aktualnost petrićeva pokušaja deheleniziranja filozofije i ... · filozofska istraŽivanja 362...

IzvorničlanakUDK1(38):27–1(091)Primljeno13.9.2009.

Franjo ZenkoKušlanova2,HR–10000Zagreb

[email protected]

Aktualnost Petrićeva pokušaja deheleniziranja filozofije i kršćanske teologije*

SažetakPetrić motivira svoj pokušaj deheleniziranja filozofije i kršćanske teologije činjenicom da su oko četiri stotine godina nakon »starih teologa«, koji su bili pod utjecajem Platonove fi-lozofije, skolastički teolozi počeli u teologiju uvoditi Aristotelovu filozofiju i uzimati njegove »bezbožnosti« kao temelje vjere. Ispričava ih što nisu poznavali niti mogli poznavati sta-re teologe jer nisu znali grčki i stoga su im bili nepoznati Platonovi i Aristotelovi izvorni tekstovi u kojima se ti stari mudraci spominju. Ne oprašta im, međutim, što su pokušali »bezbožnošću poduprijeti pobožnost«. Stoga Petrić nastoji pokazati da je Aristotel našao sve problemske motive svoje metafizike, fizike i etike u prastarih egipatskih i kaldejskih mudraca, i to najvećim dijelom posredovanjem Platona. Isto tako nastoji pokazati kako je spomenute probleme Aristotel preformulirao, pretumačio u duhu starogrčkog jezika i duha, ali djelomič-no i prešućivao.Heideggerov analogni noviji pokušaj dehelenizacije filozofije i kršćanske teologije polazi od teze o »zaboravu pitanja o bitku«, odnosno o »smislu bitka«. Taj »zaborav« skrivila je tradicionalna metafizika koja je tretirala bitak kao »najopćenitiji« i stoga »najrazumljiviji« pojam i na taj način dispenzirala filozofiju da ponovo promišlja pitanje o bitku. Pitanje o bitku blokirala je metafizika i time što je bitak tretirala kao »biće« i navela teologiju da i Boga tretira kao »biće«, doduše kao »najviše«, ali ipak kao biće. To je omogućilo da se teo-logija razumije kao »pozitivna« znanost i time se uvrsti među druge »pozitivne« znanosti. Heideggerov motiv da »destruira« tradicionalnu metafiziku jest da usmjeri mišljenje prema njegovoj zaboravljenoj bitnoj zadaći, a time i teologiju da se, oslobođena od tradicionalne metafizike, uputi novim putovima.Najnoviji poticaj kritičkom tematiziranju dehelenizacije kršćanske vjere, i uopće europ-skog duha, dao je teolog i sadašnji papa Joseph Ratzinger, posebno u svom predavanju na Sveučilištu u Regensburgu, u kojem je desetak puta kritički apostrofirao dehelenizaciju. Podvrgnuo je kritici tri vala dehelenizacijskog programa (Enthellenisierungsprogramm) u kršćanskoj teologiji: od izgona metafizike iz teologije u Reformaciji, preko historiziranja u liberalnoj teologiji 19. i 20. stoljeća, do brisanja tragova helenizacije kršćanske vjere u ideji inkulturacije. Ratzinger podvrgava kritici ograničavanje uma (Vernunftbeschrän-kung), započeto matematizacijom europske znanosti u renesansnom platonizmu, koje je Kant kanonizirao. Posljedice toga ograničavanja uma nisu relevantne samo za kršćanstvo koje teži suprotnome, tj. proširenju uma (Vernunfterweiterung), nego i za zapadnoeuropski duh u cjelini.

Ključne riječidehelenizacija,FranePetrić,MartinHeidegger,JosephRatzinger

*Ovajtekst,ovdjeneznatnoizmijenjenidopu-njen,cjelovitojeautorovouvodnoizlaganjenasimpoziju»Petrićirenesansnefilozofsketra-dicije«,održanomod26.do29.rujna2007.uCresuuokviru16. Dana Frane Petrića.Prvidioizlaganja»Petrićevainicijativadeheleni-ziranjafilozofijeikršćansketeologije«upro-širenojjeinačiciisdrugačijomkontekstuali-

zacijomobjavljenuPrilozima za istraživanje hrvatske filozofske baštine34(2008).Uovomtekstuiznesenisurezultatimogaistraživanjanaprojektu»GrisogonoiPetrić–dvasvijetarenesansnefilozofije«,kojiuInstitutuzafilo-zofijuvodiznanstvenasavjetnicadr.sc.Mi-haelaGirardi-Karšulin.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA119God.30(2010)Sv.3(359–374)

F.Zenko,AktualnostPetrićevapokušajade-heleniziranjafilozofijeikršćansketeologije360

Aktualnost,ovdjeunaslovu,značizauzetostmišljenjanekimdanašnjimproble-momiliproblemomkojijenekadapokrenut,adanas,upromijenjenojduhov-nojsituaciji,ponovodobivanaznačenju.Takavjedanproblempokrenuojeu16.stoljećuFranePetrić.Tajnjegovproblemdanasjereaktualiziranudrugim,alisvagdaanalognimaspektima.Radiseopitanjudeheleniziranjateologijeipočetkafilozofije,kojajekaometafizika,unatočmilenijskojpovijestimiš-ljenja istočnih, posebno azijskih naroda, zaštitni znak duhovnog identitetaEurope.Temurazrađujemutrikoraka:1. Petrićevainicijativadeheleniziranjafilozofijeikršćansketeologije;2. Heideggerovodefilozoficiranjekršćanskevjereiteologije;3. Ratzingerovakritikadeheleniziranjakršćanstvai,posljedično,kršćanske

teologije.

Metodakojuprimjenjujemunaznačenoj razradi temenijededukcijskanitidijakronijsko,historijsko filozofska,odnosnohistorijsko teološka.Predso-bomimamotvorenedokumenteotemiizrazličitihepohaiparalelno,unekurukusinkronijskiihčitam,poputPaulaRicœura,kakobihsipojasnioproblemokojemseradi.

Petrićeva inicijativa deheleniziranja filozofije i kršćanske teologije

FranePetrić,renesansnifilozof,rođen25.travnja1529.godineugraduCresunaistoimenomotoku,poznatjeuprvomredukaoplatonikiradikalnikritičarAristotelaiaristotelizma.PremaautobiografskompismuBacciouValoriju,naplatonizamgaje»obratio«nekifratarnepoznatanamimena.Tonijebilona-ročitoteškojersumuaristotelovskapredavanjanaSveučilištuuPadovibiladosadna.UpoznavšisedetaljnosPlatonovomfilozofijom,Petrićjenašaoizvorinspiracijeupisanjusvojiheseja,filozofskihdjelaiuopćeuizgrađivanjusvojefilozofije.No,intenzivnimpovijesnofilozofskimifilologijskimistraživanjemgrčke,po-sebnoPlatonove iAristotelove filozofije, rodila se i druga Petrićeva inici-jativa:inicijativapovratkaprastarojegipatskojikaldejskojmudrostikojuje,paralelnosastudijemgrčkefilozofije,takođerdugogodinaistraživao.Skup-ljajućidokumenteotojprastarojmudrosti,PetrićjedošaodouvjerenjadaodnjepotječePlatonovapaiAristotelova,svagdapredjavnošćuskrivanaistogatajna,mudrostiezoteričkoučenje.1Petrićevpokušajpovratkaprastarojegipat-skojikaldejskojmudrostibiojemotiviran,osimpotragomzaizvorimagrčkefilozofije,takođeričišćenjemkršćanskevjereodgrčkognaturalizmairaciona-lizma,prijesvegaodAristotelovefilozofije.2

Prisjetimo se: tada, u16. stoljeću, prvi protagonisti protestantskog reforma-cijskogpokreta takođersuprogramatskinastojaliočistitikršćanskuvjeruodnjezine tadaškolsko teologijske,metafizički inspiriranesistematizacije,kakobidošlidobiblijskiživekršćanskeporuke.TuitakvuprotestantskuinicijativuteologRatzinger,sadašnjipapa,identificirakaoprvivaldehelenizacije,kadasemetafizikuizgoniloizteologijeunastojanjudasevjeraoslobodiodokovatradicionalneteologijskoškolskesistematizacije.3Protagonisti teprotestant-skeidejesLutheromnačelunisupritomnaravnoposezali,kaoPetrić,nizaplatoničkom,akamoliza»prastarom«egipatskomikaldejskommudošću.NosvojimjeintenzivnimpovijesnofilozofijskimifilologijskimistraživanjemPe-



trićdošaodouvjerenjadanesamoPlatonovaiAristotelovanegoicjelokupnagrčkamisaonijesamonikla,kakobirekaonašAlbertBazala,negoimasvojizvoruprastarojegipatskojikaldejskojmudrosti.Tijekom istraživanjaPetriću seHermesTrismegist (grčkiHermes Trisme-gistos [triputanajveći], latinskiHermes Trismegistus)nametnuokaonajve-ći autoritet u prastaroj egipatskojmudrosti.U svojoj raspravipodnaslovom»HermesTrismegistus«, kojomuvodiuHermesoveknjigeifragmente,Petrićnaširoko raspravljaopovijesnosti ličnostiTrismegista, zakojegna samompočetkukažedaje,kakosestoljećimadrži,bio»mudrošćunajvećimužkodEgipćana«,pobijajućipritommnogeautorekojiniječupovijesnostHerme-soveličnosti.4

