aktualna pitanja zemljiŠnoknjiŽnog prava i prakse · poslovanja nekretnina razmotre neka aktualna...

HGK – Sektor za trgovinu, Trinaesti forum poslovanja nekretninama 55

ANA MARIJA KONČIĆ, voditeljica zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sesvetama DAMIR KONTREC, dipl. iur., sudac Županijskog suda u Varaždinu

AKTUALNA PITANJA ZEMLJIŠNOKNJIŽNOG PRAVA I PRAKSE

S A D R Ž A J 1. Uvod 2. Podnošenje prijedloga u zemljišnoknjižnom postupku 2.1. Koji se propisi primjenuju 2.2. Pokretanje postupka 2.3. Kome se podnosi prijedlog za upis 2.4. O prijedlogu za upis 2.5. Ovlaštenje za podnošenje prijedloga 3. Postupak i nadležnost zemljišnoknjižnog suda povodom provedbe

prijavnih listova katastra 3.1. Općenito o prijavnim listovima 3.2. Dostava po službenoj dužnosti 3.3.. Dostava putem stranke 3.4. Postupak zemljišnoknjižnog suda 3.5. Mjerodavno stanje 3.6. Nadležnost zemljišnoknjižnog suda 4. Predbilježba kao knjižni upis 4.1. Općenito o predbilježbi kao vrsti upisa 4.2. Kada se može dozvoliti predbilježba 4.3. Kako se opravdava predbilježba 5. Tužba radi opravdanja predbilježbe 5.1. Pojam 5.2. Aktivna i pasivna legitimacija 5.3. Tužbeni zahtjev 5.4. Tužba radi opravdanja zajedničke hipoteke 6. Brisovna tužba 6.1. Pojam 6.2. Aktivna i pasivna legitimacija 6.3. Tužbeni zahtjev 7. Učinak nekih zabilježbi i pravni promet nekretnina 7.1. Općenito o zabilježbi kao vrsti upisa 7.2. O nekim vrstama zabilježbi i njihovim učincima 8. Pogrešan upis u zemljišnoj knjizi i ispravak pogrešnog upisa 8.1. Pogrešan i nevaljan upis 8.2. Postupak povodom pogrešnog upisa 8.3. Tužba za ispravak pogrešnog upisa 9. Pravni promet nekretnina tijekom postupka osnivanja ili obnove

zemljišne knjige 9.1. Uvod 9.2. Kako znati gdje se vode postupci ? 9.3. Što se događa u samom postupku ? 9.4. Pravni promet nekretnina

__________________________________________________________________________________________ 9.5. Kakve izvatke izdaju sudovi tijekom postupka sastavljanja ?

Ana Marija Končić, Damir Kontrec – Aktualna pitanja zemljišnoknjižnog prava i prakse


1. Uvod Posrednici u prometu nekretninama svakodnevnom u svom radu dolaze u doticaj sa zemljišnim knjigama, ali i (različitom) zemljišnoknjižnom praksom zemljišnoknjižnih sudova. Zakon o posredovanju u prometu nekretnina1 u čl. 19. zahtijeva od posrednika da u obavljanju poslova posredovanja, odnosno drugih radnji u vezi s poslom koji je predmet posredovanja mora postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). U čl. 21. ZPPN propisane su obveze posrednika, pa je tako u toč. 3. tog članka izričito navedeno da posrednik mora izvršiti uvid u isprave kojima se dokazuje vlasništvo ili drugo stvarno pravo na predmetnoj nekretnini i upozoriti nalogodavca na očite nedostatke i moguće rizike u svezi s neuređenim zemljišnoknjižnim stanjem nekretnine, upisana stvarna prava ili druga prava trećih na nekretnini, pravne posljedice neispunjavanja obveza prema trećoj strani, nedostatke građevne i uporabne dozvole sukladno posebnomu zakonu, okolnosti obveze primjene prava prvokupa i ograničenja u pravnom prometu sukladno posebnim propisima. Namjera je autora ovog materijala da se na radionici u sklopu Trinaestog foruma poslovanja nekretnina razmotre neka aktualna pitanja zemljišnoknjižnog prava i prakse, koja izazivaju određene probleme i različita tumačenja u praksi, u želji da se time barem malo doprinese i ujednačavanju sudske prakse. 2. Podnošenje prijedloga u zemljišnoknjižnom postupku 2.1. Koji se propisi primjenjuju Cjelokupni zemljišnoknjižni postupak, pa tako i dio koji se odnosi na podnošenje prijedloga uređen je odredbama Zakona o zemljišnim knjigama2, Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova (Zemljišnoknjižni poslovnik).3 Podnošenje prijedloga posebno uređuje još i Pravilnik o obrascima u zemljišnoknjižnom postupku4. Kad ZZK nije što drugo odredio, na zemljišnoknjižni postupak primjenjuju se odredbe izvanparničnog postupka5 te podredno Zakona o parničnom postupku6 O podnošenju prijedloga v. posebno čl. 93., 95. do104. ZZK i čl.3. te čl.53. do 58.ZP. 2.2. Pokretanje postupka

__________________________________________________________________________________________ Ana Marija Končić, Damir Kontrec – Aktualna pitanja zemljišnoknjižnog prava i prakse

Prema čl.93. ZZK zemljišnoknjižni sud pokreće postupak samo na prijedlog stranaka i nadležnoga tijela, osim u slučajevima za koje je zakonom nešto drugo određeno7. Stoga je za provedbu bilo koje promjene u zemljišnim knjigama potrebno podnijeti

1 Narodne novine br. 107/07, dalje ZPPN. 2 Narodne novine broj 91/96,68/98,137/99,114/01,100/04 i 107/07 – u nastavku teksta : ZZK 3 Narodne novine broj 81/97,109/02,123/02,153/02 – ispr. i 14/05- u nastavku teksta :ZP 4 Narodne novine broj 123/04- u nastavku teksta :Pravilnik 5 Za izvanparnični postupak primjenjuju se odgovarajuća pravna pravila zakona donesenih za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i to : Zakona o vanparničnom postupku od 24.srpnja 1934. i Uvodnog Zakona za taj zakon od 26.srpnja 1934. ,- u nastavku teksta :izvanparnični postupak 6 Narodne novine broj 53/91,91/92,112/99,88/01,117/03,88/05 i 20/07 – u nastavku teksta :ZPP 7 To su slučajevi kada zemljišnoknjižni sud postupa po službenoj dužnosti ( primjerice,brisanje određenih upisa zbog proteka roka i sl.).


odgovarajući prijedlog uz prilog isprava na temelju kojih se traži upis. Iz toga slijedi zaključak da održavanje stanja zemljišne knjige ovisi prvenstveno o strankama, budući da je jedno od osnovnih načela po kojima se vodi zemljišnoknjižni postupak načelo dispozicije. 2.3. Kome se podnosi prijedlog za upis Prijedlog za upis podnosi se mjesno nadležnom zemljišnoknjižnom sudu (onome sudu na čijem se području nalazi nekretnina na kojoj se zahtijeva neki upis), i to u posebnoj pisarnici zemljišnoknjižnog odjela. Isto je propisano čl.90.ZZK i čl.3.ZP. Iznimno, prijedlog se može podnijeti i drugom zemljišnoknjižnom sudu 8, a kada je to zakonom određeno, o upisu u zemljišne knjige može odlučivati i drugi sud ili drugo nadležno tijelo.9 2.4. O prijedlogu za upis Prijedlog za upis samo je jedna od vrsta zemljišnoknjižnih podnesaka. Što je zemljišnoknjižni podnesak određeno je čl.53.ZP, prema kojem su to svi podnesci i drugi dopisi koji stižu zemljišnoknjižnom sudu kojima se od toga suda zahtijeva neki zemljišnoknjižni upis u zemljišne knjige koje vodi taj sud ili čije rješavanje može dovesti do zemljišnoknjižnog upisa . Prijedlog za upis podnosi se zemljišnoknjižnom sudu u pisanom obliku ,ili usmeno na zapisnik kod zemljišnoknjižnog suda. Zemljišnoknjižni sud dužan je zaprimiti svaki prijedlog koji je označen kao zemljišnoknjižni predmet, bez obzira da li je isti prikladan da se po njemu provede upis. Od 2004. ZZK10 sadrži i odredbu da se prijedlozi u pravilu podnose na obrascima propisanima Pravilnikom. Ako se po prijedlogu može inače postupiti, a nije podnesen na propisanom obrascu, zemljišnoknjižni sud neće ga samo iz tog razloga odbaciti. Odredbe članka 99. do 104. ZZK upućuju na obvezatan sadržaj zemljišnoknjižnog podneska. On mora biti uredan (čl.99. do 101. ZZK) i potpun (čl.102.do 104.ZZK). Da bi prijedlog bio uredan , mora sadržavati : a) oznaku zemljišnoknjižnog predmeta (npr. «zemljišnoknjižni predmet» ili «zemljišnoknjižna stvar» ) b) oznaku zemljišnoknjižnog suda kome se podnosi prijedlog (npr. Općinskom sudu u Sesvetama kao zemljišnoknjižnom sudu) c) ime i adresu predlagatelja ( onoga koji je ovlašten podnijeti prijedlog za upis) d) broj zemljišnoknjižnog uloška i katastarsku općinu ( npr.z.k.ul.100, k.o. Sesvete) e) oznaku zemljišnoknjižne čestice (npr. k.č.br. 250)


8 Kod upisa zajedničke hipoteke prema čl.132.st.2.ZZK 9 Sud pred kojim se vodi parnični postupak, postupak ovrhe ili osiguranja, upravno tijelo u nekom upravnom postupku, primjerice slučajevi zabilježbe spora, zabilježbe ovrhe, zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja, zabilježbe izvlaštenja, prvokupa i sl. 10 Čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama u čl.97.ZZK dodani st.3.i 4., Narodne novine broj 100/04 – u nastavku teksta : ZIDZZK/04


f) pravo, osobni odnos ili činjenicu koja je predmet upisa te koju vrstu upisa zahtijeva (npr. uknjižba prava vlasništva, zabilježba stavljanja pod starateljstvo, zabilježba spora i sl.) Za potpuni podnesak potrebno je da mu budu priložene isprave odnosno prilozi koji su temelj za dopuštenje upisa, i to u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu. Neuredan i nepotpun prijedlog sud će odbaciti. Pri tome podsjećamo da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama11 članku 109. ZZK dodan stavak 7. koji dopušta da sud iznimno pozove podnositelja neurednog prijedloga da naknadno dostavi isprave koje ne predstavljaju tabularnu ispravu ( npr. dokaz o državljanstvu za fizičku osobu, potvrda o promjeni prebivališta, izvod iz sudskog registra za pravnu osobu i sl.). 2.5. Ovlaštenje za podnošenje prijedloga Tko je ovlašten na podnošenje prijedloga uređeno je čl.95. i 96. ZZK. Pri tome razlikujemo prijedloge za upis koji imaju značaj : a) uknjižbe ili predbilježbe prava b) zabilježbe. Prijedlog za uknjižbu ovlaštene su staviti osobe koje bi time stekle, promijenile ili izgubile knjižno pravo. Prijedlog za zabilježbu može podnijeti osoba koja za to ima pravni interes ili je na to ovlaštena posebnim propisom. Uz to, prijedlog može podnijeti osoba čije bi se knjižno pravo zahtijevanim upisom prenijelo, ograničilo ili opteretilo u korist drugoga, izvanknjižni stjecatelj, jamac u slučaju kada vjerovnik ne zahtijeva upis hipoteke ili zajedničar za upis zajedničkih prava. ZZK dopušta u članku 96. st. 1. da se prijedlog za upis podnese u ime drugoga. Po tom propisu, tko stavlja prijedlog u ime drugoga mora na to biti ovlašten, što mora i dokazati ispravom – punomoći. Ako ZZK što drugo ne određuje, postojanje i valjanost tog ovlaštenja prosuđuje se po općim pravilima, dakle u biti i po odredbama ZPP-a. Prema odredbi čl. 53. st. 2.ZZK punomoć mora biti: a) posebna, dakle ona koja je izdana upravo za taj posao ili b) opća, odnosno punomoć izdana upravo za tu vrstu poslova, generična punomoć, Opća punomoć ne smije u času podnošenja prijedloga biti starija od jedne godine. Ta vrsta punomoći često izaziva probleme i strankama i sudu, jer se dešava da isprava sklopljena na temelju takve punomoći bude predana sudu nakon isteka roka od godine dana. Već smo naprijed spomenuli da se u zemljišnoknjižnom postupku primjenjuju i odredbe ZPP-a. U ovom slučaju to je odredba čl.89-a ZPP, prema kojoj stranku kao punomoćnik može zastupati samo odvjetnik, ako zakonom nije drugačije određeno;


