AlanJudd

NASLJEÐE

Nazivoriginala–Legacy

Prijevod–DankoKrilić

BERLIN,1945

IZVODIZPF48/78/76ODGEN100/472(RUSKAOBAVJEŠTAJNASLUŽBA[ROS]

OPERACIJEPROTIVBRITANSKEISAVEZNIČKIHSLUŽBIUINOSTRANSTVU).

BER1minut51doHBER.p.2nastav.4.Izašlisuizkafićaoko21i25.Subjektjeplatiozaoboje.Opisan

je kao visok metar osamdeset sa svijetlosmeđom kosom,razdijeljenom po sredini, svježe obrijan, crven u licu kao da većinuvremena provodi u prirodi, godina 28-30, otprilike. Bez očitihznakovaisticanja.Uniformajebilačistaiuredna,anaramenimanosiojekrune.Beretkajebilaplava.

Komentar:JUTARNJE SVJETLO i dalje zbunjuju britanske uniforme i činovi.

Kodpokazivanjaprimjeraiponovnogispitivanja,biojesigurankakosubjekt nosi bojnu odjeću i da je bojnik. Postoji mogućnost da jepovezan sa stožerom, no ipak, nosio je divizijsko znakovlje(neidentificirano)ipostojimogućnostdajeinženjerac.

JUTARNJESVJETLObilo jesigurnokakonijeartiljerac(jernjihovznaknakapijedinipoznaje).

5.Ženajebilavisokaokostotinusedamdesetiimalajeplavukosu

kojajojjesezaladoramenaisjajilasekaodajesvježeoprana.Nosilajekremkošuljuilibluzui lepršavuhaljinuscvjetićima.Imalajecrnecipele s peticama i najlonske ili svilene visoke ženske čarape bezspuštenihočicailirupa.Nosilajecrnuručnutorbu,bilajenašminkanaiimalajenalakiranenokte.

JUTARNJE SVJETLO nije moglo reći je li nosila prsten. Njezinnjemačkibiojerođeniberlinski,engleskitečan.

Komentar:JUTARNJE SVJETLO tako govori engleski da mu gotovo svaki

Nijemacštogačujezvučikaodagagovoritečno.Zamoljenodaopišeženin lik, istaknulo jenjezinu ljepotu (građena „schon“) i jakodobrezube(„ebenmassigeZahne“),nobilojeneodređenoglededetalja.

6. Nastavili su živahno razgovarati kad su napustili kafić i prije

prijelazaskrenulisuuBernauerstrasse.JUTARNJESVJETLOpošlo jezanjimačimjeplatiloračun,nonije

ih vidjelo sve dok nisu skrenuli u Friedrichstrasse pa u rusku zonu.Tamoihnijeslijedilo, iakosenisudodirivali ilidržalirukupodruku,odavalisuutisakkakosuvišeodprijatelja(„mehralsfreunde“).Činilosedasubjektoklijevakodulaskauruskuzonuionajeotišlanekolikokoraka naprijed prije nego se zaustavila. Oboje su se nasmijali ibritanskičasnikjestaneslijediti.

Komentar:JUTARNJE SVJETLO vjeruje kako je žena iz dobre obitelji („aus

gute familie“) jer je uglađeno stala i pričekala da joj subjekt otvorivrataprinapuštanjukafića što je,naravno, „pravibritanski časnik“ iučinio. Ona nije bila obična nacističkokomunistička droca. Upitanzaštojesigurankakojetobilanadziranaoperacijaidadjevojkanijedjelovala na svoju ruku, ili da uopće nije bila droca, insistirao je natome kako ni jedna djevojka u današnjem Berlinu ne može takoizgledati bezpotpore i zaštite.UBerlinunije ostalo „lijepih, imućnihdjevojaka“, rekao je, i njezin povratak u rusku zonu, po njemu jeindikativan.Zaobližnjimstolomtakođersusjediladvačovjekaštosubila zainteresirana za par. Nije ih mogao opisati, osim da su bilisrednjih godina i obični („unscheibar“). Interes za djevojku bio jeprirodan,no imao jeosjećaj ('dasGefulhaben')kako jebilomogućedasuizslužbepraćenja(SV).

7.Postupanje:Sadznamokako jeratno izvješćivanje JUTARNJEG

SVJETLAbiloispravno,njegoveprosudbetakvihnaizgledbeznačajnihstvari vrijedi uzimati ozbiljno. Moguće je u vojnom stožeruidentificirati zalutalog bojnika provjerom spiska viših časnikakoncentrirajući se na one koji su nedavno izašli iz bojnih divizijapočevšiodinženjera, iakoovomožeispastiizravnasigurnosnastvar,uovometrenutkunećemopredmetpredavativojnojpolicijiveććemo,naumusnovimplanomOBAD,prvo ispitati svakudrugumogućnostnapretka.Vojneobavještajneslužbeojačanesupapreporučamodasepočne s njima. Postane li ovo prvi slučaj plana OBAD, moramodjelovatištojeprijemoguće,jošdanas.Smijemlizapočeti?

RHBER/1

1

LONDON,SREDINASEDAMDESETIHBilojevrućeljetokadjeCharlesThoroughgoodnapustiovojskui

pridružiosetajnojslužbi,nopolitičkijesvijetbiodubokouHladnomratu. Odselio je u London i u Kensingtonu unajmio prizemni stan spogledomnastubištepunopljesnivihotpadakaigazdaričinukuhinju.Sumnjaojekakoizasvojihprljavih,mrežastihzavjesaprovodidaneinoći besposlenonadgledajući njegov goli prozor.RogerDonnington,njegov kolega i sustanar, dao joj je nadimak Babaroga, čije bi liceprestrašiloikrampusa.

Jednog jesenjeg jutrauponedjeljak,nakonnemirnenoći,naumiojekrenutiuvlažan,zagušljiviLondon.Malenakupaonicaustanunijeimalaprozor,astruja jebila isključena.Brijanjepodsvjetlomsvijećebilojesporojermoraojemicatisvijećukakoseprebacivaosobrazana obraz i bilo je teško posvijetliti ispod brade bez opasnosti da senećeopržiti.Većdugoimaojeelektričnibrijačiaparat,darmajke,nonikadganijeizvadioizkutije.Idejudagakoristiuvijekjeosjećaokaovezusnečim,moždas luksuzomili iskvarenomsuvremenošću.To jesad bilo nevažno jer ionako je baterije koristio za radio. PozivanjeelektričaradapriključistrujuočitobibiloznačiloprevelikustupakodnjegailiRogera.

Mlijekoimaslacufrižiderubezstrujegroznosusmrdjeli.Katkadih je netko i trebao baciti. Na plinskoj sobnoj peći napravio je tost,stavionanjegaMarmite ipopio crni čaj.Odložio jepidžamuna svojširoki madrac na podu, odjenuo lagano odijelo i uzeo kravatu sjednogaobješenogovješalicunavratimanjegovespavaćesobe.Prijenegojeotišao,pokucaojenavrataRogerovesobe.Rogerjeimaosvojmadracudnevnojsobistelevizoromispodnogu.Charlessenoćasbiokasnovratiopanije imaopojmaje liRogerbiosamili jenetkobiosnjim.Nijebiloodgovora.Pokucaojeponovno,glasnije.

„Sveuredu?“upitaoje.Rogerovostenjanjepremetnuloseukašalj.„Sveuredu.“Danuuredunećebitinormalan,ionakoihjebilomalonormalnih

u to vrijeme. To mu je bilo drago: tajna služba, činilo se, i daljeosigurava prednost pred birokratskim zaposlenjem, sigurnost,

svrhovitost, drugarstvo i, iako to sebi još nije priznavao, ugodnusvijest o služenju, a sve bez monotonije koja se inače povezuje uzživot u uredu. Tog dana nije mu trebao bicikl pa ga je ostavionaslonjenanavrataspavaćesobe.

Najboljestvarinazgradibilesuulaznavrataizavojitestube,obojetoliko veliki i divni da su davali utisak unutrašnje prostranosti iluksuza. Zgrada je na jeftin način pretvorena u stanove tijekompedesetihišezdesetih,alidodacisusevećčinilistarijimaiotrcanijimaod ostatka građevine.Žbuka je bila ispucana, boja izblijedjela, vratabijahu obješena, a kutne daske odvojile su se od zidova. VrataCharlesova stana bila su ispod donjega, zavojitog dijela stuba pa jeizlazak kroz njih u ulaznu vežu bio doslovnoulazak u veći i svjetlijisvijet.

DošaojedoQueensgateagdje je,nakonnesigurnapogledaprekoulice i provjere je li mu automobil netaknut, skrenuo lijevo premaHydeParku.Gužvauprometubila jemnogovećanegoinače,moždazatoštoseočekivaodivljištrajkupodzemnojželjeznici,pajemoraomalopričekati s prelaskomCromwellRoada. Poslužilomu je to kaoizlikazaogledanjekojimtražibržiput.UčiniojeistokodKensingtonGorea, zatim jepošao izaAlbertMemorialapaupark.Hodao jebezžurbe,trudećisedržatistabilan,alineilijenikorak.

PonovnoseosvrnuoprijenegojeprošaoSerpentineRoadipošaojednimodnogostupapremaMarbleArchuiSpeakersCorneru.Akogajetkoslijedio,moraojebitidobranoizaili ispredilinegdjepostrani,aliondadovoljnoblizudaprijeCharlesa,kodMarbleArcha,brzouđeupodzemnuželjeznicu.Posvojpriliciimalibiautomobilekaoiljudeštopješkeoperirajunaterenu, iradio.Automobilskamomčadmoglaje postati pješački tim u slučaju potrebe približavanja, no da bi tonapravili, automobilebimorali ostaviti upretijesnomParkLaneu ilinaBayswaterRoadu,atonikadnijelako.

Kad je došao u podzemnu željeznicu, opravdano uvjeren da ganitkonegleda,prekršiojepravilapogledavšiizasebebezopravdanarazloga.Nijedan likuparkuniježurio.Nijebilonijednogzadihanog,oznojenogmuškarcailiženekojibiseiznenadapojavilinavrhustuba.MoždasunaQueensgateučekaliRogera,akosuopćebiliondje.Moglibisepoštenonačekati.

Na Oxford Streetu otišao je u C&A gdje je kupio dva para crnih

čarapa. U dućanu je bilo hladnije imalo se zadržaomeđu odijelimaprije nego je stražnjom ulicom krenuo premaMarylebone Stationu,polako hodajući s jaknom prebačenom preko ramena. Na stanici jekupiopovratnukartuzaBaconsfield.KolporterbijašerasprodaoTheTimes jer su radnici u tiskari tijekom noći stupili u štrajk, pa su naraspolaganju ostala samo rana izdanja. Bit će vremena da kasnijedođedojednih.OdlučiosezaprošlotjedniEconomist.

Znao je kako izgleda četrdeset minutno putovanje. Jesu li ga ilinisuslijediliautomobilom,moralisubaremjednogpromatračastrpatiunjegovvlak.Akosuuopćepostojali.ČitaojedoknisuprošliSlough,apribližavanjechiltemskomkrajobrazudalomujerazlogdapogledaizvagona.PomisliojesićinajednojmalenojpostajiprijeBeconsfielda,da vidi tko će s njim izaći, no to je ipak bilo više za filmove. Trikizbjegavanjapraćenja,kažese,nije samou tomedamusepobjegnenego i davanje dojma kako ne tražite okom da vas tko prati, jernedužni ste za sve čime je moglo biti zasluženo. Kod Seer Greena,zadnje postaje prije Beaconsfielda, zapazio je na parkiralištu FordEscortsruskimdiplomatskimpločicama.Ugledaogajeprekasnodabizapisaobroj,nobiojesiguranunjihovoporijeklo.Podrazumijevalosedaprijavisvatakvaviđenja.

KodBeaconfieldajesnjimsišaočovjeksive,sjedekoseutraperuis neumjereno ulaštenim smeđim cipelama. Charles je mirno hodaoperonomizaustaviosenanjegovukrajugdjejenačasskočioudućan.Čovjek je prešao cestu i zagledao se u izlog agencije za prodajunekretnina. Charles je nastavio hodati. Skrenuo je lijevo prema OldBeconsfieldu s njegovim burzovskim, tudorovskim avenijama,neogeorgijanskim malim restoranima, mogulskim kućama izdvadesetih i tridesetih s velikim, neviđenim vrtovima te novimJaguarima i Roverima na čistim pošljunčanim prilazima. Niski oblakbiojedovoljnotanakdapropustimaloslabogsunca.

Odlučno je ušao u Hughe's, Mercedesovo zastupništvo. Dvorištepredzgradombiojepunopoliranih,rabljenihlimuzinaiznadkojihjepisalo„GOTOVONOVO“,snjihovimosebujnimvertikalnimfarovimaičetvrtastim,poslovnim izgledom.Bežboja činila senajpopularnijom,nakonnjecrvena.Najednojstraninalazilasusetrielegantnasportskamodela s pokretnim krovovima i debelim, zaobljenim kožnimsjedalima.OdmahispredsalonabiojenovimodelSklase,svjetlucavo

srebrnivjerojatnonajvećiodsvih.Charles jemalostaopokrajnjeganaulazuusalon,aondajeprošetaounutrameđunovimautomobilimanadajućisedaostavljadojamkakoihkritičkiprocjenjuje.Prodavačjepušio i sjedio za stolom s telefonom, blokom papira, Mercedesovimbrošurama,primjerkomGlass'sGuideaicjenikom.Biojekoščatastasasgustomkovrčavomcrnomkosom.Charlesjepogledaokrozprozorividio kako Smeđe Cipele prolaze dvorištem prema starijem dijelusalona. Leđima je bio okrenut prema izložbenom prostoru, alivjerojatno će ga moći vidjeti kroz vjetrobransko staklo automobila.Prodavač je dvaput snažno potegnuo dim cigarete prije nego ju jezgnječioiturnuoGlass'sGuideuladicu.Ustaoje,došaodoCharlesa,alikmujesadkrasiokoščatiosmijeh.

„Izvolite,gospodine.“„Razmišljamokupnjiautomobila.“„Tovolimočuti,gospodine.Mercedes,pretpostavljam?“„Da,može.”„Moždaželitenakredit?“„Ne,platitćugotovinom.“Predstavio se kao idealan kupac, prihvativši cigaretu dok su uz

kavu razgovarali o cijenama i modelima. Prodavač je veselopripovijedao o isplativim kvalitetama, no postao je maglovit naizravnapitanjagledecijena.SmeđeCipelenadvorištusuproučavalesportske automobile. Oni su pak hodali oko novih automobila usalonu, a zatim su otišli van do jednog starog dvije godine. SmeđeCipeleprošlesudvorištempremastarijimmodelimaijošuvijeksuimbileokrenuteleđima.Charlessepraviokakojecijenamanjevažnaodstilaiudobnosti,dabičakmogaopričekatinekisrednjimodel,daćemožda još pogledati u predstavništvima Jaguara, BMW-a i Rovera, ačak je bilo moguće da u obzir uzme i Volvo. Trebalo je misliti naobitelj jer činilo se da Volvo polaže na sigurnost kao nijedanproizvođač. Ali priznao je kako bi ga mogla zavesti i nova S klasa.Vjerojatno jebiočvršći ikvalitetnijiodVolva,aon jeposebicevoliosrebrnuboju.

„Vi ste stvoreni za Mercedes, ako smijem tako reći, gospodine“,rekao je prodavač dok su se rukovali.Charles je u džep pospremionjegovuposjetnicu.„Bitćemidragovidjetivasujednom.“

Uzevšisvojeprospekte,CharlesjepošaopremaOldBeaconsfieldu.

Sve je napravio da svakome promatraču njegov posjet i postupciizgledajusvrhovitoidasemožeopravdatiuslučajuispitivanja.Svejetakođer napravio da ga čovjek u zastupništvu upamti. Također jedobionavremenuiprostorudapromotripratnju.

Nije bilo daleko, nonekoliko je ljudi hodaloprometnomcestom.Moglisugapratitiautomobilima,alibudućidasuSmeđeCipeleostalenadvorištu,bio jesigurankakosubilesamoobičanpješak.Učajanina Old Beconsfieldeu zadržao se ispijajući kavu i jedući kolač odprhkogtijesta.Čitaojesvojčasopis islušaorazgovordvijumajkičijasu djeca pohađala istu školu. Razgovarale su o trećoj čiji je brakpropao,kojojjeumrlamajka,adijetejojbilobolesno.

„Ne volim previše zapitkivati“, reče jedna. „Izgleda toliko groznokaodabisvakičasmoglaprasnutiuplač.Blijedajekaokrpa.“

Drugajekimnula.„Strašno.Nisvebogatstvoštogaima,ništajojneznači.“

Nitkonijeušao.Pratnjabiodmahbilaobaviještenaskimejeimaočak i očigledno slučajan susret. Nekoga bi poslali za njim u čajanu,najvjerojatnije par. Isključio je majke, koje su tamo već bile nekovrijeme. Nisu u pitanju bile ni Smeđe Cipele, u što je bio priličnosiguranotkakoihjeostavio,ibilojepitanjejeligauopćetkoslijediouLondonu.

Charlessepribližiotridesetoj,kojaseuzimagodinompunesnage,godina je to u kojoj muškarac može osjećati kako je došao doispunjenja,iskustvaidalekovidnosti,plodnostiisvrsishodnosti.Noonjeviševremenaprovodiopremišljajućioprošlostinegopromišljajućiiizoštravajući svoju budućnost. Djelomice je zbog toga izabraoBaeconsfield za ono što su zvali njegovim odlaskom na kemijskočišćenje. Odrastao je nemnogo kilometara odavde i kratko vrijemebiojenavojnojobuciubivšemlogoruzaratnezarobljenike.Njegovosjećanje na to razdoblje bijaše živo. Bio je zdraviji tada, nakonpredavanja svakodnevno je trčao kroz bukove šume. Bila je hladnajesensašumskimpokrivačimaodjarkocrvenog,žutogizlatnoglišćatezdravim,hladnimzrakom.Biojerevan,uvijekjetrčaouvojničkimčizmama,naoružanisgurtnamatejeizoružarniceuzimaopuškudamu bude još teže. Sad nije bio siguran zašto je sve to radio tolikointenzivno.Pravdanje vojnim potrebama, kondicijom, bio je djelićtoga,nouvijekjepostojalojošnešto,žudnjazasamoćommeđuveoma

javim životomu vojsci, bijeg od svakodnevnice, ili odmisli.Od čegagodbježao,ilizašto,osjećaoseboljebudućidajetoiskusio.Sadnijetolikotrčao,nitolikonaporno.

Old Beaconsfield bio je kakva ga se i sjećao, neštomalo više odglavneulicesneobičnimpročeljimadućana,preopterećenprometom,no još uvijek, gledajući kroz do pola spuštene kapke, posjedovao jeneki uzdržani šarm. U toj su se čajani on i njegova bivša djevojkadogovorilioprekidu.Bilajetovezaukojojsučajaneimaleistaknutuulogu.Počelo jeu jednojuOxfordu,prijenegosepridružiovojsci, astalo se raspadati u drugoj u Belfastu, gdje ga je posjetila tijekomjednogslobodnogposlijepodnevaštogajeimaoučetirimjeseca.Nebiseiznenadiočujelikakojesadvlasnicanekečajane.Čestojegovoriladatoželikadjepostalaakviziterka.

Kakosepribližilovrijemeručka,pristiglojejošmušterijaiCharlesnaruči juhu i kruh. I daljenijebilo žurbe i nijebio sklonprekidanjusvojegpolutransa.KaoštoRogerreče,radutajnojslužbizasadbijašedobar način zarađivanja za život. Roger je, pomisli on, vjerojatnootišao u neku londonsku gostionicu polijevajući pićem dekolteeoptočene šljokicama i mislio neka pratnja ide k vragu. Osim akopratnjanisubilidekoltei.

Povratak u London nije pokazao nikakvih daljnjih znakovapraćenja. Sjeo je u novi vlak podzemne željeznice i odvezao se doTrafalgarSquareapapošaonizStrandpremakratkojcestištovodidoSavoyja. Uranio je petnaest minuta. „Dođeš li na vrijeme, znači dakasniš“, sjetio se riječi svojega instruktora Gerryja kad je pogledaoprema restoranu na katu ispod kojega je bio glavni ulaz, a gdje suskretali automobili. Netko reče kako ga je dobro posjetiti nakonpredstaveilifilmaidanijepreskup.Kasnijećeprovjeriti.

Sat vremena kasnije spustio je svoju porculansku šalicu čaja nasvojporculanskitanjurićkoristećisamolijevurukuineskidajućiočisranog izdanjaTheTimesa,štoga jeuzeouBeaconsfieldu.Daganijenašao,moraobiprčkatipostaromiprašnjavomjernaredbajebiladamora čitati The Times. Spustio je šalicu najpreciznije što je mogao,pravećisedačita,no,ustvari,sasvimjebiousredotočennatajpokret.Jedna od ekscentričnosti njegova oca bilo je vježbanje lijeve ruke,budući da je predosjećao kap koju mu je namijenila sudbina, a postatistikamanajvjerojatnijebimumoglabitioduzetadesnastrana.No

smrt,koja jepreranodošla,oduzela jeobjestraneodjednom,srčanakapudarilagajedokjespavao.

Praćena tihim zveketom, šalica je dotaknula samu sredinutanjurića.Čajana,kojabijašetihakadjestigao,polakoseuskomešala.Sad je on jedini bio sam jer drugima su se pridružili njihovi gosti.Razmišljaojenaručitizadvoje,noinstrukcijenisugovorile,dokčeka„kontakt“kojiimanjegovopisikojićerećilozinku,hoćeliseskimesastati na razgovoru ili će poruka biti brzo prenijeta. Gledao jeizblijedjeli luksuzuprostorijigdje jebilozlatne,plave i crveneboje,skupocjenih no izlizanih sofa i naslonjača, a noge stolova bile suoštećene ivišenegobi trebalo.U sredininalazili su sevelikiklavir iharfa. Čovjek je nosio bijelu jaknu, a crvenkasto kestenjasta žena udugačkoj crnoj haljini postavila je note kao da će zasvirati, ali ondaobojenestanubez ijednogodsviranog tona.Uživaoci čaja, uglavnomžene,neobratišepažnju.

Složio jenovine i gledaouokolo, prebacujući ih iz jedneudruguruku. Zbog svijesti uključene u namjerno pokazivanje kako čini onoradičega jetu,onsvakipokretosjetineuvjerljivim.Nitkousobinijeizgledaokaomogući„kontakt“,pačaknizdepasti,energičnimuškaracšto je toliko podsjećao na čovjeka koji je prvi s njim razgovarao zaprijemuslužbu.Charlesgaječakželiozamolitidaskinejaknukakobividionosi li istezlatnetrakenarukavu.Nozasigurno jenosiosličnušarenuleptir-kravatu.Charlesseupitaohoćeliikadionposegnutizaleptir-kravatom.Vjerojatnočovjekmorabitiučetrdesetimanebilijenosio.Možepomoćidačovjekizgledasvježije.

Konobar jeobilazio stolove i sad se zaustaviokodstola zakojimbijahu dvije žene I dvije dotjerane djevojčice koje su kikotalemeđušalamaikolačempalimnasofu.Jednaježenaplatila.Charlesjeubrzomoraoodlučitihoćeliplatiti iotići, jošneštonaručiti ilisamosjediti.Ženakojanijeplaćalaustala je izaputilasepremaženskomzahodu.Charles je izvadio svoj novčanik i čekao. Platit će, još jednompronjuškati svim prostorijama, provjeriti restoran na katu, a ondaotići.Budućidanije imaoinstrukcijeotomeštoćemubitiprenijeto,propalisastanaknijesečinionekimpropustom.

„Oprostite,vinisteprijateljDavidaČartera,zarne?“Ukipio se kao da ga je grom pogodio. „Ne baš. Ja sam njegov

bratić.“

Bila je to jednaodonihženasdjecom,plavušazakojuseučinilokako je pošla prema zahodu. Stajala je pokraj njega smiješeći seblistavo i odlučno. Njezin je govor bio savršen, no naglasak bijašestran.

„JestelimoždabilinanjegovuvjenčanjuuFrancuskoj?“„Bio sam, no ne sjećam se da sam vas sreo.“ S rečenicama

prepoznavanja bilo je svršeno i sad je na njemu bio red da povedesastanak.„Hoćetelisjesti?“

„Doista nemam vremena jer smo na odlasku. Ali možda mi nabrzinumožeterećijestelisečulisnjim.“

Kad su sjeli, Charles je kimnuo glavom konobaru koji sepribližavao.Ponovnomusenasmiješila.

„Mislimdasteneštoprolijali.“Pogledaojehlače.„Čaj,većdugo.Glupo.Nisamopazio.Neštosameksperimentirao.“„Eksperimentirao?“Uzvratio je osmijeh. „Drugi put ćemo o tome. Imate li poruku za

mene?Žamoručajanibio jedovoljandaotežaprisluškivanje, aopetne

takav da bi trebalo povisivati glas. S dva prsta koketno postavljenaispodbrade,gledalajeustropkaodasepokušavaprisjetitidatumailiimena ili nijanse boje. Imala je sivozelene oči, kožu blage bojemaslina, a obrve bijahu istaknute i tamne usprkos tome što je bilaočitaplavuša.Konobarjejošuvijekbioublizini.

„Davidimo,mislimda je to“, prestala jepričatidokkonobarnijeotišao,„porukazaErica.“

Charlesjekimnuoinagnuosenaprijed.Nitkonijemogaovidjetidapravibilješke.„Molimvas,reciteEricukakoLeonidnemožeprireditisastanak dvadeset sedmog, jer komitet neprestano zasjeda gledenovih razvojnih pravaca u projektu. Shodno zadnjem eksperimentu,odlučenojedase idenapojačavanjecijevi idaljnjuodgodupaljenja.Ericćeznatištotoznači.“

Nasmijala se je i gurnula kosu pozadi kao da su bili na čašicirazgovora. Njezini maniri i ton bijahu kao u nekog iz srednje klasejužne Engleske, njezin akcent i savršena dikcija, nagađao je, bili suistočnoeuropski. Sjetio se da će morati opisati njezinu odjeću:mladenačkikratkacrnasuknja,kojavaljdaspadauonesrednjeduge,stegnuta po bokovima, šira pri kraju, ulaštene smeđe čizme s

četvrtastim završetkom, uska krem dolčevita, sve to bijaše moždamalo previše toplo za sparan dan, no ujesen čovjek nikad ne zna.Ponovno je pogledao kako joj se obrve u kutovima blago podižu, aondaimsepogledisretnu.Odvratilajepogledinastavila.

„Lijepo vas molim recite mu da Leonid misli kako će se, kao iobično,moćinaćisljedećegmjeseca,nodvadanaprijestalnogdatumai da valuta za zadnji mjesec nije sjela na broj 24029609 dok je biotamopaEriclijepomolidaovajputtoorganizira.“Stalaje.

„OK?“„24029609?“„Takoje.”Ponovno je uslijedila pauza. Klavijaturist se vratio sam dok su

razgovarali, sjeo je za piano i stao opetovano, polako udarati samojednunotu.Charlesjedvadajetogabiosvjestaninijeobraćaopažnjusve dok nije vidio kako ona sluša. Bila je to polagana, nježna, samojedna jedina nota što se podmuklo podvlačila, a onda je otvoreno ikonačno zavladala čajanom kad je žamor postupno ustuknuo prednjom. Šalice bijahu spuštene na tanjuriće ili nepomične u rukama.Ljudi su se međusobno pogledavali, a onda upru oči u bezličnogklavijaturista,kojijesjedioveomauspravnoisjednomrukomukrilu.Napetost se pojačala kad su nestali svi ostali zvukovi. Konobar sezaustavio s pladnjevima u rukama. Klavijaturist je polako počeovarirati notu. Nježno ju povisujući, premetnuo ju je u sporu, bolnuizvedbu Lili Marlene, koja je otplovila i nabujala u svoju puninu, aonda, na vrhuncu, postade spora i sablasna kakva i bijaše započetasamosjednimtonom.

Kad je pjesma završila, prolomio se pljesak i razdraganoodobravanje. Klavijaturist se nekoliko puta naklonio i nasmijao.Konobari su se pomaknuli i prostorija opet postade puna glasova ipokreta. Charles je još jednom uhvatio njezin pogled. Ona je njegapogledalakaodasuudruštvurazmijenilinekeosobnešale,aondajeustalaipružilaruku.

„Bilo je veoma lijepo ponovno vas sresti. Molim vas pozdraviteDavidaiAvrilakadihvidite.“

Prijenegojeplatio,pustiojedaženaode,aondajenekovrijemeostaouzahodupasesvezajednozadržaojošdobrihdvadesetminuta,zaboravivši naobećanukontrolu restorananakatu. Po tendi vidjelo

sedavanipljušti.Naizbrazdanomineravnompločnikubilojemlaka,blatojeteklosvodom,agužvabijašeužasnijanegoobično.

ŽustrojeotišaonizCharingCross,gdjejekupiosapunzabrijanjeičetkicuzazube,aondasezaputiokrozmasuipridružiogomilikojajeišlananivo jedan,noumaknuo jeprijebrklje istubamasespustiouVilliers Street. Odande je krenuo k postaji podzemne željeznice,Embankment, na čijem je istočnom peronu čekao vlak za Circle.Oklijevao je kao da razmišlja o vlaku za District pa se u zadnjitrenutak,napadnoprovjerivširedvožnje,ukrcaotikprijezatvaranjavrata.Izašaojenaprvojstanici,kodWestminstera,izaputioseprekoWestiminsterBridgeana južnustranuTemze.Povjetarac jemreškaosmeđuvodu,aneočekivanisjajposlijepodnevnogsuncabljeskaosenamokrojcestiiodbijaoodprozorabolniceSt.Thomas.

Charles je i dalje žustro hodao. Nije pravio bilješke, već jementalnoobnavljao tihedetalje, uvjerenda znabroj računa jer seunekoliko zadnjih mjeseci istrenirao u pamćenju telefonskih brojevanakonštobi ih samo jednom izgovorionaglas.Tajna jebilau tomešto im je davao mentalni ritam. Zbog nekih radova na zaobilaznici,autobus se pojavio na drugom kraju mosta zaustavljajući promet uobasmjera.

Dokseprobijaomeđuzakrčenimautomobilima,prisjetiosekakoimjeGarryrekaodajeruskišpijunotkrivenuzgradiukojojsenalazilondonskaupravazavozačkedozvole.AgentjekoristiospisekakobiRusi lakše otkrili ljude za koje su bili zainteresirani i pomogao ugrađenjulegendekakoruskiagentiradetajno.Ništaodtoganebijašeunovinama,štojeojačaloCharlesovozadovoljstvosvezetespoznaje.

Prošao je ispod željezničkogmostaWaterloo i zaputio se premaCentury Houseu koji se uzdiže iznad podzemne željeznice LambethNortha,noprijenegojedošaotamo,skrenuojeuLowerMarchgdjesu se pakirali ulični prodavači, a cisterna je polijevala usku i većmokrucestu.Bilajetocvatućaulicausiromašnompodručju,jeftinomiruševnom,nouvijekpunom.Govorilosedačovjektumoženabavitisveosimpakpapira.

Negdje na pola puta, pored dućana s jeftinom odjećom, bijahuvrata s poliranom mjedenom pločicom na kojoj je pisalo Rasen,Falcon& Co., otpravništvo i izvoz. Charles je pozvonio i okrenuo sepremazatamnjenomstaklunazidu.Kadsusevrataotvorila,ušaojeu

uskiprolazsjošjednimvratimaiuniformiranimčuvaromštojesjedioizapovišenogplatoa.Pokazaomujesvojuzelenupropusnicu.

Čuvarjekimnuo.„Ovosuzadnja,gospodine“Pritisnuojedugmedaotvorisljedećavrata.

Charles je pošao stubama do predavaonice u stražnjem dijeluzgrade.Nasvimprozorimarolete subile spuštene,adeseci školskihklupa bijahu popunjeni njegovim drugovima studentima koji su bilizadubljeni u papire ili su polako tipkali po tamnosivim pisaćimstrojevima marke 0lympia. Tipkali su rezultate s vježbi. Jedino jenjihovinstruktorGerrypodigaopogledkadjeušao.Usvojojposebnojkošuljibiojenagnutnadstolomgdjeječinioiprecrtavaobilješke.Izanjegovihleđafilmskizaslonbijašespušteniprazan.

„DobrodošaoCarlose. Kasno si ručao?“Gerry je svimamijenjao iizmišljaoimena.

„Kasnosampostaoagent.”„AgentinikadnekasnenavježbeBrbljaveBabe.Nikadnislučajno,

nikako.“Gerrysenasmiješioiprevelikenaočalegurnuoponosu.Bioje blizu četrdesetih, imao je neposlušnu, plavu kosu i izražajno,dobroćudno lice koje je bilo izborano prije vremena i, sve u svemu,bio je sav raščupan. „Najbolje da preskočimo tvoje izvješće. Slijedinamfilm.Desert.Čajsipropustio.“

Charlesjesjeonasvojemjesto.Najgoridiovježbibilojeizvješće.Podrazumijevalo se da bude precizno i valjano podijeljeno načinjenično izvješće, učinak obavještajne akcije, bude li ga, te namišljenja ipreporuke.Podrazumijevalosedasadržisvevažno,s timdanekenevažnestvarikasnijemoguispastivažnima.

„NikadnedosađujčasnikuAkojićetočitati“,čestoimjegovorioGerry.

„Operativničasniciradenanajmanjedvadesetdrugihslučajevauzvaš i nije im do čitanja o zalasku sunca u besmrtnoj prozi. S drugestrane,kadsevašslučajodbaci,astvarposlovičnoizbijeujavnosti,ašto se već dogodilo“, reče ponovno pogurnuvši naočale, „vi ćete bitiprvikojećesekrivitištočasnikuAnistenavrijemereklineštoštoonniježelioznati.“

Kad je Rebbeca, tajnica obrazovnog tečaja, ušla u predavaonicu,svi muškarci u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim godinama,podiglisupogled.

„Poruka za Charlesa“, rekla je smiješeći se sad mnogo sigurnijenegoprije jer obično je, kadbi ju bili pogledali, crvenilo izbilo kroznjezinutamnuput.„D-Sovželitevidjetištojeprijemoguće.“

Direktor za Sovjetski blok bio je glavni glede svih sovjetskih iistočnoeuropskihpitanja.

„Većsuteotkrili“,povikaojeRogerizudaljenijegdijelaprostorije.„Želi još šećerau čaj“, rečeChristopherWestfield, bivši bucmasti

bankarski službenik kojemu je rečeno da ćemu srezati plaću za tričetvrtinekadimsepridruži.

„Vjerojatnomu se nije svidio tvoj anti pratilački oprez“, rekao jeGerry. „Backy,molimvasda lijepopreneseteD-Sovukako ćeCarlosdotrčatiuglavniuredčimovdjezavrši,atoćebitimaloposliješest.Umeđuvremenu,dovršitevašaizvješća,gos-po-do.“

Protrljaojedlanoveprirastavljanjuriječi.„Jaćudovršitisčajem.“ZajednosRebbecomnapustiojeprostoriju.

CharlesjepogledaopremaRogeru.„Jelitomoje?“Zijevajući,Rogerjeprimiozavršetakkravateigledaoje.„Moguće.

Moguće.Košuljaisto,mogućeje.Zubisuvaljdamoji.“DesmondKimmeridge, bivši časnik u konjici poznat, zahvaljujući

Gerryju, pod imenom Debonair, pogledao je kravatu. „Da sam natvojemmjestu,ostaviobihmuje.“

Gerry sevratio trljajući ruke. „Dobro, to jebilo to.Završite svojaizvješćaposlijenastave.Sadćemo,mesenfants,imatifilmskispektakl.Molim da se prozori zatvore i rolete skroz navuku za prevažnepolicajce naše tajne obavještajne službe. Vjerojatno je svaki od vaspomislio kako ga netko do neke mjere prati tijekom ove jutarnjevježbe iusvojimste izvješćimatrebalispecificirativremena imjestateopiseonihkojisuvaspratili.Opaženepratioce.Zamišljenepratioce.Alinebijašepraćennitkoosimjednog.Jeftinijeje.KrenimoBacky.“

Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja, Rebbeca je nagovorilaglomaznuaparaturuudnuprostorijedasepokrene.Charlesjegledaosebe kako ulazi u Savoy, nakratko pogledavši direktno u kameruskrivenuuprozorurestorananakatu.Zatimsevidiokakočitanovineiispijačaj,negledajućivraćašalicunatanjurići,uzsmijehnazočnih,malčiceprolije.Ondasevidiokakorazgovarasplavomstrankinjom,svojimvježbeničkim„agentom“,štojeizmamiloprosteriječi.NakrajujepokazankakobrzoodlaziizSavoyja.

„Momčad je s tobombila cijelovrijemedoksi sevraćaoovamo“,rečeGerry,„imaloprijenegosiušaouhotel.UhvatilisuteuStrandu.“

„Boljedasuuhvatilidjevojku“,rekaojeChristopher.Charles je pokušao povratiti malo svojega ponosa. „Ali u

Beaconsfieldu primijetio sam tipa u smeđim cipelama. I automobilruskeambasadenapostajiprije.“

„To nema ništa s nama. Na svoju si ruku bio u Beaconsfieldu.Podudarnost,slučajnost,kaomnogoputauživotu.Budisigurandasinapisaozaruskiauto.“

„Čovjekseneobičnoponašao.Slijediomevećidioputa.“„Oukusimanemarasprave“,rečeRoger.Gerryjezavrtioglavom.„Osvrni se oko sebe i vidjet ćeš da je svijet pun ljudi koji rade

neobičnestvari.Časnariječ,sijecimedomrtva,Charles,nitkotenijepratio dok nisi došao do Stranda. Zatim si imao puni tretman dopovratkaovamo.Momčadjeprocijenilakakojetvojpristupsastankuizgledao relativno prirodno, osim što ti je hod bio malo previšeoprezan,previšespor.Pogledajmoponovnokakopristižeš...molimteBacky.„Davidimo.Većinaljudihodakaodanekudnamjeravastići.Tine. Poštedjet ćemo te hotelskih snimaka, no procijenili su govortvojegatijelaibiojeuredu,osimštosenaočigledopustišnakonpolasata,kaodavišenegledaš,nisipažljivikaodavišeništaozbiljnoneočekuješ.Nenadani susret s tvojimagentomdobro jeodrađen,kažu.Izgledaojeveomaprirodno.Vjerojatnozatoštojebioiznenadan.NoposlijesiizletioizhotelaiubrzaopoputBusteraKeatona,atoje,vidiš,sasvim drukčija vrsta hoda. Mnogo je živahniji, mnogo svrhovitiji,željandatevratinatragprijenegosvezaboraviš.Potrudisedazavršišsvoje izvješće. I jasno jedavišenemanadgledanja.Nemapraćenja.”Gerryjeistaknuoriječsašakompostolu.

„Ovo je važna stvar za sve vas. Služba praćenja drži kako uvijekmogu naći razliku između, recimo KGB-ovog časnika koji odlazi nasastanak,brzidogovor,pokupitiiliostavitipismoutajnompretincuilištodrugo,ionogakojijetoupravonapraviojersenakontogaopustei hod im se ubrza. Upamtite to, gos-po-do. Nemojte da se to vamadogađa.Kadgodizvršitenekuoperaciju,hodatćetesvojimnormalnimkorakom. Vjerojatno ne znate kakav je to korak. Pa, saznajte.Izmjeritega.Iuvijek,bašuvijek,dajtebilokometkovaspromatraočitargument da ste upravo to vi kakvi jeste. Jednog dana životi vaših

agenatamoguovisitiotome.IsvizapamtitekakojeovajputnadrapaoCarlos,aslijedećiputmoglibistevi. IlićeponovnotobitiCarlos, tkozna. No za slučaj da misliš kako je s tobom svršeno, imamomi jošiznenađenjazatebe.OK,Rebbeca?“

Rebbeca je ušla u prolaz krenuvši između desetak muškaraca iženaodkojihsusenekipotajicesmijuljili.

„Gospodo,vašiagenti“,objavio jeGerrymašući, „dolazesvakomeod vas reći kakvi ste bili s gledišta agencije, bez iznimke. Ništa štokažunećeseuzimatikaodokazprotivvas“,raširiojerukeinasmijaose.„Jošne.“

Charles je dohvatio stolac i dovukao ga do stola dok mu sepribližavala plavokosa žena. Nosila je skupocjenu, smeđu kožnujaknu.Osmjehjojbijaševeomablagoukošen,štojeteksadzapazio.

„Žaomiještostetolikodugoodugovlačilisvašimčajem“,reklaje.„Rekli su mi neka im dam vremena kako bi isprobali svoje novehirovite kamere.Očito je nabolje rezultate dala ona od staromodnihmodela u kovčegu, a koju je imao čovjek s desne strane, nasuprotvama.“

Charlesganijebiozapazio.BrzojegovorilapaseCharlesuopćojgraji morao dobro usredotočiti na ono što je pričala. Prije nego jesjela, dvaput je zabacila kosu. Njezin naglasak sad je bio školovanijužniengleski.

„Izgubilistenaglasak“,rekaoje.„Idjevojčice.“„Moj posuđeni naglasak. Moj muž je Al, časnik zadužen za

operacijeuLondonu.Bili smouPragu.Djecanisuuhvatilanaglasak.Noženečasnikajesu,zaovakvestvari.“

„Bilojeveomauvjerljivo.“„Nijenekometkozna.“„Govoriteličeški?“„Češkizašoping,začekanjeuredu,reklabih.Češkizarestorane.Uslijedila je pauza ispunjena bukom i smijehom ostalih u

prostoriji. Najjače se smijao Gerry, koji je šetao od stola do stola.Gledalisusetrenutakprijenoštosuprogovorili.

„Klavijaturist“,rekaojeCharles.„Znam.Bilojeprekrasno.Tolikojednostavno.Itolikodramatično.“Charlesjeznaodanebismiotolikoizravnobuljitiunju.Prekrižila

je noge i bacila pogled na četvrtasti završetak ulaštenih smeđih

čizama.Kožnajaknajeunjezinomkrilublagozaškripala.„JasamAnna“,reklaje.„NisambiosiguransmijemliznatištovišeosimdastegospođaAl.

JasamCharlesThoroughgood.“„Znam,Gerrynamjedaoupute.Javammoramrećikakvistebili.

Bašneugodno.“Ponovnosenasmijala.„Zarsambiotolikološ?“„Ne,ne,bilisteuredu.Veomadobro,veomaprirodno.Nemasešto

drugododati,doista.Moralobiserećidastebililoši.Ne,samo,znate,ovaobveznapompaštopratioveobvezneigre.“

„Ah,šala“,rečeCharlesoptimistično.„Oda,šala,naravno.“Gerrysedogegaoičvrstojeprimiozarame.„EhbienAnna,kako

jestudentFobaviozadatak?“„StudentFjebriljirao,Gerry.Najbolještosemože.“„Paontijetekprvi.“„Drugi.“„Apsolutna, nevjerojatna, briljantnost svjetskog prvaka? Sve je

upamtio,bezžvrljotina,nijeupotrijebiosvojeime,nijeništabubnuoibiojeoprezan?“

„Nijenapravonijedankrivikorak.“„Izvrsno. Još uvijek čeznem za tobom, Anna. Znaš li to?“

„Polaskana sam Gerry. Pomislila sam kako ti je čekanje dodijalo.“„Nikad.ReciHugoudasutrauskačemunjegovecipele.“

„Mislimdatovećzna.Kažešmutosvakiputkadgavidiš.”„Pa i mislim to. Jako dobro, Charles. Nemoj zaboraviti izvješće.“

Gerryjeotišaozasljedećistol.„Baš je smiješna pomisao kako je Gerry glavni vama bebama“,

rekla je. „On i Hugo zajedno su se pridružili. Teško ih je uzimatiozbiljnokadraditesnjima.“

Charles je pomislio kako je negdje njegovih godina. „Vi ste,također,tadapolazilitečaj?“

„Ne,većsmobilivjenčaniistalnosamotomeslušala,odlazilanaprimanja,itd.Kadsmodobilipremještajusovjetskiblok,krenulismona napredni obavještajni tečaj, supruge također, znate, a ured jeplaćaosvezačuvanjedjece, iGerry jebiotamojer jetrebaokrenutizaVaršavu.“

„NisamznaodajebiouVaršavi.“„Inije.Raspaomusebrak.DabisteotišliuSovjetskiblok,morate

bitioženjeni.Nisamsigurnadavijeste.“„Mislimdaznate.“„Niste,zarne?“„Ne.“„Ondapožurite želite li dobitimjestomeđumanjomu Sovblocu.“

Naglo je ustala, kao da ju je tko upozorio, i pružila ruku. „Bit ćenajbolje da krenem i pokupim djecu. Treba ih štititi od blagodatiuredskogaživota.Bilojelijeposrestivas.Bilistedobri.“

„Hvala vamšto stemiolakšali posao.Djeca su se lijepovladala.“Zbogškripestolica,štosedogodilakadsuidrugiustalidaodu,moraoje ponoviti što je rekao. Želio je reći još nešto o klavijaturistu, nopredugojeoklijevao.

„Sad više i neće biti tako.“ I ona je oklijevala kao da će neštododati,aondajerekla:„Zbogom“,ibrzootišla.

Glavni stožerbio jeu zgradi iz šezdesetihkoja je imaladvadeset

dva kata i bila je na dobrompoložaju za teroristički napad. IRA-inakampanja bila je činjenica svakodnevnog života, no teroristi saSrednjegistoka,umnoženiarapsko-izraelskimkonfliktom,nedavnosuponovno postali aktivni. Kao što je svatko svakome isticao, blizinazgrade podzemnoj željeznici Lambeth North omogućavala je lakoizviđanje terena i bijeg. Benzinska postaja u njezinu podnožjupovećalabimogućipožar,dokbikosiprilazpodzemnimgaražamateblizina trošnih, službenih stanova mogli biti kao stvoreni zaautomobil-bombu.Ipak,bilajetosvijetla,svimadragazgradaukojojjesvakiuredimaoprozor,ukojojsudizalačestootkazivala,aradnicineprestano micali zidove i vrata kako su se uredi širili ili dijelili uskladusplimomiosekombirokratskogživota.

Čovjek je imaoosjećajkakojezgradakunićnjak,potvrđivao jetosvakikatjersusvi,kojiradenaistompodručjuiliplanu,težilidasenanjemu naguraju, po mogućnosti u malim i osobnim uredima,izbjegavajućiraduvelikomprostoru.Seljakanjeamo-tamo,kojejetouključivalo,ilakoćakojomjesvatkomogaobitidiskretnoindiskretan,urodilo je razvijanjem posebna ozračja na svakome katu. Kao uForeignOfficeu,bilojeuobičajenodasekrozvrataulazibezkucanja,

premda je bio ozbiljan sigurnosni prekršaj ostaviti nezaključanimprazni ured s izvađenimpapirima. Ispostavamau inozemstvubila jepoznatapodimenomMračnizamak.

Studenti na tečaju nisu baš imali razlog da je posjete pa Charlesbijaše rijetka iznimka. Glavi stožer bio je riznica tajni, sjedištemisterija,izvormoći,otacimajkaispostavamadiljemsvijeta,naštosuneobične antene po krovu bile tek izvanjski podsjetnik. Također seuvijek činila osunčanom i prepunom privlačnih djevojaka koje suznalestvarizabranjenestudentima.

Komunističko-sovjetsklblok,iliSovbloc,injegovocarstvo,nalaziosejenadvanaestomkatu.Direktorjebiozdepasti,zbijeničovjeknosapoputsurle,željeznosivekoseinosiojenaočalesazlatnimokvirima.Govorio je brzo i precizno, a njegove plavo sive oči bivale binepomičneuzbunjujućojukočenostikadbimusetkoobraćao.Davaojeosjećaj čovjekapunaenergije kojune rasipa i ne troši bezveze, iimao je sjajne predispozicije za operativne djelatnosti, disciplinu idiskreciju. Njegovo je odijelo bilo diskretno skupo, a vršci njegovihoksfordskihcipelabilisuvojničkiulašteni.Pričalosedajeporanguipozicijijednakglavnomdirektorutedajeondjebiovišegodinanegoseitkoimogaosjećati.BiojeznankaoHookey.

Dvanaestikatbio jetišiodostalih,posebiceodkatovakaoštosubiliafričkiilijužnoameričkikojisunaginjalidabudutakvikakvisuimi kontinenti. I previše je časnika za sovjetski blok radilo na čuvanjuvelikih, navodnih istina i previše se vrata držalo zatvorenima da bibilo neke očite živosti. Hookey je rekao kako je svakom časnikuzabranjenoimatibilokakvespisenastoluuprisutnostibilokogatkonemapravovidjetiih.Čakjeitajnikovvanjskiuredbiozatvoren,štojevjerojatnobilo jedinstvenoucijelojzgradi.NjegovunutrašnjiuredbiojeukutuiimaojepoglednaWaterlooStation.

Direktorove tajnice, po općem mnijenju, bijahu zmajevipostavljeni tamo da štite direktore i tajne te da ih brane odbeznačajnih podataka i sitnica. No ova tajnica Komunističko-sovjetskogbloka,ženaučetrdesetimaodjevenauzamjetnusuknjuodtvida,nasmiješilasejeinijesuknulavatrukadseCharlespredstavio.

„Hookeyvasočekuje.Molimvas,sjednite.“Stolac koji mu je pokazala bio je smješten tako da nije mogao

vidjetiništananjezinustolu.OnajepakstajalauprostorijiSovblocas

otvorenimvratimapagajecijelovrijememoglavidjeti.Kad je Charles uveden, morao se oduprijeti pokušaju ruke da

dotaknečelo,nesamodabisepolakoodviknuoodvojničkihnavika,negoizbogosjećajaautoritetaštojeizviraoizenergičnoglikaonkrajbliještećeg stola. A na stolu ne bijaše ničeg osim tri telefona, crnog,sivog i crvenog, kožnog portfelja i bloka. Hookey je oboje zatvoriokadjeCharlesušao.Rukovalisuse.

„Čaj,kavu?“priupitaojeHookey.„Čaj,hvala.“Njegovodgovornijezavršiosriječigospodine.Hookey

je zamolio svoju tajnicu Maureen da im donese dva čaja i zatvorivrata.

