. Glasine se šire poputvalova. Dovoljno je baciti kamenčić i izazvatimale valove, a oni će se dalje širiti sami od sebe. - Rekli ste da ste ponekad razgovarali sBentlevem. Pričao vam je o svojoj majci i životus njom. Je li ikad spomenuo da se s nekim nisuslagali? Da su se s nekim zavadili? Maud Williams se zamisli. - Ne, ne sjećam se. Njegova majka nije ma-rila za mlade djevojke. - Majke koje imaju odane sinove nikad nevole mlade djevojke. Ali, nisam to mislio. Zani-malo me je li bilo svađa u obitelji, ili neštoslično. - O tome nismo razgovarali. - Mlada ženaodmahne glavom.

- Je li vam ikad pričao o svojoj stanodavki,gospođi McGintv? - Ona se neprimjetno trgne. - Nije joj spominjao ime. Samo se žalio dačesto jede sušenu ribu. Jednom je rekao da jegazdarica uznemirena, jer joj je odlutala mačka. - Da li vam je ikad spomenuo da zna gdjestarica drži novac. Molim vas, iskreno mi odgo-vorite na to pitanje. 55 - Djevojka je malo problijedila, ali je od-lučno odgovorila: - Jest. Razgovarali smo kakoljudi nemaju povjerenja u banke. Tada mi je re-kao da ona drži novac ispod jedne daske u podu.Sjećam se da mi je rekao: "Mogao bih uzetinovac kad god to zaželim. Samo bih morao pri-čekati da ona ode na posao." Nije to bila šala.On se nije umio šaliti. Mislim da ga je brinulanjezina nepažnja. - Nije to loša vijest. Naravno, ovisi kako segleda. Da joj je želio ukrasti novac i napasti jeon bi rekao: "Jednoga bi dana mogla stradatizbog toga." - Da je to i rekao, uvjerena sam da to ne bimogao i provesti u djelo. - Imate pravo. Ljudi se, međutim, često oda-ju govoreći o nevažnim stvarima. Tako otkriva-ju svoju ličnost. Mudar zločinac šuti, ali krimi-nalci su rijetko mudri. Obično su pohlepni i sa-mouvjereni. Previše pričaju zato većina njihbudu uhvaćeni. Da. Slažem se s vama - naglo ga prekine

Maud Williams.

- Netko je ipak ubio tu staricu. - Tko je to učinio? Znate li vi to? Nasluću-jete li tko bi to mogao biti? - Znam - slaže Poirot. Moram to sad i do-kazati. Djevojka pogleda na sat. - Moram natrag u ured. Jutarnji odmor tra-je samo pola sata. Užasno mjesto. Dosad sam ra-dila u Londonu. Javit ćete mi ako me zatrebate,

56zar ne? Voljela bih vam pomoći. Voljela bih uči-niti nešto za vas. Poirot izvadi svoju posjetnicu i na njoj na-piše ime kuće gdje je odsjeo i telefonski broj damu telefonira ako ga zatreba. - Ovdje sam odsjeo. Njegovo ime nije ostavilo dubok dojam nanju, primijetio je žalosno, što ta mlada genera-cija zna o slavnim osobama? Ništa. Na povratku u Broadhinnv Hercule Poirot bioje bolje raspoložen. Bio je sretan jer je našaoosobu koja ne vjeruje da je Bentlev krivac. Ben-tlev je ipak imao prijatelja, iako to nije znao.Ponovo se Poirot sjeti svojeg posjeta zatvore-niku. Razgovor ga nije ohrabrio. Bentlev nije vje-rovao da mu netko može pomoći. Tvrdio je danema neprijatelja. - Je li vašu majku netko mrzio? - Zašto bi je netko mrzio? Svi su je cijenili- pomalo se ljutio Bentley. - Recite mi nešto o svojim prijateljima? - Nemam ja prijatelja - promrmlja Ben-tley. To nije bila istina. Maude Williams mu je bilaprijatelj. "Priroda je divna - čak i najbeznačajnijemčovjeku nađe par", razmišljao je Poirot. "Uspr-kos izazovnu izgledu, Maude Williams se majčin-ski odnosi prema muškarcima." 57 Maude Williams je imala upravo one osobinekoje nije imao jadni Bentley: energiju, ustraj-nost, čvrstinu i vjeru u uspjeh. Poirot uzdahne. Mnogo je toga danas slagao!Ništa zato. Morao je to učiniti. "Negdje u plastu sijena naći ću iglu. Usnulilav će se probuditi. Netko će pasti u jamu kojuje sam iskopao", razmišljao je Poirot, sjetivši seposlovica što su mu se izmiješale u glavi.58 Sedmo poglavlje Kućica u kojoj je živjela gospođa McGintvnalazila se nedaleko od autobusne stanice. Predkućom se igralo dvoje djece. Derala su se i uži-vala. Jedno je od njih jelo polutrulu jabuku, adrugo je nekom limenkom lupalo po vratima. Poirot se pridruži veselom društvu i zalupa,na vrata. Neka žena, neuredna izgleda pojavi sena stražnjim vratima. - Ernie, smiri se - zapovijedi ona djetetu. - Neću - odbrusi joj Ernie i nastavi lupatipo vratima. Poirot se uputi prema ženi. - Ne mogu izići na kraj s djecom - rečeona. Poirot je znao kako bi postupio s njima, aline reče ništa, žena ga uvede u kuću. - Prednja vrata držim zaključana - ispri-čala mu se. - Izvolite naprijed. - Uvede ga uprljavu kuhinju. - Pokojnica nije ubijena ovdje - pročitalaje Poirotove misli - već u dnevnoj sobi. Poirot se trgnuo. 59 - Zbog toga ste došli, zar ne? Vi ste stranac.Odsjeli ste kod Summerhayesovih. - Pa vi sve znate o meni - obradovao sePoirot - Imate pravo, gospođo ...? - Kiddle. Muž mi je građevinski radnik. Pri-je smo živjeli s njegovom majkom. Ovamo smose doselili prije četiri mjeseca. Ljudi nisu vjero-vali da želimo živjeti u kući u kojoj se dogodiloubojstvo, ali kuća kao kuća, glavno je da imamo

krov nad glavom. Teško je dobiti stan. Kako vi-dite, ništa nam se nije dogodilo. Ne posjećujenas nikakav duh. Strašili su nas pričama, da seduše ubijenih nikad ne smire. Nas pokojnica nijenikad uznemiravala. želite li vidjeti gdje su jenašli? Poirot prihvati ponudu. Osjećao se kao turist.Gospođa Kiddle ga odvede u dnevnu sobu koja jebila pretrpana pokućstvom, ali i jedina ured-na prostorija u kući. Činilo se kao da u njojnitko ne boravi. - Ležala je na podu smrskane glave. Gospo-đa Elliot, žena koja ju je našla, doživjela je živ-čani slom kad ju je ugledala. Došla je s Larki-nom koji dostavlja kruh. Ali novac, novac, nijebio ovdje sakriven, već na gornjem katu. Do-đite, pokazat ću vam gdje je to bilo. - Gospođa Kiddle odvede Poirota u spavaćusobu koja je bila puna dječjeg rublja, suhog imokrog. U sobi se nalazio veliki krevet od mjedii ormari s ladicama. Ovdje je ležao novac - ponosno pokaza mje-sto na podu gospođa Kiddle.60 Poirotu je bilo teško vjerovati da je ta sobabila nekoć uredni kutak u kojem je spavalagospođa McGinty. - Ovo je vaš namještaj? - Da. Pokućstvo gospođe McGinty uzela jenjezina nećakinja. Nijedan predmet u kući nije odavao da je tunekad živjela gospođa McGinty. Porodica Kiddlesve je zauzela, život je jači od smrti. Začuo se dječji plač. - Malena se probudila - objasni gospođaKiddle i odjuri dolje. Poirot polako krene zanjom. Ovdje ga nije više ništa zanimalo. Otišaoje u susjedstvo. 2 - Da, gospodine, ja sam je našla. Gospođa Elliot je voljela dramatizirati stvari.Ta visoka mršava žena živjela je u maloj, ured-noj kući, jednoličnim životom domaćice. Nije ču-do što je toliko uživala, pričajući jedini uzbudljivdogađaj u svom životu. - Petar Larkin zakuca jedno jutro na mojavrata. "Dođite! Pomozite! Izgleda da je pozlilogospođi McGintv", pozvao me zabrinuto. Nisamse začudila. Bila je već u godinama. Tužila mise ponekad da joj b"ilo ubrzano kuca. Mislilasam da ju je udarila kap. Požurila sam da jojpomognem. Nije bilo zgodno da ta dva muškarcauđu u spavaću sobu jedne žene. Poirot joj s mrmljanjem odobri. 61 - Hitro sam se uspela stepenicama, žurilasam što sam više mogla. On je stajao na vrhustepenica blijed kao krpa. Naravno, tog trenutkanisam znala zašto je blijed. Nisam znala što sedogodilo, zar ne? Pokucala sam, ali se nitko neodazva. Kad mi nakon drugog kucanja nije nitkoodgovorio, otvorila sam vrata i ušla u sobu. Cjelasoba bila je u neredu, a s poda je odvaljena das-ka! "Pljačka", rekoh im. "Gdje je jadnica?" Palonam je na pamet da pogledamo u dnevnu sobui.. Ondje smo je našli... Ležala je na podurazmrskane glave. Ubojstvo! Odmah sam pomi-slila da je to ubojstvo! Nije moglo biti ništa dru-go! Pljačka i ubojstvo! Zamislite da se tako neštodogodi ovdje u Broadhinnyju! Nisam vjerovalavlastitim očima. Bilo je to previše za moje snage.Izgubih svijest. Imali su muke sa mnom. Moralisu otići po rakiju kod "Tri patke". Kad sam seosvijestila, još sam satima drhtala. "Smirite se

majčice," hrabrio me narednik koji je došao izpolicije. "Popijte čaj i osjećat ćete se bolje."Tako sam i uradila. Tada je Elliot došao kući."što se dogodilo", gledao me začuđeno. Još samdrhturila. Uvijek sam bila osjetljiva. - To se odmah vidi. - Poirot je spretno pre-kinuo njezin uzbudljivi monolog. - Kad ste po-slednji put vidjeli jadnu gospođu McGintv? - Dan prije ubojstva. U vrtu je brala celer.Ja sam hranila kokice. - O čemu ste razgovarale? - Samo smo se pozdravile. Pitala me nesu limoje koke jaja. - Više je niste vidjeli?62 - Nisam. Ali njega sam vidjela - reče onatišim glasom. - Bilo je oko jedanaest sati ujutro. Išao je cestom i vukao noge kao i uvijek. Poirot je žudno čekao da čuje nešto zanimlji-vo, ali nije dočekao ništa vrijedno pažnje. - Jeste li se iznenadili kad su ga osudili? -upitao je.

Poverite cenu za svaki slucaj na http://www.faceyubook.com

- Jesam i nisam. Uvijek sam ga smatralačudakom, a čudaci ponekad izgube razum. Ujakje imao priglupog sina koji je znao ponekad bitivrlo neugodan i nasilan. Nije bio svjestan svojesnage. Da, rekla bih da je Bentlev bio pomalo lud.Ne bih se začudila da završi u ludnici umjesto navješalima. Kako je samo glupo sakrio novac!Nitko pametan ne bi tamo sakrio novac. Učiniobi to jedino ako bi želio da se novac nađe. Glupoga je sakrio. Bentley je glup momak. - Jedino ako bi netko želio da se novacnađe - mrmljao je Poirot. - Niste li slučajno,zametnuli sjekiricu za meso? - Ne, gospodine, nisam. Oni iz policije sume pitali to isto pitanje. Nisu to pitali samo me-ne, već sve susjede. Još se ne zna čime ju jeubio, zar ne? Hercule Poirot krene prema pošti. Razmiš-ljao je. Ubojica je želio da se novac pronađe, aline i predmet kojim ju je ubio. Novac navodisumnju na Bentleya, a na koga bi navodila sje-kirica? 63

Poirot je posjetio još dvije kućice u susjed-stvu gospođe McGintv. Ostale susjede nisu biletako razgovorljive kao gospođa Elliot. Taj ih do-gađaj nije toliko uzbudio. Rekle su mu da je gos-pođa McGintv bila povučena žena, nije mnogobrbljala sa susjedama. Imala je nećakinju u Cul-lavonu, koja bi s vremena na vrijeme posjetilasvoju tetku. Nitko nije imao ništa protiv nje.Pitale su ga je li istina da se mještani mole dapotpišu peticiju za pomilovanje Jamesa Ben-tleva. "Ne napredujem. Ništa nisam doznao", go-vorio je sam sebi Poirot. "Nema ni malo nade.Sad tek razumijem Spencea. Nije čudo što je bioobeshrabren. Ja to ne bih smio biti. Ja sam Her-cule Poirot. Meni bi morala sinuti kakva ideja!" Poirot zagazi nogom u blato i namršti se. Da,veliki je detektiv Hercule Poirot ostario. Tištalesu ga cipele. Poirot uđe u poštu. Zapravo nadesno je bilapošta, a nalijevo prodavaonica mješovite robe:slatkiša, povrća, namirnica, igračaka, bilježnicai pribora za pisanje. Poirot je želio kupiti marke.Uslužila ga je žena srednjih godina i bistrih očiju."Pametna je to žena. Mještani sigurno dolaze knjoj po savjet", pomisli Poirot. Zvala se Sweeti-man. - Dvanaest penija - reče ona i spretno iz-vadi marke iz knjige. Sve zajedno četiri šilingai dva penija. želite još nešto, gospodine? -ljubazno je upitala. Iza nje kroz odškrinuta vrataprisluškivala je djevojka neuredne kose. - Ovdje sam stranac - reče Poirot ozbiljno.64 - To se vidi, gospodine - reče gospođa Swe-etiman. - Došli ste iz Londona, zar ne? - Sigurno znate i zašto sam došao - nasmi-ješio se Poirot. - Koješta gospodine. Nemam pojma zaštoste ovdje. - Zbog gospođe McGintv. - žalostan događaj, užasan. - Sigurno ste je dobro poznavali. - Jesam. Poznajem sve stanovnike Broad-hinnvja. Obično bi porazgovarala sa mnom kadbi došla ovamo, žalosno je završila. Kako čujerc,slučaj nije riješen dokraja? - Nije sigurno da je James Bentlev ubojica. - Ne bi to bilo prvi put da policija uhvatinevina čovjeka. Sigurna sam da ovaj put nisupogriješili, iako sam se iznenadila kad sam sa-znala da je on ubojica. Nikad nisam pomislila dabi mogao biti opasan. Čudak da, ali ne i ubojica.Čovjek nikad ne može biti siguran, zar ne? Poirot se sjeti da treba i papir za pisanje, že-lio je produžiti razgovor. - Odmah ću donijeti. To je na drugom kraju. Gospođa Sweetiman krene po papir. - Akoto nije učinio Bentlev, tko bi mogao biti praviubojica? - primijeti ona dok se penjala do po-lice s pisaćim papirom i omotnicama. - Moždaje neka skitnica ugledala otvoren prozor i uvuk-la se da nešto ukrade. Ali skitnica ne bi ostavilanovac ovdje, zar ne? Zašto bi ostavio novac kojinije obilježen, i to pošto je ubio jadnicu. Izvolite,gospodine. Ovo je papir dobre kvalitete. I omot-nice su iste boje.

5 McGtaty je mrtva gr Poirot plati račun. - Nije li vam spomenula da se nekog boji? - Nikad. Nije bila plašljiva. Ponekad se kas-no vraćala kući. Kod Carpenterovih bi se dugozadržala. Često su pozivali goste na večeru. Tada

bi gospođa McGinty pomagala u kuhinji i pralasuđe poslije večere. Sama bi se vraćala kasnokroz šumicu. Nije se bojala. Ja bih se bojala nanjezinu mjestu. - Poznajete li njezinu nećakinju, gospođuBurch? - Poznajem je po viđenju. Ponekad je mu-žem dolazila ovamo. - Naslijedili su nešto novca od gospođeMcGintv. - Zar to nije normalno? Mrtvi ne nose novacsa sobom. Prirodno je da ga naslijedi rodbina.- Dva tamna oka gledala su ga prodorno. - Potpuno se slažem s vama. Da li je gospo-đa McGintv voljela svoju nećakinju? - Voljela ju je, na svoj način. - A njezinog muža? - Koliko znam .. nije ga mrzila. - GospođaSweetiman ga je čudno pogledala. - Kad ste posljednji put vidjeli gospođuMcGinty? Gospođa Sweetiman se zamisli. - Moram razmisliti. Edna, sjećaš li se ti? -Edna slegnu ramenima. - Je li to bilo danprije nego što je umrla? Ne. Bilo je to dva danaprije - u ponedjeljak. Tako je. Došla je kupitibočicu tinte. Ubijena je u srijedu. - Trebala je tintu?66 - Vjerojatno je željela nekome napisati pis-mo - objasni gospođa Sweetiman. - Vrlo vjerojatno. Sigurni ste da niste nanjoj primijetili ništa čudno? - Nisam. Edna, koja je do tada samo slušala, pridružiim se. - Bila je nečim zadovoljna - upade ona urazgovor. - Rekla bih da je bila zbog nečeg uz-buđena. Da, sigurna sam da je bila uzbuđena. - Imaš pravo. Sad se sjećam. Tada to nisamprimijetila, ali kad bolje promislim... da, bilaje uzbuđena. - Jeste li naslutili zbog čega je uzbuđena? - Obično se ne sjećam o čemu razgovarams kupcima. Ali ovo je nešto drugo. Ne, nije spo-minjala Jamesa Bentleva. U tom sam sigurna. Pričala je nešto o Carpenterovim, gospođiUpward ... kod njih je radila. - Htio sam vas već prije zamoliti da mi ka-žete gdje je sve radila gospođa McGintv. Gospođa Sweetiman ispali kao iz topa: -Radila je kod gospođe Summerhaves u LongMeadowsu ponedjeljkom i četvrtkom. Tamo steodsjeli, zar ne? Da- uzdahne Poirot. - Nemam drugog iz-bora, zar ne? - Ne, nemate drugog izbora u Broadhinnvju.Znam da vam tamo nije baš ugodno. Gosp~.uaSummerhayes je prijatna dama, ali nema pojmao vođenju kućanstva. Takve su sve dame koje suživjele u tuđini. Gospođa McGinty mi je čestopričala koliko se kod njih namuči da sve dovede

67u red. Da, ponedjeljkom poslije podne i četvrt-kom u jutro je radila kod Summerhayesovih,utorkom u jutro je radila kod doktora Eendella,a poslije podne kod gospođe Upward. Srijedomje odlazila kod gospođe Wetherby, a petkom kodgospođe Selkirk, sadašnje gospođe Carpenter.Gospođa Upward je postarija dama koja živi sasinom. Imaju djevojku, ali je i gospođa McGintvjedan put u tjednu radila kod njih. Kod Wether-bvjevih se ni jedna djevojka nije dugo zadržala.

Gospođa je bolesna. Gospodin i gospođa Carpen-ter imaju divnu kuću i često pozivaju goste. Vrlosu prijatni ljudi. Kad je završila, Poirot zahvali i opet se nađena čistom zraku. Polako je krenuo uz brdo pre-ma Long Meadowsu. Nadao se da su pojeli svuhranu iz one polupokvarene limenke. Mučila gaje pomisao da u smočnici ima još pokvarenihkonzervi. Život u Long Meadowsu nije bio bezo-pasan. Još je jedan dan prošao bez ikakve nade uuspjeh, što je saznao? Saznao je da James Ben-tley ipak ima prijatelja u Broadhinvju, ni on, nitigospođa McGinty nisu imali neprijatelja. Doznaoje da je dan-dva prije svoje smrti gospođaMcGinty bila zbog nečeg uzbuđena ... Kupila jebočicu tinte ... Poirot naglo zastade ... Nije li toono za čim je žudio? Tračak nade? Pitao se za-što je gospođa McGinty trebala tintu? GospođaSweetiman mu je sasvim ozbiljno rekla da je si-gurno željela napisati pismo. Da, željela je napi-sati pismo...68 To je važno - zamalo je previdio taj naokonevažan detalj. Nije mu odmah upao u oči, jerje za nj pisanje pisama bio svakodnevni posao.Ali ne i za gospođu McGintv! Ona u kući nijeimala tinte. Morala ju je kupiti ako je željelanapisati pismo. Gospođa Sweetiman je znala dapokojnica nikad nije pisala pisma. Ipak je dvadana prije svoje smrti napisala jedno pismo.Kome je pisala i zašto? "Možda se nepotrebno uzbuđujem", razmiš-ljao je Poirot. "Možda je pisala svojoj nećakinjiili nekom prijatelju." Glupo je polagati tolikonade u bočicu tinte. Bio je to jedan novi trag i Poirot odluči da gaslijedi. Bočica tinte... Osmo poglavlje - Pismo? - Bessie Burch odmahne glavom.- Nikakvo pismo nisam primila od tetke. - Za-što bi mi ona pisala? Nikad to nije radila. - Možda vam je nešto željela reći - Poirotje bio uporan. - Tetka nije voljela pisati. Bila je stara, anije se ni školovala. Pisanje joj je zadavalomuke. - Znala je pisati i čitati? - Naravno. Ali nije čitala ozbiljne knjige.Najčešće je čitala "Sundav Companion". Ali pi-sala nije nikad. Uvijek bi zamolila susjeda danam telefonski javi kad je željela odgoditi ne-djeljni ručak. Imala je dobre susjede. To je nijemnogo stajalo, jer se razgovor s nama ne računakao da je međugradski. Poirot kimne. Znao je da je gospođa McGintvveoma cijenila uštedu od pola penija. Bila ještedljiva. Voljela je novac. - Sigurno vam je ponekad i pisala - nasta-vi on tvrdoglavo. - Poslala bi nam čestitku za Novu godinu. 71 - Možda je imala prijateljicu u nekom dru-gom dijelu Engleske? - Nikad mi to nije spomenula, žena njezinabrata umrla je prije dvije godine. Imala je i pri-jateljicu, gospođu Birdlip, ali je i ona umrla. - Možda je nekome odgovorila na pismo? Bessie Burch nije to vjerovala. "Ne znam tko bi joj pisao. Zaista ne znam ....Kako se nisam prije sjetila! Možda je dobila ne-ko službeno pismo. Poirot je morao priznati da je to logična pret-

postavka. Birokracija je danas vrlo aktivna. - To je gnjavaža. Obično su to obrasci zapopunjavanje, ili bezbrojna neugodna pitanja. - Mislite li da je primila neki formular? - Ako ga je primila, ne vjerujem da ga jesama ispunila. Nije bila tome vična i to joj jeuvijek radio Joe. - Da li ste među njezinim stvarima našli ne-ko pismo? - Ne znam. Ne sjećam se. Policija je prvasve pregledala. - što ste učinili s njezinim stvarima? - Ovaj je ormar njezin. Dobro je to drvo -mahagonij. Zadržala sam i kuhinjsko pokućstvo.Ostalo smo prodali, jer ga nismo imali gdjesmjestiti. - Mislio sam na njezine osobne stvari. Gdjesu njezine četke, fotografije, odjeća .... - Sve sam složila u jednu kutiju. Nisam zna-la što da uradim. Mislila sam to odnijeti na no-vogodišnju tombolu, ali sam zaboravila. - Mogu li pregledati te stvari?72 - Samo izvolite, iako ne vjerujem da ćetenaći nešto zanimljivo. Policija je već sve pregle-dala prije vas. - Znam, ali bih ipak pokušao ... Gospođa Burch ga odvede u malu spavaću so-bu. "Ona tu prekraja haljine", pomisli Poirot.Gospođa Burch se sagnula i ispod kreveta izvuk-la kutiju. - Evo, ovdje su stvari. Oprostite, ostavit ćuvas nasamu, jer moram prigledati objed. Poirot je bio vrlo zadovoljan što će ostatisam. Privuče kutiju i otvori je. Stvari koje je va-dio svjedočile su o pokojničinoj štedljivosti. Bilesu to zakrpane haljine, dvije vunene veste, dvapara cipela uredno omotana u novinski papir.Nije bilo donjeg rublja. Sigurno ga je uzela Bes-sie Burch. Našao je i četku, staru, ali čistu, češalji zrcalo. Jedna je fotografija prikazivala mladipar - sigurno gospođu i gospodina McGintvja.Na dnu je bio i recept za pravljenje džema. Međustvarima nije bilo rukavica, ni torbice. BessieBurch ih je uzela ili nekom poklonila. Haljine sujoj sigurno bile premale, jer je gospođa McGintvbila nježne građe. Poirot odmota smotuljak u ko-jem su se nalazile cipele. Nisu bile iznošene. Nažalost, bile su premale za Bessie Burch. Upravokad je htio da ih ponovo umota, pogled mu padena novinski papir. Bio je to "Sundav Compani-on" od 19. studenoga. To je bio zadnji primjerakk°ji je pokojnica kupila. Bessie Burch ih je upo-trijebila da zamota cipele. Nedjelja, 19. studenoga... u ponedjeljak jegospođa McGinty otišla u poštu i kupila tintu... 73

SS;==^-"K

" " .."^."""••""•"•""l""" „n"."""*"-"1- "* - "-"•?sirr£"" -"

^rsrsss £**££koliko dana se vratio i susjedima ispričao sve opogrebu. Craig je bio prostodušan. Pogriješio je kad je

spomenuo ime mjesta gdje je, navodno, umrlanjegova žena. Bilo je to jedno od poznatijih mje-sta na francuskoj Rivijeri. Netko je tamo imaoprijatelja ili rođaka, pa je provjerio tu priču isaznao da je sve laž. Nitko pod tim imenom nijebio tamo pokopan. Glasine su se širile i stigle dopolicije. - što je dalje slijedilo, može se ispričati unekoliko riječi. Otkrilo se da gospođa Craig ni-kad nije otputovala na Rivijeru. Raskomadana jei spaljena u podrumu kuće u kojoj je živjela. Au-topsija ostataka potvrdila je da je bila otrovana.Otrovana je sredstvom za uništavanje nametnikana povrću. Craiga su zatvorili i osudili. Eva Kaneje također bila osumnjičena da je sudjelovala uzločinu, ali je oslobođena. Dokazano je da nijeništa znala. Craig je na kraju sve priznao. Osu-dili su ga na smrt. Eva Kane je tada bila trudna. Poirot nastavičitati novine: Krenula je u Novi svijet, gdje jojje po riječima pisca članka "milosrdna rodbinapružila utočište". Promijenila je ime. Jadna dje-vojka pokušala je zaboraviti svoju tužnu sudbi-nu. Bila je obljubljena od jednog ubojice! Napu-stila je domovinu, zauvijek, željela je početi novživot sa svojom djevojčicom. Nikad joj nije oda-la tajnu, ime njezina oca. U srcu ju je zaključala."Moja će kćerka rasti sretna. Neće je moriti isti-na o ocu. Kunem se da nikad neće saznati okrut-76nu istinu. Istina će -mučiti samo mene," izjavilaje Eva Kane na odlasku. Jadna, lakomislena Eva Kane. Zar je takomlada morala otkriti zloću i besramnost muška-raca? Gdje li se krije? Možda u nekom gradićuživi postarija žena tužnih očiju... njoj prilazi ve-selo djevojče i zove je: "Majko!" i priča joj osvojim dječjim brigama, a ne zna što krije maj-čino srce. - O, la la! - uzvikne Poirot i poče čitatišto je pisalo o drugoj žrtvi. Janice Courtland, jadnica zaista nije imalasreće kad je odabrala muža. U osam je godinamnogo pretrpjela. Iz novina se dalo samo naslu-titi što je to moglo biti, tek toliko da zagolicamaštu čitaoca. "Osam godina mučenja", napisaoje novinar. Tada je srela prijatelja, mladića kojise uzasnuo nenamjerno vidjevši što se jedne no-ći odigralo između muža i žene. Napao je muža,srušio ga i on je na nesreću udario glavom omramorni kamen kamina. Porota je bila uvjere-na da on to nije namjerno učinio. Bio je izazvan,taj jadni neiskusni mladić. Osuđen je samo napet godina zatvora. Jadna Janice otputovala je u inozemstvo dasve "zaboravi". - "Je li sve zaboravljeno?", pisalo je u novi-nama. "Nadamo se da je više ne progoni proš-lost. Možda se sretno udala, a prošlost je samoza nju još samo ružan san. - Koješta - promrmlja Poirot i nastavi či-tati članak o Lily Gamboll koju su još kao dje- 77vojčicu dali na čuvanje tetki, jer je u kući bilopreviše djece, živjela je s tetkom koja se stara-la o njoj. Jednoga je dana Lily zaželjela da ode ukino. Tetka joj to nije dopustila. Lily je zgrabilasjekiricu za meso koja je ležala na stolu i zadalatetki smrtonosan udarac. Stroga tetka bila je nje-žno građena. Lily je bila prilično jaka za svojegodine. Smjestili su je u popravni dom i otad senikad nije čulo za nju. Sada je to mlada žena. Sigurno negdje sivinormalnim životom. U domu se držala primjer-

no. Je li bilo krivo dijete ili društvo? Koga može-mo kriviti? Zar to dijete nije bilo žrtva svojeokoline? Nadamo se da je danas sretan i cijenjen člandruštva, dobra žena i majka. Jadna Lily Gambolljesi li uspjela zaboraviti onaj tragični događaj? Poirot se mrštio, žalio je tetku, a ne dijetekoje je smoglo snage da zamahne sjekiricomtakvom žestinom i zada smrtonosni udarac svo-joj dobrotvorki. Nastavio je čitati o Veri Blake. Vera Blake, nije imala sreće. Prvo se zaljubi-la u momka za kojeg nije znala da je gangsterkoji je ubio čuvara banke, zatim se udala za pre-prodavača ukradene robe. Nije imala sreće ni sdjecom. Krala su po trgovinama. Ali je, jednogadana srela poštena čovjeka i oni su zajedo s dje-com napustili Englesku da potraže sreću negdjeu svijetu. Zla sudbina neće više moriti Veru. Njezina jeobitelj počela nov život bez nedaća.78 "Ne vjerujem", sumnjao je Poirot. "Sigurnoje naišla na varalicu bogatih putnika na preko-oceanskim brodovima!" Poirot se nagne nad slike da ih pogleda po-bliže. Eva Kane je uz uho držala stručak cvijeća,poput telefonske slušalice, dok joj je kovrčavakosa padala na ramena. Na glavi je imala velikšešir. Janice Courtland je smiješni šešir bio na-bijen do ušiju, a haljina je imala struk na boko-vima. Lily Gamboll se priglupo zagledala nekamou daljinu otvorenih usta. Nosila naočale s debe-lim staklima. Vera Blake je bila u crnini i njezi-no se blijedo lice jedva naziralo na slici. Zašto je gospođa McGintv izrezala taj članakzajedno sa slikama? željela ga je sačuvati i po-novo čitati? Bio joj je zanimljiv? Poirot je sum-njao u to. Nije ona bila osoba koja bi čuvala bez-vrijedne stvari. U nedjelju izrezuje taj članak, uponedjeljak kupuje bočicu tinte. Ona, koja goto-vo nikad nije pisala pismo. Je li željela napisatiposlovno pismo? Nije, jer bi inače zamolila Joeada to uradi umjesto nje. Nije to bilo poslovnopismo. Kome je pisala? Zašto? Poirot ponovo pogleda slike. "Gdje se sad nalaze te žene?", pitao je novi-nar. Prošloga studenog jedna je od njih moralabiti u Broadhinnvju. Hercule Poirot nije više*sumnjao u to. 79 3 „amo raag0" . v šuti"!"1 n*"*0 ™^n & i tada poirot je t* ^TTOnelomBorseteU- * ,.-raa *SS£^^-^SSSU* ^KS5?fl£*5KS.5rS-r^jS^--^--rSSst==£S-.T;"-H1^^^11-^"

članku. - __ upitaO je. ^a;uvremena imena.