11 Narodne novine broj 107/07 – u nastavku teksta :ZIZZZK/07


osoba koja je s njome u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna, te srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug - ako je potpuno poslovno sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom. Također, prema čl. 4. Zakona o javnom bilježništvu12 : "(1) Javni bilježnik je ovlašten zastupati stranke u nespornim stvarima pred sudovima i drugim javnim tijelima ako su te stvari u neposrednoj vezi s kojom njegovom ispravom. (2) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka javni bilježnik ima prava i dužnosti odvjetnika." 3. Postupak i nadležnost zemljišnoknjižnog suda povodom

provedbe prijavnih listova katastra 3.1. Općenito o prijavnim listovima Pojam prijavnog lista i način njegova dostavljanja zemljišnoknjižnom sudu uređeni su Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina13 , Pravilnikom o katastru zemljišta14 te Pravilnikom o parcelacijskim i drugim geodetskim elaboratima15, ali i odredbama ZZK16. Prema čl.55. i 94. Pravilnika o parcelacijskim elaboratima, prijavni list za zemljišnu knjigu posebna je vrsta geodetskog elaborata koji se obvezno izrađuje u okviru elaborata iz st. 3. čl. 66.17 i st. 1. članka 75.18 ZDIKN, te za sve elaborate koji se izrađuju za potrebe katastra zemljišta, do donošenja propisa iz članka 76. ZDIKN. Prema čl.78.st. 6.toga Pravilnika elaborat za zemljišnu knjigu sastoji se od prijavnog lista i kopije katastarskog plana. Isto je naznačeno na naslovnoj stranici elaborata. Svi elaborati, uključivo i one koji se dostavljaju zemljišnoknjižnom sudu, moraju biti potvrđeni od tijela nadležnog za poslove katastra19. Vrste potvrda elaborata propisane su člankom 89.Pravilnika o parcelacijskim elaboratima. Prema čl.53. ZP prijavni list je vrsta zemljišnoknjižnog podneska kojeg radi njihove provedbe u zemljišnoj knjizi sudovima dostavljaju nadležni područni uredi za


12 Narodne novine broj 78/93,29/94,162/98 i 16/07 – u nastavku teksta :ZJB 13 Narodne novine broj 16/07- u nastavku teksta :ZDIKN 14 Narodne novine broj 84/07 – u nastavku teksta :PKZ 15 Narodne novine broj 86/07- u nastavku teksta :Pravilnik o parcelacijskim elaboratima 16 V. čl.10.st.4.,čl.11. i čl.145.st.ZZK 17 čl.66.ZDIKN glasi : «(1)Promjene podataka o broju, položaju, obliku, površini i izgrađenosti katastarskih čestica dostavljaju se zemljišnoknjižnomu sudu prijavnim listom kojemu se prilaže kopija katastarskoga plana i primjerak pravomoćnog rješenja područnog ureda za katastar, odnosno ureda Grada Zagreba donesenoga u upravnom postupku. (2 )Promjene koje se odnose na građevine koje su uklonjene sukladno posebnim propisima dostavljaju se zemljišnoknjižnom sudu prijavnim listom kojemu se prilaže kopija katastarskoga plana i zapisnik o uklanjanju građevine. (3) Prijavni list i kopija katastarskoga plana, koji su sastavni dio parcelacijskih i drugih geodetskih elaborata za čije je provođenje potrebno prethodno sastaviti tabularne isprave pogodne za uknjižbu u zemljišnoj knjizi, dostavljaju se zemljišnoknjižnome sudu putem stranaka. (4) Prijavni list i kopija iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka moraju biti potvrđeni od tijela nadležnog za poslove katastra» 18 Odnosi se na postupno osnivanje katastra nekretnina 19 V.čl.59.ZDIKN


katastar, a za područje Grada Zagreba tijelo nadležno za katastarske poslove Grada Zagreba . Prijavni list za zemljišnu knjigu je javna isprava. 3.2. Dostava po službenoj dužnosti O promjenama u katastru zemljišta tijelo nadležno za katastar po službenoj dužnosti obavještava zemljišnoknjižni sud dostavljanjem prijavnog lista, kopije katastarskog plana i pravomoćnog rješenja donesenog u upravnom postupku. To su promjene čijom se provedbom ne utječe na upisana knjižna prava. U postupku pred sudom za provedbu te vrste promjene na nekretnini ne plaća se pristojba niti za podnesak, niti za upis promjene, jer se postupak vodi po službenoj dužnosti. 3.3. Dostava putem stranke Prijavni listovi čija provedba utječe na knjižna prava ne dostavljaju se zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti , već putem stranke, koja se dužna obratiti zemljišnoknjižnom sudu prijedlogom kojem prilaže pregledan, ovjeren i potvrđen geodetski elaborat ( prijavni list, kopija katastarskog plana) te druge isprave potrebne za provedbu promjene na nekretninama ( to mogu biti npr. ugovori o kupoprodaji, darovanju, zamjeni , diobi i sl. ili koja druga privatna ili javna isprava). U postupku koji se pokreće pred zemljišnoknjižnim sudom na prijedlog stranke plaćaju se odgovarajuće sudske pristojbe. Promjene koje utječu na knjižna prava 20najprije se provode u zemljišnoj knjizi. a kod tijela nadležnog za katastar tek nakon što rješenje zemljišnoknjižnog suda postane pravomoćno, jer je ono temelj upravnom postupku koji se potom provodi povodom prijavnog lista provedenog u zemljišnoj knjizi21. 3.4. Postupak zemljišnoknjižnog suda Prijavni listovi dostavljaju se zemljišnoknjižnom sudu uz odgovarajući dopis, na koji se stavlja prijemni žig koji sadrži podatak o danu i satu prijema te urudžbeni broj ( broj predmeta koji se sastoji od rednog broja pod kojim je prijavni list zaprimljen te posljednje dvije znamenke godine – npr. Z-500/08). Zemljišnoknjižni sud dužan je odmah učiniti vidljivim pokretanje postupka promjena u posjedovnici zemljišnoknjižnog uloška. To se čini stavljanjem plombe u natpis posjedovnice. Nakon postupka zaprimanja sastavlja se izvještaj o knjižnom stanju. Izvještaj mora sadržavati podatke zemljišne knjige o zemljištima spomenutima u prijavnom listu, utvrđenje slaže li se prijavljeno novo stanje sa stanjem zemljišne knjige, eventualno postojeća nesuglasja između zemljišne knjige i katastra, utvrđenje je li prijavljena promjena u zemljišnoj knjizi provediva te postoji li potreba za daljnjim postupkom (članak 98.stavak 2.ZP).


20 O provođenju promjena na zemljišnoknjižnom tijelu i članak 145. stavak 4. ZZK :

«(4) Sastav zemljišnoknjižnoga tijela ne mijenja se upisom promjene oblika, površine ili izgrađenosti zemljišta, pa će upis takve promjene zemljišnoknjižni sud provesti na temelju prijavnoga lista katastra o promjeni u katastru zemljišta, a, ako bi promjena utjecala na knjižna prava, tada i na temelju isprave prikladne za uknjižbu kojom se upisani nositelji prava na tom zemljištu slažu s tom promjenom. « 21 V. o tome čl.65.ZDIKN


Potom zemljišnoknjižni sud donosi rješenje o upisu po službenoj dužnosti, uz izuzetak naprijed opisanih slučajeva propisanih člankom 66.stavak 3. ZDIKN, odnosno člankom 145.stavak 4. ZZK. Tim se rješenjem određuje upis i nalaže njegova provedba u zemljišnoj knjizi ( čl.106.ZZK). 3.5. Mjerodavno stanje Odlučivanje u zemljišnoknjižnom postupku pobliže je uređeno odredbama člancima 106. do 111.ZZK te odredbama članaka 62.do 68.e.ZP. Za odlučivanje o svakom prijedlogu za upis, pa tako i o prijavnom listu, mjerodavno je stanje zemljišne knjige u času kada je taj podnesak stigao zemljišnoknjižnom sudu ( članak 107.ZZK). To znači da se odluka suda ne može zasnivati na ispravama koje bi bile sastavljene nakon podnošenja prijedloga za upis kako bi se njima npr. naknadno uredili pravni odnosi glede nekretnina odnosno knjižnih prava na njima. Suprotnim postupanjem suda bila bi povrijeđena odredba članka 45. ZZK kojim se uređuje prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu. 3.6. Nadležnost zemljišnoknjižnog suda S obzirom da je prijavni list za zemljišnu knjigu javna isprava, zemljišnoknjižni sud ograničiti će se na ispitivanje da li je tu ispravu izdalo za to nadležno tijelo u granicama svoje nadležnosti, da li sadrži točnu oznaku nekretnina na koje se odnosi prijavni list te je li prijavni list potvrđen sukladno odredbama čl.59.ZDIKN, te je li isti provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige (mjerodavno stanje). Provedba prijavnih listova kojom se ne utječe na knjižna prava (oni kojima se ne mijenja sastav zemljišnoknjižnog tijela) ne zahtijeva prijedlog niti posebnu suglasnost nositelja knjižnih prava22, jer se pred tijelom nadležnim za poslove katastra provodi upravni postupak povodom kojeg se donosi rješenje. Tek nakon pravomoćnosti toga rješenja, prijavni list ,kopija plana i pravomoćno rješenje dostavljaju se radi provedbe zemljišnoknjižnom sudu. Prema dostupnoj sudskoj praksi, a što proizlazi i iz odredbe čl.145.st.4. ZZK, sastav zemljišnoknjižnog tijela ne mijenja se provođenjem promjene izgrađenosti čestice ( tzv. upis objekta), promjenom oblika, promjenom površine23, parcelacijom unutar zemljišnoknjižnog tijela24, niti promjenom načina korištenja čestice25. U ovim slučajevima, zemljišnoknjižni sudovi mogu odbiti provedbu prijavnog lista u slučaju da isti nije izdan i potvrđen po nadležnom uredu za katastar, te ukoliko se stanje zemljišne knjige ne slaže s podacima prijavnog lista.


22 V. odluku Županijskog suda u Koprivnici, Gž-107/2000 od 2.ožujka 2000., Izbor odluka VSRH 1/2000 23 V. odluku Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-1712/1998, objavljeno na web stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske 10.veljače 2004. 24 V. odluku Županijskog suda u Splitu, Gž-3950/2000 od 19.rujna 2003..Županijskog suda u Varaždinu, Gž-559/07-2 od 20. lipnja 2007., Županijskog suda u Zagrebu Gž-2343/06-2 od 19.rujna 2007. 25 V.odluku Županijskog suda u Varaždinu, Gž- 623/07-2 od 18.lipnja 2007.