„Tkojebiovašglavnikomandiruvojsci?“„PeterWallace.Vjerujemdajesadvećpukovnikuvojnojpoliciji.“„Jest.Zanimljivoimenovanje.“Charlesnikadnijebiosasvimsigurankakodareagiranaspomen

njegovabivšegkomandira,čijejeimepoticalorazličiteodgovore.„Nebašprirodnozanjega,rekaobih.“Nasmiješiose.

„Možda ne prirodno, no ljudi katkad znaju zapanjujuće dobrouspjetiuonomeštoimnijeprirodno.Tojepitanjemarljivosti.Zatoštoneštoneosjećajunaravnim,jačesetrudeistvarradebolje.Jestelitokadzapazili?“

Pitanjepostavljenonatajnačinosjetiojekaoprijekor.Charlesajebilo lakonatjeratinaosjećajkrivicegledekomandira, čimega je jošuvijeksmatrao.Bioječovjekkojemuseistovremenodivioikojegajeveoma osuđivao, jednako kao što je dvojio i glede pokojnoga oca,kojega se sjećaou sličnim situacijama.U stvari, prisjećao se kako jenjegovotacbraniokomandiranedvojbenim,neobuzdanimnapadimananjegakadjebionaodsustvu.

„On je u pravu čak i kad je u krivu jer on je komandir, a ti sipodčinjeni“, rekaobinjegovotac iritantnombespogovornošću. „Ti sivojnik, a vojnikova dužnost je da obavlja svoju dužnost, i to je to.“Charles je bio redovni vojnik, no očev ratnički put sputavao ga je usuprotstavljanju.

KadjeMaureendonijelačaj,Hookeyjujezamoliodavidimoželise s Al naći kroz pet minuta. Vrata su se zatvorila, a on se nagnuonaprijedslaktovimanastolu,spojenihrukutesašalicomitanjurićempažljivo postavljenim ispred sebe kao da predstavljaju neki dokazni

predmet. Njegove sivoplave oči, daleko od toga da bi bile prozoriduše,odavalesuosjećajdanemavremenazanekupovršnost.

„Kad ste bili u Oxfordu, prije vojske, poznavali ste ruskog post-diplomca Viktora Ivanovicha Koslova, koji je tamo bio godinu dana.Rusi su dopustili nekolicini studenata da studiraju na Zapadu, a onekojijesu,dobranosumotrili.NijejasnozaštojeKoslovu,kojinijebioznanstvenik da bi tražio vojno korisne informacije i, koliko znamo,obavještajni časnik koji bi radio na prebjezima, bilo dopušteno dadođeovamo.Bezsumnjeprošao jenekiobavještajni tečaj, tektolikodabi izvještavaoostudentimaidrugimakoje jepoznavao,o ljudimakakav je isambio.Nistegadobropoznavali,no imalisteprijateljskiodnoskadbistesesnjimsreli,jednakokaoštostegaimalisbilokimedrugim na fakultetu, a s kime niste bili pretjerano bliski, ali bijašedovoljnonaočit.Izvijestilisteopoznanstvudobranoiopširnotijekomsvojih uvodnih razgovora prije primanja u službu. Vaš najdužirazgovor s Koslovom dogodio se kad ste jednog dana iz zgradefakultetasnjimotišliumenzunaručak.”

Charlesseprisjetioblijedog, tihogčovjekažućkastocrvenekosespjegicama po licu, tečna no oprezna engleskog te prijaznog, ali iobrambenog ponašanja. Činio se usamljenim čak i kad je bilo očitokakonijesam,Charlessenijemogaoprisjetititkosumubiliprijatelji,akoih je imao.Nedvojbenojebiostarijiodvećinedodiplomaca,dokje s druge strane bilo u njemu očite prostodušnosti koja je navodilaljudeda gauzimajukaoda jeu stvari biomlađi i da trebabrinuti onjemu.Hookeyjedavaodojamkakoonjemuznavišenegoštojebilounjegovuizvješću.

„Vjerojatno ne znate da je Koslov trenutačno u Londonu, usovjetskojambasadi,gdje je jedanodpomoćnihtajnika.Ovdje jevećneko vrijeme, a mandat će mu uskoro isteći. Kako nam izvješćepokazuje,zaposlenjeuMVP-u,Ministarstvuvanjskihposlova.Nijedanprimjer njegova ponašanja ni bilješke o njemu u našim iliMI5-ovimdosjeimanedajunikakavdokazdagaproglasimoKGB-ovcom.Bilobitakođer veomaneobičnodanetko, tko je proveo toliko vremenanaZapadu, postane obavještajni časnik, osim ukoliko nema izuzetanutjecaj.Međutim, imam nekih osobnih dvojbi, razloge u koje ne bihsad ulazio. Dakle, ne treba ni reći da sam veoma zainteresiran zagospodinaKoslova.”

Hookeyjesrknuočaj.„Bezsumnjestesvjesnikakonamjeuovojzemlji teškodjelovati

na vlastiti račun otkako nas pokriva Foregin Office, a London se,naravno, ne može sam oduprijeti operativnim pritiscima, što bi uteoriji trebao, budući da smomi privrženiji ambasadama po svijetu.Također, Foregin Office se plaši neprilika za strane diplomate štosluže u Londonu, a koje bi mogle izniknuti iz operacija na vlastitiračun.Unormalnimokolnostima,ovdjeuUjedinjenomKraljevstvu,nebismomogli razmatrati vaš angažman u bilo kakvoj operaciji protivKoslova. Ironično, mogli bismo to učiniti bilo gdje na svijetu,uključujućiMoskvu,alinenaovomemjestugdjejenajprirodnijedasetonapravi.Alinemaveze.“Hookeyjeveusnepoprvisuputpokazaleosmijeh.

„Okolnostinisubašnormalne.Prvo,zaineresiranijismozaonoštoRusi rade ovdje nego što smo bili, posebice sad kad vjerujemo darekonstruirajusvojuoperativnubazunakonizgona105obavještajnihčasnika prije nekoliko godina, zapravo 104 jer jednog smo krivovodili. Drugo, veoma smo zainteresirani za Koslova. Oženjen je, ažena,Katya,jesnjimotkakosuihpremjestiliovamo.Također,kaoštojeuobičajeno,djecusumoraliostavitiuMoskvi,kaotaoce.“Hookeyjezadnjuriječizgovorioveomanaglašeno.

„Premanadgledanjuistandardnomprisluškivanjuveleposlanstva,čini se da imaju sasvim uspješan brak ako, na koncu, izostanakotvorenog iskazivanjaneprijateljstva i činjenicapreživljavanja značeuspješanbrak.“Ponovnoseosmjehnuo.

„Noimajednastvar:Koslovodržavavezusprostitutkom.Stvarje,naravno, krajnje neobična za ruskog časnika koji služi uneprijateljskojzemlji.Koslovjesvjestankazni,noposjetiojeistuženunajmanjedvaput.ŽiviuBelgraviai,aprviputdajuposjećujevidjelagaje jedna članica MI5 službe praćenja koja nije bila na dužnosti,prepoznalagajesasvimslučajno.Pomislilajekakosečudnoponaša,pa je odgodila kupnju i slijedila ga do prostitutkinih vrata. Bila jedovoljno blizu da vidi na koje je zvonce pozvonio, prijavila je to.Sljedećadvatjedna,MI5gaje imaopodnadzorom,pomislilisukakobimoglobitineštoprofesionalno,bezvezesosobnomsramotom,nobezrezultataibezindikacijadajebiosumnjičavilidajetražiodokazepraćenja. Zaključak je bio sljedeći: ili je bio veoma profesionalan ili

veoma lijen, ili veomačist.Onda je, zadnjegdanapraćenja što sugamoglipotratitinanjega,ponovnoposjetiodamu,koja jedo tadavećbilaidentificirana.“

Hookey se vratio svojemu čaju, očito još ne očekujući odgovor.Prozorizanjegapružaojepoglednavlakoveusatimanajvećegužve,kojisusmukomgmizaliuiizWaterlooa.

„O slučaju, kako je već nazvan, premda to i nije, mnogo serazgovaralo,štomožeteipretpostaviti.BilješkeoKoslovupokazalesuvašepoznanstvopasmozaključilida,akototrebapostatislučaj,morabiti izgrađen na tome, pod uvjetom da ste vi voljni.“ Maureen jegurnulaglavukrozvrataireklakakoAlvaničeka.Hookeyjekimnuo.„Uveditega.“

Al bio je proćelavi, energični četrdesetogodišnjak odjeven udvoredno odijelo s crvenom podstavom što bi bljesnula kad bi seokrenuo.Rukovaoseotvorenoičvrsto,aosmijehmubijašeprijazankaodaCharlesaoduvijekznaiveomauživauponovnususretusnjim.Uredan trokutić od maramice u gornjem džepu bio je u skladu sprošaranomkravatom.

„HugoMarch“,rekaojedržećiCharlesovurukuistojećimuveomablizu.

„Upravosamsreovašuženu.“Izjava,iakočinjenična,zazvučalajepoputvarke,jernijerekaoCharles,svojeime.

„O!“Hugoveobrve su sepodigle, austamu se širomotvorila, novišeništanijerekaoisvisjedoše.

„Hugo ima podrobnosti o prostitutki“, nastavio je Hookey bezuvoda.„OčiglednojekakomoramosnjomrazgovaratiiotkritištosedogađatemoželinampomoćidapridobijemoKoslova.“

„Švaler“,upaojeHugo.„Sadimaikodnoime.“Hookeyje lagano kimnuo izražavajući prihvaćanje, ali bez jasnog

odobrenja.„Ponaša se poput kockara koji je voljan prekršiti pravila. To ne

značikakojenelojalanilinezadovoljan,notojenužanuvjetdabiikadšpijunirao za nas.Moramo doći do toga ima li u njegovu ponašanjubilo čega onkraj osobnog. Ima ili nema, želimo da zna kako mi toznamo. Zbog njegove prošlosti, prirodno je da će posumnjati kakobismoinformacijumogliiskoristitidagaucijenimo...“

SmijanjeHugoaMarchazvučalojepoputlaveža.„Jakodobro.“

„...a što naravno nećemo učiniti“, nastavio je Hookey brzopogledavšiCharlesa.„Ovaslužbanebaviseucjenama,djelomicestogaštovećinanastodržiodvratnim,adjelomicestogašto,nekontrolirašli okolinu unutar koje radi tvojameta, kao na primjer u totalitarnojdržavi, doista je rijetko korisno na duge staze i nikad ne jamčilojalnost. Često se služimo sljedećom analogijom, gurnemo čovjekanizpadinudapolominoge,nomismoodmahizanjegajer,kadpadne,mi mu možemo ponuditi pomoć, a njemu je onda lakše da namuzvrati,ukolikoželi.“

Lekcija je očito trebala poslužiti da potakne Charlesa. Istuanalogijučuojenatečaju.„KaoštojesasvimnormalnodanetražimoodvasdasepribližiteKoslovuuLondonu,takođerjenormalnodaneočekujemo od časnika koji se bavi s metom, da se približava ipristupnojvezi,prostitutki.Nouovomslučajustvarisudrukčije.SamMI5,naše londonske ispostave tezdruženiodjeli skojimaradimouzMI5, nemaju dovoljno operativnih časnika i trenutačno suprenatrpani“,očisumubrzopreletjelenaHugoa,„inemajuslobodnihkapaciteta.Također,želimolipolučitiuspjeh,ondasvespoznajegledetogamorajubitikrajnječvrstočuvaneiukasnijimstadijimaneželimouključivati više ljudi nego je nužno. Vi imate dvije zadaće, ako ihprihvaćate.Prvo,razgovaratisprostitutkom,otkritištonammožerećio svojemu klijentu i vidjeti je li nam spremna pomoći da s njimporazgovaramo.Drugo,daseponovnonađetesKoslovom,pronađeteneopasannačinkojimćetemustavitinaznanjekakomiznamouštose upustio i iz njegova ponašanja otkrijete je li spreman zastraniti ipoćidrugimputovima.”

Hookeysenaslonioiuzeoluluiduhanizladice.„Tolikoostrategijiipoleđini stvari. Sad, jeste li spremni toučiniti ili vasmuči činjenicaštogapoznajete,ilištodrugo?Moramdodatidaćetetomoratiučinitiuslobodnovrijeme,jernemožetezbrisatistečaja.Ustvari,neželimodaonitamoištaznaju.Epa,vašprivatniživotkratkovrijememalobipatio.“

Charlesu uopće nije palo na pamet kako bi mu poznanstvo sViktorom moglo stvarati probleme, moralne ili kakve druge, noHookeyjevo pitanje natjeralo ga je da se sad i to zapita. Moždamunedostaje moralno predočivanje. Pokušao se prisjetiti utisakapovezanih s tihim Rusom, osluškujući u samome sebi jeku

nelagodnosti ili neugode glede iskorištavanja poznanstva.Iskorištavanjejebiloonoštouključujeposaoutajnojslužbi,kaoštojei čovjek s trakama na rukavima revno isticao na njegovu prvomrazgovoru. Vizija pravog slučaja uzbudila ga je. Što se tiče njegovaprivatnogživota,kadsepridružio,očekivaojejezuitskuodanost,pajebiomalorazočarankadimjeGerryrekaokakovećinaljudiizglavnogstožeraodlaziušestsati.

„Učinitćuto“,rekaoje.SHugomMarchomvratiosedonjegovauredanašestomkatu.„Hookeyjevelikičovjek“,rečeHugouliftu,„nočinisekakovećinu

poslaobavljavanradnogvremena.Nikadneidekući,aliiodnikogtoneočekuje.“

„Oženjenje?”„Da, njegova je žena... uf, ne mogu se prisjetiti. Nešto radi.

Doktorica je ili tako nešto. Nešto poput toga, ali nema veze sveterinarima,mislim,nijeveterinarka.Tkozna.“

SmijaoseuCharlesovolicestojećimuveomablizu.Hugovured,manjiodHookeyjeva,takođerjegledaonaWaterloo

Station,pružaojedjelomičanpoglednavlakoveštosudoljemigoljili.Imao je drveni stol s kožom na kakve su imali pravo samo časnicirazine4iviše,teuobičajenosivikabinetosiguranbravomstipkama.Tri, takođersive,plastičnekutijenastolu,nakojima jepisalo„ulaz“,„izlaz“ i „neriješeno“bile suprepunepapira, spisa i telegrama.Drugipapiri, poput ružičastih obavijesti i spisa glavnog stožera, bili suraštrkani pokraj njih. Bila su tamo i dva crna telefona, otvoreniprimjerak pravilnika službe, crveni uveženi adresar glavnog stožeraoznačenkaostrogatajna,Anninafotografijasdvijemalenedjevojčice,dnevni zapisnik s debelim i skupim naliv-perom Mont Blanck. Navješaliciuzvratabio jeBritishWarm,kaputvojničkogastila.Cahrlesje imaoisti takavnatavanumajčinekućeuBuckinghamshireukamoje, odmah poslije vojske, sve odbacio, bijaše to reakcija koju jeusmjerioprotivsvojenedavnevojničkeprošlosti.

Hugojenastolstaviodrvenipodložakzapisanje.„Alinećebitinikakvihbilježaka“, rekao je. „Zaboraviosamnaliv-

pero. To nije dobro, uf. Čekaj malo da javim doma kako ću doćikasnije.Neće imbiti drago. Večera je.“ Uzeo je telefon, namrštio se,

spustioga,zatimjepropuštaopapirepopalcuujednojodkutijadokih nije pronašao nekoliko spojenih metalnom spojnicom, koju jeskinuoprijenegojesvežanjdaoCharlesu.

„Ovo je tvoja dama. Nije loša, rekao bih. Oprosti što sam skinuospojnicu.Opća jenestašicauuredima.Beskrajne ružičasteobavijestipreporučujudaihseneuzima,daihseštediišaljeuskladištekakobiih se ponovno moglo upotrijebiti. Ja svaku koju nađem stavim uladicu.Veomapraktično.“Ponovnojeuzeotelefoninazvao.

Crno-bijelafotografijaprikazivalajeljepuškastu,crnokosuženuulaganom kišnom kaputu s remenom i kožnom torbom. Bila jeokrenuta prema vratima i iz otvorene torbe baš je vadila ključ.Fotografija jevjerojatnobilasnimljenaskameromuaktovci,koju jedanasvećjakodobroosjetionasamomsebi.Papiri,većinomodMI5-a, kazivali su kako je to Clarie Camber, rođena prije trideset sedamgodina uOrpingtonu, Kent, a koja je sad radila kako „maserka“ podimenomChantalJeanneau.

HugovrazgovorsAnnombiojekratak.„Draga,kasnitću.Ne,neću.Zapetminuta.Smomkomsamkojikažedatepoznaje.Charles.Nijerekao. Što? U redu. Bok draga.“ Spustio je slušalicu. „Reče, ako siCharlesodovogposlijepodneva,učiniosisvesuper ižao joj ješto jemoralaodjuriti.Neznamočemuseradi.Zvučikaoporukadamekojojsimaloprijeondjenabaciospiku.“Smijaose.

CharlesjepočeoobjašnjavatisvojuvježbusAnnom.„Razumijem, razumijem“, rekao je Hugo. „Zaboravio sam da se

time bavi. Dobra vježba. Ima tip, zvao seWhippet, poznat kao Hrt,sjajangovornik,beznadnoizgubljen,šarmantanalkoholičar,upaojeustrašne probleme zato što je brbljao s policajkom koja je izigravalanjegovaagenta iodveo ju jeuhotel,ukrevetna jednoposlijepodne.Zaboravili su se umiti. Kojeg li smrada. Direktor je morao ručati sglavnimšefom.Smisaoza šalu svugdje je zamro, izuzevšiHrta, ljudenatečaju,ucentruzaobukuiglavnomstožerukadsusaznalizato.“Smijaosevrtećiglavom.

„NištatakvognijesedogodilouSavoyjuovogpopodneva.“„Glavni su, od svih živih gradova, Hrta namjestili u Bangkoku.

Totalnojezastranio.Zašestminutaspanđaosesdomorotkinjama.Odposlovau ambasadi počeo se okretati barskimdjevojkama. Jednu jedovodio sa sobom. Ili dvije. Popeo se ambasadoruna vrh glave i na

kraju jemoraodatiotkaz.Sadvodisvojbar,posvemusudeći.Šteta.Bio je veoma talentiran operativac.“ Kimnuo je nekoliko puta. „Dabudemiskren,zaboraviosamštoAnnadanasradi.Htjelajedaušestdođem na večeru, pa bi djecu pospremila na spavanje. Kako stvaristoje,nećupreranodoćikući.Samočekajdokseneoženiš.“

Vratili su se onome što je Hugo zvao slučajem u ruci. On će bitičasnik u uredu nadležan za operativu, otkako je to bilo u njihovojnadležnosti, i morat će izvještavati MI5. Hookey će sve nadgledati.CharlesćepočetispridobivanjemgospodičneJeanneau.BilajeudanazaFrancuzaidobrojegovorilafrancuski,anaglasaksenijegubionikad bi u profesionalnom životu govorila engleski. Bez sumnje je tobilo zbog poslovnih razloga. Charles će joj se morati približiti podlažnimimenominećesmjetiotkritikakopoznajeŠvalera.Tajćemostprijeći kad stignu do njega. Malo će zamršenije biti stavljanje naznanjeŠvaleru(Hugojeočitouživaoutomeimenu)kakoCharlesznaza nju, pa onda za njega i nju, a da ona to ne zna. Pridobiju li ikadŠvalera,bitćenajboljedaonaotomenemapojma.

Hugo je počeo pospremati svoj stol dok je pričao, zaključavajućisvepapire i pravilnik službeu sef. Provjerio jepapirenapolicama iprozorskoj klupici, ispod telefona, u košiću za smeće i onda jekonačnozatvoriosvojuveliku,smeđu,tajnovitutorbu.

Zatim je odjenuo kaput i stao pred zrcalom popravljati svojurijetku kosu. „Mogla bi ti se dogoditi dobra stvar smalom Chantal“,rekao je. „Nije loša, zar ne? Ali nije sigurno da će ti ured platiti svetroškove?“

DokjerazmatraoHugoveprimjedbe,Charlesjezapazioonočegajebiotekmalosvjestan,uštojebiopritajenonesigurannekovrijeme:Hugojeimaoblagi,povremenitiknalicu,brzimigkojibinestaoprijenegosemogaopoštenovidjeti.

„Hookeyjepravičovjekskojimsemoželijeporaditi“,nastaviojeHugoiuliftu.„Zaranaukarijeristećićešdobroiskustvo.Nožestokjeupitanjusigurnosti.Vodinekeodnašihnajvećihpredmeta i jedanjeodonihtipovakojimoguraskrinkatiBlakeailiPhilbyja.Razumljivojeda brine glede sigurnosti. Ja to shvaćam, no katkadmalo pretjeruje.Potpao sam pod njega dok sam bio u Pragu, naravno. Ne bi midopustio da mrdnem, a da mi ne kaže što i kako moram napraviti.Moždanijeimaopovjerenjaumene.“

IzašlisukrozokretnavratanavjetrovitidarmarLambetha.Čestaje bila šala kako glavni stožer stvara svoj vjetar i svojumikroklimu.Hugoseosvrnuonato.

„Oh,aAnna“,dodaojeprijeskretanjazaWaterloo,„Annakažedajednommorašdoćiknamanavečeru.“

„Veoma rado, hvala“, reče Charles pokušavajući ignoriratiHugovtik.

2

„Upamtite, to je vaša druga linija obrane“, reče Veliki Tom,mišićavi, maleni bivši padobranac i narednik u SAS-u, koji jepodučavaoborbubezoružja.ZvalisugatakodabigarazlikovalionMalenog Toma, njegova kolege, velikog bivšeg kraljevskog marincakojijeradiosoružjemibombama.„Prvalinijainajboljinenaoružanipotezodsvihjerazmakodstotinumetra.Uprvomredu,neulaziteusukob. Tučnjave su opasne i gotovo uvijek nepotrebne. Možetestradati. Razumno je da ih izbjegavate, ne nečasno. No ako vas tkodohvatiinemožeteuteći,ilimoratezaštitinekogadrugog,ovojevašasljedećacrtaobrane.

Tečaj seodigravaona travnjakukampazaobukuna južnojobalikod Tvrđave u dnu širokoga jarka. Bilo je sunčano, puhao je laganipovjetarac,anekoliko jegalebovakružilonebom.Onkraj ruba jarkanalazio se je Solent, koji se prepun brodova blistao na jutarnjemsuncu. Iza njega bio je Isle of Wight, na kojemu je bilo mogućerazabrati crveni traktor što je puzao strmimuzoranimpoljem. Svi ujarku s očitim su užitkom gledali kako je Veliki Tom za svojegpokusnogkunićaodabraoDesmondaKimmerdigea.Desmond,visokiblagosamoironičan,mlitavojezgrabioTomovukošulju.

Tom se nasmijao usiljenom samilošću. „Slušaj, Debonair“, reče spovišenim,velškimnaglaskomdapojačadojam,„radiseotomedamemoraš pokušati isprašiti po guzici, ne me zavesti. Malo agresivnije,lijepoćumoliti.“

Nakonjošnekolikopokušajaimalopodrugivanja,Desmondjebionatjeran na zadovoljavajuću simulaciju agresije, dovoljnu da VelikiTom pokaže kako se osloboditi napadačeva stiska. Najprije se jestisnuo i objesio kao da je užasnut, taktika koja, objasnio je, izazivanesvjesnopopuštanjenapadačevastiska,azatimjesglasnimpovikomnaglo krenuo u akciju prebacujući se naprijed-natrag, potiskujući seobjemarukamaioslobađajućiseDesmondovastiska.

„I akoonnakon toganepobjegne, onda ćete vi“, zaključio je. „Uredu,izaberitepartnera.“

„Paziminakošulju“,rekaojeChristopherWestfieldkadsuCharlesionstaliparirati.„Ovamijejedinačista,doksenedokopamsvojegadoma.“

Prekinula ih je Rebecca koja je zavikala s vrha jarka. „GlavnistožertražiCharlesa.Možetelidoćiinazvatiihštoprije.“

Poslijepodneukampusenosila ležernaodjeća i,uskladus time,ona je imala traperice i bijelu majicu kratkih rukava. Morskipovjetarac dizao joj je tamnu kosu. Njezina preplanulost, što ju jestekla na skorašnjem poslu u inozemstvu, činila se još izraženijomotkakosubiliukampu.

„Reci joj da se Christopheru sviđa Rebbeca“, promrmljao jeChristopher.

„Oprostite što sam vam pokvarila zabavu“, rekla je kad joj seCharles pridružio. „Čini se da ste veoma traženi u glavnom stožeru.ZvaojeAl.Očemuseradi?“

„To tek treba vidjeti.“ Fraza se koristila desetak puta na dan.Nasmijaose.„Sigurnoželemojadresar.“

Ostavilagajesamogunjezinuuredu.Hugojebioodrješit.„Večeras upadaš.Tvoja dama vidjela se s našim prijateljem

poslijepodne, no tijekom dogovora spomenula je kako je večerasslobodna.Možešknjojkaonoviklijent.Rezerviralismohotelskusobunaprikladnoimeitvrtku.Slijedećivlakpolazitizasatinešto.Dođiumojured.“

Vani na kruništu bedema Charles se ponovno pridružio Rebbeci.Nagnula se na kameni zid pušeći i gledajući britanski nosač avionaHermes, koji je prevažno izlazio iz PortsmouthHarboura.Mornar udaljinijemahnuo.Uzvratilaje.

„Prijateljjenanjemu?“upitaojeCharles.„Totektrebavidjeti.“„GdjejeGerry?”„Vjerojatnougužvi.“Pogledalajenosačaviona.Likjojbijašeskladan,tamneočiširoke,

uvijekjebilaprijateljskiraspoloženainasmiješena,nobijašeunjoj ipovučenosti pa je čovjekmogao steći osjećaj kako ju neštomuči. Utome trenutku učinila se preokupirana nečim nedokučivim,mogućenečimgledekarijere,pa jebitipokrajnjebiloodmarajuće,ane,kaoštobisemogloočekivati,uznemirujuće.Bedemibijahuširoki,visokiiCharles se naslonio na zid pored nje gledajući, daleko u Solentu, triutvrde iz devetnaestog stoljeća. Bio je uzbuđen zbog onog što ćeraditi,nonatrenutak,bilomujeljepšenemislitinato.Nijebiložurbe.

Rebeccajepovuklazadnjidimcigareteibacilaopušakumore.„Morašsenaćisnjim?“

„Želi da noćas odem u grad. Držim kako će biti najbolje daporazgovaramo.“

„Reklisu,općenito,dabi temoglipozvati,none iradičega.Rećićumudaćešuzetičetkicuzazube.“

„Nećujuuzimati.Imamdvije.“„Kakavćešpametanobavještajničasniktipostati,Charles.“Kasno tog poslijepodneva, sjedio je na rubu velikoga kreveta u

svojoj sobiuParkLaneHiltonu.Rukamubijašena telefonu,pogleduperenužutojesenjelišćevelikogdrvećauHydeParku.Nijeseradiloo teškoj stvari, a opet, kad je pomislio kako čeka, srce mu je staloudaratikaodačinineštoteškoiliopasno.

Nazvao je, predstavio se kao Peter Lovejoy iz Gordon andPartnersa,priručnimlažnimimenominazivomtvrtke.Chantalmujebila preporučena kao maserka i pitao ju je hoće li biti slobodna ipridružitimusenavečeriuParkLaneHiltonu.Kaošto jepredvidio,spomen skupog hotela izmamio je pozitivan odgovor, pristala jeodgovarajućiuvjerljivimengleskims francuskimnaglaskom.Zvučalaje poput uljudne i sposobne recepcionarke i izjavila je, bez njegovapitanja, koji je honorar za večeru i za ono poslije, što je nazvala„osobnommasažom“.Bilojemnogo.Produžilisetretmanizaponoći,daljnji honorar morat će biti predmet pregovora. Dogovorili susastanak u Roof Restaurantu na dvadeset četvrtom katu. Morao je,također,uzetiskupusobukojujeodredilaHugovatajnica.

Oko sedam i trideset restoran se počeo puniti. Za razliku odSavoyja,uHiltonunijebilobljedunjavogaluksuza.Crvenasjedalabilasuobloženaplišem,stolovisubiliobojanicrnim lakom,arasvjeta jebilanenametijiva.IspodsenalazioWestEndiizgledalojekaodaslužisamo ugodi večeranja. Kad se tog poslijepodneva naginjao prekobedema s Rebeccom, Charles je bio zadovoljan promatranjem bezopažanja i tostanjemaloseotegnulo.Nouskoromujeokoprivuklažena tamne kose i upadljivo našminkana. Zaustavila se uz šefa salekaodaprovjeravanjegovspisakprijenegoćeući.Bilajemlađaivišanegojemislio,skosomštojojjesezaladoramena.Nosilajepripijenucrnusuknju,bijelubluzuikratkucrvenujaknu.Ustaojeirukovalisu

se.„Oprostite što sam zakasnila par minuta“, rekla je čistim

engleskim.„Preplavilimeklijenti.“„Cijenaposla,znam.“„I ne samo da su me preplavili, ali može se to srediti dobrim

planiranjem vremena. Ma ima tu svega. Žele da budete majka,ispovjednik i pitaj Boga što sve ne. Mogla bih napisati knjigu oklijentimainjihovimproblemima.Moždaihoćujednogdana.“

Pomisliojenatočitijojvodu,nobocujeodniokonobarzaduženzavino. Dok su dogovarali aperitive, ona je odabrala šampanjac, a on,opterećengrižnjomsavjestigledesvojihpravanatroškove,složiosesnjom. Bio je zbunjen njezinim odbacivanjem francuskog naglaska tekakojesnjim,klijentom,razgovaralaoklijentima.Jelimogućedajetoustvaribilajošjednavježbakojusumupriredili?Bilojepričicaotakvimstvarimana tečaju. Je ligasnimaousamljeničovjeknekolikostolovadaljesotvorenimpogledompremanjemu?

„Naravno,umojempodručjuzakonsvepogoršava“,reklaje.„Sveje u tumačenju. Vaši pravnički problemi glede klijenata drukčije supostavljeni?”

„Vjerojatno, iakobihrekaodapostojenekapreklapanja.“Moželionaznati,upitaose,čimesebavi jošdokjojništanijerekao?Jeligazamijenilasnekim?

„Primjećujete liovdjemnogovašihklijenata?“upitao jeravnajućisepremanjezinojizravnosti.HugobijašepredložioHiltonjerovdjejeimalastalnidogovorsameričkimdirektorom.Slegnulajeramenima.

„Jednog ili dvojicu od većih, iako ih općenito nastojim navući daonimeniprilaze.Zbogvećegprometa.“

Takva iskrenost cijelu je stvar činila lakšom.Moglo se preskočitinekoliko stepenica. „Moja tvrtka zainteresirana je za jednog vašegklijenta.“ Njezine podignute obrve bile su ohrabrujuće. „Za vaša injegovašaputanjanajastuku,dabudemoprecizni.“

„Šaputanjana jastuku?“ Zaštita njezinih klijenata bila je prirodnareakcijakojasemoglapretpostaviti.

„Platit ćemo za to, naravno“, dodao je. „O čemu, dovraga, vipričate?“

Utometrenutkušefsaleostaviojejednuženublizunjegovastola.Čelomubijašenaborano.„GospodineLovejoy?“

„Da?“Charlesjepokušaoizgledatibezbrižno.„GospodinKilrov,jelitako?“upitalaježenaoštro.Šef sale izgladio je čelo. „Oh, pogriješio sam, glupo. Žao mi je.

Veoma,veoma,veoma.“GospodinKilrovbiojejediniusamljeničovjekurestoranuionajs

kojim se trebala naći. Otišla je bacivši neobičan, ljutiti pogled naCharlesa pa, kad je sa šefom sale otišla do drugog stola, njegove suisprike iza nje izgledale poput repa kometa. Požurio je potom donjegovastolagdjebijašedrugažena, jošuvijekzbrkanodponiženja.Konobarzaduženzavinopojaviosekadiona.Charlesserukovao.

„Šampanjac?“upitao jeCharlesodbacujući sad sva razmatranjaotroškovima.

„Merci, monsieur.“ Bila je niža i starija od svoje prethodnice,pristojno odjevena u svijetloljubičasto odijelo premda su njezinazlatna ogrlica i naušnice bili veliki i napadni. Smijala se njegovufriziranomobjašnjenjuo tomeštosedogodilo. „Bašmi ježao“,reklaje.Nisamsmjelakasniti.Bilasam,kakoseonokaže,preplavljena?“

Charlessenasmiješio,kao iprijenekolikominuta,dodajućida jeteško upravljati poslom kad čovjek mora sve sam raditi. Uvijek jenečegpremaloilipreviše.„Raditezavelikukorporaciju?“započelaje.

Opisao jemnoge aspekte internacionalnih aktivnosti Gordon andPartiersa, impresionirajući samog sebe njihovom raznolikošću iopsegom. Bila je pozorna i polaskana, oči joj bijahu prilijepljene zanjegove i neprekidno se smješkala. Njezina ustrajna odlučnost daudovolji rađala je uspjehom. Bez obzira na njezine misli, njezinospremnosimpatiziranje injezinapitanja,neozbiljnoistraživačkavećona koja su tražila odgovore koje je sa zadovoljstvommogao dati ikojima mu je mogla ugoditi, bila su jamac dobre, lagane, ugodnevečeri.

Nonijebilobaš laganopridobiti judaprogovorio sebi.Činilo sekako nije na to navikla, vjerojatno je većina njezinih klijenata viševoljelapričatiosebi.Nakonšampanjcainekolikočašavina,osebijeprogovorila nakon pitanja koliko mu je godina. „Većina je mojihklijenata srednjih godina i oženjeni su. Žele razgovarati o svojimbrakovimaisvojimposlovima,osvemu.“„Ženeihnerazumiju?“

„Ne, katkad ih zbilja ne razumiju, rekla bih. Ti muškarci žele seopustiti.Trpepritisaknaposlu,pritisakoddjece,pritisakodženakoje

uvijekneštožele.“Slegnulajeramenimainasmiješilase.„Ženeuvijekneštožele.“

Bilajerastavljena,reklamuje,iuzdržavalajedvojedjecekojasupohađala osnovnu školu. „To malčice otežava posao vikendom.“Njezinfrancuskinaglasakblagosepovlačio.

Bacio jepoglednaženukojamuseprvapridružila,sad jeveselopripovijedala s drugim čovjekom. Odvjetnikom vjerojatno,možda jebila lovac na sposobne ljude. „A možda vam je i kolegica“, rečeneiskreno.

Pogledalajehladnoiprocjenjujuće.„Nebihrekla.Nomislimdabionvoliodajest.“

Osjetiojekakosudovoljnoopuštenidaionbudeiskren,ilibaremtoliko iskren koliko je bilo moguće. Baci se na nju u restoranu, ujavnosti,savjetovaogajeHugo,itopoštoodaberešdecentnoodvojenistol,anetekkasnijeusvojojsobijer,pođeliodmahcijelastvarloše,nećeposlijemoćitvrditikakojebilonekihpodvala.Hugojezacvilioistresaosepripomislinato.

Charles se nagnuo preko stola. „Claire, ima nešto drugo što vammoram reći.“ Njegovo korištenje njezina pravog imena bilo jeproračunato.Bezličnogajepogledala.„Neradimzakompanijuokojojsam vam govorio. U stvari, radim za tajnu službu. Volio bih s vamaporazgovaratiojednomodvašihklijenata.Samoporazgovaratiitojesve.Platitćemoistihonorarkojibibiozamasažu.“

Ovajputbilo je tostvarno,njegovprvinovačkizadatak,predmetmnogih lekcija i špekulacija. Iskrenost je bila oslobađajuća, efekt jebio,sudećiponjezinubuljenjuotvorenihusta,dojmljiv.

„Sve u redu, gospodine, gospođo?“ Šef sale stajao je ponadCharlesovaramenapokornoplješćućirukama.„Da,hvala.“

„Žaomijezbogonezabune.“„Nemanikakvogproblema.Nebrinite.“ „ZamijeniosamLovejoy i

Kilroy.“„Da,da.Događase.“Šefsale, trljajući ruke,pogledao jepremadrugomestolu. „Dama,

onajesadtakođerzadovoljna.“„Dobro,jakomijedrago.“Clariejeustala.„Ispričavamse.“Uzelajetorbicu.„Ovuda,gospođo“,rečešefsalepovevšijepremaženskomzahodu.

SlijedilesugaCharlesovetihepsovke.Raspravljaojesasamimsobomkoliko će dugo čekati dok se ne pojavi i pomislio je na uglađenostkojom bi njegov ponižavajući neuspjeh bio dočekan u glavnomstožeru. Na kraju bi svi čuli za to. Tobožnji agenti koji bi bježali odnjegačimbigavidjeli,postalibidijelommitologijeslužbepoputHrtaipolicajke.

„Kladim se da si pomislio kako sam pobjegla?“ Pojavila seodostraga sad pričajući nesumnjivim naglaskom s rubova Londona.„Skoro da i jesam. Pomislila sam da bimogao biti policajac, ali kadsam procijenila kako to nije njihov stil, nisam te željela ostaviti nacjedilu,posebicenenaovakolijepommjestu.“Sjelajeipogledalaga.Onda se nasmijala i prstima taknula njegovu ruku. „Slušaj ljubavi,umrešlistakvimizrazomlica,nećetihtjetiopratitijelo.“

Nasmiješio se. „Izgledam jadno kad sam sretan. Sav se opustim izatoizgledamozbiljnijenegoštoseosjećam.“

„Tragičnije, rekla bih. No toliko dugo dok ne želiš da nekogubijem,učinit ću sa svojimmušterijama što te volja. Sveuobičajeno.Štokažešnajošjednopiće?“

Popilisukavuufoajeugdjejojjerekaokakoželiporazgovarationjezinu klijentu, ruskom službeniku imena Viktor Koslov. Podigla jeobrveiponovnoprogovorilasvojimfrancuskimnaglaskom.

„Peter, zar ne želiš da zavedem nekog? Baš razočaravajuće.“„Drugiput.“

„Možda večeras, monsieur. Bolje ti je da budeš na oprezu.“Odbacila jeakcent. „Mane,alikogasispomenuo?Nemogusesjetitinitijednogklijentakojibisetakozvao.“

Charlesga jeopisao.Uporno je tvrdiladanemaruskihklijenata ineko je vrijememislio kako postojimogućnost da je ured pogrešnoprotumačioKoslovljevodnossnjom,pomisliojekakosuustvaribiliuobavještajnojvezi,ali takvesorteukojoj jeonabilanjegovklijent,ane on njezin. Ukoliko je tome bilo tako, cijelo će vrijeme bitiprinuđena da sve negira. Stvar nije nikuda vodila. Na kraju joj jemorao izraziti svoje mišljenje da se tog poslijepodneva vidjela sKoslovom.

Izgledalajezbunjeno.„DanemislišnaErika?OnjeizFinske.“„Takotijerekao?”„Finacje.Bavisedrvom.Bogatje.Pokazaomijefotografijesvoje

velikekućeuHelsinkijuislikusoba.FinječovjektajErik.Dragmije.On je moja slatkica, jedna od onih koju pokušavam premetnuti uuzdržavateljapadasebrinezamenepodstaredane ili akoćuprijemorati odustati odposla. Svakadjevojka treba jednog takvog. I višeodjednog.Neželišmeprevariti,zarsenezoveErikizarnijeFinac?“

„Apsolutnone.“Tajeizjavaproizlazilaizuvjerenosti.Događalosedaslužbapraćenjaidezapogrešnimčovjekom.„Sovjetskijediplomatinijebogat.“

„Lukavi,malipeder.“Zgnječilajecigaretu.„Dakle,slijediteme,zarne,daviditeskimeseviđam?“

„Slijedilismonjega.“„Takomuitreba.DauzmemjošjednukutijuStuwesanta?Akome

štouzrujalo,ondajetosadovo.“Viktorovavarka,ilinjegovorelativnosiromaštvo,naljutilojujepa

je stala živopropovijedati.Opisala ga je kaouljudnog, obrazovanog,inteligentnog,tipičnogzapraveSkandinavcekakvejesretala.Veomaje cijenila uljudnost i štovanje kod svojih klijenata, ocjenjujućiNijemce najboljima, a Irance i Japance najgorima.Erik ju je tretiraokao ljubavnicu i isprvamu je bilo neugodnoda joj plaća, ne da nijehtio,većmubijašeneugodnozbognje.Prekinulajestimeisadsusešalili na taj račun, ali onamu je dopuštala da joj ugodi i iznenadi jedajući joj jošiviše.Biojevelikodušan,posebicekadseuzmeuobzirkakonijebiobogat.Nijeimaočudačkihsklonosti,posebnihzahtjevainijebioperverzan.Ustvari,bio jedobar ljubavnik,požudan,pažljiv,kontroliraose,aopetsdrugestrane,otvorenojeiskazivaoželje.„Kaokadgledatestvarnodobrogtenisačanatelki“, rekla je, „lijepstil, svekakotrebabiti.“

Sreli su se tijekom jedne od njezinih povremenih ranojutarnjihšetnji s pudlicom po Hyde Parku ili Kensington Gardensu. Mnogočešćečinilajetokasnijeudanu,zbogposlovnihrazloga.„Paspomaže.Privlači pažnju i ljudi misle da ne žurite pa se zaustave da gapotapšaju.“

„Dajevamrazlogdabudetenatimmjestima“,rečeCharles.„Da,ilakojezapočetirazgovor.Nekedobreklijentesteklasamna

taj način.“ Obično nije očekivala ništa glede posla tijekomranojutarnjih šetnji, u koje je odlazila poglavito zbog sebe i psa, nodvaput ili triput vidjela je istog muškarca i uskoro su se jedno

drugome počeli smješkati i klanjati. Jednog se dana zaustavio,potapšao njezina psa i priupitao ju za njegovo ime, zvala se Lucy.Nakontoga,svakiputkadbisesreli,malosupopričali.Zbivalosetoprijenekolikomjeseci.Ondajojjebiorekaokakojefinskibiznismen.

„Štostevireklizasebe?“upitaojeCharles.„Maserka.Nemasmislaokolišati.“„Jelishvatioštostepodtimemislili?“„Isprva ne. Kasnije, kad jest, malo je klonuo duhom. Nisam ga

vidjeladvatjedna.Kadsepojavio,ondajerekaokakojebiokodkućeisaženomnaodmoru.Moždaijest.“

„Gdjejerekaodaživi?“„S druge strane parka. Nikad nisam pitala za točnu adresu ili

telefonski broj ili nešto takvo. Nije profesionalno. Prestraši ljude.Običnomemnogoispitivaoohotelimaukojesamišla,kakvesucijeneitd.,nokadsammurekladamožedoćiumojstanakoželi,tjednimanije to htio. A kad se odlučio, bio je veoma nervozan, prenervozan,razumijete.Tekjepopiočajiotišao.“

„Jelirekaoneštouvezitoga?“„Samogovoridaminemožeispričatikolikojetovelikikorakbio

zanjega.Stalnotoponavlja.Ondavaljdainemožetoispričati.“Neovlašteni posjet sovjetskog službenika domu zapadnjaka,

posebiceonomunekometkoga jepokupiouparku izakojegabisemoglosumnjatikakoradizabritanskesigurnosneslužbe,bio jevišeod odlučnog koraka. Bilo je to odmetništvo i kršenje pravila takvevrste da je time mogla svršiti njegova karijera. Ukoliko, naravno,Koslovnijeimaodrugemotive.

„Inakontogapostalisteljubavnici,ilionvašklijent,ilikakojeontovećuzimao?“

„Nesmjesta.Nisamgavidjelanekovrijeme.Azatimsesvenaglozbilo.“

„Je li vam otpočetka plaćao?“ Ruski službenici bili su slabeplatežnemoći imorada jebiloproblemaprisuočavanjesClairenimcijenama.

„Neodmah.Znate, htjela samgaohrabriti.Bio je slatkica.Mislilasamkako jedobar. I jošuvijek tomislim, iako jeprepredenipeder.“Zapalilajejošjednucigaretu.„Nisteizporezneuprave,zarne?“

„Ne.“

„IKGBminećesjestizavrat,ilitakonešto,akodođudotogadastepovezanistime?“

„Ne.JeliikadspominjaoKGBilineštouveziobavještajnihslužbi?“Prodrmala je glavom. „Ili je koji put tražio od vas da učinite neštoneobično?“

„Reklasamvam,bio jeveomaotvoren. Inijebiokaonekikojibivashtjeliovijatiplastičnimvrpcamailičimeveć.“

„Mislim,jeliikadtražiodaneštosaznatezanjegailimupribaviteneštoilidanekogaupozna?“

„Nemogusesjetiti.Nijepostavljaopitanja.Nitijevoliodaganetkoprevišepropitkuje.Alijakatkadjesam,dagamalodražim.“

Nasmiješilase.Mnogo ljudi pridružilo im se u foajeu pa je završio večerumalo

odgodivšipredajunovca.SložilasedaćeizvješćivatioKoslovukaodaje to bila tek neka stvar njegova tečaja. Pokušao joj je dati smotaknovčanicakradomice,davratartonevidi.

„Avožnjataksijem?“priupitalajekadsunovčanicenapokonbileunjezinojtorbi.Ponovnojeizvadionovčanikidajojfuntu.

„Zadržitesitniš.“Nasmiješilasejeimahnulanovčanicompremanajbližemtaksiju.Izbjegavšipogleduvratara,otišaojeravnousvojusobugdjeje,na

papiruhotelaHilton,napraviovlastitebilješke. Sadnijebilopotrebedaostajecijelunoć,nosoba jebilaplaćena iveliki,prostranikrevetizgledaojemnogoljepšeodnjegovamadracanapoduuQueensgateu.„Nadamsedavečerasnistesami,monsieur“,uzsmiješakjebilareklakad je ulazila u taksi, ponovo postajući Chantal koja je teatralnopružilarukutražećipoljubac.

3

Colin Newick, bivši redovnik u novicijatu, gurnuo bi naočale ponosuprijenegobiprogovorio.

„MatojetipičnoGerryjevosmještanje.Bezdušno. 'Pokupistrancaukafiću'“,reče.

„To je sve što trebašnapraviti.Dođidonjegovih identifikacijskihpodrobnostibezdaonshvaćaštoradišibezdaondođedotvojih.Tajkafićokojemseradiveomajeotmjenpabudidotjeran.“

Kad je ponovno gurnuo naočale, vidio je kako se Charlesosmjehnuo. Ta njegova navika bila se nemilosrdno isticala na filmugdjegaje,tijekomvježbe,ispitivaobivšiambasador.

„Prestani“,nastavioje.„Tičakinemašcvikere.Najgorajestvarutomeštodjelujenamenekadmenetkopočneoponašati:nemogusipomoćidaondatodaljenečinim jošviše.Zarazno je,kaodačovjekhodauznekogatkošepa.Čekajdoktividneoslabi.“

Charlesjekonobaruukampu,akojisezvaoHarry,naložiodaimdadejošdvapiva.

Bioječetvrtakičekalisuvečeruumenzi,običnotobijašeugodnavečerjerpetkomseradilopraktičkisamodopodneva,avikendjebioslobodan,bezvježbi.

Colinjepričaokakoje,ubaršunastomsakouštogajeposudioodDesmondaKimmeridgea, bio otposlan u najotrcaniji i najneotmjenijilučkićumez.Ništanijeuspijevao,anaposenesjestiuzčovjekaskojimjepokušaopovestirazgovor,aondasepočeopretvaratidagabolizubi priupitao je gostioničara može li mu preporučiti zubara. Cijelu jevečerproveoslušajućitužnupričuogostioničarevojprošlosti.

„Došao sam do svih detalja“, reče, „u tanane. I više no što samželio.Alimjestojebiloužasno.NekakoćutovratitiGerryju.PomislitćedaimamžestokuvezusFrancuskomLjubavnicom.“

FrancuskaLjubavnicabiojeGerryjevnadimakzadjevojkukojujeimao tijekomsvojeganedavnog službovanjauParizu.Neotkrivajućinjezino pravo ime i nacionalnost, te zamagljujući ostale detalje, smorbidnim zadovoljstvom pripovijedao je o njihovoj vezi s drugestraneKanala.Zbognjegovedvosmislenešaljivosti,bilo jenemogućedoznatidalisepraviovažangledenečegaočemunijemogaoprestatirazmišljatiilijetodržaozabavnimrazgovornimnogometom.

„Imaš sreće što si izbjegao vježbu“, reče Colin. „Ali sigurno ćeposlije nešto smisliti da nagrabusiš. Ian Clyde otišao je u pogrešanpub, promašio autobus pri povratku i izgubio blok. Svijet mora bitizahvalanštojeodustaoodmedicine.“

UbaruimsepridružilaRebecca.Svimuškarcibijahuuodijelima,aonapak tevečeribijaše jedinaženameđunjima.Nosila jenaboranukariranusuknju,akosajojbijašesvježeopranairaspuštena.CharlesiColin odmah se stanu natjecati tko će je počastiti pićem. Charles jepobijedio.

„Pod uvjetom da me počastiš bocom vina i večerom“, rekla je.„Inače,ovdjejegrozno.Nitkominedopuštadasikupimpiće.“

„Mogao bi Maurice Lydd“, reče Charles. Lydd, uglađeni, debelibivšinovinariz

Glasgowa,većjebiopoznatposvojojneumoljivojstrogostikadseradilootrošenju.„Zapravoijest.“

„Sigurno u svojoj sobi ima bocu viskija pa tako lijepomože doćiovamosčašomuruciispriječitiopasnostdaplatirundu“,rečeColin.„Naravno, Rebeccin problem bi nestao ako bismo ovdje na tečajuimali žena. Galantnost bi postala preskupa. Zašto ne novačimo ženeobavještajce?“

„Panovačimo“, rečeRebecca, „teoretski.Koristili smo se ženamaposlijerata,aondasusedogodilenesrećeitojeprestalo.Arapinisusnjimahtjelirazgovarati,nekolikoihjeimaloživčaneslomove,jednajepobjeglas čovjekomkojega jeobrađivala,uobičajenestvari.Tako jeodlučenodaihsenovačisamoiznutra.Zatoimamomalostarijihženaimanjakmlađihkojebidolazile.Noodlučili su ihponovnonovačiti,premapotrebama.”

