akutna ishemija miokarda
DESCRIPTION
acute myocardial ischemiaTRANSCRIPT
European Society of Intensive Care MedicinePatient – Centred Acute Care Training (PACT)
Akutna ishemija miokarda
Dr. Joško Bulum
Klinika za bolesti srca i krvnih žila
KBC Zagreb
Uvod
• Koronarna bolest srca uzrok je 30% smrti u industrijaliziranim zemljama Zapada, uglavnom zbog infarkta miokarda
• Način liječenja bolesnika s akutnom ishemijom miokarda se ubrzano mijenja i unapređuje
• Uveden je termin “akutni koronarni sindrom – ACS” koji objedinjuje i nestabilnu anginu pektoris i akutni infarkt miokarda koji mogu biti nerazlučivi u trenutku prezentacije bolesnika u jedinicu intenzivnog liječenja
• PACT: liječnici u intenzivnim jedinicama liječenja moraju poznavati patofiziološki mehanizam nastanka akutnog koronarnog sindroma, procjenu rizika pojedinog bolesnika, dostupne farmakološke i interventne mjere liječenja i liječenje opasnih komplikacija
Patofiziologija
nestabilnaangina infarkt miokarda kardiovaskularna smrt
aterosklerozaateroskleroza
Adapted from Stary HC et al. Circulation. 1995; 92: 1355–74, and Fuster V et al. Vasc Med. 1998; 3: 231–9.
stabilna angina: javlja se kod povećane potrebe za kisikom; fizički napor, febrilitet, tahikardija...
tromboza
Akutni koronarni sindrom
• NESTABILNA ANGINA: ishemička bol u prsištu koja je učestalija, jačeg intenziteta ili dužeg trajanja od boli koju bolesnik ima od ranije; teško se kupira lijekovima, javlja se u mirovanju ili pri minimalnoj fizičkoj aktivnosti. Nema porasta kardioselektivnih enzima.
• AKUTNI INFARKT MIOKARDA: ishemička bol uz porast kardioselektivnih enzima: STEMI i non-STEMI (NSTEMI)
Klinička prezentacija bolesnika s akutnom ishemijom miokarda
1. BOL ILI PRITISAK U PRSNOM KOŠU
2. SINKOPA
3. PALPITACIJA
4. DISPNEJA
5. NAGLA SMRT
Karakteristike boli u akutnom infarktu miokarda
• jaka
• konstantna
• retrosternalna
• širi se preko prsnog koša, može iradirati u grlo i donju čeljust, niz ulnarnu stranu obje ruke i interskapularno
• traje > od 20 minuta
• obično je prisutno znojenje, mučnina, blijedilo, dispneja i anksioznost
• Prodromalni simptomi se javljaju u 20-60 % bolesnika u danima prije akutnog infarkta miokarda!
• Bol kod nestabilne angine pektoris ima slične osobine ali je slabijeg intenziteta. Na akutnu ishemiju miokarda upućuje:
• pojačavanje i smanjivanje
• pojava pri minimalnoj fizičkoj aktivnosti ili pri emocionalnom stresu
• pojava autonomnih simptoma
• Bol može biti atipična po lokaciji i karakteru:• locirana u epigastriju• locirana prvenstveno u donjoj čeljusti, rukama, šakama i interskapularno• karaktera pečenja ili pritiska• oštra ili probadajuća (rijetko)• kod nekih bolesnika se može pojačavati pritiskom na prsni koš (rijetko) • Bol ne mora biti vodeći simptom i kod nekih bolesnika mučnina, povraćanje,
znojenje i kolaps mogu biti dominantni simptomi• Aortna disekcija i perikarditis su dvije važne diferencijalne dijagnoze → u
slučaju postavljanja pogrešne dijagnoze može doći do po život opasnih komplikacija
Pristup bolesniku s akutnim koronarnim sindromom
hitna i brza klinička evaluacija bolesnika koji se žali na bol u prsištu, uključujući neinvazivno mjerenje tlaka, pulsnu oksimetriju i kontinuirano monitoriranje EKG-a
12-kanalni EKG (unutar 10 minuta od dolaska) kisik putem maske ili nazalnog katetera venski put uzimanje krvi za srčane enzime + hematološke i biokemijske
pretrage nitroglicerin 0.4 mg sublingvalno (ponovljeno 1-2 puta) moguće nuspojave su hipotenzivna reakcija i hipotenzivna
bradikardija (Bezold-Jarisch reflex).