Kada je riječ o prijavnim listovima kojima se mijenja sastav zemljišnoknjižnog tijela – a to su slučajevi koji zahtijevaju otpise i pripise čestica26, tada se prijavni list dostavlja sudu putem stranke koja je dužna sudu podnijeti odgovarajući prijedlog kojem će priložiti sve isprave koje su nužne za odlučivanje (pregledan, ovjeren i potvrđen geodetski elaborat uz tabularne isprave - npr. ugovori o kupoprodaji, darovanju, zamjeni , diobi i sl. ili koja druga privatna ili javna isprava). 4. Predbilježba kao knjižni upis 4.1. Općenito o predbilježbi kao vrsti upisa Predbilježba je prema čl. 30. st.3. ZZK upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju samo pod uvjetom naknadnog opravdanja i u opsegu u kojemu naknadno budu opravdana. Bitno je razlikovanje između predbilježbe i uknjižbe, budući da se uknjižbom knjižna prava stječu bez potrebne naknadnog opravdanja, dok se predbilježbom knjižna prava moraju naknadno opravdati. 4.2. Kada se može dozvoliti predbilježba Predbilježba se provodi kad u času podnošenja prijedloga za upis nisu bile ispunjene sve posebne pretpostavke koje mora ispunjavati tabularna isprava za upis uknjižbe, ali su ispunjene barem opće pretpostavke potrebe za svaki zemljišnoknjižni upis (čl. 56. st. 1. ZZK). Predbilježba na temelju privatne ili javne isprave koju je o pravnom poslu sastavilo nadležno tijelo ili javni bilježnik može se dopustiti u slučaju: 1. u ispravi nije navedena točna oznaka zemljišta ili prava u vezi s kojima se

zahtijeva upis (čl. 54. st. 1. a. ZZK), 2. kad nedostaje bezuvjetna klauzula intabulandi (čl. 54. st. 1. b. ZZK), 3. kad potpis otuđivatelja ili potpis opunomoćenika na ispravi nije ovjeren na način

propisan posebnim zakonom (čl. 52. st.3, 53. st.1. ZZK), 4. kad je opća ili generalna punomoć na temelju koje je opunomoćitelj potpisao

ispravu na temelju koje se protiv opunomoćitelja zahtijeva uknjižba izdana prije više od godine dana od časa podnošenja prijedloga za upis (čl. 53. st. 2. ZZK),

5. kada potpis opunomoćitelja na punomoći na temelju koje je opunomoćnik potpisao ispravu nije ovjerena na način propisan posebnim zakonom (čl. 53. st. 3. ZZK),

6. kad je klauzula intabulandi dana uvjetno ili oročeno (čl. 56. st. 2. ZZK), 7. kad je hipotekarni dužnik tj. vlasnik nekretnine svoj dug položio u sudu, jer se

vjerovniku ne može odmah isplatiti ili kad je treća osoba polaganjem u sudu isplatila dug umjesto vjerovnika, pa joj je vjerovnik dužan ustupiti tražbinu (čl. 57. st. 2. ZZK).

Predbilježba na temelju javne isprave koju je donio sud ili drugo nadležno tijelo, iste su taksativno određene čl. 59. ZZK, može se dopustiti:


1. na temelju pravomoćne domaće sudske odluke kojima se stvarno pravo bezuvjetno utvrđuje ili dosuđuje ili se bezuvjetno odbija, a koja odluka još nije postala ovršna,

26 V.čl.145.st.1. ZZK


2. na temelju odluke domaćih sudova odnosno s njom izjednačene odluke drugih tijela vlasti kojima se predbilježba određuje kao mjera osiguranja,

3. na temelju ostalih javnih isprava kada je to određeno posebnim zakonima. 4.3. Kako se predbilježba opravdava Kako je predbilježba uvjetni upis, to je predbilježbu potrebno opravdati. Opravdanje predbilježbe vrši se pravnim aktom kojim se naknadno ostvaruju pretpostavke za uknjižbu, a koje ranije nisu bile ispunjene, a to su: 1. ispravom prikladnom za uknjižbu kojom se otklanja nedostatak radi koga nije bila

dopuštena uknjižbu (čl. 61. a. ZZK), 2. potvrdom ovršnosti odluke suda ili drugog tijela vlasti na temelju koje je

predbilježba bila dopuštena (čl. 61. b. ZZK), 3. pravomoćnom presudom kojom je predbilježba opravdana u sudskom parničnom

postupku pokrenutom tužbom radi opravdanja predbilježbe (čl. 61. c. ZZK), 4. javnom ili javno ovjerovljenom ispravom kojom se dokazuje da je ostvaren uvjet

kojim je bio uvjetovan pristanak za uknjižbu odnosno da je istekao rok (čl. 61. d. ZZK).

Učinak opravdanja predbilježbe je da se do tada uvjetni upis pretvara u bezuvjetni, dakle predbilježba se pretvara u uknjižbu i to u opsegu u kojem je predbilježba opravdana. Bitno je naglasiti da se predbilježba ne može dopustiti u korist strane fizičke ili pravne osobe, gdje ne postoji suglasnost Ministarstva pravosuđa za stjecanje prava vlasništva, budući da je takav ugovor ništetan, bez suglasnosti nadležnog ministarstva. Isto tako predbilježba se ne može dopustiti niti na temelju predugovora, ukoliko se predugovorom u smislu odredbe čl. 268. st. 1. Zakona o obveznim odnosima27 zaista preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Naime, u praksi je vrlo česta situacija da predugovor sadrži sve elemente glavnog ugovora, u kojem slučaju se ne radi o predugovoru, već o glavnom ugovoru, neovisno o tome kako je isprava nazvana. 5. Tužba radi opravdanja predbilježbe 5.1. Pojam Tužba radi opravdanja predbilježbe je deklaratorna tužba, koja se podnosi u slučaju kada knjižni prednik nije voljan dobrovoljno izdati ispravu podobnu za uknjižbu, a kojom bi se opravdala predbilježba, odnosno kada iz različitih razloga nije moguće predbilježbu opravdati dostavljanjem isprave podobne za uknjižbu. O tome na koji način se vrši opravdanje predbilježbe navedeno u poglavlju pod 4. ovog rada. „Ugovor o prodaji na koji nije dao suglasnost nadležni ministar, budući se radi o inozemnim državljanima, fizičkim osobama, ne proizvodi pravni učinak, iz kojeg razloga bez rečene suglasnosti nije niti dopuštena predbilježba prava vlasništva.“28


27 Narodne novine br. 35/05, 41/08. 28 ŽS Varaždin, Gž. 586/05-2 od 18. kolovoza 2005. g. – Sudska praksa Županijskog suda u Varaždinu, dostupno na web stranici ŽS Varaždin.


„Sud neće dopustiti predbilježbu prava vlasništva nekretnine prodane strancu bez suglasnosti nadležnog ministra.“29 „Predugovor ne može biti isprava za upis predbilježbe prava vlasništva, jer se tom ispravom knjižno pravo uopće ne prenosi.“30 5.2. Aktivna i pasivna legitimacija Aktivno legitimiran na podnošenje tužbe radi opravdanja predbilježbe je osoba u čiju je korist predbilježba provedena, dok pak je pasivno legitimiran knjižni prednik ili osoba protiv koje je dopuštena predbilježba. Kako je ova tužba po svojoj pravnoj prirodi deklaratorna tužba, to tužitelj ne mora dokazivati pravni interes za podnošenje ovakve tužbe u smislu čl. 187. ZPP, budući da pravni interes za podnošenje ove tužbe proizlazi iz ovlaštenja propisanog u ZZK. 5.3. Tužbeni zahtjev U parnici koja je pokrenuta tužbom radi opravdanja predbilježbe tužitelj mora dokazati valjanost pravne osnove stjecanja prava radi kojeg je predbilježba određena, odnosno da postoji valjana tražbina, u određenom opsegu, kao i pravni osnov stjecanja založnog prava, u slučaju kad se tužbom opravdava predbilježba založnog prava31, pri čemu je teret dokazivanja na tužitelju (čl. 62.st. 2. ZZK). Tužba radi opravdanje predbilježbe može se podnijeti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja kojim je predbilježba dopuštena, time da zemljišnoknjižni sud može taj rok i produžiti, na zahtjev osobe u čiju je korist predbilježba dopuštena, ako za to postoji opravdani razlog (čl. 62. st. 1. ZZK). Pitanje postojanja opravdanog razloga je questio facti u svakom pojedinom slučaju. Isto tako tužba radi opravdanja predbilježbe smatrat će se pravodobno podnesenom i nakon proteka roka, ako je ista podnesena prije podnošenja prijedloga za brisanje predbilježbe ili bar isti dan kad je prijedlog prispio zemljišnoknjižnom sudu (čl. 63. st. 3. ZZK).32 Tuženik u takvoj parnici može isticati sve prigovore usmjerene protiv postojanja knjižnog prava, pri čemu na isticanje prigovora ne utječe činjenica što isti nije izjavio žalbu protiv rješenja o dopuštenju predbilježbe, ili ju je podnio bez uspjeha (čl. 62. st. 3. ZZK). Izreka tužbenog zahtjeva kod tužbe radi opravdanja predbilježbe mogla bi glasiti: „Utvrđuje se da je tuženik Josip Mirić iz Varaždina, Slavenska 5, ugovorom o prodaji nekretnina od 8. siječnja 2007. godine prodao tužitelju Ivanu Novaku iz Varaždina, Runjaninova 11 nekretnine upisane u zk. ul. 223 k.o. Varaždin, kčbr. 2456/1 oranica s 1239 m2, pa je slijedom toga opravdana predbilježba prava vlasništva tužitelja dopuštena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu br. Z. 123/07 od 30. siječnja 2007. g.


29 ŽS Dubrovnik, Gž. 1011/04 od 2. rujna 2004. g. – Ing pregled sudske prakse/2005. 30 ŽS Dubrovnik, Gž. 1593/05 od 1. ožujka 2007. g. – Ing pregled sudske prakse/2007. 31 Prof. dr. Tatjana Josipović, Zemljišnoknjižno pravo, Informator, Zagreb, 2001. g. 32 Vidi odluku VSRH – Rev. 698/06 od 26. srpnja 2006. – Izvor web stranica Vrhovnog suda RH.


Nalaže se tuženiku da tužitelju izda ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva u zemljišnim knjigama u roku od 15 dana, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka, u roku od 15 dana.“ Treba dodati da se nakon pravomoćnosti presude povodom tužbe radi opravdanja predbilježbe, opravdanje predbilježbe u zemljišnoj knjizi provodi zabilježbom da je predbilježba opravdana, te se time dotadašnji upis predbilježba pretvara u uknjižbu (čl. 64. st. 1. ZZK). 5.4. Tužba za opravdanje predbilježbe zajedničke hipoteke Tužba za opravdanje predbilježbe zajedničke hipoteke je posebna vrsta tužbe radi opravdanja predbilježbe. U čl. 139. st. 1. ZZK propisano je da se za opravdanje predbilježbe zajedničke hipoteke upisane kod raznih zemljišnoknjižnih sudova podnosi jedna tužba za opravdanje, dok je u st. 2. određeno da se tužba za opravdanje podnosi jednom od sudova kod kojih je upisana zajednička hipoteka ili sudu opće mjesne nadležnosti. Ova tužba se može podnijeti u slučaju kada su zajedničkom hipotekom opterećene nekretnine na području istog ili različitih zemljišnoknjižnih sudova, pri čemu je bitno naglasiti da se uvijek podnosi samo jedna tužba za opravdanje predbilježbe zajedničke hipoteke. Zajednička ili simultana hipoteka (založno pravo na nekretnini) je založno pravo koje radi osiguranja jedne tražbine tereti nekoliko nekretnina, koje su upisane u različitim zemljišnoknjižnim ulošcima, tako da su sve one zajedno jedna nekretnina (čl. 298. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima33, čl. 37. st. 1. ZZK). Kod toga zajednička hipoteka može postojati u više zemljišnoknjižnih tijela u istoj ili različitim katastarskim općinama, kod istog ili različitih zemljišnoknjižnih sudova. U pogledu roka za podnošenje ove tužbe primjenjuje se odredba čl. 62. st. 1. ZZK, koja propisuje da je rok za podnošenje tužbe radi opravdanja predbilježbe 15 dana od dana dostave rješenja kojim se predbilježba dopušta. Isto tako, rok za podnošenje tužbe za opravdanje predbilježbe zajedničke hipoteke može se iz opravdanih razloga produžiti, na zahtjev osoba u čiju korist je dopuštena predbilježba zajedničke hipoteke. Kod predbilježbe založnog prava (hipoteke), pa tako i kod predbilježbe zajedničke hipoteke, valja voditi računa i odredbi čl. 57. st. 1. ZZK u kojoj je određeno da će se predbilježba založnog prava dopustiti samo kad su dovoljno određeni i ispravom dokazni i tražbina i pravna osnova založnog prava. U pogledu aktivne i pasivne legitimacije kod ove tužbe, vrijedi ono što je navedeno kod tužbe radi opravdanja predbilježbe, pa je aktivno legitimiran na podnošenje tužbe za opravdanje predbilježbe zajedničke hipoteke osoba u čiju je korist predbilježba zajedničke hipoteke provedena, dok pak je pasivno legitimiran knjižni prednik ili osoba protiv koje je dopuštena predbilježba.