Colinjepogledaouokolo.„Pagdjesuonda?Nitijednunevidim.Neznamgdjebiihtražio.“

„Zaštosetinekandidirašzaobavještajku?Diplomiralasi,zarne?“upitaojeCharles.„Ilitonećešradinas.“

„Zardokmogubiti tajnica i raditi takavposao,brinuti seovamabebamaičitativašedosjeeiznatisveovamadokdrugihženanemauvidokrugu? Nikad ne bih imala takav pristup prema vama da samjednaodvas.Moralabihsemnogoboljeponašati.“

„Tiserazočaravajućedobrovladaš,kolikojavidim“,rečeColin.„Promijeni optičara, Coline.“ Nasmiješila se. „Ne, polovično

razmišljam o zapovjedništvu, no pričekat ću i vidjeti koliko ćeuspješnozavršititečaj,tkoznahoćelimisetosvidjeti.Moždaineće.Dotada,mislimdamoguostatitekženakojajepostrani.Bašmiinijedotogadaseostavimtakvaživota.“

„Što to glede života“ priupitao je Christopher WestfieldpridružujućiimseistavljajućirukunaRebeccinozapešće.„G&T,akonemaš ništa protiv, Charles. S ledom i limunom.“ Okrenuo se premaRebecci.Moratćemotezvati„TrebaVidjeti“.Tojesveštonamkažešobilo čemu da se radi. No hoćeš li nam reći kad ćemo doista neštosaznati?“

„Ovisi,Chrise.Štomislišdabitrebaoznati?“„Trebamznatihoćeš limizavježbubiti ženau jednommalenom

planu što ga kujem za Danish Blue. Potrebna mi je žena radiprikrivanja.“

DanishBluebila jevježbaputovanjazakojusumoralipripremitivlastiteznakove,ruteiplanove.Postojalesuvelikesumnjedaćeimsedogoditi neugodna iznenađenja. „Bilo bi ti bolje da za to pitaš svojune-za-vježbuženu.“

„Nemogu.Onanetrebazaovoznati.Akosenesložiš,mislimdaćuzamoliti Gerryja da mi Francusku Ljubavnicu posudi na nekolikodana.“„SamoseposlužiFrancuskomLjubavnicom.”

„Kakvaje?Jesilijusrela?“„Ne,alisamdostatogaonjojčula.“Harryjebrodskimzvonompozvoniozavečeru.Usprkosvojničkoj

posebnostikampa,pretežnostbivšihmornaričkihstvariunekuga jeruku činila mornaričkim. Iako menza nije bila blagovaonica naratničkombrodu,spavaćesobebilesukabine.Mjestozavojneparadenije bila paluba, no napuštanje kampa katkad se nazivaloiskrcavanjem. Brodsko zvono, uzeto s razarača iz Drugog svjetskograta,bilojetekovinatečajaodržanogneposrednonakonrata.

CharlesiColinsjelisupokrajRebecce.Gerry,kojijezakasnio,sjeojenazadnjeupražnjenomjestonasuprotnjih.

„Svejegotovo?“upitaojuje.Kimnulaje.„Sjajnastvar.Propustiosi jučerdobruvježbu“, rekao jeCharlesu.

„Čuosam.”„Ne brini, tebi ćemo poslije prirediti gadno iznenađenje, zar ne

Backs?“Smijaose.„Moram s tobom malo porazgovarati“, Rebeeca brzo reče

Charlesu.Fraza je imalanelagodniprizvukdjetinjstva imladostikadsu ju koristili roditelji i učitelji nagovještavajući nešto mnogoozbiljnijenegoštojesugerirala.Zadnjiputčuojetoizočevihustakadje saznao kako se Charles, usprkos svim očekivanjima, pridružiovojsci, ali ne inženjeriji u kojoj je bio otac. Njegov bi otac frazukoristiošaljivo,noispodtogabilojenečeg,Charlesjeosjećao,nečegbolnog.

„Očemu?“„Ubiosime.“„Netebe.Samotvojusliku.“Mislilisunavježbuosnovnoggađanjasdvijerukesastandardnim

Browingomod9mmkojejevodioMaleniTom,visokibivšimarinac.„Dođetokaoodmorodbesposlenogsjedenjaislušanja“,rekaoje

Gerry.Tog jutra, kad se Charles vratio, Maleni Tom umetnuo je

nasmiješenuRebeccinu slikumeđu pomične i nepomične naoružaneljudekojesumoralipogoditi.Svisujuizbjegli,osimCharlesa,koji jujepogodiouustailijevooko.

„Mislimdasamtoinamjeravao.“„Nitkodruginije.“„Bilo jetopokazivanjeskriveneželje.“„Nijebašlijepinačindase

pokaže.“„Žaomije.”„Maleni Tom reče da si već prije pucao iz Browinga.

Pretpostavljamdasmiješrećineštootome.“„BilojetouBelfastu.Podijeljengrad.Činisejakodavnim.“Poslije večere slušali su opis slučaja povezan s višim sovjetskim

časnikomkoji jeproživiotridesetgodinakaoneotkriveniagentičijajekarijerabilaovjenčanatajnimizvlačenjemiumirovljenjem,zajednosazadnjimtajnimdiplomatskimšiframa.

Charles je dosta pozadi sjedio sa svojom lulom, navikom koju jenedavno stekao najviše zato što je imao osjećaj kako mu manjkanavika, ali nije bila pripaljena. Sjećao se Hookeyjeve nezapaljenecigare tijekom njihova razgovora. Možda je paljenje lule tijekomradnogvremenabioznakdosađivanja ineusredotočenosti,neštošto

čovjeknebičiniouslučajuzainteresiranosti.Rogerjenaočigledležaonaklupipospanoddosadnihgovorancija.Charles jezapaziokako jeimaootvorenukutijucigareta,nojošsvebijahuunutra.

Priču je pripovijedao jedan od mnogih časnika zaduženih zaslučajeve, visoki preplanuli, dobrodržeći muškarac koji je sad biomeđu službenicima. Na kraju pročitao je izvatke iz svojih agentskihkomentara nastalih u tridesetogodišnjem radu. Najozbiljnije kritikebile su upućivane čestoj promjeni časnika za slučajeve, čime je upravilu dirigirao dio birokracije zadužen za imenovanja i karijere, anezahtjevislučaja,štojenedvojbenobilonajvažnije.

„U jednuruku“,zaključio ječasnik, „imaneke istineu tvrdnjioveslužbekakoseniti jedanagentnemožedržatidokrajaunovačenimdok on ili ona ne prihvati prelazak novome časnika za slučajeve,pokazujući time kako ima odnos sa službom, a ne s pojedincem. Initkonebismiotrasiratikarijerubilokojegaagenta.Iliudruguruku,obavještajna služba koja daje veliko prvenstvo vlastitojadministrativnoj urednosti, a ne pitanju slučajeva, dokazivo nijesasvimozbiljna.“

Sasvimozbiljnoiline, ispalojekakojetajnaslužbabila,pomisliojeCharles,sasvimdobarizbor.Uživaojenatečajuivolioteljude,jermu do sada rad nije davao razlog za raspirivanje nelagode koju jeosjećao pri prvome razgovoru. Znao je ljude koji su se počeli bavitipoduzetništvom ili nekimdrugimprofesijama, ali to se činilomnogoviše jednoličnim, iscrpljujućim i beskrupuloznijim od ovoga.Odgovaraloje,ustvari,svemuštomusesviđalouvojsci,domoljubnostremljenjesnačelomukoje jemogaovjerovati,osjećajpripadnosti,suptilno zadovoljstvo služenja, ali bez temeljite dominacije inasrtljivostivojničkogživota.Sad,uobavještajnomsvijetu,mogao jeosjetiti kako je u srcu hladnog rata. Nije o sebi razmišljao kao oekstremistu ili agresivcu, nooduvijek je imao željudočepati seprvelinije, gdje god da je bila, imao je želju biti tamo pa da poslije imaosjećajkakojedoistabiotamo.Osjetiojetoistounekimljudimaokosebe.

Razišli su se u petak, malo poslije ručka. Charles je krenuo u

Buckinghamshir na vikend kod majke. Veselio se dokonoj vožnji uRoveru što ga je naslijedio od oca. Bio je to veliki P5, ministarski

RoversažednomV8mašinomi tolikodrva ikožeuunutrašnjostidase time mogao urediti kakav londonski klub. „Salon na kotačima“,naklono ga je proglasio njegov otac. Charles ga je već dugonamjeravao promijeniti za nešto u skladu s njegovim godinama,džepom i momaštvom, no imao je malo vremena za traženje.Uostalom,biojeodnjegovaoca.

„Cijeli put ideš s time?“ upitao je Desmond Kimmeridge čiji jeMercedesdvosjedbioparkiranpokrajmjestazavojneparade.

„Petnaest ili dvadeset kilometara. Onda ćeme pokupiti?” „KućnazabavauShorpshireu,uzdrugemogućnosti.“„Koje?“

„Samojejednaibašju'treba-vidjeti'.Nadamsedahoću.“„Nadamsedahoćeš.“Desmondsesmiješiodoksekrovpolakootvarao.Svjestan količine rublja za pranje što ga je vozio kući, Charles je

staouMarlowunebilikupiocvijećezasvojumajku.SestriMary,kojaće također biti ondje i koju će prvi put vidjeti otkako se zaručila,kupiojeruže.BlizucvjećarnicenalaziosedobardućansduhanompajezaeksperimentkupiolimenkuBalkanSobranieainovululukojujenasušno trebao, treću otkako je počeo tečaj. Osjećao se ugodnoopušten i pun života, s blagim veseljem što ima mladost, zdravlje,neovisnost, financijsku sigurnost, osjećaja smisla, a sve bezopterećujućeodgovornosti.

Majkamujebilaudovicaiostalajeuobiteljskojkućiizdvadesetihštosenalazilapodaljeodglavnogputa,uplaninamaChiltern,onkrajMarlowa i Henleya, okrenuta prema zapadu, ponad dolineHambledenakojabijašekaoizslikovnice.NjegoviroditeljikupilisujunakonDrugogsvjetskograta.Njegovotac,mjernik,tvrdiojekakosukuće iz dvadesetih i tridesetihnajbolje za sva vremena, kombiniralesu edwardijansku prostranost, detalje i vještinu izrade s izvrsnimpoznavanjemmaterijala,grijanjaivodovoda.„Posjedujugeorgianskupritajenueleganciju“,govoriobi,„teviktorijanskuledenučvrstoću,nokoju prožima toplota i suhoća jednako kao ljupkost i prostornost.Nemaboljegmjestazastanovanje.“

Prisutnostnjegovaocaukući još jeuvijekbilaopipljiva.Njegovakapanaklinuvratapraonice, isprednjihotiračkoji jesamnapravio,njegova radna soba,njegovo spremište.Bilo jenemogućebiti u kućibezprisjećanjananjegovustrastzasvakidetalj,njegovuprivrženost

vrtu, njegov uredno posložen alat, njegovo poznavanje lokalnepovijesti,njegovopješačenjebukovimšumamasvjernimšpanijelima.Charlessečestopitaoštobimislioosinovunovomzanimanju,bilimuštorekao.Vjerojatnonebibilopotrebe.Stariprijatelj ilibivšikoleganjegovaoca,njegov jestatusoduvijekbionejasan,bio jeprvikoji jeCharlesu spomenuo tu službu, a bijaše nevjerojatno što je to učiniobezznanjanjegovaoca.Otacjemnogogodinaradioudržavnojslužbikaomjernik,anakonnjegovesmrti,Charles jeotkriokako jevećinanjegova posla bila povezana s građenjem ili prenamjenom tajnihkompleksa.Čak jemogaoznati izakamp.Charles jerekaomajcištoradi, ali ne i sestri koja je, kao i ostatak svijeta, mislila kako je uForeginOfficeu.

Majčina kosa bijaše u potpunosti sijeda, a njezin slab, pognut likprožetgorljivomdobrohotnošćuzakojusečinilokakojesgodinamabivala sve izraženija. U petak je večera protekla isključivo urazgovoruopredstojećemMaryjinomvjenčanju.

Charlesov je doprinos bio jedna ili dvije sugestije, neprihvaćene.Zadržaojeusebirazmišljanjaotomekolikoćejošprijedlogapastiusljedećih šestmjeseci.Onda,pretpostavio je, slijede godine skakanjaokobebe.Noradosnozaokupljanjepažnjeopćenitojedobrastvar,anjegova buduća uloga šogora činila se ugodnom, koliko se uspioprisjećatičovjekakojemućebitišogor.RadiojeuistompoduzećukaoiMary.

„Što si rekla, gdje je David ovaj vikend?“ upitao je kad su sjeli skavamapokrajkaminaukojemjegorjelabukovina.

Mary započne: „David? Nisam spominjala Davida. Nemam blagevezeštoradi.“„James“,rečenjegovamajkabrzo.

David,kolikoseCharlessjećao,biojenjezinzadnjimomak.„Dasenisiusudiopobrkatigakadćebitiovdje“,rečeMarygoreći

odogorčenja.„Istina,ineznamkakobi.Potpunosurazličiti.“Charlesjeidaljebiodobranozbunjen.„Naravnodajesu,znamto.

NeznamzaštosamspomenuoDavida.“„Vrijemejedanađešnovudjevojku,nijeli?Samodanebudekao

groznaAlison.Mislimdabismojemiprvotrebalipregledati.“„Radimnatome,alivjenčanajeiimadjecu.”„One,Charles“,reče

njegovamajka.„Bolje i tonegoda ih ima sGroznomAlison. Zamisli to.“Mary je

slegnularamenima.MajkamujekasnijeotkrilakakoJamesradiuposlovnomsredištu

idasusesrelidvaputkadjeMaryovdjeokupiladruštvo.„O,značibilojeidrugih.“„Mnogo ljudi došlo je na ručak nakon čega su svi otišli u šetnju

ostavivšimedapočistim.Osimtebe,jertisiseotišaonaćisAlison.“Sadsesjetiotogvikenda.NonijeseradilooAlison,većodjevojci

kojunikadnijespomenuo.JošuvijeksenijemogaosjetitiJamesa.U subotu je čistio ipopravljaoRovera, aonda jeumirunastavio

pospremati očevo spremište koje je polako i prešutno postalonjegovo. Skriveno iza živice i dvije garaže, spremište jemirisalo nadrvo, motorno ulje, pljesnive kute i bilo je zakrčeno alatom,ključevima, odvijačima, šilima, čekićima, škripcima, stezaljkama,crpkama, cijevima, četkama, svrdlima, uljima, kanistrima i starimakumulatorima. U kutiji od duhana s okusom viskija bili su šaran,matice,pločice,čavli,žaruljezaautomobilisveživoštounutrastane.Mnogojepostolarskogalatabilodovoljnostarodabudedragocjeno,noCarlesganebiprodaokaoniočeve fotografije.Spremište jebiloprožeto očevom prisutnošću i Charlesovo povremeno preslagivanje,neštomalovišeoduzimanjastvariibaratanjasnjimaprijeslaganjautek malo drukčijem redu, bijaše djelomice žaloban, a djelomicekoristanproces.Osjećaojekakoistovremenočuvaočevubaštinuičinijesvojom.

Kasno poslijepodne, ispod tamnog, gustog oblaka, otišao je natrčanje. Volio je šarenilo Chliternsa s njegovim visokim bukvama,brdima, dolinama, nenadanim strminama i iznenađujućimpanoramama.MalaŠvicarska,rekaobinjegovotac,redovitododajućikao je sve i toliko skupo. Još uvijek je trčao u vojničkim čizmamaposklizujući se na blijedom blatu šumskih puteljaka dok je dah iznjegaizlaziopoputbolnepare.Zadnjadionicatrčanjavodilajepremabrduprekouzoranapoljanakojemseljepljivoblatohvatalozačizmepasubivalesveteže,srcemujeudaralopoputbubnja,anogesubiletolikoolovnedanijebilomogućerazmišljationičemdoliustrajnosti.Kad je došao do vrha, iznad dolineHambleden oblaci se rastrgaše isuncenačasdotaknebregove.Gledaojeto,gutaozrakstavivširukenaglavukakobiodvojiorebraodpluća.

Nije osjećao da trči za nešto ili od nečeg, no i dalje je to činio.

Fizička iscrpljenost bila je ugodna, odmicala ga je od sebe sama, odsvega. Međutim, za ovo trčanje dao si je zadatak, ali nije ga uspioostvariti. Tijekom trčanja namjeravao je odlučiti hoće li nazvatiRebeccuipredložitijojvečeruusubotnjepredvečerje.Misaogajevećopsjedaladanranije,tijekomvožnjeizkampa.Nijeimaonjezinkućnibroj,nospojilibigaizureda.Nedjeljnavečeradajesmisaovikenduibilabimnogoopuštenija,inebiizgledalokaoobjavanamjerekaoštobitobilosasubotnjomvečerom.Nojošnijeodlučio.Nagađaojekakopromišlja o događajuu kojemmožda i ne bi uživao.A želio je stvarkojaćenadoći sveseljem, jerzaštobi inačesRebeccomrazgovaraouzvečeru?Ostali,saznajulizato,pomislitćekakojojjeudvarao,kaoštoćeiona.Ustvari, imogaobi. Ilinebi.Doniojeodlukukakoćeosvemuodlučititijekomkupanja,dokćeizsobegledatizalazaksunca.Onda jepomisliokako ćeodlučiti sa šalicomčajau ruci, no cijelo jevrijeme samome sebi govorio da neće odlučiti sve dok ne uzmetelefonu ruku.Dok je spravljao čaj, primijetio jedabiunormalnimokolnostimasebeopisaokaoodlučnog.

Majkajeušlaukuhinju.„Oh,Charles,zaboravilasamtireći.Zvaojenetkoizuredadoksibiovani.Želedaihnazoveš.“

„Tko?“„Zapisala sam. Kamo sam to stavila?Nije kod telefona. Pomislila

samkakobibilonajboljetosakriti.“„Muškaraciližena.“„Evotu je.Tujepokraj loncasnožicama.Znalasamdaćemeon

natopodsjetitijertakvogsiželio.ČovjeksezvaoHugoMarch.Ovdjejenjegovbroj.Nijerekaoočemuseradi,ajanisampitala.Zvučaojeveomavažno,ilitakonekako.Znašštomislim.DanasčovjeknenailazinaprevišeHugoa.“

Tečajjebioosobnastvar.Zatvoriojevrata.„Halo?“Anninglasblagojezastajkivaodokjeizgovaralah.„Hugo

je izašao.Mora obaviti posao s djevojkama. Neće dugo.“ Pojavila sekratkapauza.„Lijepojesvamaponovnopopričati.“Upitaojujekakoje prošla njezina večernja zabava u sredini tjedna. „Jedan tjedanmoratedoći“, rekla je, „akonećetebiti dogrlauposlu.Premda samsigurnakakouvijekimatezaraditineštomnogouzbudljivije.“

„Rado bih došao.“ Sad je osjetio kako je ispravno odlučio da nezoveRebeccu.

Hugosevratiodoksurazgovarali.„Zabavljašsetrčanjem?“upitaoje.„Trčkarajondamaloisutraujutrouparkuušestitrideset.Bašsmoiz Glavne kuhinje saznali kako će Švaler također trčkarati. Idealnaprilikadasesudarišsnjimedoknikogadrugognema.“

Glavna kuhinja je bilo ime dano materijalu dobivenomprisluškivanjem. „Moramo prije toga imati razgovor o tome što ćešreći,itakoto.Nemateorijedasepojavišovdjevečeras,jeli?“ima.

Njegovajemajkaostavilasveposloveposvećujućisevečeri.Onjeobećaokakoćesevratitijošvečerasilinarednogdana.

UWandsworthuHugojeimaoogromnuedwardijanskutrokatnicuvisokih stropova, zapuštena prednjeg vrta i vratima s vitrajem.Predvorje je bilo puno dječjih igračaka i cipela. Hugo se dvaputpopiknuonavelikojlutkidokjeuvodioCharlesa.

„Anna,zaBogamiloga!“viknuo je. „Gorenakatustavljadjecunaspavanje.Ubrzoćesići.Piće?“

PilisusuhobijelovinoraspravljajućiotomeštoćeCharlesučiniti.Švaler je obično lagano trčkarao u velikom krugu, ništa previšenaporno. Charles će ga presresti Iiglumiti iznenađenje kad gaprepozna.Uspjetćeukolikoizmjeneadreseitelefonskebrojeve,ajošbolje uspije li dogovoriti da se nađu. Bilo je to nevjerojatno za prvisusret,aCharlesčaknećeprevišeinzistiratinaŠvalerovojadresiosjetilioklijevanje.Uvijekmoguizvestijošjedansusret.

„Stvartrebaproćibezspominjanjailialuzijananjegovudjevojku.Sve mora izgledati kao sasvim slučajan, bezopasan susret, ništaneugodno za njega i što bi on trebao, zbog stečenog lošeg dojma, uambasadiprijavitičasnikuzasigurnost.Onićevjerojatnoposumnjatinaprovokacijujerimjetoposao,nobezobzirahoćeliilineće,oniuMoskvi sto posto hoće. Ovaj put će to, naravno, biti tako, ali običnonije,akorazumiješštogovorim.Usvakomslučaju,moramosenadatikako će ga pustiti neka trči dovoljno dugo da mu pokažemo našuspoznajuo tomeuštoseuvalio.Poslijemožešsnjimerazgovaratiodrugimtemama,ukolikopoželi.Ilinemoraš.NikakvaštetaakonećeinaovojrazininemapotrebezaodobrenjemForeginOfficea,baremnedoknismozabrljaliilinapravilineštovrijednoprotesta.“

Nakonodgovarajućegbrojaprotestainakonodgovarajućegbrojaodbijanjajela,Charlesjeostaonavečeri,špagetibolognese.

„Vikendomimamoobilnijiručak“,rečeHugo,„pazavečeruuvijek

bude nešto poput špageta bolognese. Jesi li u vojsci radio na Prvomsvjetskomratu?“

Hugojevidiovojnuslužbuprvenstvenokaoprocesučenja.Bio jespecijalist zaPrvi svjetski rat, iako je više volio riječ „entuzijast“, padok jeAnna kuhala, on je Charlesupokazivao svoje knjige.Nosio jekonjaničkikeper,sportskujaknuikravatu,štojeCharlesobjasniokaoizrazidentificiranjasbivšimgeneracijama.Hugojespomenuokakojetogjutrabionasubotnjojmisi.

„Tojedobrozadjevojke“,dodaojeHugokaodagajetkozamoliozapojašnjenje.

„Daje immogućnost da kasnije biraju. One to vole. Vole se takoodijevati.Annanevoli,mislim,ićiucrkvu.Odijevanjevoli.“Iznenadasepočeosmijatistojećiveomablizunjega.

Večerajebilaposluženaukuhinjištosenalazilaustražnjemdijelukuće,aimalajedvijeprostorije.Tražećinekikomplimentukojemnebi bilo njegove unutrašnje ignorancije, Charles je izabrao stol odborovine.

„Jelovine“, ispravio ga je Hugo. „Tako to zovu iskrenije i manjepretenciozne generacije, a znači bilo koje jeftino bijelo drvo, a toobičnobudejelovina.Cijelastvarsjelovinomjesjajanprimjerkakoseneštostaropreodjeneuneštonovo.Moda,itojesve.“

„Moždase i radiomodi,noova jeveselija“, rekla jeAnna. „Boljeodonebivšemodekadseukućamasvebojilousmeđe.“

„Ne i kuhinjski stolovi. Bili su jednostavni i dame su po njimasvakodnevnostrugale.“

„Kućnepomoćnice,reklabih.“„Istina.Bilobilijepoponovnoimatiposlugu.“„Ondasinajprijenađi

jošjednonamještenje.“Hugo je natočio još vina. „Tada ne bismo jeli u kuhinji. Bivše

generacije nikad ne bi mogle shvatiti našu pomamu za običnim, zaneožbukanim zidovima, nelakiranim drvom, plaćanjem velikih svotaza mjesta gdje žive životinje, a koje nazivamo gajbama pa u njimaživimoitd.“

„Možemo se preseliti u blagovaonicu ako to više voliš“, rekla jeAnna.HugojepoložiorukunaCharlesovu.

„Kad već pričamo o tome, tamo je prekrasan stol. Kladim se danećešdokučitiodčegaje.Dođi.“Ustaojeubrusombrišućiusta.

AnnajeuhvatilaCharlesapodruku.„Hugo, nemožeš sad. Pa čovjek jede. Zar nemožeš pričekati da

svršimo?“„Nećetrajatinisekundu.Hajde.“Annineusneostale suu odlučnuoblikudok je gledalamuža, no,

ništa nije rekla. Kad ju je Charles pogledao, podigla je obrve inasmiješila se svojim nakrivljenim, plahim osmijehom. Ta senakrivljenostčinilaosobnomiugodnom,kaopovjeravanjetajne.

Stol je bio prekrasan, ovalan s tokarenim nogama. „Mahagonij“,rekao je Charles. Hugo se razdragao. „Veoma razumljiva pogreška.Veoma razumljiva.“ Stisnuo je Charlesovu ruku brzo namigujući.„Napravili su ga majstori. Radi se o trešnji. Baš neobično, zar ne?“Vratilisuseukuhinju.

„Biosamupravu,draga.Pogriješioje.“„Dragi,patisipametan.“Charlesjeotišaokasnijenoštojenamjeravaoiodvezaosepreko

rijekeuSouthKensington.Mislio jenazvatiRogera iupozoriti gadadolazi u stan jer je pretpostavljao kako je, kad ga nema, uvijek unjegovoj sobi. Približivši se zgradi, čuo je buku s tuluma. Otvorio jevrata iugledaočovjekakojeganijepoznavao, taj jezakucaoženuzazid tvrdeći joj kako nešto nije bilo pošteno. Oboje su držali praznečaše.

„Biloje“,reklajegledajućigauoči.Čovjekjepretresaoglavom.„Nijebilopošteno.“Kimnulaje.„Poštenoje.“Zrakjebiopundimacigaretaisvijeća.UCharlesovojsobitreštala

jeglazba iplesalose.Njegov jebiciklbionahodniku,aprekonjegabili su prebačeni kaputi. U malenu pretrpanu kuhinju kroz hodnikdopirala je glazba iz Rogerove sobe. Poznavao je dvoje ljudi u njoj,DavidaBrookaiAlstairaDevaudena,mladepostdiplomcestečaja.

„Pagdjesiti?“viknuojeDavidpovrhbučneglazbe.„Tražilismote.Roger jenasmijan, znojan te spićem i cigaretomu ruci izašao iz

njegovesobe.PoložiojerukunaCharlesovorame.„Stari,oprostizbogovoga. Mala improvizacija. Ovo su neki ljudi s fakulteta s kojimaproslavljam.Nijebiloplanirano.Počistitćutvojusobu.Uzmicugu.“

„Nebrini.Idemnatrag.“„Ozbiljno?”„Ovamo sam skočio samo da nešto uzmem.“ Charles je bio ljut.

Volio je Rogera, no bio je ogorčen zbog invazije. Prije nije doistanamjeravaootićinatragdomajke.Ženakojaseprepiralanavratima,poguralasepokrajnjihdvojice,ačovjekjujeslijedio.Biojetotulumod one vrste kakve je oduvijek mrzio, premda je u studentskimdanimabionjihovredovitiposjetitelj.Sgodinamajepostalolakšerećine.Sadjebiozahvalanštoimadrugumogućnostinijebiozaokupljenizražavanjemnezadovoljstva.Bilajetuiutješnatajnaotomeštomoraujutronapraviti.

„Doista,samosamzatodošao.“Rogeroveočisjajilesuseodpića.„TisiprljavilažacThoroughood,

alihvala.Sutraćutopočistiti.Moćićešjestistepiha.Obećavam.“Sljedećegjutratamasesporopremetnulaupolumrak,arosuljaje

sipila, što je čovjek doživljavao kao stalno stanje stvari. Još se nijesasvimrazdanilokadjeCharlesdošaouLondoniuQueensgateusjeouautomobil.Zbogslabaprometa,zapaziojekakojesvebiloprljavoitrošno, od nepokupljenog smeća na pločnicima do ispucanih ipoblijedjelihpročelja zgrada tenekolikopogrbljenihmladićakoji susevukličistilišnimpolumrakom.Itosetakođerčinilostalnimstanjemstvari.LondonjepostaogradTrećegasvijeta.Zamisliojestanprepunotpadakaštoćeunjemuostatiposlijetuluma.Jedinajedobrastvaruovomejutrubilozadovoljstvovožnjepraznimulicama.Rovernjegovaoca,simbolsvijetakojimseboljeupravljalo,mirnogajevoziopremacentru.Njegovamajkaisestrabilesuukrevetukadsesinoćvratio,ibilesujošuvijekkadjeotišao.

ČimserazdanilokrenuojetrčkaratipoQueensgateu.Ondjejevećbio iznenađujući broj trkača i džogera. Mnogi su nosili elegantnetrenirke i grozne serijske tenisice, zvane džogerice, koje su došle umodu.Drugisunosiliurednekratkehlačeisportskeveste.Jošdoksenije umiješaomeđu njih, njegova blatna ragbijaškamajica s brojem12, vrećastim kratkim hlačama i vojničkim čizmama, što izgledašeapsurdnoprevelikezanjegovenoge,učinili sudaseosjećasmiješnoupadljivim.

„Sa sobom nećeš imati nikakvu pratnju“, bio je rekao Hugo. „Uparkubiga trebaonaćibezproblema.Ujutronećeš trčati sgomilomtrkača pa ćeš brzo moći vidjeti je li sa svojom kolegicom. U tomslučajupođikući.Akotidamotimkojibitipomogao,moralibismoim

platitiprekovremeno.“Možda još nije sve vrvjelo, no u svakome je času mogao vidjeti

desetketrkača,akakojevrijemeprotjecalobivaloihjesveviše.Bilojeodonihs iksericamaioksericama,štočinise idezajedno,doljudiozbiljna izgleda u olimpijskim bojama i onih debelih, sredovječnih,kojisutrčalisporijenoštohodaju.Viktor,Charlesjemoraonapravitipozitivan napor da misli na njega pod tim imenom, a ne kao naŠvalera, običavao je trčkarati u Kensington Gardensu, no katkad jeznaoodlutatiidalje,uHydePark.SveširomrasijanetrkačeCharlesjemoraoganjatinebi li seuvjerokakomeđunjimanitkonijeViktor, iuskoro jeprotrčaodobranovišeodvećinenjih. Svojenoge,koje jošnisubilečvrstezbog jučerašnjegnapornogtrčanja,osjećao je težimano što je bilo normalno. Nakon nekog vremena približio se vitkoj,urednoj figuri kratke plave kose u rijetko nošenoj zelenoj trenirci,koja jetrčalauzRoundPond,nounjemunebijašeonogapoželjnog,burnog osjećaja energije potrebnog za susret. Zijevao je. Bijaše tonervozna reakcija koja bi ga u vojsci pogodila prije skakanjapadobranom, a davala bi pogrešan utisak opuštenosti. Iznenada jeosjetiokakojedvadaimadovoljnoenergijezakoračanje.

Bio jegotovosigurankako jeonooko jezerca,usmjerukazaljkena satu,Viktor trčao laganim,neusiljenimkorakom i gledaou vodu.Charles se zaputio u suprotnom smjeru, nadajući se da Viktor nećekrenuti prema sovjetskoj ambasadi prije nego se sretnu, jer to biuključiloprevišehotimičan,amoždaiiscrpljujućiprogondagadobropogleda.„Ujednomtrenutkushvatiosamkakojepreblizuambasade“,zamišljao je kao izvještava, „a ja sam bio previše iscrpljen da bihgovorio.Izmijenilismopoglede.Mislimkakomejeprepoznao.“

Kakosusepribližavalijedandrugome,biojesvesigurnijidajetobioViktorovsuspregnutiliksnjegovimgotovonježnimdržanjemkojeje ipak bilo malo ukočeno radi nametnuta mu reda i discipline.Podsjetio je Charlesa na samosvjesnog i tek promoviranog mladogvojnog časnika, nižeg časnika koji je zarana postao kapetan ipobočnik.

U nekoliko zadnjih metara veoma su se približili. U Charlesovojglavisadašnji jesusretpostaobeskonačnoodgodivzajedandan,sat,minutu,sekundu. Inačebiuvijek imaovremenarazmislitio tomeštoće reći trenutak prije nego to i izgovori. No kad se ovako nešto

dogodi, onda to izgleda poput vojničkoga skakanja spadobranom:čovjek se nađe pred otvorenim vratima i pod udaromvjetrapropeleradokjošpokušavashvatitištosedogađa,ostavljajućistrahizaleđajervišeinemavremenaobaziratisenanjega.Kaoinavježbamanatečaju,napraviojementalnurekapitulaciju,azatimjujegurnuopostraniuvjerenkakojuusputmožepoboljšati.

„Viktor?“Obojica su stala. Sive oči, iako nisu bile preplašene, bile su

uzbunjene i zabrinute, kao da je progovorila jedna od vjeverica izparka.

„Viktor,ispričavamse.Nisamsigurankakojebiloprezime:Korlov,Koslov, da Koslov. Zajedno smo bili na Lincolnu. Ja sam CharlesThoroughgood.“Ispružiojerukusvjestandajeteškoodbitiponuđenorukovanje. Viktor ju je mlako prihvatio, ništa ne govoreći. „LincolnCollege,Oxford.Priječetiriilipetgodina.Znalismokatkadpopričati.“

„Da, Charles. Znam te. Iznenađen sam. Ovo je baš sjajnaslučajnost.“ Njegova dikcija, precizna i promišljena, bila je blagoprožetaprivlačnomprimjesomnjegovamaterinjegruskog.Izgledaojetekmalostariji,nobiojekrućiodvremenakadgajeCharlesznao.

„Štoradišovdje?“upitaogajeCharles.„DiplomatsamusovjetskojambasadiuLondonu.Drugisamtajnik.

Ati?Štotiradiš?Živišliublizini?“„Jošjednaslučajnost.Jasamuministarstvuvanjskihposlova,samo

štosamtekprimljen.“„Da,jošjednaslučajnost.“Viktorovosmijeh,iakoneneprijateljski,

biojeoprezanpoputnjegovaponašanja.„Ukojemsiodjelu?“„Čekam raspoređivanje. Još uvijek sam na pripremnom tečaju.

MoždamepošaljunaHavaje, tko će ga znati. Ili možda u Moskvu. Samo što ne znam

riječiruskoga.“Viktorjeslegnuoramenima.„Nijevažno.Naučitćeš.“„Bilo bi mi drago da se ponovno vidimo. Možda bismo se mogli

naći,akosmiješ.“„Moramtražitiodobrenje.“„Naravno.Datenazovem?Imašlitelefon?“„Morašnazvatiusovjetskuambasadu.“Charles je imaobrojministarstva vanjskihposlovakoji jemogao

koristiti,noViktorsečiniopristojnonezainteresiranim.Charlesjevećbio sretan. Dogovor da se opet nađu bila je stvar kojoj se realno i

mogaonadati.„Nećešimatiproblemaakotenazovem?“Hugomujerekaodato

pitajermoglojenaznačitipočetakobostranezavjere.Viktor jeponovnoslegnuoramenima.Činilo sekako je slijeganje

bilodionjegovekonverzacije.„Nematuproblema.Zaštobibilo?“„Naravno da nema. Samo ne znam kako stoje stvari u tvojoj

ambasadi,itojesve.“„Nijeproblem.“Charlesove noge sad su bile lakše dok je po parku trčao natrag.

Razmišljao je o tuširanju i presvlačenju u stanu, a onda je zaključiokako će biti bolje da ga ne vidi. Razmišljao je također da ode doHugoa,nonakrajujeRoverusmjeriopremaM4.

Majkajebilabudnakadjestigaokući.„Zatebenijebašuobičajenodatrčišranoujutro“,reklaje.Biojeispunjensvojimpostignućemiuživaobiopisujućijojga.Većjebiouvjerenkakoćetobitisjajanslučaj.Ruskapenetracija,

bio je to pravi, dugački naziv, penetracija u srce birokracije, neperifernoprčkanje,bilojeužasnoteškotopostići.ZadržaosesMaryjoš sat nakon doručka na kraju kojeg je bio uvjeren da se prisjećaJamesa.

TogposlijepodnevasmajkomjehodaokrozšumePheasant'sHillado Hambledena, natrag do udoline pa kroz Skirmett i Turville doFingesta. „Ovo je srž engleske šetnje“, kako je njegov otac o tomegovorio,uvijekdodajućidasesrždanas izgubila.Neboserazvedrilopajetokasnojesenjeposlijepodne,pomiješanosruralnom,seoskomidilom i krajnostima Londona, u Charlesu potaknulo osjećaj kakonapokonživiživotokakvomjedugomaštao.

4

Kao i prije, na telefon se javila žena čiji je engleski bio parodijasporosti.„Molim...pričekajte.“

ČekanjejebilonajmanjetolikodugačkokaoikodprvogispraznogpokušajadanazoveViktora.BiojeuHookeyjevuuredugdjejesjediouz pospremljeni stol koristeći se telefonom s brojem ministarstvavanjskih poslova. Hookey je bio zavaljen u svoj visoki, okretninaslonjač,aglavainosjedvadasumubiliiznadstola.Laganojepušiosvoju lulu bezizražajno buljeći u Hugoa koji je sjedio s papirima ipodlogom za pisanje na prekriženim nogama te se mrštio pravećispisaksvojomdebelimnaliv-peroimMontBlanc.

Ženasekonačnovratila.„Molimvasponovnovašeime.“Ponovnosezbiladugačkapauza.„GospodinKoslovnijedostupan.“

„Hoćetelimu,molimvas,rećidasamzvao?“„Tkojezvao,molimvas?“

Trećiput,slovoposlovo,izgovoriojeime.Potrećiputponovilagajeionanjemu,azatimsuprekinulivezu.

Hugo je, napisavši zadnjubilješku,podigaopogled. „Sve je jasno.Ili jesveprijaviopasugaupozorili izosiguranja ilinisupaseskrivaodtebe.Postavljasepitanjehoćemolipokušatijošjednomihoćelitoizgledatipoputpotjere.Neželimoisprovociratiprotestveleposlanikailigadovestiunepriliku.“

Charles je bio razočaran. Činilo se kako mu slučaj klizi međuprstima,no jošuvijek jevjerovaosvojemudojmukako jeViktorbiovoljansusrestisesnjim.

„Nenužno“,progovoriojeHookeyslulomuustimagdjesetrzalagore dolje i ispuštala dim u nepravilnim oblačićima Morseoveabecede. „Obično uzmu malo vremena za odlučivanje. Možda ćeMoskvu pitati za podatke o Charlesu da vide što znaju o njemu. Nevolebitiprisiljavaninadonošenjeodluke.Pokušatćemojošjednominikadviše.Višebibilosumnjivo.Nopričekajmotjedandana.“

„Točno“, reče Hugo. „Moraju dobiti podatke. Pričekajmo sedamdana.Ispružiojenoguipažljivopotegnuocrtunahlačama.

„Dotada“,nastaviojeHookey,„ponovnosenađitesdrocom.Malojevišeispitajteotomeštoonosjećapremanjoj ikakvajetavezazanjega.Otomenemamonikakvihspoznaja,amoglobibitipresudnoza

slučaj.Također,napravitesvedabudedobrapremanjemu.Neželimodagaodbacisadkadznakakonijebogat.IHugo,učinisvedaMI5sasvimebudeupoznat.“

„Jošnisam,alihoću.Uigrisu.Uigri.“Hugojekimaokaodamujefrazagodila.

„Sovjetskoveleposlanstvoimjetrnuoku.Moramoihizvještavati.Ihoćemo.“„Da,hvala“,rekaojeHookeytiho.

Charles se vratio u pisarnicu na prvome katu gdje je desetak ili

neštovišemladihženaimuškaraca,odkojihmusvibijahunepoznati,oprezno prolazilo programom vježbe pod budnim okom velike,nakićene žene što je ceremonijalno hodalameđu njima. Studenti subilirazličitihrazinaiizraznihodjela,nosvibijahuobavještajničasnicipoput Charlesa, a za koje se podrazumijevalo da znaju pisati napisaćemstroju.Nekisnjegovatečajapridružilisuseranijesamozbog„specijalnihvježbi“,dabinakrajuotkrilikako ihumjestoumjetnostiprerušavanja, umorstava, sabotaža, tajnog dopisivanja ili zavođenja,čekapisanjenapisaćemstrojuivježbanjejezika.Charlesiostali,kojise nisu bili otpočetka pridružili, činili su se skloni izbjegavanju tihvježbi,aondajeHugoizniosvojuideju.

„Trebamo razlog za tvoje posjećivanje glavnog stožera, a koji usvijet neće otposlati istinu da za nas radiš na slučaju“, rekao je.„Nadoknađivanje strojopisa sasvim je dobra prilika za to. Da neizgleda kako si jedini, zamolio sam Hookeyja neka voditelju vježbikaže da sredi stvar kako bi svi s tvojega tečaja, koji ga nisu polazilizbog neobičnih termina ručkova i takvih stvari, mogli to obaviti stobom.”

Smiješio se dok je popravljao kravatu gledajući se u zrcalu usvojemuredu.Godilesumubirokratskemanipulacije.

„Postat ćeš veoma neomiljen saznaju li da je to samo zbog tebe.Ubijme, alimi katkad provedemo više vremena smišljajući kako dazadržimonašetajnejedanoddrugoga,negoodneprijatelja.Strojopisje nevjerojatno koristan, vidjet ćeš.“ Pozvao je svoju tajnicu radidiktiranja.

Uodjeluzavježbenijebiloprivatnosti.Traženjemjesta, skojegabi mogao nazvati Clarie, toga dana nije bilo lako. Hugov ured nijemogaokoristiti jer jeunjemubiosastanak,njegovatajnicačekala je

poziv,aHookeyjebiopreviševažandabigasegnjavilo.NakrajujeHookeyjevatajnicaizuredaizbaciladvamladačasnikakojisumoralipodključ staviti svojedokumentepaondaotićiuhodnik.Charles sepropisnoispričaoitelefoniraoizazatvorenihvrata.RazgovorsClariebio je otvoren: naravno, ona bi željela na večeru s monsieuromLovejoyjom i mislila je kako bi ju mogla ugovoriti za večeras, alimoratćebitikasnojerjezauzeta,akorazumijeteštomislim,dodevet.Onjemoraonjunazvati.

Stan bijaše sasvim dobro očišćen nakon tuluma, što je govorilokakojeRogermoraoimatipomoćženskeruke.Charlesovbiciklbiojeneoštećen,aponjegovommadracunijeseplesaloinijesevidjelodajeposlužiobiločemu.ZbogdogovorasClarienećemoćisRogeromidruštvom u vinski bar u Beatresaeau, koji je otvorila nečijasestra.Vinskihbarovabilojesveviše.CharlesjeonjimarazgovaraosRogerom.Sviđali su imse.Charles ječakbio rekaoda ihosjećakaosvojduhovnidom,ilinečimjednakopretencioznim.Sadpak,suočensneočekivanom ponudom, nije mogao odmah domisliti razlog zaštonećeići.

Rogerjepoložioprstnanos.„Netrebašreći,TV,trebavidjeti.Ovajšpijunskiposaoskroztepreuzima,Charles.Posebicetajnovislučajnakojemuradiš.“

„Kakavslučaj?“„Reci timeni.Nenemoj,NNTZ,nitkone trebaznati.Ali sviznaju

da radiš na slučaju za glavni stožer. Očito je, svi ti nestanci. Ili to ilinešto sa strane, zavođenje nečije žene. No ja te branim.Naš Charlesnije takav, kažem, on je previše plemenit.“ Natočio je zadnju bocubijelogvina.

„Vezasaženommožebitidobroprikrivanješpijuniranja“,rekaojeCharles. „Traži skrovitost, odsutnost bez objašnjenja, neobične sate,tajne telefonske pozive i ostalo. I još kojekakve zaobilazne putove,naravno.“OtkakojeAnninaslikabilaunjegovojglavi,izgledalomujekaodaseizvanbračnevezesvevišespominju.

„Špijunaža sama po sebi neka je vrsta legalizirane zabranjeneveze. Čini ljudima užitak. Djelomice radi toga i činimo to.“ Roger jepopiosvojevinoinakreveljiose.

Bivšisveučilišniučiteljkemiječinisenijeništaprevišezahtijevaoniti očekivao od života. Suočavao se s njim u intelektualnom leru, a

motor u njemu rijetko se naprezao. Posjedovao je onu neusiljenuplemenitostlijenaumaiprivlačan,duhovitipesimizam.

„RazmišljašlioRebecci,znamokakopatizbogpropustaštosenijeudala?“

„Ne,ustvarida,nanekinačin.Alineozbiljno.Zašto?“„Neznam.Činisedasvirazmišljaju,posebiceonaguzicaMacLydd.

Bit će tamo večeras. Ne ostavlja ju na miru, uvijek ulazi i izlazi iznjezinaureda,uvijekpokušavasnjomporazgovaratikadnikognemaublizini.Angažiraobihsesamoradizadovoljstvadagazajebem,notojeprotivnomojimprincipima.“

„Tiimasprincipe?„Samojedan.Nikadnekenjajpredsvojimpragom.Nevjerojatnoje

kakoljudinemarezato.“„DržaosamdajeMacLyddambiciozan,dasepokušavaproguratii

saznatištosedogađa.“„Ista stvar. Žudnja i ambicija u njemu su krajnje nepopustljivo

povezani.Tonijeloše,zarne?Gotovošekspirijanski.Noonbizavolioiautobus kad bi imao utjecaja.“ Roger je vatrom svijeće na stolupripaliojošjednucigaretu.

„Prokletasvijećaprokletosmrdi.Zadobrihstarihvremenaunutraje sigurno sve moralo zaudarati po svijećama i dreku, a vani pokonjskomgovnuidreku.“

Premda nije činio ništa posebno, Maurice Lydd među kolegamastudentima bio je svakog dana sve nepopularniji. Bijaše toinstinktivno. Bez obzira što je bio kolegijalan i sposoban, uvijeknasmiješen i štonikognijeuvrijedio, teusprkosčinjenicidanjegovaškrtostnijebilaništa većanegoubilokogadrugog, okruživaoga jeveo nemilosrdne samoživosti. Bio je ili nesvjestan dojma koji jeostavljaona ljude ili je bio debelokožac.Kad se nije događalo neštopovezanosnjegoviminteresima,biojeugodnoinezahtjevnodruštvo,noCharlesbiipakizrazgovorauvijekizlaziososjećajemlošegokusauustima.Drugisuosjećaliisto.

Roger je isprazniosvojučašu iprošaopo licudlanomgore-dolje.„Najbolje da se idem obrijati. Rebecca je jutros buljila umene, a jasamnenaravnoprosudiokakojujepreplavilaželja,aondameupitalazašto sam obrijao samo jednu stranu lica. To je zbog one prokletesvijećeukupaonici.Kakotitoradiš?“

„Držimsvijećuuruciimičemju.Mislimdabismomoralipoduzetineštogledetoga.“

Nijedanjošnijepokušaopozivatielektričarazatoštobitotražilocijelidan ilipoladanaslobodnog,aBabarogastvarnijeuzimalakaodio svojihdužnosti.Charlesu je sad sinuloda će,nastavi li senjegovslučaj,tobitizgodanizgovor.

„Naćićunekogadatopopravi“,rekaoje.Dnevna soba u Clarienu stanu bila je malena i topla, bogata

bojama, zakrčena drangulijama i crno-bijelim obiteljskimfotografijama. Ništa nije odavalo da su njezine. Jastuci su bili svježenapunjeni. Charles se osjećao kao da je stiješnjen u namještenučajniku.

Odjenulajekratkicrnikaputskupaisavršenaizgleda.„Slažešlise,Pierre,moglibismootićiurestoranprekoputa.Poznajumeilijepoćenasposlužiti.Tresagreable,n'estpas?“

Pretjerano je isticalanaglasak. „Samo,znaš,ovakomorampričaticijelovrijemejermisledajetosastavnidiomene.”

Bijaše to grčki restoran, umjereno popunjen. Clarie je biladočekana velikim izljevom emocija, a potom su odvedeni dostražnjega stola u kutu na kojem je gorjela svijeća poput one uQueensgateu. Dok je rastvarao ubrus, konobar je uputio Charlesulukaviosmijeh.

„Voleteovdje“,rekaojeCharles.„Radim impromet.Katkadonimeni.Usto, ja samprofesionalka i

korisnojeimatiprijateljeublizini.“VećjeznaokakoobrocisClarienikadnisukratkii jeftini.Stekao

je dojam da jede vani, veoma obilno, samo kad ima nekoga da jučasti.Naručilajevelikikleftiko.Znaojekakovinomorabiticrveno,dagamorabitipunoidamoraizgledatiskupo.

Slika kojom je skicirala Vitora bila je punija, no u biti ista: dragčovjek, šarmantan, obazriv, zanimljiv, bez očiglednih političkih iliobavještajnih planova i bez znakova zabrinutosti za sigurnost, osimrazumljivog odbijanja susreta u javnosti. Bio je to slučaj s mnogimnjezinimklijentima.

„Alilagaovamjeotometkoje.“

„Ako me vi niste obmanuli“, rekla je bez svojeg francuskognaglaska.„Ivjerojatnolažesvojojženi.“

„Odlazibezriječi.“„Aodlazisevidjetisvama.Zašto?Zbogseksa?“„Volime.“Kapljicasokapalajojjesusnice.„Rekaovamjeto?“„Cijelo vrijeme. Veoma je strastven. Pravi mali romantik.“

Potapšala je ubrusom sok na usnama. „Zašto me tako gledate? Zarmislitedajerazrokilitakonešto?“

„Neuopće.Samopokušavampomiriti...“„Nijeprvi,znate.Anijenitijedini.“„Tosamsiguran.Nitizadnji.“„Mogudomuškarcakadhoću.Nemorambitinaulicama.”Natočio je još vina. „Samo pokušavam pomiriti njegovu ljubav

premavamainjegovolaganje.“„Odrastite,Pete.Zatoštonekogvoliš,neznačidamunećešlagati.