Uistojtojraspravi, PetrićdržidasuvelikigrčkifilozofiputovaliuEgipatitamose izravnourazgovorusasvećenicimaupoznalis tajnomegipatskommudrošću.UvjerenjedasespodacimadokojihjedošaoslažesonimštosepričaoOrfeju,Solonu,Pitagori,Talesu,DemokrituiPlatonu,dasu,putovav-šiuEgipat,učiliegipatskeznanostiodsamihsvećenika,anesastupova,kojisubiliizloženicijelomnarodu.5

Natemeljusvegaštojeistražioiizložiobitće,kakoPetrićzaključuje,jasnedvijestvari.Prvo,dajepobožnafilozofija,sadržanaštouHermesovimknji-gamaštoufragmentima,sukladnadogmamavjere.6Drugo,dasusvegrčkefilozofije–Pitagorina,Platonova,posebnogdjeseuovojgovoriobožanskimstvarima,Aristotelova,posebnoonaetička,testoičkaofiziciiprviprincipimedicine–uzeteiztihHermesovihknjigakaoidrugihkojesunestale.7Stogabi,držiPetrić,biloubudućnostizakršćanepreporučljivijeikorisnijeakobisejednomujavnimškolamačitalaHermesovaučenjaumjestoonihAristote-

1

Tekstovekaoidokumenteostarojegipatskojikaldejskojmudrosti,kojejegodinamasku-pljao,PetrićjeobjavioudodatcimasvogdjelaNova de universis philosophia (1591).Tido-datciostarojegipatskojikaldejskojmudrostinisu,nažalost,objavljeniuhrvatskomdvoje-zičnomizdanjuPetrićevaglavnogdjela:Fra-nePetrić/FranciscusPatricius,Nova sveopća filozofija / Nova de universis philosophia(Za-greb:SveučilišnanakladaLiber,1979),prire-dio i pogovor napisaoVladimir Filipović, slatinskoga preveliTomislavLadan i SerafinHrkać.

2

PosvećujućisvojeglavnodjeloNova de uni-versis philosophia papi GrguruXIV., Petrićkaže: »I zašto se odAristotelove filozofijepredajusamoonidijelovikojisuuvelikone-prijateljskiipremaBoguipremanjegovojCr-kvi,dokseovepobožnepomagačicenimalonecijene?IzaistaHermesovaknjižicaO pobož-nosti i filozofiji sadržavavišefilozofijenegolicjelokupnaAristotelova filozofija, pa bi ovunajpobožniju zadaću lako ispunila.«, u: Pe-trić,Nova sveopća filozofija,f.a3r.

3

Vidipobližeotomeutrećemdijeluovogizla-ganja »Ratzingerova kritika deheleniziranjakršćanstva«.

4

FranciscusPatricius,»HermesTrismegistus«,učetvrtojfolijacijiizdanjaNova de universis philosophia (1591), f. 1r: »Hermetem Tris-megistum, virum apud Aegyptios sapientiamaximumfuisse,virimultiacmagni,multisiamsaeculishabuerepersuasum.«

5

Patricius,»HermesTrismegistus«,f.2v:»Huicreiconsonat,quoddeOrpheo,Solone,Pytha-gora, Thalete, Democrito, Platoneque narra-tur.EosscilicetinAegyptumprofectos,nonacolumnis,quaepopuloomniexpositaeerant,sedasacerdotibusdisciplinaspercolloquia,etsobrietatemetsacradidicisse.«

6

Patricius,»HermesTrismegistus«,f.3r:»Ap-parebitautemexhisceHermetis,tumlibellis,tumfragmentis,piaquaedamergaDeumphi-losophia,fideidogmatibus,utplurimumcon-sona.«

7

Patricius,»HermesTrismegistus«,f.3r:»Ap-parebitquoqueGraecasphilosophiasomnes,Pythagoream, Platonicam in divinis, ac mo-rumdogmatibusAristotelicamautem,etSto-icam in Physicis, et medicinae etiam primaprincipia, et ex his, et ex aliis, qui perierunteiuslibrisfuissedesumptas.«



lovih.8Kakobitoolakšao–PetrićupravostomnamjeromiredigiraipremasadržajuuređujeHermesovespise–izričitjePetrićusvojojmotivaciji.9

Drugiizvorizkojegasu,premaPetriću,GrcicrpiliioblikovalisvojufilozofijujestZoroaster.Suprotnoraznimmišljenjimaonjegovuporijeklu,Petrićusvo-jojraspraviZoroastertvrdidajeonKaldejacidatomožedokazatimnogimdokazima.10Tedokazeunastavkutaksativnoinavodi.Njegovejepakizreke,kojesurazasuteporaznimknjigamaraznihautora,onihkršćanskihkaoipo-ganskih,posebnoplatonovaca (sparsa /…/ per Platonicorum libros), Petrićskupio,objedinio,preveonalatinski,premasadržajuklasificiraoiobjavio.11Poputnekihdrugihautora,iPetrićjeteZoroastroveizrekenazvaoZoroastrova proroštva.12

BudućidaseuliteraturiZoroastranaziva»magom«anjegovoučenje»magi-jom«,odimenakojesemnogiježe,13Petrićse,istražujućiznačenjetihizraza,priklanjaonimakojidržedaime‘mag’značikodPerzijanacaistoštokodLa-tina‘mudrac’,akodGrka‘filozof’.14Istotako,slijedećiiutomemnogeau-tore,držidasumagi,tj.mudraciilifilozofi,biliiteolozikojisuštovaliBogaprinosećimumolitveižrtve,držećidajenjihovapravakrepostBožjakrepost.Petrićvjerujedaseodonogvelikog,štojeProklonašaouučenjuKaldejaca,jedvamoženaćivećeiodličnijenapisanoodmakojegkršćanina.15

UZoroastrovimproroštvimanalaziPetrićčakiteologijskoučenjeotrinitetu,trojstvubožanskihosoba.Petrić,naime,kažekakoseuZoroastrovimproroštvi-manalazispoznajaBogaOcaiSinaiDuha.VjerujedajeZoroasterovudog-muoTrojstvuosobāprimioodAbrahamailidrugihBožjihmiljenikajermi,ortodoksno katolički tumači Petrić, ne možemo naravnim svjetlom dostićispoznajutajneTrojstva.UZoroastrovimseproroštvimanalaziivjerovanjeuBogastvoriteljasvihstvariisvijeta,priznajuseanđeli,propovijedarajnebeski,besmrtnostduša teučenjao istini,vjeri,nadi.Stoga,zaključujePetrić,ovajprviinajodličnijidioMagijenijeništadrugonegoTeologijaireligija.Iakonepotpunoprava,kaoonakojujekasnijeobjavioKrist,ipakseodsvijunajvišenjojpribližuje.16

RazumljivojestogadaPetrićbraniopćenitisadržajnikaraktertihproroštavaodvulgarnihtumačenjapremakojimabiseradiloopredskazivanjunekihbu-dućihstvari.Naprotiv,radisezapravo,premaPetriću,ogenezisvihstvari,od-nosnoonjihovomstvaranju.Štoviše,PetrićdržidasuZoroastrovaproroštvanekeobjaveobožanskimstvarimaibožanskimporedcimateotomekakojeBogstvoriointeligibilnabića,dušeisvijet.17

IstražujućirecepcijuZoroastrovihoraculauCrkvi,Petrićdržikakosuprimlje-napozitivno,jednakokaoštosubilanekoćrecipiranaproroštvaSibila(tj.pro-ročicapoganskeantike,kojesunavijestileKrista,tesustogaušleukršćanskuliteraturuiikonografiju).Štoviše,PetrićsepozivaizričitonarecepcijuZoro-astrovih proroštava unutarKatoličke crkve. PremaPetrićevu nalazu,mnogameđunjimasmatralisustariociistinitimaipobožnima,aKatoličkacrkvaihjehvalilaiodobravala.18