80

.num **° f

" .^9eu sido^ru e? -P ^s ^peoift9^s BP?OW **•** oti^koje im više ne trebaju, ali ih podsjećaju na ne-što što su voljeli... često i zaborave gdje se testvari nalaze ... Mospođa McGinty je vidjela jednu staru foto-grafiju i nije joj pridavala veliku važnost. Ali kadje tu istu fotografiju ugledala u novinama, povje-rovala je da će iz toga izvući novčanu korist... Poirot odlučno ustade. Jeste li sve istinito na-pisali? Primijetio sam da ste, na primjer navelikrivu godinu kad je Craig izvršio ubojstvo. MužJanice Courtland nije se zvao Hurbert već Her-bert. Lily Gamboll nije živjela s tetkom u Berk-shiru već u Buckinghamshireu. Gospođica Horsefall mahne rukom. - Naši čitaoci ne mare za točnost. Oni želeromantiku. - Znači li to da te žene nisu opisane vjero-dostojno? - Naravno da nisu - nasmijala se Pamela.- Zar ste povjerovali da Eva Kane nije bila umi-ješana u zločin? Zašto je Janice Courtland trpje-la muža osam godina? Imao je novca, eto zato!Romantični mladić, međutim, nije imao ni prebi-jene pare. - A Lily Gamboll? - Ne bih voljela da se kraj mene nađe sasjekiricom za meso. - Sve su one napustile Englesku, ali se po-uzdano ne zna jesu li se vratile? - Imate pravo. Ali sad moram žuriti. Avionne čeka. Nešto kasnije Poirot nazove Spencea.82 - Pitao sam se što radite Poirot. Jeste linešto otkrili? - Istražujem ... istražujem - Ijutito odgo-vori Poirot. - I što ste otkrili? - Otkrio sam da su svi stanovnici Broadhin-nyja vrlo dragi ljudi. - što time hoćete reći, gospodine Poirot? - Pa razmislite, prijatelju, "vrlo dragi lju-di". To je i prije znao biti motiv za ubojstvo. 83 Deveto poglavlje - Svi su oni dragi i pošteni - mrmljao jePoirot. Prolazio je mimo željezničke stanice u či-joj je blizini živio doktor Rendell. Na ulaznim sevratima sjajila mjedena pločica. Dr Rendell jebio krupan, veseo čovjek četrdesetih godina. - Naše je mjestance počašćeno vašim posje-tom - reče on. - Među nama se nalazi slavniHercule Poirot. - Vi ste čuli za mene? - Poirot je bio odu-ševljen. - Svakako. Postoji li netko tko nije čuo zavas? Poirot radije ne odgovori na to pitanje. -Sretan sam što sam vas našao kući - kazao jeljubazno. To nije bila istina. Poirot je dobro proraču-nao vrijeme posjeta. Dr Rendell srdačno nastavirazgovor: - Zaista ste imali sreću što ste menašli kući, jer sam zauzet cijelog dana. Već začetvrt sata hitam u bolnicu. Moram operiratijednog pacijenta, što mogu učiniti za vas? Volio

bih pogoditi zašto ste ovdje. Zbog odmora? Po-sla? Ili se dogodio neki zločin? 85 - Zar se ne sjećate da je ubijena gospođaMcGinty. - Zaista? Ne sjećam se ... - Gospođa McGinty. - Naravno, kako sam mogao zaboraviti! Aline vjerujem da vas taj slučaj posebno zanima?Zar nije zastario? - Reći ću vam u povjerenju zastupam obra-nu. Tražim nove dokaze radi obnove procesa. - Kakve biste nove dokaze mogli naći? -znatiželjno upita dr Rendell. - Ne mogu vam to reći... - Razumijem. Oprostite na znatiželji. - Mogu samo reći da sam otkrio čudne slu-čajnosti. Došao sam k vama zato što sam čuo daje pokojnica povremeno radila kod vas. - Jest. želite li popiti štogod? Seri? Viski?Više volite seri? Ja također. - Kad je donio dvi-je čaše sjede kraj Poirota i nastavi: - Dolazilaje k nama dva puta u tjednu. Imamo kućnu po-moćnicu. Gospođa McGintv je imala posebna za-duženja, čistila je pribor za jelo, kvake, ribalapodove. Znate, gospođa Scott nije tako pokretnai snažna kao što je bila gospođa McGinty. Ona jebila odličan radnik. - Da li ste imali povjerenja u nju? - Povjerenja? čudno pitanje! Koliko znam,svi smo imali povjerenja u nju. - Nikad nije lagala? - Ne bih vam mogao reći. - Dr Rendell sejedva primjetno uznemirio. - Nisam je dobropoznavao. To bolje zna gospođa Scott. želite lida je pozovem?86 - Nije potrebno. - Zaista ste me iznenadili. Što je to moglagospođa McGinty pričati? Ogovarala je? širilaneistine? - U interesu istrage ne smijem vam ništa re-ći. Tek smo na početku - tajanstveno se nasmi-ješio Poirot. - Mogli biste se malo požuriti, zar ne? -zlobno primijeti dr Rendell. - Tako je. Imamo malo vremena. - Zaista me iznenađujete ... Svi smo biliuvjereni da je to učinio Bentlev. Nitko u to nijesumnjao. - željeli ste reći da je to bio jasan, jednosta-van zločin? - Upravo to. - Poznavali ste Jamesa Bentleva? - Posjetio me dva puta. Bio je zabrinut zasvoje zdravlje. Nervozan je. Majka ga je razma-zila. Nije to jedini slučaj. Ima toga u našem mje-stu. - Zaista? - Da. Gospođa Upward, na primjer. LauraUpwell obožava svoga sina. Previše ga je vezalauza se, Robin je sposoban i pametan momak, aline toliko koliko sam uobražava. Talentiran je tajnaš dramatičar Robin. Jednoga će dana postatislavan. - Koliko dugo žive ovdje? - Tri, četiri godine. Svi mi ovdje živimo teknekoliko godina, osim nekoliko mještana u LongMeadowsu. Vi ste tamo odsjeli, čini mi se? 87 - Jesam - bez oduševljenja odgovori Poirot. Izgledalo je da se Dr Rendell zabavlja. - Sigurno niste zadovoljni smještajem -nastavi dr Rendell. - Ta žena, koja je tolike go-

dine živjela u Indiji okružena služinčadi, ne znavoditi konačište u Engleskoj. Gosti se brzo raz-bježe iz njihove kuće. Summerhavesovi nisu lošiljudi, ali se teško prilagođavaju današnjem nači-nu života. Danas je važna poslovnost, zarada.Jadni stari Summerhaves pokušava nešto zara-diti uzgojem povrća za tržište. Ništa mu ne ideod ruke. Pojma nema o trgovini. Mislite li da seja bavim liječenjem? Ne, ja potpisujem doku-mente, ispunjavam formulare i pišem potvrde.Nemam ja ništa protiv Summerhavesovih. Go-spođa je vrlo šarmantna, a i Summerhaves nijeloš, samo ima naglu narav. Da ste mu tek oca po-znavali! Starog pukovnika Summerhavesa! Bioje to silno ponosan čovjek. - Govorite o Majorovu ocu? - Da. Nije im ostavio ništa osim one trošneobiteljske kuće. Major je ne želi prodati. Obitelj-ski ponos! Čovjek ne zna bi li im se divio ili ihsmatrao budalama. Dr Rendell pogleda na sat. - Ne bih vas više želio zadržavati - rečePoirot. - Imam još malo vremena, želio bih da upo-znate moju ženu. čudim se što nam se već nijepridružila. Obradovao ju je vaš dolazak. Obojevolimo čitati o zločinima. - Zanima vas kriminologija? čitate li roma-ne ili tjednike? - sa smiješkom je upitao Poirot.88 - Zar se spuštate na tako niske grane kaošto je "Sunday Companion"? - I to čitam uz ostalo. - Zar bi ljudi čitali "Sunday Companion" dau njemu nema senzacija? - nasmijao se Rendell. - Prije nekoliko mjeseci izašlo je nekolikozanimljivih napisa o ženama upletenim u umor-stva. - Sjećam se tih članaka namijenjenih doma-ćicama. - Zaista to mislite? - O slučaju Craig ne bih mogao ništa višereći nego što je pisalo u novinama. Slučaj Court-land poznajem bolje. Ta žena nije bila nevinašcekao što je pisalo u "Sundav Companionu". Sigu-ran sam u to. Moj je ujak liječio njezina muža.Nije bio ljepotan. Uostalom, ni ona nije bila mno-go ljepša. Spetljala se s tim žutokljuncem i pod-govorila ga na ubojstvo. Mladić je završio uzatvoru. A ona je postala bogata udovica, odličnaprilika za udaju. - Znate li možda, za koga se udala? - Ne znam. Netko mi je rekao da se sretnoudomila - odmahne glavom Rendell. - Tko zna gdje danas žive te žene? - pitaose Poirot. - Možda smo neku od njih sreli na zabavi,a da pojma nismo imali. One vješto prikrivajusvoju prošlost. Nitko ih ne bi prepoznao po onimfotografijama. Sat poče otkucavati ure. Poirot ustade: - Za-ista ste bili ljubazni. Ne bih vas više želio zadr-žavati. 89 - Nisatn vam mnogo pomogao. Pričekajtetrenutak. Želim da upoznate moju ženu. Nikadmi ne bi oprostila kad vam je ne bih predstavio! Dr Rendell otprati Poirota u predsoblje. - Shelagh ... Shelagh! - glasno pozove že-nu. Ona se odazove. - Siđi, molim te. Imam iznenađenje za tebe. Nježna žena, svijetle kose graciozno siđe ste-penicama.

- Predstavljam ti gospodina Herculea Poiro-ta, draga, što kažeš na to? - Oh! - iznenadila se Shelagh. Gledala ga jebojažljivo svojim velikim plavim očima. - Drago mi je što smo se upoznali - Poirotse nakloni mladoj gospođi. - čuli smo da ste ovdje... reče ShelaghRendell - ali nismo znali... zastala je i brzopogledala muža. "Muž vodi glavnu riječ u ovoj obitelji", zak-ljučio je Poirot i oprostio se s nekoliko uljudnihrečenica. Znači to su ti Rendellovi kod kojih jegospođa McGinty odlazila utorkom. Gospodin jeprijazan i ljubazan, a gospođa šutljiva i plaha. Hunter"s Close bila je velika kuća iz viktori-janskog doba do koje je vodio put obrastao u ko-rov. Nekad se ta kuća nije smatrala tako veli-kom, ali za današnje je prilike to velika kućakoju je teško čistiti i održavati.90 Poirot je želio razgovarati s gospođom Wet-herby. Vrata mu otvori djevojka. Vidjelo se da jestrankinja. Zagleda se u njega te reče: - Neznam. Molim vas ući. Možda želiti gospođicaHenderson? Djevojka ostavi Poirota da čeka u predsobljuu kojem se nalazilo mnogo predmeta donesnihiz zemalja širom svijeta. Prašina s njih već odav-no nije bila očišćena. Djevojka se vrati i reče: - Molim vas doći. -Uvela ga je u prohladnu malu sobu. Nedugo za-tim u sobu uđe mlada žena. - Majka leži - reče ona. - Mogu li vam japomoći? - Vi ste gospođica Wetherby? - Henderson. Gospodin Wetherby je moj po-očim. Bila je ružna, krupna i nespretna djevojkatridesetih godina. Pogled joj je bio oprezan i za-brinut. - želio sam razgovarati o gospođi McGintykoja je nekoć radila kod vas. Djevojka se iznenađeno zagleda u Poirota. - O gospođi McGinty? Pa ona je mrtva. - Znam - strpljivo će Poirot. - Vi ste iz osiguranja? - Ne. Istražujem radi novih dokaza. - Novih dokaza? Mislite o zločinu? - Obrana me ovlastila da nastavim istragu. - Zar James Bentley nije osuđen? - Djevoj-ka se zablenula u Poirota. - Tako je mislila porota. Ali ona ponekad ipogriješi. 91 - Netko je drugi ubio gospođu McGintjr? - Možda. - Tko? - bez okolišanja upita djevojka. - To je nepoznanica - odgovori Poirot. - Ništa ne razumijem. - Zaista? Ali možete mi nešto reći o gospođiMcGinty? - što želite znati? - polako upita djevojka. - Recimo, za početak, što vi mislite o njoj? - što da vam kažem. Ničim se nije razliko-vala od drugih žena. - Da li je voljela pričati ili je bila šutljiva?Je li bila dobra žena? Gospođica Henderson se zamisli. - Bila je dobar radnik... ali je mnogo pri-čala. Ponekad bi pričala čudne stvari. Govorećiiskreno, nije mi se mnogo sviđala. Vrata se otvoriše i kućna pomoćnica reče: -Gospođice Deirdre, vaša majka kaže: molim do-vesti gospodina.

- Majka želi da dođemo gore? - Da. Hvala vam. - Biste li razgovarali s majkom u njezinojsobi? - Naravno. Deirdre ga povede uza stepenice na prvi kat,- Idu mi na živce ovi stranci, - požalila se doksu se penjali. Bilo je očito da misli na djevojku,a ne na njega. Poirot se nije uvrijedio. Jednostav-na je to djevojka. Nije ni shvatila da je bila ne-taktična. Soba gospođe Whetherby bila je puna triča-rija sakupljenih na putovanjima, pretrpana nam-92ještajem i zavjesama. Nedostajalo je svježeg zra-ka. U tom je carstvu ležala gospođa Wetherby.Kojeg li kontrasta. Nježna ženica u velikoj pretr-panoj sobi! Možda mu se samo pričinjalo da jenježna i krhka, željela je da je ljudi žale. Udobnose opružila na polukauču, a na stoliću kraj njestajala je čaša narančina soka i kutija slatkiša. - Oprostite što se ne dižem, ali doktor mije zabranio da se umaram. Ljuti se na mene akoga ne slušam. Poirot prihvati ispruženu ruku i uljudno senakloni. Iza njega Deirdre reče bez ustručavanja: -Zanima ga gospođa McGinty. Nježna ruka kojuje prihvatio Poirot stegne se i podsjeti Poirotaza trenutak na pandže ptice grabljivice ... - Baš si smiješna Deirdre. Tko je ta gospo-đa McGinty? - nasmiješila se gospođa We-therby. - Ali, majko, zar se zaista ne sjećaš? Radilaje kod nas. Znaš to je ona žena koja je ubijena. - Draga, prestani. Grozno. - Gospođa Wet-herby zadrhta i sklopi oči: - Tjednima sam bilaizvan sebe. Jadna žena. Bila je zaista glupa kadje držala novac na takvom mjestu. Zašto ga nijestavila u banku? Naravno, sjećam se. Samo samzaboravila njezino ime. - Gospodin bi želio znati nešto više o njoj- tvrdoglavo reče Deirdre. - Sjedite, gospodine Poirot. Zaista sam ra-doznala što vas je dovelo ovamo? Upravo mi jetelefonirala gospođa Rendell i sva uzbuđena is-pričala da se veliki detektiv Hercule Poirot nala- 93zi među nama. Odlično vas je opisala i kad mi jeFrida rekla da me traži neki gospodin, pogodilasam da ste to vi. Recite mi, molim vas, o čemuse radi? - Kao što vam je rekla kćerka, radi se ogospođi McGintv. želio bih što više podataka onjoj. Već sam čuo da je radila kod vas. Dolazilaje srijedom, zar ne? Jedne je srijede i ubijena.Je li toga dana bila kod vas ili nije? - Vjerojatno jest. Ne sjećam se više. Ipak jeto bilo davno. - Da, prošlo je nekoliko mjeseci. Da li vamje toga dana rekla nešto što bi nam moglo pomo-ći u novoj istrazi? - Ta je žena mnogo pričala - prezirno jeprimijetila gospođa Wetherby. Nisam je pažljivoslušala dok je blebetala. Da sam znala da će jenetko toga dana okrasti i ubiti, sigurno bih slu-šala što mi govori. - Sve ima uzrok i posljedicu - na glas jerazmišljao Poirot. - Ne razumijem, što to govorite - namrštise gospođa Wetherby. - I ja još tapkam u mraku, ali nazirem tra-čak svjetla ... Kupujete li "Sunday Companion",gospođo Wetherby?

- Naravno, kupujem. Zašto pitate? - začu-dila se. - Gospođa McGinty je također čitala "Sun-day Companion". Gospođa Wetherby uzdahne i sklopi oči. -Mora da nije bio pri zdravoj pameti - kazala je94žalosno. - I to tako obrazovan. To sigurno ote-žava njegovu situaciju? - Zaista? - Meni se čini. Kakav je to užasan zločin!Sjekiricom za meso! - Policija nije našla predmet kojim je izvr-šen zločin - primijetio je Poirot. - Sigurno ga je bacio u ribnjak ili negdjedrugdje. - Isušili su ribnjake - upade u razgovorDeirdre. - Vidjela sam na svoje oči. - Draga - uzdahne njezina majka - dostapričanja o zločinu. Znaš da me to umara. Jadnamoja glava. Djevojka se, sva uzbuđena, okrene Poirotu:- Nemojte je više mučiti. Vidite da je umarate.Tako je osjetljiva. Ni kriminalističke romane nesmije čitati. - Oprostite na smetnji - mirno reče Poiroti ustade. - Imam, međutim, ispriku. Za tri tjed-na objesit će čovjeka... Ako on to nije uči-nio ...? - On je ubojica - gotovo krikne gospođaWetherby. - Nisam siguran - izjavi Poirot i napustisobu. Djevojka ga sustiže u predvorju. - Niste sigurni da je on ubojica? - upitalagaje. - Nisam. - Ali... - zastala je. Poirot ne reče ni riječi. 95 - Uznemirili ste majku - prekorila ga jošjedanput. Ona mrzi nasilje, mržnju... i uboj-stva. - Mora da je doživjela šok kad je čula da jeumorena žena koja je dolazila u njezinu kuću ikoju je poznavala. - Bila je potresena. - Razboljela se? - Nije željela da se o tome govori u kući..!Trudili smo se da je što manje uznemirujemo. - Kako je proživjela rat kad je tako osjet-ljiva? - Na sreću ovdje nije bilo bombardiranja. - Što ste vi, gospođice, radili za vrijemerata? - Pomagala sam izbjeglice u Kilchesteru iponekad prevozila zalihe. Zbog majke nisamsmjela napustiti dom. Bila sam joj potrebna.Teško je podnosila rastanke. Muku sam mučila isa služinčadi. Majka nikad nije mogla raditi težeposlove. Slaba je. Imali smo sreću kad smo našligospođu McGinty. Bila je zaista odličan radnik.što ćete, vremena se mijenjaju. - Da li vam je zbog toga teško pri srcu? - Meni? Nije. - Bila je iznenađena što je topita. - Majci je već teže. Ona kao da živi u pro-šlosti. - Neki se ljudi teško prilagode novim uvjeti-ma života. - Poirot se sjeti pretrpane sobe nje-zine majke. U poluotvorenoj ladici zapazio jemnoštvo bezvrijednih sitnica: slomljenu lepezu,96svileni jastučić za igle, srebrni čajnik, stare tjed-nike ... Ljudi ponekad sačuvaju kazališni pro-

gram, jelovnik restorana, kojekakve slike... - Imate pravo, ali ja ne pripadam toj vrstiljudi. - Živite za budućnost, a ne za prošlost? - Ne planiram ništa ... zar nije dovoljnoživjeti za "danas"? - polako je kazala Deirdre. Ulazna se vrata otvore i u predsoblje uđe vi-sok postariji čovjek. Stao je kao ukopan kad jeugledao Poirota, a zatim je začuđeno pogledaoDeirdre. - Da vam predstavim svog poočima - rečeona - Ovaj kako se ono zovete... - Hercule Poirot - izjavi Poirot kao da na-javljuje ličnost kraljevskog roda, ali njegovo imenije se dojmilo gospodina Wetherbyja. - Gospodin se raspituje o gospođi McGintv. Gospodin Wetherby mirno nastavi svlačiti ka-put. - Mi vam ne možemo ništa reći o njoj. Za-ista je čudno što malo znamo o toj ženi koja jeubijena prije nekoliko mjeseci. Ništa ne znamoo njezinoj porodici, iako je radila za nas. Da ne-što znamo, već bismo to odavna rekli policiji. -Bilo je očito da o tome više ne želi razgovarati*.- Uskoro ćemo ručati? - upitao je, pogledavšina sat. - Danas ćemo jesti malo kasnije. - Zaista? Mogu li znati zašto kasnite? - Prieda je imala mnogo posla.

" McGinty je mrtva 97 - žao mi je, draga Deirdre, ali te moramprekoriti. Tvoj je posao da vodiš kućanstvo. Držise reda. Poirot je otvorio vrata i dok je izlazio, prekoramena je ugledao lice gospodina Wetherbyja.Hladno i odbojno je promatrao pokćerku. U nje-zinu je pogledu mogao pročitati mržnju.98 Deseto poglavlje U treći posjet Poirot je odlučio krenuti posli-je ručka. Ručao je žilavu govedinu, vodenastikrumpir i nešto što je samo Maureen mogla naz-vati palačinkama. Imale su neobičan ukus. Poirot se polako uspinjao uz brdo. Tamo senalazilo imanje Laburnums, na kojem je živjelagospođa Upward i njezin sin Robin, mladi dram-ski pisac koji mnogo obećava. Pred ulaznim vra-tima Poirot zastade da rukom poravna brkove.Uto se začuo zvuk motora i gotovo istog trenutkaogrizak jabuke pogodi Poirota ravno u obraz. Poirot uzvikne od iznenađenja. Upravo kad sepočeo ljutiti, automobil se zaustavio i jedna raz-barušena sijeda glava proviri kroz prozor. Licemu je bilo poznato. Onaj ogrizak jabuke pomog-ne Poirotu da se sjeti osobe kojoj pripada to lice. - Gospođa Oliver! Tko bi drugi tako voliojesti jabuke! To je zaista bila gospođa Oliver, slavni pisacdetektivskih romana. - Gospodine Poirot! - uzvikne ona i htjedeizići iz automobila. Kako je bila krupna, a auto-mobil mali, zapela je u vratima. Poirot pohita da7* 99joj pomogne. Gospođa Oliver napokon se izvuklaiz automobila i požalila: - Sva sam se ukočilaod duge vožnje. Za njom su ispale jabuke i ot-kotrljale se niz brijeg. - Pukla je vreća - objasni gospođa Oliveri strese sa sebe posljednje ostatke jabuke. Pod-sjetila je Poirota na psa bernardinca koji je upra-vo izišao iz vode. Još jedna jabuka. - Baš mi je žao jabuka - reče gospođa Oli-

ver. - Zaista su sočne. - Uostalom, kupit ćudruge ovdje u selu - utješila se. - Kako ste,gospodine Poirot? Niste se, valjda ovdje nastani-li? Ne vjerujem da biste to ikad učinili. Sigurnoje posrijedi ubojstvo. Nadam se da nije ubijenadama kojoj idem u goste. - Tko je ta dama? - Ovdje živi - gospođa Oliver pokaza kućupred kojom su stajali. - Ovo bi morala biti ku-ća koja se zove Laburnums. Rekli su mi da senalazi na pola puta kad se od crkve krene cestomuz brežuljak ... Da, mora da je to ta zgrada, štomislite o njoj? - Ne poznajete je? - Ne. Dolazim poslovno. Njezin sin RobinUpward dramatizirat će moj roman. Moramouskladiti neke stvari. - Čestitam, madame. - Nemate na čemu. To je samo nepotrebnamuka. Ne znam zašto sam se upustila u to. Do-voljno zarađujem pišući romane. Naravno, mno-go novca ode posrednicima zato i ne radim pre-više, što više pišem, oni više zarade. Da samoznate koliko čovjek pati kad mu netko drugi pre-100kraja ono što je napisao! Ako negodujem, kažumi da se ne razumijem u modernu dramaturgiju.Taj Robin Upward ni o čem drugom i ne misli.Kažu da je sposoban. Zašto onda sam nešto nenapiše, a mene ostavi na miru? Jadni moj Pinn.Više ne sliči sebi. Postao je član pokreta otpora uNorveškoj. - Rukom pređe preko kose - Gdjemi je šešir? - začudi se.. Poirot pogleda u automobil. - Mislim da ste sjedili na njemu, madame. - Očito - složi se gospođa Oliver. U ruka-ma je držala nešto što je nekad bilo šešir. - Ni-šta zato - odvrati veselo. - Ionako mi se nijesviđao. Recite mi nešto o ubojstvu. Sjećate li seslučaja koji smo rješavali zajedno? - Kako bih ga mogao zaboraviti! - Zabavljali smo se, zar ne? Naravno, nezbog ubojstva. Ali je poslije bilo zabavno. Tkoje ovaj put ubijen? - žrtva nije tako zanimljiva kao gospodinShaitana. Umorena je jedna mirna, postarija že-na. Sigurno ste čitali o tome u novimama. Gos-pođa McGintv. Mladog čovjeka osudili su na ..,, ..... - Ali on to nije počinio, a vi znate pravogubojicu i pravda će biti zadovoljena - prekinega gospođa Oliver. - Sjajno! - uzviknula je oduševljeno. - Preduhitrili ste me. Još ne znam tko jeto počinio. Bit će to teško dokazati. - Muškarci su tako spori - ironično prim-jeti gospođa Oliver. - čim se ovdje smjestim, 101reći ću vam tko je to učinio. Malo ću popričatis mještanima i otkriti ubojicu. To je ženska in-tuicija. Sjećate li se kako sam posljednji put ot-krila pravog ubojicu? Poirot je nije želio podsjetiti da je najprijeposumnjala u nedužnu osobu. - Muškarci! Da žena vodi Scotland Yard ....- nije uspjela nastaviti razgovor o toj staroj te-mi, jer se iz kuće začuo glas: - Zar to nije go-spođa Oliver? - Evo me - javi se gospođa Oliver. - Nebrinite se. Bit ću diskretna - uzgred je šapnulaPoirotu. - Ne gospođo Oliver, ne želim tajnovitost.želim upravo suprotno. Neka znaju da je Hercu-le Poirot među njima.

Robin Upward stigao je stazom koja je vodi-la kroz vrt. Bio je gologlav, a na sebi je imaoiznošeno udobno sportsko odijelo. Moglo bi sereći da je zgodan muškarac, da nije bio sklondebljanju. - Draga Ariadne! - srdačno je zagrlio spi-sateljicu. - Imam divnu ideju za drugi čin. - Zaista? - upitala je gospođa Oliver neza-interesirano. - Upoznajte gospodina Poirota.Herculea Poirota. - Drago mi je - reče Robin. - Imate li prt-ljage? - Ostala je u automobilu. Robin izvuče nekoliko kovčega iz prtljažni-ka. - Nemamo prave posluge. Stara Janet radikoliko može. Moramo joj pomagati. Kako su teš-ki ovi kovčezi, što to nosite u njima? Bombe?102- Robin posrćući krene prema kući. - Uđite načašicu - ponudi Poirotu. - Vas poziva, gospodine Poirote - objasnigospođa Oliver. - što ste mi malo prije rekli?Zaista se ne krijete? - što više pričate o meni to bolje. - Ja ne bih tako postupila, ali baš me briga.To je ionako vaš slučaj. - Uđite, uđite - pozivao ih je Robin s ulaz-nih vrata. - Majka jedva čeka da vas upozna. Gospođa Oliver krene stazom. Poirot ju jeslijedio. Kuća je bila veoma ugodna. Na preuređenjese sigurno potrošilo mnogo novca, ali je rezul-tat bio izvanredan. Kuća je ostavljala dojamprofinjene jednostavnosti. Svaki komad namje-štaja bio je originalni antikvitet. Laura Upwarddočekala ih je sa srdačnim smiješkom. Sjedila jeu invalidskim kolicima. Bila je to živahna žena,šezdesetih godina, sijede kose i odlučna izraza. - Presretna sam što ste došli, gospođo Oli-ver - pozdravila ju je. Vjerojatno ne volite kadvam ljudi govore o vašim knjigama, ali mene za-bavljaju već godinama, pogotovu otkad sam odu-zeta. - Hvala vam - reče gospođa Oliver. Zbunilase poput djevojčice. - Da vam predstavim svogprijatelja, gospodina Poirota. Slučajno smo sesreli baš pred vašom kućom. Zamislite, pogodilasam ga srčikom od jabuke. - Drago mi je što sam vas upoznala, gospo-dine Poirot. Robine? - Izvoli, majko? 103 - Donesi piće. Gdje su cigarete? - Na onom stoliću. - Jeste li vi pisac, gospodine Poirot? - Nije - odgovori gospođa Oliver umjestoPoirota - on je detektiv. Nešto poput SherlockaHolmesa. - Došao je da otkrije pravog ubojicu. - Iz kuhinje se začuo lom stakla. - Robine, budi pažljiviji ljutite viknu gospo-da Upward, a zatim se obrati Foirotu. - Zaista?Mora da je to vrlo zanimljiv slučaj. - Značida je Maureen Summerhaves imala pravo. Priča-"la mi je da je kod njih odsjeo neki detektiv. NjU|to zabavlja, ali stvar je ozbiljna, zar ne? r - Naravno, među vama se krije zločinac -14""upade gospođa Oliver. }; - Tko je ubijen? Može li se to znati ili se is-traga vodi tajno? j - Ne moram ništa skrivati - objašnjavao JQ !"Poirot. - Već ste čuli za taj slučaj. l - Gospođa Me ... kako se ono zvala ... pro-šle jeseni - podsjeti ih gospođa Oliver. - Pa zar to nije već zaboravljeno? - razo-

čarao se Robin Upward. - Osudili su nevina čovjeka - važno najavišgospođa Oliver. - Objesit će ga ako gospodin1Poirot na vrijeme ne nađe pravog ubojicu. Zar to!••nije uzbudljivo! ""• - "White Lady" za tebe, majko - Robin do-da majci piće. - Hvala ti, dragi. Poirot se malo namršti. Robin posluži majkui Poirota pićem.104 - Pijmo za zločin - nazdravi Robin i ispiječašu. - Radila je kod nas. - Gospođa McGinty? - upita gospođa Oli-ver. - Da, zar ne majko? - Dolazila je samo jedanput u tjednu. - Ponekad i češće. - što znate o njoj? - upita gospođa Oliver. - Poštovana i vrijedna žena - odgovoriRobin. - Neobično uredna. Ponekad mi je tosmetalo. Moje je zabilješke redovito spremalasa stola u ladice. Poslije sam ih jedva nalazio. - Tvoji bi nas papiri ubrzo zatrpali da ihnetko za tobom ne posprema - jetko je prigo-vorila gospođa Upward. - Imaš pravo, majko - umirivao ju je Ro-bin - ali ne mogu raditi ako netko prekopava pomojim zabilješkama. - Tako je teško biti privezan u tom stolcu -požali se gospođa Upward - Doduše imamovjernu služavku, ali ona je tako stara i slaba dajedino može nešto skuhati. - Od čega bolujete? - znatiželjno upitagospođa Oliver. - Artritis. - Jedan oblik artritisa. - Uskoro ću ovisitio bolničarki, a tako volim biti samostalna. - Ne brini majko - tješio ju je Robin inježno pogladio po ramenu. - Robin mi je poput kćerke. Tako je zlatan- kazala je uz topao smiješak. - Na sve misli ipazi. Nitko se ne bi bolje brinuo za mene! Oni se nasmiješe jedan drugom. 105 - Na žalost moram ići - ustade Poirot. -Moram poći još u jedan posjet, a poslije togažurim na vlak. Zahvaljujem na gostoprimstvu,gospođo Upward. Vama, Robine Upward, želimuspjeh u radu. - Mi vama želimo da što prije nađete pravogubojicu - uzvrati gospođa Oliver. - Da to nije neslana šala, gospodine Poirot?- upita Bobin Upward. - Naravno da nije - negodovala je gospođaOliver - Stvar je ozbiljna. Gospodin Poirot većzna tko je ubojica, ali neće da mi oda tajnu. - Gospođo Oliver, malo pretjerujete. Još neznam tko je ubojica - pokušao ju je razuvjeritiPoirot, ali nije uspio. - Vi to samo tako govorite, ali zapravo znatetko je ubojica? Morate to držati u tajnosti, aliznate... - Vi se ne šalite, zar ne? - upade u razgo-vor gospođa Upward. - Ne, ne šalim se - odgovori joj Poirot,nakloni se i ode. Krenuo je stazom kroz vrt.Jasno je čuo glas Bobina Upwarda: - DragaAriadne, naravno da je smiješan s onim brči-ćima. Zaista misliš da je dobar detektiv? Poirot se nasmiješi. Uvjerit će se oni da je onzaista dobar. Upravo kad je želio prijeći seoski put, naglozastade. Kamiončić Summerhavesovih projuriposkakujući po neravnoj cesti. Vozio ga je go-

spodin Summerhaves. - Oprostite - dovikne Poirotu - moramuhvatiti vlak za Covent Garden.106 Poirot je također naumio otputovati, želio jeotputovati u Kilchester i razgovarati s naredni-kom Spenceom. Još je imao vremena za jedanposjet, pa krenu prema vrhu brežuljka. Kad jestigao na vrh, uđe kroz lijepa vrtna vrata. Usredvrta nalazila se lijepa kuća s velikim prozorimana pročelju. Vidjelo se da je nedavno sagrađena.Tu su živjeli gospodin i gospođa Carpenter. Ne-davno su se vjenčali. Guy Carpenter je bio bogatčovjek, suvlasnik građevinskog poduzeća. Od-nedavna se počeo baviti politikom. Poirot pokuca na vrata. Ovog mu puta vratanije otvorila neka stara vjerna služavka ukućana,ni strankinja koja nije znala engleski, već ugla-đeni sobar koji ga nije pustio u kuću. Poznaje onljude. Ovaj je sigurno došao da im nešto proda. - Gospodin i gospođa Carpenter nisu kodkuće. - Pričekao bih ih. - Ne znam kad će se vratiti - odsiječe krat-ko sobar i zatvori vrata. Poirot nije odustao. Umjesto da se vrati pu-teljkorn kojim je došao, krenuo je iza kuće igotovo se sudario s mladom, vitkom ženom ukrznenom ogrtaču. - Koga vraga tražite ovdje? - upitala ga jestrogo. - želio sam razgovarati s gospodinom i gos-pođom Carpenter. Imam li čast razgovarati sgospođom Carpenter? - Ja sam gospođa Carpenter - neljubaznoje odgovorila. 107 - Dopustite da se predstavim, HerculePoirot. Gspođa Carpenter nije čula za njegovo slavnoime. To ga je začudilo, a još više što nije znala daje on najnoviji gost gospođe Summerhaves. Se-oske glasine ne stižu do nje. Hercule Poirot je tozapamtio. - želite li nešto? - želio bih razgovarati s vama o nekim po-jedinostima iz života domaćinstva. - Imamo već dobar usisivač - uvjeravalaga je ona. Mislila je da prodaje kućanske aparate. - Niste me razumjeli - nasmije se Poirot.Postavio bih vama samo nekoliko pitanja, želiobih da mi kažete nešto o posluzi. - Vodite neku anketu? Nepotrebno traćitevrijeme ... - nije završila rečenicu. - Možda jeipak bolje da uđete u kuću - ponudila mu je. Poirot se ponovo nasmiješi. Bio je siguran danije odobravala ankete i da se savladala samozato, što je pomislila kako ono što je željela rećine bi nimalo koristilo muževljevoj karijeri. Nijeuputno da kritizira bilo koju službenu akciju. Kroz predsoblje su ušli u prekrasnu dnevnusobu iz koje se moglo izići u divno uređen vrt.Soba je bila prijatna: naslonjači u starinskomstilu, pisaći stol i regal. Vidjelo se da nisu šte-djeli novac. Istina, soba nije isticala ukus vlas-nika. Očito, mlada se žena nije potrudila da samauredi kuću. Poirot se tome čudio. Zašto to nijeuradila?108 Poirot se zagleda u tu lijepu mladu ženu. Pla-tinasta kosa bila je njegovana, sjenilo je isticalonjezine, plave pomalo tužne oči. - Sjedite, molim vas - ponudila mu je, lošeskrivajući dosadu.