Analgezija: najčešće nakon primjene kisika, nitroglicerina i popuštanja anksioznosti bol popusti, u slučaju da bol perzistira primjenjuju se male bolusne doze morfija i.v. (1-2 mg), ponavljane dok bol ne popusti
Aspirin u dozi od 160-325 mg treba sažvakati i progutati odmah po dolasku (u ISIS-2 studiji primjena aspirina smanjuje mortalitet za 23% u odnosu na placebo)
U slučaju alergije i nepodnošenja aspirina bolesnik treba primiti jedan od blokatora ADP receptora (klopidogrel ili tiklopidin)
Bolesnici s akutnim koronarnim sindromom koji u EKG-u imaju ST elevaciju ili novonastali blok lijeve grane moraju hitno biti podvrgnuti jednoj od metoda “reperfuzije” okludirane koronarne arterije: fibrinolizi ili primarnoj PCI
beta blokatore treba primjeniti što prije ukoliko nema kontraindikacija
plućni edem se liječi povišenim položajem, intravenskom primjenom fursemida i nitrata a u slučaju teže kliničke slike i ne-invazivnom ventilacijom (CPAP).
Klinički pregled
• Dijagnoza specifičnih komplikacija
srčano popuštanje
ishemijska mitralna insuficijencija
ruptura interventrikulskog septuma
tamponada
kardiogeni šok • Isključenje alternativnih dijagnoza
kardiovaskularne (perikarditis → perikardijalno trenje, disekcija aorte → asimetrija pulsa i tlaka na rukama)
ne-kardijalne (pleuro pneumonija, želučani ulkus, ezofagitis, akutni kolecistitis)
EKG
Lokalizacija infarkta
Oprez - lažno pozitivan EKG!
• Metabolički poremećaji • Intoksikacija lijekovima • Perikarditis• Hipertrofija lijeve klijetke• Aneurizma lijeve klijetke (trajna elevacija ST segmenta nakon
preboljelog infarkta miokarda • Wolff-Parkinson-White sindrom• Poremećaji provođenja • Subarahnoidalno krvarenje
Markeri nekroze
• Srčani enzimi i troponin se određuje po dolasku i nakon 6-8 sati• Srčani troponini su značajno osjetljiviji biomarkeri od klasičnih
srčanih enzima. Čak 33% bolesnika koji imaju uredan CK i EKG imaju povišen troponin - ti bolesnici imaju 4x veći rizik od pojave infarkta miokarda ili smrti u slijedećih mjesec dana
• Povišeni kardioselektivni enzimi dokazuju nekrozu miokarda ali klinički kontekst mora biti ključan u određivanju etiologije
• Pravo povišenje enzima koje nije uzrokovano ishemijom zbog akutne tromboze nastaje kod miokarditisa, nakon operacija na srcu, traume srca ili masivne plućne embolije zbog ozljede desnog ventrikla.
ECHO
• Prikaz regionalnog ispada kontraktiliteta i/ili zadebljanja miokarda što potvrđuje dijagnozu infarkta miokarda, pomoć pri postavljanju dijagnoze u slučaju postojanja bloka lijeve grane.
• Izostanak regionalnih poremećaja kontraktiliteta upućuje da ishemija nije značajna.
• Isključenje aortne disekcije i perikardijalnog izljeva• Omogućuje “bedside” procjenu funkcije LV, veličine infarkta i
postavljanje dijagnoze infarkta desne klijetke• Dijagnoza komplikacija: akutna mitralna insuficijencija, formiranje
VSD-a, ruptura miokarda, perikardijalni izljev, ekspanzija infarkta
STEMI – indikacije za reperfuziju
• Fibrinolitička terapija• Perkutana koronarna angioplastika (PCI)• Kardiokirurška revaskularizacija (CABG)
Čimbenici koji određuju način liječenja:
iskustvo i opremljenost bolnice
vrijeme od nastanka simptoma
dob
komorbiditeti (osobito rizik od krvarenja i moždanog udara)
prethodne operacije
hemodinamski status
Fibrinolitička terapija
• Treba biti primjenjena što je ranije moguće u odjelu hitnog prijema• Cilj je ‘door to needle time’ manji od 30 minuta!• Odgađanje je povezano s povišenjem mortaliteta• Mortalitet – relativna redukcija smrtnosti u prvih 35 dana za 21%
(apsolutna redukcija oko 2%, ili 20 smrti na 1000 liječenih bolesnika).