33 Nar. nov. br. 91/96, 68/98 – v. članak 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka USRH, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, dalje ZV.


Kao što je već rečeno tužba za opravdanje predbilježbe zajedničke hipoteke podnosi se samo jednom od više sudova kod kojih je zatražena predbilježba zajedničke hipoteke, a isprava koja je temelj za upis predbilježbe mora sadržavati dovoljno određenu tražbinu i pravnu osnovu založnog prava. Stoga bi u činjeničnim navodima tužbe trebalo jasno naznačiti kod kojih sudova je dozvoljena predbilježba zajedničke hipoteke, na kojim nekretninama je tuženik vlasnik, treba naznačiti ispravu iz koje je proizlazi da je tražbina tužitelja dovoljno određena i da je vidljiva pravna osnova založnog prava (zajedničke hipoteke). Ovakva tužba mogla bi se podnijeti primjerice u slučaju ako tuženik u ugovoru o kreditu (ili nekoj drugoj ispravi) nije dao valjanu dozvolu za uknjižbu zajedničke hipoteke. Tužbeni zahtjev bi kod tužbe za opravdanje predbilježbe zajedničke hipoteke mogao glasiti:

„Nalaže se tuženiku Franji Franjiću iz Ludbrega, Varaždinska 5, da tužitelju NOVA BANK d.d. Zagreb izda pisanu dozvolu za uknjižbu zajedničke hipoteke radi osiguranja tražbine tužitelja prema tuženiku u visini od 150.000,00 kn, s ugovorenom kamatom od 10 % godišnje tekućom od 1. srpnja 2006. godine, pa do isplate, i to za nekretnine upisane u zk. ul. 445 k.o. Ludbreg, kčbr. 111 kuća i dvorište s 500 m2, te upisane u zk. ul. 467 k.o. Varaždin, kčbr. 555 kuća i dvorište sa 600 m2,u roku od 15 dana, a koju dozvolu će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove prouzročene ovim postupkom, u roku od 15 dana.“ 6. Brisovna tužba 6.1. Pojam Brisovna tužba je stvarnopravna tužba, čiji je zahtjev usmjeren na utvrđenje nevaljanosti već izvršenog upisa i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. U čl. 129. st. 1. ZZK je tako izričito propisano da nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati. I ZV u čl. 168. određuje da ako netko povrijedi vlasnikovo pravo nevaljanim upisom u zemljišne knjige, da tada vlasnik ima pravo štititi se od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnog prava, a to je između ostalog žalba protiv rješenja o upisu i brisovna tužba. Brisovna tužba i žalba protiv rješenja o dozvoli upisa međusobno se ne isključuju. Brisovna tužba ili tužba za brisanje predstavlja sudsku zaštitu zbog povrede knjižnih prava nositelja knjižnog prava, a koja povreda je učinjena nevaljanim ili neistinitim upisom, pa je stoga potrebno razmotriti kada će upis biti valjan, istinit, odnosno kada je upis nevaljan, odnosno neistinit. Upis će biti valjan, istinit kad je u skladu sa stvarnim, zbiljskim, izvanknjižnim pravnim stanjem nekretnine, jer je u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava upisana upravo ona osoba koja je zaista stvarni nositelj tog knjižnog prava i jer je __________________________________________________________________________________________ Ana Marija Končić, Damir Kontrec – Aktualna pitanja zemljišnoknjižnog prava i prakse


knjižno pravo upisano s onim sadržajem, opsegom i prvenstvenim redom koje zaista ima. Isto tako upis će biti istinit kad su u času kad je bio zahtijevan bile ispunjene sve pretpostavke koje se po pravilima koje uređuju knjižno pravo moraju ispuniti da bi se upisom u zemljišne knjige to pravo steklo, promijenilo ili prestalo, te kad su ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom potrebne za njegov upis u zemljišne knjige. S druge pak strane neistinit, nevaljan upis je upis koji je različit od stvarnog, zbiljskog, izvanknjižnog pravnog stanja nekretnina, jer je u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava upisana osoba koja nije stvarni, zbiljski, izvanknjižni nositelj ili se upisani sadržaj, opseg ili prvenstveni red knjižnog prava razlikuju od njegovog stvarnog, zbiljskog izvanknjižnog sadržaja, opsega ili prvenstvenog reda. Isto tako upis će biti neistinit kad u času kad je bio zahtijevan nisu bile ispunjene sve pretpostavke koje za nastup takve promjene određuju odredbe materijalnog prava koje uređuju to knjižno pravo, odnosno kada nisu bile ispunjene materijalne i postupovne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom. 34 35 Brisovna tužba je po svojoj pravnoj prirodi deklaratorna tužba i takvom tužbom se od tuženika ne traži nikakvo činjenje, trpljenje, odnosno propuštanje. 6. 2. Aktivna i pasivna legitimacija Iz odredbe čl. 129. st. 1. ZZK jasno proizlazi tko je aktivno, a tko pasivno legitimiran kod brisovne tužbe, pri čemu valja posebno naglasiti da se brisovna tužba može koristiti samo u slučaju da je uknjižbom, a ne i nekim drugim zemljišnoknjižnim upisom, povrijeđeno knjižno pravo nositelja i to u slučaju ako je to knjižno pravo bilo u korist nositelja upisano u zemljišnoj knjizi. Tako primjerice ukoliko je pogrešno i nevaljano upisana zabilježba, ista se ne bi mogla osporavati brisovnom tužbom.

„Nositelj knjižnog prava, kojem je povrijeđeno njegovo pravo uknjižbom u korist neke osobe, može zahtijevati zaštitu od povrede upisom u zemljišnoj knjizi samo brisovnom tužbom, na način određen u čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama.“36

„Brisovnom tužbom ne može se štiti pravo vlasništva koje nije upisano u zemljišnoj knjizi.“37 Aktivnu legitimaciju kod brisovne tužbe ima nositelj knjižnog prava, dakle onaj koji je u zemljišnoj knjizi prije provedbe nevaljanog, neistinitog upisa bio upisan kao nositelj knjižnog prava. U praksi se pojavljuju određene nedoumice o tome da li je aktivno legitimiran za podnošenje brisovne tužbe i izvanknjižni vlasnik, odnosno drugi izvanknjižni nositelj stvarnih prava, a koja su predmet upisa u zemljišne knjige38. Kako izvanknjižni


34 Prof. dr. Nikola Gavella i dr. Stvarno pravo, Informator, Zagreb, 1998. g. 35 Isto kao pod 16. 36 ŽS Varaždin, Gž. 647/06-2 od 4. rujna 2006. g., Sudska praksa Županijskog suda u Varaždinu, dostupno na web stranici ŽS Varaždin. 37 ŽS Vukovar, Gž. 1808/03 od 4. studenog 2004., Izbor 2/2004. 38 Čl. 31. st. 1. ZZK: (1) U zemljišnu knjigu upisuju se samo pravo vlasništva i ostala stvarna prava na nekretninama, zatim pravo nazadkupa, prvokupa, najma, zakupa i koncesije te ostala prava na nekretninama za koja je to posebnim zakonom dopušteno.


vlasnik, odnosno izvanknjižni nositelj stvarnog prava nije bio upisan u zemljišnu knjigu, to uknjižbom knjižnog prava u zemljišnu knjigu u korist neke druge osobe nije niti moglo doći do povrede upisanog knjižnog prava, pa te osobe ne bi bile ovlaštene podnositi brisovnu tužbu. U tom smislu je i sudska praksa zauzela jasna stajališta:

„Brisanje upisanog založnog prava nije ovlaštena zahtijevati osoba koja neposredno prije osporavanog upisa nije bila upisana kao nositelj knjižnog prava.“39

„Brisovnom tužbom mogu se štititi samo prava uknjižena u zemljišnim knjigama, pa izvanknjižni vlasnik nije aktivno legitimiran na podnošenje brisovne tužbe, što nije zapreka da u zaštiti svog prava vlasništva u posebnoj parnici zahtijeva od osobe koja je upisana kao vlasnik, izdavanje tabularne isprave radi upisa svog prava vlasništva.“40

„Na podnošenje brisovne tužbe ovlaštena je osoba koja je nositelj nekog knjižnog prava koje je povrijeđeno nezakonitom uknjižbom u korist neke osobe.“ 41 S druge pak strane aktivno legitimirani na podnošenje ove tužbe bili bi nasljednici nositelja povrijeđenog prava, budući da časom smrti na nasljednika prelazi ostavina, a time i pravo na podnošenje brisovne tužbe (čl. 129. Zakona o nasljeđivanju – dalje ZN).42

„Kada je pravni prednik bio upisan u zemljišnim knjigama, a prestao je postojati, tada je njegov pravni sljednik aktivno legitimiran na podnošenje brisovne tužbe.“43 Pasivno legitimiran kod brisovne tužbe je osoba koja je nevaljanim, neistinitim upisom – uknjižbom upisana u zemljišnu knjigu kao nositelj knjižnog prava, odnosno svaka treća osoba u čiju bi korist neposredni stjecatelj raspolagao nevaljano upisanim knjižnim pravom. U prvom slučaju je jasno da je na tuženoj strani samo neposredni stjecatelj knjižnog prava, dok u drugom slučaju tužbom trebaju biti obuhvaćeni na pasivnoj strani i neposredni stjecatelj, kao i osoba u čiju je korist neposredni stjecatelj knjižnog prava raspolagao upisanim knjižnim pravom. U tom slučaju neposredni stjecatelj i osoba koja svoje pravo izvodi iz prava neposrednog stjecatelja imaju u parnici položaj jedinstvenih suparničara.

„Brisovna tužba protiv neposrednog stjecatelja knjižnog prava može se podići, sve dok ne nastupe činjenice temeljem kojih bi se povrijeđeno knjižno pravo ionako brisalo iz zemljišne knjige.“44


39 Odluka VSRH, Rev. 1430/00 od 23. srpnja 2003., Izbor 2/2003. 40 Odluka VSRH, Rev. 2832/99 od 26. veljače 2003., Izbor 1/2003. 41 Odluka VSRH, Rev. 792/95 od 21. ožujka 2001., Izbor 1/2002. 42 Narodne novine br. 48/03, 163/03 i 35/05 – vidi članak 1164. Zakona o obveznom odnosima, stupanjem na snagu tog Zakona prestaju važiti odredbe čl. 116. do 121. Zakona o nasljeđivanju) Čl. 129. ZN:

(1) U času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo.

(2) U istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi.

(3) Nasljednik trajno ostaje nasljednikom, osim ako se valjano ne odrekne svoga nasljednog prava (odricanje od nasljedstva).

(4) Isto vrijedi i za stjecanje prava na zapis, kao i za stjecanje zapisa. 43 Odluka VSRH, Rev. 2592/1993 od 1. prosinca 1993., Izbor 2/1995. 44 ŽS Sisak, Gž. 988/01 od 6. lipnja 2002., Izbor 2/2002.