PetrićdetaljnoanaliziraučenjasadržanauZoroastrovimproroštvimakojaseodnosenafilozofskesadržajeudisciplinamakaoštosufizika,psihologijaietika,akojeobrađujuraznegrčkefilozofskestruje,uključujućiiPlatonovuiAristotelovufilozofiju.TuanalizuPetrićzaključujetezomorecepcijitihZoro-astrovihfilozofskihučenjakodvodećihgrčkihfilozofa.DržidasuvećinuodtihučenjapreuzeliAristoteliPlatondoksuihPlotin,Porfirije,JamblihiProk-lousvemuslijediliičakshvaćalikaobožanskeglasove.19

Inakraju,daponovimdvarazlogauPetrićevojmotivacijideheleniziranjapo-četkafilozofijeikršćansketeologije.Prvijerazlogistinaopravimizvorima



grčkefilozofije,poglavitoonePlatonoveiAristotelove.Drugijerazlogoslo-boditikršćanskuvjeruiteologijuodbezbožneAristotelovefilozofijeitumačitiihprastarompobožnomfilozofijomEgipćanaiKaldejaca.PogledajmosadakakoseikolikotaPetrićevainicijativaodehelenizacijikrš-ćanskevjerepreklapasasmislomdanašnjegdehelenizacijskogdiskursa.

Heideggerovo defilozoficiranje kršćanske vjere i teologije

DefilozoficiranjeteologijeuHeideggeraproizlaziiznjegovaodređenjaod-nosa filozofijekaoznanosti i teologijekaoznanosti.TajodnosHeidegger jeprecizno odredio u svom raduFenomenologija i teologija (Phänomenologie und Theologie)iz1970.PodtimjenaslovomodržaopredavanjeuTübingenu

8

Patricius, »Hermes Trismegistus«, f. 3r–3v:»Quamobrem,longesatius,etchristianisho-minibus consultius, et utilius longe futurumesse,siHermetisdogmata,potiusquamAri-stotelica,quaeubiquemagnascatentimpieta-te,inscholispublicisetmonachorumAristo-telinimiumaddictorumcoenobiis,aliquandolegantur.«

9

Patricius, »Hermes Trismegistus«, f. 3v:»Quodutcomodiusfieriqueat, libellos iuxtamaterierum,utidiximussequellamacseriem,inordinemredegimus.«

10

FranciscusPatricius,»Zoroaster«,utrećojfo-lijacijiizdanjaNova de universis philosophia(1591),f.3v:»SedChaldaeumeumfuisse,utcredammultisadducorargumentis.«

11

Patricius,»Zoroaster«,f.4v:»Quaeomniainunumcollecta,et inordinesquosdamdistri-buta, quae sparsa invenimus ad communemphilosophiaesinceriorisstudiosorum,et lati-nafecimus,etpublicumlibentesdamus.«

12

Tajeproroštvapodnaslovom»Zoroastriora-cula«Petrićobjavioutrećojfolijacijiizdanjanaff.8r–11v.

13

Patricius,»Zoroaster«,f.4v:»Magiaenomenhorrentplerique.«

14

Patricius, »Zoroaster«, f. 4v: »Ioannes qu-oquePicusait,nomenhocMagusidemesseapud Persas, quod apud Latinos sapiens etapudGraecosphilosophus.«

15

Patricius,»Zoroaster«,f.5r:»Magiitaquein-teraliossapientesmaximeDeumsuntvenerati,maximeadDeumprecesetsacrificiaporrexe-runt.PropriamqueeorumvirtutemDeivirtu-temesse, idest aDeo in seprofectamfassi

sunt.DequaadDeumprece, tammagnaeasunt,quaeProclusexChaldaeorumdogmati-bus subnectit,utmaioraetexcellentiora,vixcrediderimaquoquamChristiano,scriptare-peririposse.«

16

Patricius,»Zoroaster«,f.5r:»EstinhisZoro-astrioraculisdeiPatrisetFiliietSpiritusnonsolum aperta cognitio, sedmagnificae etiamlaudes (crediderim hoc dogma de TrinitatepersonarumeumhabuisseabAbramovelabaliisDeoCharis,quoniamsuoluminenaturalinonpossenosdevenireincognitionemmiste-riiTrinitatis).Factoremrerumomnium,mundicreatoremeumcelebrant.Angelosagnoscunt.Paradisumpraedicant.Animarum immortali-tatemdocentexpresse.Deveritate,defide,despe, de amore seu charitate brevia, sed exi-miahabentdogmata.(…)ItaquehaecprimapraestantissimaqueMagiaeparsnonaliudest,quamTheologiaetreligio;etsinonveraple-ne,utiposteafuitaChristorevelata,attamenproximeomniumadeamaccedit.«

17

Patricius,»Zoroaster«,f.7r:»Sedhaecvati-cinianonvidenturessederebusfuturisullis.Sed revelationes quaedam divinarum rerumetdivinorumordinum,etquomodoDeusetintelligibiliaentiaetanimasetmundumpro-duxerit.«

18

Patricius,»Zoroaster«,f.7r:»Nequealitervi-dentur haec suscipienda, quam fuerint olim,Sibyllarumoraculasuscepta.Interquaemultafuerunt, quae veteribus patribus vera ac piavisa,CatholicaEcclesiamaximopere et lau-davitetcomprobavit.«

19

Patricius, »Zoroaster«, f. 7r: »Horum verodogmatum pleraque, etAristoteles, et Platosusceperunt.Plotinusvero, etPorphyrius, etIamblichus,etProclusomniasuntsecuti,etutdivinasvoceseasuntamplexati.«



9.ožujka1927.,ponoviouMarburgu14.veljače1928.,aobjavioumarburš-kojverziji1970.20Dodaojeobjašnjenjauzdrugidioukojemtematizirapo-zitivnostteologijeinjezinodnospremafenomenologiji(»DiePositivitätderTheologieundihrVerhältniszurPhänomenologie«).Odmahdakažemdajetajdionajintrigantniji,iunekurukunajšokantniji,jerunjemu,kakokasnijepokazujem,razvijatezuoteologijikaopozitivnojznanosti,kojadajepotojsvojojpozitivnostisrodnijas kemijomimatematikomnegosfilozofijomodkojeje,kaoisvepozitivneznanosti,apsolutnorazličita.Odmah na početku,Heidegger se distancira od vulgarnog poimanja odnosateologijeifilozofijekaosuprotstavljanja»vjere«i»znanja«,»objave«i»razu-ma«,jerseutomsuprotstavljanjuneargumentirafilozofski,negoseborbenorazračunavaju dvije svjetonazorske pozicije.21Heidegger razumije taj odnosdrugačije, itokaopitanjeoodnosu dviju znanosti. Tražiinalazitlozaprincipi-jelnudiskusijuotomodnosuujednojidealnojkonstrukcijiidejedvijuznanostii tek iznjihovihmogućnostikaoznanosti ima seodlučitinjihovmeđusobnimogućiodnos.22

Prijenoštoćeraspravljatiospecifičnomodnosufilozofijekaoznanostiiteo-logijekaoznanosti,Heideggerodređujeznanost,ito,kakoističe,»formalno«:kao»utemeljujućeotkrivanje(begründende Enthüllung)nekogsvagdausebizatvorenogpodručjabića(des Seienden),odnosnobitka(des Seins),zbogsameotkritosti (Enthülltheit)«. Za specifičnost teologije kao pozitivne znanostivažnajepritomHeideggerovanapomenadasvakopredmetnopodručjeima,»primjerenokarakterustvariivrstibitka(Seinsart)«svojihpredmeta,vlastitinačinmogućegotkrivanja,legitimiranja,utemeljivanjaipojmovnogkovanja(Prägung)spoznajekojasenatajnačinstvara.PremaHeideggeru,izsameidejeznanostiproizlazedvijemogućnostiznanosti:kaopozitivnihznanostiifilozofijekaoznanosti.Prvesuznanostiobiću(vom Seienden),kojenaziva»ontičkeznanosti«akojetematizirajunekosvagdavećpostojećebiće(vorliegendes Seiende),dakleneki»pozitum(Positum)«.Stogasezovupozitivneznanosti.Njihovakarakteristikajeutome,nastavljaHeideg-ger, što je smjer opredmećivanjaonoga štouzimajukao temunastavljanjevećpostojećeg»predznanstvenogstava(vorwissenschaftliche Einstellung)«prematematiziranombiću.Filozofijapaknaprotiv,kaoznanostobitku,tj.ontologija,trebaprincipijelno»premještanje(Umstellung)pogledasbića(das Seiende)nabitak(das Sein),pričemusejednakotakoibiće,naravnoutommodificiranomstavu,držinaoku(im Blicke gehalten wird)«.Stogasepozitivneznanostimeđusobnorazlikuju»relativno«,apremafilozofiji»apsolutno«.SadajerazumljivaHeideggerovateza:

»Teologijajejednapozitivnaznanostikaotakvastogaapsolutnorazličitaodfilozofije.«

RazumljivajeičestocitiranaHeideggerovakonsekventnatezadaje»teolo-gijakaopozitivnaznanostnačelnobližakemijiimatematicinegofilozofiji«.PodteologijomHeideggersvagdamislinakršćanskuteologiju(Theologie im Sinne der christlichen Theologie).23

AkojebîtpozitivneznanostipremaHeideggeru,kakojevećnavedeno,uteme-ljujućeotkrivanjepostojećegusvagdavećnekakootkrivenogbića,kojekaotakvojest‘pozitum’određeneznanosti,postavljasepitanje:štoje‘positum’tj.predmetteologije?Njezinpredmetnije,kakosečestovulgarnomisli,»zna-nostokršćanstvukaosvjetskopovijesnomdogađaju«,negoje»onopostojeće(das Vorliegende/Positum)zateologijukršćanskost(Christlichkeit)«,kojatekomogućujeneštotakvokaoštojekršćanstvo.Konstitutivnozakršćanskostje



pakkršćanska»vjera(Glauben)«kao»načinegzistencijeljudskogpostojanja(Dasein)«kojine»sazrijeva(zeitigt)«krozpostojanje(Dasein)nitiprekonje-ga»izslobodnihdijelova«.Primarnoza»kršćansku«vjerujest»Krist,raspetiBog(der gekreuzigte Gott)«.SpecifičnostkršćanskevjereHeideggersažimaovako:

»Stogajeodnosvjerepremakrižu,kojijeodnosodređenKristom,kršćanski.«

Razapinjanjepakisveštotomepripadajest»jednopovijesnodogađanje«,okojemusekao»faktumu«može»znati«samo»uvjeri (im Glauben)«.To itakvo događanje ima, sukladno svom »specifičnom ‘žrtvenom’ karakteru«(‘Opfer’-charakter),određenismjerpriopćavanja(Mitteilungsrichtung)pre-masvagdafaktičkipovijesnoegzistirajućemistovremenomilineistovremenompojedinačnomčovjeku,odnosno»zajednicitihpojedinacakaoopćini(als Ge-meinde)«.24

Tumačećikršćanskuvjerničkost(Gläubigkeit)izsamevjere,Heideggerveću,rekaobih,filozofijskistrastvenojanaliziegzistencijalnebîtikršćanskevjeredefilozoficiratuvjeru,dabiuposljednjemdijeluukojemtematiziraodnosteologijekaopozitivneznanostipremafilozofijitoučinioisteologijom.Razu-mijevajućiobjavunaime,gotovoortodoksnokatolički,kaopriopćenjekrozdo-gađaje,timpriopćenjempostajesevjerničkim»su-dionikom(Teil-nehmer)«natomdogađanjuobjave.Tovjerničkosu-dioništvo(Teil-nehmen)kojesezbiva»samouegzistiranju«(nur im Existieren)jestkaotakvo»svagdadano (ge-geben) samokaovjerakrozvjeru«.Takojevjerničkaegzistencijaposvemaprožetavjerom,štoHeideggerekspliciraovako:

»Utom‘su-dioništvu’(Teil-nehmen)i‘dio-ništvu’(Teil-haben)nadogađanjurazapinjanjanakriž(Kreuzigung)bivačitavopostojanje(das ganze Dasein)kršćanskim,tj.odnošenopremakrižu,stavljenopredBoga,itase,tomobjavompogođenaegzistencija,samasebiočitujeusvojemzabo-ravuuBogu(in ihrer Gottvergessenheit).«25

Takosekršćanskaegzistencijasvagdarazumijeizsebesame,tj.izvjerekojajedarBožjegmilosrđa.Avjerapaksamusebesvagdarazumijesamovjernički(gläubig).Stogajojnetrebanikakvoracionalno,izvanvjerničkoopravdanje.

20

MartinHeidegger,Phänomenologie und The-ologie (FrankfurtamMain:VittorioKloster-mann,1970).TekstjeposvetioRudolfuBult-mannu riječima»in freundlichemGedenkenandieMarburgerJahre1925bis1928«(upri-jateljskomsjećanjunamarburškegodineod1925.do1928.). –Prema tom izdanjudaljecitiram.Napominjem da je djelo prevedenonahrvatskiudijelovima,ali,koliko jemenipoznato,neiucjelini.

21

Heidegger,Phänomenologie und Theologie, p.13:»(...)PhilosophieundTheologiesoge-nommen,gebendannderSpannungunddemKampf zweier weltanschaulicher PositionenAusdruck.DiesesVerhältniswirdnicht ents-chieden durchwissenschaftlicheArgumenta-tion, sonderndurchdieArtunddasAusmaßunddieKraftderweltanschaulichenÜberze-ugungundVerkündigung.«

22

Heidegger,Phänomenologie und Theologie, p.13:»WirfassendasProblemdesVerhältni-ssesvonvornhereinanders, undzwaralsdieFrage nach dem Verhältnis zweier Wissen-schaften. (...) – Es bedarf daher, um einemBoden für diegrundsätzlicheDiskussiondesProblems zu haben, einer idealen Konstruk-tionderIdeenbeiderWissenschaften!AusdenMöglichkeiten, die beide alsWissenschaftenhaben,istihrmöglichesVerhältniszueinanderzuentscheiden.«

23

Heidegger,Phänomenologie und Theologie, pp.14–15.

24

Heidegger,Phänomenologie und Theologie, p.18.

25




Pravi egzistencijalni smisao vjere premaHeideggeru jest ponovno rađanje. (»Der eigentliche existenzielle Sinn des Glaubens ist demnach:Glaube – Wie-der-geburt«).Toponovnorađanjenijenekimomentalnikvalitetnego»mo-dus«povijesnogegzistiranjafaktičkogvjerničkogpostojanjaupovijestikojazapočinjes»događanjemobjave«kojesedogađa»usamojvjerničkosti(in der Glaubigkeit selbst)«i»otkrivasesamovjeri«.PozivasepritomnaLuthera,citirajućinjegovoodređenjevjerekaosamoizručenje:

»’Vjerajedatiseuhvatiti(Sichgefangengeben)ustvarima,kojeminevidimo’.«26

SrodnostHeideggeroveegzistencijalneanalitikevjerničkogpostojanjaspro-testantskimegzistencijalnimshvaćanjemosamodostatnostivjereiPisma,bezfilozoficirajućeg»teologiziranja« i jednogidrugogjeočita.Ogledase to iuzaključnomHeideggerovuodređenjuvjerekaovjerničkirazumijevajućegegzi-stiranjaupovijestikojaseočitujeidogađasraspetimKristom.27

TakoHeideggerrazumijebîtkršćanskevjere,naravnouduhusvojeherme-neutičkefilozofijeegzistencije.Akakojesteologijom,itosteologijomkaoznanošću,načemuHeideggerinzistira?Premdateo-logijadoslovnoznačiznanostoBogu,onato,premaHeideggeru,nipoštonije,jerBognijepredmetnjezinaistraživanja»kaoštoježivotinjatemazoologije«.Štoviše,teologijanijenispekulativnaznanostoBogukaoniznanostoodnosuBogapremačovjekuiobratno.Kadabitobila,ondabiteologijabilafilozofijareligije(Religionsphilosophie)ilipovijestreligije(Religionshistorie),ukratko znanost religije (Religionswissenschaft). Najmanje je pak teologijaznanostočovjeku injegovimreligioznimstanjima idoživljajimau smislupsihologije religije (Religionspsychologie). Sve to znači samo jedno: znan-stvenostteologijenesmijeseodređivatitakodasemjeriloočitosti(Maßstab der Evidenz)njezinevrstidokazivanjaistrogostinjezinepojmovnosti(Stren-ge ihrer Begrifflichkeit)uzimaoddrugihznanosti.28