- Hvala što ste me primili. Sada bih vampostavio nekoliko pitanja. Pitanja se odnose nagospođu McGintv koja je umrla, bolje rečenoubijena je - prošlog studenog. - Gospođa McGintv? Mora da je posrijedineka zabuna. - Gledala ga je sumnjičavo. - Zar se ne sjećate gospođe McGintv? - Ne, ne sjećam se. Nikad nisam čula za nju. - Sigurno se sjećate umorstva. Ne bih rekaoda su umorstva tako česta ovdje da se ne bistesjetili toga događaja. - Oh, umorstvo koje se ovdje dogodilo?Naravno da se sjećam. Zaboravila sam kako sezvala ta žena. - Iako je nekad radila za vas? - Nije radila za mene. Udala sam se za go-spodina Carpentera prije tri mjeseca. Kad jeumorena, nisam stanovala ovdje. - Radila je za vas. Dolazila vam je petkomujutro, čini mi se. Tada ste još bili gospođa Sel-kirk i živjeli ste u Rose Cottageu. - Ako znate sve o meni, zašto ste došli?čemu sva ta pitanja? - natmurila se. - Vodim istragu o tom umorstvu. - Zašto? Zaboga, zbog čega je to potrebno?Kakve ja veze imam s time? - Možda znate nešto što bi mi pomoglo uistrazi. 109 - Ništa ja ne znam. Otkud bih i znala? Bilaje to samo stara glupa služavka. Zar nije skrivalanovac pod daskom u podu? Netko ju je orobioi ubio. Priznajem da je okrutno završila život.Podsjeća me na priče u nedjeljnom listu. - Imate pravo, "Sundav Companion" objav-ljuje slične tragične sudbine - brzo nadovežePoirot. Gospođa Carpenter naglo ustade. Krenula jeprema velikim staklenim vratima i nespretnoudarila u staklo. Poirota je podsjetila na nježnogleptira koji bespomoćno udara u staklo tražećiizlaz. - Guy, Guy - pozvala je. - Da, Eva? - odazvao se muški glas. - Molim te, dođi brzo. Visoki muškarac brzim koracima priđe pro-zoru. Imao je trideset pet godina. Eva Carpenterpoče uzbuđeno govoriti: - Došao je neki čovjek- stranac i ispituje me o onom groznom umor-stvu koje se dogodilo prošle godine. Sjećaš se?Znaš da to mrzim. Guy Carpenter se namršti i uđe u dnevnusobu. Lice mu je bilo dugo i blijedo. Djelovao jeoholo. Nije se svidio Herculeu Poirotu. - Smijem li znati o čemu je riječ? - upitagospodin Carpenter drsko. - Zašto uznemiru-jete moju ženu? - Zaista nisam želio uznemiriti tako lijepu išarmantnu damu kao što je gospođa Carpenter.Došao sam ovamo u nadi da će mi možda pomoćiu istrazi. - Kakvu istragu?110 - Neka nam to objasni - požurivala ga ježena. - Vodim novu istragu o umorstvu gospođeMcGinty. - Glupost. Pouzdano znam da je taj slučajzavršen. - Griješite, ništa nije završeno. - Kažete da vodite novu istragu? - namrštise Guy Carpenter i sumnjičavo nastavi: -valjda, vodi policija? Ne vjerujem da službenovodite tu istragu.

- Tako je, tu istragu vodim nezavisno od po-licije. - On je novinar - upade u razgovor EvaCarpenter. - Nešto je pričao o novinama. U očima Guya Carpentera kao da se vidiooprez. Nije smio doći u sukob s novinarom.Mora misliti na karijeru. Glas mu je zvučao lju-baznije kad je progovorio: - Moja je žena osjet-ljiva. Uzruja je ubojstvo ili bilo kakvo nasilni-štvo. Ne vjerujem da bi vam ona nešto moglapomoći. Ta jedva je poznavala tu ženu. - Već sam mu rekla da je bila glupa - nijese mogla savladati gospođa Carpenter. - A bilaje i lažljivica. - Lažljivica? To je zanimljiv podatak -Poirot se ozario od zadovoljstva - Možda nampomogne u istrazi. - Kako vam to može pomoći? - mrzovoljnoupita Eva. - Saznat ću motiv ubojstva - odgovori Po-irot. - To je nit koju ću slijediti. 111 - Motiv je razbojstvo - upao je u razgovorGuy Carpenter. - Opljačkali su je. Novac jemotiv. - Vi, dakle, vjerujete da je to bilo razboj-stvo. - Poirot ustade kao da je rekao nešto vrlovažno. - žao mi je ako sam uznemirio gospođu.Obavljam svoju dužnost. Uvijek je prilično ne-ugodno istraživati slučaj umorstva. - Da. Sve nas je potresao taj događaj -!kazao je gospodin Carpenter. - Posve je pri-rodno što moja žena nije željela govoriti o tome.žao mi je što vam ne možemo pomoći. - Pomogli ste mi, pomogli - šapnuo jePoirot. - što ste rekli? Poirot teatralno ponovi riječi gospođe Car-penter: - Bila je lašljivica, ta gospođa McGinty.Koje su to laži bile, gospođo Carpenter? Poirot je strpljivo čekao da mu odgovori. -Ne mogu se točno sjetiti. Povremeno je lagala... Svjesna da je oba muškarca gledaju i damora nešto reći, gospođa Carpenter je dodala:- Pričala je gluposti koje nisu mogle biti isti-nite. r- Razumijem, imala je oštar jezik. Bila jeopasna - naglasio je Poirot. - Ne bih rekla da je bila opasna. Samo jeogovarala ljude - brzo ga je pokušala razuvjeritiEva Carpenter. - Ogovarala je ljude - polako je ponovioPoirot. - Koje ste novine spomenuli mojoj supruzi?- upita gospodin Carpenter. 112 - Sunday Companion" - odgovori Foirot. - "Sunday Companion" - zamišljeno pono-vi Guy Carpenter. - Zaista, rijetko ga čitam. - Ponekad donese zanimljive članke s foto-grafijama ... - Poirot malo zastane, a zatim senakloni: - Do viđenja, gospodine, žao mi je akosam vas uznemirio. Kad je izišao iz vrta, osvrnuo se na kuću i promrljao: - Da mi je znati. Da, da mi je

znati... 113 t McOintj to mrtva Jedanaesto poglavlje Viši policijski činovnik Spence sjedio je suče-lice Herculeu Poirotu. - Ne bih rekao da niste ništa novo pronašli.

Nešto ste iščeprkali, ali to nije dovoljno. Nećenam mnogo pomoći - uzdahnuo je. - Ipak, bolje išta nego ništa. Morat ću jošnešto naći. - Čudim se što nismo pronašli te novine.Kako nam je to samo izmaklo? - Nemojte kriviti sebe. Pažnju ste usmjerilina razbojstvo i pljačku. Oko vas je vladala zbrka.Nije čudo što niste obratili pažnju na neke starenovine. - Morao sam to primijetiti. Ne samo novineveć i kupnju tinte - tvrdoglavo je ponavljaoSpence. - Saznao sam to sasvim slučajno. - Taj vam je podatak važan? - Mi često pišemo, vi i ja i nama je to svako-dnevni posao. Njoj je to bilo nešto izuzetno. Slu-čajno sam čuo da je ta žena rijetko pisala pisma. Spence uzdahne i položi na stol četiri fotogra-fije: Ove ste slike željeli vidjeti? Ovi originali ko-

8* 115je je upotrijebio "Sundav Companion" nisu ništajasniji od slika koje ste vidjeli u novinama. Staresu i izblijedjele. Lica se dobro ne vide zbog on-dašnjih frizura. Tko bi ih prepoznao u tim še-širima! - Slažete li se, da ne moramo sumnjati uVeru Blake? - Slažem se. Kad bi se ona nalazila u Broad-hinnvju, svi bi znali njezinu tužnu priču. Voljelase jadati ljudima. - što znate o ostalim osobama? - Već sam vam rekao što sam znao. Eva Ka-ne je napustila zemlju pošto je Craig bio osuđen.Mogu vam reći pod kojim se imenom krije. -Uzela je ime Nada. Ima u tome simbolike, zarne? - Romantika. "Lijepa je Nada Evelinmrtva." Citiram pjesnika - promrmlja Poirot.- Možda se i ona toga sjetila. Da li se i ona zvalaEvelin? - Mislim da joj je to bilo ime, iako su je zva-li Eva. Kad već govorimo o njoj, reći ću vam dapodaci u novinama nisu istiniti. Novinar je uzeodosta slobode. Policija misli drukčije. - Što oni misle, ne mora biti i točno, iakoje tako u većini slučajeva. Što oni u policiji misleo Evi Kane? - sa smiješkom je upitao Poirot. - Nisu vjerovali da je ona nevino janje. Našstari šef i inspektor Traill vodio je istragu o tomslučaju. Tada sam još bio mlad policajac. Traillje bio uvjeren da je Eva skovala plan kako da seriješe gospođe Craig. Ne samo da je sve isplani-rala. Bio je uvjeren da je ona počinila zločin. Ali116nije imao dokaza. Vjerovao je da se Craig jedno-ga dana vratio s posla i našao mrtvu ženu. Mla-doj se Evi Kane žurilo da ostvari svoj san. Ali tonismo mogli i dokazati. Otrov se nalazio u kući inije se moglo pouzdano znati tko ga je upotrije-bio. Kad se zločin otkrio, Craig je svu krivnjupreuzeo na sebe. Što smo mogli? Ništa. Lijepa jeVera Kane glumila žrtvu. Mi nismo imali dokaza. - To dokazuje da svi oni nisu samo žrtve.Barem je jedna od njih i krivac. Ako je jedanputubila, mogla je ponovo učiniti, što mi možete re-ći o Janice Courtland? - Pogledao sam i njezin dosje. Ne znam za-što nije obješena ako je tu sudbinu doživjelaEdith Thomson. Čudan je to par bio - JaniceCourtland i njezin muž. Zaludila je onog mladićasamo da je riješi muža. Bogati se ljubavnik skri-vao.

- Je h" se udala za njega? - Nemam pojma - odmahne glavom Spen-ce. - Napustila je zemlju, a nakon toga? - Bila je slobodna. Nisu je osudili. Je li seudala ili nije, to ne znam. - Možda smo je sreli na nekoj zabavi, a danismo ni slutili - sjetio se Poirot riječidra Rendella. - To se moglo dogoditi. Poirot se zagleda u posljednju sliku koja jeprikazivala Lily Gamboll. - Što je s tom djevoj-čicom? Lily Gamboll? - Bila je maloljetna i nisu je mogli osuditi.Poslali su je u popravni dom. Tamo se dobro 11703 I&5S585 l sunastavite. /, ""Sunday " ona ay comp"" ..gdna

skom stolcu . . često prikrivene tf**c __. U kniigalcna s

l i to da se karakter "u dinama. Uest osobina *"***>* *> - Imate pravo - potvrdi Spence, - Malo jevjerojatno, ali ne i nemoguće da je gospođaUpward osoba koju tražimo, što je s JaniceOourtland? - Tri žene imaju tridesetak godina: DeirdreHenderson, žena doktora Rendella i gospođaCarpenter. - Koja je sumnjiva? Kćer Eve Kane može biti visoka ili niska ra-sta, tamne ili svijetle kose - uzdahne Poirot. -Ne znamo kako ona izgleda. Deirdre Hendersonne smijemo smetnuti s uma. Ostale? Siguransam da se gospođa Rendell nečega boji. - Boji se vas? . i - Vjerujem da se boji. t - To bi moglo biti važno. Mislite li da ta|gospođa Rendell mogla biti kćer Eve Kane ilfLilv Gamboll? Ima li svijetlu ili tamnu kosu? ;- - Svijetlu. - Lily Gamboll je imala svijetlu kosu. h - I gospođa Carpenter je plavuša. Lijepa jiii njegovana žena. Ima lijepe oči: modre i velike. ;. - Molim vas nastavite, gospodine Poirot. " - Znate li na što me je podsjetila kad jesva usplahirena pozvala muža? Podsjetila me nanježnog leptira. Zateturala se i pružila ruke kaoleptir ticala. - Vi ste romantični, Poirot - zabezeknuo seSpence. - Pustite leptire i plave oči na miru. - Mislite da sam sanjar? Niste vi poznavalimog prijatelja Hastingsa. On je bio sanjar i ro-mantik! Ja sam realist, želio sam samo reći daje ljepota gospođe Carpenter u njezinim velikim120modrim očima. Zar nije onda logično da ne želinaočalama kvariti tu ljepotu, ma kako bila krat-kovidna i ma kako teturala zbog slabog vida. Poirot je lupkao prstom po fotografiji, LilyCamboll. Na nosu djevojčice bile su naočale s

debelim staklima. - Na to ciljate? Mislite da je ona Lily Gam-boll? - Ništa ne tvrdim. To su samo mogućnosti.U vrijeme kad je gospođa McGintv ubijena go-spođa Carpenter još nije bila gospođa Carpenter.živjela je kao udovica poginulog vojnika u bijed-noj kućici u naselju za radnike. U to vrijemezaručila se za bogatog i ambicioznog čovjeka.Zamislite da je on otkrio kako je njegova zaruč-nica Lily Gamboll ili kćer ubojice Craiga? Kakobi postupio? Bi li prešao preko te činjenice? Nijeon čovjek tog kova. On je sebičan, ambiciozan.Stalo mu je do ugleda. Ako je gospođa Selkirkželjela da ga zadrži, morala je spriječiti da istinao njezinoj prošlosti dopre do njegovih ušiju. - Mislite da je to ona počinila? - Ponavljam, dragi prijatelju, da ne znamtko je to učinio. Samo ispitujem mogućnosti.Znam da je gospođa Carpenter bila oprezna. Bo-jala me se. - To nije dobar znak. - Točno. Nije dobar znak, ali ne mora zna-čiti da je ona i krivac. Jednom sam bio u posjetikod svojih prijatelja koji su živjeli na selu. Po-zvali su me u hajku. Divljač bježi pred lovcima,iako ne zna zašto. Mi smo poput lovaca hajkaša.Moramo istjerati mnogo divljači da bismo našli 121ono što tražimo. Moramo biti sigurni u svojužrtvu. Gospođa Carpenter možda krije neke za nasnevažne stvari koje bi njoj, međutim, zagorčileživot. Možda je ona jedna od životinja kojulovci nehotice tjeraju da bi istjerali vuka. Na-ravno, postoji razlog zbog kojeg je tvrdila da jegospođa McGintv lagala! U to ne sumnjam. Spence protrlja nos. - Da čujem što vi zapravo mislite, gospo-dine Poirot. - Nije važno što mislim. Važno je što znam.Psi hajkaši su tek počeli lov. Ne znam koga ćejoš istjerati. - Kad bismo nešto određeno doznali - pro-mrlja Spence. - Za sada samo pretpostavljamoi nagađamo. Da li netko uopće ubija zbog razlogakoje mi razmatramo? - Na to još ne možemo odgovoriti. Neznamo sve činjenice. Kao što rekoh, ondje živepošteni i časni ljudi, a ubojice nerijetko postajuljudi koji brane da im netko ne ukalja "čistu"prošlost. Zamislite da netko godinama živi po-štovan od sviju i da se na kraju otkrije kako jenjezino dijete, dijete jednog ubojice! "Prije bihumrla nego da mi muž dozna. I život bih dalada mi dijete to ne dozna." Nije nemoguće danakon takva razmišljanja žena odluči da gospođaMcGintv umre ... - Sumnjate na Wetherbyjeve - tiho rečeSpence. - Ne. Oni bi najvjerojatnije mogli imati tajmotiv, ali ne odgovaraju i karakteru ubojice.122Gospođa Upward bi, kao ličnost prije mogla bitiubojica nego gospođa Wetherby. Odlučna je iobožava svog sina. Mislim da je kadra i ubitisamo da njezin sin ne sazna istinu o svom pori-jeklu. - Mislite da bi ga istina potresla? - Ne vjerujem. Mladi je Robin skeptik i se-bičnjak. Nije on odan majci kao što je to bioJames Bentley. - Recimo da se gospođa Upward nekadzvala Eva Kane... Bi li njezin sin ubio nekoga

tko bi otkrio istinu? - Nipošto! On bi to vjerojatno iskoristiokao reklamu za svoj novi komad. Ne vjerujemda bi Robin ubio da sačuva obiteljsku čast ili izodanosti prema majci. Učinio bi to samo kad bise radilo o novcu. - širok nam je izbor - uzdahne Spence. -Prošlost tih ljudi može nam pomoći, ali nam tre-ba vremena. Rat nam otežava istragu. Mnogi sudokumenti uništeni. To su neki ljudi iskoristilida bi prikrili svoj identitet. Kad bismo se moglikoncentrirati na jednu osobu ... - Uskoro će se broj osumnjičenih smanjiti. Poirot je iz Spenceova ureda izišao potišten.Mučilo ga je vrijeme. Imali su malo vremena. Još ga je nešto mučilo. Nisu li se on i Spenceprevarili? Možda je James Bentlev ipak kriv? Ni-je želio da ga ta misao opčini. Ipak ga je nagrizaocrv sumnje. Brinuo se. U mislima se vratio narazgovor koji je vodio s Bentlevem. Mislio je nanjega dok je čekao vlak za Broadhinnv. Bio jesajamski dan i stanica je bila prepuna ljudi. Sti- 123žale su nove grupice. Poirot se nagne da boljevidi ne dolazi li vlak. Prije nego što se uspravio,osjeti udarac po šiji. Sve se dogodilo naglo. Biobi pao pod vlak da ga nije zadržao neki snažničovjek, koji je stajao kraj njega. - što vam je? - upitao ga zaprepašteno.Bio je to visoki, snažni vojnik. - Jeste li pripiti?- Umalo niste nastradali. - Hvala vam. Nemam riječi kako da vamzahvalim. Ljudi su se već ukrcavali u vlak. - Kako vam je? Pomoći ću vam da uđete. Još ošamućen Poirot je sjeo u vlak. Znao jeda nema smisla govoriti kako ga je netko gur-nuo. Netko ga je namjerno gurnuo. Poirot je biovrlo oprezan sve do razgovora s Spenceom. Alitada mu je pažnja popustila. Vjerovao je da višenije u opasnosti. Prevario se! Jedan od razgovorakoje je vodio u Broadhinnvju urodio je plodom.Netko je žarko želio da slučaj Bentlev bude zavr-šen. Netko je htio spriječiti novu istragu Poirota. čim je stigao na stanicu, Poirot je iz javnegovornice nazvao Spencea. - Vi ste to, mon ami? Slušajte me pažljivo.Najzad imam dobru vijest. Obradovat ćete se.Netko me pokušao ubiti... Poirot je sa zadovoljstvom slušao svog sugo-vornika. - Ne, nisam ozlijeđen. Malo je trebalo ...Da, pod vlak. Ne, nisam vidio tko me gurnuo.Ne brinite, prijatelju. Doznat ću tko je to bio.Na pravom smo tragu, prijatelju.124 Dvanaesto poglavlje Oholi sluga Guya Carpentera budno je motriočovjeka koji je provjeravao električno brojilo. - Električna će se struja plaćati ovisno oveličini stana - objašnjavao je električar. - želite reći da će poskupiti - skeptičnoprimijeti sobar. - Mislim da je taj način pošteniji od dosa-dašnjeg. Jeste li bili sinoć na političkom skupuu Kilchesteru? - Nisam. - Gospodin Carpenter je odličan govornik.Mislite li da će biti izabran? - Vrlo vjerojatno. - Vozite li ga vi na te skupove ili to činisam? - Vozi sam. Voli upravljati automobilom.Ima "rolls bentleva".

- A gospođa Carpenter? - Ona također vozi. Voli brzu vožnju. - žene obično voze prebrzo. Je li gospođabila sinoć na skupu? Ne zanima li je politika? Glavni sluga se nasmiješi. 125 - Pravi se da je zanima. Mislim da se sinoćvratila prije završetka govora. Eekla je da je boliglava. - Da? - električar poviri u kutiju s osigura-čima. - Uskoro ću završiti - kazao je. Postavioje još nekoliko pitanja sobaru, pokupio alat inapustio kuću Carpenterovih. Kad je zašao zaugao, iz džepa je izvadio malu bilježnicu, tepočeo pisati: "C se sinoć vratio automobilom. Stigao jekući u 22,30. U ono vrijeme mogao se nalaziti nastanici Kilchester. Gospođa C. napustila zbor,stigla kući nešto prije gospodina C. vlakom." U bilježnici je bila još jedna zabilješka: "DrR. sinoć napuštao kuću. Smjer: Kilche-ster. Postoji mogućnost da se nalazio na staniciKilchester. Gospođa R. cijelo vrijeme provela ukući. (?) Služavka je nije vidjela poslije 5 sati.Ima vlastiti mali automobil." U Laburnumsu se nije ljenčarilo. - Zar ne vidite kako treba teći radnja? Mo-ramo izazvati sukob osjećaja djevojke i togmomka. Bit će uzbudljivije. Gledaoci vole seks- usrdno je uvjeravao Robin. Gospođa Oliver se hvatala za glavu od jada.Kosa joj je bila raščupana kao da je bila o oluji. - Draga Ariadne, shvatite što želim postići,molim vas.126 - Znam ja što vi želite postići - natmurilase gospođa Oliver. - želim da vas to veseli. Nadam se da vasto veseli. Kako je mogao i pomisliti da je zadovoljnanjegovim rješenjima? - Evo, što ja mislim. Taj mladi čovjekspušta se padobranom... - Pedeset mu je godina - prekine gagospođa Oliver. - Ni govora! - Ima pedeset godina. - Ja sam ga zamislio kao mlada čovjeka -trideset pet godina, ni dan stariji. - Robine, ne shvaćate. Već trideset godinapišem o njemu. Nije mogao biti mlađi od dvade-set kad sam napisala prvi roman. - Kad bi on imao pedeset godina, ne bihmogao postići zaplet. Ne može se djevojka zalju-biti u starca. Ispao bi pokvarenjak! - To je sigurno. - Eto, vidite da mora biti mlađi - pobje-donosno izjavi Bobin. - U redu. Neka to bude mladi Norvežaninčlan pokreta otpora, ali nikako moj Sven Hjer-son. - Ali, draga Ariadne, Sven Hjerson je vrlovažna ličnost. Sami znate da ga mnogi čitaociobožavaju. Nagrnut će u kazalište samo da njegavide! - Ti isti ljudi znaju kako on izgleda! Nemožete im umjesto njega prikazati mladića kojise samo zove Sven Hjerson. 127 - Draga Ariadne, zar vam to već nisam ob-jasnio? U čemu je spor? Ovo nije knjiga, već dra-ma. Moramo imati sukob! Zamislite to dvojemladih ljudi - Svena Hjersona i... kako se onozove djevojka...? Ingrid ne podnose jedno dru-

gog, a u stvari se privlače ... - Sven Hjerson nikad nije mario za žene -hladno ga prekine gospođa Oliver. - U ovom komadu on ne smije biti čudak!Ne radi se o običnom komadu u kojem detektivseta po selu, na svježem zraku i traži ubojicu. Posljednjom rečenicom Robin je podsjetiogospođu Oliver na svježi zrak i šetnju kojuuzalud propušta. - Idem se prošetati - odlučno reče ona. -Umorna sam. Potreban mi je svježi zrak. - Da vas otpratim? - brižno upita Robin. - Ne, hvala. Volim sama šetati. - Kako god želite poći ću majci. Priredit ćujoj tučeno jaje sa šećerom. U posljednje vrijememalo sam je zapostavio, a znam koliko joj paž-nja godi. Razmislite malo o onoj sceni u podru-mu. Izvrsno napredujemo. Doživjet ćemo sjajanuspjeh! Gospođa Oliver uzdahne. - Najvažnije je da ste vi zadovoljni našomsuradnjom - nastavio je Robin. Pogledala ga je hladno i bez riječi ogrnulavojničku pelerinu koju je jednom zgodom kupilau Italiji. Krenula je u selo. Zaboravit će brige, ako se malo posveti rješa-vanju pravog zločina. Herculeu Poirotu potrebnaje pomoć. Porazgovarat će s mještanima i svo-128jom ženskom intuicijom otkriti pravog ubojicu.Hercule Poirot samo će to potkrijepiti dokazi-ma. Krenula je prema pošti. U odjelu za voćekupi kilogram jabuka i započe ugodno čavrljatis gospođom Sweetiman. Razgovor je, kao obično,počeo primjedbom o vremenu. Obje su se slo-žile da je ugodno toplo. Gospođa Oliver je spo-menula da je gost gospođe Upward. - Čula sam za vas. Pišete detektivske roma-ne? Imam tri vaše knjige u džepnom izdanju. Gospođa Oliver pogleda policu za knjge. Biloje ondje mnoštvo dječjih knjiga. Ugledala je isvoje. "Tajna zlatne ribice". Sjećala se te knjige.U njoj je opisala aparat za umjetno hranjenjekoji je bio dug samo trideset centimetara. Nekije čitalac uočio grešku i obavijestio je da jeaparat dug metar. Ljudi vole kad čovjek pogri-ješi. Druga se knjiga zvala "Smrt mlade dje-vojke". Kakvu je tek u njoj grešku počinila! Nekije netopivi element pretvorila u topivi! Cijeli sezaplet temeljio na tome! Koliko je ljudi stradaloprije nego što se Sven Hjerson dosjetio u čemuje nevolja! - Ljudi ih vole čitati - primijeti gospođaSweetiman. - Ne ćete mi vjerovati, ali nisam ni-jednu pročitala. Nemam vremena. - Umorstvo koje se dogodilo u vašem mje-stu mnogo je zanimljivije od onoga u knjigama?- primijeti gospođa Oliver. - Da. Sve se odigralo tu u susjedstvu. Biloje to prošlog studenog. - čujem da neki detektiv vodi novu istragu.9 McGlnty je mrtva 129 - Mislite na omalenog stranca koji je odsjeo u Long Meadowsu? Jučer je bio ovdje i... Gospođa Sweetiman prekine razgovor. U pro- davaonicu je ušla mlada žena sa psom i prišla odjeljku za poštanske marke. - Dobro jutro, gospođice Henderson. Danas je zaista topao dan? - Da. Gospođa Oliver je budnim okom promatrala djevojku. - Mogao bi mraz opariti pupove kad zahladi

- nastavi gospođa Sweetiman. - Kako je vaša majka? - Nije loše, hvala. Ne izlazi van zbog vjetra. - U Kilchesteru se daje dobar film, gospo- đice Henderson. Zašto ga ne biste pogledali i razonodili se? - Sinoć sam željela otići, ali mi nije uspjelo. - Slijedeći se tjedan daje film s Betty Grable ... Oprostite nemam maraka od trideset- penija. Mogu li vam dati jednu od dvadeset i jednu od deset? - Gospođa Wetherby je invalid, ne? - upita gospođa Oliver kad je djevojka otišla. - Tako nešto - kiselo odgovori gospođa Sweetiman - Je ne smijem biti bolesna. - Slažem se s vama. Upravo sam neki danuvjeravala gospođu Upward da se ne smije pre-pustiti sudbini. Morala bi vježbati. Možda biupornom vježbom prohodala. - Dobro se ona snalazi kod kuće. Tako sambarem čula - uživala je u razgovoru gospođa Sweetirnan.130 _Zaista? To vam je rekla Janet? - poku-šala je pogoditi gospođa Oliver. - Da, izjadala mi se neki dan - potvrdigospođa Sweetiman. - Ne čudim se. Nije višemlada. Pati od reumatizma. Najteže joj je kadzapuše jugo. Ali kad od toga boluju bogati, ondaje invalidski stolac neizbježan. Ja moram pazitina svoje noge. Ljudi idu doktoru za svaku sit-nicu. Kao da žele što prije potrošiti novac kojidaju za zdravstveno osiguranje. Nije dobro kadse previše misli na bolesti. - Imate pravo - složi se gospođa Oliver,uzme vrećicu s jabukama i pozdravi se s gospo-đom Sweetiman. željela je sustići djevojku. Tojoj je uspjelo, jer je djevojčino pseto svaki časzastajkivalo i njuškalo. S vlasnikom psa lako jezapočeti razgovor. - Baš je sladak! - toplo se nasmiješila gos-pođa Oliver. - Zaista je sladak. Slatki moj ben - ozarilase djevojka. Ben je pogleda i mahne repom, te nastavinjuškati travu. Zna se što zatim slijedi. - Tuče li se? - upita gospođa Oliver. - Taje vrsta poznata po ratobornosti. - Dobar je borac. Zato ga i držim na uzici. - To sam i mislila. Obje su ga žene promatrale neko vrijeme. - Vi ste gospođa Ariadne Oliver, zar ne? -iznenada upita Deirdre Henderson. - Jesam. U gostima sam kod Upwardovih. 131 - Znam. Rabin Upward mi je pričao o vama.Moram vam reći da zaista volim čitati vašeknjige. Gospođa Oliver porumeni kao i uvijek kad suje ljudi hvalili. - To me raduje - promrmlja. - Knjige posuđujemo iz knjižnice. Majka nevoli detektivske romane pa ih samo ponekad či-tam. Majka to ne odobrava. Ona je vrlo osjetlji-va i nježna. - Jedna je žena ubijena u vašem mjestu?Gdje je stanovala? - U onoj kućici tamo - djevojčin je glasmalo zadrhtao. Gospođa Oliver pogleda u pokazanom smjerukuće. Ugledala je jednostavnu kućicu pred ko-jom su se igrala djeca. Natezali su mačku i očitouživali u tome. Gospođa Oliver im zaprijeti.Mačka to iskoristi i pobjegne. Jadan se mangup-čić počeo derati. Sigurno ga je mačka ogrebla.