Brisovna tužba ima svoje posebnosti glede rokova u kojima se ista može podnijeti, pri čemu je bitno naglasiti da je rok za podnošenje brisovne tužbe vremenski ograničen samo u odnosu na poštenog trećeg stjecatelja, a ne i u odnosu na neposrednog stjecatelja, odnosno nepoštenog trećeg stjecatelja. Iz čl. 129. st. 2. ZZK mogu se utvrditi sljedeće situacije, a glede rokova za podnošenje brisovne tužbe:

- u odnosu na neposrednog stjecatelja – podnošenje brisovne tužbe ograničeno je jedino nastupom okolnosti uslijed kojih bi povrijeđeno knjižno pravo prestalo, a to zapravo znači da podnošenje brisovne tužbe nije vezano uz rok,

- u odnosu na nepoštenog trećeg stjecatelja – vrijede ista pravila kao i u odnosu na neposrednog stjecatelja, a to znači da je gubitak prava na podnošenje brisovne tužbe vezano uz eventualni prestanak povrijeđenog knjižnog prava,

- u odnosu na poštenog trećeg stjecatelja, kada je nositelju povrijeđenog knjižnog prava bilo dostavljeno rješenje na temelju kojeg je provedena nevaljana uknjižba – u takvom slučaju oštećeni nositelj knjižnog prava mora u roku za žalbu zatražiti zabilježbu da je upis nevaljan, te u daljnjem roku od 60 dana, računajući od dana isteka roka za žalbu, podnijeti brisovnu tužbu,

- u odnosu na poštenog trećeg stjecatelja, kada nositelju povrijeđenog knjižnog prava nije bilo dostavljeno rješenje na temelju kojeg je provedena nevaljana uknjižba, oštećeni nositelj knjižnog prava brisovnu tužbu mora podići u roku od tri godine od dana kada je zatražen odnosno proveden nevaljani upis, odnosno od trenutka kada je podnesen prijedlog za provedbu nevaljane uknjižbe.

„Brisovna tužba protiv neposrednog stjecatelja knjižnog prava može se podići, sve dok ne nastupe činjenice temeljem kojih bi se povrijeđeno knjižno pravo ionako brisalo iz zemljišne knjige.“45 Brisovnu tužbu je moguće zabilježiti u zemljišnoj knjizi, te se na zabilježbu brisovne tužbe, u smislu čl. 129. st. 3. ZZK, primjenuju se pravila o zabilježbi spora, s time da tko ishodi zabilježbu brisovne tužbe, a bez opravdanog razloga propusti podnijeti tu tužbu, odgovara za štetu koju je zbog toga pretrpjela osoba u čiju je korist provedena uknjižba. Zabilježbu brisovne tužbe može odrediti sud koji postupa po brisovnoj tužbi, ali stranka može i direktno prijedlogom od zemljišnoknjižnog suda tražiti zabilježbu brisovne tužbe, no tada treba uz prijedlog dostaviti i primjerak tužbe iz koje će biti vidljivo da je tužba bila zaprimljena kod nadležnog suda. 6.3. Tužbeni zahtjev Već je rečeno da se brisovnom tužbom zahtijeva brisanje nevaljane, neistinite uknjižbe i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo u zemljišnoj knjizi prije provedbe nevaljane, neistinite uknjižbe. O tome koji će konkretno biti petit tužbenog zahtjeva ovisi prije svega o razlozima zbog kojih bi izvršena uknjižba bila nevaljana, odnosno neistinita. Naime, ukoliko je upis nevaljan zbog činjenice da za upis nije bila ispunjena materijalna pretpostavka knjižnog prednika, tada bi tužbeni zahtjev mogao glasiti:


„Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva izvršena na nekretninama upisanim u zk. ul. 555 k.o. Brinje u korist tuženika Ivana Ivića na temelju Ugovora o darovanju od 4. svibnja 2006. godine pod brojem Z. 676/06, te se

45 Odluka ŽS Sisak, Gž. 988/01 od 6. lipnja 2002. g. – Izbor 2/2002.


nalaže brisanje navedene uknjižbe i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak prouzročen ovim postupkom, u roku od 15 dana.“


i:

U slučaju ako je uknjižba izvršena na temelju ništetnog ili pobojnog ugovora46, tada bi tužbeni zahtjev kod brisovne tužbe mogao glasit

„Utvrđuje se da je darovni ugovor zaključen između tužitelja Andrije Horvata i tuženika Ivana Ivića dana 22. siječnja 2007. godine ništetan.

Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. 122 k.o. Varaždinbreg, kat. čest. br. 100/1 vinograd sa 500 m2, izvršena u korist tuženika Ivana Ivića na temelju navedenog darovnog ugovora sklopljenog između tužitelja Andrije Horvata i tuženika Ivana Ivića dana 22. siječnja 2007. godine pravno nevaljana.

Nalaže se brisanje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. 122 k.o. Varaždinbreg, kat. čest. br. 100/1 vinograd sa 500 m2 s imena tuženika Ivana Ivića i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u pogledu navedene nekretnine kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 22. siječnja 2007. godine, te upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini u korist tužitelja Andrije Horvata.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka prouzročene ovim postupkom, u roku od 15 dana.“ 7. Učinak nekih zabilježbi i pravni promet nekretnina 7.1. Općenito o zabilježbi kao vrsti upisa Prema čl.30.ZZK zabilježba je jedna od vrsti upisa, ali njome se ( za razliku od uknjižbe i predbilježbe) ne stječu, mijenjaju, ne prestaju niti upisuju knjižna prava Zabilježbom se ne sprječava, osim ako se to zakonom izričito propisuje, mogućnost raspolaganja knjižnim pravom na koje se odnosi zabilježba. Zabilježba se može odrediti isključivo kad je to predviđeno odredbama ZZK-a ili drugim zakonom. Tako nije dopuštena npr. zabilježba nekog pravnog posla ili pak zabilježba zabrane raspolaganja, ukoliko nije određena rješenjem nadležnog tijela ili posebnim propisom. ZZK uređuje institut zabilježbe čl. 30, 39., te čl.70. do 89. ZZK. Svrha je zabilježbe : a) činjene vidljivim mjerodavnih okolnosti za koje je zakonom određeno da ih se može zabilježiti u zemljišnim knjiga te b) osnivanje određenih pravnih učinaka kada je to predviđeno zakonom . Iz odredaba čl.30. stavak 4. i 39 ZZK slijedi podjela na zabilježbe kojima će se: 1. učiniti vidljivim osobne odnose, naročito ograničenja glede upravljanja imovinom (npr. maloljetnost, skrbništvo, produženje roditeljskoga prava, otvaranje stečaja i dr.) kao i drugi odnosi i činjenice određene zakonom, s tim učinkom da se

46 Kada je ugovor ništetan, a kad je pobojan vidi odredbe čl. 322. do 335. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. br. 35/05, odredbe čl. 26. st. 1. -3. i čl. 29. st. 2.-6 i st. 8. počinju se primjenjivati nakon isteka dvije godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona).


nitko ne može pozivati na to da za njih nije znao niti morao znati (članak 39. podstavka 1.ZZK) . 2. osnovati pravni učinci koje zabilježba proizvodi po odredbama ZZK ili drugih zakona (zabilježba prvenstvenog reda, otpisa zemljišta, zajedničke hipoteke, otkaza hipotekarnih tražbina, spora, prisilne dražbe, zabrane otuđenja ili opterećenja, obveze zahtijevanja brisanja hipoteke, pridržaja prvenstvenoga reda, zabilježbe određene po pravilima o ovrsi i osiguranju i dr. - članak 39. podstavka 2.ZZK). Zabilježba osobnog odnosa ili zabilježba kojom se osnivaju određeni pravni učinci bitno utječe na zaštitu povjerenja u potpunost i istinitost upisa, bilo da je riječ o zabilježenom osobnom odnosu ili pak pravnoj činjenici. Naime, nakon provedbe neke od tih zabilježbi neće se nitko moći pozivati na to da za njih nije znao niti morao znati. Kasniji stjecatelji nekretnine gube mogućnost pozivanja na zaštitu povjerenja u zemljišnu knjigu. Za odlučivanje o prijedlogu za upis ,dakle i prijedlogu za zabilježbu odnosno odluci o zabilježbi, mjerodavno je stanje u času kad je taj prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu (članak 107. ZZK-a). Tko je ovlašten podnijeti prijedlog za upis zabilježbe v. u dijelu materijala «Podnošenje prijedloga u zemljišnoknjižnom postupku». 7.2. O nekim vrstama zabilježbi i njihovim učincima Zabilježba spora U zemljišnim knjigama vrlo je česta zabilježba spora. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZK zabilježba spora je upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava. Knjižna su prava ona prava za koja je ZZK ili drugim zakonom određeno da mogu biti predmet zemljišnoknjižnog upisa - pravo vlasništva i ostala stvarna prava na nekretninama, pravo nazadkupa, prvokupa, najma, zakupa, kao i koncesije, te ostala prava na nekretninama za koja je to posebnim zakonom dopušteno (čl.16. st 1. u svezi s čl. 31. st.1. ZZK).Odredbe o zabilježbi spora na odgovarajući se način primjenjuju i na zabilježbu brisovne tužbe (čl. 129. ZZK), te na zabilježbu tužbe za ispravak (čl. 197. ZZK). Spor čija je zabilježba dopuštena u zemljišnim knjigama je svaki spor koji se odnosi već upisano knjižno pravo na nekretnini. Mora se raditi o sporu o čijem ishodu izravno ovisi promjena nositelja knjižnog prava, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava (npr. tužbe o utvrđenju prava vlasništva i upisu u zemljišne knjige, o stvarnoj služnosti stečenoj dosjelošću, o sporu radi izdavanja dozvole za uknjižbu i sl.).Uz to moraju biti ispunjene i ostale pretpostavke koje se zahtijevaju za upis u zemljišnu knjigu (čl.108.ZZK). Zahtjev za zabilježbu spora kojim se izravno ne može utjecati na upis knjižnog prava, njegovu promjenu, prestanak ili ograničenje, zemljišnoknjižni sud će odbiti (npr. tužba radi smetanja posjeda, naknade štete i sl.). Učinak zabilježbe spora jest činjenje vidljivim prema svim trećim osobama da se u odnosu na neko knjižno pravo vodi postupak pred sudom ili drugim nadležnim



tijelom47. Nakon provedene zabilježbe nitko se neće moći pozivati da nije znao niti mogao znati da se takav postupak vodi. Stoga pravomoćna presuda odnosno odluka donesena pred drugim nadležnim tijelom djeluje i protiv onih osoba koje u stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu stigao zemljišnoknjižnom sudu48. Svrha ove zabilježbe je osiguranje prvenstvenog reda za knjižno pravo koje bi se trebalo upisati na osnovu pravomoćne presude ili odluke drugog nadležnog tijela. To znači da ako zabilježeni spor bude dovršen odlukom po kojoj stranci pripada knjižno pravo, tada će se ono upisati u prvenstvenom redu prema času kada je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis zabilježbe spora49. Zabilježba spora ne sprječava nositelja knjižnog prava da njime raspolaže. Međutim, raspolaganje učinjeno nakon zabilježbe spora je uvjetno jer ovisi o ishodu zabilježenog spora. Ukoliko bi spor bio dovršen pravomoćnom presudom ili odlukom drugog nadležnog tijela prema kojoj bi došlo do promjene knjižnoga prava o kojem se spor vodio, zemljišnoknjižni sud će po službenoj dužnosti brisati sve upise koji su zatraženi nakon provedene zabilježbe spora, ukoliko su oni u suprotnosti s novim upisom50. Pravni učinak zabilježbe spora ograničen je na deset godina od časa kada je bila dopuštena51, te ju je protekom toga roka zemljišnoknjižni sud dužan brisati po službenoj dužnosti. Ukoliko spor nije pravomoćno okončan, zabilježba se može obnoviti s istim prvenstvenim redom ukoliko se prijedlog za obnovu podnese prije isteka roka. Ako se prijedlog podnese nakon proteka roka tada se radi o novoj zabilježbi spora kojoj pripada mjesto u prvenstvenom redu koje je određeno časom podnošenja prijedloga za novu zabilježbu istoga spora. Zabilježba postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju


.