Dajetometako,nebihimalaklijenata.“Uzdahnulajekaodatobijašenekastaradebatameđunjima.„Aštojesvama?Vinistezaljubljeni?“

„Ne.“„Nee.“Reklajekrozsmijehoponašajućiga.„Pazise,mili.“Ostatak večeri protekao je u razgovoru o njoj, njezinu razvodu,

kako jepostala „maserka“, onjezinojdjeci injihovojprivatnoj školi,problemimasklijentimaiInlandRevenueu.Charlesjeshvatiokakounjezinuposlubijašenivoa i razinakao iunjegovu, smatrala jesvojemjesto kao respektabilni najviši nivo otkuda su hostese u noćnimklubovima bile otužni slučajevi. Prezrivo je gledala djevojke naShepardMarketu,dokzaprostitutkesuliceizdrugihpodručjaunjojuopće nije postojalo riječi, samo prezir. Na izlasku Charlesu jenamignuo konobar. Otpratio ju je do njezinih vrata i čekao dok seborila s ključevima u torbi. Trebala su joj tri ili četiri pokušaja dokpraviključnijeuguralaubravu.Čuojenjezintopotpostubama.

Iakojeprošaojedansatunoći,krenuojenatragustanrazbistritiglavu. Zapisao je bilješke za izvješćekoje ćemorati napraviti nakonstrojopisasljedećegdana.Bilasugotovotrisatakadje legaonasvojmadrac na podu. Ujutro rano kreće se s poslom u uredima Rasen,Falcon Ls. Co. u Lower Marshu, što uključuje jutarnje papirnateprocedureuglavnomstožeru,aposlijepodnešifriranje.

„Ti i ja smo glavni bedaci na tečaju“, rekao je Desmond

Kimmeridge. „Možda je to tebi čudnije nego meni. Svi misle da supolicajci tupoglavi.Znaš lionoočovjekukoji ježelio transplantacijumozga? Nije prihvatio za sto tisuća mozak od kirurga, niti za polamilijuna od raketnog znanstvenika, a ondamu je ponuđen jedan zamilijun. Pripadao je policajcu. Zašto je bio toliko skup?E, dragimojgospodine, zato što nikad nije bio korišten. Dobro, zaboravi. Gerrykažedasmosporijiodbilokogainajmanjepažljivi,usprkostomeštosunašeporukebilenajkraće.Dnotečaja.“

Sredinom poslijepodneva Charlesova tromost bila je još veća.Kolonelikovaislovakojejesadržavaopriručnikzašifriranječinilisuse nejasnijima što je duže u njih gledao. Teoretski, šifre su bileneprobojne, dokpriručniknebi došaouneprijateljske ruke ili bi seponavljale.Šifra je bila pod drugom šifrom, kompjutorskigeneriranom, također teoretski neprobojnom. Nastava se odvijalatako što su bili podijeljeni u parove koji su vježbali kodiranje idekodiranje.

„Jelidosađivaosvojemšaljivompričom?“upitaojeCharles.„Francuska Ljubavnica postala je Francuska Golubica. Ali to je

bolje nego, recimo, Francuska Ručica. Bojim se kako je temeljitonepokolebljiv. Baš ga briga što se o njemu govori. Osudio nas je jošprednajmanjedvadesetgrupa.“Urotnički jepribližioglavu,dovoljnoblizudaCharlesmožeosjetitimirisnjegovekolonjskevode.Bijašeunjemublageživosti.

„Između tebe i mene, mislim kako nije strašno imati lošureputacijuuovimstvarima.Manjajevjerojatnostdaćetražitiodtebenekatoradiš.IstajestvarsfotografijomiEdwinom.Dasambiosamupostaji,vjerojatnobihsegledeEdwineposlužiosjekirom.“

Edwina je bio zastario stroj za šifriranje koji je u mnogimpostajama ostao kao rezerva. Podrazumijevalo se da ih svi znajukoristiti.

„Samodokništanesumnjaju“,rekaojeCharles.„Tojemalovjerojatnokadsmotiijaupitanju,bojimse.Zarazliku

od spremnih mladih klasicista. Ili Mauricea Lydda. On proizvodistranicesavršenogmaterijala.Kladimsedavara.“

UZamku,početkomtjedna,oniDesmondtakođersulošeodradili

zadatakgledetajnefotografije.Desmondajeuhitilavojnapolicijadokje preuzimao tobožnje tajne fotografije s podmornice uportsmouthskomvojnombrodogradilištu,aCharlesjepokušaorazvitii napraviti kopiju filma priručnom opremom koja je bez mračnihkomora bila podijeljena postajama, pa je rezultat bio trideset šestzacrnjenihekspozicija.Togajezabrinjavalomnogomanjeodzastojau njegovu slučaju. Mislio je kako se mora pomiriti s dugačkimpoduhvatom,nonakonštotjedandananijeništačuoodšefaSovblocailiAl,neopravdanosepočeoosjećatipoputodbačenakandidata.

Cijeli je sljedeći tjedan proveo u Londonu. Dama srebrne kose,koja je živjela u Eaton Squareu i izgledala kao da je izrađena odnajfinijeg porculana, vodila je odsjek krivotvorina. Imala je mekanglas, ugodan i uvjerljiv, a stala je objašnjavati kako je postalakrivotvoriteljicabaškadjeRebeccapozvalaCharlesa.

„Oprosti, nonetko jenazvao tvoj službenibroj, onajministarstvavanjskih poslova. Al ima poruku i želi da što prije dođeš u glavnistožer.Vodišuzbudljivživot.“

„Nebaškaoštoizgleda.“„Nemojmitopričati.“Za pola sata ponovno je uz Hugoa bio u Hookeyjevu uredu

ispunjenomdimomluleipogledomnasporevlakove.„Očitosuteprovjeriliizaključilikakosičist“,rekaojeHugo.„Toje

dobro.“„Sve što znamo je“, rečeHookey polako, „kako je nakon odgode

uzvraćenonavašpoziv.Koslovje“,HookeygajerijetkozvaoŠvaler,„vjerojatnoprijaviosusretsvama.Biobiglupdatoneučini.Aonisuvasvjerojatnoprovjerili jersuposumnjali, ispravnouvašemslučaju,ali pogrešno glede drugih, kako ste se pridružili nama, a neministarstvuvanjskihposlova,budućidaznajukakopripadatenekojvladinojinstituciji.Zaštosusesložilinekasedruženjenastavi,kadsuvjerojatno sve ispravno zaključili, kao što se to zvonko kaže, neznamo.“

Kad jeCharlesnazvaoViktora, činilo sedaovaj čitapripremljenitekst.

„Charles, veomami je drago čuti se s tobom. Žalim što te nisamprije nazvao, ali spriječio me moj obilan posao. No sad mogu naćivremenadasesretnemo,ukolikotoželiš.”

Charles je zamislio kako prima instrukcije i govori pred ljudima,kao ionsam.Osjetioseblizaksnjim, jerkaodasubilidviježrtveuurotijedanprotivdrugoga.No,nakrajukrajeva,trgovalosenjihovimodnosom,sjednestranesigurno,avjerojatnoiobje.

„Bilobimidragodasesretnemo,Viktor.Kadtiodgovara?“„Meniusvakovrijeme.Molimte,tiodaberi.“Charles je odabrao večeru jer čovjek se za večerom osjeća

opuštenijenegolizaručkom.„Gdjebiželio?“„Molitćulijepo.Ovojetvojgrad.“Charles je predložio South of the Border, nedavno preuređeno

skladištenedalekoodYoungVica.Tamojebilougodno,nepreskupoisdobrimrazmještajemstolova.

„Sjajno, uletjeli smo“, poslije reče Hugo. „S tvojim odabiromrestorana, naravno, nemogu se složiti. Preblizu je glavnom stožeru.Morašmislitinato.Alisadjeprekasno.“

„Uletjelismo,aliušto“,potihojeupitaoHookey.„Samo je jedan način da to saznamo. Charles će znati već u

srijedu.“„Možda.“ Hookey je spustio lulu s ledenim osmijehom na licu.

„Prijetogadođinarazgovorotome.“„Da,hoće,idomenetakođer“,rečeHugo.Na dan večere Charles je uzeo slobodno poslijepodne, tobože

samodabidoveoelektričara,aliikakobiseopustiotepripremiobezrizikadabudepredugozadržannaposluzatoštoćesevježbeodužiti.Električar se zadržao toliko dugo koliko je trebalo da iz razvodnekutije makne dobro kuhanog miša. Takozvana napojnica bila jeznatna,aneprijateljskosvjetlootkrilojemnogoprašineiprljavštine.

Ranojerezerviraostol,jerHookeyjerekaokakoRusiuLondonučesto rano jedu, premišljao je hoće li krenuti tamo taksijem ilipodzemnomželjeznicom,usputsenadajućikakoćeViktormnogopiti.Kupio je Exchange&Mart za čitanje putom jer, bez nevjere premaočevuRoveru,mačjiMark11Jaguarizšezdesetihponovnojepreuzeoglavnu ulogu u njegovim automobilskim maštarijama tijekompredavanja, a Jaguaru se pridružio i Bristol 405 iz pedesetih koji jekatkadznaobitiparkiranuQueensgateu.Nijebionaprodaju,noimaoje izuzetnu liniju koja ga je očaravala poput prisjećanja na zgodnu

ženu.Kadseradiloonečemuštojetrebalomisaoienergiju,postaobirastresen.

Većsebiospremiozaodlazak,nozazvoniojetelefon.Oklijevaoje,otišao bi, ali pribojavao se da možda opoziv nije u pitanju. Bila jenjegovasestraMary.

„Mogu linavratiti?“Glas joj jebiotanakšto jeznačilokakoneštonije u redu. „Ne,mislimmože, ali kasnije. Doći ću k tebi. Sad imamposla.“

„Doma?Uovovrijeme?“„Ne,moramizaćiinaćisesnekim.Snekimsposla.“„Druženje, hoćeš reći.“ Postala je uzrujana. Charles je pokušao

drukčijezvučati.„Ne,radiseoslužbenojvečeri.Diplomatskoj.“„Uveleposlanstvu?“„Urestoranu.Kakvetoimaveze?“„Ništa.Zauzetsi.SamosamtihtjelarećikakoćePeterprodatisvoj

stan.“Charlesjebioumukama.BiojesigurandaPeternijezaručnik,no

većjepogriješioutimstvarima.Nijesesjećaonikakvograzgovoraostanovima.“

„Zainteresiransi?“dodalaje.Naprezaosenebi liponjezinimodgovorimazaključioočemuse

radi.Aonajemislilanarazgovorkojisuvodiliprijenekolikomjeseciito o njezinu prijatelju koji bi mogao prodavati stan u pomodnompodručju u Boltonsu, između Chelsae i Kensingtona. Charles nijemogaoponuditipreviše,nokupovao je stan i zatoga jeobavijestila.Bilo je smiješno da novac baca na najamninu kad je mogao uzetizajam koji bi ga doveo na zelenu granu. Zadovoljna sa svojommalenom kućom u Batterseau, što ju je nedavno kupila, ganjala jeprilikezasvojegabratarevnošćukojabigačestodirnula,noskojimase nikad ne bi složio. Jednog dana bi trebao to riješiti, rekao jesamomesebi,inastavitirazmišljatioautomobilima.

„Još nije siguran za cijenu, no ukoliko si zainteresiran, neće juformirati preko agenata dok ga ne dođeš vidjeti. E pa, tako ga imašpriliku dobiti za manje novaca jer neće trebati platiti agentovoposredništvo“,reklaje.

„Recimudasamzainteresiran,sigurno.“„Panisigajošvidio.“

„Netreba,Tijesi.Vjerujemtvojojprosudbi.Sadmoramići.“„DrugastvarjeJames“,reklajeponovnotanašnimglasom.

Višenijebilasigurnakakosunjihovezarukedobra ideja,nonijemogla,ilihtjela,preciznorećizašto.Charlesjeupaosriječimakakoćejunazvatinakonvečere.Reklamujedanečinito,osimakodoistaneželi.Kadsuprekinulivezu,jošmujeostalodesetminutadastignedoWaterlooa.IzjuriojeizstanaiuskočiouRovera.

Ali nije trebao žuriti. Pola sata sam je sjedio za stolom u kutu,listajući stranice Exchangea &f Marta s automobilima koje nijenamjeravao kupiti. Većinu vremena gledao je vrata, stube i ljude zaobližnjim stolovima, žaleći za svojim izborom koji očito bijašenezgodan za sovjetsko veleposlanstvo i težak za pronaći. No baremnije bilo nikoga iz ureda, što i ne bi predstavljalo problem jerpodrazumijevalo se da u javnosti nema komunikacije među njima.OčitojebilozajedničkosvimRusimadanedođunasastanak,daseneispričajuilineobjasnesvedokihčovjeknepriupitazarazlog.

ViktorsenenamedjivoinasmijanopojavioutrenutkukadCharlesnijegledaouokolo.

„Žaomi je što kasnim.Baš sam semoraopotruditi da pronađemrestoran.TražiosamuulicamaizaOldVica,aondasamsesjetiokakosirekaoYoungVicinašaosam.Žaomije.“

Njegovo sivo odijelo izgledalo je jeftino i nije mu dobro stajalo.Kravatajebilatankaiprejakostegnuta,amanšetenarukavimabijelekošulje bijahu izlizane. Mimo šarma, bilo ga je teško vidjeti kaouvjerljivog, bogatog finskog biznismena. Prvo su razgovarali opoznanstvimasOxforda,apotomosvojimživotimaotada,alibezdaje ijedan ulazio u detalje. Hookey je upozoravao kako će većinakomunističkihslužbenika,bilokojenacionalnosti,odgovoritinajednopitanje, i obično na drugo, no postat će sumnjičavi kod trećegzaredom.Viktorjepostavionekolikopitanja,aCharlesje,zabrinutdavečeraneispadneintervju,dobrovoljnopričaosveštojeosjećaodabigamogaopitati.NozaključiojekakoViktorimapartijskuknjižicu.

„Volimo članove partije“, bio je rekaoHookey kroz smijeh, „zatošto ljudi ne mogu postići valjani uspjeh dok nisu u njoj. Partija svekontrolira, uključujući KGB i vojsku, iako su na višim razinama svizadojeni. Sve je to nomenklatura. Drugo, dobar dio informacijadistribuira se unutar partijskih ćelija tijekom beskrajnih sastanaka i

uspijelisečovjekubacitiujednućelijukatkadmožemnogootkritiotomeštosedogađauostatkukošnice.“

JedinatemakojojseViktorvratiobezizravnograzlogaticalasejeCharlesovamomaštva.

„Nikadnisisreonijednuskojombisepoželiooženiti?“„Vjerojatnone.“

„Ni-je-dnu?“„Bila je jedna djevojka, dobro dvije, ali vjerojatno su sad već

udane.“„Mojaženaradiuveleposlanstvu,nodjecanisusnama.“„A Chantal?“ želio je upitati Charles, ali bio je prekasno. Tema o

ženidbi imala je potencijala, jer je Viktorova zainteresiranost zaCharlesov problem žena možda bio potajni put za razgovor onjegovom.Zatrebalamujepomoćpriodabirumenija.

Njegov je engleski bio tečan i dobar, no nije mogao odlučiti izahvalno je slijedio sve što je Charles predložio. Crvena juha sporilukom i krumpirom te odrezak i prženi krumpir činili sumu seboljim od stranih španjolskih ili meksičkih jela. Charles je cijelovrijeme nastojao zamišljati drukčijeg, opreznog i dobrohotnogčovjeka s druge strane stola, kao vatrenog ljubavnika kojega jeopisala Clarie, čovjeka koji ju je istovremeno volio i lagao joj, kao isvojojženiisvojemuosiguranju.Takođerisebi.

Jedini nelagodni trenutak zbio se kad je Charles upitao Viktora,usputnošćukoja jezazvučalaneuvjerljivounjegovimušima, je limutrebalo odobrenje za sastanak. Znao je kakav će odgovor dobiti, nopostaviogajetekdavidikojimsmjerombitemamoglakrenuti.

Viktoroveplavosiveočibilesunepomične inaoprezu. „Naravno,tražiosamodobrenje.Tojeuobičajenozadiplomata.“

„Jelibiloproblema?“„Zarihjetrebalobiti?Zaslužbenikejenormalnodasedruže.“„Samosamseupitaojeličinjenicaštosevećpoznajemoučinilato

lakšimilitežim.“„Mislimdatonemaveze.“Bučniljudi,kojisubilinekolikostolovadalje,postalisujošbučniji.

Charles se osvrnuo na njih. Viktor je pogledao. „Dvojica od ovih suNijemci.“„Govorišlinjemački?“

Viktor jepolakokimnuo,kaoda jerazmišljaoonečemudrugom.Ovo je bilo najdalje što je došao, shvatio je Charles, to izravnoodgovaranjesdailine.Inačejeodgovaraosvojimpitanjemilibidao

izjavu.Charlesjeposumnjaokakobimogaopodlećionomenaštogaje Hookey upozorio, profesionalnom prokletstvu da bude previšeusredotočen, previše direktan u vođenju razgovora.Previšeusredotočenosti na pitanja koja želite postaviti, ili na odgovore kojetražite,ada iništanepitate,možeznačitikakonikadnistedovoljnoopušteni da slušate. On je vodio razgovor, što je i na tečaju bilorečeno,noosjetio jekakomuodlučnostmožeumanjitiglavnuulogudonečeg što jedvadabi odgovaralonjegovimpredodžbama.Viktor,kojigotovouopćenijepostavljaopitanja,ostaojenekakoslobodan.

„Njemačkičitamboljenoštogovorim“,nastaviojeidaljekimajući.Nedavnosampročitaonjemačkiroman,DoktorFaustusodThomasaManna.Doistasjajanromannoburžujskiistoganebašpoznatumojojzemlji.“Nasmiješiose.„Znašlizatuknjigu,Charles?“

Charlesnijeznao.„TojezamenenajsjajnijaobradatemeFausta.Očaransam,znaš,i

pročitao sam sve, čak i vašeg, mislim, Christophera Marlowea izvremenaelizabetinskeEngleske.NoMannjenajvećiuovomestoljeću.JelitakoiuEngleskoj?Možetelitočitati?“

Charlessenasmiješionabockanje.Viktorjeuzkavupripovijedaoo temi Fausta, te njegovoj zainteresiranosti za nju, energijom iuvjerljivošću koja bijaše daleko od njegove prethodne plahosti.Charles se s veseljem ostavio osjećaja kako vodi i kontrolira njihovrazgovor,svedokkasnijenisustajalivaninapločnikugdjesunastavilipričati,aonjemoraodonijetiodlukehoćeliViktoruponuditiprijevozikolikodalekomožeićiuugovaranjunovogsusreta.

„Cilj vam mora biti odlazak sdogovorom o ponovnom susretu“,rekaojeHookey.„Tojeto.Datumbimogaoizgledatikaoprisiljavanje.Buditeblagsnjime.Pokušajtenaćirazlogzaponovnisusret,osimštosesviđatejedandrugome.Nekikojimožeobjasnitisvojimljudima.“

„Datepovezemnatrag“,rečeCharles.„Daprošećemo?“Viktorjezakopčaosvojbaloner.„Pamože,alito

jepriličnodugačakput.“„Mislio sam tuuokolo.NepoznajemovajdioLondona i želiobih

vidjetirijekukojajezacijeloveomablizu.Takođerbihželionastavitinašzanimljivrazgovor.“

„Ijabih.Paprošećimo.“Charlesjenakratkoosjetiokakojeprihvatiokrajprevišedirektnih

putova konverzacije, no gurnuo jemisao postrance. Vodio ga je nizstražnjuulicukojabijašeparalelnosaželjeznicom,zatimispodjednogod željezničkih lukova gdje je malena radionica popravljala starogCitroenaizpedesetih.Zatimsupošlipopločanimulicamaskućercimazaželjezničareizdevetnaestogstoljeća, jednimodnajmirnijihmjestaucentralnomLondonu,koje jošuvijekbijašeneotkriveno, i imalo jetek jednu ili dvije obnovljene kuće. Došli su do dućana i puba,ugodnog,zapuštenogmjestaizblijedjelesmeđebojeižućkastihslikaukoji je Charles odlazio na osamljeničke objede. Prošli su prekoStamfored Streeta i lagano se zaputili pokraj novog narodnogkazalištanizulicetekdjelomičnopopločanekamenomštosesjajioodskorašnje kiše. Ubrzo su se našli među mračim napuštenimskladištima, pretjerano bombardiranom dijelu grada i privremenimparkiralištimakojasusadizgledaladesetljećimastarija.Rijekajebilaveoma blizu, no nije bilo sigurno da put do nje vodi kroz skladišta.Charles je zapazio mračni uzani prolaz između dvije visoke, trošnezgradekojesusečinileopasnonagnutejednapremadrugoj.NakrajuprolazaugledalisusvjetlaudaljeneobaleTemze.

„Tamojerijeka.“Uprolazususespotaknulionevidljivecigle.Krajjebioupotpunu

mraku pa se pobojao da će tamo biti zid, no kad su se približili,ugledaojestube.

„Gore“,rekaojeneopravdanomsamouvjerenošću.Viktor se smijuljio iza njega. „Ovo je dobro mjesto za ubojstvo,

Charles.“„Nebibiloprvo,usudiobihsereći.“Navrhustubaotvorioimsepoglednacijelurijeku.Vodostajbijaše

nizak i svjetlaudaljeneobale zrcalila su seu jezercima i svjetlucavublatuškarpe.Nizdrvenihstepenica,ruševnih idjelomično istrunulih,vodio je do nje.Mogli su čuti i vidjeti promet na Embankmentu, noondjegdjesustajali,udaljenisamonekolikostotinametaraodnjega,bilo je svemračno i pusto s travom i dračem koji je rastao iz crnihzidova.Veliki,hrđavi,željeznikrannaplatformi,zlokobnosenadvijaonad njima. Bijaše to drukčije oblikovana obala, stvar koju jeShakespeare trebao vidjeti. Uzdajući se u Viktorovu ljubav premaknjiževnosti,Charlesjetorekao.

Viktorjekimnuo.„Moguliteupitatizamišljenjetkojenajtipičnijiengleskipisac?Nenajslavnijiilinajbolji,većnajtipičniji?”

Charles je počeo na glas razmišljati. Chaucer? Ben Jonson? DrJohnson? Jane Austen? Trollope? Scott, škotski glas engleskogromantizma?Gaslsworthy?Wells?

„Pada,pada“,rečeViktorgorljivo.„Potvrđuješmojuteoriju.Vidiš,nikadprijenisambiouprilicidatopitanjepostavimEnglezu.Mojajeteorija kako najbolji pisci, Shakespeare, naravno,Milton ili Dickens,najčešće nisu najtipičniji, iako su izabrani kao reprezentativni.Drukčijisu.Tovrijedizasvenacionalnosti.Ljudismatrajuvelikepiscenajbitinijima i najtipičnijima, ali oni nisu to oboje. Oni govore u imecijelogčovječanstva,nesamouimenekognjegovogdijela.LjudikažukakosuTolstoj iDostojevski tipični ruskipisci,alinisu.Naravno,nemogu biti ništa drugo nego Rusi, ali nisu tipični. Čehov ili Gogoljmnogo su tipičniji. To vrijedi i za ljude koji nisu pisci. Možemo ihsmatratitipičnimEnglezimailiRusima,ionitousvojojsržimogubiti,noistovremenobuduivišeodtoga.Buduglascijelogasvijeta.“

Zadnja frazazazvučala jekaosCharlesovihpredavanja.Bijaše tostara priča, stara barem kao Lenjin, ruska, komunistička želja zainternacionalnim bratstvom, implicitna poveznica s emocionalnomtradicijomkršćanstva.Nacionalnepodjelesudestruktivneizastarjele.Pomozite nam da pomognemo čovječanstvu. Recite nam tajne vašezemlje.Tojeimalosnažanutjecajnazapadneliberalneintelektualce,Lenjinove„korisneidiote“iurodilojevelikimpridobivanjemagenataucijelomesvijetu.

Viktorovo odavanje osjećaja u tome kontekstu ukazivalo je,pomislioje,kolikojedubokostvarproželanjihovukulturu.

„Hoćemoliriskiratiispustitise?“Pokazaojetruledrvenestube.„Kudti,tudija,Charles.“Bilo jedovoljnosvjetladasemogu izbjegavati lokve,naplavljeno

drvlje, plastični kanistri, staro željezo, boce, stara užad, frižideri irame od bicikla.Nijedan čamac nije plovio rijekom i u toj sablasnojusamljenosti obala se činila udaljena od života grada ne mjerom umetrima, već godinama. Dolazeća plima sve je više zapljuskivala ištakorje,ispodpraznogsandukazamlijeko,pobjegaonatragutamuriječnog zida. Charles je pročitao kako čovjek u Londonu nikad odštakora nije udaljen više odmetra. Amožda su bila i dvametra, ilidvadeset.

Nijebiousredotočen.ViktorjerekaoneštooCharlesovuocu,alito

jebilosuprotnosvimCharlesovimmislima.„Molim?“Viktor je stajao pokraj Temze, svjetlo je obasjavalo jednu stranu

njegovablijedoglica.OkrenuosepremaCharlesuipolakojegovorio.„Zamolilisumedatikažemkakosmotvojidužnici,dasmodužni

tvojojmajciitvojojsestrimnogotisućafuntizaposaokojijetvojotacnapravio za nas. Naravno da to nikad nikome nije rekao i to jezasigurnoiznenađenjezatebeitvojuobitelj.Bioječovjekkojijevoliočovjeka,cijelisvijet,nesamosvojuzemlju.Nijeodnasželionovac,nomismogačuvalizanjega,sveonoštobismomuplatilizagodinerada,nalaziseuMoskvi.Miplaćamonašedugoveivoljelibismodatiitvojaobiteljuzmetenovac.Mislimodabitovolioitvojotac.Nomoramosestobomdogovoritikakodatigadostavimojerneželimodaupadnešu probleme u svojem poslu. Evo, to su me zamolili da ti kažem,Charles.“

Povjetaracjebivaojačiivodasesvejačemreškala.Štakor,moždaneonajisti,ponovnosezavukaoispodsanduka.Charlesjepromatraomreškanje vode.Od svihpitanja koja jemogaopostaviti, odabrao jeono koje je osjetio kao najsigurnijim i akademskim. Uredu će se tosvidjeti.

„Tkotejezamoliodamitokažeš?“„NašiljudiuMoskvi.“„Tvojiljudi?“„DaCharles.Moji ljudi supoput tvojih ljudi.“Govorio jeuljudnim

glasom.„Kakotitoznaš?“„Charles,držimdaobojicaznamokakvu igru igramo.“Prestaose

smiješitikadjepogledaoCharlesa.„Recimiponovno“,rekaojeCharles.Viktor je očito poznavao dosje i govorio je dobro uvježbanim

samopouzdanjem. Charlesov otac, reče, služio je u Njemačkoj. Nakraju velikog domoljubnog rata nalazio se u britanskoj inženjeriji.Prije togabio je, što jeCharlesznao,uSjevernojAfrici iNormandiji.Zbog patnji ljudi koje je vidio, odlučio je nastaviti borbu protivfašizmagdjegoddasepojavi.Shvatiojekakoćeborbunajvjerojatnijenastaviti ona zemlja koja je najviše propatila od fašizma i koja imasnažnu ideologiju da mu se odupre, za razliku od kapitalističkogzapadakojijenjimebiozagađen.KaovojnikbiojepovezansRusimaunjihovojpobjedničkojborbiprotivnacista i zato im jeugodinama

koje su uslijedile nastavio dobrovoljno pomagati u borbi za mir ipravdu. Svih narednih godina, dok ga nije pogodila iznenadna smrt,dijelio je s njima spoznaje do kojih je došao tijekom rada pribritanskoj vladi i u veleposlanstvima. Njegov je rad bio od velikevrijednosti i Centar je žalio što mu zbog prerane smrti nije mogaoizraziti zahvalnost. Sad žele dati na znanje svoju zahvalnost i datinovac koji su dužni, no drže kako bi britanske vlasti na taj posaogledalekaonašpijunažuinapravilebiCharlesuprobleme.Vjerojatnobiizgubioposao.NoCentarznakakojeCharlesovotacradiopotajno,ne da bi naštetio svojoj zemlji već da bi branio čovječanstvo, i nisuhtjeli da Charles zbog toga pati. Željeli su utanačiti kako da novacbude prebačen njemu ili njegovoj obitelji, ili bi više želio da ga onizadrže, do neke druge prilike. S druge strane, bilo je sigurno kakonitkonikadnećeznatišto jeučinioCharlesovotac istogaCharlesnetrebastrahovatiodMoskve.

„Totimoguobećati“,rekaojeViktor.Charles je osjećao kako je želudac izletio iz njega ostavljajući za

sobomponorukojićevječnopropadati,kaousnuizdjetinjstva,akosklizneunutra.Dabimogaodalje,moraoseusredotočitinaonoštojebiloprednjim,buljiojeuViktoroveočitrudećisedanesvrnepogled.Bilo je to, ne kao klizanje po tankom ledu, već po vodi: inercijapostadesve.

„Ovajevečermnogoposlovnijanegoštosamsenadao,Viktore.“Viktor jekimnuouzimajućitokaokompliment.„Tonamjesvima

obveza.“Imalisusvakidetaljoočeviminozemnimimenovanjima,datume,

trajanja, zadatke. Nije bilo sumnji da sve znaju. Kroz neko vrijemeCharlesčak inijepokušavaopomiritionošto ječuosasjećanjemnačovjeka kojega je držao idealnim, ili kako bi Viktor rekao, tipičnimEnglezom, umjerenim, savjesnim, odanim domoljubom što se trudiostvari obavljati kako valja, bez obzira radilo se o osiguranjuobrazovanja za njegovu djecu ili slaganju police i koji bijaše poštenkao papa. Odmaknuo je misli u stranu: posljedice su mogle bitiprevelikedabirazmišljaoosvemutome,iakosusevećmogleosjetiti.

Osmjehnuoseosmijehomkoji jedoživiokaogrimasu.„Zbogčegamislišdaradimoistiposao,Viktore?“

„JermijeCentartakorekao.Oniznaju.Moždaimjetvojotacrekao.

Poslalisutiovo.“Izunutrašnjegdžepaizvadiojekuvertu.Charlesjujeodmahstavio

usvojdžeposjećajućikakobinapravioustupakpogledaliovdjeunju.„Umro je prije nego sam se pridružio Foregin Oficceu“, rekao je

naglašavajućizadnjedvijeriječi.Nije djelovalo na Viktora. „Možda stoga što si bio u britanskoj

vojsci.“„To ništa ne znači.“ Počeo je vjerovati u fasadu od vlastite

prisebnosti. Pojavilo se čak i neko uživanje u slutnji kako ćeosiguravajućaslužbauglavnomuredukosatislinukadshvatekakojeveć u Sovblocu, tek par mjeseci pošto se pridružio. Bit će ugodnoprirediti šok, bit će to osveta. Nevinašca su bila veoma pažljivo ibrižno čuvana od rada u Sovblocu, i to čim je duže bilo moguće,posebice ona zainteresirana, a što je on bio. Bilo je, naravno, zapretpostaviti da će mu nakon ovoga karijera otvoriti put do nekogmjestauinozemstvu.

JošuvijeksečvrstodržaoViktorovihočiju,kaozaužekojemujebačenou rijeku.Viktor ga jepogledavao saodređenim simpatijama,nekaoda jeunjemuvidio tekplijen,no idaljepažljivo ihladnogaprocjenjujući. Charles se divio tome, to bijaše u redu jer stvari imorajubititakopostavljene.

Odvratiojepogledipošaonatragdodrvenihstuba.Nekestepenicesunedostajale,nekesubileklimave.

„Pazi“,upozoriogaje.„Staninaonukojusamprošao.“Ponašanjemkao da je odgovoran za Viktora, ponovno je blago potvrđivao svojautoritet.Navrhusustaliipogledalirijeku.

„Razmislitćešoovome,Charles?“Ponos je zapriječio pokazivanje nemira. Osjetio je povratak

kontrole.BilojetopitanjeiViktorjebezsumnjeosjećaopritisak.„Očemućurazmisliti?“„Na koji način želiš da ti proslijedimo novac.“ Okrutna činjenica

visjela jeuzrakumeđunjima.Viktora jeuhvatilanervoza. „Možemoseponovnosastatiidogovoriti.“

„Možda bismomogli.“ Charles je odlučno pošao niz stube premapodnožju.Viktorjeostaonavrhuslicemusjeni.

„Charles, ja, ja... žao mi je zbog tebe. Žao mi je što ovo moramraditi.“ „Jesu li ti i to rekli da mi kažeš ili postaješ manje

profesionalan?“„Da,ida.“Viktor je odbio prijevoz odlučivši se za podzemnu željeznicu.

Charles je hodao s njim doWaterlooa. Razgovarali su o nogometu.ViktorjebiovatreninavijačLiverpoola.

„Dopušteno je navijati za kapitalističke nogometne klubove“,rekao je. „Noneako igrajuprotivmoskovskogDinama.“Smiješiose,alikadsuserukovali,biojerezigniran.„ŽaomijeCharles.Dragsimi.Nadamsedaćemosesvakakonaći,znaš.“

„Nemoj brinuti, svjestan sam kako nije ništa osobno.“ Ništa višenegodanabojnompoljujedanvojnikubijedrugog,pomislioje.

Osjetio je povratak umirujuće snage i nije želio pokazatiogorčenost.„Nijetvojagreška.Svimiiskorištavamoprijateljstva.“

Charlessepolakoodvezaodosestrinekuće.Vjerojatnojebiomalo

pripit,nonijemario.Osjećaosenesavladivotrijeznim,kaodauživotuodsadanemaalternative.Satmujerekaokakosuzajednoprovelitriipolsata,štojebilovažnozaizvješće,novećjemogaoosjetitikakoćenjegovavlastitapovijestbitipodijeljenanavrijemeprijeiposlijeovogdogađaja, prije tri i pol sata na svoj je život gledao kao na dobanevinosti.

Iakojesuzdržavaomisao,ummujeslobodno,polakolebdio.Ovojoš nijemogao probaviti. To se nijemoglo preraditi. Ne samo da susjećanja na njegova oca tražila preinaku, već i osjećaji povezani svlastitom prošlošću. Zasada je kretanje kroz svijet bivalo upravo to,tek uporno kretanje, nogu pred nogu kao po uzoranu polju. Takočovjekidenakonštoisprednjegaeksplodirabomba,štojedobroznaoiz Belfasta. Čovjek jednostavno ide, zalijepi se za rutinu, proceduru,skupljajućiokosebesveštojeostaloprepoznatljivo.

Pozvonio je dvaput prije nego je zapazio kako iza zastora nemasvjeda, ali bilo ga je u hodniku. Nije mu bilo do toga da pola noćiprovedeslušajućinjezineproblemesazaručnikom,nobilojeboljeoddrugemogućnosti.Nijemupadalonapametda joj kaže zaoca, onačakinijeznalačimeseonbavio.

Vratajeotvorioraskuštranimuškaracsručnikom.„JasamMaryjinbrat“,rekaojeCharles.„Malosamnavratio.“„Ja sam James, njezin... znate, zaručeni smo. Spava. Da ju

probudim?“„Samoreciteda samsvratio.Oprostitena smetnji.Mi smoseveć

vidjeli, zar ne?“ „Mislim da jesmo. Kod vaše mame. Ne mogu seprisjetitikad,bojimse.“

„Nija.Oprostitenasmetnji.”Čovjekjepružiorukupasuserukovali.„Nebrinite.Svejeuredu.

Vidimose,jednom.“Osmjehnuose.“Mnogoputa,nadamse.“Bit će dobar, pomislio je Charles dok je Roverom skretao na

BatterseParkRoadkojijevodiodovinskogbaragdjesuRogeriostaliprovodilivečer.Krozzamagljeneprozorevidiojejednostavnedrvenestolove,svijeće,lončaniceipaprat.Gužvagajezadržavalavani,štojebila samo izlika, jer jošnijebioodlučiohoće li ući. Želio je zabavnodruštvo, no ne preveliko. Čovjek u trapericama, duge crne kose, ukožnatomkaputu,ušaojesveomavisokomdjevojkomkojojjevuneniogrtačprekrivaominicu,alibedrajojbijahugola.Nosilaječizmeibilajesvaušljokicama.Moralasesmrzavati,pomislioje.Jošdoksuvratabila otvorena, prema izlazu krenuli su Geery i Rebecca odijevajućikapute.Ona je nosila bijeli vuneni šešir, a jednakobijeli dugački šalekstravagantnim pokretom zabacila je oko vrata. Geery se vukao uvelikom starom kaputu. Smijali su se. Charles se pokrenuo sprometom.Nijebiodobrevolje.

Aliniježeliobitisam.OdvezaosedoHugovekućeuWandsworthu.Hugojerekaodaposlijesvratibudelivremenaibudelisigurankakoga nitko ne prati. Zaboravio je na praćenje, no nitko za njim nijeskrenuouulicu.Nijebilopotrebevečerasrazgovaratio tome,prekonoćiništasenemožepromijeniti.Nopotrebadarazgovaraonečemu,biločemu,bijašejaka.

KrozvitrajprepoznaojeAnnukojajedolazilahodnikom.Očisujojseširomotvorile.

„Charles.“„Žaomiještojeovakokasno.Vjerojatnojeprekasno.Trebaosam

nazvati...“„Neizgledašdobro.Umoransi.Uđi.“Čim je ona to rekla, on je to i osjetio. „Možda jesam.Samo sam...

došao sam popričati s Hugom. Može pričekati do sutra. Nisam vastrebaognjaviti.Oprostite.“„Hugojevani.Uđi.“

„Samomurecite...”„Charles, uđi.“ Govorila je strogo i kroz smiješak. Otišli su u

kuhinju.Odbiojepićepajepristavilačaj.„Hugoigravojneigreukućidirektorovaprijatelja.Nećedugo.“

Nijepostavljalapitanja.Znalajesveštotrebaznati,boljenegoon,jer za službovanja sHugomu sovjetskombloku, radila je na slučajuopasnijem i rizičnijem od svega što će on vjerojatno ikad raditi uLondonu. Uzela je šalicu iz prepune posude za sušenje posuđa iobrisalajekrpomdržećijeblizutijela.Kadjeobrisalaidrugušalicu,zaustavila se držeći je u krpi okrenuta prema njemu. „Sigurno sidobro?“

Kimnuojeiznenadaosjetivšikakosenemožepribratiineštoreći.„Sjedni“,reklajenježno.

„Mogustajati.“ Ivlastitimušimaglasmujezvučaootresito.„Malomezabrinjavaš.“

Sjeojezakuhinjskistolgledajućikakojebrisalatanjurićeičajnežličice,aondanapravilačaj.Promatrajućikrajevecrnihobrva,plavukosukoja joj jes jednestranebilaprebačena izauha,profilnjezinihkostijubradekadbiseokrenula,slabeivjerojatnoomrznuteborenanjezinojmaslinastoj koži i spretne, nesvjesne pokretemalenih ruku,mogaojezamislitikakobibilobitiopsjednutnjome.JeliViktortakogledao ženu koju je znao kao Chantal? Opsjednutog Viktora, ilizaljubljenogViktora,mogao je zamislitimnogo lakše poslije njihovešetnje uz rijeku. Je li Viktor micanje obrve osjećao kroz nenadanogrčenjeusvojemusrcu?Jelidetalj,slučajnostufizionomiji,kaoštojekut obraza u odnosu na oko, dovoljan da progna sve ostalemisli izViktoroveglavekadgodtougleda?JelizbognečegtakvogViktornakockustaviosvojbrak,karijeru,slobodu?

„Dajem sve što imam, kažeš li mi o čemu razmišljaš“, rekla jesmijućise.Stavilaječajnikikeksenastoltesjela.Bilajetofrazakojujekoristilanjegovabakadokjebiodijete.

„Dogovoreno.Razmišljaosamojelovini.”„Aneotrešnjiilimahagoniju?“Stavilajecrnipoklopčićnačajnik.

„Tvojesumeriječipodsjetilenabaku.Onajeistotakoznalareći.Uzdahnula je. „I ja sam već stari poklopčić, bojim se. Ako ništa

drugo,osjećamdatopostajem.“„Ne, ma nisi!“ Njegov je glas ponovno zazvučao otresito. Bilo je

čudno osjećati kako nemože kontrolirati glas. Zašto se u glasu svemoravidjeti?„Večerassamdoznaodajemojotac...“

Riječi su došle naglo, iznenada no istovremeno zaustavilo ga jestezanje u grlu. Pričanje bi sve promijenilo. No stvar bijaše osobneprirode i,ma koliko razarajuća ili uništavajuća bila, čovjek tomorasamprobavitiiriješitiusebi.Govorenjebitomedalojavnopostojanje,kao što bi se u Viktorovu svijetu reklo, postojanje u objektivnojstvarnosti.Postalobidijelompovijesti,javnogvlasništva,neštosčimebisedrugipoigravali, a svakopotezanjeza tajkonaconbiosjetiousvojemusrcu.

Gledajućiga,nalaktilasenastoluuhvativšilončićzadrškuikljun.„Oprosti“ rekao je. „Ne mogu, ne sad. Drugi put.“ Bilo je teško

nastaviti.Bilojeapsurdnoštosuriječinapravile.Glupo,blesavo.Spustilaječajnikipoložilasvojerukenanjegove.„Vidjelasamda

neštonijeuredučimsamtevidjela.Pisalotijenalicu.“„Oprosti što teopterećujem.“Ulaznavrata seotvoriše.Brzoga je

stisnulaiondamaknularuku.„ReciHugousveiliništa.Kakoosjećaš.Možemopopričatidrugiput.“

Ostavila ga je. Uz čaj, a zatim i viski, razgovarao je s Hugom satvremenaopisujućisve,uključujućišetnjuuzrijeku,nonijespominjaooca. „Zanimala ga je povijest moje obitelji“ rekao je, „no ništa munisamrekao.“

„Tako,tako.Nekasetrude.Vjerojatnosumureklidasaznasveotebijervoleštovišeznatioobiteljizaslučajdaimanekastvarzakojubi semogli uhvatiti. Vjerujem da nije tako s tvojom obitelji, zar ne?Ništa što ti ne bi znao? Dobro. Moramo imati na umu da je na listiMFA-e,ne izKGB-a.Hookey je,činimise,uvjerenudrugo.Kakvisutvojiutisci?“

„MislimdabiHookeymogaobitiupravu.“Hugosenamrštioinekolikoseputatrgnuo.„Hookeynijeuvijeku

pravu. U uredu, nitko nije savršen. No po ovome što ti kažeš, poŠvalerovim odgovorima i njegovu zanimanju, više zvuči kao da jeobavještajac nego diplomata. Zanimljivo, ako je istinito, kako stalnogovoreuForeginOfficeu.“Nasmijaose.„Sad,tvojeizvješće.“

Hugo je na glas razmišljao bi li Charles trebao izvijestitizapisnikom, podsjetnikom, bilješkom za spis ili cirkularnombilješkom. Činilo se kako je sretniji s birokracijom, što se veže uzslučaj, nego sa samim slučajem, dok je Charles bio sretan zbogprelaskaprekonajvažnijeteme.Nijeizravnolagao.Odgodiojeto.Ako

Rusinikomenekažu,kaoštojeViktorobećao,kakvećetovezeimati?Nikakve,osimštoćeostatakživotaprovestiulaži.Nojelibilaistinailisumulagali?Tojeonmoraosaznati,ajedininačindasaznavišebiojeponovnirazgovorsViktorom,paopetiopet.Takoćeprvalažpostatidruga,itd.Lažnikadnedolazisama.

Zasad, rekao je samom sebi, nije lagao. No onda se prisjetioprimjedbe svojega oca koju je dao davnih dana. „Bit laži je njezinanamjera obmane.“Hodali suTurvilleom, blizu vjetrenjače.Njegov jeotacnosiokapu,sportskujaknuišal.Moradajebilazima.Charlesjejoš uvijek bio u vojsci i to je moralo biti negdje nakon povratka izSjeverne Irske, jer bijaše rečeno u kontekstu Belfatskog slučaja iliistrage.Stalisupokrajplotainjegovjeotacudaraoponjemusvojimglogovim štapom prateći svaku riječ: „Bit laži je njezina namjeraobmane.“Paonbitrebaoznatisveotome,akojezavjerovatiViktoru.I kakvo je to onda pravilo koje je izgovorio čovjek što je živio uogromnoj laži. Ima liveću težinu jerga je izgovorioekspertglede teteme? Je libiloodrazgorčinešto jeproizašla iz samospoznaje? Ili jebilobezvrijednosusananekog tkonijevidiodaživiu laži,akoju jeviševoliouzimatikaosluženjepravdi.

Tekkad jekrenuopremastanu, sjetio sekuverte.Gurnuo ju jeudžep odlučanda ju nećepogledati, da neće zagristimamac, da nećepokazati i najbezazleniji interes. Osjetio je kuvertu u jakni kad ju jestavljaonavješalicu.Zatvoriojevrataspavaćesobe,čučnuoiotvoriojunamadracuštobijašenapodu.

Sljedećih nekoliko dana živio je rutinski: ustajao je, odlazio na

posao, radio što su mu rekli, družio se. Pripreme za vježbu DanishBlue dobro su prošle, u danim prilikama. Na predavanjima nijepostavljaopitanja,anavježbejedolaziogotovosničim.Zaboravljaoje stvari, penkale, ključeve, brojeve, oznake, dogovore. Normalnsvakodnevne aktivnosti i rutina, o kojoj prije nije trebao posebnomisliti, sad su tražile napor. Odgađao je pisanje izvješća, iako ga jeHugo gnjavio jer želio je to imati na vrhuHookeyjevih spisa kad seovaj vrati s puta u inozemstvo. Charlesu je bilo drago što nemaHookeyja.Produživalojeodgađanje.

Iznutra je bio ošamućen, probijao se kroz krhotine. U gubitkurađaosenovismisaonjegovabića.Nestaojeotackojegajemislioda

poznaje. Sva njegova sjećanja, toliko neupitni temelji na kojima jeodrastao, sad je to sve značilo nešto sasvim drugo. Nove spoznajeoblikovale su novog čovjeka, koji je bio mnogomanje pravi otac. Injegovo vlastito ja, koje je koristio s mnogo samopouzdanja i kaoneštosamorazumljivo,sadjenestalo.Nijesemogaopokrenuti.Moratćenastaviti,mislioje,onnije,nakrajukrajeva,biokaonjegovotacinešto je u njemu moralo preživjeti, ali nije se mogao ni u čemuangažirati.Prošlostjeorobilasvakumogućnostnostalgije.

Želiojerazgovarati,inije.NajvišeježeliorazgovaratisAnnom,alineće moći bez obavještavanja ureda. Bilo bi to nepravednoopterećenjezanju,bezobziraštoonakaže.Akaželiuredu,kakoćereagirati?Tolikotogaunjegovojobitelji,njegovojprošlosti,cijeliputnjegovepovijestivodio jeposlukojimseželiobaviti.Priznanjemsvebimogaoizgubiti.Nepriznali,ubiobinjegovsmisao.

Dvaputjepočeopisatiizvješćeidvaputjeodustao.Napisaogajeiztrećegpokušajaostavšidokasnaupredavaonicinakonštosusviotišli.DaogajeHugovojtajnicinekagaujutroprepiše.Obmanajenapapirubiladrukčija,shvatio je,negokadse izgovara: lakša,u jednuruku,udrugu dublja. Kratko izvješće nije sadržavalo neistine, no kad ga ječitao,razmaciizmeđuodlomakaizgledalisupoputbezdana.

Dva dana Hugo se nije javljao, a on je tečaj pohodio sasvimmehanički.Bilojeteškoneštosvrhovitoraditi.

KrajemsljedećegdanaHookeyjevatajnica,Maureen,pozvalagajenekadođekadzavršepredavanja.Nemažurbe,Hookeyćeondjebitidokasna.

Kad je Charles došao, prijemni ured bio je prazan, a vrataHookeyjeva ureda odškrinuta. Unutra je svijetlilo prigušeno svjetlostolnesvjetiljke,anekaoobičnosnažnasvjetlasastropa.Hookeyje,postrance od stola, bio zavaljen u svojem okretnom stolcu gdje ječitaospis.Njegovkvrgavinos izdepasta lulazrcalili suseuprozorupunom kišnih kapi. Model lule bio je Lovatt s ravnim kamišom tekratkim, obloženim piskom. Vrsta koju je dizajnirao lord LovatttijekomDrugogsvjetskogratakakobimustalauvojničkidžep.BilajeomiljenaCharlesovuocu.

Hookeyjespispoložionastol.Svesutrikutijezaspisebileprazne,nojedanjepapirbioprednjimnafasciklu,Charlesovoizvješće.

„Možda bi bilo pametno zatvoriti vrata“, potiho je rekaoHookey

uzimajućipapir.KadjeCharlessjeo,izvadiojeluluizusta.„Vaše izvješće, što sam ga primio od Hugoa, a koji je izgledao

zadovoljansnjime,činisezanimljivijimuonomeštonegovorinegouonome što govori. Neću se pretvarati da znam što ne govori, nosiguransamkakoneštogovori,akomerazumijete.“

Podigao je ruku. „Ne tražimdamikažete. Jošne.Čestouovomeuredubudevažnijeonoštosenestavinapapirodonogaštosestavi.Bogznadasammnogostvarizadržaozasebe.Zatonitijednapovijestslužbenemožebitipotpuna.Nopostojijednastvarkojajevažnijaodnašegodabirahoćemolištozapisatiilinećemo,istina.Istinasekatkadnekomemorareći.Gotovouvijekbudetonakraju,pajujezatoboljerećipravimljudimaupravovrijeme.Uorganizaciji,gdje jeskrivanjebitan alat, jednako je bitno biti iskren međusobno. Nikad ne lažiorganizaciji.To jevelika stvar. Jednom tonapraviš i gotov si. Sve seporemeti. I ako organizacija nije iskrena prema sebi, izgubljena je.Profesionalniposaotražičistum,anemačistogaumabezčasti.Tojeblisko institucionaliziranoj, religioznoj vjeri kakvu mi posjedujemo.Časnost je prva i zadnja vrlina koju čovjek može tražiti odobavještajnogčasnika.“Nagnuosejenaprijedstišćućilulu.„Ovobijašemojapropovijed,Charles.Ništavišenećureći.Sve jenavama.Hm?“Podigaojeobrvekadješibicaplanulauglavilule.