PozitivnoodređujeHeideggerteologijusamosukladnoonomštojepositumteologijeaštoseotkrivauvjeri.Stogainjezinaspecifičnapojmovnostmožeizrastatisamoiznjesame.Onanemožepokušavatiočitostvjerepovećavatiiliopravdatipozivanjemnaspoznajedrugihznanosti.Teologijuprimarnouteme-ljujevjera,iako,primjećujepritomHeidegger,njeziniiskaziitijekdokazivanja»formalno«izviruizslobodnihčinauma.Heideggersesuprotstavlja»apologet-ski«nastrojenomshvaćanjudasenaruševinamaznanostimoževjeruopravda-vatiitimeučvršćivati.Nasuprottome,oninzistiranatomedasesvateologijskaspoznajausvojojsadržajnojzakonitostitemeljinavjeri.Stoga,natemeljusvojespecifičnepozitivnostiinaznačenogoblikaznanja,teologijajest,zaključujeHeidegger,posvemasamostojnaontičkaznanost.29Iupravokaotakvaima,kaoidrugeontičkeznanosti,nekevezesfilozofijomkaoznanošću.Raspravuoodnosuteologijekaopozitivneznanostipremafilozofijikaoonto-logijipočinjeHeideggerznakovitomtvrdnjomdavjeranetrebafilozofiju,alidajetrebaznanost vjerekaopozitivna znanost.Filozofijutreba,dakle,teolo-gija.Ukojemsmislu?Neusmislukaodabiteologijatrebalafilozofijudaseutemeljiiprimarnootkrijesvojpozitivitet,tj.kršćanskostkojanasvojnačinutemeljujesamusebe.Teologijakaopozitivnaznanostvjeretrebafilozofijusamoupogledusvojeznanstvenosti,30analognočinjenicidasesvepozitivneznanostisusrećusfilozofijomkadaiukolikopropitujutemeljnipojamsvogpredmeta.Primjerice,prirodnaznanost,kadasepitaosamoj»prirodi«kaotakvojikadapritomdođedograničnihpitanjakojaprepuštafilozofiji.Kakostojisteologijskimtemeljnimpojmovimaiizmičulioniupotpunosti,pitaseHeidegger,filozofijsko-ontologijskompromišljanju?31Heideggerpod-



sjeća:teologijajepozitivnaznanostovjerikojaje,kakojeranijerečeno,bitnikonstitutivumkršćanskosti i kao takva preporađanje ljudske egzistencije. Ipremdaseonoštoseotkrivauvjerinikadanemožeutemeljitiracionalno,tj.znanjemumakojijeslobodnosamnasebeoslonjen,ipakje,tumačiHeideg-gerdalje,ukršćanskomdogađanjukaopreporađanjuuzdignuta(aufgehoben)predvjernička, nevjernička egzistencija postojanja.Heidegger vjerno hege-lovskipojašnjavada‘uzdignuta’(aufgehoben)neznačibitiodstranjena,negodajepredvjerničkaegzistencijauzdignutaunovostvorenje,unjemuodržanaipohranjena.32

OdnosteologijekaoontičkeznanostivjereifilozofijekaoontologijeHeideggeregzemplificirapreciznijomanalizomodnosakršćanskeipredkršćanskeegzisten-cije.Uvjeri je naime egzistencijalnoontičkapredkršćanska egzistencija pre-vladana.Toprevladavanjepredkršćanskeegzistencije,kojepripadavjerikaopreporađanju,značiupravodajeuvjerničkojegzistencijitoprevladanopredkrš-ćanskopostojanje suuključeno. Jerprevladatineznačiodbaciti, negouzetiunovo raspolaganje.Generalizirajući taj nalaz egzistencijalne analitike odnosavjerničkogipredvjerničkogpostojanja,Heideggerzaključujetvrdnjomdajeon-tologijsko,tj.filozofijskorazumijevanjebitkauključenouteologijskepojmove,tj.dasviteologijskipojmovinužnoskrivajuusebiono razumijevanjebitkaštogaljudskopostojanjekaotakvoimaposebi,ukolikoonouopćeegzistira.33

26


27

Heidegger,Phänomenologie und Theologie, p.20:»GlaubeistgläubigverstehendesExisti-erenindermitdemGekreuzigtenoffenbaren,d.h.geschehendenGeschichte.«

28

Heidegger,Phänomenologie und Theologie, pp.25–26.

29

Heidegger,Phänomenologie und Theologie, pp. 26–27: »Die eigentümliche Begrifflich-keitderTheologiekannnurausihrselbster-wachsen.SiebedarfabererstrechtnichtderAnleihebeianderenWissenschaften,umihreBeweisstücke zu mehren und sichern, nochkannsiegarversuchen,durchBeziehungvonErkenntnissen anderer Wissenschaften dieEvidenzdesGlaubenszusteigernoderauchzurechtfertigen.VielmehrwirddieTheologieselbst primär begründet durch den Glauben,wenngleich ihre Aussagen und BeweisgängeformalfreienVernunfthandlungenentspringen.(...)es(ist)abereinSelbstmißverständnisdesGlaubens,wenn ermeint, sich durch diesesZerschellenderWissenschaftenanihmselbstallererstinsRechtzusetzenodersichgarda-durchzufestigen.AlletheologischeErkennt-nisistinihrersachhaltigenRechtmäßigkeitaufdemGlaubenselbstgegründet,sieentspringtausihmundspringtinihnzurück.–AufdemGrundeihrerspezifischenPositivitätundderhierdurchvorgezeichnetenWissensformistdieTheologie eine völlig eigenständige ontischeWissenschaft.«

30

Heidegger, Phänomenologie und Theologie, p.27:»DerGlaubebedarfnichtderPhiloso-phie, wohl aber dieWissenschaft des Glau-bens als positive Wissenschaft. (...) Diepositive Wissenschaft des Glaubens bedarfder Philosophie nur mit Rücksicht auf ihreWissenschaftlichkeit.«Riječikurzivomistak-nuosâmHeidegger.

31

Heidegger,Phänomenologie und Theologie, p.28:»Istdennnichtdas,washierbegrifflichgefaßtwerdensoll,daswesenhaftUnbegrei-fliche,mithinaufreinrationalemWegewederin seinem Sachgehalt zu ergründen noch inseinemRechtzubegründen?«

32

Heidegger,Phänomenologie und Theologie, p.29:»(...)undwenngleichdasinihm[=imGlauben]Offenbareniedurchein rationalesWissenderfreiaufsichselbstgestelltenVer-nunftbegründetwerdenkann,soliegtdochimchristlichenGeschehenalsWiedergeburt,daßdarin die vorgläubige, d. i. ungläubige Exi-stenz desDaseins aufgehoben ist.Aufgeho-benheißtnichtbeseitigt,sondernindieneueSchöpfunghinaufgehoben,inihrerhaltenundverwahrt.«

33

Heidegger,Phänomenologie und Theologie, p.29:»DiesezumGlaubenalsWiedergeburtgehörigeexistenzielleÜberwindungdervor-christlichenExistenzbesagtabergerade,daßin der gläubigen Existenz das überwundenevorchristliche Dasein existenzial-ontologischmitbeschlossenliegt.Überwindenbesagtnichtabstoßen,sonderninneueVerfügungnehmen.



Tutezuouključenostiontologijskog,tj.filozofijskograzumijevanjapredkrš-ćanskeegzistencijeuteologijskorazumijevanjekršćanskeegzistencijeHei-deggerilustriraprimjerompojmagrijeha.Onsejavljasamouvjerijersamovjernikmožeegzistiratikaogrješnik,pojašnjavaHeidegger.Trebalisegrijehistumačiti pojmovno teologijski, tada sampojamgrijeha iziskuje povratnoposezanje za pojmom krivnje, koja je izvorno ontologijsko, egzistencijskoodređenjepostojanja.Nesamotonego,zaoštravajućipitanjeodnosafilozofijeiteologijebašnaprimjerugrijeh–krivnja,Heideggerštovišetvrdi,dačimseizvornijeiprimjerenijeupravomsmisluontologijskiiznesenavidjelotemelj-noustrojstvopostojanja,naprimjer,štoseizvornijeshvatipojamkrivnje,timćejednoznačnijetajpojamuzmoćifungiratikaouputazateologijskueksplikacijugrijeha.34

ZaHeideggerajeposveneutemeljenabojazandabiposezanjemzaontologij-skimpojmovimaprieksplikacijiteologijskihpojmovateologijabilastalnonauzici(Gängelband)filozofije.Grijehseusvojojbîti,primjerice,nemoženipo-što»racionalno«deduciratiizpojmakrivnje,čakseiznjeganemoženazrijetini»faktičkamogućnost« (faktische Möglichkeit)grijeha.Onoštoseposeza-njemzaegzistencijalnoontologijskimpojmompostižejestdateologijskipojamkao»egzistencijskipojam«(Existenzbegriff)dobivaonu»korekciju,tj.su-vo-đenje (Mitleitung)« koje je za teologijski pojamkao»egzstencijski pojam«(Existenzbegriff)posvom»predkršćanskomsadržaju«(seinem vorchristlichen Gehalte)nužno.Nakraju,kakobispriječiobilokakavnesporazum,Heideggerjošjednomnaglašavadaje»porijeklo«(Ursprung)teologijskogpojmagrijeha»samovjera«(nur der Glaube)tedaontologijskipojamkrivnjekaotakavni-kadanijetemateologije.35