- Pravo ti budi - dobaci mu gospođaOliver, a zatim se obrati Deirdrei Henderson -Ne bih vjerovala da se u toj kući dogodilo umor-stvo! - Da, teško je u to povjerovati - složi sedjevojka. - Tu je staricu netko ubio i opljačkao? -nastavi gospođa Oliver. - Tko je to bio? - Podstanar. Držala je novac pod daskomu podu. - Tako dakle! - Možda on to i nije učinio - iznenada seuzbudila Deirdre Henderson. - Neki je smiješni,132mali stranac došao u naše mjesto. Zove se Her-cule Poirot... - Hercule Poirot? Pa ja ga poznajem. - Zar je on zaista detektiv? - Draga moja, on je slavan i veoma sposo-ban detektiv! - Možda će dokazati da on to nije počinio. - Tko? - Pa, podstanar gospođe McGinty - JamesBentley. Voljela bih da ga spasi. - Zaista? Zašto? - Ne mogu vjerovati da je on to učinio. Neželim u to vjerovati. - Poznajete tog mladića? - Ne - polako odgovori Deirdre - ne bihmogla reći da ga poznajem. Jedanput je Ben paou stupicu i James Bentley mi je pomagao da gaspasim. Tada smo malo popričali... - Što mislite o njemu? - Mislim da je osamljen. Nedugo prije našegsusreta umrla mu je majka. Obožavao ju je. - I vi veoma volite svoju majku, zar ne? - Da. Zato sam ga i razumjela. Znala samšto osjeća. Znate, ovaj, majka mi je jedina osobakoju imam od bliže rodbine. - Zar nemate poočima? Robin mi je rekaoda se vaša majka preudala. - Imam poočima - s gorčinom ponoviDierdre. - Mislite, poočim ne može zamijeniti oca -blago primijeti gospođa Oliver. - Sjećate li sesvog oca? 133 - Ne sjećam. Umro je prije nego što samse rodila. Majka se preudala kad mi je bilo četirigodine. Uvijek sam ga ... mrzila. Moja se majka- djevojka uzdahne - moja se majka mnogonapatila u životu. Očuh je hladan i bezosjećajančovjek. - Taj mi James Bentley ne sliči na krimi-nalca - promrmlja gospođa Oliver. - Zaprepastila sam se kad su njega uhapsili.To je sigurno djelo neke skitnice. Cesto se ovudamotaju. - Nadam se da će Hercule Poirot otkriti pra-vog ubojicu - pokušala ju je utješiti gospodaOliver. - Da. Možda i hoće. Djevojka pozdravi gospođu Oliver i žustropriđe vrtnim vratima. Gospođa Oliver pratila ju je zamišljenim po-gledom. Kad je djevojka ušla u kuću, iz torbiceje izvadila notes i pribilježila: Deirdre Hender-son ne dolazi u obzir. Tako je uprla olovkom,dok je podvlačila ono ne dolazi, da joj je slomilavrh. Na putu kući gospođa Oliver susrela je Bo-bina u društvu s lijepom mladom ženom platina^ste kose. - Ovo je čuvena gospođa Ariadne Oliver/

Evo - upoznao ih je. - Čudite se kako uspijevapisati svoje knjige, zar ne? Izgleda tako bezazle-no. Tko bi rekao da je zanima zločin. - Gospođo134Oliver, predstavljam vam Evu Carpenter. Vjeru-jemo da će njezin muž uskoro postati član Par-lamenta. Dosadašnji član, jadni stari Sir GeorgeCartwright, sasvim je podjetinjio. Sakriva se izavrata i straši mlade djevojke. - Robine, kako možete pričati te ludorije.što će gospođa misliti o našoj stranci? - što se to mene tiče? Nisam ja član vašestranke. Ja sam liberal. To je stranka koja pri-vlači mlade ljude. Malo nas je, ali smo odabrani.Istina, ne možemo se nadati uspjehu, ali to meuopće ne smeta. Volim unaprijed izgubljenebitke. - Eva nas poziva na zabavu koju organiziravama u čast, Ariadne - svečano izjavi Robin. -Svi željno očekuju da vas upoznaju. Mogli bisteu slijedećem romanu opisati Broadhinnv. - To bi bilo sjajno - pridruži mu se Eva. - Sven Hjerson bi mogao, kao i Poirot, od-sjesti kod Summerhavesovih. Upravo "smo kre-nuli do njih. Rekao sam Evi da je Hercule Poirottakođer slavna ličnost. Evi je žao što se jučer ne-uljudno ponijela prema njemu. Ona će ga osobnopozvati na zabavu. Draga Ariadne, zaista bistemogli radnju slijedećeg romana smjestiti ovdjeu Broadhinnvju. - To bi bilo sjajno - ponovi Eva kao jeka. - Tko bi mogao biti ubojica, a tko žrtva? -upita Robin. - Tko vam sada pomaže u kući? - upitagospođa Oliver. - To nebi bilo tako zanimljivo - protivio seRobin - Eva bi, na primjer, bila idealna žrtva. 135- Zadavljena vlastitom najlonskom čarapom.Možda to i nije tako originalno - priznao jeRobin. - Bilo bi bolje da vas ubiju, Robine - na toće Eva. - Smrt mladog dramaturga na pragukarijere ... Izboden nožem u svojoj radnoj sobi. - Tko bi mogao biti ubojica? - upita Ro-bin. - što mislite o mojoj majci? Invalidski sto-lac joj je izvrstan alibi. To bi bilo odlično! - Ne vjerujem da bi vas mogla izbosti no-žem, Robine - usprotivi se Eva. - Možda imate pravo. Ali bi zato mogla vaszadaviti. To bi joj bilo mnogo lakše nego izbostirođenog sina. - Ja hoću da ste vi žrtva. Vas bi mogla ubitiDeirdre Henderson. Slika i prilika djevojke kojunitko ne primjećuje ... - Evo, Ariadne, riješili smo vam glavni pro-blem za slijedeći roman. Ostaje vam samo da naneki način čitaoce navedete na krivi trag ... i na-ravno morate sve to napisati... Užasni su tiMaureenini psi. Stigli su do Long Meadowsa. Psi uz lajanjejurnuše na došljake. Maureen Summerhayespriđe im noseći vjedro. - Dosta, Fline. Dođi amo, Cormic - smiri-vala je pse. - Upravo sam čistila svinjac. - Nema sumnje. Osjeća se po smradu - za-dirkivao ju je Robin. - Kako je prasenko? - Jučer smo se zabrinuli kad nije htio jesti.Cijeli dan je bezvoljno ležao. Prelistali smo sveveterinarske knjige. Noćas nismo oka sklopili.Jutros, međutim, prasenko kao da je oživio ....136Jeo je kao vuk! Navalio je na hranu koju je John-nie donio i srušio ga u blato. Imao je muke dok

seisprao. Zaista živite uzbudljivo - smiješeći se pri-mijeti Robin. - želimo da nam se večeras pridružite -pozove ih Eva na zabavu. - Vrlo rado. - Zabava se daje u čast gospođe Oliver -doda Robin. - Upoznajte našu slavnu gošću.Ne morate čekati do večeras. Pred vama stojiglavom Ariadne Oliver, slavna spisateljica. - Vi ste to, zaista? - Maureen se začudila.- Kojeg li iznenađenja! Vi radite zajedno s Ro-binom? - Zaista izvrsno surađujemo - pohvali seRobin. - Sjetio sam se, Ariadne, jutros mi je si-nulo kome ću podijeliti uloge. - Razmišljali ste o podjeli uloga? - s olak-šanjem upita gospođa Oliver. - Znam tko će sjajno odigrati Erica. Njegaće glumiti Cecil Leech koji upravo igra u Cullen-quayu. želim da ga vidite kako glumi. - željeli bismo pozvati i vašeg slavnog de-tektiva - obrati se Eva Maureeni. - Reći ću mu da dođe sa mnom. - Mislim da je bolje da ga osobno pozovem.Prilikom našeg prvog susreta nisam se baš lijepoponijela prema njemu. - Sigurno je ovdje negdje ... u vrtu. Ti pro-kleti psi... Maureen ispusti vjedro, te otrči prema koko-šinjcu iz kojeg se čulo uzbuđeno kokodakanje. 137 3~$*188Ss3Si;iilil!f!t*•i t,9*•1ftI3S.

l""*> """•i*fe

Trinaesto poglavlje Sa čašom u ruci gospođa Oliver priđe Hercu-leu Poirotu. Dugo su bili u centru pažnje Carpen-terovih gostiju, a sada su, kad su svi zadovoljiliznatiželju, mogli porazgovarati u miru. Mještanisu među sobom prepričavali svoje zgode i ne-zgode i zaboravili su na dva stranca. - Nađimo se na terasi - tajanstveno šapnegospođa Oliver i Poirotu tutne u ruku komadićpapira. Bez riječi su krenuli prema terasi. Poi-rot odmota papirić i pročita: - Dr Rendell. - Učudu pogleda gospođu Oliver koja mu značajnokimne glavom. - On je ubojica - reče mu. - Kako znate? - Znam - uvjeravala ga je gospođa Oliver - Samo on to može biti. Cijelo se vrijemetrudi da bude prijazan. - Možda imate pravo. - Glas ga je odavaoda uopće nije u to uvjeren. - Zašto je to učinio? - Možda se neprofesionalno ponio premanekom pacijentu. Gospoda McGinty je to sazna-la... Ne znam njegov motiv, ali to nije bitno. 139Znam da je on ubojica. Dobro sam motrilaostale...

Umjesto odgovora Poirot joj spomene da gaje prethodne večeri netko pokušao gurnuti podvlak. - Netko vas je htio ubiti? - Ne sumnjam u to. - Mogao bi to biti drRendell. Pouzdanoznam da je išao posjetiti bolesnika. - Znači, drRendell nije bio kod kuće. U tomogu biti siguran? - Tako je, problem je riješen - ponosno jezaključila gospođa Oliver. - Ne bih se složio s vama - razočarao juje Poirot. - Što je s ostalim osobama? Gospo-đica Henderson često odlazi u kino. Gospodin igospođa Carpenter također nisu bili kod kuće.Vratili su se odvojeno. Tko zna je li gospođaRendell zaista provela veće slušajući radio? { - Pouzdano znam da gospođica Hendersonsinoć nije bila u kinu. Sama mi je to rekla. * - Ljudima ne treba uvijek vjerovati - pod-sjeti je Poirot. - članovi obitelji često pomažujedno drugome. Kućna pomoćnica Fiieda je bilau kinu pa nam ne može reći tko je od ukućananapuštao kuću, a tko nije. Kako vidite, nije lakosaznati istinu. - Kad se to dogodilo? - Oko devet i po sati. - Ja sam svjedok da su Upwardovi bili kućiu to vrijeme. U to možemo biti sigurni. Od osamdo deset i po igrali smo poker. - Zar niste s Robinom radili na drami?140 - Mislite da se majka u to vrijeme moglaiskrasti iz kuće, sjesti na motocikl koji drži sa-kriven u vrtu? - nasmije se gospođa Oliver. -Majka nije napuštala kuću. - Gospođa Oliver senajednom ražalosti. Bilo je očito da se sjetila ne-čeg tužnog. - Kako biste se vi osjećali kad binekom žutokljuncu netko nalijepio vaše brkovei rekao da ste to vi. - Bilo bi to užasno! - Poirot nervozno za-trepta očima. - Sad možete zamisliti koliko patim. - Ni meni nije lako - potuži se Poirot. -Ne mogu vam opisati kako užasno kuha gospođaSummerhaves. Kao za svinje. Da i ne spominjempropuh. Netko ne zatvara vrata za sobom. A teknamještaj? Svaki put kad "hoću sjesti bojim seda se ne stropoštam. Ne znam kako uspijem za-spati na onom krevetu. Zaboravio sam što je totopla voda. Ne znam što to pijem svako jutro.Zar je to kava! Jadni moj želudac. - Tko bi to rekao! - usklikne gospoda Oli-ver. - Meni se čini da je ona divna žena. - Gospođa Summerhayes? Zaista je šar-mantna i ljubazna. Zato joj se i ne mogu požaliti. - Upravo dolazi - opomene ga gospođaOliver. Vidjelo se da Maureen Summerhaves uživa uzabavi. U ruci je držala čašu i sretno se smije-šila. - Mislim da mi se malo vrti u glavi - rečeim. - Baš mi prija džin. Uživam kad se zabav-ljamo! U Broadhinnvju ima tako malo zabave.Divno je što ste došli u naše mjesto, tako slavni 141ljudi! Voljela bih kad bih ja bila pisac. Ne moguništa pošteno napraviti. - Vi ste odana supruga i majka - uvjeravaoju je Poirot. Maureen ga je pogledala širom otvorenih oči-ju. Imala je lijepo nježno lice i oči poput srne.Gospođa Oliver je bila uvjerena da nema više odtrideset godina.

- Zaista to mislite? - obradovala se Mau-reen. - Znate, mnogo ih volim. Ne znam samoje li to dovoljno? - žena koja voli muža, mora misliti na nje-govu probavu. Hrana je veoma važna - nakasljase Poirot. - Johnnie ima dobar želudac - branila seMaureen. - Ne vjerujem da je važno što čovjekjede. Poirot uzdahne. - Nije važno ni odijelo - nastavi Maureen- Stvari nisu bitne. - Kao da su joj misli ne-kamo odlutale, Maureen se zagleda u daljinu. - Nedavno sam u novinama pročitala jednoglupo pismo. Neka žena je pitala bi li dala po-svojiti svoje dijete. Ona mu, kaže, ne može pru-žiti što bi željela. Mislila je, valjda da ga ne možeškolovati. Mislim da je to glupo od nje, zaistaglupo. Glavno je da dijete ima što jesti. To jevažno. - Maureen se zagleda u čašu kao da jekristalna kugla. - Ja znam kako je to. Mene su posvojili.Majka me napustila da bih u novoj sredini imalasve najbolje ... Uvijek me to boljelo ... Nije meželjela... Kako me se mogla odreći?142 - željela vam je sve najbolje - tješio ju jePoirot. - Ne vjerujem. Tako se samo kaže. Zapravoje žalosno da se majka može odreći svog djeteta.To boli. Nikad se ne bih mogla odreći svoje dje-ce, pa makar im drugi mogli pružiti svu srećuovog svijeta! - Slažem se s vama - blago reče gospođaOliver. - I ja, - doda Poirot. - Nećemo više govoriti o tome - razvedrilase Maureen. - O čemu nećete govoriti? - priključi im seRobin. - O posvajanju djece - odgovori Maureen.- Nije ugodno biti posvojče, zar ne? - Pa, bolje i to nego biti siroče. Već je kasno.Morali bismo krenuti, draga Ariadne. Gosti su se naglo počeli razilaziti. Veselo sučavrljali ošamućeni od pića. Kad su stigli do La-burnumsa Robin predloži da svi zajedno posjetegospođu Upward. - Bit će joj drago da čuje kako je bilo nazabavi. Tako se dosađuje, sirotica. Teško joj ješto nam se ne može pridružiti. Svi veselo nahrupiše u kuću. Gospođa Upwardim se obradovala. - Tko je sve bio tamo? - željela je znati.- Da li su bili i Wetherbyjevi? Ne. Gospođa Wetherby loše se osjećala, akćerka je nije željela ostaviti samu. - Jadnica - primijeti Shelagh Rendell. 143 - Bolesno je vezana uz majicu? - upitaRobin. - Majka je kriva. - Neke su majke tako se-bične - izjavi Maureen. Lice joj je oblilo rume-nilo kad je ugledala gospođu Upward. - Možda i ja tebe previše opterećujem, Ro-bine? - upitala je gospođa Upward. - Majko! Kako to možeš pitati? Naravno dame ne opterećuješ! Maureen naglo promijeni temu razgovora. Po-čeli su razgovarati o psima. - Psi nasljeđuju mane i vrline svojih otaca.Isto je i kod ljudi. - Zar ne utječe i okolina? - tiho promrmljaShelagh Rendell.

- Ne. Ne vjerujem. Važne su nasljedne oso-bine - nije se dala "smesti gospođa Upward. Poirot je znatiželjno promatrao Shelagh Ren-dell. Bila je vrlo uzbuđena. - To je okrutno, nepošteno - u njenom seglasu osjetila žestina. - život je okrutan - lakonski je zaključilagospođa Upward. - Slažem se s gospođom Upward - pridru-žio joj se Johnnie Summerhaves. - Oduvijeksam tako mislio. - Mislite li da se osobine nasljeđuju i u če-tvrtom ili petom koljenu? - upitala je gospođaOliver. Uto se začuo zvonki glas Maureene Summer-haves: - Smilujte se i prekinite tu temu. Nitko više nije želio nastaviti taj razgovor.Počeše ispitivati Poirota.144 - Pričajte nam o gospođi McGintv, gospo-dine Poirot. Zašto mislite da onaj bijednik nijekriv? - Razgovarao je sam sa sobom - kazao jeRobin. - Ponekad sam ga vidio kako lunja. Zai-sta čudan čovjek. - Sigurno imate razloga kad ne vjerujete daje on ubojica. Recite nam nešto. Poirot se smješkao i gladio brčiće. - Ako je on nije ubio, tko je onda ubojica? - Da. Tko je ubojica? - Zar ne vidite da vam on ništa ne može re-ći? On sumnja na nekog od nas - iznenada je iz-javila gospođa Upward. - Na nekog od nas? Gospođa Upward izazovno pogleda Poirota.Vidio je da se ona zabavlja i izaziva ga. - Sumnja na nekog od nas? - oduševio seRobin. - Da vidimo! Maureen, gdje ste bili unoći... kad je to bilo? - Dvadeset i drugoga studenoga - rečePoirot. - Gdje ste bili u noći dvadeset i drugoga stu-denoga? - Otkud bih to znala - uzvikne Maureen. - Tko bi se sjećao gdje smo bili te noći kadje bila tako davno - reče gospođa Rendell. - Ja znam gdje sam bio - izjavi Robin. -Te sam večeri imao razgovor koji je prenosio Ra-dio-Coalport. Tema razgovora je bilo kazalište.Govorili smo o liku dvorkinje u Galworthyjevojdrami "The Silverbox". Slijedećeg su jutra našligospođu McGinty mrtvu. Sjećam se da sam raz-10 McGlnty je mrtva 145mišljao je li dvorkinja iz Galsworthijeve dramenalik na nju. - Sad se i ja sjećam gdje sam bila te večeri- uzvikne Shelagh Rendell. - Rekli ste da ćevam majka biti sama, jer Janet ima slobodandan. Poslije večere sam je htjela posjetiti da jojpravim društvo, ali me nije čula. - Tako je - sjetila se gospođa Upward. -Imala sam glavobolju, pa sam legla ranije negoobično. Nisam vas čula zato što mi spavaća sobagleda na vrt. - Sutradan sam se grdno prestrašila - na-stavi Shelagh - kad sam čula da je gospođaMcGinty ubijena. Ubojica je mogao proći krajmene u onom mraku. Mora da je to bila nekaskitnica. - Ne mogu se sjetiti što sam radila te večeri- reče Maureen. - Samo se sjećam da sam seujutro čudila što je nema. Uvijek je dolazilatočno kao sat. - Užasnog li događaja - zadrh-

tala je Maureen. Gospođa Upward uporno je promatrala Poi-rota. Poirot je bio uvjeren da je ta žena bistra uma,snažnog značaja koja ne bi prezala ni od čega ... - Ništa nam niste rekli... prekoravao jePoirota neki tanki glasić. Bila je to Shelagh Ren-dell. - Vama su neki detalji važni, a nama se činepotpuno nevažnima - zainteresirao se JohnnieSummerhaves. - To se redovito događa u roma-nima, čitalac ne zapazi niz detalja koje detektiv146uoči, poveže u cjelinu i otkrije ubojicu, zar negospodine Poirot? Igrali su se, zabavljali. Jesu li se svi igrali?S ubojicama se ne igra, ne šali... opasno jeigrati se s vatrom ... Čovjek nikad ne zna ... Poirot naglo iz džepa izvuče fotografije. - Evo, pogledajte! - reče im i poput glumcana pozornici baci fotografije na stol. Svi nagrnuše da ih vide. - Pogledajte! - Otkud vam ta strašila! - A ove ruže ... - Kakav šešir! - Ružna li djeteta! - Tko su te osobe? - Kakva smiješna moda! - Ova je žena nekad bila ljepotica. - što će vam ove fotografije? - Tko su te osobe? Poirot je pažljivo promatrao lica. Nije primi-jetio ništa neobično. - Nikog ne prepoznajete? - Prepoznajemo? - Jeste li jednu od tih fotografija već vi-djeli? Gospođo Upvvard, vi ste već prije vidjelijednu od njih? Gospođa Upvvard je oklijevala. - čini mi se. Nisam sigurna ... - Koju? Gospođa Upward ispruži ruku i pokaza foto-grafiju Lily Gamboll. - Tu ste fotografiju već vidjeli? Kada?

147 - Nedavno ... Ali gdje je to bilo? Ne moguse sjetiti. Sigurna sam, međutim, da sam je vid-jela. Skupila je obrve i razmišljala. Gospođa Ren-dell ju je prekinula. Došla je da se oproste. - Do viđenja, gospođo Upward. Svratite kodnas na čaj jednoga dana kad se budete boljeosjećali. - Hvala vam. Doći ću kad Robin bude imaovremena. - Svakako, majko. Za tebe uvijek imam vre-mena. Lako te odguram do njih. Sjećaš se kakosam te gurao do Wetherbyjevih. Bilo je blato ... - Oh - uzvikne gospođa Upward iznenada. - što je majko? - Ništa, samo nastavi. Išli smo uz brdo po onom blatu. Oboje smose sklizali, ti u kolicima i ja u novim cipelama.Mislio sam da nikad nećemo stići kući. Svi su se nasmijali i krenuli kući. Alkohol razvezuje jezike, - razmišljao jePoirot izišavši u vrt na svježi zrak. Je li pametnopostupio kad im je pokazao fotografije? Nije lii on to učinio pod utjecajem alkohola? Poirotnije znao odgovoriti. Nešto promrmlja te krenenazad prema kući. ćuli su se glasovi. Robin jevodio glavnu riječ. Gospođa Upward se samo po-

nekad čula. Poirot nečujno uđe u dnevnu sobu ukojoj je sjedila gospođa Upward. Trgnuo ju jeiz razmišljanja kad se lagano zakašljao. - To ste vi - trgnula se - preplašili ste me. - žao mi je. Mislili ste da je to netko drugi?Na koga ste mislili?148 Na to pitanje nije odgovorila. - Nešto ste zaboravili? - Bojim se da sam v is gurnuo u opasnost. - U opasnost? - Da, jer ste prepoznali jednu od onih foto-grafija. - Ne bih rekla da sam je prepoznala. Svestare fotografije izgledaju jednako. - Slušajte me pažljivo. Gospođa McGinty jetakođer prepoznala jednu od tih fotografija.Gospođa McGinty je ubijena. U očima gospođe Upward neočekivano se za-iskrio humor. - Gospođa McGinty je mrtva. Kako je umr-la? Turala je nos u tuđe stvari kao ja, tako jeumrla. - To ste mislili. - Ako išta znate, recite mi to sad. Bit ćetesigurniji. - Dragi čovječe, nije to tako jednostavno.Nemam ja nikakav dokaz koji bih vam mogladati. Samo se maglovito sjećam fotografije...Ne znam ni gdje, ni kada sam je vidjela. Shvaća-te li me? - Meni se čini da ipak znate nešto više negošto ste mi rekli. - Moram razmisliti. Nemojte me požurivati,gospodine Poirot. Ne volim da me se na bilo štoprisiljava. Volim sama procijeniti stvari. Kadbudem sigurna, sama ću odlučiti što da radim. - čudna ste vi žena, gospođo Upward. - Možda, ali samo djelomično. Snaga je moć,a moć mora služiti pravdi. Oprostite, moramvam reći da vi ne razumijeta nas Engleze. 149 - Hoćete reći da mi ne vjerujete zato štosam stranac? - Mi nismo neotesani - blago se nasmiješigospođa Upward. - Možete se povjeriti policiji, ako meni nevjerujete. - Dragi Poirot, ne želim u to upletati jošpoliciju. Barem ne za sada. - Opomenuo sam vas - slegnuo je rameni-ma Poirot i izišao. Bio je siguran da gospođa Upward zna gdjeje vidjela fotografiju i kada.150 Četrnaesto poglavlje - Stiglo je proljeće - sam sebi reče Poirotslijedećeg jutra. Nije se više bojao za gospođuUpward. Vjerovao je da se ta pametna žena znasnaći u svakoj situaciji. Zabavljalo ga je prouča-vati njezine reakcije, činilo mu se kao da ganamjerno navodi na krivi trag. Prepoznala je fo-tografiju i sama je uzela konce u svoje ruke. Nekiga glas trže iz razmišljanja. - Gospodine Poirot! Pred njim je stajala gospođa Rendell. Niječuo kad je došla. Od jučer je bio vrlo nervozan. - Pardon, gospođo, prestrašili ste me. - Gospođa Rendell se usiljeno nasmiješi.Poirot primijeti da je nervoznija od njega. Očnikapak joj je podrhtavao. - Nadam se da vam ne smetam. - Ni najmanje. Dan je prekrasan. Volim pro-ljeće. Volim biti vani. U kući Summerhavesovihima uvijek strujanje zraka.

- Strujanje? - U Engleskoj to zovete propuh. - Da. Kuća je stara a oni nemaju novca daje poprave. Da sam na njihovu mjestu prodala 151bih je, iako su Summerhavesovi generacijamaživjeli u njoj. Čovjek više ne može biti sentimen-talan. - Da, nema više sentimentalnosti. Zavladala je tišina. Poirot ju je promatraokrajičkom oka. Nervozno je lomila ruke. - Vičesto krijete što u stvari istražujete - iznenadaje kazala. Poiroć joj nije odmah odgovorio. Zamislio se.Osjetio je, međutim, da ona željno očekuje od-govor. - To nam olakšava posao. - Da možete slobodno istraživati. - Ljudi nam se brže povjeravaju. - Zašto ... zašto ste zapravo došli u Broad-hinny, gospođine Poirot? - Draga gospođo, ta rekao sam vam. Vodimistragu o ubojstvu gospođe McGintv - iznena-dio se Poirot. - To ste nam rekli da nas zavarate. Znamda to nije istina. - Kako to znate? - Nitko ne vjeruje u to. - Uvjeravam vas da je to istina. - Ne želite mi reći zbog čega ste ovdje -poniknula je glavom i zagleda se u zemlju. - što vam to ne želim reći? - Željela sam vas pitati što mislite o ano-nimnim pismima - brzo je promijenila temurazgovora. - Samo izvolite - ohrabri je Poirot kad jezastala. - Gotovo su uvijek puna laži?152

•• - Ponekad su neistinita - ograđivao se poirot. - Uvijek su neistinita - nije popuštala go- spođa Rendell. - Ne bih se baš složio s vama. - Ta su pisma podlost. Pišu ih kukavice i slabići - izgubivši kontrolu nad sobom, razja- rila se Shelagh Rendell. - U tome se slažemo. - Vi im ne biste povjerovali, zar ne? - Teško mi je na to odgovoriti - ozbiljno joj odvrati Poirot. - Nikad ne bih vjerovala što piše u njima. Znam zašto ste ovdje. Tvrdim da to nije istina. Nije istina! Naglo se okrenula i otišla. Hercule Poirot je u čudu gledao za njom. - što sada? Nije znao što da misli, što da radi. Gospođa Rendell, dakle, ne vjeruje da je on došao u Bro- adhinny zbog Jamesa Bentleya. Mislila je da ih je time htio zavarati kako bi prikrio pravu svrhu svog dolaska u mjesto. Je li to zaista mi- slila ili je ona njega željela zavarati? Kakve veze s tim imaju anonimna pisma? Dali je gospođa Upward prepoznala Shelagh Rendell? Znači li to da je gospođa Rendell u stvari Lily Gamboll? Posljednji put čulo se za nju da je u Irskoj. Nije li se dr Rendell tamo upoznao s njom, ne znajući zapravo tko je ona? To se moglo dogoditi. Poirotuzdahne. Sve su to pretpostavke. Jednu od njih mora i dokazati. 153

Sunce je zašlo za oblake. Naglo je zahladilo.Poirot uđe u kuću. Kad bih barem znao čime jeubijena, priželjkivao je u sebi Poirot. Najednomugleda ono što je priželjkivao. Ni časak nije po-sumnjao da griješi. Bio je uvjeren da je to bilooružje ubojice. Vjerovatno ga je već odavno primijetio, alitoga nije bio svjestan. Mora da je u kući bio iprije njegova dolaska. Stajao je na vrhu policeza knjige. - Kako mi prije nije pao u oči? - čudio sePoirot. - Uzeo ga je u ruke, ispitivao, vagao, za-mahnuo njime kao da će udariti. Maureen bane u sobu. Kao i obično bila je užurbi. Pratili su je psi. - Igrate se mojim sje-čivom za šećer? - upitala je veselo. - To je sječivo za šećer? - Da, sječivo za šećer ili čekić za šećer. Neznam koja je riječ ispravnija. Zgodan je. Sviđami se ptičica na njegovom vrhu. Poirot je oprezno držao oruđe. Bilo je izra-đeno od mjedi. Majstor ga je lijepo izrezbario.Oštrica se sjajila poput noža. Tu i tamo sječivoje bilo ukrašeno svijetlo plavim i crvenim ka-menčićima, a na vrhu je bila ptičica s tirkiznimočima. - Njime bi se mogao netko i ubiti? - naivnoje brbljala Maureen. Uzela je čekić i zamahnulanjime kao da cilja u neku zamišljenu točku.154 _ Vrlo jednostavno, glava bi pukla poput lu-benice - kazala je. Poirot je pogleda. Nije znao je li ozbiljna ilise šali. Najednom se nasmijala, ispustila čekić ikrenula prema vratima. _Zašto li sam došla ovamo? Pojma nemam!Moram požuriti u kuhinju da mi ne zagoripuding. - Ovo ste sjecivo donijeli iz Indije? - za-ustavio ju je Poirot. - Nisam - odgovorila mu je Maureen - do-bila sam ga na novogodišnjoj lutriji DiK. - Lutrija DiK? - čudio se Poirot. - Da. Donesi i kupi - objasni mu Maureen.- Lutrija se održava u našem mjestu svake Novegodine. - Ljudi donesu stvari koje ne trebaju,a kupe ono što im se svidi. To je više zabavanego korist. Prošle sam godine kupila to sjecivoi lonac za kavu. Svidjela mi se ta ptičica na vrhu. Poirotu se učini da je već negdje vidio istilonac za kavu kakav je imala Maureen. - Mislim da su te stvari kupljene u Bagdadu.Tako su rekli Wetherbyjevi. - Oni su ga donijeli? - Da. Imaju oni mnogo sličnih nepotrebnihstvari. Sad moram ići. Moj puding. Kad je otišla, Poirot ponovo uze čekić u rukei priđe prozoru. Na oštrici je boja bila samomalo uguljena. Poirot kimne glavom, uze čekić iode u svoju sobu. Znao je da nitko neće primi-jetiti da ga više nema na polici. Nitko nije brinuoda održi red u toj kući. 155 U Liburnumsu dvoje je ljudi surađivalo te-škom mukom. - Draga moja, on ne smije biti vegeterija-nac - žalio se Robin. - Žao mi je - tvrdoglavo je ostajala prisvom gospođa Oliver. - On uvijek nosi sa so-bom mrkve i putem ih gricka. - Draga Ariadne, zašto? Objasnite mi zaštoto mora tako biti? - Ne znam. Palo mi je na pamet. Sigurnosam luckasta. Zašto sam odabrala da je on Finac

kad nemam pojma o Finskoj? Ne znam. Stvarise događaju same od sebe. Stvorila sam tog ču-daka ... i sad ga se ne mogu osloboditi! Ljudimi pišu i traže da opišem sve njegove dogodov-štine. Ludi su za njim. Ne razumijem ih. Kad bihja srela takvo čudovište, ubila bih ga i bolje pri-krila taj zločin nego ikoji ubica kojeg sam samaizmislila. Robin ju je promatrao pun poštovanja. - To je izvanredna ideja, Ariadne. Zamislitevi ubijate pravog Svena Hjersona. To bi moglištampati poslije vaše smrti. - Potpuno se slažem s vama. - Muči me ta djevojka Ingrid. Scena u pod-rumu je izvanredna, ali ne znam kako bih za-držao pažnju gledalaca, u slijedećoj. Gospođa Oliver ništa ne reče. To je bila Ro-binova briga. Robin je prijekorno pogleda. Jutros je čudnozačešljala kosu. Visoko čelo više joj je dolazilo156do izražaja. Naočale su se isticale na njezinomnosu. Podsjećala ga je na učiteljicu iz pučke ško-le koje se bojao. Teškom ju je mukom oslovlja-vao "draga Ariadne". - Nisam danas raspoložen. Možda sam ma-muran od sinoćnjeg džina. Da vidimo kako ćupodijeliti uloge. Kad bi Dennis Callorv mogaoprihvatiti ulogu bilo bi divno. Jean Bellow odgo-vara Ingrid. Mislim da imam glumca i za Erica.Večeras ću vam ga predstaviti. Skočit ćemo dokazališta "Little Rep", pa mi možete reći što mi-slite o njemu. Gospođa Oliver nije mu proturječila. Bobinode da telefonira. - Očekuje nas večeras - obavijestio je go-spođu Oliver. - Sve sam uredio. Nije se obistinila ona narodna: "Po jutru sedan poznaje". Nebo se naglo natmurilo. Sprema-la se kiša. Poirot je prolazio kroz gusto grmlje.Išao je u Hunter"s Close u posjet Wetherbyjevi-ma. Vrt je bio obrastao u guštik. Bršljan se ovioi gušio stabla. Taj vrt dugo nije vidio vrtlarevusjekiru. (Sjekira. Sječivo za šećer?) Poirot jemorao nekoliko puta pozvoniti na vrata. Dugo ječekao da mu otvore. Napokon se na vratima po-javila Deirdre Henderson. Iznenadila se kad gaje ugledala. - Oh, to ste vi? 157 - Smijem li ući? Volio bih porazgovarati svama. - Pa... možete. Uvela ga je u malu tamnu dnevnu sobu. Napolici iznad kamina Poirot ugleda lončić za kavukakav je imala i Maureen Summerhayes. - Oprostite - ispričavala se Deirdre. - Svismo danas tako zbunjeni. Napušta nas djevojka.Ovdje je tek mjesec dana, a već odlazi. Radila jekod nas samo da bi se mogla nastaniti u Engle-skoj. Sad kad je dobila sve dokumente, odlaziod nas. - Zaista je nezahvalna - reče Poirot. - I vi to mislite? Otac tvrdi da ona time nekrši zakon. Ali nije važan samo zakon. Iako jesve po zakonu, ipak nije u redu što nas ostavlja.Ne bi nas o tome ni obavijestila da je nisamvidjela kako sprema stvari u kovčeg. Otišla bibez ijedne riječi. - Mladi danas ne znaju što je zahvalnost. - Istina je. Tako sam umorna. - Vjerujem vam. - što želite, gospodine Poirot. - želio sam vas pitati nešto o čekiću za še-