• STREPTOKINAZA: fibrinolitik 1. generacije, učestalost intrakranijskog krvarenja 0.6%
• ALTEPLAZA: fibrinolitik 2. generacije, rekombinantni t-PA, djeluje specifičnije na fibrin i manje je antigen, veća učestalost prohodnosti žile u odnosu na streptokinazu (u GUSTO studiji 14% manji mortalitet u odnosu na streptokinazu → spašava 10 dodatnih života na 1000 liječenih), nešto veći rizik od intrakranijskog krvarenja
• RETEPLAZA i TENEKTEPLAZA: noviji preparati kraćeg t1/2 pogodni za bolusnu primjenu
Apsolutne kontraindikacije za fibrinolitičku terapiju:
Hemoragijski CVI ili CVI nepoznate etiologije u anamenzi Ishemijski CVI unutar 6 mjeseci Ozljeda ili neoplazma CNS-a Velika trauma, operacija ili ozljeda glave unutrag 3 tjedna Gastrointestinalno krvarenje unatrag mjesec dana Poznata hemoragijska dijateza Disekcija aorte
Relativne kontraindikacije za fibrinolitičku terapiju:
TIA u zadnjih 6 mjeseci Peroralna antikoagulantna terapija Trudnoća ili razdoblje tjedan dana nakon poroda Ne kompresibilna punkcija Traumatska resuscitacija Refraktorna hipertenzija (sistolički RR > 180 mmHg) Uznapredovala bolest jetre Infektivni endokarditis Aktivni peptički ulkus
Doziranje
• STREPTOKINAZA:
1 500 000 IU u 100 ml 5%-tne glukoze ili FO tijekom 30-60 minuta
kontraindicirana kod prethodne primjene (antitijela peristiraju do 10 godina!)
• ALTEPLAZA:
15 mg iv bolus → 0.75 mg/kg 30 min. → 0.5 mg/kg 60 min. (ukupno ne više od 100 mg)
nakon isteka UFH bolus 60 IU/kg (max. 4000 IU) → 12 IU/kg/h (max. 1000 IU/h) tijekom 24-48 h uz APTV od 50-70 ms.
Adjuvantna terapija
fibrinolitici
• ASPIRIN: relativna redukcija mortaliteta za 42% u kombinaciji s fibrinolitičkom terapijom
• UFH i LMWH: ne otapaju ugrušak ali sprečavaju re-trombozu. Prednost LMWH u odnosu na UFH uključuje pouzdaniju farmakokinetiku i antikoagulantni učinak, nije potrebna kontrola APTV-a, nije potreban i.v. Pristup, manja učestalost trombocitopenije, nekroze kože, HIT-a i hipersenztitivnosti. Heparin je indiciran 24-48 sati nakon primjene alteplaze, reteplaze i tenekteplaze. Komplikacije: u GUSTO-1 studiji 1.8% bolesnika je imalo teška krvarenja a 11.4% umjerena koja su zahtijevala transfuzijsko liječenje.
• BLOKATORI GLIKOPROTEINSKIH IIb/IIIa receptora: obuzdavaju aktivaciju trombocita uzrokovanu aktivatorima plazminogena i poboljšavaju prohodnost distalnog segmenta žile ispod tromba – osobito važni tijekom PCI, trenutno raspoloživi abciximab, tirofiban i eptifibatid
• BETA BLOKATORI: svi bolesnici bez kontraindikacija (plućni edem, astma, hipotenzija, bradikardija, AV blok višeg stupnja) moraju dobiti beta blokator unutar 24 sata od početka simptoma
Tienopiridini
• ireverzibilno blokiraju P2Y12 ADP receptor na trombocitima i time inhibiraju ADP-om induciranu aktivaciju GP IIb/IIIa receptora
• metaboliziraju se u aktivne metabolite u jetri putem citokroma P450 3A4, (CYP3A4) enzima
tiklopidin (Tagren):
postiže 50 %-tnu inhibicija trombocita za 4 dana a maksimalnu (60-70%) za 8-11 dana
klopidogrel (Plavix, Pigrel, Zyllt):
inicijalna doza (loading dose) od 300 mg uzrokuje brzu inhibiciju trombocita (55% u 1. i 80% u 5. satu)
COX (ciklo-oksigenaza)ADP (adenozid difosfat)TXA2 (tromboksan A2)
CLOPIDOGREL
ASA COX
ADP
ADP
C
GPllb/llla(Fibrinogen receptor)
kolagen trombinTXA
2
Activation
TXA2
ASK
Mehanizam djelovanja (sinergizam s aspirinom)
