Akademska Godina … .

Etika

Vrline i načela

Dakle:

ETIKA je filozofska refleksija o moralu

Naziv ETIKA - od grčkoga ethos, običaj, navika, karakter, prebivalište, ozračje

MORAL - skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem.

Moralno djelovanje pretpostavlja moralnost – ostvarenje univerzalnih moralnih načela

Aristotel: «Nikomahova etika» - činidba je odnos među ljudima, tvorba među stvarima.

Način spoznaje tvorbe je umijeće. Ono se dade obuhvatiti pravilima koja se mogu naučiti i koja se uvijek primjenjuju na isti način

Način spoznaje činidbe je razboritost. Ona se ne da se naučiti ni iz knjige, ni iz jednog postupka

MOGUĆE SU RAZLIČITE ETIČKE KONCEPCIJE

Etika načela - istražuje moralna načela po kojima trebamo djelovati

Etika vrline - stavlja naglasak na naše ponašanje, na to da li imamo ili nemamo predispozicije za djelovanje

Konsekvencijska etika - usmjerava se na konsekvencije, odnosno posljedice našeg djelovanja

Vrlina nije jedan slučajan postupak. Ona je prisutna u postupcima koje stalno iznova činimo, tako da oni postanu navika.

Navike su poput užeta, svaki dan istkamo po jednu nit i uže postaje neprekidljivo

Uljudnost je početak i vanjska forma svake vrline.

Ona nije ono bitno u vrlini, a niti može biti zamjena za nju.

Vezana je s bontonom – pravilima lijepog ponašanja. U poslovnom svijetu je od posebnog značaja – omogućuje bolju komunikaciju i provedbu poslovnih zadataka

Razboritost je preduvjet svake vrline.

Ona vodi računa o mogućim posljedicama djelovanja. Razboritost znači djelovati s prepoznavanjem i uvidom.

Ona nas osposobljava odlučiti što je dobro a što zlo u konkretnim situacijama.

Prema Aristotelu razboritost nam omogućuje izbor među neumnim krajnostima; ona je način spoznaje onog što u određenoj situaciji treba učiniti

Mudrost je uvid u cjelinu svega što jest.

Određuje koje želje treba zadovoljiti i s kojim sredstvima (Epikur).

Čuva moral od fanatizma.

Mudar poslovni čovjek zna da ne zna, i oprezan je u očitovanju svog mišljenja ili ulaženja u posao ili investiciju.

Hrabrost je suprotnost kukavičluku, lijenosti i ljigavosti Po Aristotelu nalazi se između kukavičluka i lude odvažnosti.

Nije znanje nego odlučivanje, nije mišljenje nego djelovanje

Pretpostavlja jakost volje. Postoji samo u sadašnjosti: ovdje i sada, a ne sutra i negdje.

Pokazuje se jednako velika u izbjegavanju kao i savladavanju opasnosti, u biranju kako borbe tako i bijega.

UMJERENOST određuje mjeru u željama. Brine za puno uživanje.

Omogućuje nam da postanemo gospodari užitaka.

Omogućuje intenzitet užitka ako je ovaj prisutan, a zamjenjuje ga ako ga nema

PRAVEDNOST je vrlina odnosa prema drugima.

Ona je vrednija i važnija nego blagostanje ili uspješnost i ne smije biti žrtvovana niti onda kada bi to koristilo većini.

Pravedan je onaj koji od onoga što želi uzima samo onaj dio koji mu pripada, a od onoga što mu ne odgovara svoj čitav dio(Aristotel ).

Ona uključuje čvrstu volju svakome dati njegovo (Spinoza).

Suprotstavlja se lakovjernoj i egoističnoj kolebljivosti, neodržavanju zadane riječi, perfidnosti, nepostojanosti.

Spremnost poslovanja na obećanje koje nije u potpunosti pokriveno jamstvom. Nikad ne možemo u potpunosti provjeriti točnost svih podataka ili identitet svih subjekata.

Izražavanja stanja u dobroj vjeri – iskazujemo ono stanje koje očekujemo.

Pouzdanost je rezultat poklonjenog povjerenja. Uz nepouzdane suradnike osjećamo se nelagodno – jedno nam govore u lice a drugo iza leđa. Nepovjerenje može razoriti timski rad.

spaja subjektivno željeno s objektivnim okolnostima;

očekivanje da će ono što još nije povoljno postati povoljno.