ćer. - O čekiću za šećer? - nije imala pojma očemu govori. - Od mjedi je i na vrhu ima ptičicu - opi-sao ga je Poirot. - Da, da, sad se sjećam - glas joj nije oda-vao nikakvo uzbuđenje. - Bio je vaše vlasništvo, zar ne?158400000000 • 400000000 • 400000000 • 400000000 • 400

l l KOLO 8• Djela Agathe Christie izdana su do sada u preko *g 400,000.000 primjeraka, pa je tako ova spisateljica o0 postala jednim od najčitanijih autora svih vremena, 2o jednim od simbola suvremene kulture i civilizacije, §° a njezino je ime sinonim za dobro zabavno štivo, o§ 1. Šifra Nemesis **• 2. Razbijeno zrcalo •o 3. Čovjek u smeđem odijelu go 4. Ubojstvo u Orijent-ekspresu ®g 5. Tajanstveni satovi g0 6. Ubojstvo u župnom dvoru ol s• ISKORISTITE VELIKI POPUST U PRETPLATI! *o l kolo Djela A. Christie izlazi iz tiska 1. 9. 1978. go Pretplatna cijena vrijedi samo do 1-9.1978. Knjige og isporučujemo po izlasku iz tiska, a nakon uplate og cjelokupnog iznosa. go NARUDŽBENICA §9 § Ovim se neopozivo pretplaćujem na l kolo Djela0 A. Christie 1-6: £§ a) po pretplatnoj cijeni od 700.- din, koji ću iznos g§ odjednom uplatiti na žiro rn.br.: 30107-601-6137 g "Globus" Zagreb, Ilica 12, o° b) ili po pretplatnoj cijeni od 800.- din, koji ću iznos g, uplatiti u pet rata po 160.- din (po prijemu uplat-o nica)- ^o c) ili VI i l kolo Djela A. Christie po pretplatnoj gg cijeni od 1.200.- din, koji ću iznos odjednom g9 uplatiti najkasnije do 1. 3. 1978. na žiro račun o8 broj: 30107-601-6137 "Globus" Zagreb, Ilica 12- §9 (Nepotrebno precrtajte!) °

p Ime i prezime............................................................................................. gg o° Adresa (tel.) .............................................................................................. §l Potpis g§ ................................................................. g400000000 • 400000000 • 400000000 • 400000000 • 400400000000 • 400000000 • 400000000 • 400000000 • 400e £g VI KOLO §§ Neobičan a ipak uvjerljiv zaplet, dobro iznijansirani g likovi, opisani s puno smisla za humor, i oštroumnost o• nadahnutog detektiva - karakteristika su brojnih o§ književnih djela Agathe Christie, literature koja uvijek • zabavlja, a nikad ne zamara, koja je pristupačna gg svakome, ali ostaje na visokoj razini u svom žanru, g° 1. Sittafordska misterija Sg 2. Tajanstveni gospodin Quin °, 3. Tragedija u tri čina g 4. Tajna sedam satova ,g 5. Ubojstvo na spavanju ^o 6. Zavjesa g° ISKORISTITE VELIKI POPUST U PRETPLATI! gg o° VI kolo Djela A. Christie izlazi iz tiska 1. 4. 1978. g• Pretplatna cijena samo do 1-4.1978. Knjige isporu- o§ čujemo po izlasku iz tiska, a nakon uplate cjelo- • kupnog iznosa. *" Ime i prezime

Adresa (tel.)

o NARUDŽBENICA

o Ovim se neopozivo pretplaćujem na VI kolo Djela §" A. Christie 1-6: o• a) po pretplatnoj cijeni od 700.- din, koji ću iznos °§ odjednom uplatiti na žiro rn.br.: 30107-601-6137 • "Globus" Zagreb, Ilica 12, gg b) ili po pretplatnoj cijeni od 800.- din, koji ću iznos <"o uplatiti u pet rata po 160.- din (po prijemu uplat- o3 nica), o• c) ili VI i l kolo Djela A. Christie po pretplatnoj o§ cijeni od 1.200.- din, koji ću iznos odjednom • uplatiti najkasnije do 1.2. 1978. na žiro račun *.g broj: 30107-601-6137 "Globus" Zagreb, Ilica 12. g° (Nepotrebno precrtajte!) gg Potpis 5

400000000 • 400000000 • 400000000 • 400000000 • 400 - Da. Majka ga je jednom kupila na tržniciu Bagdadu. Odnijeli smo ga na novogodišnjulutriju s ostalim sitnicama. - Mislite na lutriju Donesi i kupi? - Da. Često održavamo lutrije. Tako se lakšepribavi novac. Ljudi uvijek u kući imaju stvarikoje im nisu potrebne. - Znači da je čekić bio kod vas do Novegodine, zatim ste ga odnijeli da se proda nalutriji, zar ne? - Nismo ga odnijeli na novogodišnju lutriju inego nešto ranije - ispravila ga je Deirdre. Od-nijeli smo ga na lutriju koju organiziramo u je-sen za vrijeme berbe. - Kad se ona održava? U listopadu, rujnu? - Potkraj rujna. U sobi je zavladala tišina. Poirot se zagleda udjevojku, a ona u njega. Njeno je lice bilo bez-izražajno, blago. Poirot pokuša naslutiti što sekrije iza te bezizražajnosti. Možda djevojka ništane skriva. Možda je samo, kako je rekla, umor-na... - Sasvim ste sigurni da je to bila lutrija zavrijeme berbe, a ne novogodišnja? - blago ju jeupitao Poirot. - Potpuno sam sigurna. Gledala ga je ravno u oči. Hercule Poirot je čekao... strpljivo je če-kao ... Ništa nije dočekao. - Ne smijem vas više zadržavati. Djevojka ga je ispratila do vrata. Imao je dvije informacije. Koja je istinita?Ako je ubojica upotrijebio to oružje, a Poirot je11 McGinty je mrtva 161bio uvjeren da jest, onda je bitno gdje se ononalazilo prije novogodišnje lutrije. Gospođa Mc-Ginty je ubijena 22. studenoga, poslije rujanskea prije novogodišnje lutrije. Tko je u to vrijemeposjedovao čekić? Poirot krene prema pošti. Gospođa Sweeti-man je uvijek rado pričala s njim. Sudjelovalaje na lutrijama. Uvijek je to činila. Pomagala jepri uređenju stvari, iako su ljudi uglavnom do-nosili stvari sa sobom posljednji trenutak. Mje-denog se sječiva sa ptičicom na vrhu nije moglasjetiti. Bilo je tako mnogo stvari i vladala jezbrka kao i obično, a neke su stvari i ukradene.Nakon razmišljanja kao da se sjetila nekog če-kića koji je bio zajedno s lončićem za kavu. Lon-čić je imao rupu na dnu i nije bio upotrebljiv.Nije se, međutim, mogla sjetiti kad je to bilo.Moglo je to biti i u rujnu i u prosincu ...

Poirot joj je predao paketić. - Preporučeno? - Da. Ona prepiše adresu. U očima joj se vidjeloda je to zabavlja. Poirot napusti poštu. Razmiš-ljao je. Bio je uvjeren da bi se gospoda Summer-hayes mogla prije zabuniti nego Deirdre Hender-son. Poznavao ju je dobro i znao je koliko jesmušena. Također je znao da ona ne obraća paž-nju na detalje. Ona tiha djevojka sigurno imapravo. Čudio se samo zašto ga nije zapitala"Zašto vam je to važno?" Zar to ne bi bilo lo-gično pitanje? Deirdre Henderson ga ipak nije postavila.162 Petnaesto poglav Ije - Netko vas je telefonski nazivao - javi seMaureen iz kuhinje kad je Poirot ušao u kuću. - Mene je netko tražio? Tko? - iznenadiose Poirot. - Ne znam. Pribilježila sam broj telefona. - Hvala vam, gospođo. Poirot uđe u dnevnu sobu i u hrpi papira nastolu nađe napisan telefonski broj - Kilchester350. Poirot nazove taj broj. - Ovdje tvrtka "Bre-ather i Scuttle" - javio se ženski glas. Poirot se sjetio tko ga je zvao. - Mogu li razgovarati s gospođicom MaudeWilliams? - Gospođica Williams na telefonu - uskoroje začuo poznati glas. - Ovdje Hercule Poirot. Mislim da ste metražili. - Da, riječ je o onom posjedu koji vas za-nima. - Posjed? - Hercule Poirot nije se odmahsnašao. Na kraju shvati da djevojka ne može slo-bodno govoriti. Sigurno ga je zvala kad je bila

"* 163sama u uredu. - Razumijem vas. Riječ je oJamesu Bentlevu, zar ne? - Da. što mogu učiniti za vas? - želite mi pomoći. Ne možete slobodno raz-govarati, zar ne? - Ne. - Slušajte pažljivo. Jeste li sigurni da muželite pomoći? - Jesam. - Biste li napustili svoj posao? Malo je oklijevala. - Napustila bih - ipak jerekla. - Biste li prihvatili posao u privatnojkući? Ljudi nisu vrlo ljubazni. - U redu. - Može li to biti već sutra? - Može, gospodine Hercule Poirot, odmahću to urediti s mojim poslodavcima. - Jeste li dobro razumjeli što želim od vas?Bit ćete dvorkinja. Umijete li kuhati? - Vrlo dobro - po glasu je osjetio da je sveto zabalja. - Bon Dieu! Vi ste zaista izuzetak! Krećemodmah u Kilchester. Sastat ćemo se u onoj ka-vani gdje smo prvi put razgovarali. - U redu. Poirot prekine razgovor. Djevojka mu se svi-djela. Divio se njezinoj smjelosti... A znala je ikuhati! Teškom mukom izvuče telefonski imenik kojise nalazio ispod nekih knjiga o uzgoju prasadi.Tražio je telefonski broj Wetherbyjevih. Prepoznao je glas gospođe Wetherby.164 - Ovdje Hercule Poirot... sjećate se... po-

sjetio sam vas... - Ne sjećam se .. Oh, sad sam se sjetila.Oprostite. Zbunjena sam, imamo problema sadjevojkom. Danas ... _Odlazi vam djevojka. Znam. Zato sam vasi nazvao. - Tako nezahvalno stvorenje. Te strankinje!Platili smo joj put i nabavili sve dokumente.Zaista mrzim nezahvalnost. - žao mi je što ste to doživjeli. Zato vam inudim pomoć. Upoznao sam mladu ženu kojatraži posao. Radila bi i u kući. Bojim se da jošnije radila taj posao, ali bi željela pokušati. - Nema više izučenih djevojaka. Da li bi ikuhala? Rijetko koja djevojka zna kuhati. - Da. Umije kuhati. Da li da vam je poša-Ijem? Zove se Maude Williams. - Hvala vam, gospodine Poirot. Zaista steljubazni. Bolje išta nego ništa. Muž se ljuti naDeirdre kad u kući ne teče sve ustaljenim tokom.Rijetko koji muškarac zna s kakvim se proble-mima žena sreće u kući. Netko ju je prekinuo. Poirotu se učinilo daje rukom pokrila slušalicu. Čuo je prigušeni raz-govor. - Zove onaj detektivić ... Zna neku djevojkukoja bi mogla zamijeniti Friedu ... Nije stran-kinja, Engleskinja je, hvala bogu. Nemoj cje-pidlačiti, molim te. Zar je to važno? Gospođa Wetherby bila je sušta ljubaznostkad se ponovo obratila Poirotu: - Mnogo vam 165hvala, gospodine Poirote. Zaista smo vam zahval-ni na pomoći. Poirot spusti slušalicu pogleda na sat i uđeu kuhinju. - Moram ići u Kilchester. Neću biti na ruč-ku, gospođo. - Baš sam sretnica - zadovoljno će Maure-en - puding mi je prigorio. Može se jesti, samose malo osjeća miris. Ali bi ga "pokrio" sok odmalina. Pri vrhu je malo pljesniv ali to ne smeta.Plijesan je korisna. Zar se i penicilin ne dobijaod nje? Sav sretan Poirot napusti kuću. Bio je spašen.Umjesto zagorjelog pudinga, i "penicilinske" pli-jesni uživat će u odlićnim jelima u restauranu"Plava mačka". U Laburnumsu su se porječkali. - Na sve zaboravljaš, Bobine, kad radiš nanovoj drami. - Oprosti, majko - skrušeno se ispričavaoRobin. - Sasvim sam zaboravio da je Janet ve-čeras slobodna. - Neka ti bude - ogorčila se gospođaUpward. - Oprosti. Nazvat ću kazalište i reći im dadolazim sutra umjesto večeras. , - Nema smisla. Neka bude kako si planirao. - Ali... - Nećemo više o tome razgovarati. - Da zamolim Janet da ostane?166 _To ne dolazi u obzir. Znaš koliko mrzi mi-jenjati svoje navike. _Pristat će, ako joj lijepo objasnim .... _Ništa joj ti nećeš objašnjavati, Robine.Nemoj joj ništa govoriti. Hajde, prestani pravitislona iz mušice. - Majko, hvala vani... - Samo ti uživaj. Pozvat ću nekog da mipravi društvo. - Koga? - To je moja mala tajna - zabavljala se

gospođa Upward. Više se nije ljutila na njega. -Ne brini, Robine. - Nazvat ću Shelagh Rendell... - Sama ću to učiniti. Skuhaj kavu prije negošto odeš, molim te. Izvadi dvije šalice ... akobudem imala društvo. 167 Šesnaesto poglavlje Poirot je davao posljednje upute Maudei Wil-liams. Sjedili su u restoranu "Plava mačka". - Znači, sve vam je jasno? Maude Williams kimne glavom umjesto od-govora. - Jeste li dali otkaz? Rekla sam im da mi je tetka naglo oboljela!Sama sam sebi poslala brzojav - nasmijala sedjevojka. - Dobra ideja. Moram vam još nešto reći.Budite oprezni. Netko je od mještana ubojica inalazi se na slobodi. Opasnost vreba na svakomkoraku. - Opominjete me da budem oprezna? - Da. - Umijem se brinuti sama za sebe - uvjera-vala ga je Maude Williams. - Neka vam to ne budu posljednje riječikoje ste izrekli. Djevojka se nasmije. Vidjelo se da je to za-bavlja. Nekoliko se začuđenih glava okrene pre-ma njoj. 169 Poirot joj se divio. Sviđala mu se njezina ži-votnost, samouvjerenost. Bila je hrabra kad seprihvatila ovog zadatka. Zašto je to učinila? Po-irot se sjeti Jamesa Bentleva. Kako je taj čovjekbezvoljan slabić. Priroda je zaista čudesna. - Sami ste me zamolili da se prihvatim togposla. Zašto me sada najednom plašite? - Dao sam vam zadatak. Osjećam se odgo-voran za vas. Moram vam predočiti i opasnostitog zadatka. - Ne vjerujem da ću biti u opasnosti - sa-mouvjereno reče Maude. - Ne bih se složio s vama. Da li vas netkopoznaje u Broadhinvju? - Ne vjerujem. - Jeste li bili tamo? - Jedanput ili dvaput, poslovno. Bilo je toprije pet mjeseci. - Koga ste posjetili? Gdje ste bili? - Posjetila sam jednu staru damu ... gospo-đu Carstairs ili Carlisle. Ne sjećam se točno ime-na. Kupovala je neki mali posjed. Odnijela samjoj dokumente i nacrte. Odsjela je u nekomsvratištu. - U Long Meadowsu? - Da. Tako se zvalo. To je bila neka starakućerina. Psi su bjesomučno lajali, sjećam se. Poirot kimne. - Da li ste upoznali gospođu ili gospodinaSummerhavesa? - Mislim da me dočekala gospođa Summer-havers. Odvela me na gornji kat u sobu staredame.170 _Mislite li da bi vas prepoznala? _Ne vjerujem. Da me i prepozna, ništa nemijenja na stvari. Čovjek može prihvatiti i novposao, zar ne? Ne vjerujem da me zapamtila.Nije uopće obraćala pažnju na mene. Nisam jaugledna osoba. Znam ja takve dame. _Da li ste još nekog upoznali u Broadhin-nyju?

- Srela sam Jamesa Bentleva. - Sreli ste Jamesa Bentleva. Je li to bio slu-čajan susret? - Moram priznati da nije. - Zbunila seMaude Williams. - Poslala sam mu razglednicuu kojoj sam mu javila da dolazim. Zamolila samga da me dočeka. Samo smo malo zajedno pri-čali na stanici dok sam čekala autobus da sevratim u Kilchester. Nismo imali kamo ići. Toje pravo selo. Nijednog kutka gdje bi se mladiljudi mogli zabaviti. - Bilo je to prije smrti gospođe McGintv? - Da. Poslije nekoliko dana novine su bilepune napisa o ubojstvu. - Je li James Bentlev spominjao svoju gaz-daricu? - Mislim da nije. - Ni s kim više niste razgovarali? - Ovaj, razgovarala sam i s RobinomUpwardom. Ćula sam ga na radiju. Kad sam gaugledala da prolazi cestom zatražila sam njegovautogram. - Dao vam ga je? Jest. Bio je vrlo prijazan. Nisam imalanotes u kojem skupljam potpise slavnih ljudi. 171Dala sam mu komadić papira. Izvukao je peroi potpisao se bez oklijevanja. - Poznajete li još nekoga? - Srela sam Carpenterove. često dolaze uKilchester. Imaju prekrasan automobil, gospođaje uvijek tako elegantna. Prije mjesec dana sve-čano je otvorila dobrotvornu rasprodaju. Kažuda će on uskoro postati član Parlamenta. Poirot kimne i izvadi omotnicu iz džepa. Uvi-jek ju je nosio uza se. Uredno položi fotografijena stol. - Da li vam je poznata jedna od ovih foto-grafija? što vam je? - upitao je vidjevši kakose trgnula. - Vidjela sam gospodina Scuttlea. Upravo jeizišao. Nadam se da me nije vidio. Sigurno bise zabezeknuo da me nađe ovdje kako sjedims vama pošto sam mu ispričala one laži o svojojtetki. Prepoznao bi vas. Ljudi pričaju o vama.Kolaju glasine da su vas poslali iz Pariza. - Ja sam Belgijanac, a ne Francuz, ali tonije važno. - što ste govorili o fotografijama? - Dje-vojka se nagne da ih bolje vidi. - Mora da suodavno snimljene. Te žene baš smiješno izgle-daju. - Da li vam je poznata koja od ovih foto-grafija? - želite li znati da li prepoznajem nekoga,ili da H sam vidjela sliku? - Oboje me zanima. - Čini mi se da sam ovu negdje vidjela.Možda u nekim novinama... Djevojčica mi je172poznata, ali ne mogu se sjetiti kad sam vidjelate fotografije. Mora da je prošlo dugo vremenaod tada. _ Te su fotografije objavljene u "SundavCompanionu". Poslije toga gospođa McGinty jeubijena. _Zato ste mi ih pokazali? Sad mi je svejasnije. - Pročitajte ovo. - Poirot izvadi novinskiisječak iz džepa i pruži joj ga. Pažljivo je čitala članak. Kosa joj je prekri-vala lice. - To su te žene! Čitajući taj članak nešto steotkrili?

- Tako je. - Nije mi ipak jasno što... - zamislila se.Poirot je čekao. Volio je čuti i tuđe mišljenje,iako je već imao svoje. - Mislite da se jedna od tih žena krije uBroadhinnvju? - Zar to nije moguće? - Svakako. Ona bi mogla imati godine go-spođe Upward. Maude pokaza na fotografiju EveKane. - Tako nešto. - Ne bih se čudila da je netko ubije. Sigurnoznate kakva je to žena. - Ima u tome istine - polako odgovoriPoirot kao da su mu misli nekamo odlutale. -Da, ima u tome istine. Sjećate li se slučaja Craig? - Tko ga se ne sjeća? Zar se taj Craig ne na-lazi među ostalim kriminalcima u Muzeju vošta- 173nih figura Madame Tussaud? Bila sam dijete kadse to dogodilo, ali su novine povremeno podsje-ćale ljude na taj zločin i uspoređivale ga s dru-gim slučajevima. Ne vjerujem da će ikad pasti uzaborav. Poirot ju je pažljivo slušao. Pitao se zašto jetoliko ogorčena.174 Sedamnaesto poglavlje Gospođa Oliver se nije mogla snaći u malojgarderobi za glumce. Nije znala kamo da se dje-ne onako krupna i nespretna. Mladi su glumciskidali šminku s lica. Ponudili su je pivom. Gospođa Upward ih je veselo pozdravila naodlasku, iako se Robin brinuo što ostaje sama.Nekoliko puta se vraćao da vidi što joj još treba.Kad je najzad sjeo za upravljač automobila, bioje vedar. Majka je upravo telefonirala. Zamislite, nijemi htjela reći kog je pozvala. Ne može ona meneprevariti. Mislim da znam s kim želi razgovarati. - Znam i ja - tvrdila je gospođa Oliver. - Koga vi mislite? - S Herculeom Poirotom. - Kao da mi čitate misli! Masirat će ga. Onauživa u svojim malim tajnama. Pođimo na pred-stavu. Sad vas molim da pažljivo pogledate Ce-cila i kažete mi bi li bio dobar u ulozi Erica. Naravno da ne bi odgovarao. Gospođa Olivernikako ga nije mogla zamisliti kao Erica. Uživalaje u predstavi, ali i u razgovorima koje su poslijevodili. 175 Robin je blistao od sreće. Nije se odvajao odCecila i neprestano mu je nešto govorio. Cecilse nije svidio gospođi Oliver. Više je voljela raz-govarati s momkom koji se zvao Michael. Ne-prekidno je brbljao. Uopće nije očekivao od njeda mu odgovara. - ... Lijepo od Robina što je došao. Ta gažena ne pušta ni da makne od kuće. Moram pri-znati da je Robin stvarno momak i po. Slažetese, zar ne? Ne bi smio postati njezina žrtva.Znate što se dogodilo s jadnim Alexom Roscof-fom? Obasipala ga je svim i svačim godinu dana,a kad je otkrila da on nije ruski emigre većsiromah iz Londona, više nije marila za njega.Istina, on joj je napričao hrpu laži. Mrz-m sno-bove. Možda mu je čak učinila uslugu. Zaista senapatio kod nje. Ima lošu narav. Kad je uhvatibijes ... Dragi Robine, pričamo o tvojoj divnojmajci, šteta što nije mogla doći. Na sreću umje-sto nje je došla gospođa Oliver. Volim njezinaizvrsna ubojstva. Kad su se glumci presvukli svi su otišli u

restoran "Pony"s Head" na piće. Pili su i pričalio kazališnom životu. Na povratku kući gospođa Oliver je bilaumorna. Zavalila se udobno u sjedalu i zaklopilaoči. Robin je neumorno pričao. - ... Nije to loša ideja, zar ne? - što to? - začuđeno zapita gospođa Oli-ver. Prekinuo ju je u sanjarenju. Zaželjela se svogdoma, svoje sobe, pisaćeg stroja, crne kave, ja-176

buka.. • Kako je divna samoća! Pisci vole sa-moću, ne snalaze se u društvu ... _Sigurno ste umorni - reče Robin. _Nisam, ali se ne snalazim među ljudima. _Ja obožavam ljude. - Ja ih ne volim. _ g to je s vašim likovima iz romana? _To je nešto drugo. To su izmišljene lič-nosti. - Meni su ljudi potrebni. Oni me inspiriraju- ponovi Robin. Stigli su do Liburnumsa. - Vi samo uđite, a ja ću uvesti kola u ga-ražu. Gospođa Oliver se kao i obično teškom mu-kom izvukla iz auta i krenula prema kući. - Vrata nisu zaključana - doviknuo joj jeRobin. Vrata zaista nisu bila zaključana. GospođaOliver ih otvori i uđe. Svjetlo je bilo ugašeno.Nije to bilo baš uljudno od domaćice. Zar sutoliko štedljivi? Bogati ljudi ponekad više štedeod siromašnih. Gospođa Oliver osjeti miris par-fema. Rijedak je miris. Znala je da je skup. Učinijoj se kao da je zašla u krivu kuću. Tada napipaprekidač i upali svjetlo. Svjetiljka je visila na drvenoj gredi u pred-soblju. Kroz odškrinuta vrata osvijetlila je i diodnevne sobe. Gospođa Oliver ugleda nogu. Znači,gospođa Upward još nije legla. Sigurno je za-spala u svojem stolcu. Već dugo spava kad nijeupalila svjetlo. Gospođa Oliver uđe u sobu i upali svjetlo.

12 McGtaty je mrtva - Vratili smo se... - zaustila je, ali ne do-vrši rečenicu. Grlo joj se steglo ... Htjela je vikati, ali nijemogla. Samo je prošaptala: - Robine... Robi-ne... Prošlo je nekoliko časaka prije nego što ječula kako dolazi. Okrenula se i potrčala premanjemu. - Nemojte ulaziti... Nikako. Vaša maj-ka .. Mislim da ju je netko ubio ... Osamnaesto poglavlje - Dobro obavljen posao - Ijutito reče Spen-ce. Zajapurio se od bijesa. - Pažljivo i jezovito_nastavi tmurno. - Netko ju je zadavio vla-stitim svilenim šalom. Vjerojatno ga je nosilaoko vrata toga dana ... Netko ga je samo čvrstostegnuo. Vrlo jednostavno i brzo. U Indiji suse razbojnici služili tim načinom, žrtva ne možeizustiti ni glasa, ne može se braniti zbog pritiskana arteriju. - Mora li čovjek biti posebno izvježban damu to uspije? - Ne mora. Taj je način opisan u knjigama,ali neko posebno znanje nije potrebno, pogotovuako žrtva ništa ne sumnja. Gospođa Upwardzaista to nije očekivala. - Bio je to netko koga je poznavala - kim-

ne Poirot. - Da. Popile su zajedno kavu... jedna ješalica bila pred gospođom Upward a druga na-suprot. Netko je pažljivo obrisao otiske s te ša-lice. Ostalo je, na svu sreću, malo crvenila zausne. - Riječ je o ženi, znači?u* 179 - Niste iznenađeni, zar ne? - Nisam. - Gospođa Upward je prepoznala jednu odonih fotografija - fotografiju Lily Gamboll. Zna-či da ovo ubojstvo ima veze s prvim - nastavioje Spence. - Tako je - složio se Poirot. - povezano jes ubojstvom gospođe McGintv. - Poirot se sjetiriječi gospođe Upward: - "Gospođa McGinty je umrla. Kako je umr-la? Turala je nos u tuđe stvari poput mene, zatoje umrla." - Ostala je sama, jer je njezin sin Robinotišao u kazalište s gospođom Oliver, pa je na-zvala osobu koju je prepoznala. Zamolila ju jeda joj pravi društvo. Slažete li se sa mnom? Igra-la se detektiva - zaključio je Spence. - Bila je znatiželjna. Nešto je znala, a htjelaje doznati još više. Nije bila svjesna da se izlažeopasnosti - uzdahne Poirot. - Ljudi često nisusvjesni opasnosti. - Misle da je to igra. Nije toigrarija. Opomenuo sam je, ali me nije htjelaposlušati. - Imate pravo, čim je pomislila da su otišli,prišla je telefonu. Mladi ju je Robin zatekaokako telefonira. Brinuo se da li još nešto treba,pa se vratio da je još jedanput pogleda. Nije muhtjela reći s kim želi razgovarati. Nije željelaodati tajnu. Gospođa Oliver i Robin su bili uvje-reni da je vas nazvala. - Kamo sreće da jest - reče Hercule Poi-rot. - Znate li koga je zvala? - Nemamo pojma.180 _Da li dvorkinja nešto zna? _Ne. Ona se vratila oko deset i po sati. Ušlaje u kuću kroz stražnja vrata i otišla ravno usvoju sobu. Svjetlo je bilo ugašeno, pa je bilauvjerena da gospođa Upward spava. To je pri-lično stara i čangrizava žena. Kod njih je tek ne-koliko godina. Policajac proviri glavu kroz vrata i reče: -Neka bi mlada žena željela razgovarati s vama.Kaže da zna nešto što bi vam moglo koristiti. - Uvedite je. Deirdre Henderson uđe u sobu. Bila je blijedai zbunjena kao i obično. - Mislila sam da vam mogu pomoći - rečeona i doda kao da se ispričava - nadam seda vas nisam prekinula. - Samo uđite gospođice Henderson. Spence joj ponudi stolac i ona sjedne poputplašljive djevojčice. - željeli ste mi nešto reći u vezi sa sinoćnimdogađajem? Nešto o gospođi Upward? - hrab-rio ju je Spence. - Znači, ipak je istina? Ubijena je? Čula samto na pošti, a i raznosač kruha nešto je o tomepričao. Majka nije htjela povjerovati... - De-irdre zastade. - Bojim se da vaša majka nema pravo. Toje istina, što ste nam željeli reći? - Pa... ja sam se tamo nalazila sa strep-njom je kazala Deirdre. U Spenceovom se glasu osjetila profesionalna

strogost, iako je pokušavao da i dalje bude pa-žljiv prema djevojci. 181 - Bili ste tamo? U Laburnumsu? U kolikosati? - Ne znam točno kad je to bilo - odgovorimu Deirdre. - Čini mi se da je bilo između osamii po i devet sati. Vjerojatnije je da je bilo devet.Poslije večere. Gospođa Upward me pozvala dadođem. - Pozvala vas je? - Da. Zamolila me da joj pravim društvo,jer je Robim otišao u kazalište s gospođom Oli-ver. Pozvala me na kavu. - Vi ste se odazvali pozivu? - Jesam. - Pili ste zajedno kavu? - Nismo, kucala sam na vrata, ali mi nitkonije odgovarao - odmahne glavom Deirdre.- Otvorila sam vrata i ušla u predsoblje. Vidjelasam da svjetlo nije upaljeno ni u dnevnoj sobi.Pozvala sam je nekoliko puta, ali mi se nije oda-zvala. Zbunila sam se i pomislila da je posrijedizabuna. - što ste pomislili? - Mislila sam da je ipak otišla u kazalište. - A da vas nije obavijestila? - Da, bilo mi je čudno što mi nije ništarekla. - Postoji li još kakvo objašnjenje? - Pomislila sam da je Frieda nije dobro ra-zumjela. Ona je strankinja, a sinoć je bila uzbu-đena jer joj je to bio posljednji dan kod nas. - što ste zatim uradili, gospođice Hender-son? - Otišla sam kući.182 _Otišli ste ravno kući? _pa> usput sam se prošetala. Vani je bilotako ugodno. Spence ju je neko vrijeme gledao, ne progo-vorivši ni riječi. Pažljivo je promatrao njezineusne, a tada reče: - Hvala vam, gospođice Hen-derson. Dobro ste učinili što ste došli do nas -ustao je i pružio joj ruku. _Znala sam da to moram učiniti - kazalaje Deirdre. - Majka me od toga odgovarala. - Zaista? - Ipak sam došla do vas. - Dobro ste učinili. Spence je otprati i vrati se u sobu. Prstima jelupkao po stolu. - Ne maže usne - rekao je. - Nije li to pro-pustila učiniti samo danas? - Nikad ih ne maže. - To je danas zaista rijetkost, zar ne? - čudna djevojka, djeluje naivno i nezrelo. - Nisam osjetio ni da upotrebljava miris.Gospođa Oliver je rekla da je osjetila jak mirisparfema kad je ušla u kuću. Tvrdila je da je tobio rijedak i skupocjen miris. Robin ga je tako-đer osjetio. Njegova majka nije upotrebljavalataj miris. - Ne vjerujem da Deirdre upotrebljava bilokakav parfem - reče Poirot. - I ja to mislim - potvrdi Spence. - Pod-sjeća me na djevojke iz nekadašnjih djevojačkihgimnazija. Sigurno je već navršila tridesetu. - Sigurno. - Tako je nezrela? 183 Poirot se zamisli. Nije želio prebrzo davatisud o nekom. - Ne vjerujem da je ona osoba koju traži-

mo. Ne upotrebljava ruž za usne, ni parfem, imapoštenu majku, koja nipošto ne može biti majkaLily Gamboll. Njezina je majka stradala u nekojkrčmi prilikom tučnjave, kad je Lily imala samodevet godina. Ne vidim kako bi mogla biti LilyGamboll. Ipak, gospođa Upward joj je telefoni-rala ... To ne smijemo zanemariti. - Spence jezabrinuto protrljao nos. - što kaže sudski liječnik? - Njegovi nam nalazi neće mnogo pomoći.Sigurno pouzdano znaju samo to da je zadavlje-na prije devet i trideset. - Znači, mogla je već biti mrtva kad je Deir-dre Henderson došla u Laburnums? - Da, ako nam djevojka nije lagala. Ili je go-vorila istinu ili je vrlo dobra lažljivica. Da vaspodsjetim, majka nije htjela da ona dođe k na-ma. Zašto? - Tako bi postupila većina majki. Ne čudimse. Već sam primijetio da ta žena izbjegava ne-ugodnosti kad god je to moguće. - Znači Deirdre Henderson je bila pozvana.Je li netko stigao prije nje? Netko tko upotreb-ljava skupocjeni parfem i ruž za usne. - Morali bismo se raspitati - promrmljaPoirot. - Ispitujem, ispitujem! - prekine ga Spen-ce. - Moram biti taktičan za sada. Zašto da ihprestrašim? Sto je Shelagh Rendell sinoć radila,184a gto Eva Carpenter? Najvjerojatnije su sjedilekući. Carpenter je bio na sastanku. _. Eve - zamišljeno će Poirot - Neka ime-na uđu u modu, a zatim padnu u zaborav. Nitkose danas ne zove Eva. Sad je popularno ime Eve. _Ona sigurno upotrebljava skupocjene mi-rise. Spence nije ni čuo što govori Poirot. - Moram nešto više o njoj doznati. Mnogeratne udovice kriju svoju prošlost. Nitko ih ni-šta ne zapitkuje. Spence promijeni temu. - Ono sječivo za šećer, ili kako se već zoveta stvar, što ste nam poslali, pun je pogodak! Go-tovo je sigurno, da se ubojica gospođe McGintvnjime poslužio. To se vidi i po rani, kaže liječnik.Na njemu su otkrili i trag krvi, iako je bio oči-šćen. Moderna nauka stvara čuda. Taj nas tragtakođer vodi do Wetherbyjevih i gospođice Hen-derson, zar ne? - Deirdre Henderson je bila sasvim sigurnada su ga dali na lutriju koja se održala u rujnu. - A gospođa Summerhaves je, tvrdila da gaje kupila na novogodišnjoj lutriji. - Nikad se ne zna je li točno ono što govori- reče Poirot. - Vrlo je prijazna i ugodna,ali je neuredna i nepouzdana. Dobro sam je upo-znao. Vrata se u Long Meadowsu nikad ne za-tvaraju. Svatko je mogao ući u kuću neprimije-ćen i uzeti sječivo. Nitko od ukućana ne bi toprimijetio. Kad ga gospođa Summerhaves ne bimogla naći, bila bi uvjerena da ga je uzeo muži obratno. U tom domaćinstvu ne zna se red. Ja 185bih poludio u tom neredu, ali njih on izgleda nesmeta. Spence uzdahne. - Sad možemo odgoditi izvršenje osude -uzdahne Spence. - Izvijestio sam o tome javnogtužioca. Dobili smo na vremenu. - Volio bih ponovo razgovarati s JamesomBentleyem ... sad kad više ne tapkamo u mraku. James Bentlev nije se mnogo izmijenio. Bioje, doduše, nešto mršaviji, ali je i dalje bio bez-,voljan. Potpuno je izgubio nadu u spas.