1. Schafer AI. Am J Med 1996; 101: 199–209.
Tienopiridini: indikacije i doziranje
visokorizični bolesnici s cerebrovaskularnom, koronarnom i perifernom arterijskom bolešću koji su preosjetljivi na aspirin: klopidogrel 75 mg dnevno
ESC smjernice za NSTEMI: klopidogrel 300 mg loading doza a potom 75
mg dnevno tijekom 9-12 mjeseci
ACC/AHA 2004 smjernice za STEMI: klopidogrel 600 mg loading doza + ASK, u nastavku mjesec dana nakon bare metal stenta, 3 mjeseca nakon sirolimus “drug eluting stenta” (DES) i 6 mjeseci nakon paclitaxel DES, nastaviti do 12 mjeseci kod bolesnika bez rizika za krvarenje
ESC smernice za PCI: stabilna AP: loading doza 300 mg barem 6 sati prije PCI ili 600 mg neposredno prije, potom 75 mg dnevno tijekom 4 tjedna*
NSTEMI: loading doza 600 mg potom 75 mg 9-12 mjeseci
STEMI: loading doza 600 mg potom 75 mg 4 tjedna*
(* bare metal stent, 6-12 mjeseci kod "drug eluting" stenta)
Primarna PCI
• Ista indikacija kao za fibrinolizu (oko ½-2/3 svih bolesnika s AIM)• Manji rizik od krvarenja u odnosu na fibrinolizu• U iskusnim rukama uspješnost reperfuzije > 90%• Komplikacije uključuju re-infarkt u 2% to 4%, distalnu embolizaciju
tromba, ventrikulske aritmije i prolaznu tešku hipotenziju (obično kod reperfuzije RCA)
• Primarna PCI povećava postotak obnove normalnog (TIMI 3) koronarnog protoka i više je randomiziranih studija dokazalo superiornost u odnosu na fibrinolizu kod bolesnika visokog rizika (stariji od 75 g i hemodinamski nestabilni – kardiogeni šok)
D.T. 1970. Minferiorni STEMIukupno vrijeme ishemije 65 minuta“door to balloon” 20 min
rekanalizacija
direktni stenting
TIMI 3 protok
Komplikacije akutnog infarkta miokarda
• ARITMIJE• POST-INFARKTNA ANGINA I RE-INFARKT• HEMODINAMSKA NESTABILNOST:
ruptura slobodnog zida klijetke
akutni VSD
akutna mitralna regurgitacija
infarkt desne klijetke
kardiogeni šok – “pump failure”
Hemodinamska nestabilnost
ECHO + desna kateterizacija:
Ruptura slobodnog zida lijeve klijetke
• Obično nastupa u prvom tjednu nakon akutnog infarkta miokarda kao dramatično pogoršanje kliničkog stanja sa šokom i elektromehaničkom disocijacijom
• Klasični bolesnik je starije dobi, ženskog spola sa anamnezom hipertenzije
• Rana primjena trombolitičke terapije smanjuje incidenciju rupture ali kasna može povećati rizik
• Dijagnoza: hitni ECHO i ev. desna kateterizacija srca • Terapija: hitna perikardiocenteza i operacija
Akutni VSD
• Klinička slika teškog zatajenja srca ili kardiogeni šok• Čuje se pansistolički šum i parasternalno podrhtavanje• Dijagnoza se postavlja ehokardiografski, na desnoj kateterizaciji
skok oksigenacije iz desnog atrija u desni ventrikl uz visoki V val • Operaciju treba poduzeti unutar 48 sati uz prethodno stabiliziranje
bolesnika farmakološkim mjerama i postavljanjem IABP
Akutna mitralna insuficijencija
• Disfunkcija papilarnog mišića nakon inferiornog infarkta je česta uz pojavu najčešće hemodinamski nesignifikantne MI sa karakterističnim holosistoličkim apikalnim šumom – najčešći razlog je ishemija posteromedijalnog papilarnog mišića koji ima jednostruku opskrbe krvlju putem RCA
• Ruptura papilarnog mišića uzrokuje dramatičnu kliničku sliku sa plućnim edemom, hipotenzijom i kardiogenim šokom. Šum MI može biti ograničen na ranu sistolu zbog brzog izjednačavanja tlakova u LV i LA, može biti nečujan kod niskog CO!