Bitni i pošteni poslovi sami po sebi, unutarnjom logikom, mijenjaju okolnosti i okruženje i to afirmativno, poput samoorganiziranih sustava:

Pouzdanost daje požrtvovnost i marljivost; optimizam; spremnost za nove izazove

svjesnost čitave situacije u svakom trenutku i svjesnost o mogućnostima nadilaženja situacije;

Svijest o vlastitoj slobodi i njeno korištenje za druge. Suprotstavlja se mržnji. Uzdiže nas prema drugima i prema nama samima, jer nas oslobađa našeg malog Ja

Milosrđe - dati šansu slabome da bi mogao postati jak.

Zanos– potpuno posvećivanje nekom poslu;

Ljubav je nužno velikodušna. Moguće je poklanjati bez ljubavi, ali je nemoguće voljeti bez darovanja.

Vrlina jasnog razmišljanja, spontanosti, prirodnosti, vedre improvizacije. Prihvaćanje sebe kakvi jesmo.

Važno nam je samo postojanje bez dodatka, laži, pretjerivanja.

Jednostavnost je suprotnost dvoznačnosti, kompliciranosti i oholosti.

Ne podnosi okolišanje, snobizam. Ne koristi dokazivanje, lukavo nadmetanje. Ništa se ne prešućuje, da bi se održala umjetna vanjština.

Skromnošću dajemo do znanja da znamo i priznajemo što sve nismo.

Skromnost znači voljeti istinu više nego sebe, te sebe cijeniti ali ne i pokazivati.

Skromnost je nastojanje našeg Ja da se oslobodi iluzija. Svaka prava spoznaja je pobjeda nad našim narcizmom

Nečisto je sve što se čini nepoštenom namjerom. Svaka sila i prisila je nečista kao i sve što ponizuje, obezvrjeđuje, što nije blago i obzirno.

Ona nije toliko odbacivanje užitka koliko užitak bez laži i prisile,

Prihvaćanje i dijeljenje užitka, koji nas uzdiže i oduševljava.

Čistoća je sposobnost ne vidjeti zlo gdje ga u stvarnosti i nema. Nečisti svuda vide zlo i vesele se zbog toga.

Čisto voljeti znači imati odstojanje, ne posjedovati, ne primijeniti silu, moć, kontrolu.

To je usklađenost djela i riječi s našim duševnim životom i s nama samima.

Iskrenost znači govoriti što vjerujemo pa makar se i varamo i vjerovati u ono što govorimo.

Ne htjeti niti druge niti sebe varati. Isključuje pretvaranje i prikazivanje svojih grešaka kao nečeg dobrog.

Nalazi se u sredini između hvalisanja i omalovažavanja, pretjeranog naglašavanja i prešućivanja

Razlikuje ljubav prema sebi od egoizma i velikodušnost od ispraznosti.

Ljubav, radost i humor idu zajedno.

Sarkazam nije vrlina nego oružje upereno na drugoga. Tu nailazimo na zao, ismijavajući, uništavajući smjeh, kojim se izrugujemo, vrijeđamo, ubijamo.

Duhovitost pretvara žalost u veselje, razočaranje u smiješno, očaj u vedrinu.

Suosjećajnost je suprotnost tvrdoći, okrutnosti, hladnoći, ravnodušnosti, bezosjećajnosti, egoizmu.

Sudjelovanje u boli i žalosti, u patnji drugoga.

"Brini se za sebe s najmanje mogućom štetom za druge"(Rousseau).

Oprostiti ne znači poništiti a niti zaboraviti. Pobjeđuje potrebu za osvetom i potrebu kažnjavanja

Poništava zloću. Nije prestanak borbe protiv zla nego prestanak mržnje. Ne želi mržnji suprotstaviti mržnju, egoizmu egoizam, i sili srdžbu.

Pomaže čovjeku koji je povrijeđen i oštećen, da i sam ne bude zao.

Znači shvatiti, da su drugi zli tako dugo dok su zli, da se drugi varaju dokle se varaju, da je drugima veoma teško djelovati suprotno onome što jesu i odjednom biti dobri, blagi, razumni i tolerantni.

Osuđivati znači očito ne razumjeti ono što osuđujmo, jer kada bismo shvatili ne bi mogli više osuđivati

Biti zahvalan znači priznati sebe dužnikom,shvatiti da nam je nešto poklonjeno.

To je jeka radosti na doživljenu radost. Ništa nam ne uzima.

To je uzvratni dar bez gubitka, zadovoljstvo za zadovoljstvo, sreća za sreću, uzvraćena radost, uzvraćena ljubav (Spinoza),

U drugome, a ne samo u sebi vidjeti uzrok svoje radosti.