Charlesjeoklijevao,nedajebioneodlučan,negojeodgađaoizborkoji će mu promijeniti život, ili je barem on tako osjećao. CijelovrijememisliojedaćesverećiHookeyju,nospoznajakakojošmožeodabrati drugu mogućnost, čak i sad, bila je izvor novog osjećajasnage, poput razmatranja osvete koja bi djelovala krajnjeautodestruktivno.Nijedugouživaoutome.

„ViktormijerekaodajemojotacbiošpijunKGB-a„,reče.Hookey je polako ugasio šibicu i naslonio se u stolcu ništa ne

govoreći.Sljedećeg jutra fotografije Charlesova oca bile su raštrkane

Hookeyjevim stolom. U kuverti bile su dvadeset četiri. One raneprikazivale sugauBerlinunakon rata i nanjimanosio jeuniformu.Drugesunapoleđiniimaledatumibilesuihiznarednihdesetljećaiizzemaljaukojimajeradio.Imaojerazdrljenukošuljuismiješiose,bilojetouIndijiinaTajlandu.UsnježnojŠvedskojimaojekrznenukapui

veliki kaput, prugasto odijelo u Ženevi iNewYorku, sakood tvida isamt hlače u Rimu, kratke hlače i, što je bilo neobično, sunčanenaočaleuMeksiku.Charles je imaoveomadrageuspomenenaratnodoba kao što je bio njegov mornarički kaput kojega se majkagodinama uzaludno pokušavala riješiti. Iznošen i izlizan, bio jepospremljenusigurnostspremištagdjegajeCharlesnakonsprovodapronašao zajedno sa starim bakandžama, tvidom i šeširima, sveizvorno Englesko, tvrdoglavo staromodno. Kaput je još bio tamo iCharles je često mislio kako je otac trebao biti pokopan u njemu.Takve stvari, više od činjenice što od svojega oca nikad nije čuo niriječi koje bi i krajnje maglovito zagovarale internacionalnisocijalizam, još su ga teže uvjeravale da je sistematski, namjerno,godinama,kakobionrekao,potkopavao.

Opet, bilo je nemoguće ne vjerovati priči koju su pripovijedalefotografije. Bilo ih je iz mladih vojničkih dana do srednje dobi.Većinom su bile crno-bijele, no neke novije bile su u boji, apredstavljalesunesveobuhvatan,nouosnoviispravanprikazočevihputovanja i bijahu snimljene s njegovim očitim pristankom.Neke suprikazivale još jednog čovjeka snjim,debeljuškasta, kovrčastekose,plećata seljačka lika i široka osmijeha za kojega je, po nekolikobilješki,ispalodasezoveIgor.Vjerojatnonadređeniočevčasnik,iakojetomoglobitisamoradno ime,ne ipravo. Iz istebilješke, ispalo jekakojenadimaknjegovaocauKGB-ubioBuilder.

„Često su birali nadimkekoji bi odražavali subjekt“, rekaomu jeHookey kad je prošle noći Charles ispričao stvar. „Neobično, budućida nam je poznata njihova sigurnosna manija u drugim pitanjima.ProvjeritćemoIgora.“

Pričali su do kasnaprošle noći. Kad se jednomprepustio, bilo jelako,bezstezanjaugrlu,beznaporakojimbisekontrolirao.Brzo jepripovijedao, kao da opisuje tuđi slučaj, kao da obavija zanimljivuzadaćukojajetražilaspecifičnuperspektivu,privremenopreuzimanjetuđe kože. Charles je osjećao kako su njegovi odgovori odgovaralitijelukojejesveznalo,alikontekstjebionepoznat.Nijeimaoosjećajsmislauonomeštojegovorio,tekjeznaodajebitno.

Na kraju je Hookey rekao kako bi volio da ujutro sve prođu jošjednom.TrebalojerećiHugou,djelomicezbogtogaštojemoraoimatiizlikuzaCharlesovizostanakstečaja.

„Mogu zamisliti kako vam je“, rekao je Hookey, „i ja vas mogusamo poticati da ne popuštate, pa kud god vas to odvelo.Prepoznavanje stvarnosti početak je mudrosti i shvaćanja, a mi tomožemo.Možetedoćidomenebilokad, rećibilo što,pitatibilo što.Malojeprekasnodaotiđetenadobruvečeruidobrovino,notobiodsadtrebaliraditi,svakevečeri.“

Trojica njih gledala su fotografije, te slike koje su dan i noć

proganjaleCharlesaotkako ih jevidio.Najranije,koje suprikazivaleocauvojničkojuniformidokjebiounjegovimgodinama,odavalesunekinoviosjećajopuštenosti.IlijeCharlesnikadprijenijezapazioilisu njegove nove spoznaje svakoj slici davale novi smisao. Nakasnijimajeotacbiomnogoprirodniji,nesamopopitanjuodjećeveći po držanju tijela i izrazu lica, ali opet se činio suptilno i radikalnodrukčijim. Stekao je čar nespoznatljivosti, istaknutu neobičnost kojunisuublažavalinitakvidomaćipredmetikaošto ješirokikaput. Inesamo da je bio na neprirodnim mjestima: bilo je to kao da jefotografiran s nekom drugom ženom u odjeći koju mu je kupilanjegova žena.Dok je gledaou fotografije,Charles je shvatiokako jeoca oduvijek držao nekako nevinijim od sebe. Gotovo kao damu jetrebala zaštita. Njegova vlastita nedužnost bijaše ono što ga je sadljutilo.

Zbognepredvidljiveljutnje,usmjerenenaocailisebesamaikojajedolazilaiodlazilapoputnapadajamorskebolesti,bilojelakosrestisesHugom.Kadsuse tog jutrasreliuuredu,Charles jezbog ljutnjeosjećaoravnodušnostpremasvemuštoćeHugorećigledestvarikojenisubileodane.Gotovodaseveseliopokazivanjuindignacije iprilicidaizrazisvojuindiferentnost.

No Hugo je bio miran i malo zbunjen, kao da se suočava sčovjekomkojemu je netko umro. „Hookeymepozvao na razgovor“,rekaojedokCharlesjošnijenizucnuo.„Veomamiježao.Kakojetogroznozatebe.“

„U redu je.“ Charles je mislio da zvuči krajnje ukočeno. „Mislim,događajusetakvestvari.”

„Jeli?Jeli?Nečesto,nadamse.Baremneuovojslužbi,Boguhvala.Ustao je i zaobišao svoj časnički stol pružajući ruku. Šutke su serukovali.Hugosestresaoiponovnosjeo.

„No ne smijemo dopustiti da nas preplavljuju emocije. Imamoposao.Imamodužnostkojanijeosobna.“

„Takoje.“Charlesjesjeo.„Moram to reći“, Hugo se nagnuo naprijed, laktove je stavio na

stol, sklopio ruke I glavu okrenuo prema zidu kao da ne možepogledatiCharlesa.„Kako,kakojetogrozno.“

„Hvala.Nadamsedanisiljutštotonisamprijespominjao.“„Naravno da nisam. Razumljivo je.“ Hugo je kimao prema zidu.

„Tvojvlastitiotac.Grozno.Apsolutno.Neznamzatakavslučaj.“Bilo je olakšavajuće kad su konačnoprionuli na ono što jeHugo

nazivaologistikomipovećanjemsigurnostiobrambenelinijekojasadmorabitistvorenaokoslučaja.Charlesovutečajubitćerečenokakoje pozvannanekuhitnuprovjeru životopisa koja je bila povezana snekimdrugim.Trajat će cijeli dan, a provjera životopisa oduvijek jepovjerljiva stvar i nitko ga o tome ne bi trebao ništa pitati. Hugo jenapraviozabilješkunabloku,azatimsuotišliuHookeyjevured.

Tijekom dugačke tišine, dok je Hookey polako punio svoju lulu,Charlesjepustiodamumisliplutajusvimeštojebiorekao,bojećisepomislitinamajkuikakobitodjelovalonanju.Slomilabise,bilobitokaodajeotacponovnoumro.

„Četirisuključnetočke“,rekaojeHookeybezuvodainepodigavšipogled.„Prvo,pričakojujeplasiraoKGB.Jeli istinitaikakoćemoseponašati glede toga? Morat ćemo ju istražiti. Iako sami možemomnogo napraviti, veoma mnogo, uključit ćemo MI5. Navodnašpijunaža, a koju sunapravili britanski subjekti, formalno je njihovastvar. To će gotovo sigurno ograničiti našu slobodu djelovanja priodlučivanju kako se postaviti sad kad ono što je za nas operativnislučajpostajedijelomnjihovešpijunskeistrage.Drugo,mi...”

Hookey je iznenada ustao, prsa i trbuh bili su mu puni pepela iiskri pošto je prejako zagrizao svoju lulu. Energično se čistio. „Takomiitreba.Lulesupoputbicikla:ljudinjimamoguupravljatibezruku,noboljejekoristitisejednom.“

Hugosesmijao,Charlessmješkao.Hookeyjevokorištenjemnožinebio je još jedan podsjetnik kako je osobno postalo javno, noCharlesovanelagodabila jepomiješanasolakšanjem.Njegovjebijesponovno izblijedio iosjećaosedobrozatoštonijebiosam,štostvarnije pala samo na njegova leđa, no i dalje je osjećao kako će sam

snositiposljedice.Hookey seostavio lule. „Drugo,moramo razmotriti kakve to ima

posljedicena slučaj koji pokušavamo stvoriti. Štonam je sad činiti svašim prijateljem koji nam je priredio iznenađenje? Povući se,nastaviti kako je planirano ili potražiti način da sve preokrenemo unašu korist? Ne moram vam reći što bih ja želio, dok još možemo.Treće,Charles,budućidaćetovjerojatnouzetiviševremenanegoštoje predviđeno, Hugo će morati porazgovarati s vašim časnicima natečaju i tajnicom, neće im sve reći, samo općenito i pridobiti ih dastvar prikrivaju pred studentima tako dugo dok imaju veze s vama.Četvrto,pojavljuje seveomavažnopitanjekakveposljediceovo imana vas osobno, vašu obitelj i vašu karijeru. Što se zadnjeg tiče, nebrinite.Nebrinite.MoždamislitekakojetološezavašživotopisidajeobeshrabrujućebitiuSovblocRedu,alimivasdržimodobrim.Kakotonavasdjeluje,mnogojevažnijepitanjenakojemoramopripaziti.“

„Sigurnistedajetoistina?“upitaojeCharles.„Jako.“ Hookey ga je par trenutaka izravno gledao kao da je

Charles rekaoneštoneobično. „Zasigurno su sposobni izmisliti cijelustvaribiobitovješttrik.Atujeijošdodatnamogućnostdapređetena njihovu stranu, što im je naravno i cilj. Slanje novca na vašbankovni račun prvi je korak, jednostavno i vrijedno truda gledeporemećajakojeproizvodi.Danespominjemonemogućavanjenekihnašihograničenih istražiteljskih izvora iodvlačenjepažnjeodpravihslučaja.Nonepamtimdasuikadnapravilineštoslično.Slutimdanećepokušati zaigrati tim kartama ovdje u Londonu pred našim nosom,riskirajući protest i izgon, koji bi na kraju zbilja dobili.“ Nastavio jepažljivopromatratiCharlesa. „Možesečinitinesmiljenoodmeneštogovorimo tomekaookakvoj igri,no to je to, samo igra,alivučezasobom posljedice. Volio bih ih potapšati po ramenu i reći: 'Dečkidobro ste to smislili, dobar pokušaj, sad porazgovarajmo o vašemneuspjehu.'Voliobihdakažetesvojemuprijatelju:'Znamdanisiimaoizbora,stari,alinemaveze,dobarpokušaj.'Strašnopostignućezavas,osiguranavamjekarijera.Naravno,nemogutoprihvatiti,alidragistemi i želim vam pomoći. Među nama može izgledati kao da sam toprihvatio,moguvamdavati informacijekojećemoji ljudiomogućiti,nokojećegledevašihizgledatipoputzlatnogpraha.Zauzvratćetemipomoći, u povjerenju, naravno. Razumijete što mislim?“ Hookey je

podigaoobrve.„Vratiti imlopticu.Notoćemokasnije,akoihoćemo.Boljedaseusredotočimonaneposrednestvari.“

„Istraga“, rekao jeHugo.Riječ jevelikimslovimanapisaonasvojblokipodcrtaoje.

„Da, Hugo“, rekao je Hookey. „Počnite s Marthom. Sve stvari uovomeuredupočinjuizavršavajusMarthom.“

Martha je bila visoka žena šezdesetih godina, obješenih obraza

kaoukokeršpanijela,efektjebiopojačansnjišućimcrnimkonopcempričvršćenimzanaočale.Naočalesubilepažljivoodabrane,aružnausnama i lak na noktima veoma izraziti i crveni. Među prstimateatralno jedržalasrebrnicigaršpic,dok jedrugomrukom i tankomzlatnom penkalom brzo pisala po malenom kartonu. Prozor je biootvoren,nonjezinmaleniuredipak jebiopundimacigarete. Izanjebila su tri sigurnosnaormaragdje su ladicebileotvorene inatrpanepodebljimfasciklima.

Hugo se pokorno ponašao. „Martha, možemo li ti smetati natrenutak?”

Njezine smeđe oči, zastrašujuće povećane naočalama,bezizražajnosugapogledale,uopćenijeobraćalapažnjunaCharlesa.„Odlazi,dragi.Spavam.“Glasjojjebiodubokigrlen.

„Oh,oprosti,mi...“„Nemojsezafrkavati,Hugo.Nemislišvaljdadabihteotjeralasad

kadsasobomimašmladića,zarne?Neviđamihmnogoovihdana.“Charlesserukovaosnjom.Ruka joj jebila teška imirna. „Reci ti

teticiMarthiočemuseradi“,reklaje.Hugojoj jeobjasniokakožele identificirati Igora, iakone izašto.

Pokazaojojjefotografijeipribližnedatumenjegovihputovanja.Dugojegledalafotografije.

„Bojim se da neće biti lako. Morat ćeš mi dati vremena. Bit ćeteško.“PogledalajeCharlesa.„Dostateško,usudilabihsereći.Nazvatćute,dragi.“

„Prava je“, rekao jeHugozatvarajućivrata. „Znasvešto semožeznati o ruskim ilegalcima. Igor je zasigurno bio ilegalac ili, u druguruku,časnikkojiseprikrivaotakošto ježiviokaoobičančovjek, jerčasnikanebidržalikaovisokogslužbenikakojibibiouambasadi,aslijediotvojegaocaposvijetu.Čudno.Imalisučasnikakojiseizdavao

zaciviladabimogaoputovati.Ako Igorbude identificiran,bit ćemojedanvažankorakbližeonomeštosezbivalo.TomoženapravitisamoMartha.OnouruciimalajeStaljinovupenkalu.“

Spustilisusestubamadonjegovakatagdjejezastao,želudacmuse preokrenuo, usne stisnule. „Recimoda hoće. Samoona,Hookey idirektorznajukakosmodošlidotoga.Postavljasepitanje je li tvojamajka bila u tome s tvojim ocem. Ima dobru prošlost, mislim naMarthu.AgenticauNorveškoj,metresaupoljskojavionskojeskadrili,čiji su svi piloti poginuli, i takve stvari. Otada se sto godina baviilegalcima.“

Došlisudovratauredakadseglasnooglasilozvonceblizudizalauhodniku. Hugo je nespretno i naglo ugurao ruke u džepove. „Jao,kolica.Imašneštonovca?“

CharlesmujemehaničkipružiofuntuiHugojebezriječipotrčaonizhodnik.Muškarciiženeiznenadasubanulikrozvrataokupljajućise oko kolica sa sendvičima, kolačima, slasticama, pecivima,čokoladama i pićem, a što ih je vesela djevojka izgurala iz lifta.CharlesjeostaoispredHugovazaključanaureda.Nikadnijepomisliodabiinjegovamajkamoglabitiuključena.Hugovausputnaprimjedbapokazivala je kako je drugima tomoglo izgledati očito.Misaomu jeispunila glavu poput zvonjave ručnog zvonca od prije nekolikosekundi.

Hugosevratiosasendvičima,slancimailimenkomgaziranapića,aštojeCharlesapodsjetilonadjetinjstvo.Potražiojeključeve.„Vratitćutikadskočimdobanke.Nevolišhranuskolica?“

„Nisamihprijevidio.“„Naravno,kadihnemauodjeluzavježbe.BitnesuzaGloomHali.

Svenasodržavajunaživotu,osimonihkojiizginuugužvi.“Otvoriojevrataistaviohranunastol.

„MoramposlatiMI5-uskicu.IForeginOfficeu.Tektolikodaimajunekeinformacije.Iakoimmoždajošnebismotrebalireći.Amoždaibismo.Neznam.Sjedni.“

Charlesjeostaostajati.„Nisammisliodabimojamajkamoglabitiuključena.“ „Uvijek ima više kombinacija u ovim stvarima nego štočovjekmisli.“Hugojeotvoriosvojesendviče.

„Moždabihjutrebaopitati.“„Dasamnatvojemmjestu,jošbihmalopričekao.“

„Zašto?“„U slučaju da jest.“ Zagrizao je sir i salamu, a njegova prijašnja

sućut isparila je u uzbuđenju kombinacija o kojima je trebaoporazmisliti, komplikacijamakoje su iz togaproizlazile, preprekamakojejetrebalootkriti.„Uzmislanac.Trebaobinastavitisrevidiranjemizvješća.Smiješno,imaosamosjećajkakojeonajbiomalo,razumiješme, ekonomičan.Nebih imao što rećidaHookeynijeodmah skočio.Skicu ću moći bazirati na tvojoj reviziji. Vjerojatno ćemo dosjeumoratidodatistrogopovjerljivianeks.“Gutaojeiizgledaozadovoljno.„Napravitćubilješke.“

Hugo je volio bilješke. Mnogo ih je napravio tijekom sljedećihnekolikodana.

Bijahu to pažljivi, često podugački dokumenti, skice, nekeprepravljene, preinačene, složene po sigurnosnim razinama tenamijenjene ograničenu pristupu. Lista adresa bijaše ispisana pareducirana,proširena,onjoj se raspravljalo,prepravljalo se, a sveuinteresu,objasnioje,daCharlesovatajnaostanepoznatasamoonimakojujudoistamorajuznati.

„Trebaosiguratidanitko,apsolutnonitko,nečujeništaoovomedoknemora.Nesamopopitanjusigurnosti,većbibilogroznozatebeosobno kad bi to postao predmet službenih tračeva. Osoblje će nasobavijestitibudelikakvihšaputanja.“

„Osobljećeondaznatizato?“„Moraznati.“„Ljudikažudajeononajtanjakarikaureda.Izvornajvišetračeva.„Neovakvih.“Gerry iRebeccadobili sunalogdaprikrivaju istragu i objasne je

radom na nečijem životopisa kako bi se opravdali Charlesoviizostanci.

„Rebecca,rečeHugo,službovalajeusovjetskomblokuinaviknutaje na takve stvari. Bila je pravi Hookyjev favorit“, dodao je uznamigivanjekojejetrebaloneštoznačiti.

„Carlos,meinHerr“, rekao jeGerrykadseCharlesvratiouurede

Rasen, Falcon& Co., „moraš rećimožemo li ti kako pomoći, na bilokojinačin,bilošto.“

„Hvala,hoću.“

„Beckyćeodradititvojtečajstrojopisaumjestotebe.“„Ne,neće“,reklajeRebecca.„Javećimamdostatoga.Idrugićeto

primijetitiisveæeizgledatičudno.Aliučinitćubiloštodrugozanjega.”Gerryjev

elastičan lik pretvorio se u izduženi oblik upitnika. „Doooista,Rebecca?Nisamznao.“

„Iznenadiobise.“„Štoviše“, rekao jeCharles, „bilobimidrago.“ „Akomiobećašda

menećešzvatiBecky.“Njegovipovremeni izostanciprolazilisubezkomentara.Ostalisu

bili ili nevjerojatno taktični ili su imali previše posla. I dalje su seodržavale dosadne papirne vježbe s mnogo tipkanja, predavanja ianalizeprijašnjihslučajeva.TemetračevabrzosuseizmjenjivaleizadanilidvaRebeccaiGerrybilisunaprvommjestu.

„Držim da se ševe“, rekao je Desmond Kimmeridge pijući čaj ijedući kolačiće. „Sve te priče o Francuskoj Ljubavnici obično suizmotavanje.Titakonemisliš,Charles?“

Charles ih je zamislio kako izlaze iz vinskog bara u Batteraseau.„Možebiti.Neznam.“

„Jesi li siguran da u drugima ne vidiš svoje želje?“ upitao jeChristopher Westfield usta punih kolačića. „Ljubomoran si,Desmonde.“

„Naravnodajesam.Jako.Radijebihdamislinamene.Tinebi?“„Kaooženjeničovjek,ne.Inačeda.“„Vidiš,svibismomitoželjeli.Onajenašamajkanatečaju.Edipov

kompleks i te stvari. Podsvjesno želimo ubiti Gerryja. Umeđuvremenu, čovjek mora napraviti ono što može da se negdjeutješi.“

Christopher je trknuoCharlesa. „A ti?Nekamevragodnese,ali stomstaromhrpomodautatrebaobineštopokupiti.Neštodobro,štobašineideuznjega.Da,neštodobro,mlađe.“

„Trenutačnoneradimnatome.“„Roger kaže da u stan nikad nisi doveo ženu, ali da si počeo

mističnonestajati.Jeliudana?“Bilajetokorisnasugestija.„Takonešto.“Christopherjekimnuoigutnuoostatakčaja.„Svijetjepunudanih

žena.“Sljedeća je tema bila zavjera i otmica Mauricea Lydda tijekom

jedneodzadnjihvježbiukampu.Njegovasupitanjabilasročenatakoda svraćajupažnju samonanjega, a njegovomarljivoučenje važnihlekcija i činjenica da je prvi završavao sa stenografskim, brzinskimtipkanjem,svimasuišlinaživce.

„Zavjera“, rekao je Ian Clyde skriven iza dima cigarete, „počinjetime da ga ščepamo tijekom vježbe prije zajedničke večere. Kad sepuneiprazne,ono,kakotozovu...tajnipretinci...da,hvala.Pomraku,razumijete.Raditćemouparovima.Jedangapronalaziistavljastvarunjega, zatim brzojavom drugoga obavještava kako da stvar pokupi.Veomajednostavno.Neznamzaštonastobrine.Alastairjevidioplanna Rebeccinu stolu dok je telefonirala. Tko god bude u paru saZlatnim Jajima reći ćemu gdjemora biti i kad, a onda ćemo gamizgrabiti.“

„Kako?“priupitaojeCharles.„S vrećom. S diplomatskom vrećom, uspijemo li doći do neke

dovoljnovelike.Zatimćemogavratitinatrag.Pravitćemosedasmoiz KGB-a ili IRA-e, ili tako nešto, a onda ćemo ga umenzi stresti napod.“

„Zašto?“„Zato što je to Lydd.Uvijek je tako iritantnouljudanprema sebi.

Misli da sjedi na zlatnim jajima. Jedino je upitno hoćemo li gamoćiščepatizatoštojetolikoprokletoljigav.“

Kadjesljedećiputizostao,HugojeCharlesaodveouMI5uGowerStreetu.„Ovajposjetopravdavauzimanjeautomobila“,rekaojeHugo.„Aondjejekaoukošnici.Idemodizalom“

Po svim vremenskim prilikama, osim kad bi bilo veoma vruće,Hugo je putovao sa svojim oficirskim kaputom, smeđim šeširom ivelikim, zatvorenimkišobranom.U liftu je sve trojedržaou rukamadabi,doksučekaliupodzemnojgaraži,odjenuokaputišešir.

„Danasposebnoza tebe,novi ford,Hugo“, rekao je čovjekukutibrišući ruke o dronjak. „Bez greške.“Pogledao je Charlesa. „Ovaj putnemavasštoprevišebrinuti.”

„Kakotomisliš,ovajput,Don?“Razgovorjeizmamioveselosmijanje.Kadsuseautomobilivozač

pojaviliizstražnjeradionice,Hugojeskinuokaputišešir.„Sjajantip,

taj Don“, rekao je dok su se vozili do brklje. „Tu je već sto pedesetgodina. Bio je direktorov vozač još 1806. Izveo je hrabre, herojskepothvate u Europi, pa poslije rata. Simpatičan seljačić. Stavi se nanjegovu stranu i ovdje će se brinuti za tvoj osobni automobil. Što tivoziš?“

„Rovera.“„Dobro.“„Priličnojestar.“„Jošbolje.Sad!Čovjekskojimseidemonaći,BernardKent,jedan

jeodnjihovihljudisvrhaimrzinas.Imatamonekolikostarihkenjacakojinasistomrze,aliimiimamonekolikokaubojakojimrzenjih,nodoistanematogapreviše,akojeibilo.Natočovjekkadikadnailaziuobje službe. Žaljenja vrijedno, šašavo, jer svi vode iste ratove, služeistiminteresima.Alinematogapreviše,nasreću.“

Charlesjekimnuo.„Iako, moram reći, ima mnogo tvrdoglavosti i kočenja. Užasno

sebično.Aneki,poputBernarda,nemogunaspodnijeti.Vidjetćeš.“Charles nije to vidio. BernardKent bio je velik, blijed, tih čovjek

koji jebioudirektorskomuredusvelikim,veomaulaštenimstolom.Nije bio nasmiješen, no njegovo ponašanje nije bilo neprijateljsko.CharlesovoizvješćeiHugovopridruženopismobilisunastolu.

„Jesulivasizmučili“,rekaojedoksuserukovali,aondajezašutiodoknjegovatajnicanijedonijelakavuikekse.

„Glavnastvarsnašeggledišta,kaoisvašeg,Charles,jesljedeća:jeliistinaonoštojerekaozavašegoca.Zatoćetrebatimalovremena.SljedećejepitanjeodlukaoonomštojerečenogledečovjekakojegazoveteŠvaler.“Osjetilasenelagodaunjegovuglasu.„Poonomštosterekli, ispada da otvoreno potvrđuje svoju pripadnost KGB-u. Veomaneobičnastvarzazapadnjačkiglavnigrad,posebicezaovajgdjesmoveoma voljni izbaciti ih. Moramo biti veoma oprezni prije nego ganekudsvrstamo.Takvestvariutječunacijelekarijerediljemcijelogasvijeta,naraspoređivanje,vize,sve.bezobzirajelitogasvjestaniline.Vikažetedanijepokušavaopridobitiiliiskoristitiprostitutku.“

„Ne.“„Ondajetoradioosobno?Iskočiojeiztračnica?“„Činise.”„Bedak.“NakrajuBernardjeremizirao,aHugoposlušnobilježio.

„Kaoštostenesumnjivosvjesnitoga,Charles,ovojesadistragatajneslužbe“,zaključioje.„Moramvaszamolitidavišeništanepoduzimate

saŠvaleromdokminekudne stignemosnašom istragom.Tomože,kao što rekoh, potrajati neko vrijeme. Do tada, molim vas lijepo,dođiteovamoželite lio čemupopričati ili seneštopojavi“, zastao jeoklijevajući i birajući riječi, „glede prošlosti vaše obitelji ili ako senečegasjetiteoocuaštomislitedabise,ubilokojemsmislu, ticaloovoga. Vjerujemkako su ovo teška vremena za vas, i kod kuće i naposlu.Nadamsedavašabudućnostnećebititimeopterećena.Sretnonatečaju.“

U foajeu što je vodionaGowerStreet,Hugo jeponovnoodjenuokaput, popravio odijelo i manšete na rukavima te namjestio šešir.„Razumiješ što sam ti želio reći?“ mumljao je leđima okrenutčuvarima.

„Ne,nebaš.Mislimdajebiosasvimugodan.Iakogamoguzamislitiopasnim.“

„Započetakćeeliminiratitvojslučaj.Tobašinijeugodno.“„Nosnjihovagledišta...“

Hugojekimnuo.„Točno.Imajuga.Utomeijestproblem.“Odlučnojeinevinoizašaonaulicuipristojnoseogledaookosebe:zaboraviojekišobran.

UzeogajeCharles.„Težakje.Odčegajenapravljen?“Hugo nije odgovorio dok nisu prošli Gower Street pa se brzo

zaputilipremaTottenhamCourtRoadu.„Štap-mač.”„Štap-mač?“Hugojekimnuonepokolebljivogledajućiispredsebe.Njegovješeširbio jedininaulicipa jehodanjeuznjegaCharlesu

davaloneugodanosjećajkaodaganosionsam.Noštap-mačjeHugoudavaogotovoromantičanštih.

„Smijusenositi?“upitaojeCharles.„Ovisištoradišsnjima.“„Nije li prvi direktor, prvi 'C imao jedan takav? Nosio ga je sa

sobomnazadatkeitd.?“„Ne nosim ga radi toga.Nije to zbog iluzija veličine. U stvari, ne

znambih liprihvatio tajposaodirektoradamiga iponude.Od togasamoboliglava,akosemenepita.“

„Znam.Alizašto...“„Bit ću zadovoljan sa svojom mirovinom i CMG-om, ako ga

zaslužim. Bit ću i s OBEom. Mnogo češće se zasluži unatoč svojojneopravdanoj reputaciji kako je to ostvareno borbom ekipe.UzimajućiuobzirracionalizacijukojuZovi-Me-Božečestoprovodi,ninatajnačinomnedolaziselakodotoga.“

Dogodila se još jedna pauza dok su čekali da prođu prekoTottenhamCourtRoada.

„Ne,aličovjeknikadnezna“,rekaojeHugokadsudošlinadrugustranu.„Nikadnezna?“

„Kadbimogaozatrebati.“Opetsuzašutjeli.Išlisunizcestu,nojošnijebilosigurnojeliHugo

odlučio da će otići natrag u CenturyHouse ili je krenuo nekamo naneki drugi sastanak gdje je namjeravao, ako je uopće o njemu irazmišljao,ostavitiCharlesapredvratima.

„Kakvajeta,ta...Chantal?“pitaojeHugo.Charlesjujeopisao.„Jedanodproblemasuredom“,nastavio jeHugo, „je tajda što si

stariji manje se zabavljaš. Imaš posla samo sa stolovima, a ne saslučajevima.Kolikojedugouigri?”

CharlesjepostaosvjestanneugodnaHugovačestogpribližavanjaiokretanja prema njemu kao da traži vizualnu potvrdu slaganja.Charlesjemaloprodubiojaz.

„I koliko... znaš ono... računa za na brzaka?“ priupitao je Hugo.„Nemoj misliti da sam zainteresiran.“ Kriknuo je i ponovno seokrenuo. Charles je shvatio da gleda svoj odraz u izlozima pokrajkojihsuprolazili.

„Neznamzanabrzaka.Vjerojatnomanjenegozacijelunoć.Pitatću.“

„Nemojrećidasamjazainteresiran,rekaosamti.Zadovoljansamstrenutačnimaranžmanima.Pomisliosamnaručakupubu.“

„Pa,rekaobihdaćeona...“„Hugojeponovnoriknuo.„Misliosamdamiručamo,tibedak.“Na ručku je bila gužva i galama. Morali su stajati. Hugo je

pripovijedao o njemačkoj proljetnoj ofenzivi 1918. dok je Charlesrazmatraomisterijukoju jeHugonazvao trenutačnimaranžmanima.NijebilolakozamislitiputkojimsuseoniAnnaspojili,inijebilolako,aniugodno,zamislitiihjošuvijekzajedno.

NakonručkanašlisuMarthuuureduHugovetajnice.Njezingolem

likinjezinaneodlučnostdakažeštoželi,ilidaode,veomasunaljutilitajnicu.

„Ljubljeni, dragi“, rekla je sjedajući tromo kad su ušli u Hugovuprostoriju.Hugojetražiogdjećeobjesitikaputišešir.„Jesilizakavu,Martha?“„Naravnodajesam.Kreniponju.JošmislišdaćebrdodoćiMuhamedu?“

„Hoćešli,Charles.“„Molitću.“Hugo je oklijevao, a onda je izašao iz prostorije. Marta se

smijuljila. „Ako je ovo bilo namjerno, skidam ti šešir. Ali po licu tividimdanije.Nijetepitao,lijepimoj,hoćešlikavunegodaotiđešponju.”

Hugosevratiogledajućipoprijeko.„Netkoćejudonijeti.“Martha je laganopribližila stolacnjegovustolu. „Hugo,ubiješme

svakiputkadpomislimna tebe.Znaš li to?Nemaveze,dragi,nemojtimerazbijatiglavu.Nikadnećešshvatitizašto.Esad,dastavimkartenatvojstolčetvrterazine.“

Položila je na stol šest gusto ispisanih kartica.Na tri bile sufotografije istog čovjeka. „Tvoj čovjek Igor. Ovdje je, vidiš: IgorSrnoletsky,Ministarstvovanjsketrgovine,ilijetakosvimarekao.Kaoobavještajca otkrili su ga Danci i to na temelju njegova ponašanja ikontakata, držim da su imali dvostrukog agenta s njime, i postojisumnja glede identifikacije, prema FBI-ju. Ovo naravno nije njegovopravo ime, ali pod njim je najčešće putovao. Izvukla sam ono što tenajvišezanima.“Njezinetamneoči,uvećanenaočalama,zaustavilesusenaCharlesu.„Ostavitćutitopamožešpregledati.Nomorašmisvevratitinakrajupriče.Podprijetnjomsmrti.Obećavaš?“

„Časnariječ“,odvratiojeHugo.Charles je na brzinu vidio kako je Igor bio čovjek koji se

fotografirao s njegovim ocem, te da se neka od zadnjih njihovihputovanjapodudaraju.

„Direkcija N, bez sumnje“, reče Hugo. „Časnik za pomoćilegalcima.“

Marthiniobrazisusedrmalidokjetreslaglavom.„Neštosemenetiče, ni po njihovoj shemi. Ni naši stari prijatelji ni pandani u Prvojglavnoj direkciji. Ne, mislim da je tvoj čovjek iz Druge glavnedirekcije, KGB-ovog ekvivalenta MI5-u. Ako slučaj koji te zanima

počinjesRusima,iligaRusikontroliraju,ondaDrugaglavnadirekcijamožetonapravitiizauvijektoostavitizasebeidanekažeinozemnojbraći u Prvoj glavnoj direkciji ili Direkciji za ilegalce ili GRU-u iliuopće bilo kome. Ili će ih možda uključiti kasnije kad im zatrebapomoć. Jamislim,uzevšiuobzirIgorovegodineinjegovaputovanja,dajetodavnislučaj,dajeagentputovaopovremeno,nebaščestoidaje Igor bio operativac stalno zadužen za njega. To bi bilo priličnoneobičnozadrugedirekcije.Moradajeovobiobitanslučaj.“

Hugojeponovnobilježio.„Tobimogloobjasnitizaštonijedannašemigrantnikadzatoniječuo,ilibaremneštoslično.SvisuoniizPrveglavne direkcije, Direkcije N ili GRU-a, sorta ljudi s kojima smo sesretali.NonemogućejesrestinekogizDrugeglavnedirekcije,osimuokolnostima pridobivanja. Martha, za jedan dan napravila si ono zaštoćeMI5-utrebatitjedni.“

„Nijetomojomzaslugom,dragi. Injihovomje,samoštoto jošneznaju.SvakidanrazgovaramsasvojomdrugaricomDoreen.Radimosiusluge.ČimnagovoreDoreen,dobitćešslužbeniodgovorM15-a.

„OndaimamodvijeMarthe?“Hugosestaosmijatiitreptatiočima.„Jedna je dovoljna. Inače bi se svijet okrenuo naopako. Ta je

Doreen upola manja od mene. Jadnica. Izgleda kako se nekakopomirilastime.“Glasnosenasmijala.„Novratimoseposlu.“PonovnojepogledalaCharlesa.„Nijenamenidanagađamonkrajonogaštostemi htjeli reći, no nisam mogla ne zapaziti određenu familijarnusličnostnaslikamakojesimipokazaoimoramtirećitražišlipotvrdukako je netko nešto učinio, ovi dokazi su najčvršća prava potvrda.Događa se mnogo podudarnosti u špijuniranju“, stavila je prst sdebelim prstenom na svaku karticu, „ali ne ovako često i u tolikojmjeri.Alionoštosuradilinemorabitibašonoštotipadanapamet.Upamtito.“

„Mislimdaznatevišenegosmovamrekli,Martha“,rekaojeHugo.„Samozapamtištosamtirekla,dragimoj.“

U petak navečer, nakon pizze s bivšom djevojkom koja će se

uskoro vjenčati, Charles je krenuo k majci. Za većinu njegovihprijatelja činilo se da su na tome putu ili su već bili oženjeni. Planvjenčanja irazgovoriotoj temiuskrsnulisuunjegovojglavi.Nijegamorilo što ne sudjeluje. U stvari, odgovaralo mu je što sestra ovog

vikendanećebitikodkuće,nesamozatoštoćebitimanjerazgovoraovjenčanju,većizatoštoježeliobitinasamosmajkom.

Pizzajetrajaladuženegojemislio,paželjenivečernjirazgovorsmajkompokrajkaminanijebiodužioddvadesetminuta.VećjebilauogrtačuipilajesvojOvaltine.PripovijedalajeoMaryjinuvjenčanju.

„KažedasikupiostannjezinaprijateljauBoltonsu“,reklaje.„Još ga nisam vidio.“ Pretpostavljao je da će ga pozvati na

razgledavanje.„Mislimdabibilodobrodagapogledaš.Lijepojemjesto,atebije

vrijemedasenegdjeskućiš.“„Da, ne, hoću.“ Više mu je na pameti bilo ostavljanje poruke na

stakluBristola405.Nakonštojeotišaoukrevet,ponovnojeotvorioMiddlemarch,na

što se odvažio po treći put, no ubrzo je ustao i otišao premaočevojradnojsobiustražnjemdijelukuće.

Bilajegotovosvetištenjegovuocu,punastvariizočevaživota,bilesu tamo knjige, lula Fribourg 8c Treyer, papir i debela staklenatintarnica,školskoravnalo,sakoodtvidaskožomnalaktovimaštojevisio iza vrata, stari Windsor stolac, široka mjedena čahura punaštapovazahodanje,bajunetaizprvogsvjetskograta,pohabanakutijaza naočale temnoge druge osobne stvari, i sve su jasno odražavaleprisutnost njegova oca. Osjećaj njegove prisutnosti će izblijedjeti, akad i sjećanja na kojempočiva također nestanu, te će osobne stvaripreostati jedine relikvije, tada već neprepoznatljive. No sad su jošuvijekimalemirisponjegovuocu,pomješavinitvidaisamta,kladauognjištu, lulasduhanomštoimjeostaouglavama.Charlesnijeništapromijenio,nijeispraznionijednululu.Dokihjesadgledao,naslonjenna hrastova vrata što ih je zatvorio za sobom, zamislio je kako ihbriše, čisti, miče s njih svaki trag tog čovjeka.No njegovu je maštuporemetilamisaooobjašnjavanjumajci.Prošaojenekolikokorakaposobi,uzeoglogovštapzahodanje,prošaorukompoglatkopohabanojkutijizanaočalepaprstimanizrukavsakoa. Jesu li testvarisadbiledrukčije, ilinikad inisubileonočime ih jeondržao. Ili sumožda,unekom smislu koji nije mogao dokučiti, bile spojive s novomstvarnošću. Je li moguće da je čovjek, kojega jemislio da ga dobropoznaje,biocjelina,nerazbijenazdjela?Jelimogućedajebioonoštosuterelikvijegovorileidajeonoučinio?

Uzeo je jedan Windsor stolac i sjeo za stol. Kiša je padala poprozorima. Zastori su bili razmaknuti pa je mogao vidjeti svojzamišljen,ozbiljanodrazzamućenvodom,dokjesjediopoputocaionsambivaojesvesmućeniji,poputodraza.Imaliduhova,nekasesadpojave,nekabudesamoznak,bilošto.

Vjetar je udarao o prozore, a isprekidana paljba kišnih kapipretvorila se u paljbu,možda poput one koja je potaknula EdwardaThomasana razmišljanjao sudbonosnojnoći“vojnika i siromaha, štoveseliti se ne mogu.“ Je li zbog toga njegov otac to napravio. Zbogosjećajasućuti,zbogosjećajadaimamisiju,nečegčistogusvojojbitikadsezanemareposljedice?Komunizamjeoduvijekznaozavaravatisa sućuti. U drugu ruku, njegov otac nije nikad prema njemupokazivaoninajmanjihsklonostiilisimpatija,aštojeondamoralobitiprikriveno savršenim pretvaranjem, gotovo shizofrenim. Svakipobornik, u tim godinama i desetljećima, izdao bi se negdje prednekimkaoštosu isvipoznatišpijuni:Philby,Blake idrugi.Svisuseizdali ili su dali dokaze, a Viktor je rekao kako im se pridružio naideološkojosnovi.

Ponovno je pogledao svoj odraz i othrvao se potrebi da navučezastore.BiojesavršenasnajperskametaiodvremenaBelfastanijeseosjećaoopuštenodoknavečernebinavukaozastorenaprozore,iakojetamaudoliniHambledenrađalasamokišu.

Što je doista znao o tome čovjeku, drugome zamućenom odrazukoji je sjedio za stolom? Mislio je da su do određene mjere biliotvorenijedanpremadrugome,ništaposebiceosobno.I jedanidrugihtjeli su, mislio je, prešutno podijeliti razumijevanje do kojeg jedolaziloukoliko je trebalo. Zato jebilomalo razgovora.Razgovaralisuo stvarima,problemima,noničemudubljem.Bilo je todrugarski,temeljenonapretpostavcikakojeintimnanaklonostbilatamo.Sadjeispalo kako je nije bilo. Ako bi ju prizvao, dobio bi samo njezinusimulaciju. Bez obzira koliko je to moglo biti od pomoći iliokrepljujuće, nije bilo stvarno jer njegov ga je otac namjerno,sistematično,rutinskiizdavao,njegovumajku,njegovusestru,gotovosvekoje jepoznavao, a svi subili uznjega. Sad jebio izvandosega.Charlesjeznaokakojeprošlostprošlost,nodokunjojnijebilosmrtinijeimaoosjećajnjezinekonačnosti,tehladneodsutnostimogućnosti.

Uzeojepokrajtintarnicestariotrcanipeni.Britanniajeizblijedjelo

po rubovima, glava Georga V. bila je prepoznatljiva, no ime se nijedalopročitati.Godina1918., tadaserodionjegovotac,amogla je tobiti i samo izmišljotina. Otac je uvijek nosio svoj peni. Charles ga jepronašao dok je u bolnici praznio džepove na još uvijek toplometijelu, a što sumupredložilemedicinske sestre.Mislio ga je nositi usvojem džepu, no učinilo mu se to kao i previše očit čin uzimanjatuđeg vlasništva. Sad, pomislio je, bilo bi to baš lijepo. Pokušao seprisjetitisvegaštojemogaogledeočevadjelovanja,nonijesemogaosjetiti ničega što bi sad mogao prepoznati kao ugovorene sastanke,čudnebrojeve,bilješke,skriveneplanove.Maloagenatasvepovjeravapamćenju.Štojevišerazmišljaootakvimstvarima,dokjekišaidaljeudarala po prozorima, a soba bila hladnija pošto je grijanje biloisključeno,njegovisuseosjećajisvevišerastakali iraspadalikaonasastavnedijelovegranita.Bitćehladan,tvrd,nepopustljiv,uzimajućiuobziriured,MI5ilikogasvene,umisijiotkrivanjaistine.Pomisaonatobilajeoslobađajuća.Kadjeustao,staviojepeniudžep.

Njegova je majka bila razdragana njegovom ponudom u subotuujutro da ručaju u pubu, i to nakonmalenog, opuštajućeg šopinga uMarlowu ili Henleyju. Nakon jutarnje šetnje, na koju nije ponio nitijedan očev štap za hodanje, Charles se pokušao prisjetiti Gerryjevihpredavanja o tome kako agenti moraju dogovarati susrete. Trebaimati jasan cilj, razlog za susret,mora se znati s čime želite otići sasastanka. Ne može li izraziti cilj u jednoj rečenici, agent ne smijepreuzimati rizikdasesastaje.Morasemislitinasve, svakureakciju,iakosevjerojatnonećedogoditi,inasveonoštobimoglopoćipozlu,što je uvijek najmanje dobrodošlo. Uvijek se u ruci mora imatiodgovor, bez obzira koliko bio banalan ili provizoran jer je tojamačnoboljeodničegailipanike.Postojiuslužbipraznovjerjekakosenesrećanećedogoditiukolikojupredviditejerimaličovjeknačindajojsesuprotstavi,stvarinemajutendencijudapođupozlu.Logičanzaključak, koji iz togaproizlazi, kažeda će vas zadesiti neštona štonistemislili,naprimjeriznenadnasmrtagentauvašojhotelskojsobi,pa ćete se loviti za rep u sve manjim krugovima pokušavajućipredvidjetinajnevjerojatnijescenarije.Apretpostavimodasamagentumre, bio je pitao Roger izazivajući salve smijeha. Dogodilo se to,rekao jeGerry. Časnik jeumrona tajnomsastajalištuu JužnojAfricitijekomsusreta.Porukajetogabiladasasobomnetrebanositiništa

štobiagentamoglokompromitirati.Zapamtitedasu iagenti ljudskabića koji uz špijunažu žive svoje živote. A trebali biste i vi, ako stepametni.Dopustitedadrugastranavidikakosteljudskobiće.Buditeuvijekprofesionalni,nopokažiteda imatedušu,srce,duh.Inakraju,imate li sve unaprijed posloženo u glavi, zaboravite to. Ne idite nasusret s glavom punom ideja o tome što ćete reći, jer bi se moglodogoditi da ne obavite što trebate. Isparite glavu, opustite se, raditenešto drugo. Budući da ste porazmislili o tome, pojavit će se kad ćevamzatrebati,pojavitćesekadbudepozvano.

Razmišljaojeotomedoksepripremaodaodesmajkomnaručakhodajući gore- dolje niz šumu po raskvašenom puteljku, onkrajsamostanapanatragprekopoljapremaFiethu.Tekuzrazmišljanjeotome na taj način, bilo jemoguće pitati nepitljivo: jesi li znala da jetatabiošpijun?Akonisi,kakojemogućedanisi?Jesilibila,ilijošjesi,itiisto?Štosemožešsjetitigledeljudikojejespominjao,putovanjanakoje je išao, stvari koje je donosio kući da radi na njima? Je li ikadspomenuoRusijuilikomunizam,ilišpijunažu?Jeliikadrekaoneštooušteđevini?

Ured,aposebiceMI5,naravnodanebitodopustili.Istragajebilajošupovojima iupozoravanjenjegovemajke,pokaže li seda jebilauključena,bit će ravnosabotaži.Ako jebila, vjerojatnonećezavršitinasudu,noonjeidaljebioodlučandamajka,ukolikouopćeimaštoza reći, prvo to kaže njemu. Pa bila mu je majka i zato je mogaoobraniti taj čin. No ono što ga je doista vuklo da to napravi bila jezapaljivasmjesasramaiponosa,čvrstaodlukadajetonjegovslučaj,dagaonimadovestidokraja,štogoddatoznačilo.Kadsevratio izšetnje,prekinuojedaljnjerazmišljanjeotomecijepajućibukovekladeudrvarnicidovremenapolaskauMarlow.

Umjestu je bila gužva.Nakon kratke kupnje kućnih potrepština,njegova je majka posjetila nekoliko malenih, skupih ženskihprodavaonicaodjeće.Uvijekjegovorilakakosubilidobriikakosesvidanasčineimućnima.BaremuMarlowuiHenleyju.SkratilajevrijemeujednojjerjeCharleszijevao.

„Nisitotrebaonapravititolikoočito.Zločestsikaoitvojotac.“„Ne mogu si pomoći. To je kupovina. Čim uđem u trgovinu,

počnemzijevati.“„Ukolikoseneradioknjižariilisalonuautomobila.“„Ilioprodavaonicilulama.Dajaotiđemtamopametipokupiškad

ovdjezavršiš?“Na jesenskojrasprodajikupila jezelenisvilenirubac,apotomsu

se odvezli u Fawely, na drugom kraju doline, gdje se nalazio pub ukojemnajvjerojatnijenećesrestinikogapoznatog.Dovoljnosuuranilida mogu izabrati stol. Vatra u kaminu, što bijaše netom zapaljena,pucketalajeisjajila.

„Voljelabihdamoguinaškamintakozapaliti“,reklaje.„Tvojotacje činio to i slagao ga je kao građevinar. Ja ga nisam smjela nititaknuti.“„Sadbitrebalobitiboljekadsamprepolovioklade.“

„Većsammisliladabitotrebaonapraviti.Hvalati,maleni.“Naručilisunarodna jela,onasbijelimvinom,aonsGuinnessom.

Odlučio ju je za ručkom i u javnosti o svemu pitati, jer ručak je bioprigodnaprilika,čovjeksenečimzabavljadokdrugestvarisameteku.Javnostjesprječavalapovlačenjeuosjećaje.