Generalizirajućinalazanalizeodnosateologijskogpojmagrijehaiegzisten-cijalnoontologijskogpojmakrivnje,Heideggerodređujeopćenito funkcijufilozofijepristvaranjuteologijskihpojmova.Takoulogufilozofijeuteologijisvodinaontologijskikorektiv,kojimsesamoformalnonaznačujeontički,tj.predkršćanskisadržajteologijskihpojmova.36

Unatočnjegovimnijansiranimegzistencijalnimanalizamaspecifičnogkršćan-skogvjerničkogpostojanjaiodnosa(kršćanske)teologijeifilozofije,Heideggerukrajnjojlinijiinzistira,usrodnostisprotestantizmom,nadefilozoficiranjuvjereiteologije.Time,suprotnoRatzingeru,oslabljuje,danekažem,anulirahelenizacijskielementukršćanstvu.

Ratzingerova kritika deheleniziranja kršćanstva

Najnoviji poticaj tematiziranju dehelenizacije kršćanske vjere, i uopće eu-ropskogduha,dao je teolog i sadašnjipapaJosephRatzinger.Učinio je toposebnou svompredavanjunaSveučilištuuRegensburgu12. rujna2006.podnaslovom»Vjera,razumisveučilište:Sjećanjairazmišljanja«.37

Nećuseovdjeosvrtatinažestokekritikekojeje,inanjegovovelikoizne-nađenje,topredavanjeizazvalouislamskomsvijetu.Tesukritikeuslijedileuglavnom zbogRatzingerova citiranja bizantskog caraManuela II. Paleo-loga.CarjenaimeurazgovorusučenimPerzijancemokršćanstvuiislamuinjihovojistiniustvrdiouoblikupitanjadaMuhamednijedonioništanovanego samo zlo (Schlechtes) i nehumano (Inhumanes). To se, prema caru,očitujenaprimjerukuranskompropisudasevjerakojupropovijedatrebaširiti mačem.38 Kritike koje je izazvalo Ratzingerovo citiranje tog carevastavaimplicirajuraspravuodžihadu,osvetomratu,štosvenijetemaovogmogizlaganja.



ZadržatćuseisključivonaRatzingerovojtezioblagodatnojhelenizacijikršćan-stvakojurazvijainspirirancitatomspomenutogcarakojijeunastavku,štogatakođercitiraRatzinger,izmeđuostalogarekaodaseBogunemilikrvidajenedjelovatipremarazumu,po logosu,protivnoBožjojbîti.39Kaoda jepredosjećaosvemogućekritike,Ratzingerufusnotiupozoravanatodamujepricitiranjubizantskogcarastalosamodotogadanaznačibitnusvezuvjereirazuma(den wesentlichen Zusammenhang zwischen Glaube und Vernunft).Takojeunavedenomcitatuupotrijebljenariječ‘logos’povodRatzingeruzaeksplikacijunjegovetezeoprožimanjuonognajboljegugrčkomsvjeromuBoga,kojasetemeljinaBibliji.40

VrhunactogaprožimanjavidiRatzingeruprologuIvanovaevanđelja,gdjeseBogizričitodefinirakaoLogos.Prolognaimezapočinjepoznatomrečenicom:U početku bijaše riječ, logos, koji znači i riječ i razum, tumačiRatzinger.EvanđelistIvannamjetimepoklonio,kažeRatzinger,zaključnuriječuodre-đivanjubiblijskogpojmaBoga,ukojemsvi,čestomukotrpniizakučastipu-tovibiblijskevjeredolazedosvogaciljainalazesvojusintezu.41

No,tajprocespribližavanjagrčkogduhaikršćanskevjerebiojedug.Nje-govpočetakvidiRatzingerustarozavjetnojsceniukojojseBogneočitujeponekomsvomspecijalnomimenu,kakosuseimenovalibogoviupoliteizmu,negobezimeno:ja jesam koji jesam. RatzingerkomentiratajizričajHeideg-

(...)Alle theologischen Begriffe bergen not-wendigdas Seinsverständnis insich,dasdasmenschlichedaseinalssolchesvonsichaushat,sofernesüberhauptexistiert.«

34

Heidegger,Phänomenologie und Theologie, pp.29–30:»Soistz.B.dieSündenurimGla-ubenoffenbar,undnurderGläubigevermagfaktischalsSünderzuexistieren.SollaberdieSünde, (…)theologisch-begrifflichausgelegtwerden,dannerfordertderGehaltdesBegri-ffesselbst,(...)denRückgangaufdenBegriffderSchuld.SchuldaberisteineursprünglicheontologischeExistenzbestimmungdesDase-ins. JeursprünglicherundangemeßenerundimechtenSinneontologischdieGrundverfa-ssungdesDaseinsüberhauptansLichtgestelltist, je ursprünglicher z.B. der Schuldbegriffgefaßtwird,umsoeindeutigervermageralsLeitfadenfürdietheologischeExplikationderSündezufungieren.«

35


36

Heidegger,Phänomenologie und Theologie, p.30:»Philosophie ist das formal anzeigen-de ontologische Korrektiv des ontischen, und zwar vorchristlichen Gehaltes der theologis-chen Grundbegriffe.« IstaknuokurzivomsâmHeidegger.

37

Joseph Ratzinger, »Glaube, Vernunft undUniversität. Erinnerungen und Reflexionen.Die Ansprache Benedikts XVI. [= JosephRatzinger] inderAulaMagnaderUniversi-

tätRegensburg amDienstag, 12.September2006, im Rahmen der Apostolischen ReisenachBayern«,u:30 Tage in Kirche und Welt,Oktober2006,pp.1–7.Ratzingerovgovorjeodmahobjavljenonakokakojeizgovoren,au ovomčasopisu, koji predstavlja njemačkoizdanje talijanskog časopisa 30 giorni nella Chiesa e nel mondo,štogaizdajeGiulioAn-dreotti,tekstgovorajes»fusnotama«,štojebilo i najavljeno. Dalje citiram prema tomizdanju. –Na hrvatskom jezičnompodručjupostojivišeprijevoda,fragmentarnoiucjeli-ni,ali,kolikomijepoznato,bez»fusnota«.

38

Ratzinger, »Glaube,Vernunft und Universi-tät«,p.2.

39

Ratzinger, »Glaube,Vernunft und Universi-tät«,p.2:»’GotthatkeinGefallenamBlut,undnichtvernunftgemäß(syn logo)zuhan-deln,istdemWesenGotteszuwider.’«

40

Ratzinger, »Glaube,Vernunft und Universi-tät«,p.2:»Ichdenke,daßandieserStelledertiefeEinklangzwischendem,was imbestenSinne griechisch ist, und dem auf der BibelgründendenGottesglaubensichtbarwird.«

41

Ratzinger, »Glaube, Vernunft und Univer-sität«,pp.2–3:»JohanneshatunsdamitdasabschließendeWortdesbiblischenGottesbe-griffs geschenkt, in dem alle die oftmühsa-men und verschlungenen Wege des biblis-chenGlaubensanihrZielkommenundihreSynthesefinden.«



gerovomkategorijom»Dasein«,postojanje,prisutnost.Osimtogatakvimsebezimenim starozavjetnim određivanjem Boga začinje, prema Ratzingeru,prosvjetiteljskademitologizacijakojajeu»unutarnjojanalogiji«sasokratskimpokušajemdaseprevladainadiđemythos.KaonavažanmomentuprocesuprožimanjagrčkemisliiBiblije,Ratzingerpodsjeća također na činjenicu, danas utvrđenu, da je upravouAleksandrijinastaogrčkiprijevodStarogzavjeta–Septuaginta.Toje,premaRatzingeru,višenegopukiprijevodhebrejskogteksta,kojibimoždačakmanjepozitivnotrebalo prosuđivati, ali koji je, i kao takav, samostalni tekstualni svjedok ivažankorakupovijestiObjave,ukojemsesusretgrčkemisliivjererealiziraonanačinkojijezanastanakkršćanstvainjegovoširenjezadobioodlučujućeznačenje.Jerpritomsenanajdubljinačinzbivasusretizmeđuvjereirazuma,izmeđupravogprosvjetiteljstvaireligije.RatzingerseuzaključkuvraćapričiscaremManuelomII.Paleologom,koji je iznutarnjebîtivjere, iujedno izbîtionoggrčkogkojesesvjeromstopilo,mogaorećikakojenedjelovati»sLogosom«protivnoBožjojbîti.42