Hercule Poirot ukratko mu ispriča što je svesaznao. Obavijestio ga je da je i službeno zatra-žena nova istraga njegova slučaja. James Bentlev ostao je sasvim ravnodušan. - Nema to smisla. Sto oni mogu dokazati?- upitao je bezvoljno. - Vaši prijatelji rade za vas. - Moji prijatelji? - slegnuo je ramenima.- Nemam ja prijatelja. - Ne biste smjeli tako govoriti. Znam daimate najmanje dva prijatelja u Broadhinnvju. - Dva prijatelja? Baš bih volio da znam tkosu oni? - nije bio iznenađen već nije mogao uto povjerovati. - Jedan je od njih viši policijski službenikSpence. Ne budite smiješni! Upravo je on prikupiodokaze protiv mene?186 _Nisam ja smiješan. Vi imate sreće. To jepošten i pravedan čovjek. Ne želi kazniti nevinačovjeka. _ Ne bih rekao da vjeruje u moju nevinost. _ Čudno, ali nije siguran da ste vi pravi ubo-jica. Zato sam ga i ubrojio među vaše prijatelje. _ Kakvog li prijatelja! Hercule Poirot se iznenadio kad se JamesBentlev zainteresirao. Bio je čak i znatiželjan. - A tko je drugi? - upita. _ Vaš drugi prijatelj, bolje reći prijateljica,jest Maude Williams. - Maud Williams, tko je ona? - Radili ste u istom poduzeću. - Pa to je gospođica Williams. - Predsement, to je gospođica Williams. - Kakve ona ima veze sa mnom? Ponekad je Poirotu taj James Bentlev bio to-liko mrzak da je želio povjerovati u njegovukrivnju. Ali što ga je bolje poznavao i što muje više išao na živce to je više vjerovao da onnije u stanju počiniti ubijstvo. Nije tip ubojice.Morao se složiti s mišljenjem kolege Spencea."Ubojice su samouvjereni ljudi", tvrdio je njegovkolega. James Bentlev zaista ne može biti ubo-jica. Poirot se jedva savladao da ne prasne od Iju-tine. - Gospođica Williams vjeruje da ste ne-vini - samo je primijetio. - Kako ona može to znati? - Jer vas poznaje. Poznaje me, ali ne baš dobro - slegnuo jeramenima James Bentley. 187 - Radili ste zajedno, zar ne? Ponekad ste za-jedno i ručali? - Samo jedanput ili dvaput u restoranu pre-ko puta ureda. - Nikad niste bili zajedno na šetnji? - Pa, jesmo jedanput. - Ma foi, kao da od vas tražim da priznatezločin! - naljutio se Hercul Poirot. - Zar vamnije bilo ugodno šetati s djevojkom? Zar to nijeprirodno? - Ne znam zašto bi mi bilo ugodno? - Normalno je da čovjeku u vašim godina-ma bude ugodno u društvu djevojaka, zar ne? - Ne poznajem mnogo djevojaka. - Qa se voit! Može vas biti sram! Zar go-spođica Williams nije zgodna djevojka? Radiliste s njom zajedno, ponekad ste i šetali zajedno,a kad vam se spomene njezino ime - vi je se nesjećate! Jamesa Bentleva obli rumenilo. - Rijetko sam zalazio u društvo ... Sramež-

ljiv sam u društvu djevojaka. Ona nije baš pravadama. Dobra je, ali se nisam mogao oteti osje-ćaju da se ne bi svidjela majci. - Važno je što vi mislite o njoj. Jamesovi se obrazi ponovo zarumene. - Znate njezina kosa ... i odjeća ... Majkaje bila staromodna ... - Nije mogao dovršiti re-čenicu. - Bila je pažljiva prema vama? - Jest. Uvijek je bila prijazna. Ali ona menije mogla razumjeti. Majka joj je umrla dok jejoš bila malena, znate.188 - Tada ste ostali bez posla, zar ne? Nistemogli naći drugi. Jednom vas je posjetila u Bn>adhinnyju, koliko znam? _Da - da. Doputovala je poslovno. Obavi-jestila me dopisnicom da dolazi. Ne znam zaštoie to učinila. Nismo se baš dobro poznavali. _ Ipak ste je dočekali? _Naravno nisam želio biti nepristojan. _Odveli ste je u kino ili restoran? _ Ni govora - zgražao se James Bentlev. -Samo smo razgovarali dok smo čekali autobus. - Jadna djevojka! - Nisam imao novca. Bio sam bez novca! -Ijutito ga podsjeti James Bentlev. - Poslije nekoliko dana ubijena je gospođaMcGinty, zar ne? - Bilo je to u ponedjeljak, a ona je ubijenau srijedu - kimnuo je James Bentley. - Upitat ću vas o nečem drugom, gospodineBentley. Gospođa McGinty redovito je čitala tjed-nik "Sunday Companion"? - ua., gospodine. - Jeste li ga i vi čitali? - Ponekad mi ga je ponudila, ali me te novi-ne nisu zanimale. Majka ih nikad nije čitala. - Te ga nedjelje niste pročitali? - Ne. - Gospođa McGinty vam nije ništa pričala oonome što je pročitala? - Pričala mi je - neočekivano reče Bentley-• neprestano je nešto brbljala. - Oh, la, la. Neprestano je nešto brbljala.Sto je govorila? Pazite. Važno je. 189 - Ne sjećam se dobro. Spominjala je nekezločine počinjene u prošlosti. Nekakvog ubojicuCraiga, a možda se i nije tako zvao ... Znam dami je rekla da u Broadhinnvju živi netko tko imaveze s tim zločinom. Neprekidno je o tome pri-čala. Nije mi bilo jasno zašto se toliko uzbuđujezbog toga. - Je li vam rekla tko je to? - Čini mi se da je spominjala onu ženu čijije sin pisac. - Da li vam je rekla njezino ime? - Ne sjećam se, to je bilo davno .... - Zaklinjem vas, dobro promislite, želiteopet biti na slobodi, zar ne? - Na slobodi? - iznenađeno ponovi Bentlev. - Da, na slobodi. - Ja... ovaj, pa jasno da želim. - Onda se pokušajte sjetiti! Što vam je reklagospođa McGinty? - Rekla je nešto poput: "Tako je samosvje-sna i ponosna. Ali će njezin ponos nestati kad sesve dozna." Rekla je da je nikad ne bi prepo-znala na fotografiji. Nije joj to bilo čudno, jer jefotografija bila stara i izlizana. - Po čemu znate da je mislila na gospođuUpward? - Ne znam točno. Učinilo mi se da misli na

nju, jer je i počela razgovor o njoj. Neko je vri-jeme nisam slušao, pa sam pretpostavljao da idalje govori o istoj osobi. Znate, mnogo je pri-čala ... - Ne vjerujem da je govorila o gospođiUpward - uzdahne Poirot. - Sigurno je govo-rila o nekom drugom. Bit će žalosno ako vasobjese samo zato što niste pažljivo slušali što jepričala ta žena. Da li vam je govorila o mješta-nima kod kojih je radila? _Ponekad, ali ničeg se ne sjećam. Zar neshvaćate da sam bio zaokupljen sobom i svojomnevoljom? - Sad ste u goroj nevolji! Je li gospođaMeGintv spominjala gospođu Carpenter, ili kakose prije zvala, gospođu Selkirk, ili gospođu Ren-dell? - Gospodin Carpenter ima kuću na vrhubrežuljka i prekrasan automobil, zar ne? Bio jezaručen za gospođu Selkirk. Gospođa McGintvnije imala visoko mišljenje o njoj. Znala je go-voriti "pokondirena tikva". Ne znam što je timeželjela reći. - što je mislila o Eendellovima? - On je liječnik, zar ne? Ne sjećam se da gaje spominjala. - A što je govorila o Wetherbyjevima? - Sjećam se što je pričala o njima - zado-voljno će Bentley. - Išla joj je na živce gospođakoja je uvijek bila zabrinuta zbog nečeg. Za go-spodina je govorila "Ni riječ da kaže, ni dobruniti lošu", žalila ih je. Poirot ga u čudu pogleda. Pričinilo mu se daBentley nekako življe i zainteresirani je priča onjima nego o drugima. Razmišljao je o životu tihljudi... prosuđivao ih je. - Poznavali ste ih? Majku? Oca? Kćer? -blago upita Poirot. 191 - Zapravo nikoga od njih, već psa. Jednomse uhvatio u stupicu. Nije ga mogla osloboditipa sam joj pomogao. Poirot se sjeti razgovora koji je gospođa Oli-ver vodila s Deirdre Henderson. - Razgovaraliste s djevojkom? - upitao je. - Jesam. Ona... njezina je majka imala tu-žan život, tako mi je rekla. Vrlo je odana majci. "Pomogao sam joj", rekao je sa ponosom. - Vi ste joj pričali o svojoj majci? - Jesam - kratko je odgovorio Bentlev. Poirot ne reče ništa. Čekao je. - život zna biti okrutan. Neki ljudi nikad nedozive sreću - ogorčeno se požalio James Ben-tley. - To je istina - reče Hercule Poirot. - Mislim da ona nikad nije bila sretna...gospođica Wetherby. - Henderson. - Da, da. Zaboravio sam. Rekla mi je da imapoočima. - Deirdre Henderson - reče Poirot. -Deirdre žalosna. Lijepog li imena, ružne li dje-vojke, zar ne? - Meni je lijepa. - Jamesa Bentleva oblijerumenilo.192 Devetnaesto poglavlje - Poslušaj me, djevojko! - opomenula juje gospođa Svreetiman. Edna ju je slušala već prilično dugo. GospođaSweetiman nije se mogla zaustaviti. Neprestanose vraćala na istu temu, ponavljajući iste riječi.Edna je samo uzvikivala da to ne može učiniti ida bi je otac na mrtvo prebio kad bi to čuo.

- Ne bih se čudila, ali ubojstvo je ubojstvo.Ono što si vidjela, vidjela si, ne možeš to sadprešutjeti. Edna šmrcne. - Ono što si napravila, moraš .... Gospođu Sweetiman prekine ulazak gospođeWetherby koja je došla kupiti pleteće igle i vunu. - Već vas dugo nismo vidjeli, gospođo - ve-selo ju je pozdravila gospođa Sweetiman. - Imate pravo. Dugo nisam izlazila. Znate,imam slabo srce - žalosno uzdahne gospođaWetherby. - Moram se odmarati. - Čujem da ste dobili novu kućnu pomoć-ni?!1? - upitala je gospođa Sweetiman. - Zasvijetlu vunu bolje su malo tamnije igle.

" McOtotj je mrtva 193 - Da, radišna je i prilično dobro kuha, alise ne zna ponašati! Ima platinastu boju kose. Neznam samo kako navuče na sebe one tijesnemaje! - Nema više djevojaka kao nekad kad jemoja majka bila živa. Ona je dobro ispekla svojzanat. Počela je raditi kad joj je bilo trinaest go-dina. Ustajala je prije pet sati. Prije nego što jeprestala raditi imala je tri djevojke koje su ska-kale na svaki njezin mig. Poučila ih je svemu isvačemu. Danas djevojke idu u školu, kao Edna,na primjer. Obje žene pogledaše Ednu koja je besposlenostajala i sisala pepermint. Nije sličila školovanojmladoj djevojci. - Zar nije grozno što se dogodilo jadnoj go-spođi Upward? - nastavi razgovor gospođaSweetiman, dok je gospođa Wetherby preturalapo iglama za pletenje. - Užasno - odgovori gospođa Wetherby. -Nisu se usudili da mi to kažu. Jadno moje srce.Kad sam čula što se dogodilo, jedva sam došlak sebi. Tako sam osjetljiva. - Svi smo se zaprepastili - reče gospođaSweetiman. - Jadni gospodin Upward. Jedva suga smirili. Rekla nam je to njihova gošća, gospo-đa Oliver. Morali su mu dati sredstvo za umire-nje. Sad je u Long Meadowsu. Nije čudo što neželi biti sam u toj kući. Janet Groom je otputo-vala svojoj nećakinji, a njihova gošća u London.čujem da će se vratiti zbog istrage. Gospođa Sweetdman je bila ponosna što jetako dobro upućena u taj događaj. Tko zna. zašto194•e gospođa Wetherby došla kupiti igle? Možda je"eijela čuti nešto više o toni uzbudljivom uboj-stvu. __Bojim se. Preplašena sam. Mora da u oko-lici luta neki manijak. Kad samo pomislim daie te noći moja kćerka bila vani. Mogla je stra-dati. Mogao je nju napasti! - Gospođa Wetherbyzaklopi oči od užasa, ali odmah ih otvori i odluč-no reče: - Policija bi morala uvesti reda u ovommjestu. Mladi ljudi ne bi smjeli noću izlaziti van.Kućna vrata bi se morala zaključavati. Znate lida gospođa Summerhaves nikad ne zaključavavrata, čak ni po noći. Prozor dnevne sobe i straž-nja vrata ostavlja širom otvorenima da mačke ipsi mogu slobodno ući u kuću. Jedanput sam jeopomenula, ali mi je rekla da provalnici ionakouvijek provale u kuću, ako to žele. - Ne bih rekla da bi se provalnici obogatilikad bi provalili u tu kuću. Gospođa Wetherby tužno zakima glavom, tekrene kući. Gospođa Sweetiman i Edna nastaviše gdje sustale.

- Mlada si, ali ipak moraš znati svoju duž-nost - nastavi dijeliti savjete gospođa Sweeti-man. - Moraš reći istinu. - Otac će me na mrtvo prebiti, to je sigurno- jadala se Edna. - Razgovarat ću s njim - reče gospođaSweetiman. - Ne mogu - reče Edna - ne mogu im reći. Gospođa Upward je mrtva. Ti si vidjelanešto što bi moglo pomoći policiji da nađe ubo-13* 195 jicu. Radiš u pošti, zar ne? Službenik si ove drža- ve. Tvoja je dužnost da pomogneš policiji. Otiđi do Berta Havlinga ... Edna ponovo udre u plač. - Ne, njemu ne mogu reći. Začas bi cijelo selo za to doznalo. - U mjestu je onaj gospodin... stranac .... - Ne, ne mogu se povjeriti strancu. - To ti vjerujem. Tog trena pred poštom se zaustavi automobil. Ćuli su škripu kočnica. Bio je to major Summer- haves. Gospođa Sweetiman se ozari. - Evo majora Summerhavesa. Možeš se njemu povjeriti. On će ti dati dobar savjet. - Ne mogu - protestirala je Edna, ali ne tako žestoko kao prije. - Johnnie Summerhaves uđe u poštu. Nosio je tri kutije. - Dobro jutro, gospođo Sweetiman - ve- selo reče. - Nadam se da kutije nisu preteške. Gospođa Sweetiman se dade na posao. Go- spodin Summerhaves je lijepio marke i slu- šao je. - Oprostite, zamolila bih vas za savjet, go- spodine. Sigurna sam da ćete nam pomoći. - Stojim vam na raspolaganju, gospođo Sweetiman. - Vi ste naš mještanin, vi ćete najbolje znati što da se radi. Summerhaves kinine glavom. Takvi su ljudiu engleskim selima. Povjeravali su se svojima uklanu. Tek je nekoliko godina živio u Broadhin-196nviu, ali Je pripadao njima, jer su Summerha-vesovi generacijama živjeli ovdje. _Radi se o Edni, djevojci koja ovdje radi- reče gospođa Sweetiman. Edna zajeca. johnnie Summerhayes je pogleda. Učinilo muse da djevojka nije sasvim pri sebi. Podsjećalaga je na kunića. Neka glupača, pomislio je. Nijevaljda u onom stanju za koje se kaže da je dje-vojka u nevolji. Ne, u tom mu se slučaju go-spođa Sweetiman ne bi povjerila. - Da čujem, o čemu se radi - blago upita. - Znamo nešto u vezi s ubojstvom, gospo-dine. Edna je nešto vidjela one noći. Johnnie Summerhaves je gledao čas u Ednu,čas u gospođu Sweetiman. - Što ste vidjeli, Edna? - upita je. Edna poče jecati. Gospođa Sweetiman odgo-vori umjesto nje: - Svašta se priča u vezi sasmrti gospođe Upward. Ali je sasvim, sigurno daje neka dama te večeri bila kod nje na kavi. Toi vi znate, zar ne? - čuo sam tako nešto. - Znam da je to istina, jer nam je to rekaoBert Havling. Albert Havling je bio mjesni milicionar kojegje gospodin Summerhaves, naravno, poznavao.Držao se važno i polako je govorio. - Dakle?

- Ne znaju samo tko je to bio, zar ne?Eto... Edna ju je vidjela. Johnnie Summerhayes se u čudu zagleda uEdnu. 197 - Vidjeli ste je? Da li je ulazila ili izlazila? - Ulazila je - važno odgovori Edna. - Sta-jala sam preko puta, sakrivena pod stablima. Ja-sno sam je vidjela. Ušla je kroz vrtna vrata, pri-šla vratima, pričekala neko vrijeme i ušla ukuću. - Ne brinite. To je bila gospođica Hender-son. Policija već to zna. Sama im je to ispričala. - Nije to bila gospođica Henderson - od-mahnula je glavom Edna. - Tko je to onda bio? - Ne znam. Lice nisam dobro vidjela. Bilaje okrenuta leđima prema meni kad je ulazila iprišla vratima. Znam jedino da to nije bila go-spođica Henderson. - Kako to možete znati kad joj niste vidjelilice? - Zato što je imala svijetlu kosu, a gospo-đica Henderson ima tamnu. - Bio je mrak. Kako ste mogli vidjeti kojeje boje kosa? - sumnjičavo je upitao JohnnieSuminerhaves. - Vidjela sam, na trijemu je gorjelo svjetlo.Robin i njegova gošća spisateljica detektivskihromana bili su odišli u kazalište. Sigurno su oniostavili upaljeno svjetlo. Imala je na sebi tamnikaput, a kosa joj se presijavala na svjetlu. Vid-jela sam je. - Kad je to bilo? - Zazviždi Johnnie.Uozbiljio se. - Ne znam koliko je bilo sati - ponovo za-jeca Edna.198 _Znaš sigurno. Ne moraš reći točno na mi-nutu. t - Nije još bilo devet sati. Bila bih čula otku-.cavanje na tornju. Znam da je bilo prošlo osami po sati. _Koliko se ta žena tamo zadržala? _. Ne znam. Nisam čekala da izađe. Ništa ni-sam čula, nikakve krikove, viku ... Ništa. Johnnie Summerhaves je znao da toga nijebilo. - Savjetujem vas da odmah o tome obavije-stite policiju - kazao je ozbiljno. - Otac će me na mrtvo isprebijati - udari g jEdna u plač. - To je sigurno. Prebit će me! - j jOdjurila je u stražnju sobu. - Edna ima strogog oca, a vrlo je neozbilj-na. Možda je on i prestrog, ali tko bi znao kakoje najbolje postupati sa djecom. Edna se zabav-lja s jednim zgodnim momkom iz Cullavona.Onda se počela zabavljati s Charde Mastersom. - Masters? Onaj momak koji radi kodColea? - Radi na njegovoj farmi. Loš je to momak.Neprestano juri djevojke. Kad je to otac doznao,zabranio joj je da ga dalje viđa. Te je noći reklada ide s prijašnjim momkom u kino, ali se za-pravo htjela sastati s tim Mastersom. čekala gaje na uobičajenom mjestu, ali ga nije dočekala.Vjerojatno je otišao s nekom drugom djevoj-kom. Bilo kako bilo, sad joj je teško priznati štoje na tom mjestu radila u to doba noći. MoralaJe biti u Cullavonu.

199 Johnnie Summerhaves samo kimnu. čudio sekako se takva djevojka kao što je Edna mogla

dopasti momcima. - Ne želi to reći Bertu Hajrlingu, zar ne? - Neugodno joj je. - Policija mora biti obaviještena. - To sam joj i ja rekla - složi se s njimgospođa Sweetiman. - Uvjeren sam da će oni sačuvati njenutajnu. Možda neće morati da svjedoči. Mogu na-zvati višeg policijskog službenika Spencea ili jošbolje, mogu Ednu odvesti u Kilchester. Tako nit-ko osim njih neće ništa saznati. Nazvat ću ih ireći im da dolazimo. Pošto je telefonirao, povezao je uplakanuEdnu u Kilchester.200 Dvadeseto poglavlje Hercule Foirot sjedio je zamišljen u ureduvišeg policijskog službenika Spencea. Zaklopio jeoči i prekrižio ruke. Spence je pregledavao izvještaje koje mu jedonio mladi policajac. Kad je završio, pogledaPoirota i upita: - Razmišljate? - Razmatram različite mogućnosti. - Nisam vas pitao jeste li što korisno sa-znali u razgovoru s Jamesom Bentlevjem. Poirot odmahne glavom. Namršti se. Spenceje pogodio njegove misli. Razmišljao je o JamesuBentlevu. Ljutilo ga je što on nije zanimljivijaosoba, kad je već svoje usluge ponudio bez nov-čane nagrade. Zašto to nije neka lijepa nevinamlada djevojka, ili mladić vrijedan divljenja kojise našao u nevolji. Taj bijednik ni na koga dru-gog ne misli već samo na sebe. Nezahvalnik. Nijemu čak ni na um palo da im zahvali na trudukoji ulažu da bi ga spasili. - Ništa novo nisam čuo - reče Poirot. -Ništa što bi nam moglo pomoći. Ne sjeća se ni-čeg šta je važno, zapamtio je samo beskorisne sit-nice. Ali možemo biti sigurni da je gospođa 201McGinty bila uzbuđena kad je pročitala one ne-djeljne novine. Rekla je Bentlevu da netko tkoima veze s onim slučajem opisanim u novinamaživi u Broadhinnvju. - Kojim slučajem? - upita Spence. - Naš prijatelj nije bio potpuno siguran -odgovori mu Poirot. - Spomenuo je slučajCraig, ali nisam siguran da je to točno. Bentleyje vjerojatno već prije znao za taj slučaj pa je posvoj prilici zapamtio samo to ime jer mu je bilopoznato. Radi se o ženi. - Rekao je da je čuoove riječi: "Netko neće više biti tako ponosankad se sazna istina". - Ponosan? - Mais oui - potvrdi Poirot. - Riječ kojanam mnogo govori, zar ne? - Zna li se na koga su se te riječi odnosile? - Bentley je mislio da ona govori o gospođiUpward. - Ali to je upravo nevjerojatno! Spence kimne glavom. - Možda zato što je ona bila gorda - kimneSpence. - To je svatko odmah zapažao već priprvom susretu s njom. Ne vjerujem da je go-vorila o njoj - ona je mrtva ... Umrla je zbognečeg što je i gospođa McGinty znala... Prepo-znala je jednu od onih fotografija. - Opominjao sam je... - tužno je kazaoPoirot. - Ta Lily Gamboll! - nervozno je mrmljaoSpence. - Koliko ja znam, to bi mogle biti samogospođa Rendell i gospođa Carpenter. Henderso-novu ne uzimam u obzir. O njoj imamo dovoljnopodataka.202

- O drugima nemamo? - Znate i sami koliko je osobnih dokume-nata zagubljeno u ratu, namjerno ili nenamjerno__ uzdahne Spence. - Popravilište u kojem jebila Lily Gamboll pogodila je bomba. Sve je uni-šteno. Teško je ući ljudima u trag! Uzmimo mje-štane Broadhinnyja. Čiju prošlost znamo? Jedinonešto znamo o Summerhavesovima, koji već ge-neracijama žive ovdje, i po nešto o Carpenteru.gto znamo o ostalima? Gotovo ništa. Uzmimodra Rendella. Znamo gdje se školovao i gdje jestudirao, ali ništa ne znamo o njegovoj obitelji,o njegovu porijeklu. Znamo da je njegova ženaiz okolice Dublina. Eve Selkirk je, prije nego štose udala za Carpentera, bila zgodna, mlada ratnaudovica. Zatim Wetherbyjevi. Lutali su svijetom.Gdje sve nisu bili! Zašto? Postoji li neki razlogtom njihovom lutanju? Je li posrijedi prone-vjera? Skandal? Ne bih rekao da to ne možemodoznati ako se potrudimo. Možemo, ali za to mo-ramo imati vremena. Ljudi nam neće sami otome pričati. - Zato što mnogi nešto skrivaju. Ah" ne mo-raju zato biti ubojice - reče Poirot. - Slažem se s vama. Neki su prekršili zakon,drugi skrivaju porodični skandal. Bilo što bilo,ne žele da se to otkrije. - Ali nas u tome ne mogu spriječiti. Ako je Gamboll u Broadhinnyju, onda je to jedna tih dviju žena - Eve Carpenter ili ShelaghRendell. Obje tvrde da su u vrijeme zločina bile Gospođa Carpenter bila je smirena dok 203sam je ispitivao, a gospođa Rendell bila je ner-vozna ... ona je doduše, često nervozna. To namništa ne dokazuje. - Da - potvrdi Poirot - ona se lakouzbudi. Nervozna je. Sjeti se susreta u vrtu.Netko joj je poslao anonimno pismo, to semoglo zaključiti iz razgovora. Poirot nije znaošto da o tome misli... - Moramo biti vrlo oprezni - nastavi Spen-ce, - Jedna je od njih ubojica. - Guy Carpenter je budući član Parlamenta,zar ne? Uživa ugled među stanovnicima Broad-hinnvja i okoline. - Ne bi mu baš koristilo da se sazna kakoje upetljan u ubojstvo - ozbiljno reče Spence. - Tako je. Moramo biti sigurni tko je ubo-jica. - Znači slažete se da je to jedna od njihdvije? - Nisam siguran. Ne sumnjam samo u njihdvije - uzdahne Poirot. - U koga još sumnjate? Poirot ne odgovori odmah na postavljenopitanje. Razmišljao je. Najednom upita kaousput: - Zašto ljudi čuvaju fotografije? - Zašto? Tko bi to znao! Zašto se ljudi nemogu odvojiti od mnoštva bezvrijednih sitnica- tričarija? - Zaista, neki ljudi čuvaju stvari koje im netrebaju, a neki ih bace. To ovisi o karakteruljudi. Sad me zanimaju baš fotografije. Zašto ihljudi čuvaju? Čemu im služe fotografije?204 _Rekao bih da ih čuvaju jer im je žao ba-citi nepotrebne stvari, ili zato što ih podsjeća-ju-•• poirot poskoči kad začu te riječi. - Točno. Podsjećaju ih na nešto ili nekog.ponovo se zapitajmo: Zašto? Zašto neka ženačuva svoju fotografiju iz mladih dana? Odmahću na to i odgovoriti. Zbog taštine! Nekad je bila

lijepa, jedra djevojka. Voli se time pohvaliti. Po-nekad je pokaže prijateljici te se pohvali: "Po-gledajte to sam ja kad sam imala osamnaestgodina" reći će i uzdahnuti, sjećajući se na pro-šlost. Slažete se sa mnom? - Istina je. - Slažete se, dakle, da je prvi razlog taština.Drugi je razlog sentimentalnost. - Pa to je isto. - Nije sasvim isto. Kad je čovjek sentimen-talan, čuva i tuđe fotografije... sliku hćerke ko-ja se udala u tuđini. Djevojčica nakovrčane kosesjedi u naslonjaču i drži lutku. - Da, vidio sam mnogo takvih slika. - na-smije se Spence. - Poirot nastavi. Majke uživaju u tim slika-ma, kćerkama nije baš uvijek milo. Sinovi i kćeričuvaju majčine slike, osobito ako je majkaumrla mlada. "Ovo je moja majka kao djevoj-ka", vole se pohvaliti. - Počinjem vas shvaćati. - Preostaje još jedan razlog zbog kojeg ljudičuvaju stare fotografije - Nije to taština, nitisentimentalnost već mržnja, što mislite o tome? - Mržnja? 205 - Da. Čovjek sačuva fotografiju omraženeosobe, da bi ga vječno podsjećala na nanesenunepravdu, da ne zaboravi naneseno zlo. - Da, ali nam to nije važno u našem slučaju. - Nije? - Na što ciljate? - Nije sve istina šti piše u novinama. U"Sunday Companionu" je pisalo da je Eva Kaneradila kod obitelji Craig kao dadilja, zar ne? -upitao je Poirot. - Da, i to je istina. Zar ne sumnjamo naLily Gamboll? Poirot se naglo uspravi. - Pogledajte - mahnuo je rukom prema fo-tografiji Lily Gamboll - pogledajte sliku te ruž-ne djevojčice. Zubi joj strše i debela stakla na-očala iznakažuju oči. Tu sliku nitko nije sačuvaoiz taštine? Koja bi to žena učinila! Eva Carpen-ter i Shelagh Rendell su lijepe žene. Kad bi tobila njihova fotografija, već odavno bi je pode-rale da je nitko ne vidi! -• Pa, priznajem, u tome ima istine. - Da vidimo je li netko zadržao tu fotogra-fiju iz sentimentalnosti? Nije. Tko je volio todijete? Nitko. Voljela ju je tetka koju je ubila.Da li je netko zadržao fotografiju zbog osvete?Nije. Nitko. Njena je ubijena tetka živjela povu-čeno, bez muža i bliskih prijatelja. Nitko nijemrzio to bijedno dijete - samo su je žalili. - Izgleda da nitko ne bi sačuvao tu fotogra-fiju - mudro primijeti Spence. - Točno. Slažem se s vama.206 _Netko ju je ipak zadržao. Vidjela ju jegospođa Upward. __ Vidjela ju je? _- Ta vi ste mi to sami rekli. Sama vam je topriznala. _Da, istina je - reče Poirot - ali pokojnaie gospođa Upward bila poduzetna. Voljela jesama rješavati probleme. Prepoznala je fotogra-fiju kad sam je pokazao, ali iz nekog razloganije željela da mi to oda. Brzo se snašla i poka-zala krivu fotografiju. - Zašto je to učinila? - željela je da se time sama pozabavi. - Nije li posrijedi ucjena? Bila je vrlo boga-ta žena. Udovica vlasnika tvornice sa sjevera

Engleske. - Ne, ne radi se o ucjeni. Učinila je to iznaklonosti prema nekoj osobi. Voljela je tu oso-bu i nije htjela odati njezinu tajnu, željela je sa-znati o čemu se radi. Bila je znatiželjna, željelaje nasamu porazgovarati s tom osobom i doz-nati ima li ta osoba veze s ubojstvom gospođeMcGinty ili nema. - Preostaju nam, dakle, tri fotografije. - Da, tri. Gospođa Upward naumila se na-samu sastati s tom osobom koju je prikrila. Zato joj se ukazala prilika kad su njezin sin i go-spođa Oliver otišli u kazalište. - Telefonirala je Deirdre Henderson. - Opet je sumnja pala na tu djevojku i njezi-nu majku! - Volite zamršene slučajeve, ne gospodinePoirot - zabrinuto Spence zakima glavom. 207 Dvadeset i prvo poglavlje Gospođa Wetherby napusti poštu i živahnokrene kući. Nitko ne bi pomislio da je to bo-ležljiva žena, slaba srca. Kad je ušla u kuću, najednom se zateturala ijedva se dovukla do dnevne sobe gdje se umornozavali u naslonjač. Zvonce se nalazilo nadohvatruke i ona zazvoni. Nitko se nije odazvao. Po-zvonila je ponovo, ovaj put nešto duže. Maud Williams se pojavi u šarenoj pregači skrpom za prašinu u ruci. - Zvali ste me, gospođo? - Dvaput sam zvonila. Kad zazvonim, želimda odmah dođete. Znate da sam bolesna. - Oprostite, gospođo. Bila sam na prvomkatu. - Znam. Bili ste u mojoj sobi i preturaliPO mojim ladicama. Ne znam zašto. Molim vasda to više ne radite. - Nisam mislila ništa loše. Spremila samneke stvari koje su ležale razbacane po stolu. - Glupost! Svi vi samo njuškate. Ne želimda to radite u mojoj kući. Osjećam se slabo. Jeli gospođica Deirdre kod kuće? 209 - Odvela je psa na šetnju. - Nije ni pomislila da će meni biti potreb-na! Donesite mi jaje tučeno sa šećerom i malokonjaka. Zašto ste se namazali tako napadno? Začuje se lavež iz predsoblja. U sobu uđuDeirdre i pas, a Maude izađe. - Ćula sam tvoj glas - zadihano će Deirdre,- što si joj rekla? - Bezobraznica. Očitala sam joj bukvicu. - Majko, zašto si tako gruba? Znaš kako jeteško doći do djevojke. A ona dobro kuha. - Znači, nije važno što je bezobrazna premamenil Nije to važno, neću dugo živjeti. - Gospo-đa Wetherby zakoluta očima i stane dahtati: -Previše sam hodala - promrmljala je. - Nisi smjela ići tako daleko, draga majčice.- Zašto mi nisi rekla da ideš? - Mislila sam da će mi goditi svježi zrak.Ovdje je tako zagušljivo. Sve to nije važno, čo-vjeku se ne da živjeti kad je drugima na teret. - Nisi ti nikom na teret. Umrla bih beztebe, majko. - Dobra moja djevojčice, znam da te uma-ram i da ti ponekad idem na živce. - Nije to istina, majko! - gotovo je zapla-kala Deirdre. - Ne mogu razgovarati. - Gospođa Wether-by uzdahne i zaklopi oči. - Moram leći i od-moriti se.