„Bašsepokušavamsjetitikadstetiitatakupilikuću“,započeoje.„Prijenegosisetirodio.Krajem...nebašnakonrata.Nismoimali

novca,štojenormalnojerganitkonijeimao.Iakosukućebilejeftine,bez novca čovjek nije mogao do nje. Istovremeno, bila je velikanestašicagledestanovajersvimuškarci,vrativšiseizrata,oženilisuseipoželjelivlastitagnijezda.Nisuhtjeliživjetikodsvojih,alivećinajetočinilaijošuvijeksečestodogađa.Ustvariimismotakozapočeli,oženilismose1943.godine,kad jeotacbionaodsustvu.Živjelismokodnjegovih roditeljauBristolu, a poslije s djedom i bakomuHighWycombeu.Živjelismosnjimanekovrijemepoštosisetirodio.“

„Alikakosteuspjelidoćidokuće?“Ubrusom jeobrisalausne.Oči su jojuvijeksjajilekadse radiloo

prošlim danima. „Oh, bila je to sreća. Sreća i tvoj otac bili su prisniprijatelji. Pripadala je udovcu, pukovniku Capperu, koji je bio jadnistaridugonjateškoranjenuPrvomsvjetskomratu.Šepaojealicemujesjednestranebiloodrezano,samonapetakoža.Strašno.Nijebioonkriv, jadnik. Činilo se da ga nije volio nitko osim tvojega oca.Poznavaogajejersmotamočestoznaliodlazitiušetnjui,ukolikojepukovnikCapperbiouvrtu,tvojotacbistaoiporazgovaraosnjime.Prva stvar, vidiš, otac je običavao nositi svoj vojnički zimski kaput,koji je držao najboljim, a pukovnik je bio u inženjeriji u Prvomsvjetskom ratu pamislim da su zbog tih razloga počeli razgovarati.Poštosisetirodiootacjenastaviosamodlazitiovamoimislimdasu

moralirazgovaratiokućijerznamkakojerekaopukovnikuCapperuda je to vrsta kuće kakvu bismo voljeli kupiti, ako ćemo kad imatinovaca. I jednog je dana došao kući i rekao kako pukovnik CapperodlaziuMarlow,ne,Henley, jersmotamoslalipisma, idabinamježelio prodati. Ne mogu reći da ga za nešto optužujem. Činilo se topaklenskimnogonovca,mnogovišenoštosmomoglidati,nouspjelismo.“

„Alikako?“Njegovjeotacuvijekodbijaonovac,rekaojeViktor,aliCharlessemoraouvjeritiuto.

„Jošvina?“„Samomalo.“Životjetadazanjubioispunjen,pomisliojeCharles.Obojesubili

njegovihgodina,moždaimlađi,noustvaristarijipoozbiljnosti.Ranaodgovornostgovoriuprilogtome.„Pakakostedošlidonovca?

„Nesjećamsedetalja.Mislimdasmodobiliveliki zajamzakuću.Tosamsigurna,ali i tvoj jeotac imaodobarposaopa jeostaosamoproblemdepozita.Nitkouobiteljinijeimaoušteđevineisigurnasamda je morao malo kopati uokolo, u stvari dosta. Mislim da nam jebankaišlanarukuimislimdajeprodaosvojstariautomobilštoinijebilomnogo pa je sve vjerojatno potrošio namotocikl s prikolicom.“Zamišljeno je gledala gužvajući ubrus u krilu. „Žaomi jemaleni, alizbilja ne znam. Sve sam to imala u glavi, ali sad se doista nemogusjetiti.Nadamsedaćusesjetiti.“

Charles ju je pokušao gledati kao da mu nije majka, nego nekavremešnaudovica koja je tražilanačinedaprikrijemršavi vrat. Togposlijepodnevabilajemirna,opuštena,majkaštozadovoljnopričasasvojim sinom, povrh svega sretna što nije sama. Brak njegovihroditelja bio je dobar, što god to značilo. Preživljavao je. Premda sesjećao svađa, nije bilo groznih scena, nije bilo nasilja. Osim, sad seprisjetio,kadjebioveomamali.Igraoseuhodnikuičuojekakootacviče na nju u kuhinji. Jednom ih je čuo kako oboje viču kad su on iMarybiliukrevetunakatu.Staviojeglavupodjastukiplakao.Maryjebila zaspala. Nekoliko godina poslije toga, kad god bi se malo jačeposvađali,njemubidošlozlo.

Bili su vjerni, koliko je on znao i nemadvojbi što se tiče njezinevelike tugekad jeumro.Naravnoda su imali tajni, kao što ih imausvakome braku, i tajnemeđu sobomkao što ih ljudi imoraju imati.Sadjeizgledalokakojojpristaještojeudovica.Unajmanjuruku,nije

sežalila,alinijeniuživala.Kaodasemoralastimepomiriti,alinijetodržala oslobađajućim niti čeznudjivim. Vjerojatno je čeznula zaunucima, no vjerojatno se to nije usuđivala spominjati. Barem nenjemu.

Gledajući ju, slušajući ju, nije mogao vjerovati da skriva velikutajnu,dajeznalazavelikuočevuobmanuskojomjesadsamaživjela.Mogao je vjerovati u određenu lakovjernost, čak i u spremnost dazbog vjernosti, na neki način, bude nasamarena, ali ne svojomkrivnjom, ne podupirući taj namjerno podvojeni život. Mogla je topostići samo zaboravljanjem polovice svojega života, u to je biosiguran.Tagajemisaoizjedala.

Polako vozeći iza traktora, napokon ju je upitao: „Je li tata ikadspominjao,dokjebiouvojsciiliposlije,daimakakvevezesovimeštojaradim,sobavještajnimslužbama?“

„Misliš špijuniranje?“ Njezin je izraz bio neodređen, ravnodušan.„Neštojakomalo.

Morao je za sve pitati osiguranje. Većina je njegova posla bilatajna,znaš, inikado tomenijeprevišepripovijedao.Mislimdaga tonijezanimalo.Vjerujemdanikadnijeimaoposlasmikrofilmovimailitajnim laserima ili čime sve ne. Iako bi mu se sve to sviđalo, to jesigurno.“

Traktorjeubrzaoistaofrcatikomadeblata.Charlesjeprikočio.„Skimejetoondarazgovarao?“

„Ne znam ja točno. Nikad nikog nisam srela.“ Nije bila nimalouzbuđenija nego da razgovaraju o očevu angažmanu u župnomodboru.

„Alipostojalisu.Jeliikadištarekaootometkosubilitiljudi?”„PaMI5,akotakosebenazivaju?Mislimdajejednomrekaodasu

oni.IlimoždaMI6.Neznamštoćeimtibrojevi.“PanaravnodabinjegovotacmoraorazgovaratisMI5osvojemu

posluzbogosiguranjapodručjaveleposlanstavaidrugihgrađevina.Jeli razgovaraoskim izodsjeka,Codsjeka?Onisuzaduženiza fizičkusigurnost. Onda je morao razgovarati i s direkcijom ili, u najmanjuruku,sinozemnimispostavama.Tojemoglouvelikeproširitinjegovopodručje djelovanja, u KGB-ovim očima, i omogućiti mu zgodnukrinku za susrete s agentima u slučaju da bi se njegova, inače ne

sumnjičava,ženazabrinula.Nije išaodalje.Akosenjegovamajkapretvarala,ondasunjezine

reakcijegovorileoprevelikojipredubokozakopanojobmanidabijureklasinupripovratkuizpuba.Nonijemogaoutovjerovati.

Osjećao se kao da mu je pao kamen s leđa kad je togposlijepodnevasjeopredtelevizordagledameđunarodnuragbijaškuutakmicu. Engleska je zasluženo dobila svoju godišnju porciju odVelsa, pa se utakmica uskoro smirila u maniri velških pjesama istihovima inspiriranim tromim engleskim počecima igre, dobrim alirezigniranimbekomtetalentiranim,aliizgubljenimspojkama.Velsjebaš postigao zgoditak iz ranog slobodnog udarca kad je majkapokazalaglavuizavrata.

„Zovuteizureda.“Bio je to jedan od službenika na centrali. „Gospodine

Thoroughgood? Ovdje ured. Upravo smo primili poziv na posebnojlinijizagospodinaPeteraLovejoyaodChantal.Zamolilajedanazove.Imalizavastonekogsmisla?“

„Da,ima.Kadjezvala?“„Prije dvije minute. Nije htjela pričekati budući da nije dobila

gospodinaPeteraLovejoyainijeostavilabroj.“„Jelibilohitno?“„Nijerekla.“Okrenuo se prema televizoru da bi vidio neuobičajeno dobar

engleskinapad.Moždaćenakonsvegaidobrozaigrati,nomoratćetonapravitibeznjegovepomoći.Nije imaoClarieinbroj iznaojedaganemauimeniku.Sličilajenamnogonačinalondonskomklubučijajeadresa poznata smo onom tko ju mora znati. Njezin je dosje bio uHugovu sefu. Kopije njegovih bilješki o susretima, na kojima jetakođer njezin broj, ostale su u sefu u kampu. Zvati službenika nadužnosti idatimušifruznačilobivišene imati siguransef.Nijebiloizboranegootićidonjega.

„Agenti sunaš reisond'etre, naša radost, našponos, katkadnašapropast, katkad glavobolja, a najčešće velika prokleta gnjavaža“,govoriojeGerry.

U automobilu je slušao utakmicu na radiju. Bilo je petnaest-petnaest i desetminuta prije kraja kad se parkiraoblizuWaterlooa.Vratio se preko Cuta do Rasen, Falcon&Co. gdje su se čuvarimoraliodlijepiti od televizora da ga puste unutra. Sef se uz zveket otvorio

nakon trećeg pokušaja s kombinacijama. Zvuk je odjeknuo praznimhodnicima. Otišao je u ured i sjeo za Rebeccin stol da bi ju nazvao.Nitkonijeodgovarao.Došaojedočuvarevatelevizorabašutrenutkukad je Vels potvrdio svoj treći pogodak i to u produžetku. Drugipokušajbiojeuspješan.

„Pierre!“uskliknulaje.„Kakojelijepotebečuti.“„Zvalasi“,rekaoje.„Je,je.“Stalaje.„Naravno,željelabihtevidjeti,mache'rie.Hvalati.

Možešmivečerasplatitivečeru,akohoćeš.“„Naravno.”Nasmijalase.„Tovolimčuti.“„Jeliseštodogodilo?“„Nebaš,alibimoglo.Rećićuti.“Kadjespustioslušalicu,vidiojekakoseRebeccanaginjeizavrata

i gleda ga. Nosila je traperice, kaput od ovčje kože, a na ramenu jeimala obješenu dugačku torbu. Zastao je. „Pomislio sam da bih semogaoizvućiukrademlinaminututvojstolusubotnjeposlijepodne.“

„Inačesidobrodošao,nosadsamdošlanadoknaditipropušteno.Viljuditolikoraditedasamuzaostatku.“

„Netkomezvao,nekiagent,a janisamimaonjezin“,zastaoje jermislio je reći njegov, „broj pa sam morao doći skroz izBuckinghamshirea.“

„Nema veze. Sve za kraljicu i domovinu. Nadam se da je bilokoristi.“

„Još nije sigurno.“ Gledao je kako iskusno okreće svojukombinacijunabravi. „Nebih teželiognjaviti.A ibašmoramići,noakosizačajilikavu...?“

Nasmiješila se. „Neakoneostanešmalo samnom.U tomslučajukavabibilapoželjna.Hvala.“

Kad se vratio s kavom, njezin je stol bio pun fascikala i papira.Pokušavaojenegledatiupapiredokjojjedavaokavu.

Ponovnosenasmiješilanjegovojhvastavojiprevelikojsavjesnosti.„Sveidekaopoloju?Mislim,štosenastavetiče.Spajatijusaslučajemzakojeganitkonebitrebaoznatisigurnonijelako.“

„Panijeproblem.Ljudisebašnečineznatiželjnima.“„Aslučaj?“„Vučese.“„Mogu ti ga oduzeti, posebice sad kad su i tebe osobno uvukli.“

Možda je bila obaviještena više no što je mislio. „To se da srediti.Premdasevikendimastvarineodvijajusukladnoplanu.“Protresaojeglavomkadjespojilaobrve.

„Manisamplaniraoništauzbudljivo.Gerryćedoći?“„Ne bih rekla. Nije li nekakva ragbi utakmica ili nešto takvo?“

„PitamsegledaliiFrancuskaLjubavnicaragbi.“„Igra,poonomštosečujezanju.“NijemutorekloništaonjojiGerryju.„Hookeyjepravitip,zarne?„Imaionsvojeprotivnike.Govorištomisli inetrpibudale.“Ovaj

put je on skupioobrve, a ona je zavrtjela glavom. „Manemislimdasamjaneprijatelj.Mislimdajesjajan.Dragmi jebudućidaradimzanjega,iakoganisammnogoputavidjela.Nokamogoddođe,nekomestanenažulj.“

„Alineitebi.“„Nebinizapazio.“Poslije, u grčkom restoranu, Charles je sjeo za stražnji stol, za

kojimsuoniClarievećsjedili.Urestoranujeovajputbilovišeljudi.Pojavila se s velikim, umjetnim osmijehom. Nosila je usku crvenuhaljinu bez rukava i crni šal. Imala je torbicu, no cigarete i zlatniupaljačnosilajeuruci.Njezinevelikerinčicezanjihalesusekadgajerazmetljivopoljubila.

„Žaomi je što kasnim, che'rie. Grozim se kašnjenja. Ovdjeme topovrijedi.“Stavilajerukunagrudi.„Srcemistaneotkazivati,posebicekadseradiotebi.“

„Tojezbogslutnjedobravina.“„Kako si neromantičan, ti Englezu jedan.“ Smiješila se dok joj je

natakao.„Aliznašštomitreba.“Ona je predložila restoran jer su joj djeca bila kod kuće.

Pripovijedala je bez daha i prekida o njihovoj školi, njezinu bivšemmužu,odrugimmajkamainepravednostilokalneparkirneregulacije.Činilomu sekako je većmalopijana.Možda jepila kadga je zvala.Kad je završila s uvodom, a veoma je voljela uvode, odbacila jefrancuskinaglasak,služećisenjimesamokadbiposlugabilaublizini.

„Štosimihtjelareći?“pitaojekonačno.Položila je svoje rukenanjegove. „Peter, ljubavi, nadam se da ti

nisam pokvarila večer s nekom drugom? Da nisam pokvarila tvoje

prilikesubotnjevečeri?“„Nisi.Trebaosamostatidomasmajkom.“„Neočekuješvaljdadapovjerujemuto,zarne?Nolijepoještosi

mi to rekao.“ Zapalila je cigaretu. „Radi se, stavimo na stranu tvojeugodnodruštvo,omojemprijateljukojitezanima.Navratiojeujutro.Mislilasamdabitoželioznati.“

„Moradajebilonezgodnokadsudjecabilakodkuće.“„Naučenisudanetkodođeiode.Nobiojeon,znaš.Inačenedolazi

neočekivano.Biojerastresen.Istinizavoljubilasami ja, istjeranaizsvogugodnogsna,strastvenoutrenirci.“

„Štojehtio?“„Neonoštomisliš,iliuglavnomneto.Nitidaćetohtjeti,baremmi

se tako činilo. Ne, želio mi je reći kako postoji mogućnost da gapošaljukući,premještanjerekaoje.Njegovakompanija,ha-ha,moglabi ga poslati natrag u Helsinki, reče. Čekali su nekakvu reakciju nanešto,hoćelineštoproraditiilineće.Neznam.Dobranosejeuzbudioraditoga,pasampomisliladabiželioznati.Nisamlidobracura?“

„Jakodobracura.“Moglamujetonaravnorećiitelefonom,nonijejuželioobeshrabriti.

„Mogulidobitiplaćenozaviđenjesnjim,premdasenijeradiloouobičajenomtretmanu?“

„Možeš.Uobičajenacijena.Jelijošštorekao?“„Uobičajenestvari:kolikomevoli,danemožeživjetibezmene,da

kadbisvebaciouvodudaostaneovdjesamnom,bihligavoljelaitd.“„Tojerekao?“Kimnula je. „A ja sam tamoumirala zakavom i cigaretomnakon

teške noći, jedva sam mogla otvarati usta, klinci su glasno gledaliteleviziju,aonjeotvaraosvojesrce.Bašjebilogrozomorno.“

Prošao je to s njom riječ po riječ. Uznemireni Viktor kojega jeopisala bio je radikalno drukčiji od Viktora kojeg je poznavao. Nostvar je u tome da je časnik KGB-a bio spreman na prebjeg. Bio jesiguran da će ih ovo odvesti u glavni stožer, ukoliko to nije biojednostavno način zaokreta i početka prekida s Viktorove strane unjihovojvezi,bezdajojjedaorazlogzaogorčenost.Reklajekakojojjesljedećiputobećaodonijetinovac„zadjecu“.

„Kadćetobiti?“„Tkozna?Nazvatće.Uskoro,nadamse.Imalijoškojaboca?“„Još

junisamnaručio.“Očisujojseširomotvorile.„Bilasamsigurnadajesi.“„Možešbiti

sigurnadahoću.“„Pravisigospodin,Pete.“CitiralamujeViktoroveriječi.Pisanjebilješkinijedolazilouobzir

pa se morao koncentrirati i malo piti. Njezino je pripovijedanje igestikuliranje postalo pretjerivanje, naglašavanje koje je bilopogrešnoineprimjereno.Nasreću,ljudizaokolnimstolovimabilisupreviše zaokupljeni da zapaze koliko je postala glasna. Kad je biozadovoljanikadnijeimaovišeštočuti,promijeniojetemu.

„Onda,prošlanoćjebilateška?“„Teška, gruba i dugačka. S mojim ministrom. Voli malo

sadomazohizma.Moralasamsenapitidabudemmalošašavakakobihmogla to raditi. Stalno mislim da ga prepustim djevojci kojoj nesmetajutakvestvari,aliniječestoidobromiplaća.“

„Kakavministar?“Charlesjepretpostaviodaseradiozaređenomsvećenikuilibiskupuuljubičastom.

„Svisokoga,izvlade.“„Ministarobrane?“„Da, političar. Više bi mi se sviđalo da je pravi vojnik, doličan

generalsodlikovanjima.Volimuniforme.“„Štoradišsnjim?“„Perverzije, igrice dominacije, koža i bičevi, znaš te stvari,

kojekakav alat. Mlađi čovjek i dolazi po mene s automobilom paodlazimoustanuPlimicou.Nalazimosejošodvremenadoknijebioministar.Moždagasadzatoinematolikočesto.Imaposla.“

Charles je brzo zamislio umišljenog, svinjolikogpedesetogodišnjaka s velikim čeljustima te kakomu nesretni visokiglaspodrhtavaodzadovoljstvapodbezazlenimkonopcimabičaštogaudarajuponjegovojvelikojguzici.

„Dabudemiskrena,izbjegavamperverzije“,nastavilaje.„Svejetogluma. Nikad nisam to voljela raditi. Ti mi možeš reći izravno, bilokada.“ Nasmiješila se. „Možeš ako želiš, znaš. Posebna usluga, istacijena.“

Uzeo jenjezinuruku i teatralno jepoljubio. „Tobihveomavolio.No zabranjeno nam je dok smo u profesionalnom odnosu, no bit ćedanakadnećemo...“

Napućila je usne i poslalamu poljubac preko čaša vina. „Veomaslatko,Peter.Obavijestimekadmepoželiš.“

Poslije ju je, preko ceste, otpratio do njezinih vrata. Bila jenesigurnanasvojimnogamapagajedržalazaruku.

„Novinari bi dali malo bogatstvo da znaju za tvoje odnose sministrom“,rekaoje.

Moradajepomislilanato.„Da, samošto jeonministarobrane i imapodostakomandosa ili

većkogadameubiju,nijelitako?“Uozbiljilase.Biojetopodsjetnikkolikosečestotajnaslužbadrži

svemoćnom,noiluzijemogubitiodpomoći.„Svećebitiuredu“,rekaoje.„Samošutiotomeiprepustiganekomedrugome.Isvojproblem.“

„Pazitćešnamene,hoćešliPete?“„Naravnodahoću.”

5

Rebeccinskučeniuredukampugledao je,prekouske tratine,naulaz u Portsmouth Harbour. Bio je sumrak i vjetar je udarao podrvenom prozoru podižući kutove papira na stolu. Crvena i zelenasvjetla označavala su udaljene malene brodove, dok su brza bijelasvjetla, visoko iznad vode, govorila o velikim teretnjacima. Ispodbedema, nedostupni pogledu, valovi su se razlijevali po šljunčanomžalu.

Charles je sjedio za njezinim stolom držeći u ruci glomaznisigurnosni telefon s gumbima na slušalici. Debelom žicom bio jepriključen u zid na kojem je svijetlilo zeleno, crveno i bijelo svjetlo,poredjošdvagumba.Rebeccasestisnulaizmeđustolaizidačekajućidapritisnegumbe.Sistem,zvanBournemouth,biojestrogopovjerljiv.Preko Bournernoutha Charles bijaše pozvan na razgovor s Hugom.Rebeccajediskretnonapustilasvojured,nomoraojupozvatinatragdamupokažekakoradi.Odpriručnikanijebilokoristi.

„Tojezatoštosijeprvopodigao“,reklaje.„Sovimejeuvijekvišezafrkancijenegoštovrijedi.Svisamomorajuvikati.“

Začulo se blebetanje nakon kojega se javio operaterov glas.„Možemoponovno.PrebacujemonaBournemouth.“

Upalilo se bijelo svjetlo. Rebeccain prst vrzmao se oko gumba.„Charles.“BiojetoHugovglas.

„Da.“„Charles?“„Pritisni gumb“, šaptala je Rebecca. „Ne može te čuti dok ga ne

pritisneš.“Charlesgajepritisnuo.„Da,evoga.Čuješme?“Dogodilasepauzaizačulosejutarnjeglasanjekitova.„Halo?“„Pusti gumb“, prišaptala je Rebecca. „Ne možeš ga čuti dok je

pritisnut.“Charles je pustio gumb. Nepoznata civilizacija, duboko u

međuzvjezdanomsvemiru,otposlalajesvojezadnjeočajničkesignale.„Sad on nije pritisnuo svoj, konj“, rekla je Rebeeca. Crveno je

svjetlojednomzatreperilo.„Charles?“„Da,čujemte.“Prašumskipapagajoglasiosesvojimalarmom.„Prokletanaprava“,

jasnojerekaoHugo.„Halo,čujemte.“„Prokletanaprava.“„Halo,halo.“Charlesjeosjećaokakomusepovisujeglas.„Jelisad

bolje“,upitaojeHugo.„Da,čujemte.“„Čuješme?“Rebeccasepočelasmijati.„Ureduje.Hajde.“Praskanjejepostaloveomabučno.„Hajdemo!“ povikao je Hugo kao da se radi o napuštanju broda.

Upalilosezelenosvjetlo.Charlesjedlanompoklopioslušalicu.„Štojetimeželioreći?“„Dapritisnešgumb.Neodmah.Samokadželišneštoreći.“Charlesjepritisnuo.Linijejebilatiha.„Halo“,rekaoje.Tišinanije jenjavala.Pustio jegumb.„...bilošto“,

rekaojeHugo.“Charesjeponovnopritisnuogumb.„Recisveonoprijebilošto.“Hugo se gotovo zadavio.Vriskave sove su se oglasile. Konačno je

rekaoveomajasno:„Muda.“ Svjetla su trepnula i linija seugasila. Zazvonio je telefon

naRebeccinustolu.Smiješećise,dalagajeCharelesu.„...događa tamo“, govorio jeHugo. „Sve je to zastarjelo. Sve veze

osim ove zamijenjene su s Blackpoolom. Je li komunikacijski centarotvoren?“

Rebeccajekimnula.„Da“,rekaojeCharles.„U redu. Imambrzojav koji u kratkim crtama sadrži sve što sam

želioreći.Poslatćuga.Potrudisedanezaključajudokganedobiješ.“„Toseodmahmoglotakonapraviti“,reklajeRebecca.„Najboljeda

se vratiš svojoj vježbi.Donijet ću ti brzojav u tvoju sobu kad stigne.Hugojekatkadnerealan.“

„Panismolisvi?“„Postojerazine.“VježbaPastragačbilajevježbapovezanastajnimpretincem,koji

jesvakistudentmoraopronaćiiunjemuostavitifilm,ondaotposlatipisane upute drugome studentu koji je prvo stvar ostavio u svojemtajnompretincuitd.Stvarseostavljalaposlijepodne,pražnjenjejebilo

kadjepaomrak.BilajetovježbatijekomkojejeMauriceLyddtrebaobitiotet.

Rebecca je donijela Hugov brzojav u Charlesovu sobu dok je onpisao instrukcije za ChristopheraWestfielda, koji je bio njegov par.Radiloseostrogopovjerljivojsmeđojkuverti.Naklonilase.

„Hoćeteliodgovoriti,gospodine?“Roger,koji jenosio ručnikzakupanje,gurnuo jeglavu izavrata.

„Jabih ihdržaootvorenima,Rebecca.Povičiteakoštopokuša.Znatekakavje.“

„Neznambaš.Pazinaručnik.“„Sranje.Oprosti.“Bio jetoprvipravibrzojavkoji jeCharlesvidio.Navrhustranice

većinom su se nalazile tajanstvene šifre i otpravnički simboli, no izostalogjeshvatiokakogajeViktorzvaouForeginOffice.Charlesgaje morao nazvati iz telefonske govornice i to poslije šest, kadvjerojatno Viktor neće biti tamo. Morat će ostaviti poruku kako ganema, da je na tečaju za usavršavanje i da će se javiti kad se vratisljedećeg tjedna. Još nije bilo ni slova od MI5 o tome kad bi moglinastaviti, jer bila je to ishitrena MI5-ova reakcija na CharlesovootkrićekakojevladinministarjedanodClaireinihklijenata.

Zavrtjelo im se u glavi od toga i tražili su da se Charles više nesastaje s njom, već ovisno o konzultacijama. Tako je, primijetio jeHugo, ofenzivna operacija postala ne samo operacija špijuniranjašpijuna izvan SIS-ove kontrole, već i vrući politički krumpir, a to jeznačilo da će operativne odluke morati zauzeti drugo mjesto izasigurnosnih i političkih pitanja. Charles je naočigled bio razočaran inezadovoljan, djelomično i s gledišta njegovih osobnih interesa.MogaobipopričatisC/Sovomkojićebitinastudentskojvečeri,kaoiHugo.Neće,naravno,razgovaratisnikimdrugim.

„Loševijesti“,reklajeRebecca.„Znašočemuseradi?“„Netko je to morao uzeti sa stroja za šifriranje, a nisu htjeli

upoznatitajniceuZamkusaslučajem.Tebipaknijedopuštenoulazitiusobuzašifriranjejersistudent,pasamsamojaostala.Hugoćemeuputitiupozadinustvarikaddođevečeras,rekaoje.Žaomije.Očitojeovoveomaosobanslučaj.“

Zapravomujeodlanulozatoštosvezna.„AGerry,vjerojatno?“

„Ne,samoopćenito,kaoijaprije.“Zatvorilajevrataisjelanarubkreveta.„Štoćešnapraviti,sadkadveledaništanesmiješ?“

„Jošnisamrazmisliootome.“„Neštoćešpoduzeti,jeli?Nevjerujemdanećešništanapraviti,to

bi bila laž.“ Primjedba je zvučala kao znak povjerenja. „U pravu si.Napravitćunešto.“

Na trenutak se zagledala u njega, a onda se nasmiješila. „Možešnapravitiineštozamene.Recimištoseovdjedogađasasvima.Nekaurota,ha?NadamsedaRogernećenositiručnikzavečeromili takonešto.“

„Ništatakostrašno.Ništavažno.“„Mislimdanemoramznati?“„Baštako.“„Lažljivče.“ Ustala je. „Dat ću tvoje upute Christopheru, ako su

gotove.“Vijestiozamrzavanjunjegovaslučajabilesuteškiudaracskojim

se morao nositi. Osjećao je kako se sporije kreće, a njegove mislikružilesupoputsatelitaokonekogmračnogplaneta.

Usprkos tome, veoma je samouvjereno prišao vježbi. Bio jeponosan na svoj tajni pretinac u javnom zahodu. Film u plastičnojposudiciplivaojeukotliću.Christopherjetekmoraopodićipoklopacipustitivodu:imatćeposebanrazlogdasenađetamo,bilojeveomapristupačnoipotpunoosobno.

„Ljepotaovevježbe“, rekao jeGerry trljajući ruke, „jeu tomeštovas stavlja pred slabosti i snagu vaših kolega, baš kao što će se todogoditisvašimagentimaudalekimzemljama.Zasvetotrebamalopromislitizdravimrazumom.Azatoobičnostvariilošezavrše.“

Tajni pretinac koji je Cristopher odabrao bio je, razmišljao jeCharles, dobar gotovo kao i njegov. Bilo je to u crkvenoj klupi zamolitvu, koju je lakomogao dosegnuti onaj tko bi se išao pomoliti.Ljudisusemolilirjeđenegoštosuodlazilinazahod,notonijevažno.On je također skrovito primio i instrukcije glede tajnog pretinca zaIana Clydea, jednog od urotnika, u kojem je kutijica s filmom bilaskrivenanadrvenommorskombedemuuzobalu.Charlesjujemoraouzeti umjesto njega, dok su Clyde i još dvojica u zasjedi čekaliMauricea Lydda u najudaljenijem kutu mornaričkog vježbališta.Lyddujerečenodasemorapojavitikaodžogerutrenirci.

Christopherovu je crkvu bilo lako naći, no bila je zaključana. Naulazu nije bilo svjetla pa nije vidio ima li obavijesti kod koga suključevi.Imaojemalovremena.Christopherjetrebaoimatinapametidasucrkvedanasčestozaključane.Uobližnjemkućerkuvjerojatnojebioključ imogaoseraspitati,noodlučio jedaneće.Agent,kakav jetrebao biti, ne bi se želio pokazivati pa da ga kasnije moguidentificirati. Kao što je Gerry rekao, treba malo promisliti zdravimrazumom.DatćelekcijuuvijeksamouvjerenomChristopheru.Dobro,ipak jeovobila samovježba i,uusporedbi sa zamrznutimslučajem,svejebilomanjevažno.

Uzeo je taksi od skele do praznog jaht-kluba koji bijaše na obalikampa. Klub nije imao marinu, tek podignute kućice uz obalu,spasilačkibrodidvanaestakjahtiporedanihuzobalu.Bilajevalovitopasužicezvonileumrakuudarajućipometalnim jarbolima.SdrugestraneSolenta vidjelo se svjetlona Isle ofWightu, te svjetlana cestioko pola kilometra iza, preko golf igrališta. Isprekidano svjetlosvjetionikabilojedovoljnodaseneštovidi.Nikoganijebiloublizini.

Čučeći jeprešaoprekomokrogšljunkaprematrećemredustarihvezova.Svjetlomujedolazilozdesna.Krenuojeodprvogstupa,kojiseuzdizaosamonekolikodesetakacentimetaraiznadgomilešljunka,imoraoihjeodbrojitipetpremamoru,ondajemoraostatinadonjugreduinapipatiplitkurupuukojujebilastavljenakutijica.

Bila je plima i stupovi uz obalu bijahu pod vodom, a valovi suzapljuskivali gredu između četvrtog i petog stupa. Tipično za Ian aClydea, pomislio je. S druge strane, treba malo promisliti zdravimrazumom. Ovaj put, međutim, odlučio je dati nešto od sebe. Nije seželiovratitipotpunopraznihruku.Držećisezagornjugredu,hodaojepodonjojkojabijašeblizuvode,aondajepodigaonogeipokušaoićisamoporukamadopetogstupakaodajegimnastičar.Štobirekaodagatkovidi?Izvodiakrobacije?Pokušavaneštonapravitinatežinačin?Raditozaopkladu?Gredajebilapoškropljenavodompasumurukekliziledok jezamahivaonogamapremastupu. Imao jesrećeštonijeleđimapaouvoduspustivšinogenadonjugreduupravomtrenutku.Moremujezapljusnuločlanke.Odustaoje.

Utapanje tijekom pražnjenja tajnog pretinca bila je stvar koja bimoglazabrinutiHugoa,razmišljaojedokjepošljunkuklipsaonatrag.Cipelesumucvilile,amokrirubovihlačalijepilimusezanoge.Hugo

je bez sumnje u svojoj torbi nosio peraje i disalicu. Njegov otac,pomislio je, uživao bi u ovakvim stvarima, baš kao što bi i Charlesuživaoraspravljajućisnjimotome.Nonjegovbiotac ispraznoKGB-ov tajnipretinac.Sjećanje jebilozagađeno.Bilo je trenutaka,doksebrijao,kad jeslušaoradio,vezaocipele,usrednekograzgovora,kadbigazgrabiogrčmržnjepremačovjekukojijetonapravio.Bilajetooštra,gromovitamržnjaštojenastalaizprisnosti,kratkispojizmeđunjegova pažljivo složenog razuma i objektivnosti. Imao je takvihtrenutaka u adolescenciji, kad ga je uhvatila snažna, instinktivnamržnjapremačovjekusdrugestranestolakojijesrkaojuhuikojisijepijuckaopobrkovimadokjeveselopripovijedao.Bilojenekogužitkauzosjećajkrivnjeprinjezinuoslobađanju.

Hodao je natrag cestom duž obale. Stao je pred telefonskomgovornicom.Ovajputjeodmahuspostaviovezu.RekaojesvojeimeizamoliodaproslijedeporukuzagospodinaKoslova.

„Trenutak.“Operaterkajenaglasiladrugislog.„Halo,ovdjeKoslov.“Ovo jebiloneočekivano.Charles jeosjetiouzajamnunervozupri

predstavljanju.„Sveuredu?“upitaojeViktor.„Da,hvalanapitanju.Kodtebe?“„Hvala, i ja sam dobro. Baš sam se pitao hoćemo li se ponovno

naći, znaš?“ „Naravno.“ Viktorovo znaš zvučalo je samouvjerenoležerno. Charles je rekaokako će gaponovnonazvati kad se vrati stečajazausavršavanje.Bilisukorektnijedanpremadrugome,svjesnida se svaka riječ vjerojatno snima. Iako su sastanci bili zabranjeni,toliko je moglo biti odobreno ne bi li se ostavio neki prividnormalnosti.

„AtiViktore,kodtebejesveuredu?“PonoviojeViktorovufrazu.„Da,rekaobihdajest,hvalanapitanju.“„Popričatćemo.“„Nadamse.“Brzim hodom krenuo je prema kampu. Tih je nekoliko riječi

trasiralo put njegove odluke.Dat će otkaz i nastaviti slučaj bez ičijepomoći. Budući da je ovo bila osobna istraga, zabranjenih područjanema,nemasigurnosnihpreprekailipolitičkihsputavanja.Onćedoćido svoje istine. Uredu se to možda neće svidjeti, no ne mogu gazaustaviti, neće prekršiti zakon, odati nikakve tajne. Kod Viktora je

bio ključ zagonetke njegova oca, a sad je već osjećao, i njegoveprošlosti.Viktor,kojijeuvijekbioprofesionalan,uzposaoježiviojošjednimživotomionćemutorećidokbudurazgovarali.Viktorjebiočovjekskojimjemogaorazgovarati.AključzaViktorabilajeClarie.

„Fala puno, stari“, rekao je Christopher Westfield rukom čvrsto

držeći Charlesa za rame. „Izvrsna ideja. Fino, nezdravo, javnasraonica,bašonakvaukakvevolimićiikojusivjerojatnopovezaosamnom.Samo ima jedanproblem:zatvaraseupetposlijepodne.Pišenavratima,zaonekojiznajučitati.“

Christopher je došao baš u trenutku kad je Charles Gerryju iostalimazavršavaopričuoneadekvatnosticrkvenogtajnogpretinca.Gerry je bio ozlovoljen. Nitko nije dobro odabrao, a Clyde, Lydd,Brooke,NewickiDevaudennisusevratili.Svisuseželjeliokupatitepresvući za večeru i njemu se nije više čekalo, a sad je došao iChristopher dodajući još jedan redak depresivnom katalogunesposobnosti.Charlesješutioosvojimmokrimcipelamaihlačama.

Tečaj je bio blizu kraja pa je ovo bila svečana večera s crnimkravatama i brojnim gostima, uz Hookeyja i Hugoa, koji je došao sAnnom.Na šankubijašegužva.HugovpogledpremaCharlesubio jepun nepoznatih značenja, no nastavio je pričati s ostalima. Anna jestajalapokrajnjega,rezervirana,bezizrazauljudnezainteresiranosti.NijeprimijetilaCharlesa.Bilajetošansadapromotrinjezinlikmnogopažljivijenegokadjerazgovaraosnjom.„Licasvatadsuzaiskrila,svetadmukprekrije“,kažepjesmaPhilipaLarkina.

„Gdje su još četvorica koja se nisu vratila s vježbi?“ pitala jeRebecca.„Sasvimjeočitodasviimateprsteunečemupabinamlijepomogaorećiočemuseradi.ČakjeiGerrytozapazio.“„Ljutise?“

„Gerryseneljutinatakvestvari.“Christophersedoguraodonjih.„Imajuga.Dolaze.“Nasmiješiose

Rebbeci.„Kogaimaju.Što?“zapitalaje.Zbog svoje odluke osjećao se postrance poput Anne. Sad ju nije

mogaovidjetijermujeChristopherpriječiopogled.Osimpokušajadauzme kutijicu iz Clydeova tajnog pretinca, nije imao ništa s grubomšalom.Podsjećala ga jenadivljanjau vojsci ukojima je, sad je takogledaonato,vjerojatnosudjelovaovišenegobipriznao.

Desmond je, čini se, također gledao na to bez entuzijazma.

Proučavao je kojekakve karte i plakete po zidu. Nije tračao ispletkariosostalima.

Na kraju šanka, pokraj vrata, počela je strka. Trojica otimača, utraperuitrenirkama,napolasuvukli,napolanosilivelikubijeluvrećunakojoj je poprijekopisalo crnim slovima „HMDiplomatic Service“.Navrhujebilasvezana.

Rebecca je povukla Charlesa za rukav. „Charles, reci mi što sedogađa.“„Janemamništastime.Uskoroćešvidjeti.“

Ljudi su se smijali nečemu što je rekao jedan od otimača.Posjetiteljisuihgledalisponeštonelagode,aštosubilistarijiisvišenelagode,osimHookeyja,kojisenasmijanokrenuoinaručiojošjedandžin.

„PaMauriceLyddjeovdje“,reklajeRebecca.„Većimapićeurucipamoradajedošaoravnoizsvojesobe.“

Lyddsekaoiuvijeksmješkao,sakrioseizaotimačaigledao.„OIsuse“,rečeChristopher.„Pakogasuzgrabili,šašavipederi?“Veselo su odvezali vreću i sva trojica su je primila pa na pod

stresla raskuštranog čovjeka, kratke plave kose, s pjegicama,odjevenautrenirku.Sviokošankasuzašutjeli.Ustaojeratobornoseokrenuvšipremapublici.

„Koji se vrag to događa?“ upitao je. Glas mu je bio glasan isamouvjeren,agovorio jeonekometkogačestotakoikoristi. „Tkostesviviljudi?“

IanClydekrenuojedaćeneštoreći,nostaoje.Gerryjekoraknuonaprijeddržećiispruženuruku.

„Izgledadasedogodilasramnapogreška“,rekaoje.„Šalajepošlamalokrivimputom. JasamGerryWelling,mismocivilnislužbenici ikaoprvovamsedubokoispričavamoipočastilibismovaspićem.“

Čovjek je oklijevao, a zatim je prihvatio Gerryjevu ruku. „PeterChester,kapetan,kraljevskamornarica“,brzojerekao.

„Sjajno, sjajno. Glavnokomandirajući u Portsmouthubaš je prošlitjedanvečeraoovdje zaovimstolom.Što ćetepopiti.Popijte sve štoima.Kadćetebitispremni,nadamsedaćetepripomoćipridonošenjuodlukeokazni započinitelje.“Okrenuo sepremanjima. „Bit ćevamnajboljedaseštoprijepresvučete,viljudi.“

Ispalo je kako je Lydd trčao preko krivog ragbi igrališta, dok jenesretni kapetan u isto vrijeme trčao preko pravog. Lydd je bio

presretan.„Nije to baš bilo protuobavještajno, no imao sam osjećaj da se

nešto sprema“, rekao je Desmondu. „Nije mi se svidjelo dotičnoigralište. Bilo je umračnom dijelu polja i nisam vidio gdje semožeizaći.Premdaseusuđujemrećidabihgapretrčao.“Činilosekakomunijepadalonapametzapitatisezaštojetrebaobitiotet.

„Zaštonisibionatuširanju?“upitaojeCharles.„Vratio sam se kasnije jer sam odlučio provjeriti je li moj tajni

pretinac bio ispražnjen, i bio je. Dobro odabranomjesto, rekao samsamomsebi.Štojesvašim?“

Večera je kasnila. Mornarički je kapetan, nakon nekoliko džin-tonika, pokajnički odbio ponudu da sjedne za stol i da mu posudesako. Imao je kod kuće ženu, koja će vjerojatno misliti da trčimaraton, što je katkad i činio. Obično je trčao ujutro, no malo seulijenio, istini za volju. Možda je primjerena kazna za prijestupnikebila damu se pridruže na trčanju u šest sati svakog jutra slijedećegtjedna?Biojeudobrojformiisigurnoćesedobrozabavitinanjihovračun.Gerryjemisliokakojetoizvrsnoiizmisliojejednakoizvrstandodatak: svi prijestupnici sve će večeraspočastiti pićem, ada to tekkasnijesaznaju.Kadsubrbljavomkapetanukonačnopomoglidadođedo službenog vozila, bio je ispraćen bučnim pozdravima službenikaštosuprošlistručnousavršavanje.

Dok su se vraćali večerati, Christopher je povukao Charlesa ustranu.

„Nadamsedasenećešljutiti,nozamijeniosamnammjestapaćujabitidoMaggie,atićešbitidoguziceHugovesupruge.Uredu?“

Maggie je bila atraktivna, otvorena žena u četrdesetima koja jeproputovala pola svijeta. Podučavala ih je o procedurama ipapirologiji.Počelajekaotajnica,asadjebilavišačasnica.

„Samo tebi kažem“, nastavio je Christopher. „Oženjen čovjek i testvari.“

„Maggieznazato?“„Jošnezna.“CharlesjesjeodoAnnekojajerazgovaralasgostomštojebiodo

nje. On je čitao meni, petljao s bočicama za ulje i ocat te gledaoDesmonda kako pokušava čuti Gerryjev ozbiljan razgovor sRebeccom. Hookey je kimao iza svijećnjaka dok je razgovarao s

direktoromuprave,najstarijimgostom.„Što se to dogodilo?“ pitala je Anna okrenuvši se. „Zamijenio si

mjesta?“„Neja.Onajdrugi.“„Tojeveomauobraženoodtebe.“„Ne,stvarnoseonzamijenio.Ali jasenisampreviše trudiodaga

spriječim.“„Ma dobro, čula sam da je došlo do potpunog zastoja u tvojem

slučaju, za sad. Hugomi je rekao. Nije baš smio, no pretpostavio jekakosimitiviše-manjevećsverekao.Nadamsedaseneljutiš.Moradasamivišenegozabrinutazatebe,oprosti.“

„Razmišljamootkazu.“Pogledalagaje,očisujojseuozbiljile.„Nesmiješdopustitidatise

službaiposlovivezaniuznjulomenaleđima.Tosemožedogoditiiznajboljihnamjera.Amnogestvariispadnuimanjevažnimanegosenapočetkučine.Čakiušpijunaži.Katkadnaposeušpijunaži.“

„Neradiseotome.Stvarjeosobneprirode.Radiseoistinigledemojegaoca.Otkazsečinijedinimputomdatoriješim,sadkadjecijelastvarstavljenanaled.“

„Razumijem te, no nemoj činiti ništa na brzinu. Uvijek ima viševremenanegoštočovjekmisli.Hugojejednomdaootkaz.Znamdajeteškou to vjerovati, no bio je očajnički zabrinut za način na koji sutrebali iskoristiti izvješće jednog od njegovih agenata tako da je tomoglobitikompromitirajućezanjega.Nakonmučnenoćiikamenanasrcu,sljedećegjejutraukovertipredaosvojuostavku.Ondajeshvatiokakojepričaionakoprocurila,dajeinformacijabilasvimapoznatapajemoraootpuzatinatragdoglavnogukadrovskojimaznutimupismosa stola.Tipično zaHugoa,uvijek ispravnimpovodomnapravineštoštosepokažepogrešnim.“

„DonQuiote?“„PrijeinspektorClouseau.“Direktor uprave, visok i ćelav, poslije večere održao je govor u

kojemu jepredvidionepredvidivikrajHladnograta,povećanuuloguEuropske zajednice, Hong Kong kao glavni britanski problem naDalekomistoku,aJužnuAfrikuiRodezijukaoglavnezadaćeuAfrici,BrazilkaoglavnifaktoruJužnojAmerici,aSrednjiistokiIrskukaoidalje nerješive probleme. Nafta je bila džoker u međunarodnom

lopovluku, a domaća nestašica benzina, što traje godinu ili dvije,moglabipostatiuobičajenastvar.Gledeslužbe,onamorainvestiratiunovukomunikacijskuopremuimoranastojatizaposlitištovišeženailjudidrugebojekože. Zahtjevi koju su sepostavljali pred životopiseljudidosadasuotežavalinovačenje,nosadćebitilakšebudućidasuroditeljimlađih generacija rođeni ovdje. Direktor sam bio je veomazadovoljan gledajući sve više crnih, smeđih i žutih lica. Na krajuMaggie jeposebicežestokopljeskala,aChristopher,koji jesjediodonje, pridružio joj se sa zakašnjenjem. Maurice Lydd najdulje jepljeskao.

Te večeri nije bilo predavanja niti opisivanja slučajevapa je okošankabilobučnoitijesno.Računotimača,zbognjihovaispada,većjebiopočeobujati,Lyddjeozbiljnorazgovaraosdirektoromuprave,anjegovozdepastolicepretvoriloseukrabuljuvažnostikakvesemoguvidjeti na nizozemskim političkim portretima iz sedamnaestogstoljeća, dok je Hugo poučavao Hookeyja, koji je gledao njegovenaočaleništanegovoreći.

„Soba 2, Gatehouse“, oštro je rekao Hookey stišćući Charlesovurukudokseprovlačiouznjega.„Vidimosetamozadesetakminuta.

„Prokleta sramota“, potiho je rekao Hugo trenutak kasnije. „Taprovala prije večere. Takve stvari službu stavljaju na loš glas. Prednosom direktora uprave. Kladim se da je bijesan. Neće previšenapravitizaGerryjevukarijeru.Iakopriznajemdasijesvojevremenosamnaniodostaštete.Ipak,biojemarinac,anenekilokalnivijećnikili nametljivac. Za svaku osudu.“ Stajo je veoma blizu i nervozno setresao.„Ha?“

„Malošašavo.Nemanikakveštete.“„Nijeutomeštos.Takvestvaribacajumeuočajjerradiseoslužbi.Gatehousejebilagrađevinaizgrađenaodvelikogkamenja,ukoju

seulaziloprekoopkopa.Nizmračnih stepenicavodio je iza stražnjestražarniceuobzidanihodnikkoji jepodsjećao,onakofinodorađen,naDrugisvjetskirat.Hookeyjevavelikadnevnaispavaćasobaprekovježbalištagledalajenamore.Biojeunaslonjačupokrajplinskepeći.Nastolujebioviskikojijepokazaodokjepripaljivaolulu.

„OBože,groznavečer.Bašmijedragodasamseizvukaoodande.Mrzim dolaziti zbog sve te srdačnosti. Kao u vojsci. Nije li kod vas

isto?“„Nemamništaprotivtakodugodokseiznjemoguizvući.“„Jaisto.Dobro,moždanebaštako.Biosamunjojmalodužerekao

bih, no nikad mi se nije doista sviđala. Nakon Anzioa“, ispustio jevelikukugludima,„biosamizbačenizstroja,ranjen,alinestrašno,nasreću. No tijekom oporavka shvatio sam kako je normalni životgrozanpasamsebrzovratiousatniju.Uvjeriosamliječnikedaćebitinajboljedaseštoprijevratimnafrontkakobihneštokorisnoradio.Vjerojatno nikad niste čuli takvu glupost. Kakva sam ja budala bio.“Nakašljao se. „Zadesilomeponovnodvadeset četiri satakasnije, i tomnogoozbiljnije.Nakontoganikadvišenisamvidiosatniju.Sjednite.“

Charlesjesjeosviskijemuruciiizvadiosvojululu.„Bašmi jedragovidjetidapušite“,nastavio jeHookey. „Naravno

danebistesmjeli,novažnojedaimatebaremjedanporok.Nikadnevjerujteljudimasporocimakojenemožetevidjeti.Njihovisugori.Nebihsmiopušitini ja,naravno,nošto jebiloonos ratom,mislio samkakavjetopakao.Većinajemojihprijateljapoginula,atrebaosamija.Poslijetogaosjećamsekaonagodišnjem,radimštovolim.Ikažemšto hoću, a to bogami donosi neprilike. Vaš zadnji posao uistinu jebacio mačka među golubove u MI5-U.“ Nasmijao se. „Londonskekurve,KGB-ovičasnici,vladiniministri,noćnasumorazanjih.Zanasje to sve šala, naravno, jer s takvim stvarima stalno imamo posla uinozemstvu.NozanjihjeovosjenkaskandalaProfumoisvegaostalogravnoiznjihovadvorišta.Možetemislitištobitisaknapravioodtoga,posebice kad bi vaša droca odlučila ispričati priču.MI5 bi na koncubiooptuženzašpijuniranjenašihvlastitihministara.Uvijekihoptuže,atojezadnjastvarkojabiimpalanapamet.ObičnoimtoučineRusi,kojisvedržeutajnostipanemorajunikogauhititi.Špijunskislučajeviuvijek im zadaju glavobolju, zašto ih nisu prije pohvatali, koliko ihima, znači li todauMI5-U ima togasmeća.Mnogočešćesveznaju iimajusnimljeno,podkontrolom,kažuoni,tetuitamodajuRusimapoprstima.Nomislimdaznaškakosuformalnozatražilidati,odnosnomi, prekinemo kontakt s vašim prijateljem iz KGB-a i njegovomlutkicom.“

„Nesviđamiseto.Želimstvaristjeratidokraja.“„Dragomiještotokažeš.“„Dabudemiskren,razmišljamootkazuinastavkuosobneistrage.

Želimsaznatištojetočnonapraviomojotac.“

„Većstejedali?Jesteli?“Hookeyjegovoriozamišljeno.“Tobibilašteta. Gubitak za vas i službu. Nevjerojatno ozbiljan gubitak, je li?“Podigaojeobrveinakratkosenasmijao.„MI5ćebitiustrahovitojfrci,u strahuhoće li stvari izaći na vidjelo, ali ne vidimnijedannačinnakoji se to može spriječiti. Možda je najmudrije čekati.“ Nagnuo senaprijed,laktovejestavionakoljena,ajednujerukuizvrnuovankaodaćegovoritisvojimprstima.