U praksi su česti slučajevi sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ti ugovori bili su kao ugovori paranasljednog karaktera uređeni odredbama čl.116. do 121. Zakona o nasljeđivanju52 Te odredbe prestale su važiti 1.siječnja 2006. kao dana stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima53, te se od tog dana ugovori o doživotnom uzdržavanju sklapaju temeljem čl.579. do 585. ZOONapominjemo da je prijedlog za upis zabilježbe ovlašten podnijeti samo davatelj uzdržavanja. Zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju ima učinak da se nitko ne može pozivati na to da nije znao niti morao znati za postojanje činjenice ugovora o doživotnom uzdržavanju niti da mu nisu bili vidljivim učinjeni odnosi nastali iz tog ugovora. Stoga se neće moći pozivati ni na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige suprotno podacima zabilježbe. Dakle riječ je o zabilježbi iz čl.39.podstavak.1. ZZK.

47 V.čl.81.st.1.ZZK 48 V. čl.81.st.2.ZZK 49 V.čl.81.st.3.ZZK 50 V.čl.83.st.2.ZZK 51 V.čl.84.st.1.ZZK 52 Narodne novine br.38/03 i 163/03 53 Narodne novine broj 35/05 i 41/08 – u nastavku teksta :ZOO


To znači da zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju nema učinak zabrane primatelju uzdržavanja da otuđi ili optereti nekretninu, a niti je osnovan razlog da zemljišnoknjižni sud odbije zemljišnoknjižnu provedbu ugovora kojim je primatelj uzdržavanja raspolagao knjižnim pravom. Zabilježba tražbine s osnova ostvarivanja stalne pomoći i troškova stalnog smještaja Zabilježba tražbine s osnova ostvarivanja stalne pomoći i troškova stalnog smještaja po članku 200. Zakona o socijalnoj skrbi54 spada u one zabilježbe koje se mogu odrediti na osnovu posebnog zakona (čl. 70. st.1. ZZK). Njen je učinak da se nakon upisa te zabilježbe ni korisnik pomoći za uzdržavanje, a ni njegovi pravni slijednici ne bi mogli pozivati da za to ograničenje upravljanja imovinom nisu znali (čl. 39. ZZK). Odredba članka 200. ZSS ne zabranjuje korisniku pomoći za uzdržavanje raspolaganje imovinom, dakle, ni otuđenje iste. On, kao vlasnik te imovine, može raspolagati tim knjižnim pravom, ali uz posljedice propisane odredbama članka 196. do 202. ZSS o nadoknadi štete odnosno o pravu nadležnog ministarstva na povrat iznosa isplaćenih na ime pomoći za uzdržavanje kako prema korisniku pomoći tako i prema svim kasnijim stjecateljima otuđene nekretnine. Zabilježba postupka izvlaštenja Zabilježbom postupka izvlaštenja55 publicira se prema trećima vođenje postupka izvlaštenja u vezi s određenom nekretninom. Nakon upisane zabilježbe postupka izvlaštenja, neće prema korisniku izvlaštenja imati pravnog učinka : a) otuđenje nekretnine glede koje je stavljena zabilježba niti b) promjena drugih odnosa na nekretnini, koja može biti od utjecaja na obveze korisnika izvlaštenja, primjerice, opterećenje nekretnine. Iz toga slijedi da zabilježba izvlaštenja ne sprječava izvlaštenika da otuđi nekretninu trećoj osobi, niti je ona na zakonu osnovan razlog na temelju kojeg bi zemljišnoknjižni sud mogao odbiti provedbu ugovora o otuđenju nekretnine trećoj osobi. Međutim korisnik izvlaštenja moći će provesti izvlaštenje prema toj trećoj osobi iako ona nije navedena u rješenju o izvlaštenju kao knjižni prednik. To će omogućiti činjenica da je prijenos vlasništva na treću osobu sa izvlaštenika proveden nakon zabilježbe postupka izvlaštenja iz članka 21. ZOI. Zabilježba ovrhe Zabilježba ovrhe propisana je Ovršnim zakonom56. Kad ovršni sud donese rješenje o ovrsi, odmah će po službenoj dužnosti to nepravomoćno rješenje dostaviti zemljišnoknjižnom sudu radi upisa zabilježbe ovrhe (čl.79.st.1.OZ).


54 Narodne novine., br. 73/97, 27/01, 59/901, 82/01,103/03, 44/06 i 79/07- u nastavku teksta: ZSS 55 Poseban zakon koji dopušta zabilježbu izvlaštenja je Zakon o izvlaštenju, Narodne novine, br. 9/94, 35/94, 112/00 ,114/01 i 79/06 - u nastavku teksta: ZOI. O zabilježbi v. čl.21.ZOI. 56 Narodne .novine broj 57/96,29/99,42/00,173/03,194/03,151/04 ,88/05,121/05 i 67/08 – u nastavku teksta :OZ


Učinak zabilježbe ovrhe jest taj da nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugog stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira kad je ta raspoložba izvršena(čl.79.st.3.OZ). Iz toga proizlazi da će nakon zabilježbe ovrhe zemljišnoknjižni sud odbiti prijedlog za upis prava vlasništva ili pak za upis založnog, ili kojeg drugog stvarnog prava koji je utemeljen na slobodnoj raspoložbi ovršenika. Međutim, sud nije ovlašten odbiti prijedlog za upis prava vlasništva ili kojeg drugog stvarnog prava, bez obzira na činjenicu što je na nekretnini koja je predmet upisa upisana zabilježba ovrhe, kada se radi o ovršnoj uknjižbi nekog stvarnog prava temeljem pravomoćne i ovršne presude ( npr. pravomoćna odluka kojom se određuje upis prava vlasništva ili zasnivanje prisilnog založnog prava i sl.) Zabilježba privremene mjere raspolaganja imovinom Zabilježba privremene mjere raspolaganja imovinom uvijek je prisilne naravi, odnosno nije utemeljena na dobrovoljnoj raspoložbi nositelja stvarnog prava. Privremene mjere propisane su odredbama posebnih zakona i to : - Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine57time da se ista provodi temeljem rješenja suda donesenog u ovršnom postupku. Zabilježba po članku 74. Zakona o naknadi ne sprječava daljnje raspolaganje nekretninom, pa će zemljišnoknjižni sud dopustiti takve upise. Ti upisi neće, međutim, imati učinak u odnosu na prava prijašnjeg vlasnika ( osobe koja traži povrat nekretnine). Na učinak ove zabilježbe primjenjuju se odredbe OZ o privremenim mjerama. - Stečajnog zakona58 koji čl.44.st.1 određuje da će rješenjem o pokretanju prethodnog postupka , ili naknadnim rješenjem, na zahtjev predlagatelja ili po službenoj dužnosti, stečajni sudac odrediti sve mjere koje smatra potrebnim kako bi se spriječilo da do donošenja odluke o prijedlogu za otvaranje stečajnoga postupka ne nastupe takve promjene imovinskoga položaja dužnika koje bi za vjerovnika mogle biti nepovoljne .Među tim mjerama osiguranja je i zabrana raspolaganja imovinom dužnika ili odredba da dužnik može raspolagati svojom imovinom samo uz prethodnu suglasnost stečajnoga suca ili privremenoga stečajnoga upravitelja ( čl. 44. st. 2. toč.2.SZ). - Ovršnog zakona koji privremenu mjeru određuje radi osiguranja novčane tražbine(čl.296.OZ) ,odnosno čl.298.OZ radi osiguranja nenovčane tražbine. U vrstama privremenih mjera radi osiguranja novčane tražbine je i ona iz čl. 297.st. 1. točka 3.OZ. To je zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu. Učinak zabilježbe zabrane je u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo.Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine na koju je upravljena tražbina ili stvarnih prava upisanih na nekretnini na koja je upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu; oduzimanje nekretnine i njezino


57 Narodne novine broj 92/96,39/99,42/99,92/99,43/00,131/00,27/01,65/01,118/01,80/02 i 81/02- npr.- u

nastavku teksta – Zakon o naknadi. V. čl. 74. Zakona o naknadi

58 Narodne novine broj 44/96,29/99,129/00,123/03 i 82/06- u nastavku teksta :SZ


povjeravanje na čuvanje i upravu predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi.(čl. 299. st. 1. točka 4. OZ). Njen je učinak u tome što se upisima obavljenim u zemljišnoj knjizi na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja, nakon upisa zabilježbe zabrane, mogu steći u odnosu prema predlagatelju osiguranja kakva prava na nekretnini ili pravu na njoj upisanom samo ako predlagatelj osiguranja bude pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevom u postupku koji je pokrenuo radi ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba upisana. Na temelju ovršne isprave stečene u postupku koji je pokrenuo protiv protivnika osiguranja radi ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba zabrane upisana te dokaza da je osoba koja je stekla određeno pravo na nekretnini ili pravu upisanom na nekretnini na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja to pravo stekla nakon upisa zabrane, predlagatelj osiguranja može izravno protiv te osobe tražiti ovrhu radi ostvarenja svoga prava utvrđenoga ovršnom ispravom. Zabilježba zabrana otuđenja ili opterećenja Zabrana otuđenja ili opterećenja prema čl.34.st.1.ZV utemeljena je na dobrovoljnoj raspoložbi vlasnika nekretnine pa se stoga bitno razlikuje od zabilježbe privremene mjere osiguranja novčane tražbine odnosno privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine po odredbama OZ. Zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja po članku 34. ZV odnosi se na dobrovoljno ograničenje , kojim se vlasnik i to na temelju pravnog posla obvezao prema nekoj od osoba iz članka 34.stavak 2. ZV da neće otuđiti ili opteretiti svoju nekretninu. Opseg i pravne posljedice zabrane otuđenja ili opterećenja u smislu st. 1. čl. 34. ZV, utvrđene su odredbom st. 2. toga članka koji glasi : «(2) Odredi li vlasnik pravnim poslom zabranu otuđenja ili opterećenja svoje stvari, to ga obvezuje. Ta će zabrana djelovati i prema trećima, ako je osnovana u korist bračnoga druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja, a i upisana je u zemljišnu knjigu, odnosno u javni upisnik bez čega se ne može steći stvar za koju je zabrana određena.» Da bi zabrana djelovala i prema trećima, te mogla biti upisana u zemljišnu knjigu potrebno je da budu istovremeno ispunjene slijedeće pretpostavke : 1. da je zabrana određena u korist bračnog druga, djeteta, roditelja posvojenika ili

posvojitelja te, 2. da je upisana u zemljišnu knjigu. Prijedlogu za zabilježbu mora se priložiti : a) isprava o pravnom poslu u kojoj mora biti izrijekom navedeno u čiju se korist zabrana upisuje kao i clausula inatbulandi: valjano očitovana volja vlasnika nekretnine usmjerena na takav upis ( članak 119.ZV) b) isprava o tome da je zabrana osnovana u korist neke od osoba navedenih u stavku 2. članka 34. ZV. To, primjerice može biti izvod iz matice vjenčanih, matice rođenih. Učinak upisa je da upisom u zemljišnu knjigu zabrana djeluje prema strankama pravnog posla i prema trećim osobama, pa se nitko ne može pozivati da za tu zabranu nije znao niti mogao znati. Stoga, bude li podnesen nakon zabilježene