- Reći ću Maude da požuri. Deirdre pohita prema vratima i u toj žurbilaktom sruši brončanu figuru sa stola.210 __Tako si nespretna - namršti se gospođaWetherby. Uto su se otvorila vrata i u sobu uđe gospo-din Wetherby. Njegova žena otvori oči i reče:___ To si ti, Eogere. _Kakva je to buka? U ovoj kući ne moguni čitati u miru. _. Bila je Deirdre, dragi. Došla je kući sašetnje sa psom. Gospodin Wetherby podigne brončano čudos poda. _Kad će najzad odrasti i prestati rušitistvari? - Malo je nespretna. - Nespretna je poput djeteta. Zar ne možeušutkati to pseto? - Razgovarat ću s njom, Rogere. - Ako želi zajedno s nama živjeti, mora sepokoravati našim običajima, a ne raditi što godjoj se prohtije. - Više bi volio da ona ode? - promrmljagospođa Wetherby. Gledala je muža kroz poluzatvorene kapke. - Naravno da ne bih. Njezino je mjesto uznas. želim samo malo mira. - odgovorio je izapitao: - Bila si vani, Edith? - Da. Bila sam do pošte. - Išla si po najnovije vijesti, zar ne? - Policija još ne zna tko je to učinio. - Izgleda da ništa ne znaju. Tko je to uči-nio? Tko dobiva novac? - Pretpostavljam da će sve naslijediti nje-zin sin.

u* 211 - Da... da, u tom slučaju stvarno izgledada je to opet djelo nekog skitnice. Reci djevoj-kama da zaključavaju sva vrata. Kad se spustisumrak, neka stave sigurnosni lanac. Te su skit-nice opasne. - Ništa nije nestalo iz njezine kuće. - Čudno. - Nije isti slučaj kao kod gospođe McGintv. - Gospođe McGintv? Ah da! Kakve ona imaveze s gospođom Upward? - Radila je kod nje, Rogere. - Brbljaš gluposti, Edith. Gospođa Wetherby ponovo zatvori oči. Na-smiješila se kad je njezin muž napustio sobu.Prenula se kad se Maud stvori kraj nje, držećiu ruci tučeno jaje. - Izvolite tučeno jaje, gospođo - reče Ma-ude zvonkim glasom koji je odjekivao u tojčudnoj kući. Gospođa Wetherby pogleda je uplašeno. Nijevjerovala toj djevojci. Stajala je kraj nje, viso-ka, snažna ... poput sudbine. - Hvala, Maude - odvrati gospođa Wet-herby i uze čašu. Maude se okrene i napusti sobu. Gospođa Wetherby još se nekako neugodnoosjećala.212Dvadeset i drugo poglavlje Hercule Poirot iznajmi automobil i u njemuse vrati u Broadhinny. Bio je umoran. Mnogoje razmišljao, a to umara. Nije bio zadovoljan.Činilo mu se kao da u ruci drži komadić ma-terijala, ali ne razaznaje uzorak koji je satkan

u njemu. Sve se nalazi na tom komadiću materijala,ništa mu nedostaje a on usprkos tome ne vidiuzorak. Uzorak je bio tako nježno, neupadljivoobojen da ga je teško uočiti. Tek što je napustio Kilchester, Poirot ugledaautomobil svog domaćina kako ide u suprotnompravcu. Johnnie je vozio jednog putnika. Poirotnije obratio pažnju na njega. Zanio se u misli. Kad je stigao u Long Meadows, Poirot htjedeodahnuti u dnevnoj sobi. Morao je maknuti zdje-lu sa špinatom da bi sjeo u najudobniji naslo-njač u sobi. Ćulo se tipkanje pisaćeg stroja s gor-njeg kata. Robin je po treći put mijenjao scena-rij svog komada. Potužio se Poirotu da se poslijemajčine smrti nikako ne može sabrati. Moždaga se kosnula njezina smrt, ali ne previše. I ga je zanimao samo uspjeh u životu. 213 - Majka bi sigurno bila sretna da nastavimposao - govorio je ozbiljno. Mnogi ljudi tako govore. Svoje si želje pripi-suju pokojnicima i tako se "žrtvuju" za njih. Ro-bin je vjerojatno govorio istinu. Gospođa Up-ward je u njega polagala velike nade. Vjerovalaje da će uspjeti postati slavan. Ponosila se snjime. Poirot se udobno nasloni i zaklopi oči. Razmišljao je o gospođi Upward. Sjetio sesvog kolege koji je uvijek želio znati što je nekojosobi najvažnije u životu, važnije od svega osta-log. - što je gospođa Upward najviše cijenilau životu? - glasno se upitao Poirot. Nije stigaoodgovoriti na to, jer se vrata naglo otvoriše i usobu uđe Maureen Summerhaves. Kosa joj jeneuredno visila na sve strane. - Nema Johnnija. Otišao je u poštu i moraose već vratiti - reče zabrinuto. - Mora popra-viti vrata na kokošinjcu. Pravi bi kavalir ponudio dami pomoć, aliPoirot to ne učini, želio je razmišljati. Dva uboj-stva još nisu riješena... želio je razmišljati ogospođi Upward. - Ne mogu naći formular za porez - nasta-vila je Maureen. - Sve sam pretražila. Gdjesam ga zametnula? - Špinat je na stolu - želio joj je barem unečem pomoći Poirot. Nije ga čula. špinat joj tog časa nije biovažan.214l _Stigao je prošlog tjedna - dalje je raz-mišljala o formularu. - Mora da sam ga stavilau ovu ladicu, jer sam tada krpala Johnnijevuvestu - sjeti se Maureen i stade izbacivati stvariiz ladice na pod. Poirot ju je gledao kako to radi i strašno senervirao. - Našla sam ga! - uzvikne veselo - i izjuriiz sobe. - Hercule Poirot uzdahne i htjede se ponov-no prepustiti razmišljanju. "Moram činjenicesložiti sustavno i precizno..." Namrštio se.Smetala mu je ta gomila razbacanih stvari. Nijemogao shvatiti kako netko može na taj načintražiti zagubljene stvari. "Planiranje i red subitni u životu ... Da .. Red i planiranje" Poirot(se okrene ustranu, ali ni to nije pomoglo. Idalje ga je smetao nered, što sve nije razbacalapo podu! Bila je tu gomila čarapa, pisma, vunaza pletenje, časopisi, pečatni vosak, fotografije,vesta...

Nije mogao podnijeti taj nered! Ustao je, pri-šao komodi i brzim pokretima potrpao stvari uladice. Vestu, sokne i vunu u jednu, a pečatnivosak, fotografije i pisma u drugu ... Zazvonio je telefon. Trgnuo se na njegovrezki zvuk. Poirot priđe telefonu i digne sluša-licu. - Alo, alo- javi se Poirot. - To ste vi, gospoine Poirot. Imam srećušto sam vas odmah dobio - začuje se glas in-spektora Spencea. Bio je dobro raspoložen. Ne-stalo je njegove zabrinutosti. 215 - Smutili ste mi glavu svojim smiješnimtvrdnjama o krivoj fotografiji - prigovorio muje. - Pojavio se novi svjedok. Major Sumrner-hayes je doveo djevojku koja radi na pošti. Onatvrdi da je one noći stajala preko puta kuće go-spođe Upward i vidjela neku ženu kako ulazi ukuću. Bilo je to između osam i devet sati. Nijeto bila Deirdre Henderson. žena je imala svijet-lu kosu. Sad smo opet na početku. - Moramobirati između njih dvije: ili je to bila Eva Car-penter ili Shelagh Rendell. Poirot zausti da nešto kaže, ali odustane. Po-lako spusti slušalicu na aparat. Stajao je kaoukopan na mjestu. Telefon ponovo zazvoni. - Alo! Alo! - Mogu li razgovarati s gospodinom Poiro-tom? - Na telefonu. - Nisam bila sigurna da ste to vi. OvdjeMaude Williams. Možemo li se sastati kod pošte- za četvrt sata? - Idem odmah - odgovori joj Poirot i spu-sti slušalicu. Pogledao je cipele. Noge su ga bo-Ijele, ali je ipak odlučio da ne promijeni cipele.Sad to nije važno. Odlučnim pokretom stavi še-šir na glavu i napusti kuću. Kad je silazio nizbrijeg, susreo je narednika Fletchera. - Dobro jutro, gospodine Poirot. Poirot mu uljudno otpozdravi. Primjetio jeda je narednik uzbuđen. - Inspektor Spence me poslao da ponovopretražim kuću gospođe Upward ne bi li našao216nešto što smo prvi put previdjeli. Nikad se negna, zar ne? Sve smo dobro pregledali, ali In-spektor je želio znati ne krije li se negdje nekitajni pretinac. Nisam ga našao. Pregledavao sami knjige. Mislio sam da bih mogao naići na nekopismo, ljudi često stavljaju pisma u knjigu, zarne? - Da li ste nešto našli - zapitao je Poirot. - Nisam našao nikakvo pismo, ali zato samnašao ovo. Pogledajte. Narednik odmota paketić koji je nosio. Po-irot ugleda neku staru knjigu. - Nalazila se na polici za knjige. Ta je knji-ga štampana prije mnogo godina. Pogledajte štoovdje piše. - On otvori knjigu. Na prvoj jestranici pisalo: Evelyn Hope. - Iznenađeni ste, zar ne? Vrlo zanimljivo.To vam je ime poznato? - Sjećam se tog imena, Eva Kane ga je uze-la kad je napustila Englesku. - Gospođa McGintv sigurno ju je prepozna-la. Vidjela je one fotografije i prepoznala gospo-đu Upward. Slučaj se zamrsio? - Da... klupko se zaplelo - zaključio jePoirot pomalu uzbuđen. - Vidjet ćete kako ćeinspektor Spence problijediti kad vidi što stenašli.

- Nije valjda tako loše? - upita narednikFletcher. Poirot ne reče ništa, već krene prema pošti.Više nije ni pokušavao razmišljati. U glavi mu jenastala sveopća zbrka. 217 Poirot uđe u poštu. Maude je već bila tamo.Prebirala je po vuni za pletenje. Poirot joj nijeprišao. Kad je Maude izišla kupio je nekolikomaraka i izišao za njom. Ubrzo ju je sustigao,te nastavio hodati uz nju. Gospođa Sweetiman ih je promatrala krozprozor pošte: - Ah ti stranci! Svi su jednaki!Mogao bi joj biti djed! - Eh bien - reče Poirot - nešto ste mi že-ljeli reći? - Ne znam da li je to važno. Neki je čovjekhtio provaliti u sobu gospođe Wetherby. - Kada? - Jutros. Ona je otišla van, djevojka je se-tala sa psom, a Stara Hladetina je kao i običnobila u svojoj radnoj sobi. Bila je to idealna pri-lika da malo pronjuškam po njihovim stvarima. Poirot kimne glavom. - Odšuljala sam se u spavaću sobu Njezi-nog Otrovnog Veličanstva i upravo ondje samugledala kako neki čovjek pokušava otvoriti pro-zor. Srećom, sve je bilo zaključano. To radimood onog poslijednjeg ubojstva. Možete zamislitikako je zagušljivo u sobama! Kad me je čovjekugledao, sjurio je niz ljestve i nestao. Ljestveje donio vrtlar koji je u vrtu podrezivao bršljan.Tog je časa pio čaj. - Tko je to bio? Možete li ga opisati?218l _Vidjela sam ga samo na tren. Kad samstigla do prozora, već je bio nestao. - Jeste li sigurni da je bio muškarac? - Bio je odjeven kao muškarac - razmi-šljala je Maude. - Na glavi je imao šešir. Moglaje to biti i žena, naravno ... - Zanimljivo - reče Poirot - to je vrlo za-nimljivo ... Imate li mi još nešto reći? - Ne. Među onom starudijom ništa nisampronašla! Nedavno me ulovila i dobro ispsovala.Ubit ću je jednog dana! Ta žena to zaslužuje. - Evely Hope - više za sebe reče Poirot. - Što ste rekli; - Vi znate to ime, zar ne? - Pa, znam. To je ime uzela Eva, kako seono zvala, ona koja je otputovala u Australiju.Čitala sam o tome u novinama... u "SundavGompanionu". - Tamo je štošta pisalo, ali ne i to. U kućigospođe Upward policija je našla knjigu na ko-joj je bilo zapisano to ime. - Znači da je to ona - nije umrla tamo ...Michael je imao pravo ... - Michael? - Ne mogu se više zadržavati - usplahirilase Maude. Zakasnit ću s ručkom. Pregorjet ćemi pečenje. Bez pozdrava je odtrčala kući. Poirot je stajao i gledao za njom. U poštigospođa Sweetiman, nosa priljubljena uz staklo,pažljivo ih je promatrala. Pitala se nije li tajstranac tražio od djevojke određene stvari... 219 Poirot skine cipele čim je stigao u Long Me-adows. Papuče nisu bile elegantne, ali se višenije želio žrtvovati. Cijenio je udobnost. Ponovoje počeo razmišljati. Imao je i o čemu! Nedo-stajale su mu neke sitnice da ugleda jasno cijelusliku ... Poirot se prisjećao raznih detalja ...

Maureen u dobrom raspoloženju sa čašom u ru-ci .. Gospođa Oliver mu je pričala kako je pro-vela veče u kazalištu. Razgovarala je sa ... Ceci-lom? Michaelom? Bio je siguran da mu je spo-menula to ime... Eva Kane bila je dadilja uobitelji Craig ... Evelvn Hope ...Naravno! Evelvn Hope!220

šSSiiDvadeset i treće poglavlje Eva Carpenter uđe u kuću Summerhayesovihbez najave. Tako je radila većina ostalih posje-tilaca. Tražila je Herculea Poirota. Kad ga je na-šla, nije mnogo okolišala: - Čujem da ste dobardetektiv, želim da radite za mene. - Što ako vas odbijem? - Vi radite za novac, zar ne? - Da. - Platit ću vaše usluge. Dobro ću vam pla-titi. - što želite od mene? - želim da me štitite od policije ljutite od-govori Eva Carpenter. - Poludili su. Misle dasam ja ubila gospođu Upward. Njuškaju po kući,postavljaju bezbroj pitanja, tjeraju me u ludilo.Ne mogu to podnijeti. Poirot je pogleda. Vjerovao joj je. Izgledalaje mnogo starija nego kad ju je prvi put vidioprije nekoliko tjedana. Tamni podočnjaci svjedo-čili su da noćima nije dobro spavala, bore načelu bile su dublje. Ruke su jo se tresle dok jepalila cigaretu. - Morate ih razuvjeriti. Morate to učiniti. 221 - Što ja mogu učiniti, gospođo? - Oslobodite me tih napasnika! Prokleti bez-obraznici. Da je Guy pravi muškarac, on bi to ve<5bio učinio. Ne bi dopustio da me progone. - Ništa nije poduzeo da vas zaštiti od poli-cije? - Nisam ga ni za šta ni zamolila. On samodrži propovijedi kako svaki pošteni građaninmora surađivati s policijom. Lako je njemu, onje te večeri bio na nekom političkom sastanku. - Gdje ste vi bili? - Sjedila sam u kući i slušala radio. - Sve će biti u redu, ako to možete i doka-zati ... - Kako bih dokazala? Ponudila sam Crofto-vima, koji za nas rade, novac samo da potvrdeda su te večeri svratili do nas, ali je ona svinjaod Crofta to odbila. - Niste pametno postupili. - Zašto? Sve bi bilo u redu da su pristali. - Sad vjerojatno misle da ste je vi ubili. - Ionako sam mu već platila da .... - Za što ste platili? - Ništa, ništa. - Zaboravili ste da sam vam potreban. - Nije to ništa važno. Croft je s njom razgo-varao ... ostavila je poruku. - S gospođom Upward? - Da. Zamolila me da je posjetim one večeri. - Rekli ste da niste bili kod nje. - I nisam, što bih se gnjavila s dosadnomstaricom? Ni trenutak se nisam dvoumila. - Kad vam je ostavila poruku?222

- Nisam bila kod kuće, pa ne znam točnokad ju je Croft primio. Mislim da je to bilo okopet sati.

- I vi ste mu dali novac da zaboravi da jeprimio poruku. Zašto? - Ne budite glupi. Nisam željela da budemumješana u to. - I zatim ste mu ponudili novac da vam osi-gura alibi? što pretpostavljate da oni sad misleo vama? - Baš me briga! - Porotu bi bilo briga - opomene je Poirot. - Vi se šalite. - Ne, ne šalim se. - Mislite da bi povjerovali njima, a ne meni? Kako je gruba i neodgojena! Sad je podiglate ljude protiv sebe. Baš je kratkovidna... Imalijepe plave oči. - Zašto ne nosite naočale? - upita je tiho.- Potrebne su vam. - Ovaj ponekad ih nosim. Kao dijete sam ihstalno nosila. - Tada ste nosili i žičicu za ispravljanjezuba, zar ne? - Kako znate? - začudila se? - Bili ste ružno pače koje se pretvorilo udivnog labuda? - Da. Bila sam ružna kao dijete. - Da li je tako mislila i vaša majka? - Ne sjećam se majke - Ijutito mu je odgo-vorila. - što me, do đavola^ne pustite na miru?Hoćete li raditi za mene ili ne? - žao mi je, ali ne mogu. 223 - Zašto ne možete? - Zato jer već radim za Jamesa Bentleya. - Jamesa Bentleya? Mislite na onu budalukoja je ubila staru dvorkinju? Mislite da ta uboj-stva imaju nešto zajedničko? - Možda. - Znači, radi se o novcu! Koliko želite? - Griješite, gospođo. Nije sve u novcu. Vi gaimate dovoljno i mislite da se njime može svepostići. - Nekad ga nisam imala - izjavi Eva Car-penter. - To sam i mislio - reče Poirot i kimne gla-vom. - To objašnjava mnoge stvari o vama... Eva Carpenter ga napusti iznenada kao što jei došla. Kad je izišla na sunce, posrne. Poirot sesjeti kad joj se to prvi put dogodilo. - Evely Hope ... - tiho reče Poirot. Gospođa Upward je telefonirala dvjema oso-bama: Deirdrei Henderson i Evi Carpenter. Nijeli posto jala i treća osoba? Možda... Začuje se tresak vrata i Maureen uđe u sobu. - Tražim škare. Imam ih tri para, a nemogu naći ni jedne - požalila rnu se i nastavilatražiti škare po ladicama. Danas ćemo kasnijeručati. Nadam se da se zbog toga nećete ljutiti.Po drugi put pobacala je stvari iz ladica. Odmahje našla škare i sva sretna izjurila iz sobe.224 Poirot se više nije dvoumio. Ustao je i počeospremati stvari na svoje mjesto: vosak za peča-ćenje paketa, pisaći papir, fotografije .... Fotografije... Poirot se zagleda u jednu od njih. Iznenadazačuje brze korake koji su se približavali. Una-toč svojim godinama još je mogao brzo reagirati.Stavio je fotografiju na najbliži naslonjač i sjeona nju. Tek što je sjeo, pojavi se na vratimaMaureen. - Gdje je, zaboga, špinat? - Zar ga ne vidite, gospođo? Tamo je na sto-lu. - Poirot joj rukom pokaže gdje se nalazišpinat.

- Ah, tu je - reče ona i zgrabi zdjelu sa špi-natom. - Danas mi ništa ne polazi za rukoma ....- Najednom se zagleda u Poirota koji je uko-čeno sjedio na neudobnom stolcu. - Zašto ste sjeli u najneudobniji naslonjač?Sve su opruge popucale. - Imate pravo, gospođo. Sjeo sam ovamo dabih se divio ovoj slici preda mnom. Maureen pogleda uljanu sliku. Prikazivala jepomorskog oficira s dalekozorom u ruci. - Da... lijepa slika. To je jedina stvar kojavrijedi u kući - uzdahnula je. - Johnnie je nebi prodao ni za šta na svijetu. Mislim da se tajoficir junački potopio zajedno sa svojini brodom.Veoma je ponosan na svoje pretke. - Da - reče Poirot - vaš muž mnogo držido porodične slave!

W McGinty Je mrtva 225 U tri sata Poirot je stigao pred kuću doktoraRendella. Bio je ručao zečevinu sa špinatom i nedoku-hanim krumpirom. Ovaj put puding nije zagorioveć je bio vodenast. Malo se vode ulilo u njegadok sam ga kuhala na pari, objasnila im je Mau-reen. Nakon jela popio je šalicu mutne crnekave. Osjećao se loše. Vrata mu otvori postarija žena. Gospođa Ren-dell slušala je radio u dnevnoj sobi. Kad jojdvorkinja najavi Poirota, ona se prene. Poirotosjeti da ga se boji. Bojala ga se i kad su se prviput susreli. Bila je blijeda. Poirotu se učini da jesmršavila. - želio bih vas nešto pitati, gospođo. - želite me nešto pitati? - Da li vam je telefonirala gospođa Upwardna dan svoje smrti? - Gospođa Rendell zagleda se u Poirota i po-lako kimne glavom. - U koliko sati vam je telefonirala? - Mislim da je bilo oko šest sati. Nisam bilakod kuće. Primila sam njezinu poruku. - što je gospođa Upward htjela? Je li že-ljela da je posjetite? - Jest. Rekla je da će biti sama. Robin i go-spođa Oliver trebali su ići u Kilchester, a Janetje imala slobodan dan. željala je da joj pravimdruštvo. - Da li vam je rekla kad da dođete? - Oko devet sati.226 - Jeste li je posjetili? -. Htjela sam je posjetiti, ali sam zadrije-mala. Kad sam se probudila, bilo je već pre-kasno. - Niste rekli policiji da vam je gospođaUpward telefonirala? - Zar sam to morala učiniti? - zapita onaširom otvorenih očiju kao začuđeno dijete. -Nisam to učinila. Mislila sam da to nije važno.Moram ipak priznati da sam se osjećala krivom.Da sam to javila, možda bih pomogla policiji. -Jedva je došla do daha da nastavi: - On, na-dam se da nisam previše pogriješila? - čega se bojite, gospođo? - pita Poirotumjesto odgovora. - Čega se bojim? Ničeg se ne bojim. - Plašite se, gospođo, nešto vas plaši. - Govorite gluposti. Čega bih se bojala? Poirot nije odmah odgovorio. Zamislio se, azatim reče: - Mislim da se mene bojite .... Ništa mu nije odgovorila, samo se rukamauhvatila za glavu."* 227

Dvadeset i četvrto poglavlje - Kakve li zbrke! - reče Spence. - Situacija i nije baš tako crna - pokušaoga je utješiti Poirot. - Kako da nije! Svaki novi podatak samo jošviše zapetlja slučaj. Rekli ste mi da je gospođaUpward nazvala tri žene. Pozvala ih je da dođuk njoj. Zašto tri? Zar nije znala koja je od njihLily Gamboll? Ne znamo da li se uistinu radi oLily Gamboll! Našli smo knjigu na kojoj je napi-sano ime Evelvn Hope. Iz toga proizlazi da je go-spođa Upward zapravo Eva Kane, zar ne? - Znači da je James Bentley imao pravo kadje rekao da je gospođa McGinty pričala o gospo-đi Upward. - Rekli ste da nije bio siguran. - Točno. Nije bio siguran. On nikad ni u štonije siguran. Nije pažljivo slušao, činilo mu seda je gospođa McGinty govorila nešto o gospođiUpward. Ako mu se to učinilo, vjerojatno je takoi bilo. - Iz Australije su nam javili da je gospođaHope umrla prije dvadeset godina. - To već znam. 229 - Uvijek sve znate, gospodine Poirot. Poirot ne odgovori na to peckanje, već samoreče: "Gospođa Hope" je umrla u Australiji, štoznamo o gospođi Upward? - Znamo da je udovica bogatog vlasnikatvornica sa sjevera Engleske, živjela je krajLeedsa. Nedugo poslije rođenja sina, umire go-spodin Upward. Dječak je bio slabašan. Bolovaoje od tuberkuloze i zato su živjeli u inozemstvu. - Kakve to ima veze s Evom Kane? - četiri godine poslije odlaska Eve Kane izEngleske, gospodin Upward negdje u inozemstvuupoznaje svoju buduću ženu. Vratili su se u En-glesku poslije vjenčanja. - Znači da bi gospođa Upward mogla bitiEva Kane. Kako se zvala dok je bila djevojka? - Hargraves, čini mi se. To nije važno. Imese može promijeniti. - Slažem se s vama. Možda je Eva Kane, od-nosno Evelyn Hope zaista umrla u Australiji.Ali postoji mogućnost i da je krivotvorila smr-tovnicu, nastavila živjeti pod svojim djevojačkimimenom Hargraves i bogato se udala. - Sve je to bilo tako davno - reče Spence.- Recimo da je to istina. Zadržala je svoju foto-grafiju iz mlađih dana. Gospođa McGintv ju jenašla i zato ju je, pretpostavimo, poslodavkaubila. - Ona je to mogla učiniti. Eobin je te večeribio na radio-stanici. Sjećate li se da ju je gospo-đa Rendell željela posjetiti te večeri, ali je gospo-đa Upward nije čula. Janet Groom, dvorkinja go-230spođe Upward, rekla je gospođi Sweetiman dagospođa Upward nije potpuno nepokretna. - U redu, Poirot. Ne zaboravite, međutim,da je ona ubijena! Prepoznala je određenu foto-grafiju. Vi govorite kao da ta dva ubojstva nisupovezana. - U redu. Priznajem da su povezana. - Sad mi više ništa nije jasno. - Ključ problema je u Evelyn Hope. - Sumnjate, dakle, na Eve Carpenter, a nena Lily Gamboll! Mislite li da bi kćer mogla ubitisvoju majku? - Ne, ne radi se o ubojstvu majke. - Nemogući ste, Poirot! želite li reći da u

Broadhinnvju žive Eva Kane, Lily Gamboll, Ja-nice Courtland i Vera Blake. Mislite li da sve če-tiri žive tamo? Imamo četiri žene na koje padasumnja? - Ima ih više. Zar ste zaboravili da je EvaKane bila dadilja u obitelji Craig? - Pa što onda? - Ako u obitelji postoji dadilja, mora bita idjece, zar ne? Mora biti najmanje jedno dijete.što se zbilo s djecom Craigovih? - Mislim da su imali kćer i sina. Neki ro-đaci su ih uzeli k sebi. - Dakle, još dvoje ljudi možemo ubrojitimeđu sumnjive osobe. Djeca su mogla sačuvatifotografiju zbog osvete. - Ne vjerujem - reče Spence. - I to moramo uzeti u obzir - uzdahne Poi-rot. - Mislim da znam istinu, iako me muči jošjedna stvar. 231 - Baš mi je drago što i vas nešto muči -reče Spence. - Želio bih da mi potvrdite da je ovo istina,mon cher Spence. Eva Kane je napustila zemljuprije Craigova smaknuća, zar ne? - Jest. - Očekivala je dijete? - Imate pravo. - Bon Dieu, kako sam bio glup - uzviknePoirot. - Sve je vrlo jednostavno, zar ne? Puko je čudo što se tog trenutka nije dogodi-lo još jedno ubojstvo. Umalo da viši činovnik po-licijske stanice u Kilchesteru nije ubio HerculeaPoirota. - Naručio bih telefonski razgovor s gospo-đom Ariadne Oliver - reče Hercule Poirot. To nije bilo tako lako. Gospođa Oliver je ra-dila i nije željela da je uznemiravaju. Poirot jebio ustrajan i tako je ipak začuo njezin glas. - O čemu se radi? - upitala ga je Ijutito go-spođa Oliver. - Zar ste me baš sad morali zvati?Baš mi je pala na pamet odlična ideja. Zamisliteubojstvo u trgovini ukrasnih tkanina. Zacijeloznate, kako izgledaju te trgovine? - Ne znam - odgovori joj Poirot - imamnešto važnije da vam kažem. - Nešto važnije? - uzvikne gospođa Oliver- Za mene nema ničeg važnijeg od moje knjige! Poirot ništa ne reče na to, nego joj postavi ne-koliko kratkih pitanja, na koja je gospođa Olivernesigurno odgovarala.232 - Da ... da. Ne znam kako se zove kazalište.Pa, jedan se zvao Cecil. Prezime sam zaboravila.Najviše sam razgovarala s Michaelom. - Odlično. To je sve što sam želio znati. - Zašto vas zanimaju Cecil i Michael? - Samo se vi vratite svojem romanu, gos-pođo. - Ne znam zašto ne date pritvoriti doktoraEendella - čudila se gospođa Oliver. - Da samja netko u policiji, odmah bih ga strpala uzatvor. - želim vam uspješan rad na knjizi. - Upropastili ste mi današnji dan. Ne moguviše pisati. Nemam inspiracije. Poirot se uljudno ispriča i prekine vezu. Na-smiješio se Spenceu. - Sad ćemo razgovarati... ja ću sad razgo-varati s mladim glumcem koji živi u Cullenqua-yu. Nadam se da je on pravi Michael. - Zašto... - počeo se ljutiti Spence, ali gaPoirot brzo umiri. - Znate li, cher omi, što je to secret de Poli-

chinelle? - Zar mi želite održati sat iz francuskog je-zika? - Ijutito je pitao Spence. - Secret de Polichinelle je tajna koju ljudinikad ne saznaju. Znate li zašto? Ne saznaju jezato što oni koji je znaju misle da je i ostali ljudiznaju, pa je i ne spominju. - Ne znam zašto vas već odavna nisam ubio- razbjesnio se Spence. 233 Dvadeset i peto poglavlje Rasprava je održana. Presuda je glasila: Po-činilac ili počinioci ubojstva nepoznati. Poslije rasprave Poirot je pozvao sve one kojisu bili prisutni da dođu u Long Meadows. Poirotje s teškom naukom uveo red među goste. Posjeoih je u polukrug u dnevnoj sobi. Sam HerculePoirot zauzeo je mjesto na pročelju i svečanimglasom započeo: - Dame i gospodo... - zastaoje i zakašljao se, nitko nije očekivao ove riječi:

"Gospođa McGintv je mrtva. Kako je umrla? Klečala je poput nas, tako je umrla. Gospođa McGintv je mrtva. Kako je umrla? Držala je ruke kao ja, tako je umrla. Gospođa MeGintv je mrtva. Kako je umrla? Ovako..."