„MI5tražidaprekinemosastankesvašadvaprijatelja.Uredu.Alimi bismomogli imati jedan važan razlog da nastavimo imoramo touzeti u obzir. No što ako u slučaju ne možemo napredovati bezdaljnjih susreta? Konačno, sljedeća stepenica, ako se dobro sjećam,trebala je biti najvažnija: pokazati Švaleru, čiji će nadimak bitipromijenjen ako se slučaj pomakne s mrtve točke, da znamo zanjegovu djevojku i prosuditi iz njegovih reakcija je li podoban zapridobivanje. Ako jest, vidite, onda je igra ponešto drugačija, jerpridobivanje je beskrajno bolji put da saznamo sve o vašemu ocu,nego predugačka istraga. I možda ga uspijemo pridobiti da odbacidrocu pa će MI5 moći mirno spavati. Nanovo ćemo obnoviti našunapadačku inicijativu, a što će biti bolje nego da samo polagano iukočenopromatramokakonamslučajbježiisprednosa.“

„Štoćemopoduzeti,telefoniratimu,pisatimu,što?“„Ne, ne dječačemoj, ništa toliko neprofinjeno. Sva komunikacija

moratćebitiizgrađenaokosusreta.Pretvaranjedaihnećebitibiobipukisofizam.Alionoštoimamuglavimnogojejednostavnijailakšeobranjivavrstasofizma.Dabismomupokazalištoznamo,nemoramonikome ništa reći. Sve što trebamo jest da on vidi kako ste gaprimijetili s njom.Ne treba reći ni riječi, u stvari, i ne smije seništagovoriti.“

„Kakoonda?“„Čekat ćemo hoće li on progovoriti. Budući da je tamo gdje jest,

sumnjat će kako ćemo upotrijebiti informaciju da ga ucijenimo iliuhvatimouklopku.Akoćese idalje sastajati snjom,svjestandamisveznamo,stopostoćebitispremanzarazgovor.Moždačakstupiukontakt s vama, a u tome slučajumožemo dokazivati da stemoraliodgovoriti. Ako se ne dogodi ništa od toga, onda ćemo znati da jestjeran u kut, da ne želi igrati nikakve igre i MI5 može odahnuti.“Nasloniose.

„Samoštonećebitiriješenaistinavašegaoca“,dodaojekaodajeprijenatomislio.

„Jestelizato?Ha?“Charlessesložio.„Trebat će napraviti pripreme. Čeka vas mnogo monotonije,

zujanja uokolo i praćenja. No ako ste spremni povući svoj otkaz,povući,tojesve,nećutražitiodvasdasepredomislite,samoćureći,reći,netražiti,MI5-Udajetoonoštomoramonapraviti,aakominijepovoljinekasenjihovšefpozabavisnašimdirektorom.“

„Sveimmoramoreći?“Hookeyjekimnuo.„Kadjednomstvarodeovakodaleko,aonisu

nadležni, onda nema izmotavanja. Neslaganje može, no velikogizmotavanjanema,ne.Nijeuinteresunitijedneslužbe.“

Charlesjeponovnopripaliolulu.ČetirišibiceunjegovojpepeljariodudaralesuodjedneuHookeyjevoj.

„Nistejedobronapunili“,rekaojeHookey.„Morabitičvrsto,noneopettolikodazraknemožecirkulirati.“

„Ako Švaler nastavi, sigurni ste da će nam dopustiti da idemodalje?“

„Pa“, Hookey se zavalio, zagledao u strop i ne žureći napraviostankunekog tko je uvjerenkako ganitkonećeprekidati. „Možemomi podastrijeti i jače argumente. Vidite, još je jedna stvar u ovomeslučaju.“Niznospogledao jeCharlesa. „Ovoštoću reći čini formalniuvod. Poslije ću vam dati da vidite papire. Ne smijete nikome nasvijetudatinitidanaslutikakoimamotakvuinformaciju.Napravitelito,višenećeteodlučivatiosvojemotkazu,veććetegaodmahdobiti,svidjelosetovamailine.Razumijete?“

Charlesjekimnuo.„Znamo iz pouzdanog i veoma osjetljivog izvora kako su prije

nekoliko godina Rusi napravili tajna skrovišta oružja po zapadnimzemljama.Višenakontinentunegoovdje,nonedavnoiovdje.Mogusekoristitizaprikrivanjesvega,odmalihnuklearnihnaprava,štosetičenajgore mogućnosti, do oružja i eksploziva za sabotaže tijekomzahuktavanjarata,stvarizaagente,lažnihdokumenatazabilokogaubijegu ilikomezatrebanovi identitet izbilokojegdrugograzloga.Ustvari,svesetakvomožeunjihsmjestiti.Vjerujemokakosuunekimanakontinenturadioodašiljačiieksploziv,premdaotomemaloznamojer tek smo nedavno tome ušli u trag. Operacija se zoveNasljeđe, a

zadaća joj je pronalaženje i opskrbljivanje spremišta premaodredbama KGB-ove Direkcije S. Vjerojatno se njima služe njihoviagenti, ilegalci, infiltrirani ovamo kao obični civili koji imaju malovezailiuopćenekontaktirajuslondonskomrezidencijom.Prirodnojedaveomaživoželimoznatigdjesutatajnamjestaištojeunjimapada ihmožemonadgledati i neutralizirati.U ovoj zemlji imaju veomaneprijateljskoiteškookruženje,kakonasvidenakon105izgonaljudi,pa Direkcija S vjerojatno treba pomoć rezidencije, a ja slutim kakoodande dolazi tvoj prijatelj. Vjerujem da je on ilegalac, časnik zapotporu,zaduženzaoperativuutimosjetljivimoperacijamaDirekcijeS. To bi mogao biti razlog njegova ponašanja, koje se razlikuje odonognjegovihkolega.Običnoihnemavišeodjednogaurezidenciji,anijedan drugi kandidat nije identificiran. Ako jest, i ako gapridobijemo, moći će nam dati bitne informacije o tim stvarima.VjerojatnovamjejasnokakojeMI5veomazabrinutgledetoga,kaoimi,dabitotektakoodbacio.Čakbiinašministarobranemogaobitizainteresiran.“

Bilo je također lako zamisliti koliko bi koristan bio unovačenivladinpratiteljnaodabranimmjestima.

„Možda je ŠvaleruLondonubio zadužen zamojegaoca?Mislim,mojihjegodina,amojjeotac...pa...moždaje...“

„Sumnjam. I sami ste vidjeli da to izgledalo poput slučaja Drugeglavne direkcije s časnikom iste direkcije koji ga slijedi po svijetu.Možda je ovamo i otposlan zbog takvih poslova, no nije li Švalerostaviodojamda jeonoštoznaovašemuocubilo izvučeno iz spisasredišnjice?Tonamgovoridanijeoperativacidasenikadnisuvidjeli.Mogućedasumudaliepizodnuulogupainijetrebaoznatitkojebiovašotac:reklisumupoštostesesreli.Složitćetesesamnom,nadamse?Uredu.Jošviskija?“

Bilojekasnokadsevratiodomenze.Iakojeprozorgledaonavrts

ružama,mogaojevidjetinekolikopreživjelih,podbočenihnašankilizavaljenih u stolcima. Nesumnjivo su razgovarali o neizbježnimstvarima,tkojegdjebioraspoređen,kakojeodsvihljudiovajzavršiokaodirektor,jeliistinazastarogkako-se-ono-zoveinjegovutajnicu.Nije želio sudjelovati u tome. Prošao je preko vrta i otišao krozstražnjavratausvojusobu.

Noć je bila ugodna, gotovo bez vjetra, a mjesec je obasjavaoSolent.Ubrzojezapazioiprepoznaoliknagnutprekobedema.

„Mislilasamdasiotišaoukrevet?“reklajeAnna.„BiosamsHookeyjem.“„Štojerekaonavijestiotvojemodlasku?“„Rekaojedapričekam.“„To sam i ja rekla Hugou kad je mislio dati otkaz. Katkad bih

voljeladanisam.“„Nesviđatisebitiženačasnika?“Okrenula se prema moru. „Nisam sigurna ne sviđa li mi se biti

suprugailibitiudanazaslužbu.Obojeimasvojedobrustranu.“„Znalasidaćešseudatizaslužbu?“„Oda,odpočetka,otkako sepridružio. Služba jevelika romanca

njegovaživota,mojegane.“Stavila je rukenavrhzida inaslonilananjihbradu. „Prekrasno je, zarne?Uvijeksečinikako jeovdje ljepševrijeme.Neznamzaštosvineživimouzmore,cijelovrijeme.“

„Trebadobitipremještajuluku.“„Nisambašsigurnadabihmoglapodnijetijoštrigodinekaožena

čovjeka što radi u veleposlanstvu. Sve te jutarnje kave, te beskrajnevečerikartanjabridža,tegroznevečerezaljudeskojimniusnunebipričao,amorašsamozatoštojetokorisnoiliimduguješ.Mislimdajetako sa svakim poslom koji ime veze s politikom. Pa biti ljubazanprema ogavnoj kancelarovoj ženi koja se pred vama neprestanopokušavapravitikraljicom.Asvetozadobrokarijeremuža. Isvetozadžeparac.BilobinamboljeupriobalnojbaraciuWestWitteringu.“

„Da,pitanjejetkoćeprviodnasdvoještoostaviti,ilikoga?“Uspravila se je i zabacila kosu. „Oh, pa nije tako dramatično. Ne

smijem se žaliti. Katkadprolazimokroz lošija razdoblja, kao i svi.Ustvari,veomasmozadovoljni.“PogledalajepremaprozorugostionicegdjejeostaosamoHugoijošnjihpar.Ustasujojseukrutila.

„Mislim da se dosta napričao o poslu. O nečemu drugom nepripovijedaju, nikada. Na svijetu ima toliko toga o čemu se možerazgovarati, a oni baš samo o sebi. Znaš li zašto sam otišla ovamo?Zatoštosutramorampričatina tečajuzasuprugao tomekako je tobiti supruga en poste. Vjerojatno će sve otići.“ Sad su stajali veomablizu.

„Kakostesenašli?“pitaoje.„Ja iHugo?“Nasmijala se kaoda je to šala. „Upubukad je tamo

bila hrpetina ljudi. Pa onda na dobrotvornoj priredbi. Bio je tamojedini čovjek koji nije bio bezbojan i svladao me s cvijećem i timstvarima.Zvučizačudno,noHugojedobarplesač.SalazaplesnijezaHugoaništa strano.Volim to,no teško jenaći čovjeka ispodpedesetkojibibiotakav.Mogulitepitatineštoosobno?“

„Može,aliakoseneradiomojemplesanju.“Pokazalajeluluikesusduhanomštojujenosio.„Zaštotopušiš?“„Pa sviđa mi se, i to je to. U stvari, katkad volim, a katkad me

omami. Treba steći tehniku i pogoditi pravi okus. Još nisam u tomeprevišedobar.“

„Zaštobitrebaobitidobar?“„Želio samnekunaviku. Svi ljudi imajunekenavike.Nisamvidio

razlogzaštojunebihimaoijapasamodabraoovo.Ukrajnjuruku,neradiseocigaretamainarodnomplesu.Imojjeotacpušiolulu.Počeosamotomerazmišljatikadjeumro.“

„Ja sam mislila da sad postoji razlog protiv toga.No ne pristajeti.Nisidovoljnostar.“

„Neizgledamliozbiljnije?“Nasmiješila se. „Što će ti ozbiljnost, Charles? Što pokušavaš biti?

Još uvijek se šišaš kao da si u pedesetima. Ubrzo ćeš početi šetati ušeširuodtvidaisaštapom.Netrebašbititvojotac.Jošne.“

„Šećem sa štapom. I imam kapu od tvida. Oboje je njegovo.Nostalgija,valjda.Volimnostalgiju.“

„Čuvaj to za stare dane. Sad bi trebao raditi stvari za kojima ćeštada osjećati nostalgiju, kad će biti kasno za sve.“ Odmaknula sekorak. „Oprosti. Tko sam jada ti držimpredavanjao tvojemživotu?Posebicekadseradioovomekrozštoprolaziš.BilasamšokiranakadmijeHugorekao,alineiiznenađena,akorazumiješštotigovorim.Nedasampoznavalatvojegaoca,noosjetilasamkakoneštonijeuredustvojomintimom,neštogrozno,ajošjegorekadidrugipripovijedajuotome.Vrijemejedasvojudrugupolovicupospremimukrevet.“

„Jabihpričaocijelunoć.“Nasmijala se je i zavrtjela glavom. „Da, no ne možemo, Charles.

Možemoli?Šteta,Baššteta.Slatkosanjaj.Lakunoć.“Gledao jedoksevrata izanjenisuzatvorila,aondaseokrenuo i

zagledao premamoru. Nekolikominuta kasnije, svjetla iza njega suutrnula,noonjeostao,nagnutprekobedematamogdjejeonastajala.

Dalekouzdužzidanetkojepripaliocigaretu.

6

Tijekommokrejutarnjegužve,tjedandanailineštomalokasnije,londonskijeautobusudarioautomobilkojijepakudariopijancapajesavprometbiousmjerenzaobilaznoodNottingHillGatea.Vozačisubiliveomalošeraspoloženiiliumornorezignirani,apogrbljenipješacimrzovoljniinezainteresirani.

Charles je sjedionastražnjemsjedištuFordCortinaeparkiraneuPembridgeSquareu,pokrajBayswaterRoada,štoseprotezaopokrajsovjetskeambasade.Izblijedjelajetihasrećaproizašlaizčinjenicedaje istovremenobiodiozaposlenasvijeta,ali iodijeljenodnjega.TheTimes je sad ponovno bio složen u njegovu krilu dok je gledaozborovanje čvoraka u golom, velikom drveću. Pripovijedanje jezamrloijedinijeljudskiglasbiopovremenipovik,isprekidanenajaveprekoVHFmrežezapraćenjekao:„Crveno,četiri,dvagotovo.“Vozačimena Jim, držao je ruku na prozoru i gledao ispred sebe. Sue, naprednjem sjedalu, čitala je džepnu knjigu. Charles je malo otvoriojedanprozor.Ponovnojepočelopadati.

Charles više uopćenije obraćaopažnjuna ljude koji su prolazili.Isprva je sve bilo zanimljivo, a sad je sve postalo samo hodanje.Najzanimljiviji trenutak jutra bio je kad su dvijemlađahne djevojkepokušale nešto prčkati po bravi novog, prljavog i poprskana ptičjimizmetom Jaguara XJ6 koji je bio parkiran nekoliko mjesta dalje.PobjeglesukadjeJimstaviošakunatrubu.

„Bilipozvaopolicijudasuprovalile?“upitaojeCharles.U zrcalu pokazala se Jimova grimasa. „Teško. U jednu ruku ne

želimonasebeprivućipažnju.Udrugu,mrzimokadkopiladpobjegneuautu.Dajebiloozbiljno,javilibismokontrolinekapošaljepolicijuidaliimopis.“

„Nebiihslijedio?“„Nekadsmonaovakvomzadatku,ne.Osimdajeubojstvoilitako

nešto.“„Ilidasudobroizgledale“,reklajeSue.Sat i pol kasnije, nakon prvog ponižavajućeg pokušaja da riješi

križaljkuuTheTimesu, hodanje po kiši postala je uzbudljivamogućnost. „Ima li

šansedamaloprotegnemonoge?“pitaoje.Jimjepogledaosat.„Vasdvojicaotiđitenapićeicigaretu.Parkirat

ćemoseizaugla.“Otišli su u kafić s crvenim plastičnim stolovima i zapazili oglas

doručkaštosenudio.Jimseparkiraosdrugestraneceste,takodagase moglo vidjeti, i provjerio je vezu putem mikrofona skrivena uštitnikuzasunce.

„Čujeteme?“upitaojeSuekadsuonaiCharlesizašli.Kimnulaje.„Netrebašnaszvati,samopoblinkaj.Vidjetćemo.“Sjeli su pokraj prozora s pjenušavim kapucinima. U pozadini je

neprestano svirao Rod Stewart. Zapalila je cigaretu. I Charles jepripaliojednutekizpotrebedaradineštodrukčije.

„Jelipraćenjeuvijekovakouzbudljivo?“upitaoje.„Katkad je još uzbudljivije. Može se dogoditi da čovjek provede

cijelitjedanneizlazećiizautomobila.Metesebašondavozevišenegoikad.Zatosvižudnoželemaloraditipješke,akosepokažeinajmanjaprilika.Odsjedalauautomobilustradajuleđa,profesionalnabolest.“

SV,MI5-ovodjelzapraćenje,činilosedajenekakougruboimaopodjednakibrojženaimuškaraca.Nekimuškarci,poputJima,bilisuvojnicisiskustvomizSjeverneIrske,doksupaknekežene,kaoštojeSue, bile dugonoge, atraktivne djevojke s naglaskom Benendena iliRodeana.OtkriojekakojeSuebilaizRodeana.Kadjenaslutiodasujemoždakrivoizabrali, jernjezinapojavastršiumnoštvu,prihvatilajeprimjedbukao iskrenučinjenicu,bezcrvenjenjazbogkoketiranja.Njezineplaveočibilesuneobičnotupeibezizražajne.

„Da,dokčovjeknijepatuljakilidiv“,reklajebezvoljno,„činisedauopćenemaveze.Brzosečovjekmožepromijeniti,posebicežene,odrupca za glavu pa nadalje. Više je to pitanje stava i prilagodljivosti.Ostalojetrening.“

Na Sloane Squareu dijelila je stan s još dvije djevojke koje sumislile kako pomaže sestri voditi manekensku agenciju, da radi trismjenepodvanaest satina tjedan ida jebila spremnaodazvati seusvako doba. Nije imala ambicija glede karijere, plaća je bila dobra,vrijemeradafleksibilno,društvodobro,aposaokatkaduzbudljiv,postraniovajtrenutačni.

„Proći ćevremenadoknenađemnekogdovoljnobogatogdameoženi“,reklaje.„Kolikobogatog?“

„Priličnobogatog.Dovoljnozaobilnualimentaciju.Pretpostavljamda bi morao biti stranac ili iz poslovnog središta. Imaš li prijatelja

tamo?“„Moram razmisliti. Za svakog s kojim te upoznam morat ćeš sa

mnomnaručak.“„Važi.“Nasmijalasedokjevadilacigaretu.„Umeđuvremenu,akosenepojavinašprijatelj,sjeditćemoovdje

cijelidan.“„Ipolovicunoćiisutracijelidaniprekosutraisvakidandoksene

pojavi, kad ga već tako žudno želimo. Ali onda će vjerojatno biti snekim ili će nam izmaknuti ili će ga preuzeti netko s pravomprvenstvačimpokaženosnavratima.“

Hookey je sve napravio što je trebalo s MI5-om. Charles će sepokazatiViktorukadovajbudesClaire,nonitiriječnećerazmijeniti,jertakvajesigurnosnaocjenaslučaja.

„Ni riječi“, rekao je Hookey smijuljeći se, „no jezik znakovaostavljamtinaraspolaganju.Tosenespominje.“

Od direktora su doznali kako Viktor treba napustiti ruskoveleposlanstvo u neko doba dana te je tim od četiri automobila idesetakpratiocabiopovučensnadgledanjavojnihatašea,što jebilonedavnopokrenuto.

„Jedna od njihovih povremenih opsesija glede vladinih zgrada“,reklajeSue.„Vjerojatnoodgovornanekeobičneizvještajnezahtjeve,rečenoje.ČaksuposlaličasnikaKGB-adakupiJenes'FightingShips.Nema sumnje da će 'istinu' požigosati sve u šesnaest prije nego jepošaljuuMoskvu.“

Vratili su se u automobil pa je Jim otišao na svoju šalicu čaja.Poslijesusvisjediliuautomobiludoručka,kadsupojedanodlazilinapauzu.Moralisuićiokolnimputomkakobiizbjeglipromet.Charlesseupitao kako se njegovi kolege studenti snalaze s Danish Blue,opširnom inozemnom vježbom za koju je svaki morao imati svojerazrađeneznakove.Gerry iRebeecauredili su,a štonitkonijeznao,da on ne sudjeluje. Bilo je nekih prijedloga da se kaže kako je uReykjaviku.TjedandanauReykjavikupočelojezvučatikaoprivlačanprijedlog.

Radio je zakrčao. Sue i Jim trgnuli su se iz duboke besvijesti dabrzoodgovore,dokseCharlesborionebi lidokučioočemuseradi.Jim jeupalioautomobil. „Navrijeme“, rekao je. „Svegaminasvijetu,evoga.“

Suejeodrecitiralabrojeveinadimke,službenijojjeglasbiobrzi

precizan,beztragovaranijeklonulosti.Liguviše,pomisliojeCharles,od njegove zastarjele vojničke procedure. Nakon nekoliko minutaokrenulasepremanjemu.

„StalnaJedanjavljadaseLaganaAlfakrećepremazapaduuFordEscortu koji i obično koristi. Crveni Četiri Dva i Tri su s njime.Mi iČetiri smo iza u slučaju da ide na zapad kako bi se polukružnookrenuo.Jedantakođerjavljadasutrinašemeteotišleuistovrijeme,sviu automobilima.Mogućekako je tonekimanevarda se testirajunašiodgovoriifrekvencije,iskušavanjepozivnihznakovaštosmoimihdaliitd.Ilijejedanodnjihkrenuoneštoizvršiti,aostalisutudamuosiguraju zaštitu odvraćanjem pažnje time što će nas odvući u svimsmjerovima.“

„Ilislučajnost“,rekaojeJim.„TvojprijateljLaganaAlfamoždaideuposjetForeginOfficeu, idoistabimogao ići tamo.“ „Kakoznatedapratevašsignal?“

„Lyalinnam je rekaokad jeprebjegao,prijenegosmo ih izbacilistoipet.

Rezidencijaobičnošaljeljudevantekdaprovjerinjihovesimboleida se vidi imaju li još uvijek naše frekvencije. Otada imamo višesigurnosnih stvari, sve te brze izmjenjivače frekvencija i takveštosove,nočovjekmorapretpostavljatidaihioniimaju.“

CharlesjebiousredpitanjakadgajeSueprekinula.„Prijem. Ispred nas. Prijem.“Okrenula se prema Charlesu.

„Definitivnoidenazapad.Pridružitćemosedrugima.“Kišajeprestala,noputdoShepherd'sBushaidaljejebiopretrpan.

„Gdje je?“, upitao je Charles kad su se približili zaobilaznici kodShepherd'sBusha.

„NaA40,jošuvijekidezapadno.Nećešgavidjeti,previšesmoiza.Trojka je iza njega, Četvorka ispred, Dvojka, nisam sigurna gdje jeDvojka...“

„OtišlisunahrenovkeuWhiteCity,znamjanjih“,rekaojeJim.„S obzirom da želiš biti ostavljen kasnije negdje blizu njega“,

nastavila je Sue, „želimo te držati izvan vidika, zato smo odostraga.Ako mu se približimo, morat ćeš se spustiti na pod.Na sjedalu ti jedeka.Nobilobinajidealnijedaganevidišsvedoksesamnepokažešdatevidi.Naravnodaneželimodanasprimijeti.“

Jim je vozio brzo, a izgledalo je veomamirno. Crveni Četiri Tri i

Četiri javili su kako je Lagana Alpha povremeno ubrzavala iusporavala. To ga je činilo teškim plijenom jer tko kod da ga želidržati na oku mora isto to raditi, a to se primijeti, objasnila jeSue.Prastarajetometodaprotivpraćenja.Tastvarradisekadčovjekželiprovjeritidalitepratekadtinijestalodashvatekamosinaumio.Kad čovjek pokuša izgledati nevino, to onda ne privlači previšepažnje. Neki ljudi to čine kad pokušavaju nekamo stići u točnoodređeno vrijeme ili nisu sigurni kojim putem moraju ići. Kad jeizašaoizLondona,ViktornijeotišaonaprvudionicunoveA40,većjeskrenuodržećisestare.

„Kojejesljedećemjesto?“upitaojeJim.„Beaconsfield“,rekaojeCharlesprijenegojeSuestiglapogledatiu

zemljovid. „Biosamnedavnotamonavježbikoja jebilaneštopoputovoga.“

„Možda možeš pogoditi kamo ide jer ovo, što je dosad izvodio,nema nekog smisla.“ „Ne odlazi često izvan Londona“, rekla je Sue.„Možda se ne osjeća sigurno na autoputovima. No ne može otićidalekoodBeconsfieldajerćedoćidogranice.“

GranicajebilapedesetkilometaraširokikrugokoLondonaprekokojeruskičasnicinisusmjeliputovatibezdozvole,asličnastvarbilajenametnutaibritanskimdiplomatimauMoskvi.“

„Mogaobidoćibašnegdjedomojekuće,majčinekuće“,rekao jeCharles. „Vjerojatnomidolaziuposjet.“ Ilimoždaon, ilinetkodrugi,posjećivaojemojegaocauBeaconsfieldu,pomislioje.

LaganaAlfakretalaseravnopremaOldBeaconsfieldu,aondaseparkirala blizu čajane u koju je zalazio i Charles. Jim je zastao prijemjesta čekajući da mu kažu gdje će se prikriveno parkirati. CrveniČetiri Četiri navodio ih je prema malenoj garaži na početku glavneulice, koju je zakrivao bijeli građevinski kombi. Viktor je izašao izautomobila i zagledao se u izlog ženske odjeće. Jedna iz momčadiCrveniČetiriDva, Julia,već jebilaudućanuzaslučajdauđeunutra.Mogla bi tako zapisati što je kupio ili poštanski broj područja kamošaljepisma.Ostaladvojicapratilasugaizvana.Bijelijekombiotišao.

„Sadnassvivide“,rekaojeJim.„Spremisedazalegnešnapodakose pojavi.“ Viktor je bio oko stotinu metara ispred njih i hodao jepolako. Imao je na sebi odijelo koje je nosio kad su bili večerali.Polakojeprešaocestu,gledajućilijevodesnotepripazivšinagradski

autobus.„Ilijošnijeništaodlučioilidobivanavremenu,ilimunijedobro“,

reklajeSue.„Onobičnonehodatako.Inačejebrži,uspravniji.Pružakorak,višepodiženoge.“

„Ili je nesretan“, dodao je Jim. „Čovjek tomože reći prati limetudovoljnodugo,čakiakoimajuhladneosjećaje,svesevidiponjihovuhodanju.“

Viktor je ušaou antikvarijat nakon što je razgledao izlog. Ženskiglasna radiju reče kakomisli da jeprimijećena i da semora izvući.Sue jebrzo izašla izautomobila,ogrnulase rupcem,podiglakragnu,uzelatorbuzakupovinuipretvorilaseuprolaznogakupca.Njezinojeokouhvatiloneštou izloguantikvarijatapa jeušla.Nije izlaziladokViktornijeotišaoikrenuopremaNewBeaconsfieldu.

„Da se vratim?“ pitala je prijenosnim radijem dok je naočigledneštopetljalastorbom.

„Pokupitćemotenadrugojstraniobilaznice“,rekaojeJim.IostaliautomobiliišlisuzaViktorom,noCrveniČetiriJedanišaoje

paralelnomcestomA355premaAmershamu.„Mislimdapokušavakupitipoklon“,reklajeSuekadsevratila.„Je

lirođendannjegovojženi?Bio jezainteresiranzaukrasedokimnijevidio cijenu.Nijeništa govorioni kupio, ali zato ja jesam.Pogledaj.“PokazalajemalenušalicuitanjurićmarkeSpode.„Zarnijeslatko?“

„Dobrojezanaprstakilizakahlicukomarcima“,rekaojeJim.„Pačovjek iz tog ne može ispiti ni kapljicu čaja.“ „Nije u tome stvar,kretenu.“

Jimsesmješkaodoksuprolazili tihimcestamapokrajkojihsuseprotezali drvoredi. U New Beaconsfieldu Viktor je otišao docvjećarnice.Parkiralisuseupokrajnjojulici.Viktorjekupioruže.

„Reklasam“,rečeSue.„Ženaililjubavnica.“Zatimjekrenuoizgradaunjihovusmjeru.Prošaojekrajemulice

u kojoj su bili i prešao preko glavnog Amersham Roada kao da sezaputio u Chalfont St. Peter. Ostali su namjestu slušajući izvješća onjegovupolaganuudaljavanju,štojesvjedočilokakojeneštotražioilise izgubio. Nije odavao kako je svjestan pratnje. Polukružno seokrenuo i otišao na maleno, skriveno parkiralište u Seet Greenu,stajalištegdjesusedodirivaliželjeznica,bukovašumaigolfigralište.Crveni Četiri Četiri tražio je instrukcije da li da mu se pridruže na

stajalištukakobividjelištoradi,posliječegaćesezadanaspovući,ilidabuduizanjega?“

„Parkiralištejemaleno“,rečeCharlesništapitan.„Znamgajošdoksam bio u vojsci. Šumovito brdo s druge strane spušta se premakampu. Često sam ondje trčao. Možda i on zna za njega. Ovdje jenedavno bio parkiran automobil ruske ambasade. Vidio sam ga doksamprolaziovlakom,prijenegošto jepočeo slučaj.Prijavio sam to,no nikad se ništa nije dogodilo. Tko god da ga unutra slijedi, bit ćeotkriven.“

„Nebrinemebašotkrivanjeautomobila“,rekaojeJim.„Važnijejetvojemišljenjeotomeštoraditamoihoćelisevratitiakoposumnjana praćenje. Želiš li mu sad prići, jer poslije možda i nećeš imatipriliku?“

Pretpostavljali su da Charles želi razgovarati s Viktorom. Nije ihrazuvjeravao.Kadsuprošlipokrajstajališta,sdrugestraneprošaojeCrveniČetiriDva.

„Agolfklub?“upitaojeJim.„Možemoliotićidonjega,adanasnevidisastajališta?“

„Moguće,akobudemoimalisreće.Vrijedipokušati.“Jimjekrenuotravnatimrubomceste.

„Bolje da netko ide pješice“, rekla je Sue. „Zaljubljeni parovinajmanjesusumnjivi.“Pogledalajemokrutravuinatopljenodrveće.„Samo što svi imamoneprikladnu odjeću i obuću.Osim ako ti, Jime,nisisasobomponiopaliceigležnjače?“„Uvijekneštozaboravim.“

„Ja sam dobro odjeven“, rekao je Charles. Nosio je traperice,sportsku jaknu te kompromitirajući ulaštene vojničke čizme.„Poznajemteren,svestazeiputeljke.“

„Mislišdatenećevidjeti?“upitaojeJim.„Malojeriskantno,želišlimusepribližitikasnije.“

„Moguće je ići postrani. Kasnije vas možemo izvijestiti što sedogađa,ostaneliSuepovezana.“

„Ne idem nikamo u ovim cipelama“, rekla je. „Idi sam. I hodajpognuto.“ Dala mu je plavu kapu od tvida što je bila u pretincu zarukavice. Nije ponio očevu jer odlučio ju je prestati nositi nakononogaštojereklaAnna.

„Riskiratćemoautomobilugolfklubuinjimeprikritiulaz,anetkoćetepokupitikadonode“,rekaojeJim.

„Pristaje ti“, rekla je dok je Charles stupao na mokru travu.„Sljedećiputponesiilulu.“

Prošao je preko travnjaka i stao brzo hodatimeđudrvećemdoknijeugledaoparkiraniautomobil.Escortsdiplomatskimregistarskimpločicama bio je tamo, no Viktoru nije bilo ni traga, kao i nikomedrugom.Opreznojenastaviopremaniskomziduželjezničkogmostaskapomnabijenomnaglavu.Dolaziojevlakpasenaslonioigledaoga.Lulaištapbibiliodkoristi.ZadržaosemalomaštajućiorazgovorusAnnomnatemuštapovazahodanjeilula.Vlakjedošao,nonitkonijeizašaoinitkosenijepojavionapraznomperonu.

Krenuo je po brdu kroz šumu, držeći se paralelno s prugom,rijetko se zaustavljajući i osluškujući. Mokro lišće koje mu jeumekšavalonjegovokoračanjevažilo jezasvakoga tko jebioovdje.RazdraganvježbomibezozbiljnenadedaćepronaćiViktora,odlučiosepopetidovrhabrda.Dobrojeznaoštoćegorepronaći.

Kad jestigao, stao jeusredšumegledajućiprekootvorenapoljepremavanjskimdijelovimavojnogakampa.Tamosenalazilahrđava,uleknuta žičana ograda. Iza nje nazirali su se golovi na sportskomterenu,nekolikodaščaraiuništeninadzornitoranj,ostaciratneulogekampa.Jedino vrijedno u blizini bila je napuštena streljana zanaoružanje malog dometa s pješčanim nasipima za mete i visokimrupičastimciglenimzidom.

Dok je Charles promatrao, iza zida pojavio se Viktor. Nosio jesvoju kričavo zelenu trenirku čiji je donji dio bio poprskanblatom.GledaojeuCharlesovusmjeru.

Charlesjebionepokretan,nježnojedisaokroznosvjerujućidagatišina idrvećenećeodati.Viktorovpoglednijebiousredotočen,kaoda se pokušavao orijentirati u odnosu na ogradu ili procijenitiudaljenost od šume.Onda je stavio ruke iza glave i počeo sepolakoprigibatiiuspravljati,pasenaginjatinajednuidrugustranu.Potomjetrčkaraouzogradunekihpedesetmetara,Charlesuslijeva.Znaojedaće ga vidjeti svrne li Viktor pogled sa staze. Jedina je nada bila udaljnjoj tišini. Nije micao ni oči ni glavu dok je Viktor koračao nizstazu pa onda i nestao iz vida u svojim staromodnim, crnimtenisicama.

Charlesjekrenuonizbrdodržećiseuzstazu.Kadjeugledaomostprekopruge,zastaojeipočeoosluškivati.Nijeništačuopajeležerno

krenuo premamostu na kojem se nagnuo i ugledao Viktora koji jeponovno bio u odijelu. Omotao je teniske trenirkom, stavio sve uprtljažnikiotišao.

Nekolikominutakasnije,JimiSuedošlisunaparkiralište.„Otišaojepremaautoputu“,rekaojeJim.„Čistodrugičovjek.“Prema Londonu Jim je morao voziti čak sto dvadeset na sat da

ostane iza njega. Naglas je razmišljao što je Lagana Alfa moglanapraviti.Možda je imao tajni sastanak ili jemorao nešto ostaviti utajnompretincuilijeišaouizvidnicu,ilijebiodijelomplanaukojemsusudjelovalaiostalatrojicaštosunapustilaambasaduuistovrijemekako bi odvukla pratnju? Ili je imao slobodno vrijeme pa je otišaokupitipokloninatrening?Odlaziojenapovremenotrčanje,rečenojeCharlesu, no obično ujutro. Uzbuđivala ih je činjenica da se neštodogodilo.Učinilojetoradnidanvrijednimmuke.

„Sadizpetnihžilatrčikući“,rekaojeJim.„Moždanekući“,rekaojeCharles.ViktorjeskrenuojužnopremaM4prekoSlougha,zatimsevukao

krozgužvupremaBelgraviai.Charlesimjerekaoštomislikamoide.„Trebat će vam netko pješice prije nego se parkira tako da

možemovidjetihoće li ićipremastanu ljubavnice.Nasuprot je grčkirestoran.Korisnojetoimatinapametiukolikojeotvoren.“

MomčadCrveniČetiriTribilajepješkeuClarieninojuliciprijenoštojeViktordošao.Nijebiloslobodnihparkirnihmjesta,pajemoraovozitiokolodopokrajnjeuliceukojuje,nesrećom,bašušaoiJim.

„Dolje“,reklajeSueoštro.Charlessesagnuodosjedala.Zaštićen svojim diplomatskim registarskim pločicama, Viktor je

parkiraonaparkiralištuzastanare.Prošlisupokrajnjegaprijenegoje izašao.MinutuilidvijekasniječulisuodCrvenogČetiriTrida jescvijećem otišao u Clairein stan. Grčki restoran bio je otvoren, noprazan.

„Trajatćenekovrijeme“, rekao jeCharles. „Idemtamo i sjeditćupokrajprozora.

Vidjet ćemo se kad izađe.“ Prizor kako sjedi i gleda u Clareinavrata već je bio dovoljan da se obavi posao. „Vjerojatno će to bitidugačkavečer.Vimožetenaodmor,akohoćete.Jaćubitiovdjecijelovrijeme.“

UstvarinijepredviđaodugačkočekanjejerjeViktormoraoimati

na umu svoje vrijeme, svoju ženu i svoje kolege. Ali očigledno jeosjetio kako ima vremena da posjeti Clarie, što je govorilo da jeposlijepodnevniizletbioslužbenenaravi.Nebiseusudiorećidaćetotrajati duže nego obično. Charles se upitao je li Claire zvala da gaobavijesti o Viktorovu dolasku, a što je trebala napraviti. Stvar jemorala biti dogovorena, ako je uopće i bila, prije nego je otišao izveleposlanstva,jerkasnijenijenikogazvao.

Kupio je kodkolporteraklasični automagazin i u restoranu sjeopokraj prozora te naručio grčku kavu s malo šećera . Kasnije je todopunio pecivom i salatom. Bilo je prerano za večeru, no želio jeostaviti dojam ozbiljne mušterije. Bio je na vidljivu mjestu, točnonasuprot Clarieninih vrata. Pojavi li se na njima ili pogleda krozprozor,vjerojatnoćegavidjeti,novjerojatnonijebiloboljeprilikedaseovoViktoruprešutnostavinaznanje.

Satipetnaestminutakasnije,njezinasusevrataotvorilaiViktorjeizašaosam.

Izgledao je sav zaokupljen, kao da je išao od zubara i jezikomisprobavao mjesto gdje mu je bio zub. Clarie nije došla na prozor.Viktor se okrenuo u smjeru svojega automobila. Charles nije biosiguran bi li pokucao po prozoru ili bi izašao ostavljajući jaknu nastolcukaoznakdasenamjeravavratitikakobiplatio.Moglibiovdječuti njihov zabranjeni razgovor, no sad kad je Viktor napokon bionadohvatruke,nijegabilobrigazato.

Prijenegoseipomaknuo,Viktorjepogledaoprekoceste.Charlesjepodigaorukusotvorenimdlanomdoksumulaktoviidaljebilinastolutejepaziodaneizgledakaodanamjeravaustati.Viktorjestajaospuštenihrukugledajućiurestoran.Charlesjespustiorukuikimnuobezosmijehana licu.Nekolikosekundigledalisuseprekoceste.Bilojetočnoonakokakojeslužbenotraženo:Viktorjeznaodaznaju,riječnije izmijenjena, a Clarie nije vidjela ništa, sudeći prema njezinuprozoru.Charles jegledaobezstraha, čakolakšavajuće,kakoViktorpolako prelazi cestu.Razgovarat će, a to je i želio, imoći će iskrenorećikakojetobilonaViktorovuinicijativu,nenjegovu.

Viktor je stao pokraj stola s još uvijek spuštenim rukamaignorirajući, ili je nije primijetio, Charlesovu ispruženu ruku kad jeustao. Bio je blijed. Kontrolirao se i bio je neprijateljski raspoložen.Najposlijeuzeojestolacisjeo.

„ICharles,štoćetemiučiniti?“„Ništa.“„Zaštoondačiniteovo?“„Datidamodoznanjadaznamo.“„Zaštoovoraditeakonećeteništanapraviti?“„Davidimoštoćeštinapraviti.“„Viktorjepripovijedaotihoibrzo.Razgovorihjeodmahodvukao

udrugupriču.Razgovaralisukaoprofesionalcijeriskrenostnijebilajedinainajboljapolitika:nijeimalosmislapravitisedajedrukčije.

„Aakonenapravimništa?“„Nećemonitimi.“Konobar je ispred njih položio pribor za jelo i upitno pogledao

Charlesa.Charlesjenaručiobocugrčkogavina.„Zaštonećeteništanapraviti?“„Nebavimoseucjenama.“„No postavit ćete neka pitanja budući da znate za moju tajnu.

Moralistebitisigurnidajaznamdaznate.Učemujerazlika?“„Razlika je u tome što ti se neće ništa dogoditi ukoliko ne

odgovoriš.“Zašutjelisu.Viktorovanapetostmalojesplasnula.„DobroCharles,

štotezanima?“„Sveštomiželišreći.“Zavrtio je glavom. „Daj molim te. Dali su ti pitanja prije nego si

došaoovamo.“ „Nisu.Čakmi inisureklidarazgovarams tobom.Noznamštobiihzanimalo.“„Pazaštomeondanepitaš?“

„Radijebihrazgovaraoodrugimstvarima.“Konobarjedoniobocuičaše.Charlessenijegnjaviosponuđenimkušanjem.Podigaoječašu.Viktorjepopiobezkomentara.

„Dasemaknemoodprozora?Moglibinasvidjeti.“„Kakvetovezeima?“

„Moglibinasvidjetitvojiljudi.“Viktor se nasmiješio pokazujući svoju prijašnju ironičnost.

„Charles,tolikosamputagluporiskiraodamezaovobašboliđon.“„HoćešliidaljeviđatiChantal?Tojeopasnozatebe.Tvojiljudi...“Viktor je ispraznio čašu i zavrtio glavom. „Ne mogu o tome

govoriti. Niti o svojemu braku. Može o svemu drugome, vanjskimstvarima, objektivnim stvarima, no o tome, ne. To je za mene

emocionalnastvar,istokaoizmeđutebeitvojegaoca.Charles,znašdami je žaozbog toga.Morao sam tonapraviti, alinijemi se svidjelo icijelosamvrijememisliokakobihsejaosjećaodaseradiomojemuocu.Dragomiještonisiuzeonovac,premdabizamenebiloboljedajesi.Mogutitoreći.Nadamsedamožemobitiiskreni.“

„Jelidoistatonapravio?Jeliistina?“Viktor se zbunio. „Mislim da jest. To je sigurno, koliko ja znam.

Nikadnisamvidionjegovdosje,noizcentrasamdobiosažetakkadsuminaredilidaodgovorimna tvojeobraćanje. Izgledao jekao idrugisažeci.“

„Ionjebioideološkiagent?“„Njegovjeosjećajzasocijalističkustvarnostbiopobuđenborbom

protiv fašizma i razvijao se divljenjem ruskim vojnicima što su seboriliuVelikomdomoljubnomratu,kakosenazivao.“

Charlesjeponovnonapuniočaše.„Jelionikadizrekaokojisumubilimotivi?

Postojelinekicitati?“„Mislimdanepostoje.Biojetosamosažetak.“„Ne mogu u to povjerovati, Viktore. Ne mogu vjerovati da je to

doistaosjećaoidajetakomislio.“„Moždanije.Stara fraza.Naći ćeš jeubezbrojdosjea,posebiceu

dosjeima slučajeva koji su davno započeli. Centar je volio govoritipartijskimšefovimakakosunjihoviagenti ideološkičisti idaradeizpolitičkihrazloga,premdasuuzimalinovac,baremvećina.Ustvarijepravaistinakakojecentarbionajsretnijikadbiuzelinovac.Takojesvojevremeno bilo neophodno da agent bude ispravno ideološkimotiviran da bimogao biti pridobiven, pa su zato operativni časnicistavljalitoudosjee,štonijeuvijekbilaistina.Ilineuvijeksamojednaistina.“Ponovnojeisprazniočašu.„Nisimeupitaoštojenapravio?“

Charlesgotovo iniježelioznati. Ipomisaona tobila jedovoljna.Detalji kasnije,možda.Uovome trenutku svaka riječpotvrdebila jekaostrelicaštomusezabadalausrce.

„Ti doista, stvarno, kao pravi engleski džentlmen“, izgovorio jeViktor frazu bez ironije, kao da je imala težinu, “ne namjeravašiskoristitimojusituaciju?“

„Ne.“„Znaš, Charles, da u to ne mogu povjerovati.“ Nakratko se

nasmijao,noCharlesnijeništarekao.„Možešmeuništitiiposlatikućiosramoćenog,damekazne,ali tinećeš.Možešmeucijenitidaradimza tebe, ali nećeš. Štoondahoćešodmene?Zaštoovo radiš?Koji jesmisao toga?Samoželiš znati za svojegaoca? Ili se radio tome...nenijeto,zarne,danakonsvegaželišbitipoputoca...?“

Charles jezavrtioglavom.Pojaviosekonobar iprimio jenjihovunarudžbuzajelo.

ZnaojedaViktorpreuzimariziktimeštoostajevani,norizikmuje već ionako visio nad glavom i bilo je nezgodno ništa ne naručiti.NaručiojedvakleftikosaništanepitajućiViktora.

„ŠtoćešnapravitisaChantal?“ponovnogajezapitao.„Štoćetevinapraviti,uhititiju?“„Naravnodanećemo.Nijenapravilanikakavprekršaj.“„Ondaćevamdati izvještajgledemene.Razgovaratćetesnjoma

jaznamštotakvirazgovoriznače.“„Nemožemomiljudimaništa.Nikoganemožemonatjeratidanam

pomogne.Nijetopoputtvojeslužbe.Ljudinampomažuakožele.“„Misliš.Samoukolikodođukvamaidajuvamsenaraspolaganje?

ČekalibisteChantaldadođekvama?“„Najčešće je tako.“ Ispraznio je zadnju bocu u Viktorovu čašu

prisjećajući se očevih izjava o srži laži i puste ocjene kako tomoraimatinaumu.„Znalidauskoroodlazišodavde?“

„Onaželinovac,dijamante,dabimesetekusputprisjetila.Postalajepohlepna.Nemogu,nemamjatihnovaca,rekaosamjojineželimihodtebe.Aliineželimdajojsebiloštodogodi.Nijeonalošažena.Znam čime se bavi. Znam to. Usprkos tome, osjećam nešto premanjoj.“Položiojedlannasrce,gotovokaoštosepozdravljajusovjetskivojnici.„MoždaCharlestitonemožešrazumjeti?“

„Mislimdarazumijem.“„Toznačidanerazumiješ.Ne.“Kad su stigli kleftikosi, Charles je naručio još jednu bocu vina.

Vjerojatno je već biomalo pijan, no neće ga još pošteno uhvatiti, aposlijeionakonećetrebatibitikoncentriran.Viktorseponašaokaodaništanijepopioijeojebezbrižnoisapetitom.

„Akakoje“,Charlesjeoklijevaoizgovoritiimenjegovežene,„kakojetvojasupruga?“

„BitćeveomasretnakadsevratimouMoskvudabudemozajedno

snašomkćeri.Veomajojjeteškoštonisuzajedno.“„Atebi?“„I ja ćubiti sretan što ćuponovnobiti s našomkćeri.“ Spustio je

vilicu.„OprostiCharles,nepokušavašmevaljdanagovoritinaprebjeg?“„Nikadmi

tonijepalonapamet.“„Palo ti je. Profesionalni si obavještajni agent. Gledat ćeš da

iskoristišsvakuslabostkakobidoznaosveodsvojeganeprijatelja.“„Želiosamrećidanikadutebinisamprimijetionikakvuspremnost

da napustiš svoju zemlju i obitelj pa te i nemamna što nagovarati.“Natočio je još vina. „S druge strane, dajem otkaz pa je mojprofesionalniinteresograničen.“

„Zaštodaješotkaz?Ovojeozbiljnastvar.Štosesmiješ?“„Dajemotkazzbogonogaštosimirekaoomojemuocu.Izvijestio

samotomeisadjetopostalatajnaistraga.Dugoćetrajatiivjerojatnominikadnećerećionoštomoramznati,zaštojetonapravio,kakoje,smoralnog gledišta,mogao nešto takvo raditi. Činim to jermi zbogmojegaocanedopuštajudanastavimraditinaslučaju,tvojemslučaju,no razgovor s tobom jedina je nada da sve saznam. Radije ću tonapraviti i otići, nego da ostanem zavezanih ruku. To bi mi uvijekvisjelonadglavom.“

Viktor je gurnuo tanjur u stranu i nagnuo se prema njemu srukama na stolu, u stilu dosadne formalnosti koja je u drugimokolnostimamoglaizgledatismiješno.

„Charles, mogu li ti nešto reći? Mi smo neprijatelji i prijatelji.Možda se više nikad nećemo vidjeti, možda ostanemo prijatelji dokrajaživota.Usvakomćuslučajubitizahvalan.Nadamsedanekakomožemo nastaviti prijateljstvo. No moram ti nešto reći. Mogu bitiprijateljsamosnekimkogapoštujem,akakosebavimoistimposlom,uključeno je profesionalno poštovanje. To što daješ otkaz, radi ovihrazloga, stvar je buržujskoga individualizma i profesionalnenesavjesnosti. Ako si ozbiljan, moraš biti iznad pukih osobnihproblema. Dužnosti prema tvojoj službi i zemlji mnogo su važnije.Također je nesavjesno tako se malo zanimati za ono što sam radioovdje. Neću ti reći, naravno, no moralo bi te zanimati, morao bipokušati saznati. Ali nije nameni, Charles, da ti očitavambukvicu utvojojzemlji.“

Osmijeh bi sad bio fatalna pogreška. Charles je spustio glavu inastaviouViktorovu tonu. „Prihvaćamšto si rekao,Viktore.U svojuobranu mogu reći da to što te nisam pitao čime si se ovdje bavio,možešprimitikaokomplimentjerpretpostaviosamdaminećešreći.

„Biosiupravu.“„Isto tako, sebiuprilog,mogaobih rećidananekinačin i ti nisi

savjestangledesvojedužnosti.“„Prekršiosampravila,priznajem.Dopustiosamsvojimosjećajima

i željama i... potraga za uzbuđenjemme zanijela. Onda sam jemalozavolio. Ne u potpunosti, cijelim srcem, ne dovoljno, razumiješ me.Onanijelošažena.Nokadodemkući,nikadvišenećunapravitineštotakvo. To je to. To nije poput tvojega otkaza, koji vrijedi zauvijek. Inijepoputizdaje.“

To bi Hookey nazvao kliznom skalom. Veliki grijeh doseže semnogimmalimkoracima, ne jednimvelikim, napisao je sveti Pavao.„MislišdabiTanyaiNatashatakogledalenato?“

Viktor je spustio glavu. Kad je podigao pogled, lice mu je bilomekše i tužnije. „Nemožešzamisliti,Charles,kolikonamjetvojotacpomogaouočismrti.Bilojevažno.Želiobihtireći,alinemogu.“

Nesvrćućipogled,Charlesjeodlučioriskirati.Slagalisuseimoždasevišenepojaviprilika.Hookeybi semogaonaljutiti,nobilobimudrago da dobije potvrdu. Ako Viktor ništa ne zna, onda ništa i nećemorati odati. Ako je bio uključen, kao što je Hookey mislio, ondasigurno neće moći dati izvještaj o tome što je Charles rekao bezpojašnjavanjaokolnosti.