zabrane otuđenja ili opterećenja prijedlog za upis novog raspolaganja, zemljišnoknjižni sud odbiti će prijedlog za upis pozivom na članak 108.stavak 1. ZZK, jer postoji zapreka takvom upisu. U pravnoj literaturi izraženo je i slijedeće stajalište, prema kojem bi se prijedlog za upis novog raspolaganja ipak mogao prihvatiti, ako je ispunjena slijedeća pretpostavka : « Sud neće odbiti upis ako je osoba u čiju je korist zabrana ustanovljena u ispravi prikladnoj za uknjižbu dala pristanak da vlasnik na određeni način raspolaže nekretninom unatoč zabrani.»59 8. Pogrešan upis u zemljišnoj knjizi i ispravak pogrešnog upisa 8.1. Pogrešan i nevaljani upis U praksi zemljišnoknjižnih sudova može se zamijetiti da postoji određeno nerazumijevanje o tome kada postoji pogrešan upis u smislu odredaba ZZK, te kada se može provoditi postupak ispravka pogrešnog upisa propisanog člancima 116. do 119. ZZK. Prije svega valja istaći da od pogrešnog upisa treba razlikovati neistiniti ili nevaljani upis u zemljišnu knjigu. Tako se smatra da će upis biti nevaljan, neistinit kad u času kad je bio zahtijevan za njegovu provedbu i nastupanje svih pravnih učinaka koji bi upis trebao proizvesti nisu bile ispunjene sve pretpostavke određene pravilima zemljišnoknjižnog prava i/ili pravilima koja uređuju pretpostavke za upis određenog knjižnog prava, pravne činjenice ili osobnog odnosa. Upis knjižnog prava bit će neistinit kad u času kad je bio zahtijevan nisu bile ispunjene sve pretpostavke koje za stjecanje, promjenu ili prestanak knjižnog prava određuju odredbe materijalnog prava koje uređuju to knjižno pravo. Upis neke pravne činjenice bit će neistinit kad je upisana pravna činjenica za čiji upis nisu bile ispunjene sve pretpostavke potrebne za njezin upis ili kad upisana pravna činjenica uopće nije nastala, ne postoji. Upis će biti neistinit i kad za njegovu provedbu nisu bile ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom.60 Gore navedeni neistiniti, nevaljani upis, valja razlikovati od pogrešnog upisa. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZZK tekst upisan u zemljišnoj knjizi ne smije se naknadno mijenjati niti učiniti nečitljivim.61 S druge pak strane prema odredbi čl. 112. st. 1. ZZK upis u zemljišnu knjigu može se provesti samo po nalogu koji je zemljišnoknjižni sud izdao u rješenju u upisu i ne drukčije nego prema sadržaju toga naloga. U st. 2. istog članka je određeno da u slučaju ako se po stanju zemljišne knjige pokaže da se neki nalog ne može provesti, zemljišnoknjižni sud će po službenoj dužnosti ispraviti rješenje o upisu. Ukoliko se vodi računa o gore navedenim odredbama, tada se mora zaključiti da do pogrešnog upisa može doći samo u slučaju ako provedeni upis u zemljišnoj knjizi ne odgovara nalogu zemljišnoknjižnog suda u rješenju o upisu, odnosno ukoliko je upis proveden drukčije u odnosu na sadržaj tog naloga. To dalje znači da ukoliko je upis proveden u zemljišnoj knjizi u skladu s nalogom o upisu


59 Tako, Tatjana Josipović : Zemljišnoknjižno pravo, Informator Zagreb 2001., str.223 60 Josipović T., Zemljišnoknjižno pravo, Informator, 2001. g., str. 267. 61 Tekst navedene odredbe se primarno odnosi na ručno vođenu zemljišnu knjigu, jer tekst u digitalnoj ili elektronički vođenoj zemljišnoj knjizi ne bi smio biti nečitljiv.


sadržanom u rješenju o upisu, da tada nema uvjeta za provođenje postupka ispravka upisa, već nezadovoljna stranka ima pravo takvo rješenje o upisu pobijati pravnim lijekovima (žalbom), odnosno brisovnom tužbu, odnosno tim sredstvima se može štititi od neistinitog, odnosno nevaljanog upisa. Takvo stajalište nalazi potvrdu i u sudskoj praksi:

„Temeljem procesnog instituta pogrješke u upisu ne mogu se ispravljati upisi koji nisu u skladu sa stvarnim, zbiljskim stanjem nekretnina, koji su nepotpuni, za čiju provedbu nisu bile ispunjene sve pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom, kojima je povrijeđeno nečije zemljišnoknjižno pravo i sl., jer se takvi upisi mogu pobijati redovnim pravnim lijekovima odnosno brisovnom tužbom“.62

„Nositelj knjižnog prava, kojem je povrijeđeno njegovo pravo, uknjižbom u korist neke osobe, može zahtijevati zaštitu od povrede upisom u zemljišnoj knjizi samo brisovnom tužbom, na način određen u čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama.“63 8.2. Postupak povodom pogrešnog upisa

ZZK razlikuje kod pogrešnog upisa dvije situacije. Prva je situacija kada se pogreška opazi prilikom samog upisa, a prije zaključenja upisa, druga je pak situacija kada se pogreška u upisu opazi nakon provedenog upisa. Ukoliko bi do pogreške došlo pri samom upisu, a prije njegova zaključenja, a to bi se odmah i primijetilo, tada se takva pogreška ispravlja na kraju upisa izričitim navođenjem koji dio teksta se ispravlja i kojim riječima, te za to nije potrebno donositi nikakvo posebno rješenje od strane zemljišnoknjižnog suda (čl. 116. st. 2. ZZK). Dakle, zemljišnoknjižni službenik koji provodi upis u zemljišnu knjigu, ukoliko prilikom samog upisa utvrdi da je pogriješio, dakle da je upisao nešto u protivnosti s nalogom za upis sadržanim u rješenju o upisu, treba na kraju upisa jasno navesti što ispravlja, koji dio teksta i kojim riječima, pri čemu valja upozoriti da nije pravilna praksa da se jednostavno pogrešan upis precrta ili još gore da se kod toga koristi korekturni lak ili neko slično sredstvo. Bitno je da iz teksta upisa jasno bude vidljivo što je to pogrešno upisano, te što se i na koji način mijenja. Drugačija je situacija ukoliko se pogreška opazi nakon provedenog upisa. Odredba čl. 117. st. 1. i čl. 118. st. 1. ZZK u takvom slučaju zahtijevaju donošenje posebnog rješenja o zemljišnoknjižnog suda o ispravku. U ovom slučaju se ponovno razlikuju dvije situacije, prva kada pogrešku u upisu ispravlja zemljišnoknjižni sud po službenoj dužnosti, te druga situacija kada se takva pogreška ispravlja na zahtjev nositelja knjižnih prava. Odredbom čl. 118. st. 1. ZZK propisano je da se pogreška u upisu koja se opazi nakon provedenog upisa može ispraviti po službenoj dužnosti, bez vođenja postupka za ispravak pogrešnog upisa, samo ako takav ispravak ne bi dovodio u


62 Odluka Županijskog suda u Varaždinu br. Gž. 77/07-2 od 9. kolovoza 2007.g., dostupno na adresi - www.zsvz.hr 63 Odluka Županijskog suda u Varaždinu br. Gž. 647/06-2 od 4. rujna 2006.g., dostupno na adresi - www.zsvz.hr


pitanje već stečena prava, niti bi dovodio u opasnost osobe koje postupaju s povjerenjem u zemljišne knjige. Prema st. 2. rješenje o ispravku pogrešnog upisa dostavlja se prema odredbama o dostavi iz ZZK.64 U praksi bi se moglo raditi primjerice o ispravku imena, prezimena, adrese nositelja knjižnoga prava i slično, a kojim ispravkom se ne bi dovodila u pitanja već stečena prava, niti bi se dovodilo u opasnost osobe koje postupaju s povjerenjem u zemljišne knjige. Bitno je isto tako naglasiti da rješenje o ispravku pogrešnog upisa mora donijeti zemljišnoknjižni sudac, a ne ovlašteni zemljišnoknjižni referent, budući da ovlašteni zemljišnoknjižni referent može donositi rješenja povodom prijedloga za upis u smislu odredbe čl. 109. i 109. a. ZZK. Ispravak pogrešnog upisa mogu zatražiti i nositelji knjižnih prava, odnosno osobe koje su zainteresirane za ispravak pogrešnog upisa. Ukoliko takav prijedlog bude dostavljen zemljišnoknjižnom sudu, tada je potrebno provesti postupak radi ispravka pogrešnog upisa propisan u čl. 117. ZZK. Prvu radnju koju je zemljišnoknjižni sud dužan provesti je zabilježba pokretanja postupka za ispravak pogrešnog upisa na listu na kojem je pogrešni upis proveden (čl. 119. ZZK). Učinak navedene zabilježbe je u tom da kasniji upisi ne sprečavaju ispravak pogreške, time da se navedena zabilježba briše po službenoj dužnosti, nakon što rješenje o ispravku postane pravomoćno. Prema odredbi čl. 117. st. 2. ZZK zemljišnoknjižni sud treba saslušati sve zainteresirane osobe kako bi utvrdio postoji li mogućnost sporazumnoga ispravka. Ukoliko bi se takav sporazum postigao, tada će zemljišnoknjižni sud u skladu s tim sporazumom donijeti rješenje o ispravku pogrešnog upisa uz nalog da se ispravak provede u zemljišnoj knjizi s učinkom o časa kad je bio zahtijevan upis koji je ispravljen. I u tom dijelu glede dostave primjenjuju se odredbe ZZK o dostavi (čl. 120. do 122. ZZK). Ukoliko se pak sporazum ne bi postigao, tada će zemljišnoknjižni sud prema odredbi čl. 117. st. 3. ZZK one koji zahtijevaju ispravak uputiti na parnicu, radi podnošenja tužbe za ispravak pogrešnog upisa i odrediti im za to primjereni rok. Zadnja rečenica


64 Odredbe o dostavi sadržane su u člancima 120. do 122. ZZK, koji glase: Čl. 120. ZZK: (1) Rješenje u zemljišnoknjižnom postupku dostavit će se predlagatelju odnosno njegovu opunomoćeniku, i osobama na čijoj se nekretnini stječe knjižno pravo i čija se knjižna prava prenose, opterećuju, ograničavaju ili ukidaju, kao i osobi protiv koje je provedena zabilježba. (2) Rješenje o upisu dostavlja se tek nakon njegove provedbe. (3) Rješenja u zemljišnoknjižnom postupku dostavljaju se osobno. Čl. 121. ZZK: (1) Rješenje kojim se dopušta potpuno ili djelomično brisanje nekoga upisa dostavlja se i svim osobama koje imaju uknjižena ili predbilježena prava na onom pravu čije se potpuno ili djelomično brisanje uknjižbom dopušta. (2) Rješenje o uknjižbi ili predbilježbi kojima se zalažu ili ustupaju već upisana prava trećih osoba dostavlja se i vlasniku nekretnine. (3) Rješenje o predbilježbi izdano povodom prijedloga koji je podnio navodni opunomoćenik čija punomoć nije valjana za uknjižbu dostavlja se i opunomoćitelju. (4) Rješenje o uknjižbi ili predbilježbi vlasništva dostavlja se i založnim vjerovnicima. (5) Rješenje o ispravku upisa dostavit će se osobama kojima se dostavlja i rješenje o upisu. (6) Rješenja zemljišnoknjižnog suda nužna za postupanje tijela nadležnoga za katastar zemljišta, u granicama njegove nadležnosti, dostavljaju mu se po službenoj dužnosti. (7) Rješenja zemljišnoknjižnoga suda o upisima izvršenim u svezi sa stjecanjem nekretnina i prava na nekretninama koja podliježu poreznoj obvezi, dostavljaju se po službenoj dužnosti nadležnoj poreznoj upravi. Čl. 122. ZZK: Činjenica da dostava nije uredno ili nije uopće izvršena ne daje prava osporavati valjanost knjižnoga upisa. Onaj koji iz knjižnoga upisa za sebe izvodi prava ili oslobođenja od obveze nije dužan dokazivati da je dostava izvršena.