Vidio je da su gosti začuđeni, te reče: - Ne,nisam pošašavio, iako recitiram te smiješne sti-hove dječje igre. Ne, nisam podjetinjio. Zacijelo 235ste se igrali te igre kad ste bili djeca. Znam daju je gospođa Upward znala. Sama mi je reklaove riječi: "Gospođa McGintv je umrla. Kako jeumrla? Turnula je nos u tuđe stvari kao ja, takoje umrla." To je rekla, to je i učinila, pa je umrla,kao i gospođa McGinty ... Počeo bih od početka. Gospođa McGinty, kojaje radila kućne poslove po kućama, ubijena je,James Bentlev, njezin podstanar optužen da je topočinio, suđen je i proglašen krivim. InspektorSpence je prikupljao podatke u toj istrazi. Nijebio uvjeren da je mladić kriv, iako ga je dokaznimaterijal teško teretio. Došao je k meni i ja samse složio s njim. Ja dolazim ovamo da dobijemodgovor na ovo pitanje: Kako je umrla gospođaMcGinty i zašto? Mogu vam reći da mi je naoko sitnica po-mogla da odgovorim na to pitanje. Bila je to bo-čica tinte. Svi znate da je gospođa McGinty pre-poznala jednu fotografiju u "Sunday companio-nu" kod neke osobe u čijoj je kući radila. O to-me je pričala Jamesu Bentlevu koji na to nijeobratio pažnju. Jedva da ju je slušao. Poslije muse činilo da je tu fotografiju gospođa McGintyvidjela u kući gospođe Upward. Rekla je da ta že-na više neće biti tako ponosna kao što je bila. Sviznamo da je to istina. Gospođa Upward je bilagorda žena. Pokazao sam vam te fotografije (onima koji-ma ih nisam pokazao, zacijelo su o njima čuli oddrugih) kad smo jedne večeri posjetili gospođuUpvvard. Primijetio sam da su joj se oči zasjajilekad ih je ugledala. Morala je priznati da je jednu236od njih već prije vidjela, ali je rekla da se ne sje-ća gdje je to bilo i kada. Kad sam je zapitao kojuje fotografiju prepoznala, pokazala je fotografijudjevojčice Lily Gamboll. Moram vam reći da to

nije bila istina. Ne znam zašto me je željela za-varati, navesti na krivi trag. Mene je zavela, ali ne i ubojicu. Netko jeznao koju je fotografiju ona prepoznala. Neću o-kolišati, već ću vam odmah reći koja je to foto-grafija bila: prepoznala je fotografiju Eve Kane,žene koja je bila suučesnik, a možda i začetnikubojstva koje je počinio Craig. Slijedeće je večeri ubijena. Stradala je zbogistog razloga zbog kojeg i gospođa McGintv. Objesu turnule nos u nešto što ih se nije ticalo...Obje su umrle. Prije nego što je ubijena gospođa Upward trisu žene dobile telefonske pozive da je posjete.Bile su to: gospođa Carpenter, gospođa Eendell igospođica Henderson. Sve su tri dobile porukuda posjete gospođu Upward te večeri. Njezina jedvorkinja imala slobodan dan, a njezin sin i go-spođa Oliver trebali su ići u kazalište, željela jerazgovarati s njima. Zašto je pozvala tri gošće? Da li je znala gdjeje vidjela fotografiju Eve Kane? Možda je znala,da ju je vidjela, ali se nije sjećala gdje? Sto težene imaju zajedničko? Ništa osim godina. Svetri su podjednake dobi. Sigurno ste pročitali onaj članak u "Sunđavoompanionu"? Vrlo su sentimentalno pisali okćerci Eve Kane. Ona bi sad bila iste dobi kao i 237žene s kojima je željela razgovarati gospođaUpward. Izgleda da u Broadhinnvju živi mlada žena,kći zloglasnog ubojice i njegove ljubavnice EveKane. Ta mlada žena ni uz koju cijenu ne želi dase to otkrije. Spremna je da dva puta počini zlo-čin da bi to spriječila. U sobi u kojoj je prona-đena mrtva, gospođa Upward, ostale su dviješalice za kavu. Na jednoj smo našli jedva vidljivtrag crvenila za usne. Kako su reagirale žene na poziv? GospođaRendell je primila poruku, ali kaže da te noći nijeišla gospođi Upward. Gospođa Rendell je htjelapoći, ali je zadrijemala u naslonjaču. GospođicaHenderson je otišla tamo, ali je nitko nije čuo.Kuća je bila u mraku, pa se vratila kući. To onetvrde, ali šalica dokazuje da je jedna od njih ipakbila u posjetu. To može potvrditi i djevojka Ed-na, koja radi u pošti. Ona je vidjela ženu svijetlekose kako ulazi u kuću. U kući se osjećao i mirisskupog parfema koji upotrebljava gospođa Car-penter. - To je laž - prekine ga Eva Carpenter. -Okrutna laž. - Tužit ćemo vas zbog klevete. Svi prisutnibit će nam svjedoci - zaprijeti Poirotu Guy Car-penter. - Zar ne smijem reći da vaša žena upotreb-ljava skupocjeni parfem? - Smiješni dokazi! Mogao je bilo tko popr-skati sobu parfemom koji ja upotrebljavam ilinamazati čašu mojim ružem.238 - Mais oui, točno ste to primijetili! - Poi-rot se oduševljeno složio s njom. - Mogao je toučiniti bilo tko! Ta me ideja potakla na razmiš-ljanje i mnogo toga mi je palo na pamet. Mi-ris... trag na šalici... Svaki trag od crvenila zausne lako se može izbrisati, šalice su se moglelako oprati. Pitao sam se zašto to ubojica nijeučinio? Netko je želio da nas navede na krivitrag. Netko je želio da povjerujemo da je nekažena bila u posjetu kod gospođe Upward. Raz-mišljao sam i o telefonskim pozivima. Sve su trižene primile poruke. Ni jedna nije osobno razgo-

varala s gospođom Upward. Možda gospođa Up-ward i nije telefonirala. Možda je to telefoniraonetko tko je želio da umiješa ženu, bilo koju že-nu u to ubojstvo. Zapitao sam se: zašto? Reći ćuvam zašto: Ubojica gospođe Upward nije žena...već muškarac. - Poirot zastade i pogleda sveprisutne. Svi su zanijemili od iznenađenja. - To ste pametno rekli - uzvikne gospođaCarpenter. - Naravno - kazala je gospođa Oliver. - Tako sam došao do važnog otkrića...muškarac je ubio gospođu Upward i taj je istimuškarac ubio i gospođu McGintv! Tko je tajmuškarac? Zašto je ubio? To znamo. Zbog foto-grafije. Tko je posjedovao fotografiju? To je važ-no pitanje. Zašto ju je čuvao? Na to nije takoteško odgovoriti. Fotografiju je čuvao iz senti-mentalnosti. Više je nije morao uništiti kad se ri-ješio gospođe McGintv. Situacija se, međutim,mijenja nakon drugog ubojstva. Već se zna da fo-tografija ima veze s zločinima, pa je se ubojica 239morao riješiti. Bilo je opasno držati je uza se.Morao ju je uništiti. Poirot ih redom pogleda. Svi su kimali gla-vom u znak. odobravanja. - Ipak, fotografiju nije uništio! Znam da jenije uništio, jer sam je ja našao. Našao sam jeprije nekoliko dana u ovoj kući. Nalazila se ujednoj ladici u ovoj sobi. Imam je kod sebe -reče Poirot i izvadi fotografiju. Pokazao im je fo-tografiju na kojoj se nalazila djevojka s ružama.Glupo se smiješila. - Da - reče - Poirot - to je Eva Kane. Nastražnjoj strani napisane dvije riječi: "Moja maj-ka". - Poirot se zagleda u Maureen Summerha-yes kao da je optužuje. - Ne razumijem vas. Nikad nisam... - Znam da me ne razumijete, gospođo Sum-merhaves. Zadržali ste fotografiju iz sentimental-nosti. Vi se niste osjećali krivom i zato ste čuvalifotografiju. Rekli ste mi na piću kod gospođeCarpenter da ste bili usvojeni kao dijete. Uvje-ren sam da ne znate tko vam je majka. Netko jedrugi to saznao. Netko ... kome je vrlo stalo dougleda porodice. Taj bi čovjek radije umro negoda svijet ili njegova djeca saznaju da je MaureenSummerhaves kći ubojice Craiga i Eve Kane. Re-kao sam da bi taj čovjek radije umro nego da sedozna, ali da li bi to pomoglo? Ne bi, zar ne?Zato ... recimo da je među nama čovjek koji jespreman ubiti. - To su gluposti - reče Johnnie Summerha-yes mirno, gotovo prijateljski. - Uživate u pred-stavi, zar ne? To su puke pretpostavke! Kako240možete tako nešto govoriti o mojoj ženi - na-jednom reče Ijutito. Nije se više mogao suzdr-žati. - Prokleta svinjo - naglo je ustao i nava-lio na Poirota. Srećom, Poirot umakne, a izmeđunjega i napadača postavio se Spence. - Smirite se, majore Summerhayes, smi-rite se! - Oprostite. Zaista sam se smiješno pona-šao! - kazao je već mnogo smirenije. - Nepo-trebno sam se uzrujao. Netko je zaista mogaopodmetnuti tu fotografiju. - Imate pravo - složi se Poirot. - Zami-slite, na toj fotografiji nema otisaka prstiju. Poirot prekine na trenutak svoje pripovijeda-nje i, kao da se nečemu čudi, zakima glavom tereče: - Morali bi se na njoj nalaziti otisci. Go-spođa Summerhaves je nevina, ona nema veze sazločinom. Ona ne bi izbrisala svoje otiske.

- Vi ste poludjeli - upadne mu u riječ Mau-reen - vidjela sam tu fotografiju samo jedan-put u životu, i to one večeri kod gospođe Upward. - Sretni ste što ja znam da govorite istinu- kazao joj je Poirot. - Netko je podmetnuofotografiju - malo prije nego što sam je ja tamonašao. Dva puta ste sadržaj tih ladica izbacili napod i dvaput sam ja sve spremao na mjesto. Kadsam stavljao stvari natrag u ladicu prvi put, fo-tografije nije bilo tamo. Bila je, međutim, tamokad sam to činio po drugi put. Znam tko ju jetamo stavio. Poirot se naglo izmijenio. Nije to više bio čov-ječuljak sa smiješnim brčićima i obojenom ko-som. Bio je to lovac na tragu svojoj divljači.

16 McGlnty Je mrtva 241 - Zločine je počinio muškarac - zbog vrlojednostavnog razloga, zbog novca. U kući go-spođe Upward nađena je knjiga koja je pripadalaEvelyn Hope. Hope je prezime koje je Eva Kaneuzela kad je napustila Englesku. Ako je njezinopravo ime bilo Evelvn, onda je tako nazvala i di-jete koje je rodila. Evelyn može biti žensko i mu-ško ime. Zašto smo mislili da je Eva Kane rodiladjevojčicu? Zato što je tako pisalo u "SundavCompanionu"! Mnogo je neistina bilo u tomčlanku. Napisali su da se rodila djevojčica dastvar zvuči dopadljivije. Eva Kane je napustilaEnglesku prije rođenja djeteta... u to vrijemenitko nije znao da li će roditi djevojčicu ili dje-čaka. Zavele su me romantične netočnosti članka iznedjeljnjih novina. Dakle, Evelvn Hope, sin EveKane dolazi u Englesku. To je darovit momakkoji upoznaje bogatu ženu i ispriča joj dirljivupriču o svom porijeklu. Rekao je da je sin lijepebalerine koja je mlada umrla od tuberkuloze uParizu. Ta osamljena žena je nedugo prije togaizgubila sina jedinca. Jednostranim ugovoromtaj mladi nadareni pisac uzima njezino prezime.vaše je pravo ime Evelyn Hope, zar ne, gospo-dine Upward? - Naravno da nije! O čem vi to pričate? -•razgnjevio se Robin Upward. - Ne možete to poreći. Neki vas ljudi poznaju pod tim imenom. Ime Evelyn Hope na knjizikoju smo našli ispisano je vašim rukopisom, kaoi riječi "Moja majka" straga na fotografiji. Go-242spođa McGintv je vidjela fotografiju i napis nanjoj kad je pospremala vaše stvari. Spomenulavam je to pošto je pročitala onaj članak u ne-djeljnim "novinama. Ona je bila uvjerena da jena fotografiji gospođa Upivard. Nije znala davam gospođa Upward nije rođena majka. Bili stesvjesni da bi svemu bio kraj kad bi gospođaMcGintv to ispripovijedala vašoj pomajci. Go-spođa Upward je vjerovala da se osobine naslje-đuju. Odrekla bi se posvojenog sina kad bi do-znala da mu je otac ubojica. Ne bi mogla zabo-raviti ni laži koje ste joj ispripovijedali. Morali ste ušutkati gospođu McGintv. Obećaliste joj da će biti nagrađena za šutnju. Posjetiliste je prije nego što ste otišli na snimanje u ra-dio-stanicu ... i ubili je! Ovako! - Poirot zgrabičekić za šećer i zamahne prema Robinovoj glavi.Neki su prisutni viknuli od straha. - Nemojte ... nemojte ... Bio je to nesretanslučaj - zaurlao je Robin Upward. - Nisam ježelio ubiti. Izgubio sam glavu. Kunem vam se daje to istina? - Oprali ste krv i vratili čekić u ovu sobu.Ali modernoj je nauci dovoljan i najsitniji trag

krvi koji je ostao na čekiću. - Nisam je želio ubiti... Nemojte mene kri-viti ... Nisam ja odgovoran za to ... To mi je ukrvi. Ne možete me objesiti zato što sam se ta-kav rodio... - Ne možemo? Vidjet ćete da možemo! -poluglasno reče Spence. - Moram vas upozoriti,gospodine Upward da sve što kažete, može vasteretiti - dodao je glasno.16* 243 Dvadeset i šesto poglavlje - Kako ste samo posumnjali na Robina Up-warda, gospodine Poirot? - Poirot je bio pono-san i sretan. Uživao je objašnjavati. - To sam se morao i prije sjetiti. Nisam ob-raćao pažnju na ključne riječi koje je izrekla go-spođa Summerhaves one večeri na zabavi. Onase obratila Robinu ovim riječima: "Nije ugodnobiti posvojče, zar ne?" Mogao sam tada zaključitida gospođa Upward nije Robinova majka. Gospođa Upward nije željela da se to sazna.Zacijelo nije željela da ljudi pomisle kako Robins njom živi zbog novca. Malo je ljudi to znalo.Bili su to samo ljudi koji su radili s Rabinom uvrijeme kad ga je ona posvojila. Imala je maloprijatelja u ovoj zemlji, jer je dugo živjela izvandomovine. Nastanila se daleko od rodnog York-shirea. Prijatelji iz mladosti mislili su da je toonaj mali Robin, kojeg su poznavali kao dijete, aona ih nije razuvjeravala. Kad sam ih upoznao, primijetio sam da seponašaju neprirodno. Robin se nije prema majciodnosio poput razmaženog djeteta ili odana sina.Odnosio se prema njoj kao prema dobrotvoru. 245Kada ju je zvao "majko". Zvučilo mi je nepri-rodno. Gospođa Upward ga je obožavala, ali seprema njemu odnosila kao prema skupocjenojstvari koju je kupila. - Tako je Robin lagodno živio sa svojommajkom, koja ga je obasipala novcem. Mogao jeraditi sve što mu se svidjelo. U taj njegov sigurnisvijet ulazi gospođa McGintv i prepoznaje foto-grafiju na kojoj piše: "Moja majka". Bila je toslika njegove rođene majke za koju je on rekaoda je bila balerina koja je mlada umrla od tuber-kuloze! Gospođa McGinty je mislila da je to go-spođa Upward dok je bila mlada, jer je bila uvje-rena da je ona Robinova majka. Ne vjerujem daga je gospođa McGinty željela ucjenjivati. Misli-la je da će tu i tamo imati koristi od toga što otom svom otkriću nikom neće reći ni riječi. Zna-la je da gospođi Upward ne bi bilo milo da ljudisaznaju njezinu prošlost. Shvatila je da je to po-nosna žena. Robin nije želio riskirati. Ukrao je čekić zašećer, koji je gospođa Summerhaves u šali na-zvala savršenim ubojitim oružjem. Slijedeće jevečeri otišao do kućice gospođe McGinty i ubioje. žena ga je uvela u kuću, nije ga se bojala.Znao je gdje ona drži svoju ušteđevinu. Uzeo juje i tako naveo policiju da povjeruje kako je zlo-čin počinjen iz koristoljublja. Sumnja je pala naBentleva kojeg su pritvorili i osudili. Mudri Ro-bin Upward opet je mogao mirno spavati. Ali tada sam ja pokazao one fotografije i go-spođa Upward prepoznala je Evu Kane. Do tada246je mislila da je to Robinova majka balerina! Zarnjezin Robin ...? Ne to nije mogla povjerovati. Ne možemo znati što je htjela poduzeti. Ro-bin ponovo nije ništa htio staviti na kocku. Sve

je dobro isplanirao: posjet kazalištu kad je dvor-kinja imala slobodan dan, telefonske razgovore,šalicu od kave pažljivo je namazao crvenilom zausne koje je uzeo iz torbice Eve Carpenter. Ku-pio je i skupocjen parfem koji je ona upotreblja-vala. Robin je dva puta izlazio iz automobila ukojem je već sjedila gospođa Oliver, rekavši jojda se brine za majku. Nju je ubio za tili čas.Lako je i brzo namjestio i lažne dokaze. Smrćugospođe Upward Robin dobiva veliko bogatstvokoje mu ona oporučno ostavlja. Nitko na njegane može sumnjati kad je to djelo žene. Tri su ježene posjetile te večeri, na jednu mora pastisumnja. Tako se i dogodilo. Robin je, međutim, kao i svi kriminalci, bionepažljiv i previše siguran u sebe. U kući se na-lazila knjiga na kojoj je bilo napisano njegovoime, a zadržao je i fatalnu fotografiju. Bio bi si-gurniji da ju je uništio. Vjerovao je, međutim damu ona može poslužiti da krivnju svali na ne-koga drugog. Pomislio je da bi to mogla biti gospođa Sum-merhaves. Zato se i preselio u njihovu kuću. Zarnije čekić za šećer bio njezin? Znao je da je i onaposvojče i sigurno bi teško mogla nekoga uvje-riti da ona nije kćer Eve Kane. Kad je Deirdre Henderson priznala da se uvrijeme ubojstva nalazila tamo, promijenio jeplan. Htio je njoj podmetnuti fotografiju. Popeo 247se vrtlarevim Ijestvama do prozora njezine sobe,koji je na sreću bio čvrsto zatvoren. Tako mu tonije uspjelo. Vratio se ovamo i sakrio fotografijuu ladicu koju sam na njegovu nesreću nedugoprije toga ja pregledao. Zato sam i znao da je fo-tografija podmetnuta. Znao sam i tko je to uči-nio. To je mogla učiniti jedino osoba koja jemarljivo pisala na stroju iznad mene. Na knjizi koju smo našli u kući gospođeUpward pisalo je ime Evelyn Hope. Evelvn Hopeje morala biti ili gospođa Upward ili BobinUpward... Ime me je bilo navelo na krivi trag. Povezaosam ga s gospođom Carpenter. Ona se zove Eve.Tad sam se sjetio da je Evelyn žensko, ali i mu-ško ime. Sjetio sam se razgovora koji mi je prepričalagospođa Oliver. želio sam da mladi glumac, kojije s njom razgovarao one večeri kad je bila ukazalištu s Robinom, potvrdi moje sumnje daBobin Upward nije rođeni sin gospođe Upward.Iz pričanja gospođe Oliver učinilo mi se da tajmladić zna mnogo o gospođi Upward. Taj jemladi glumac pričao o nekom mladiću koji jeprevario gospođu Upward o svom porijeklu i ko-jeg se ona odrekla. Istinu sam saznao kasnije zbog toga što sambio uvjeren da me je netko namjerno želio gur-nuti pod kotače vlaka. Ta je osoba, vjerovaosam, ubojica gospođe McGintv. Pouzdano samznao da jedino Bobin Upward tog časa nije mo-gao biti tamo. To me je zbunilo. Začuo se smijeh gospodina Summerhavesa.248 - Sigurno vas je gurnula neka seljanka s ko-šarom. One se uvijek guraju. - Robin Upward bio je toliko samouvjerenda me se uopće nije bojao - reče Poirot. - Nje-gova je nesreća što se tako ponašao, jer je do-kaza protiv njega bilo zaista malo. Gospođa Oliver se meškoljila na svommjestu. - Rekli ste da je Robin ubio svoju majku -nije mogla vjerovati gospođa Oliver - dok sam

ga ja čekala u automobilu i nisam ništa posu-mnjala? Nije za to bilo vremena! - tvrdila jeona. - Imao je dovoljno vremena. Ljudi ne znajuprocijeniti koliko treba vremena za neke radnje.Sjetite se kako se brzo može mijenjati pozornica.Utrošio je malo više vremena postavljajući do-kaze koji su nas trebali odvesti na krivi trag. - Kao u dobrom kazalištu - promrmljalaje gospođa Oliver. - Da, to se ubojstvo odigralo kao u kazali-štu. Sve je unaprijed bilo planirano. - A ja sam sjedila u automobilu, nisamimala pojma što se događa! - Na žalost, ovoj put vas je iznevjerila vašaženska intuicija. 249 Dvadeseti sedmo poglavlje Ne vraćam se natrag u poduzeće "Breatherand Scuttle" u kojem sam prije radila - rečeMaude Williams. - Loše je. - Radili ste za njih dok vam je to odgova-ralo. - što želite time reći, gospodine Poirote? - Zašto ste ovamo došli? - Kad sve znate, zašto sami ne odgovorite? - Nešto znam... - što znate? Poirot se zamišljeno zagleda u njezinu kosu. - Bio sam vrlo diskretan - kazao je. - Svisu mislili da je ona žena plave kose, koja je ušlau kuću gospođe Upward, zapravo Eve Carpenter.Mislili su da je to ona porekla zato što se bojala.Pošto znamo da je Robin ubojica, to više nijevažno. Mogu vam reći da sam siguran da to nijebila ona. Mislim da je Edna vidjela vas. - Mene? upitala je čudnim glasom. - Zašto vas je ovaj gradić toliko zanimao?- Odgovori joj Poirot protupitanjem. Zašto stezamolili Robina Upwarda da vam da svoj potpis? 251Znam da ne sakupljate potpise slavnih ličnosti.što ste znali o obitelji Upward? Zašto ste došliovamo? Kako ste znali da je Eva Kane umrla uAustraliji? Kako ste saznali koje je ime uzelakad je napustila Englesku? - Razoružali ste me. Odlično rješavate zago-netke! Ništa ja ne skrivam. Maude Williams otvori torbicu i izvadi izre-zak iz novina. Tu je sliku Poirot već dobro znao.Bilo je to lice Eve Kane. Preko slike je pisalo:"Ona je ubila moju majku." Poirot joj vrati izrezak. - Da. Znao sam, zovete se Craig, zar ne? Maude kimne glavom. - Odgojili su nie rođaci. Bili su vrlo dobriprema meni. Ah, nikad nisam mogla zaboravitiono što sam doživjela kao dijete. Bila sam većdovoljno odrasla da sve shvatim. Dugo sam otome razmišljala, naročito o njoj. Znala samkakva je bila. Znate, djeca mogu dobro procije-niti čovjeka. Otac je bio slabić. Zaludila ga je.Preuzeo je krivnju na sebe za ono što je, uvje-rena sam, ona učinila. Znam da je bio suučesnik,ali nije to isto, zar ne? Uvijek sam željela saznatišto se dogodilo s njom. Kad sam postala puno-ljetna, unajmila sam detektive da otkriju gdježivi. Saznali su da je otputovala u Australiju, azatim da je tamo i umrla. Ostavila je sina - ime-nom Evelvn Hope. činilo se je da je time sve završeno. Tad samupoznala mladog glumca koji je u jednom razgo-voru spomenuo momka koji se zvao Evelvn

252Hope i koji je došao iz Australije. Rekao je daje promijenio ime u Eobin Upward i da pišedrame. To me je zanimalo. Pokazao mi ga je jed-ne večeri ... bio je sa svojom majkom. Tada sampomislila da Eva Kane nije mrtva. Ponosno jekoračala uza svog sina jedinca i razbacivala senovcem. Zaposlila sam se u tom gradiću. Njuškalasam okolo. Bila sam vrlo radoznala. U redu, pri-znat ću vam, željela sam s njom raščistiti raču-ne... Kad ste mi pričali o Jamesu Bentlevu, mi-slila sam da je gospođa Upward ubila gospođuMcGinty. Mislila sam da je Eva Kane nastavilasa svojom rabotom. Od Michaela Westa čula samda će Eobin posjetiti te večeri kazalište zajednos gospođom Oliver, pa sam odlučila krenuti uBroadhinnv da porazgovaram s tom ženom. Na-mjeravala sam... moram priznati da ne znamšto sam htjela uraditi. Sve ću vam priznati. Uze-la sam mali revolver koji imam još od rata. Za-što sam to učinila? Zato da je zaplašim? Ili samhtjela učiniti nešto groznije? Bit ću iskrena. Neznam... Stigla sam tamo i našla kuću u potpunoj tamii tišini. Vrata nisu bila zaključana i ušla sam ukuću. Znate i sami što sam zatekla tamo. Sje-dila je mrtva u svojem stolcu, modra, natečenalica. Sve što sam dotad mislila učinilo mi se bu-dalastim. Znala sam da je nisam željela ubiti...Ujedno sam shvatila da bi ljudi teško povjero-vali u moj iskaz. Bilo je hladno, na rukama samimala rukavice, znala sam da nisam ostavila oti- 253 J iske prstiju. Mislila sam da me nitko nije vidiokako ulazim i izlazim iz kuće. To je sve. - Onazastade, a zatim upita: - što ćete učiniti samnom? - Ništa - odgovori joj Poirot. - želim vamsreću u životu. To je sve.254 Pogovor Hercule Poirot i ta*****u restoranu "Vielle ^and"mere". Kad im doneso^ kavu" Spence se zadovolJnonasloni u stolcu i u^6" Post^ se™^ - Jelo nije bilo lose ~ reče ^dovoljno - , . ,„,r, tffancuz, ali ne smeta. RijetkoMora da je kuhar F " J „ j • -^ ^"v*< dobar odrezak i uz to prženise gdje može dobiti " ^krumpir. , , , , . - Ovdie sam nJ^ao on°Sa dana kad ste meprvi put posjetili - <ra*to se u prošlost Poirot- - Mnogo je vo^ Protekl° od tada. Moramvam čestitati, gosp^ine Pojrot- ^ V&m. l6trik. - Na Spence^0111 " hcu "*"" ^^J611"- Sva sreća što ml^ć mJe snvatio <•" nemamomnogo dokaza prOtiv nJ^a; Nfeki " spo"obniadvokat za tren o& ^šil° te naše *f" e;Ipak mladić je izguP10 ^lavu x sve pnznao! Bašsmo imali sreću! - Nije posrijedi samo sreća ~ P^iovoriomu je Poirot. - Ja ^ ga "a1™™*** kao što lo-vac namami divljač- ^ Je ***** nf ^° ipovjerovao da je go5^đa Summerhayes ubojicakad je uvidio da to ^lje lstma" ^^^ Je glavu! 255ske prstiju. Mislila sam da me nitko nije vidiokako ulazim i izlazim iz kuće. To (je sve. - Onazastade, a zatim upita: - što ćete učiniti samnom?

- Ništa - odgovori joj Poirot. - želim vamsreću u životu. To je sve. 254 Pogovor Hercule Poirot i inspektor Spence uživali suu restoranu "Vielle Grand"mere". Kad im donesoše kavu, Spence se zadovoljnonasloni u stolcu i uzdahne. Pošteno se najeo. - Jelo nije bilo loše - reče zadovoljno. -Mora da je kuhar Francuz, ali ne smeta. Rijetkose gdje može dobiti dobar odrezak i uz to prženikrumpir. - Ovdje sam ručao onoga dana kad ste meprvi put posjetili - vratio se u prošlost Poirot. - Mnogo je vode proteklo od tada. Moramvam čestitati, gospodine Poirot. Uspio vam jetrik. - Na Spenceovom se licu ukaza osmijeh.- Sva sreća što mladić nije shvatio da nemamomnogo dokaza protiv njega. Neki bi sposobniadvokat za tren oka poništio te naše dokaze.Ipak mladić je izgubio glavu i sve priznao! Bašsmo imali sreću! - Nije posrijedi samo sreća - prigovoriomu je Poirot. - Ja sam ga namamio kao što lo-vac namami divljač. Mislio je da sam nasjeo ipovjerovao da je gospođa Summerhaves ubojica.Kad je uvidio da to nije istina, izgubio je glavu! 255Osim toga, on je kukavica. Mislio je da ga želimudariti kad sam zamahnuo onim čekićem. Kad seboje, ljudi govore istinu. - Sva sreća što niste stradali kad se majorSummerhaves razbjesnio - nasmijao se Spence.- Brzo se raspali taj čovjek... brz je i u na-padu. U posljednji čas sam vas spasio. Dali vamje oprostio uvredu koju ste nanijeli njegovojženi? - Dobri smo prijatelji. Gospođi Summer-haves poklonio sam kuharicu i osobno joj poka-zao kako se priprema omlet. Bon Dieu, kolikosam propatio u toj kući! - Poirot sklopi oči. - Kakav zamršen slučaj! - raspričao seSpence, kojeg nisu zanimale Poirotove nevolje.- Stara je istina da svatko nešto krije. GospođaCarpenter jedva se izvukla. Umalo da je ne optu-že za ubojstvo. Ne krivim je. Ponašala se kao daje to ona učinila. - Eh bein, što je ona krila? - znatiželjnozapita Poirot. - Nekad je bila plesačica. Imala je mnogoobožavalaca! Muž joj nije poginuo u ratu, kaošto je pričala kad se nastanila u Broadhinnjrju.živjela je nevjenčano s nekim muškarcem. Tojoj Guy Carpenter ne bi oprostio. Njemu je ispri-čala posve drukčiju priču. Bojala se da će se tootkriti kad mi počnemo kopkati po njezinoj pro-šlosti. Spence otpije gutljaj kave i osmijehne se. - Sjetite se Wetherbyjevih! Kakve li obiteljipune mržnje i ljubavi! što se iza toga krije? Ni-šta osim novca! Funte i šilinzi.256 - Samo to! - Djevojka je bogata. Naslijedila je novacod neke tetke. Majka je drži uza se da se ne biudala. Poočim je mrzi, jer ona ima pare i plaćaračune. Čini mi se da mu ništa ne polazi za ru-kom, što se tiče gospođe Wetherby, mislim da ječisti otrov zaslađen šećerom. - Slažem se s vama - reče Poirot. - Srećaje što djevojka ima novaca. Može se udati za Ja-mesa Bentleva. Spence ga iznenađeno pogleda. - Udat će se za Jamesa Bentleva? Tko? Deir-

dre Henderson? - Da. Uvjeren sam u to - reče Poirot. -Time sam se osobno pozabavio. Imam sad pre-više slobodnog vremena pa uživam u pokušajuda povezem to dvoje mladih ljudi. Oni o tomenemaju pojma. Mislim da se međusobno privla-če. Kad bi ih prepustio same sebi, ništa se ne bidogodilo. Ali tu je, međutim, Hercule Poirot, kojiće se umiješati i brak će postati stvarnost! - Volite se miješati u tuđe poslove? - na-smije se Spence. - Mon cher, i za vas bi se to moglo reći -odgovori mu Poirot. - Priznajem da je to istina. Taj James Bent-ley je jadan momak. - Dakako da je jadan! Očajan je što ga nećeobjesiti! - Morao bi kleknuti pred vas i zahvaliti vamšto je živ - reče Spence. - To bi trebao učiniti i pred vama. On, me-đutim, tako ne misli. 257 - Baš je čudak. - Unatoč tome, dvije su žene pomalo zaljub-ljene u njega. Priroda me iznova iznenađuje! - Mislio sam da ćete pokušati učvrstiti vezuizmeđu Jamesa Bentleva i Maud Williams. - On mora izabrati sam - reče Poirot. -Uvjeren sam da će izabrati Deirdre Henderson.Maud Williams je puna energije, previše je vi-talna za njega. Uz nju bi se on još više povukaou sebe. - što li su našle u njemu! - Tko bi to znao! Priroda je nedokučiva! - Imat ćete muke, prvo s Bentlevem, a za-tim s majkom. Ta će se protiviti tom braku. - Pobijedit će jači. - Pobijedit će brkovi, to želite reći, zar ne?- smijao se Spence. Poirot je mirno gladio svoje brkove. Ponudioje Spencea rakijom. - Vrlo rado, gospodine Poirot. Poirot naruči rakiju. - Sjetio sam se! Znao sam da vam još neštomoram reći. Sjećate li se Rendelkmh? - Naravno. - Kad smo provjeravali njegovu prošlost,otkrili smo da je poslije smrti prve žene doktoraRendella policija dobila anonimna pisma. U nji-ma je pisalo da je otrovao svoju ženu. Ljudi sva-šta nagađaju. Znamo da ju je njegovao drugi,doktor, a ne njezin muž. On je utvrdio da jeumrla prirodnom smrću. Sumnjivo je bilo jedinoto što su bili osiguram, jedan drugome u ko-rist ... Što vi mislite o tome?258 Poirot se sjeti kako je gospođa Eendell bilauplašena. Rekla je da ne vjeruje anonimnim pi-smima. Bila je uvjerena da nisam došao zbogistrage u povodu smrti gospođe McGinty većzbog nečeg drugog. Rekla je da ne dobiva samopolicija anonimna pisma. - Znači li to da ih je i ona dobila? - Mislim da ih je primila. Kad sam stigaou Broadhinny, pomislila je da je istraga o go-spođi McGinty samo izlika ... Njezin je muž toisto mislio ... Sad mi je sve jasno! Znam tko meje umalo gurnuo pod kotače vlaka! Bio je to dok-tor Rendell! - Mislite li da bi se mogao riješiti i sadašnježene? - Ne vjerujem. Zna da budno motrimo nanjega. Njegova se žena zacijelo neće osiguratinjemu u korist.

- Učinit ćemo što možemo. Motrit ćemo nanjega, i to tako da to zna. - U zdravlje gospođe Oliver! - nazdravio jePoirot. - Zašto ste se nje sjetili? - ženska intuicija - reče Poirot. Neko vrijeme zavlada tišina. Prvi je progovo-rio Spence: - Robinu Upwardu suditi će se sli-jedećeg tjedna. Nisam sasvim siguran ... - Mon Dieu! - zaprepašteno uzvikne Poirot.- Sumnjate da je Robin Upward kriv? Zar že-lite početi sve iznova? - Uvjeren sam da je on ubojica - uvjera-vao je Poirota. - Dovoljno je umišljen da tobude!BibliotekaDJELA AGATHE CHRISTIE

GOSPOĐA McGINTV JE METVA

IzdavačCGP DELOOOUR GLOBUS Izdavačka djelatnostZAGREB

Za izdavačaTOMISLAV PUŠEK

OpremaJASNA FBISČIĆ

KorektorMUSTAFA ZIRIĆ

TisakČGP DELO, LJUBLJANA, 1977.