TomsebiblijskomigrčkofilozofijskomodređenjukršćanskogaBogakaolo-gosasuprotstavljastrogomonoteističkoodređenjeBoga,npr.uislamupremanaukukojegje,tumačiRatzinger,Bogapsolutnotranscendentan.Priznajeme-đutimdasuseiukasnosrednjovjekovnojkatoličkojteologijijavljaletendencijekojesuminiraletusintezugrčkogikršćanskog.PosebnospominjeDunsSkotovvoluntarizamkoji,usuprotnostisaugustinskimitomističkimintelektualizmom,daljnjimizvođenjemvodidotezedamipoznajemosamoodređenuBožjuvolju(Voluntas ordinata),realiziranuuovomsvijetukakvogmipoznajemo.Onkrajteodređene,realiziraneBožjevolje,nastavljaRatzinger tumačitiSkotovvo-luntarizam,jestslobodaBožjasnagomkojebiBogmogaoučiniti inapravitisuprotnosvemuštojeučinio.43

U tomSkotovustavunaznačuju se stanovišta (Positionen),nastavljaRatzin-ger,kojasubliska islamskojapsolutno transcendentnojsliciBoga.Ratzingerjeizričitkadakažedabisetastanovišta,zaoštravajućikritikuDunsSkotovavoluntarizma, mogla približiti stanovištima Ibn Hazna, učenog srednjovje-kovnogislamskogteologa,filozofaiknjiževnika,teićiususretslicijednog»Bogasamovolje«(Willkür-Gottes)kojinijevezannaistinuidobrotu.PobližetumačećistavoBogusamovolje,RatzingerkažekakotajstavimpliciratodaBožjavoljanijevezananizakojuodnašihkategorijapabilatairazumnost(Vernünftigkeit).TumačenjetetranscendentnostiBogaznačida,nastavljaRat-zinger,premaspomenutomislamskomteologuIbnHaznu,Bognijevezannizasvojuvlastituriječteganištaneobvezujenatodanampriopćiistinu.Kadbionhtio,čovjekbimoraoprakticiratii»idolopoklonstvo«(Götzendienst).ZaključujućianalizustavaoapsolutnotranscendentnomBogu,Ratzingersin-tetizirasvojukritikuapsolutnotranscendentnogmonoteizmatekažekakosetranscendencijaiBožjadrugačijosttolikopretjerujudainašrazum,našsmisaozadobro i istinito,nisuvišezbiljskozrcaloBoga.Njegovenedokučivemo-gućnostizanasostajusvagdanepristupačneiskriveneizanjegovihstvarnihodluka.Suprotnotome,nastavljaRatzinger,kršćanskajevjerauvijekinzisti-ralanazbiljskojanalogijiizmeđunasljudiiBoga,stvoriteljskogduhainašegstvorenoguma.PritomsepozivanaČetvrtilateranskikoncil,kojijeutvrdiodase,unatoččinjenicidasunesličnostiizmeđuBogaičovjekavećenegosličnosti,ipakanalogijainjezingovorneukidaju.44

Tendencijekojesuusmjereneprotivprožimanjavjereigrčkefilozofskemisli,u likuopisanogheleniziranogkršćanstvaunajpozitivnijemsmislu,Ratzin-



gersvodinazajedničkinazivnikapostrofirajući ihkritičkinadesetakmjestakao dehelenizaciju (Enthellenisierung) kršćanskog vjerovanja. Identificira trivaladehelenizacijskogprograma(Enthellenisierungsprogramm)ukršćanskojteologiji,uglavnomprotestantskeprovenijencije.Prvivalvidiuizgonume-tafizikeizteologijeusamojReformaciji16.stoljeća,protagonistikojese,sLutheromnačelu,suprotstavljaju,kakotoformuliraRatzinger,»teologijskojškolskojtradicijisistematiziranjavjere,kojejeposvemaodređivalafilozofi-ja«.Stogasevjerapojavljuje»nevišekaoživapovijesnariječnegoudomljena(eingehaust)ujedanfilozofskisustav«.NjihovadevizaSola scriptura ukojojreformatori,kakokažeRatzinger,vide»čistipralikvjere«(die reine Urgestalt des Glaubens),smjeranatodavjerutrebaosloboditiodmetafizike.45

DrugivaldehelenizacijeRatzingervidiutzv.»liberalnojteologiji19. i20.stoljeća«,započetsAdolfomHarnackom.Tajprotestantskiteologimaojeve-likiutjecaj iukatoličkoj teologiji, i touvrijeme,napominjeRatzinger, ranefazenjegova(Ratzingerova)akademskogdjelovanja.JezgruHarnackovemislikritičkividiRatzingerupovratkuIsusukaojednostavnomčovjekuinjegovojjednostavnojporucikojajeprijesvihteologiziranjaiupravotakođerprijesvihheleniziranja.Tajednostavnaporukapredstavljazbiljskivrhunacreligioznograzvojačovječanstva.Svojimhistorijsko-kritičkimtumačenjemNovogzavjetaHarnack,kakotumačiRatzinger,viditeologiju,oslobođenusamoprividnofi-lozofijskihiteologijskihelemenata,bitnokao»historijskuistogastrogoznan-stvenu«disciplinu.TakosehistorijskokritičkimtumačenjemNovogzavjeta,teologija kao bitno historijska i strogo znanstvena, opet nanovo uvrštava ukozmossveučilišta.46

UpozadinioveHarnackovetezeRatzingervidi»novovjekosamoograničenjeuma (Selbstbeschränkung der Vernunft), kako je ono našlo klasični izraz uKantovim Kritikama, a koje je umeđuvremenudalje radikaliziralo prirodo-

42


43

Ratzinger,»Glaube,VernunftundUniversität«,p.3:»HieristderRedlichkeithalberanzumer-ken, daß sich im Spätmittelalter Tendenzender Theologie entwickelt haben, die dieseSynthesevonGriechischemundChristlichemaufsprengen. Gegenüber dem sogenanntenaugustinischenundthomistischenIntellektua-lismusbeginntbeiDunsScotuseinePositiondesVoluntarismus,dieschließlichindenwei-terenEntwicklungendahinführtezusagen,wirkenntenvonGottnurseineVoluntas ordinata. JenseitsdavongebeesdieFreiheitGottes,kraftderererjaauchdasGegenteilvonallem,wasergetanhat,hättemachenundtunkönnen.«

44

Ratzinger, »Glaube,Vernunft und Universi-tät«,p.3:»DieTranszendenzunddieAnders-heitGotteswerdensoweitübersteigert,daßauchunsereVernunft,unserSinnfürdasWahreundGutekeinwirklicherSpiegelGottesmehrsind,dessenabgründigeMöglichkeitenhinterseinentatsächlichenEntscheidenfürunsewigunzugänglichundverborgenbleiben.Demge-genüberhatderkirchlicheGlaubeimmerdar-anfestgehalten,daßeszwischenGottunduns,

zwischen seinem ewigen Schöpfergeist undunserergeschaffenenVernunfteinewirklicheAnalogiegibt,inderzwar–wiedasVierteLa-terankonzil 1215 sagt – dieUnähnlichkeitenunendlich größer sind als dieÄhnlichkeiten,aberebendochdieAnalogieundihreSprachenichtaufgehobenwerden.«

45


46

Ratzinger, »Glaube, Vernunft und Univer-sität«, p. 4: »AlsKerngedanke erscheint beiHarnack die Rückkehr zum einfachenMen-schen Jesus und zu seiner einfachen Bot-schaft,dieallenTheologisierungenundebenauch Hellenisierungen voraus liege: Dieseeinfache Botschaft stelle die wirkliche Höheder religiösen Entwicklung der Menschheitdar.(...)Insofernordnetdiehistorisch-kritischeAuslegungdesNeuenTestaments,wie er siesah,dieTheologiewiederneuindenKosmosderUniversitätein:TheologieistfürHarnackwesentlich historisch und so streng wissen-schaftlich.«



znanstvenomišljenje«.47InteresantnojeovdjespomenutiRatzingerovutezu,kakoovomodernoshvaćanjeuma»počivanatehničkimuspjehompotvrđenojsinteziplatonizma(kartezijanizma)iempirizma«,jersepretpostavlja»matema-tičkastrukturamaterije,takorećinjezinanutarnjaracionalnostkojaomogućujerazumijevanjeiupotrebunjezinaoblikadjelovanja(Wirkform)«.48Tatemeljnapretpostavkajetakorećiplatoničkielementumodernomrazumijevanjupriro-de.No,suigramatematikeiempirijepovodjeRatzingerudadovedeupitanjekanonznanstvenosti,kojisetemeljinatojsuigriikojemuseželepribližitizna-nostikaoštosupovijest,psihologija,sociologijaifilozofija.Utomhorizontuodređeni pokušaj da se teologiju održi »znanstvenom« znači zaRatzingerapitanjeoBoguisključitiizznanstvenemetode,odnosnonjegovosvođenjenaneznanstveno ili predznanstveno pitanje, a od kršćanstva da ostane »samobijednifragment«.49