• terapijski prvo stabilizacija bolesnika: smanjiti after-load primjenom nitropusidoma, postavljanje IABP, inotropi ili vazopresori u slučaju niskog CO i hipotenzije
• Hitna operacija zamjene zalistka bez odlaganja!
Infarkt desne klijetke
• Javlja se u 30% slučajeva inferiornog infarkta miokarda - klinički značajan u 10% slučajeva
• Klinička slika: hipotenzija, proširene vratne vene, bez zastoja na plućima
• EKG: ST elevacija u desnim prekordijskim odvodima (V4R)• Dg.: ECHO, karakterističan nalaz desne kateterizacije: visoki tlak u
desnom atriju i ventriklu, normalan do nizak PCWP i snižen CO• Th: povećavanje pre-load-a opreznom nadoknadom volumena,
dobutamin, održavanje AV sinhronije (kardioverzija, po potrebi dvokomorski ES), IABP kod kontinuirane hemodinamske nestabilnosti – ključna je reperfuzija RCA
• IZBJEGAVATI NITRATE!• Dobra dugoročna prognoza
Kardiogeni šok
• Smrtnost 60-90 %• KLINIČKI: snižen “cardiac output” sa znakovima tkivne hipoksije uz
prisustvo adekvatnog intravaskularnog volumena• HEMODINAMSKI: prolongirana hipotenzija (SBP <90 mmHg tijekom
najmanje 30 minuta) uz reduciran “cardiac index” (<2.2 l/min/m2) i povišen plućni kapilarni tlak (>15-18 mmHg)
• Najčešći je uzrok ekstenzivni infarkt miokarda iako može nastati kod manjeg infarkta na oštećenom srcu
Postupak s bolesnikom
• Isključiti ne-kardijalne uzroke (hipovolemija, hipoksija, acidoza, sepsa)
• Tražiti fizikalne znakove povišenog tlaka punjenja, galopni ritam i druge znakove srčanog popuštanja
• Tražiti šum mitralne insuficijencije, VSD-a i aortne stenoze (šumovi mogu biti oslabljeni kod sniženog minutnog volumena
• Hitno učiniti EKG uz ostale pretrage: rtg, ASTRUP, elektroliti, KKS, kardioselektivni enzimi
• ECHO mora biti standardna pretraga u ovakovoj situaciji da potvrdi dijagnozu kardiogenog šoka i isključi ostale diferencijalne dijagnoze
• Invazivni hemodinamski monitoring može biti ključan za potvrdu dijagnoze i titriranje terapije
Inicijalno liječenjeKLJUČNO JE ODRŽAVANJE ADEKVATNE OKSIGENACIJE I VENTILACIJE:
• Veliki broj pacijenata zahtijeva ranu intubaciju i mehaničku ventilaciju
• Potrebna je korekcija elektrolita i redukcija pojačane simpatičke aktivnosti primjenom analgetika i anksiolita uz opreznu upotrebu opijata
• Aritmije i srčani blokovi smanjuju “cardiac output” i moraju biti promptno korigirani antiaritmicima, kardioverzijom ili elektrostimulacijom
• Uobičajeno korišteni lijekovi u infarktu kao što su nitrati, beta blokatori i ACEI mogu pogoršati hipotenziju i trebaju biti obustavljeni do stabilizacije bolesnika
• Nakon stabilizacije i opravka tlaka treba procijeniti tkivnu perfuziju: ukoliko je i dalje neadekvatna razmotriti inotropnu potporu ili IABP. Ukoliko je tkivna perfuzija adekvatna uz znakove plućne kongestije uvesti diuretike i razmotriti primjenu nitrata
Inotropni lijekovi
• Indicirani kod bolesnika s neadekvatnom tkivnom perfuzijom i adekvatnim intravaskularnim volumenom
• DOBUTAMIN: selektivni β1 agonist, poboljšava kontraktilnost miokarda i povećava “cardiac output” – lijek izbora kod bolesnika sa sistoličkim tlakom > 80 mmHg. Može pogoršati hipotenziju (razmotriti hipovolemiju) i precipitirati aritmije
• DOPAMIN i ADRENALIN: lijekovi izbora u slučaju sistoličkog tlaka < 80 mmHg, treba imati na umu da tahikardija i povišenje periferne rezistencije mogu pogoršati ishemiju miokarda