Smionost bez nasilja, jakost bez tvrdoće. Ne želi uzrokovati a niti uvećati patnju.

Povlačenje, nekorištenje svoje snage, svoje moći, svoje sile.

Ljutiti se kada treba, zbog čega treba, kako dugo treba i ne raditi to češće, duže a niti više nego što treba (Aristotel).

Ona je suprotnost fanatizmu, sektaštvu, autoritarizmu, netolerantnosti

Ma kako netko bio uvjeren da ima pravo, on mora dozvoliti da nije u stanju to dokazati i da je protivnik jednako uvjeren u svoje stavove i misli.

Ne možemo nekoga prisiliti da misli drukčije nego što misli ili da prihvati kao istinu što smatra neistinom.

Netolerantnost nas čini glupim kao što nas glupost čini netolerantnim.

Ne treba, zbog tolerancije, prestati voljeti istinu.

Načela su ishodišna pravila etičkog ponašanja, sheme i obrasci koji predstoje kodeksima i pravilima

Pravila koja mogu nanijeti štetu ili korist nisu načelna pravila već naprosto pravila.

Načela nikad ne mogu biti štetna, ako su pravilno definirana i pravilno procijenjena.

Covey: "stavljanje težišta na načela mnogo jače utječe na ponašanje nego stavljanje težišta na samo ponašanje

UPRAVLJANJE SAMO ZA PROFIT JE KAO IGRANJE TENISA S POGLEDOM UPERENIM U TABELU REZULTATA, A NE NA LOPTICU

Blanchard, Peal

Covey: načela su nam intuitivno već poznata i postoje duboko negdje u nama

Načela ne govore što moramo činiti; ona pružaju način razmišljanja tako da mi znamo što nam je činiti

Ne moramo naučiti stotinu novih postupaka, tražiti uvijek nove tehnike – potreban je temeljni okvir osnovnih načela

moralna načela su nepromjenljiva poput zakona gravitacije

ako ih kršimo nećemo proći nekažnjeno; ako ih slijedimo postajemo ljudski djelotvorni

moralno djelovanje, kao ni priroda, ne priznaje prečace, kampanjstvo, “lakirovke”, surogate

Kao umno, odnosno slobodno biće, čovjek je u mogućnosti da

bira reakcije na određene podražaje,

čak u toj mjeri da povratno djeluje na same podražaje

dostojanstvo ljudske osobe koje se potvrđuje kroz njenu fizičku, emocionalnu i intelektualnu neovisnost

međuzavisnost u zajednici, gdje sloboda jedne osobe ograničava, ali i obogaćuje slobodu druge

pravo na privatno vlasništvo, ali ono koje je ograničeno općom namjenom dobara

načelo supsidijarnosti - sudjelovati u odlučivanju - ako ne na onim višim razinama onda na nižim, a svakako na osobnoj razini

Univerzalna načela uključuju i one koji su van gospodarskih procesa, jer gospodarstvo je samo jedan vid ljudske djelatnosti

Ne može se cjelokupno ljudsko bivanje svesti samo na proizvodnju dobara i usluga

Oni koji proizvode moraju misliti i na opće dobro i na one koji mu doprinose

Ne smiju biti isključeni ni oni koji su zbog raznih razloga onemogućeni da daju neki znatniji doprinos – načelo solidarnosti

Da bi moralno načelo imalo moć da djeluje na našu volju mora biti autonomno

Izricanje zahtjeva moralnog načela ne može biti izricanje nekog sadržaja pa ma koko on poželjan bio, već samo izricanje forme djelovanja - kategoričkog imperativa

DJELUJMO PO ONIM PRINCIPIMA ZA KOJE MOŽEMO HTJETI DA SVI DRUGI PO NJIMA DJELUJU

Ljudi instinktivno vjeruju onima čiji karakter počiva na ispravnim načelima

tehnika je nevažna u odnosu na povjerenje,

koje je posljedica naše pouzdanosti

u dužem periodu

Upitnik o moralnom ponašanju :

Da li je to što namjeravam učiniti zakonito?

Da li će se našim postupkom poremetiti ravnoteža odnosa?

Kako ću se nakon svoje odluke osjećati odnosno da li će mi savjest biti mirna?

Svrha - ako smo usmjereni na najviša načela mi znamo što nam je na duži rok činiti

5 načela moći etičkog poslovanja

Ponos - moć da činimo ono što je ispravno

Strpljenje - vjerovanje u proces, u rast

Upornost - treba i prionuti uz svoja stajališta

Perspektiva - moć distanciranja od sebe