čl. 117. st. 3. ZZK može izazivati određene nedoumice u praksi, zbog čini nam se nepravilne redakcije zakonskog teksta. Naime, u toj rečenici je izričito propisano – „Ako osobe upućene na parnicu ne podnesu tužbu u roku, smatrat će se da postoji sporazum o ispravku.“ Kada bi to zaista tako bilo, tada nitko ne bi podnosio tužbu radi ispravka pogrešnog upisa, u slučaju kada sporazum nije postignut. Suprotno gore navedenom čini nam se da navedenu odredbu treba tumačiti na način, da ukoliko se parnica ne pokrene, da se tada smatra da je ono što je upisano u zemljišnu knjigu pravilno. „Na postupak ispravak pogrješnog zemljišnoknjižnog upisa ne primjenjuju se odredba čl. 342. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP), u svezi sa čl. 91. st. 1. ZZK, nego odredbe čl. 116. – 119. ZZK kao specijalne odredbe koje reguliraju tu materiju.“65 „Zemljišnoknjižni referent nije ovlašten donositi rješenje o ispravku u smislu odredbe čl. 342. Zakona o parničnom postupku.“66 8.3. Tužba za ispravak pogrešnog upisa67

Tužba za ispravak pogrešnog upisa je specifična tužba propisana ZZK, dakle radi se o tužbi zemljišnoknjižnog prava. Iz čl. 117. ZZK proizlazi da bi aktivno legitimirani za podnošenje tužbe za ispravak pogrešnog upisa bile osobe koje je zemljišnoknjižni sud uputio na parnicu i odredio im primjereni rok za pokretanje parnice, dok bi pasivno legitimirani bile druge osobe, nositelji knjižnih prava, koje su bile pozvane od strane zemljišnoknjižnog suda da se suglase s ispravkom, te koje takvu suglasnost nisu dali. Tužbeni zahtjev kod ove tužbe trebao bi u sebi sadržavati utvrđenje da je određeni upis u zemljišnoj knjizi pogrešan, tj. da je isti protivan rješenju zemljišnoknjižnog suda o dozvoli upisa i samom nalogu zemljišnoknjižnog suda, odnosno s druge strane trebalo bi naložiti i ispravak pogrešnog upisa, odnosno odrediti kako bi upis trebao pravilno glasiti. Tužitelj u takvoj parnici treba dokazati da je upis proveden u zemljišnoj knjizi protivan rješenju zemljišnoknjižnog suda o dozvoli upisa, a isto tako trebao bi navesti kako bi pobijani upis trebao točno glasiti. 9. Pravni promet nekretnina tijekom postupka osnivanja ili obnove zemljišnih knjiga 9.1. Uvod Posljednje godine obilježene su velikim brojem postupaka katastarskih izmjera ili tehničkih reambulacija katastarskih podataka , po čijem se završetku provode postupci osnivanja ,obnove ili dopune zemljišne knjige ( u daljem tekstu: osnivanje).


65 Odluka Županijskog suda u Rijeci, Gž. 32/2004 od 25. kolovoza 2004. g., Izbor odluka VS RH 2/2004. 66 Odluka Županijskog suda u Varaždinu, Gž. 279/08-2 od 3. ožujka 2008., dostupno na adresi www.zsvz.hr 67 Vidi opširnije, Kontrec, D., Tužbe zemljišnoknjižnog prava, Godišnjak 14, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Organizator, Zagreb, 2007. g., str. 165-195; Nakić, J., Tužbe po Zakonu o zemljišnim knjigama, u: Bienenfeld, J., Brežanski, J., Crnić, J., Čohilj, B., Ćurković, M., Damjanović, D., Frković, S., Josipović, T., Jug, J., Končić, A.M., Nakić, J., Radišić, N., Nekretnine u pravnom prometu-2005. g., Inženjerski biro, Zagreb, 2005. g., str. 199-224.


Za provođenje tog postupka nadležni su općinski sudovi na čijem se području nalazi katastarska općina za koju se provodi postupak osnivanja. Ti su postupci često dugotrajni, pa i višegodišnji. Poznato je da i sudovi imaju različite pristupe i metode rada u svim segmentima postupka osnivanja, pa tako i u odnosu na odvijanje pravnog prometa za vrijeme trajanja istog. 9.2. Kako znati gdje se vode postupci ? Nositelji prava na nekretninama obaviješteni su o potrebi i svrsi označavanja čestica već prilikom postupka katastarske izmjere ili reambulacije. Nakon završene izmjere, predsjednik nadležnog suda dopisom obavještava Ministarstvo pravosuđa da su nastali uvjeti za donošenje odluke o pokretanju odgovarajućeg postupka (čl.197.st.2.ZZK), uz kratko obrazloženje ( npr. da zemljišna knjiga za tu općinu nije nikada osnovana; da su postojeće zemljišne knjige iz određenih razloga oštećene te stoga neupotrebljive; da je utvrđeno pretežito nesuglasje između podataka zemljišne knjige i stvarnog stanja te da je zemljišna knjiga neupotrebljiva jer ne odražava pravno stanje nekretnina i tsl.). Odluka ministra pravosuđa o pokretanju postupka zaprima se kao zemljišnoknjižni podnesak, te joj se dodjeljuje oznaka spisa. Pretežita je praksa, mada isto nije posebno propisano, da se o pokretanju postupka obavijesti putem oglasa na oglasnoj ploči suda, na drugim javnim mjestima, objavom putem medija i na sve druge prihvatljive načine .Konačno, ZDIKN je propisuje da se na postupak izlaganja na javni uvid podataka, uz koji bi se istovremeno trebao voditi i postupak sastavljanja uložaka nove knjige, pozivaju nositelji stvarnih prava na nekretninama. U tom postupku stranke se obavještavaju o novim podacima čestica, a najveći broj sudova ujedno i provede odgovarajući postupak kojim se uređuje stanje vlastovnice i teretovnice. 9.3. Što se događa u samom postupku ? Nakon postupka izmjere, čestice dobivaju nove oznake, često im se mijenja oblik, način korištenja, pa i površine, a sve to sukladno stanju koje je zatečeno na terenu i prema oznakama koje su postavili sami oni koji čestice u naravi i uživaju. Moguće je i da neka nova čestica bude sastavljena od dva ili više dijelova starih katastarskih i zemljišnoknjižnih čestica, koje nužno ne moraju imati iste vlasnike. Ovo je samo dio situacija, no to upozorava da je prilikom sklapanja pravnih poslova ili vođenja bilo kojeg drugog postupka koji treba rezultirati upisom u zemljišnu knjigu, nužno voditi računa kako o stanju postojećih evidencija zemljišne knjige i katastra, tako i o budućem stanju. Sve to samo s jednim razlogom – da sve promjene budu provedive u naprijed navedenim evidencijama. 9.4. Pravni promet nekretnina Već smo naprijed naveli da su postupci osnivanja dugotrajni, pa i višegodišnji. Jednako tako činjenica je da se ti postupci sada provode prvenstveno na područjima gdje postoji interes za pravni promet nekretnina. Ne može se očekivati da će život na područjima cijelih katastarskih općina stati. Suprotno, interes u ovim situacijama raste i promet nekretnina se pojačava. __________________________________________________________________________________________ Ana Marija Končić, Damir Kontrec – Aktualna pitanja zemljišnoknjižnog prava i prakse


Prema čl.1.ZZK : « O pravnom stanju nekretnina na području Republike Hrvatske, mjerodavnom za pravni promet, vode se zemljišne knjige (gruntovnica), ako za neka zemljišta nije što posebno određeno.» To znači da buduće stanje zemljišne knjige nema pravnu snagu sve do trenutka otvaranja nove zemljišne knjige . Nova zemljišna se otvara nakon što se sastave svi ulošci nove zemljišne knjige, potom se objavljuje javni oglas u «Narodnim novinama» a i na druge prikladne načine. Oglasom se određuje rok za ispravak upisa u novoj zemljišnoj knjizi te obavještava da se postojeća evidencija («stara» zemljišna knjiga) zatvara. Ujedno se objavljuje i da se, dok rok za ispravak ne protekne, ne smatra da su upisi u zemljišnu knjigu istiniti i potpuni (čl.186.ZZK). Rok za ispravak može se odrediti sa najkraće mjesec dana, a najduže godinu dana od dana objave oglasa u «Narodnim novinama». Stoga problem pravnog prometa u tijeku cjelokupnog postupka osnivanja nove zemljišne knjige možemo podijeliti u dva razdoblja :

a) razdoblje tijekom postupka sastavljanja nove zemljišne knjige b) razdoblje trajanja roka za ispravak tijekom kojeg sve osobe koje smatraju da

bi trebalo u «novu» zemljišnu knjigu upisati nešto što nije upisano ili da bi trebalo izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati neki upis ili njegov prvenstveni red, pozivaju da stave zemljišnoknjižnom sudu svoje prijave prijedloga za upise odnosno svoje prigovore postojećim upisima ili njihovu prvenstvenom redu u roku za ispravak.

Prema našem mišljenju, u razdoblju pod a ) - svi oni koji zahtijevaju upis u zemljišnu knjigu moraju se služiti podacima postojeće evidencije, jer je samo ona mjerodavna za pravni promet nekretnina - pri tom voditi računa o stanju knjige koja se tek sastavlja, što mogu provjeriti na mjestu gdje se obavljaju poslovi izlaganja na javni uvid i sastavljanja uložaka kako bi promjene bile odmah provedene i u novom stanju - zemljišnoknjižni odjeli i katastarski uredi moraju stalno usklađivati stanje obje evidencije (stare i nove) - zemljišnoknjižni odjeli i katastarski uredi moraju obavještavati stranke o mogućim posljedicama sklapanja pravnog posla koji možda neće moći biti proveden u nekoj od tih evidencija. Suprotno postupanje može dovesti do toga da npr. brisovno očitovanje bude provedeno u važećoj zemljišnoj knjizi, a da u novoj «uskrsne» ; da ugovor bude provediv u važećoj zemljišnoj knjizi, ali ne i u novoj , ili pak obratno. U razdoblju pod b) dolazi još uvijek do nesnalaženja jer svi izvaci zemljišne knjige za koju je u tijeku rok za ispravak nose na sebi obavijest o otvorenom roku za ispravak te napomenu da se do isteka toga roka upisi u zemljišnu knjigu ne smatraju istinitima i potpunima. Naprijed smo spomenuli da taj rok može biti i godinu dana, a ova napomena unosi nesigurnost onima koji žele upisati neko knjižno pravo na tim nekretninama. Najsigurniji način za otklanjanje sumnji u sigurnost pravnog prometa jest usporedba podataka stare i nove zemljišne knjige. Ukoliko je riječ o promjenama koje se odnose




na broj, oblik, površinu, način korištenja, izgrađenost čestice tada nije riječ o nečem što može predstavljati problem, jer se prigovori u odnosu na česticu rješavaju još tijekom postupka izlaganja katastarskih podataka na javni uvid. Ako se pak razlikuje stanje vlastovnice ili teretovnice, tada je potreban oprez. Upravo to je razlog zašto se preporučuje za vrijeme trajanja postupka pod a) – postupka sastavljanja uložaka, ipak uređivati stanje «stare» zemljišne knjige, kako bi ono bilo usklađeno sa stvarnim i katastarskim stanjem. 9.5. Kakve izvatke izdaju sudovi tijekom postupka sastavljanja ? U primjeni propisa ZZK i ZP o osnivanju zemljišne knjige utvrđena su različita postupanja sudova u gotovo svim segmentima postupka, pa tako i kod izdavanja izvadaka. Neki sudovi izdaju isključivo izvatke postojeće zemljišne knjige, s obzirom na njihovu pravnu relevantnost. Neki pak izdaju izvatke buduće zemljišne knjige, na kojima stoji obavijest da se radi o nekretninama za koje je u tijeku postupak osnivanja, te da upisi ne smatraju istinitima i potpunima. Pojedini sudovi čak nakon sastavljanja uloška «zatvore» čestice važeće zemljišne knjige. To je situacija u kojoj postojeća knjiga nije zatvorena, niti je nova otvorena, pa je pitanje s koliko sigurnosti možemo vjerovati upisima u njoj, jer rok za ispravak nije još niti otvoren. Najlošija je ona situacija u kojoj se prema potrebi izdaju izvaci ili iz jedne ili iz druge evidencije. Smatramo da je pravno siguran (a vodeći i računa o tome da je 1.siječnja 2007. nastupila zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, osim ako je riječ o nekretninama na kojima je bilo upisano društveno vlasništvo, a koje nije brisano do stupanja na snagu ZV-a ( 1.siječnja 1997.).) i pravilan pristup sudova koji izdaju izvatke postojeće zemljišne knjige.

aktualna pitanja zemljiŠnoknjiŽnog prava i prakse · poslovanja nekretnina razmotre neka aktualna...

Documents