Timtipomznanstvenostidefinitivnoseoktroiranovovjekoograničavanjeuma(Vernunftbeschränkung),započetomatematizacijomeuropskeznanostiurene-sansnomplatonizmu,kojejeKantkanonizirao.Posljedicetogaograničavanjaumanisu relevantne samozakršćanstvokoje teži suprotnome, tj. proširenjuuma(Vernunfterweiterung)nego,držiRatzinger,»izazapadnoeuropskiduhucjelini«.Trećivaldehelenizacije(die dritte Enthellenisierungswelle)vidiRatzingerutezidase»sintezusgrčstvom(Griechentum)kojasezbilaustarojcrkvi,akojajebilaprvainkulturacijakršćanskoga,nebismjelonametatidrugimkul-turama«.50Njihovobipravobilodase»jednostavnaporukaNovogzavjetaunjihovimprostorimananovoinkulturira«.51Ratzingerpriznajedatatezanije»posvekriva«(einfach falsch),alijeipakpojednostavljenainetočna(doch vergröbert und ungenau).Opetnaglašavadaje»Novizavjetpisannagrčkomidausamomsebinosidoticanjesgrčkimduhom,kojejesazrijevaloupret-hodnomrazvojuStarogzavjeta«.52Slažesestimedapostoje»slojeviuprocesunastajanjastarecrkve,kojinebitrebaliućiusvekulture«.53No,kadaseradio»temeljnimodlukama«(Grundentscheidungen)kojeseodnosena»svezuvjeres traženjem ljudskoguma«, tada,držiRatzinger, teodlukepripadaju samojvjeriionepredstavljaju»njojprimjerenrazvoj«.54

Zaključnobihrekaoovo:Ratzingerovakritikadehelenizacijeujednojeikriti-kamodernog,novovjekovnomznanošćuinauguriranogsamoograničavanjaumapodutjecajemkojegajeodstranenekihteologa,poglavitoonihprotestantskih,teologija svedenana»historijsku ihumanističkudisciplinu«.Prava teologija(eigentliche Theologie)međutim,premaRatzingeru,morabitiiostati»pitanjeoumuvjere«(Frage nach der Vernunft des Glaubens)ikaotakvaostatinasve-učilištuiunjezinu»širokomdijalogusaznanostima«.Natajnačin»biblijskomvjeromobvezanateologija«izvršavaprogram»proširenjauma«uoprecipre-ma»sužavanjuuma«,kojevećdugovremenananosištetucijelomZapadu.55

I da zaključim: akopovijesno filozofsko i povijesno teološkopromišljanjeimaitrebaimatisvagdasuvremeneegzistencijalneimplikacije,ondatemati-ziranjedehelenizacijeikritikedehelenizacijepočetkaeuropskefilozofijeikrš-ćanskevjereiteologijeizravnoproblematiziraduhovniidentitetEuropeinaskaoEuropljana.



Franjo Zenko

Actuality of Petrić’s Attempt of Dehellenization of Philosophy and Christian Theology

AbstractPetrić’s attempt at dehellenizing philosophy and Christian theology was motivated by the fact that about four centuries after the “ancient theologians”, who were influenced by Plato’s phi-losophy, scholastic theologians began to introduce Aristotle’s philosophy into theology and adopt his “impieties” as the foundations of faith. He justifies their ignorance and inability to learn about the ancient wise men by the fact that they had no knowledge of Greek and were thus not familiar with the original texts of Plato and Aristotle in which the wise men were mentioned. He does not forgive them, however, for trying to “support piety by impiety”. Thus Petrić at-tempts to demonstrate how Aristotle found all the problem motives of his metaphysics, physics and ethics in the wise men, drawing mostly upon Plato. He also attempts to show how Aristotle reformulated the mentioned problems, reinterpreted them in the spirit of the old Greek language and thought, but also ignored some of them.Heidegger’s more recent similar attempt at dehellenizing philosophy and Christian theology is grounded on a thesis of the “neglect of the question of being” – that is, the “meaning of be-ing”. This “neglect” is the result of traditional metaphysics which treated being as “the most general” and thus “the most understandable” notion, and in such a way dispensed philosophy to reconsider the question of being. The question of being was blocked by metaphysics in that it treated being as an “entity”, prompting theology to treat God as an “entity” as well, though “the supreme” but still an entity. This led to the understanding of theology as a “positive” science and its eventual classification among the “positive” sciences. Heidegger’s motive to “destroy” traditional metaphysics is to stream thought towards his forgotten major goal, and thus prompt theology, once freed from traditional metaphysics, to seek new strands.The most recent attempt at critical thematization of dehellenization of Christian faith and Eu-ropean spirit in general has been made by the theologian and present pope, Joseph Ratzinger, particularly in his lecture delivered at the University in Regensburg in which he repeatedly criti-

47

Ratzinger, »Glaube,Vernunft und Universi-tät«,p.4:»ImHintergrundstehtdieneuzeit-liche Selbstbeschränkung der Vernunft, wiesie in Kants Kritiken klassischenAusdruckgefundenhatte, inzwischen aber vomnatur-wissenschaftlichen Denken weiter radikali-siertwurde.«

48

Ratzinger, »Glaube, Vernunft und Univer-sität«,p.4:»DiesemoderneAuffassungderVernunft beruht auf einer durch den tech-nischenErfolgbestätigtenSynthesezwischenPlatonismus (Cartesianismus) und Empiris-mus,umesverkürztzusagen.AufdereinenSeite wird die mathematische Struktur derMaterie, sozusagen ihre innere Rationalitätvorausgesetzt, die es möglich macht, sie inihrerWirkformzuverstehenundzugebrau-chen.«

49

Ratzinger, »Glaube,Vernunft und Universi-tät«,pp.4–5.

50

Ratzinger, »Glaube,Vernunft und Universi-tät«,p.5:»AngesichtsderBegegnungmitderVielheit der Kulturen sagt man heute gern,dieSynthesemitdemGriechentum,diesichinder altenKirchevollzogenhabe, sei eineersteInkulturationdesChristlichengewesen,

aufdiemandieanderenKulturennichtfest-legendürfe.«

51

Ratzinger, »Glaube, Vernunft und Univer-sität«,p.5:»IhrRechtmüsseessein,hinterdiese Inkulturation zurückzugehen auf dieeinfache Botschaft des Neuen Testaments,umsieinihrenRäumenjeweilsneuzuinkul-turieren.«

52

Ratzinger, »Glaube,Vernunft und Universi-tät«,p.5:»DenndasNeueTestamentistgrie-chischgeschriebenundträgtinsichselberdieBerührungmitdemgriechischenGeist,dieindervorangegangenenEntwicklungdesAltenTestamentsgereiftwar.«

53

Ratzinger, »Glaube,Vernunft und Universi-tät«,p.5:»GewißgibtesSchichtenimWer-deprozeß der alten Kirche, die nicht in alleKultureneingehenmüssen.«

54


55

Ratzinger, »Glaube,Vernunft und Universi-tät«,pp.5–6.



cized dehellenization. Three stages of dehellenization program (Enthelenisierungsprogramm) in Christian theology are the subject of his criticism: from the banishment of metaphysics from theology in the Reformation, through historization in liberal theology of the nineteenth and twentieth century to the erasing of the traces of Hellenization of Christian faith in the idea of inculturation. He also argues against mind limitation (Vernunftbeschrankung) started by mathematization of European science in Renaissance Platonism and canonized by Kant. The consequences of mind limitation are not only relevant to Christianity which strives towards the very opposite – broadening of the mind (Vernunfterweiterung), but to the Western spirit on the whole.

Key wordsdehellenization,FranePetrić,MartinHeidegger,JosephRatzinger

aktualnost petrićeva pokušaja deheleniziranja filozofije i ... · filozofska istraŽivanja 362...

Documents