• MILRINONE: inhibitor fosfodiesteraze, ima manji kronotropni i aritmogeni učinak od kateholamina, sklonost pojavi hipotenzije (dugi t ½). Upotrebljava se obično kada ostali lijekovi zataje: bolus 50 mg/kg i infuzija 0.5 mg/kg/min
• LEVOSIMENDAN: novi lijek koji senzitizira miofibrile na kacij, djeluje pozitivno inotropno, otvara ATP-osjetljive K kanale, uzrokuje vazodilataciju. Za sada nema rezultata kliničkih studija
Vazopresori
• Vazopresori su indicirani kod neadekvatnog krvnog tlaka sa ciljem održavanja koronarnog protoka i prekidanja začaranog kruga progresivna hipotenzija – pogoršavanje ishemije miokarda
• Dopamine i/ili adrenalin povećavaju krvni tlak i “cardiac output” – inicijalni izbor kod sistoičkog tlaka < 80 mmHg
• Ukoliko hipotenzija perzistira i dalje dolazi u obzir primjena noradrenalina
• Phenylephrine: selektivni α-1 agonist (osobito kod značajnih aritmija)
• Vazopresori se moraju upotrebljavati oprezno uz hemodinamski monitoring i održavanje adekvatnog tlaka punjenja
Liječenje bolesnika s adekvatnom tkivnom perfuzijom i plućnom kongestijom
• Plućna kongestija može perzistirati u kardiogenom šoku unatoč oporavku tkivne perfuzije
• Diuretici su lijekovi prvog izbora: bolus a potom infuzija• Vazodilatatori: smanjuju “preload” i “afterload”
Na NITROPUSID: balansirani arterijski i venski vazodilatator-smanjuje tlak punjenja i može povećati udarni volumen smanjenjem “afterload”-a
• NITROGLICERIN: venodilatator-reducira plućni kapilarni tlak i smanjuje ishemiju redukcijom tlaka punjenja lijeve klijetke i redistribucijom koronarnog protoka u zonu ishemije
• Oba lijeka mogu izazvati nagli pad krvnog tlaka pa primjena mora biti oprezna pri čemu može pomoći invazivni hemodinamski monitoring
Definitivno liječenje
• Ukoliko je infarkt miokarda uzrok kardiogenog šoka indicirana je urgentna mehanička reperfuzija – PCI
• IABP reducira sistolički “afterload” i povećava dijastolički perfuzijski tlak, povećava “cardiac output” i koronarni protok. Ove povoljne učinke, za razliku kod primjene inotropa i vazopresora, ne prati povećana potrošnja kisika. Izolirana upotreba IABP ne povećava preživljenje ali je osnovno suportivno sredstvo do definitivnog zbrinjavanja (“bridge to...”)
• IABCP može poboljšati učinak trombolize:
povećanjem dopreme lijeka do tromba
poboljšanjem koronarnog protoka u druga područja miokarda
prevencijom hipotenzije
poboljšanjem funkcije ventrikla do oporavka “omamljenog” miokarda
Sekundarna prevencija
• Aspirin: nastaviti doživotno, primjena ASK u prvih 2 godine nakon IM smanjuje 36 vaskularnih događaja (smrt, nefatalni IM ili CVI) na svakih 1000 liječenih bolesnika
• Beta blokatori: značajno reduciraju incidenciju nagle smrti, učinak je prolongiran i najviše izražen kod visoko rizičnih bolesnika nakon ekstenzivnog prednjeg infarkta
• ACEI: kod bolesnika nakon prednjeg infarkta i EF < 40 % upotreba ACEI uzrokuje 20 %-tnu relativnu redukciju mortaliteta i značajnu redukciju incidencije zatajenja lijeve klijetke
• Statini: smanjenje mortaliteta i pojave re-infarkta• Nitrati: kod angine refraktorne na beta blokator• Ca antagonisti: ne poboljšavaju ishod• Promjena načina života: prestanak pušenja, nemasna prehrana i
redovita tjelesna aktivnost
HVALA NA PAŽNJI