„Kakosenaruskomkaže'nasljeđe'?“Viktorovo se blago lice ukrutilo. „Ako znaš dovoljno da postaviš

pitanje,mislimkakotinetrebamdatiodgovor.“„Moramoznatidalisetodogađa?“„ŠtoćeteučinitiChantal?“„Rekaosamtidajojnećemoništanapraviti.“„Moždaćemojednogadanaponovnorazgovarati,alisamoostaneš

li u službi.“ Naglo je ustao i ispružio ruku. „Kaže se 'nasledstvo'.ZbogomCharles.“

7

Kadgod bi Mary morala ponoviti preko telefona što je rekla,naljutilabiseipočelabibržepripovijedati.

„Zato,većsamrekla, jer jeposlovnoodsutan,anjegovojdjevojci,koja je moja prijateljica i koja ima ključ, majka se razboljela pa jemoralaotićiuKnig'sLynn,noostavitćeključkodChristine,susjedesdonjegkatakojaćebititamosamodopodnevajeridedovikendiceuWales.Očekujedajenazoveš.Ustan,neuWalesinetrebašićiuKingsLynn.Iskreno,Charles,činisedasijutrostupoglavinezahvalanštosvitrčeuokolozbogtebe.“

Jutarnji poziv Charlesa je digao golog iz kreveta. Objesio se zatelefonkaodajebiouženastijeni.„Mane,veomasamzahvalan,samosenisamrazbudiokadsamuzeotelefon.“

„Ako sene odlučiš danas, dat će ga u agenciju i vjerojatno će gaodmah prodati. Ako ga onda budeš kupovao, morat ćeš više platitiradi njihove provizije. Jesi li razgovarao s kreditorima? Rekao si dahoćeš.“

„Čekamdamisejave.“„Hoćešliondaotićitamo?“„Možešlimiponovnodatiadresu?Činisedami jenetkomaznuo

papirić.“Brijući se sad u potpuno osvijetljenoj kupaonici, pokušavao se

prisjetitikojegamu jekreditorapreporučila.Bilo je sve to teoretski,jerukolikouskoroostanebezposla,nećebitinikredita.Nozamisaokupnje stana,posebice ako sve ideglatko i s timedaganemora ićipogledati,bilajeprivlačna.Rogerjetogajutraotišaonavježbupajebiosamustanu,aštojebilougodnoiznenađenje.Daimasvojvlastitistanbilobijošbolje,nonjegovanesigurnabudućnosttakvokockanjesaživotomučinilajestvarnemogućom.

Nijebilo jednostavnotog jutra izvijestitiHookeya,djelomicezatošto je tomorao napraviti bez Hugova znanja, jer Hugo nije znao zaNasljeđe.Gotovo cijelog jutraHookey jebiona sastanku.Proračun ipitanjaosobljauzimalisuviševremenaodobavještajnihpitanja.

Kasnije,kadjevećizgledaokaodamujedandovoljnološ,Hookeyje saslušao Charlesa s prijetećom bezizražajnošću. Pošto je Charleszavršio,ostaojezavaljenustolcuibrzojegovorio.

„Rečenovamjedanesmijetetočiniti.“„Da,alijaništanisamzapočinjao.“„Dopustili ste da se dogodi. Omogućili ste to. Morat ću objasniti

MI5-u i direktoru, kojega sammorao pridobiti, a sad smo napraviliono što smo svima tvrdili da nećemo. Još uvijek namjeravate datiotkaz?“

„Da.“„Ondaćebiti lakše.Razgovaratćetekasnijeotomeukadrovskoji

sastavitiostavku.“Zašutio je. „Što jenajvažnije“,nastavio jeHookey,„moramo razmotriti hoće li vaše samovoljno spominjanje Nasljeđaprodrmati naše spoznaje o operaciji, a isto tako i budućnost veomaosjetljivogizvora.OcjenjujemkakomislitedaKoslovnećeprijavitijerbi to moglo voditi prema tome da mora pojašnjavati više no želi otome što ima s vama i drocom, ali to je samopretpostavka.Profesionalnost ili domoljublje mogli bi nadvladatinjegov instinkt samoodržanja. Ili bi mogao prikriti kako je do togadošlo. Ilivećsumnjajuunjega,aotomevećpostojeneke indikacije,kakomijeHugorekao,uMI5-u,imoglibisveizvućiiznjega.Akosedogodiištaodtoga,bitćetopravakatastrofa.“Ponovnojezašutio.

„Žaomije“,rekaojeCharles.„Nisamsmiotonapraviti.“„Naravno da niste. U jednu ruku.“ Hookey se nagnuo prema

naprijed,uhvativši rukamastol i okrenuvšiglavuu stranukaoda ćenešto pročitati sa zida. „U drugu ruku, sad kad jeste, i ako on to neprijavi ili prizna, moguće je izvući nešto ohrabrujuće iz njegovaodgovora.“NasmijaoseCharlesu.„NjegovopriznanjeNasljeđa,kojeseimplicitevidjelouodgovorunavaševještopostavljenopitanje,govorimi da je spreman reći mnogo više. Spominjanje tajne je kaospominjanje seksa između žene i muškarca, bilo kakav uzajamnirazgovorotomeveomajeznakovit.Akojespremanpriznatidaznazavelikutajnu,ondasamsigurandajespremanreći ineštovišeonjoj.Toštovamjepreveoriječistojekaodavamjenekadroljareklakakonijezaključalavratasvojespavaćesobe.Napokon,bilobiveomalakoglumiti ignoranciju i držati se podalje od svega. To, u kombinaciji sinsistiranjemnatomedasteiznevjerilisvojudužnosttimeštonistenanjegačinilipritisaksonimštoznateonjemu,bezobziraštojerekaodavamnebisveispripovijedao,govorikakojeončovjekkojivamželinešto reći, ili nama, iako možda neće ići do kraja. Možda nam čak

možepomoćiupraćenjunapretkaNasljeđa.Štetaštoodlazite.Ha?“Gledaojepodignutihobrvaisasvojimblagimsmiješkomnalicu.„Želite reći kako bismo mogli nastaviti slučaj da ja nisam dao

ostavku?“pitaojeCharles.„Nemislimništadrugonego što samrekao.Neupitno je slaganje

MI5-a o daljnjim razgovorima s Koslovom ili kurvom. Pogotovo sadkad je moguće da ste razotkrili Nasljeđe. Osjećate li još uvijek datrebatedatiotkaz,ondatoinapravite.Nitkovasnaništaneprisiljava,upamtite to. Jeste li za ručak? Jako dobro. Pri izlasku zamoliteMaureendanamrezerviraumojemuklubu.“

Charles je osjećao kako je bio prisiljen istodobno dati otkaz iostati. Instinkt mu je govorio neka ostane, odlučnost neka ode.Zaobilazeći dizalo, uz mnogo muke otklipsao je do kadrovske naosamnaestomkatu.

Nasuprotnatpisauhodniku,koji je šaljivoobećavaokako se sveštosemožepopraviti inakrajupopravi,ušaojekodPeteraSidleyja,visokog čovjeka flegmatična, dobra izraza lica i besprijekornogodijelakoji jemalene cigarepušio jednuzadrugom,predavao jenatečaju o slučaju važnog istočnoeuropskog časnika. Rečenomu je daimabesprijekoranoperativniregistar ineprocjenjivosobnidohodak,budućidauopćenijetražiopovrattroškovadokjebiošefnazadnjemradnommjestu,jermusenijedalognjavitispapirima.

„Sigurno jeda timinebismodalipovoddaodeš“, rekao je, „inevolimo previše lagati, pa da onda napišemo „obiteljski razlozi“? Topokriva sve što čovjek može zamisliti i ljudi se ne usuđuju previšeguratinosutestvari.Ainemorabititvojakrivica.“

Charlesjeprihvatiojednumalenucigaru.„Dobrozvuči,nonebašizamojuobitelj.“ „Napokon, toovisio tomehoće liMI5razgovaratistvojommajkom,adotadadržimdamožešporazmislitiorazočaranju,odbojnomzvukuveleposlaničkogživotauinozemstvu,potrebizavišenovca,djevojcikojaneželiostavitisvojposaoikojuneželišizgubiti.Da,nećebitiproblemaodlučišliseprebacitiuForeginOffice.Radoćeteprimiti.Ljudiprelazejednikdrugima.Nedavnosmouzelinekolikonjihovih pa nam duguju. Ljudima van službe ništa ne treba govoritidokćemomiovdjejednostavnorećidasipogodnijizadiplomatanegozašpijuna.Ostajepitanjeotomehoćelionoštojetvojotacnapravio,štojenavodnonapravio,utjecatinatvojstatustamo.OdjelUnutrašnje

civilneskrbimogaobistoggledištabitiboljerješenje.“Prihvaćanje njegova otkaza kao da je kakav biznismen bilo je

zbunjujuće. „Ne bi utjecalo na moj status ovdje da nisam odlučiootići?“

„Davećnisi,nebinimogaounutradasezatoznalo.Alidokjesi,nećeš izgubiti svoj certifikat“, Peter se nasmijao, „osim ako ti ga neuzmemo zbog tvojega užasnog alkoholizma, krajnjenekompetentnosti ili spoznaje da trčiš za suknjama. To bi bioproblem.Ali tonijeslučajpanećemo.Doistanemorašotići.Pažljivorazmisliotome.“

I drugi su mu isto rekli. S Marthom se sreo na hodniku ispredHugova ureda. Nije krila da već sve zna. Zagledala su u njega krozsvojeprevelikenaočale.

„Preuranjeno“, rekla je kao da se prisjetila kodnog imena.„Djeluješ preuranjeno. Vječna slabost ove službe. Naglost. Bolje dapričekašdoksenepokažusvečinjenice.“

„Novećsuovevažne.“„Po meni nisu.“ Oglasilo se zvonce s kolica i hodnik se začas

napunioljudimaštosuseokupiliokonjih.„Neznašštojebilo?“„Mislimdaznam.Činiseveomaočitim...“„Zato štomislimo da znamo, prestanemo tragati. To je još jedna

vječna slabost. Reći ću ti da ćeš se vratiti prije nego i pošteno odeš.Vidimo se,mili.“ Kroz skupinu ljudi, što je čekala u redu, probila sepoputteretnjakakrozlučkobrodovlje.

Hugojetražioneštousvojojpretrpanojkutiji.„Malo sam u gužvi, ali reci. „Jedva da je pogledao Charlesov

izvještaj o njegovim razgovorima. „Da budem iskren, nisamiznenađen.Natvojembihmjestuistonapravio.Sramotaobitelji isveto.Nemaništa s tobom,noosjećaš seodgovornim. Sasvim ispravno.Annićebitidrago.“

„Drago?“„Ponašasekaomajkakadjeupitanjutvojakarijera.Mislidanisi

rođenzatajposao.Vjerojatnomislidanitkoinije.Noslabajepremaljudima koji sami sebi škode zbog principa. Nisam li te danas vidiokakoizlazišizHookeyjevaureda?“

„Da,rekaosammu.“

„Niste razgovarali o slučaju? Ja trebam biti uključen u sverazgovoregledeslučaja.“

„Ne.“„Svratijošprijenegoodeš.Ha!Evoga!“GerryiRebeccabilisuunjihovuureduRasen,Falcon&Co.-a.„Šteta“,rekaojeGerry.„Imaosamosjećajdaseneštozbiva.Neka

ti je sretno s obitelji,ma o čemu da je riječ. Tvojim prijateljima idedobro na vježbama, uglavnom.“ Skinuo je naočale. „Ne, stvarnoCharles,šteta.Dobrosiradio.Sretnouživotu.“

Rebeccajesnjimizašlauhodnik.Mjestojebilozakrčeno,starijeizapuštenijeod

glavnog stožera.Dva su radnikau smeđimkaputimanakolicimagurala djelomice rastavljeni stroj za šifriranje prema vratima beznatpisa,nakrajuhodnika,izakojihnikadanijebionitijedanstudent.CharlesiRebeecamoralisusestisnutiuzaziddaihpropuste.

„Veomaježalosnoštotegubimo“,reklaje.„Tužno jeotići.Volim ljudeovdje,vjerujemuonošto radimo,no

osjećamsekompromitiranim,kaodasamsvestavionakocku,itebe.“Riječi su izletjele iz njega pa je malo zastao. „Ali možemo ostati uvezi.“

„JesilirekaoAnniMarch.“„Okvirno.Hugoćejojsvereći,nemasumnje.“Nasmiješiose.„Zašto

pitaš?“„Otomedrugiput.Nedostajatćešnam,Charles.““Ivimeni.“„Moglibismonavečeru.“„Bilobitolijepo.“„Nazvatću.“RučaksHookeyjemznačio jeodgodurazgledavanja stanakoji je

navodnokupovao,noMaryjerekladaćeženasključevimabititamodosredinedana,što jeonpreveokao iposlijepodne.Nijeseprevišezamaraostime.

UHookyjevu prijemnu uredu bilo je par ljudi kad je stigao zbogručka, ameđunjima bila su i dvojica zabrinutihA časnika. „Malo jegužva“,reklajeMaureen.

„Istokaoigorenašestomkatu,kakorečeHugo.Činisedajedanasgužvaucijelojzgradi.“

„Očitoje.Primijetilasam.Dogodisegužvanajednomekatuionda

sepostupnoproširinasve,iakorazlozizatobudusasvimnepovezani.Moždajeriječonekomnatjecanju,željizapažnjom.Hugobašinijeunjezinu centru, ali kladim se da bi želio biti. Hookey neće još dugo.RezerviralasamvamuTravellersu,ali rekao jeda tamo imaprevišeljudi izslužbe iForeginOfficea.Službenadrugakantina,kažeon.PaćeteićiuBrook's,jošjedanodnjegovihklubova.“

„Pakolikoihima?“„Priznaojetri.OvadvaiPratts,alijamislimdaihimaiviše.“„Jeli

tekadvodiotamo?“Nasmiješilase. „Maločudno,notu i tamopadnemutonapamet.

Običnokadnetkootkaže,alimupadne.Ilipomislidamijerođendan,štojeredovitopogrešno,iakosamdatumunjegovudnevnikunapisalacrvenompenkalomipodebljanimslovima.“

Iznutrajujepozvaogoropadanglas.„Evoponovno.Rećićumudasiovdje.“

Kao šef, Hookey je imao na raspolaganju automobil kojim ga jeodvezao na ručak. „Bit uredske gužve je u tome“, rekao je dok sučekalizelenonaParliamentSquareu,„dasviuživajuunjoj.Ljudivolegužvanciju. Kad su drugi u njoj, naravno, čak i ako njihova vlastitaodgovornostutomeimaudjela.Tojeuzbudljivo.“

BrzosuprošlipokrajbarauBrooks'su.„Idemoravnouklub,akonemaš ništa protiv. U baru postoji opasnost od dosadnjakovića.Moram ti to pojasniti. Imao sam nesreću što sam bio u vojsci sizdavačem The Timesa, koji je sad tamo i koji još ne zna čime sebavim. Misli da sam propali ambasador i iritantno me sažalijeva.“Nasmijao se i nakašljao. „To je jedan od problema karijere u našojslužbi.IlineshvaćajuimisledasiuForeginOfficeuiliznajupamisledasiutjecajnijinegoštojesiistalnotegnjavestvarimazakojemisleda ihželišznati.Vinećete imati takvihproblema,napravite lištosterekli.“

Čimsusjelizastol,ružičastidžinstavljenjeprednjega.Petilišestsekundi gledao je meni. Naručio je majonezu od jastoga, prženugovedinuiklupskocrvenovino.Charlesujebilosvejednoštoćejestipajeuzeoisto.PoputViktora,pomislioje.

„Što ćete raditi kad odete?“ nastavio je Hookey. „Morate neštoraditi. Mladi momak kao vi ne može biti besposlen, čak i ako imadovoljnonovcadaživibezposla.Možetelito?“

„Ne.“„Foregin Office se sam nameće. Više položaja, više cjenjenijih

poslova, više samodopadnosti, ugodnih iluzija kako je čovjekodgovoran za međunarodne odnose, mnogo važnih, dosadih stvaripoput pregovaranja o krumpirima na ovome jadnom zajedničkomtržištu.ŽelimdoBogada jetajreferendumdrukčije ispao.ČinisedasamuWhitehallubioumanjini.Noakojediplomatskiposaoonoštoželite,ondainistezanas.Uzgred,misliosamdabiUnutrašnjacivilnaskrb mogla ponuditi više pravih poslova, zanimljivih poslova.Akouopćeželiteraditiuvladinimslužbama.Moždabisteviševoljeliotićiuposlovnosredišteizaraditineštonovca.“

„Mogaobihkadbiznaokakosetoradi.“„Slažem se. Ne znam ni ja. Moj brat je tamo. Zgrću blago. Svaki

Božićpitamgašto točnoradi tamokadujutrodođenaposao isvakiBožićonmikažeijapomislimkakoshvaćam,alivećkodnovegodineništa ne znam.Grozni đaci ekskluzivnih škola što sad drže položaje.Nemoratobititakogrozno.Takavjesvijet,počivanavezama.Kaoiusvakoj službi. Novinarstvo se ne razlikuje previše. Možda biste tutrebali probati.Možda samvas trebaoupoznati s čovjekomkoji imaTheTimes.“

Kavusupilinakatu.SjedilisupokrajprozoraštojegledaonaSt.James'sStreet.

„Najljepši pogled u Londonu“, rekao je Hookey. „Sve što čovjektreba znati o životumože se izvući iz ljudskog prometa što se doljeodvija. Prekrasna perspektiva, najbolje opravdanje privilegije nalaziseovdje.Moždaijedino.Štetaštosenevidelica,ha?“Charlesjepočeogledati, ali Hookey mu nije ostavio ništa više vremena nego zapregledavanjemenija.

„Glavnajestvarunašojslužbi“,rekaoje,„poredtrajnefascinacijesmanama ljudske prirode i međudjelovanja pojedinca i birokracije,pojedinca i ideologije, pojedinca i moći i povremenog uzbuđenja,osjećaj da si na kraju svega, koliko simogao i koliko si imao sreće,služiozemlji.Tojeposebnozadovoljstvo.Velikavećinaljudičeznezaosjećajem da su svojim životom dali neki doprinos.Mi smo sretnici.Nijelakotukombinacijunaćiuposlu.Porto,konjak?“

„Nehvala.“„Nemateništaprotivakoćuja?“

„Možeondakonjak.“„Pametanstemomak.Pijenjeposlijeručkadobra jenavika.Ljudi

se bolje razumiju. Pomaže da se svijet ljepše okreće. To je poputplesanja.Ljudiseboljeosjećaju.Pretpostavljamdanisteplesač?Maloihjest.“

„Hugojeplesač.“„Kakoznate?“„Reklamijenjegovažena,Anna.“„Dobro,itojenešto.“ČinilosekakojeHookeynakratkootploviou

mislima.Charlesjeznaodabimoraootićipogledatistan.„Razumijem zašto osjećate da ne možete ostati“, nastavio je

Hookey. „To bi se odrazilo na vaš...vaš, kako se ono kaže... osjećajčasti?“ Gledao je u Charlesa podignutih obrva. „Suosjećam s vašimrazlozima,premdaseneslažemspostupkom.Štogoddaosjećate,štogoddasamjajutrosrekao,nijerazlogdaodete.Neznatecijelupričuivjerojatnonemaboljegmjestadajeotkrijete.Bilobimudropričekati.Ha?“

Charles se u duši slagao s time, no bio je nesklon da tako lakoodustaneodsvojeodluke.Počeojetoosjećatikaoproblemnakojemsemoradokazati.

„Nije to samo pitanje časti ili onoga što osjećam. Ostanem lidogodit će se restrikcije u mojemu radu, a ne vidim ništa što bi tomoglopromijeniti.Avažnomijedatočnoznamšto,ikako.“

„Jesteliukadrovskupredalisvojeotkaznopismo?“„Napisaosamga,alijošnijepredano.Imamgasasobom.“„Moguligavidjeti?“Charles mu je pružio kratko pismo. Hookey je stavio naočale i

sekundu ilidvijeprelazioponjemupogledom. „Poslije ručka idemukadrovskupaćugaostaviti.“

Bilajetoizjava,neponuda.Hookeyjegurnuopismouunutrašnjidžepsakoa.Charlsga jošnijepredao jer je toosjećaokaovrhunacskojegvišenemapovratka,azakojinijebiosasvimspreman.NestanakpismauHookeyevudžepupredstavljaojestrašankraj.

„Sad“, rekao je Hookey naginjući se prema naprijed u svojemustolcu, „imam ovdje nešto za vas.“ Pričekao je da konobar donesekonjak i bijeli porto, a onda je iz drugog džepa izvadio podeblju,jednobojnu smeđu kovertu. „Ovo je djelić dokumenta koji je prije

mnogogodinanapisaovašotac.Datćuvamdatouzmeteipročitate.Nemojte ovdje čitati. Radim to zato štomože pomoći da dođete donaznakaotomeštosedogodilo.Stvarsamdobioizveomapovjerljivaizvorakojivamnemoguotkriti.Uslučajudaganetkovidi,amožeteosjetiti potrebu da ga nekome pokažete, želim da mi obećate kakoćete dotičnog uvjeriti da ste ovo našli među starim dnevnicima ipapirimakojejenatavanuostaviovašotac.Niukakvimokolnostimane smije ispasti da je došlo iz naših ruku. Imam li vašu riječ? Časnariječ,ha?“

Charlesjekimnuo.Hookey se naslonio. „Dobro. Sad još jedna stvar. Stupite li u

kontaktsaŠvaleromkaoprivatnaosoba,amoratćetebitibrzi,jersvegovoridaćega sljedeći tjedan, ilionaj iza,vratitinatrag,preklinjemvas da imate na umu Nasljeđe. Možda vam se čini neobičnim štoosjećamneophodnimdavaspodsjetimnato,noŠvaleroveriječidanenapuštate profesionalnu i domoljubnu dužnost duboko su mepogodile,iodzvanjaju.Postraništojamislimkakosutoriječičovjekakojiželirazgovarati,usprkostomeštojerekaodanećeništareći,aliisplatigasenagovarati,budelinamomogućeno,većisamozbogtoga.Usto,onošto jerekaoističe istinuovašojgeneraciji i,smijemlireći,opasnostkojamuvisinadglavom.“

Zaustavio se rukuprekriženih na prsima.Ugašena lula bila je nastoliću za kavu izmeđunjih. Gledao je sunce i promet na St. James'sStreetu.

„To je to, romantično izdizanje pojedinca iznad svega, kultiskrenosti, ideja o tome kako je stvarno vrijedno ono što doistaosjećaš,kakopretpostavkesrećeisamoispunjenja.nepostojesamouprirodnom stanju čovjeka. Ne mislim samo na sva ta sranja E. M.Forsteraoprvenstvuizdajesvojezemljenadsvojimprijateljem,aštoznači izdaju prijateljevih prijatelja, jer je to inzistiranje osobnogpotvrđivanjagdjejeosobnouvijeknaprvomemjestu.“

Podigaojesvojporto.„Jasamstarikenjacimoraobihsepodsjetitikako vam izgledam kao stari kenjac, jer tako su i meni izgledalestarije generacije kad sam bio tvojih godina. No postoji malenarazlika, prošli su križni put, Prvi svjetski rat, a i mi imamo našekriževe dok je vaša generacija blagoslovljena neprekidnim mirom.Blago vama. Mi, što uključuje vašega oca, i to treba imati na umu,

sretni smo što smo preživjeli, što imamo za hranu, kuću u jednomkomadu, možda s po kojim rasklimanim šarafom. Nismo sklonipretjerivatisvažnošćubiločegaštosmoprošliusmislunašihosjećajapovezanihstime.Neznačidajenašmoralbolji,dasugeneracijebilezamijenjenevibistebilimi,amivi,noborbazapreživljavanjeprisililanas je da prvo gledamo na ono što bi vaš prijatelj mogao nazvatiobjektivnom stvarnošću neke situacije, prije nego na emocionalneposljediceponasakojesunaljestvicitekmalonižeodpreživljavanja.Ubiti jeViktorna to ciljao kadvas je grdio zbog vašeganavodnogapomanjkanjaprofesionalnesavjesti.Nije tobilo zato što jeondobarkomunist,vjerujtemidaimajakomaloistinskihkomunistaunjegovojzemlji, već zato što je odgojen tamo gdje se naglašava dužnost zadržavumnogo više nego što država očekuje od vas. Zna za važnoststvarikaoštojeNasljeđe,znadaHladniratnijezafrkancija.Štetanje,makakobiohladan.PogledajteKubanceiJužnoafrikanceuAngoliilionoštosezbivasJužnimVijetnamomsadkadsuAmerikanciostavilinacjedilusvojesaveznikepasu tamosokupatorskomvojskomkojasvupomoćmožedobitiodRusijeiliKine.Nećupričatiotome.Previšemenaljuti.Otpočetkajecijelastvarkrivopostavljenaivođena,ineupomanjkanjunašihupozorenja,moguvamreći.Notusmogdjesmo.

StvarjeutomedaljudivašegaprijateljajakodobroznajukakoseHladniratbrzomožeusijati.Ozbiljnoporadena tomekadgodmisleda semogu izvući. Zato su toliko ozbiljni gledeulaskau takva tijelakao što je Nacionalna udruga rudara. Gledaju redukcije, trodnevniradni tjedan i sve te stvaripa je zaključak,koji izvode iz toga,da sudemokracijekrhkeislabe.Jesteliznalidaodprvogdanarudarskogaštrajka imamo povećani broj povreda zračnog prostora od straneMIG-ova?TestirajuRAFovo vrijeme reakcije. I da, gotovoodprvogadana problema u Sjevernoj Irskoj imaju postavljene promatračkebrodoveu teritorijalnimvodamagdjepratenaše snage iprocedure?Pa punjenje tajnih rupa sa stvarima koje se mogu iskoristiti zauništavanje NATO-voga radara, ili nečeg goreg, nije samo igranjeratnih igrica ili posao koji rade stoga što nemaju pametnijeg posla.Radetozatoštotaskladištanamjeravajuiskoristiti.Budućidatoznavaš je prijatelj, što je i shvatljivo, malo šokiran vašim ležernim,sebičnimpristupomcijelojstvari.“

Podigao je ruku kao da će spriječiti protest koji Charles i nije

namjeravaoizvoditi.Nijeimaoništaprotivtogargumenta,nočudiogaještomubijašepredočen.

„Znam“,nastavio jeHookey, „razumijemvašureakciju.Nemislimda ćete se povući u samosažalijevanje i preispitivanje. Također samsiguran da nećete zanemariti širu sliku kad se suočite s time.Držimkako bi vaše očito pomanjkanje pritiska na Švalera moglo uroditiparadoksalnonjegovimpridobivanjem,bezobziranamjeravatelitoiline.“

„Želitedagapridobijemsadkadsamotišao?“„Dragimoj,kakobihmogaotoreći?Zabranjenjekontakt.“Rastali su se na St James's Streetu. Hookey je krenuo u glavni

stožer, a Charles razgledati stan. Kasnio je. Uzeo je taksi. Vozač jeskupioobrve.

„TregunterRoad?“„Donji predio Boltonsa.“ Nije podigao pogled i nije se previše

osvrtaodoksuprolazilibromptonskimifulhamskimcestama.Osjećaojekuvertuudžepu,nonijeježeliootvoritisvedoknebudesam.

KakojeHookeydošaodonečegštojenapisaonjegovotac.Bilajetotajnakojućečitanjevjerojatnorazriješiti.

Tregunter Road bila je ulica s visokim, većinom ožbukanim,kućama iz devetnaestog stoljeća. Uzašao je uza stube jedne od njih.Zagledaoseuizblijedjelaslovakakobipronašaopravozvonce.Utojevrata otvorila užurbana žena kasnijih srednjih godina u staroj jakni,krcata torbama i putnom opremom. U zubima je držala ključeveautomobila. Nosila je šiškama prikriti povez na oku koji je izgledaopoputmalenogagrudnjaka.

„DanistevigospodinThroughgood?“priupitalajeizazovno.„Da,ijakomiježaoštokasnim,biosam...“

„Nemamvremena,ustrašnojsamgužvi.Ključevisumiudžepu.Uovome.“ Okrenula se bokom prema njemu odmičući jednu torbu ipokazujućidžep.

„Dajtedavampomognemstorbama.“„Nemamvremena.Samoihupecajte.Bitćemidragodavasimam

zasusjeda.Svratitenapićekadsevratim. Ispodvassam.Moratćetedubljegurnutiruku.Žurim.“Sjurilajenizstube.TorbeistvarinatrpalajeucrveniJaguarkojejebioparkiranpredulazom.

Uvelikojvežinalaziosepisaćistolizrcalo.Premavrhustubesuse

sužavale.Završavalesunamalenomhodnikugdjesubiladvojavrata.Jednasuvodilauženinstan,drugadoCharlesovaodredišta. Izanjihbio je još manji hodnik i niz još užih stuba s klimavim stupovimaograde. Vodile su do zadnjeg odmorišta. Stan se sastojao od dnevnesobe,malenekuhinje,predsoblja,dvijespavaćesobe ikupaoniceštoje bila okrenuta prema cesti, a nalazio se u potkrovlju pa se stropspuštao u liniji krova.Balkonska vrata su iz dnevne sobe vodila namaleni balkon što je gledao na pravokutnik privatnih vrtova kojibijahu odvojeni stazama, a sa svih strana nalazile su se kuće istevisine.Balkonjebiouravninisvrhuncimaplatana.Charlesjeotvoriovrataiizašao.Zagledaoseugolubanagrani.

Ponovno je ušao u svaku prostoriju. Stan je sadržavao svijetlopokućstvo,aodpodadostropaimaojepraznepolicezaknjige.Kupitćega,pomislio je,štogoddasedogodi.Bio jeraspoloženzaodluke,pokret,promjenu.Zatoseboljeosjećao.OtkakojeotišaonaOxford,icijelovrijemeuvojsci,živiojesjednimkovčegom.Itojebiloto:imaojebicikl, koji jeu zadnjevrijememalokoristio,neštoodjećekoju jemogao vući za sobom. Knjige su u bile u spavaćoj sobi kod majke.Brzoilakobisepreselio.JedinobiciklnebistaouRovera.Pomisliojekakoćemutrebatitanjuri,čajnežličice, itakvedosadnestvari,alitoćenareddoćikasnije.

Dannijebiohladanpasevrationabalkon.Sjeojeujedanoddvaraspadajuća pletena stolca. Otkaz uključuje mjesec dana otkaznogroka, pa je u nekom smislu još uvijek bio zaposlen. To znači da jemogaopopunitizahtjevzazajamsdetaljimaoprimanjima,adanećeizravnolagati.Aonda,ostatakživota,štobude,bude.Dosadasufazeživotaslijedilejednadruguunaizgledprirodnomredu:škola,fakultet,vojska,posao.Kaodaseradiorupamanagolfterenu.Alisadpoprviputnijebilozastavicakojebioznačivaleput,nijebilo jasnogsmjera.Odjednom se izgubio osjećaj napretka koji je bio dijelom prirodnogreda. Ostala je nesigurnost, bezvoljnost, što je vjerojatno normalnostanjenajvećegdijelačovječanstva.Perspektivanijebilaniprivlačnanipoticajna.

Odagnavšisvemisli,izdžepajeuzeoHookeyjevukovertuipočeočitati.

8

UkovertijebilonekolikofotokopijanapapirimaA4scrtamakojisu bili ispunjeni preciznim, ukošenim očevim rukopisom. Rupe odklamerica i njihovo stanje govorilo je kako su papiri bili čuvani ukuvertiilifasciklu.Gotovojesigurnodasupostojalenekekoricekojesubileizostavljene.

Berlin1945.bilojenapisanonavrhu,alidrukčijimrukopisom.Doista osjećam kako se radilo o namještaljki, započelo je prvom

rečenicom bez uvoda, premda sam dopustio da se dogodi. Ni jednamlada žena u Berlinu nema za hranu, nema novca, nema stan,pristojnu odjeću ili cipele, šminku, najlonske čarape, ukoliko nemanekogutjecajnogdasebrinezanju.Injezinesuočibiledrukčije.Većinaočijuovdjeisijavasglađuistrahom.Njezinesubilebudne,nonanekiispitivačkinačin, ranjive,aopetodlučne.Kaoda jegovorila: „Evome.Možešmenepoželjeti,alitojeto,tojeonoštoradim.Evo.“

Bilo je to ljeti, naravno, nakon predaje Njemačke. Za mene jenadošlo nakon godinu dana života po šumama i poljima, borbe sasvakom živicom, jarkom, kanalom ili rijekom. Istina je. Proveo sam uGloucestershireu sedam sretnih dana s Jean koju više nikada ne bihželionapustiti.NoondaponovnipovratakublatoirupeReichswaldaigorki nastavak ratovanja. Naša je divizija u Reichswaldu taj mjesecpotrošila više streljiva nego bilo koja divizija u bilo kojem mjesecunapada. Nije to sve. Krenuli smo teškim putom iz Normandije prekonizinskih zemalja pa u sjeverni dio Njemačke.Nije to bio lagani putcvijeća,djevojakaioslobađanjakrozFrancusku,Pariziostalegradove.Naš jeputbio težak, isprednasbio jeWehrmacht. Svakopolje, svakušikaru, svaku grabu, svaku ruševinu trebao je osvojiti. U tim zadnjimmjesecimaratanisamnijednunoćspavaopodkrovom,nisamvidionijednucijelukuću,ni jedansmijehnacivilima.Bilisumrzovoljni,kivni,utučeni,namrgođeni. 'Bezbratimljenja',glasilajezapovijed,alinijenibiloprevišeiskušenja.Mrzilisunas.VećinauniformiranihNijemaca,štosmo ih vidjeli, bili su leševi ratnih zarobljenika ili tinejdžera.Bojim sekakosmokasnijegledalinanjihkaonatrupceštosmoihobaralipredsobom.

Nakon predaje povukli su me iz divizije i poslali ovamo u Berlinkakobihzbogobnovepomogaopovezati sveokupatorske snage.To je

napokon značilo krevet s dekama (bez plahti) i, kad smo je uspjeliuspostaviti, tekućuvoduistruju.Posvudasubilenagorjele izacrnjenekuće, ulice pune krhotina, širokih rupa od bombi, otvorenihkanalizacijskihcijevi,pasalutalica,štakoratebujnogkorova.Ljudisuisprvabilipoputštakora,bilisuuplašeniiskrivalisuse,apokretalaihjesamoglad.BilisuužasnutiostankomsRusima.

Ispravno. Rusima je rekonstrukcija značila pljačkanje. Radili susistematično.Bilajetonjihovapolitika.Silovanjaipovremenapucnjavabili su puki incidenti, beznačajne diverzije dozvoljene vojnicimaproletarijata. Bijaše to kao nagrada za oslobađanje domovine odpatnji.MoraosamdostaraditisRusima,uzprevoditelje,pokušavajućipopraviti pogone koji su bili na granici s njihovom zonom. Bilo je toveomanezahvalno,jalovoifrustrirajuće,alipretpostavljamdasutakoionimenedoživljavali.

Prevoditelj s kojim sam najviše radio zvao se Ivan IvanovitchRostok,poručnik

CrvenearmijeizKrima,kakoonreče.Biojeboljiodostalih,nesamošto se tiče engleskoga, već i po svojim stavovima. Instinktivno je težiopomoći i nije bio indiferentan ili opstruktivan. Nije u sebi mogaosvladati sumnje, krutost imrtvilo sistema u kojemu je živio, no bio jeprijedruževannegonaporan.Pretpostavljamda je imoraobiti takavkadbiizvještavaoomeni.

Nije bilo previše toga što je imao reći o meni. Znao je da sam seoženionazadnjemodsustvuprijeDanaD,alinemoguseprisjetiničegašto bi ga moglo navesti da izvijesti kako želim biti izdajnik, premdapretpostavljam da smo svi bili pod utjecajem klime što je nadošla smirom, sve prolazi pa ščepaj što možeš. Nakon mjeseca života porovovima i zemunicama, čovjek ne može ostati ravnodušan na neštočisto,mekanoiženstveno.Sjećamse,nikadnismorazgovaralioseksuiliženama,inikadsenismodružiliubarovimakadsuproradili.Moždajebilonečegaunačinunakoji samgledaožene ili su tekpomislilikakovrijedipokušati.Držimdajeinjemutakođertakoizgledalo.

Sreosamju, ili jeprijeonasrelamene, jednevečeriuCafeBerlinuštosebioponovnootvoriounašemsektoru.Jeosamvanikadgodsammogao,većinomzatodapobjegnemizvojskenasatilidva,aliidabihvježbaosvojnjemački.Nijebiloprevišehranenaizbor,nogradsepočeobrzo pribirati. Ljudski je život veoma žilav. Jednostavno je došla do

mojega stola (bio sam naravno u uniformi britanske vojske) i reklapažljivim engleskim: „Oprostite, mogu li vam se pridružiti?“ Nosila jeljetnucvjetnusuknjuičistubijelubluzu.Storbicomprebačenomprekoramena, izgledala jekaodaseupravopojavila izpredratnogBerlina.Nikogatamonisamvidiodatakoizgleda.

Ustaosam,aonajesjelagovoreći:„Obećavamdavamnećusmetati.Da sjednem sama za stol, vaši vojnici pomislili bi da se želim s njimadružiti.Jestću,čitatiknjiguinetrebatesamnomrazgovarati.“

Bijaše to veoma spremno, zvučalo je tako uvježbano. Onda senasmiješilairekla:

„Moralibismoizgledatikaobračnipar.“Naravnodasmorazgovarali.Bilomi jeugodno,biosampolaskan,

osvježennjezinomprisutnošću.Reklami jedasezoveUlriche teda jekrajem rata trebala postati doktorica, no onda je škola obustavljena.Njezin je otac bio poznat i veoma utjecajan liječnik, koji će ponovnopočetiraditikadstvaripostanunormalne.Oninjezinamajkapobjeglisu u Bavarsku kad su došli Rusi.Još su tamo. Imala je momka upodmorničkoj jedinici,nomjesecimaniječulaništaonjemu.Nitkoneznašto sezbilo snjegovompodmornicom. Imala je sreće što jemoglaživjetiunedalekomstanusvojihroditelja.Jošjebiočitav.

Znatekakojetokadčovjekmislidaimastvaripodkontrolom.Noonsamihstavipodkontrolu,aliu tomepočiva laž iopasnost.Svjesnitogaštosedogađa,uvjerenisteusvojusnagudatomožetezaustavitisvakoga trenutka. Zato i idete dalje. Uživate u kormilarenju. Ondajednogadana,premdajošmožeteupravljatiilikormilariti,shvatitedasu stvari dosegnule točku kad bi zaustavljanje bilo veoma teško. Dotada već neiskorjenjivo ovlada vašom prošlošću. Postane dio vas, diovašesadašnjice.Paakoisveprekinete,tovasnećeostaviti.Pomislitedaondainemateštoizgubitiukolikonastavite.Iondavasščepaju.

Mislim da sam bio laka roba. Kad smo poslije otišli u njezin stan,nisam imao nikakvih namjera. Zato što sam znao da mogu reći ne,nastaviosamuživatiutojideji.Biosamuvjerendamoguunjojuživati,utojneprestanojmogućnostibezkrivnjepopuštanja.Voliosampričatisnjom.Želiosamjezbograzgovora.Dugonisamrazgovaraosaženom.

Čudno je što se sad nemogu, baš doista nemogu, točno prisjetitikakosetozbilo.

Imam živih sjećanja na dijelove toga, no ne mogu sastaviti cijelu

sliku. Započelo je na sofi, ali kako samdospionanju s njom ili tko jeprvi koga dotaknuo, to jednostavno ne mogu reći. Da živimo uvremenimavještica,tvrdiobihkakosambiozačaran.Itobimoglabitiistina,alinebašpoštena.

Većinu prve noći proveo sam u njezinu stanu s prijeloma stoljećakojijeimaovisokestropoveiveomaizblijedjelezavjesetemasivancrninamještaj.Mojjeposaopodrazumijevaodamoguodlazitiidolazitikadhoću, nomorao sam se vratiti do prozivke.U biti, proveli smomnogovremena razgovarajući. Tijekom svih tih mjeseci teških laži i velikenestašice,bilojetovišeintimnodruženje,negosekskojisejednostavnodogađao.Nesjećamseštosmopričali,nopričalismomnogoiutometrenutkusvesečinilotolikobitnim.

Mislim da nikad nisam pomislio kako je bila profesionalnaprostitutka, no pretpostavio sam da bi htjela novac, usprkos njezinojodjeći i stanu. Svaki je Nijemac trebao novac. Nije ga spominjala panisamni ja, svedoknisamstaozakopčavatisvojuuniformu.Lošesamtonapraviogovorećineštokao:„Mogulitidatineštonovca?“

Bilajeukrevetuigledalame.„Akohoćeš.“Pokušao sam zbog toga izgledati malčice potresen. „Ako hoćeš,

naravno.Trebatitinovac?“„Svimatrebanovac.“„Koliko?“„Kolikogoddaš.“Grozno sam se osjećao. Da nisam izvadio novčanik, izgledalo bih

kaodaželimutećibezplaćanja.Plaćanje jepakbiloponižavajućezaoboje.„Mrzimovo“,rekaosam.

„Boljejedaplatiš.“„Bolje?“„Zatebe,Stephen.“Tadajeprviputprozborilamojeime.Očisujojzasuzile.Došaosam

do nje. Napokon je rekla: „Ostavi nešto. Nema veze koliko. Bit će tilakše.“

Trebalomi jemalo vremenada shvatim što jemislila.Otada samodlazio, i odlazio, i odlazio k njoj. Postao sam opsjednut. Kao dameuhvatiomorskival.Kadječovjekutomedoglave,nemapojmakolikojedaleko sve otišlo i koliko ga je preuzelo.Horizont bude previše sužen.Nedostajevamperspektivakojumožepružitipoglednakopno.Možete

lividjetikopno,možeteprocijenitistrujuiuvidjetištovamsedogodilo.Nekovrijeme,ispočetka,doistanisamvidiokopno,noimaosamJeaninapisma da me podsjećaju, naravno, na moju krivnju. Nije se radilo otomedasamprestaovoljetiJean.Bilobijednostavnijedajesam.Višeseto činilo nekakopokraj normalnog vremena, jednommalo zazviždiš iništa se nije dogodilo. Geografija mijenja moralne smjerove iprivlačnost,nodoistasamuvijekznaogdjejepravisjever.

Međutim,neštojeuUrlicheibilodrukčije.Žarioslobađanjeteprvenoći posvuda je odjekivao, no nikad se nije ponovio. I dalje je bilapožudna, no osjećao samunutrašnju odlučnost, kao da je zbog nečegčvrsto odlučila prolaziti sve to. Ne zato što se inače ne bi htjela samnomviđati.Nikadnebihtorekao.Našezajedničkiprovedenovrijemei naši razgovori nisu mogli biti simuliranje. Cijeli je slučaj bio jedandugačak strastveni razgovor. No istovremeno se morala psihičkipriprematizaneštodrugo. Jedinonašeneslaganjebilo jegledenovca.Ponavljaosamkakomijegroznoplaćati,kakomrzimnjezinosjećajdaseprodaje.Rekao sam joj treba li financijskupomoć,bit ćupresretanda joj je dam. Preokrenulo je to naše ljubovanje u transakciju kojunisamvolio.

„Moraš mi platiti“, rekla je, „moraš.“ Kad sam stao oklijevati,okrenulasekmeni ipogledalamesasuzamauočima.„Stephen,to jezbogtebe,reklasamti.Moraš.Pomoćićetidamemrziš.“

„Datemrzim?Zaštobihtemrzio?“Okrenulase.Mnogobihlakšemrziosebenegonju,posebicekadbih

pomislionaJane.Kad smo se tajput rastali, ostavio sam joj, kao i obično,novacna

stolu. Bio je to stilizirani prigodni stolić u dnevnoj sobi, a nalazio seispod zrcala iz devetnaestoga stoljeća. Na trenutak sam se vidio unjemu, novac na ulaštenom stolu, ruku na novcu, Ulricheu kakopromatrauzkaminusvojemucrvenujutarnjemogrtaču.Neznamjeliznala da se srećemo po zadnji put. Ne bih rekao, no možda je toosjećala.

Kadsamsljedećiputdošaodonjezinastana,vratajeotvorioćelavi,debeličovjekutamnoplavomodijelu.Izamenenaglosusestvorilajošdvojica.Moradasuseskrivalinastubama.

„Bojniče Thoroughgood“, rekao je čovjek na krivo naglašenomengleskom.„Očekivalismovas.Dobrodošli.Molimvas,uđite.“

Nitkominijepružioruku.Uvelisumeunutra.Unaslonjačujesjediočovjekuistotakvomplavomodijelu,nobiojemlađiiimaojekovrčavukosu. Pušio je cigaretu i činio se veoma opuštenim. Predstavio se kaoIgorSmoletsky.

„Ispričavamsezbogovogneugodnogšoka,bojničeThoroughgood“,rekao je korektnim engleskim. „Urliche je premještena na drugudužnost.Mislili smodavrijediporazgovarati s vamakako se izvući izovenezgodnesituacije.Molimvas,sjednite.“

Da, ostalo je predvidljivo: fotografije Urliche i mene u kafiću kadsmo se sreli, spomen drugih, još više kompromitirajućih, napomenakakobibritanskenovinemoglebitizainteresiranezaodnosbritanskogčasnika i komunističke prostitutke, snimke razgovora, kako će se toodraziti na moju vojnu karijeru i na moju budućnost gledeneovlaštenog, neprijavljenog, noćnog ljubovanja, tuga koju će osjećatimoja veoma mlada žena kad otvori kuvertu s kompromitirajućimfotografijama.

Istini za volju, nisu me uvjerili da imaju te kompromitirajućefotografije, barem ne upotrebljive. Da su ih imali, onda bi mi ih ipokazali, a isto tako i pustili snimke razgovora. Shvatio sam zašto jeUrliche uvijek gasila svjetlo kad bismo bili u krevetu tvrdeći da volisamo „romantično“ svjetlo iz dnevne sobe što dolazi kroz odškrinutavrata.Bio je tomoj drugi razlogda joj budemzahvalan.To i njezinoinzistiranjeplaćanjazatoštoćujelakšemrzitiradionogaštoradi,paćusetakoibržeoporavitizbogboli,bilesunaravnobeznačajnesitniceu usporedbi s poražavajućom činjenicom dami je postavila zamku iizdalame. Stogame je sve to još višeganulo.Držimkakoništadrugonije mogla napraviti. I vjerojatno su je zato povukli iz onoga što semoralozvatimoj„slučaj“.Nikad izmenenijepokušala izvućinikakvuinformaciju.

Udruguruku, tkosambio jadasežalimna izdaju.Šokzbogtogašto se dogodilo, moja ljutnja na Ulircheu i Ruse, koji su sa mnomrazgovarali, moja zabrinutost za ono što će mi se dogoditi, bili sudovoljnostrašni.NonijetobilonimalotakostrašnokaomojaljutnjanasebesamaisramigrižnjasavjestkojajesadpratilasvakupomisaonaJane. Grižnja savjesti, glede onoga što se nije moglo povući, bila jekorozija što mi je izjedala srce i dušu. Zašto se to onda nije mogloosjetititolikobolnokaoposlije?

Tijekom tog prvog razgovora s Igorom dogovarali smo praktičnepojedinosti koje su me najviše brinule. Kako da se izvučem iznovonastalesituacijebilojenužnijeodrazmišljanjanadugestaze.UtosevrijemeuBerlinusvaštadogađalo imnogosepričaloootmicamaiubojstvima.Hoće lime oteti i akohoće, zbog čega?Njezin je stanbionekolikometarauruskojzoni,štojošnisamspomenuo,aštopokazujekoliko sammalo pažnje polagao na to, jermoj je posao tražio stalniprelazak te granice i imao sam propusnicu.Mogao sam se zamisliti usredištu predstave gdje mi sude za špijunažu. Istina je da nisuspominjaliništatakvo,nosituacijajebilaveomanapetainisamuopćesumnjao da vani čeka rulja dame zaustavi u bijegu. Igorovo hladnorecitiranjeomogućnostimaiposljedicamaraskrinkavanjabilojeposvebirokratsko, ne prijeteće. Kao da je sudac umorno provodio sudačkuproceduru.Alisvejezbogtogabilojošopasnije.

Odlučio sam da ću se najlakše izvući tako da im u svemupovlađujem,aondaposlijeosvemurazmislim.

„Štoćesesaddogoditi?“pitaosam.Igor jeslegnuoramenimaipodigaoobrvepamusečelonaboralo.

„To ovisi o vama, bojničeThoroughgood. Pojasnio samvam jedandioposljedica.Noželiteli,svesetomožeizbjeći.Svejetobilonužnokakobismo se vi i ja složili da se redovito i povjerljivo sastajemo. Iskrenoćemorazgovaratioproblemimaodzajedničkoginteresa.“

„Kakvimproblemima?“Ponudiomi jednu od svojih jakih ruskih cigareta. Ne znam što je

staviounjih,alibilojeolakšavajućeneštoimatimeđuprstima.„Vojnestvari,naravno.Urazmjerimakapitalističkemoćiugradu.O

tomeovisivašakarijera.Štogoddaradili,uspostavimolidobarodnosibudetelivoljnigraditisocijalizam,naćićesenačindapomognete.Svedoknašodnosbudepovjerljiv,avi iskreniuonomeštoćetereći.Ondaćemo vam moći pomoći. Volimo dugačka prijateljstva. Možemo vampomoćiuživotu.“

Većonda,usprkossvojimstavovimaionomeštoječinio,Igormisepočeosviđati.

Nedajepokazivaošarm,nikadtoniječinio,nijebilopotrebejerbiojedovoljnouvjerenusvojusnaguinamjeru,većjeimaomirnoćuštojeizvirala iz činjenica. Njegovo spokojno i nepokolebljivo spoznavanjestvarnosti davalo mu je veliku snagu. To je nevjerojatno privlačna

osobina,pogotovokad se spoji sa skeptičnimhumoromkako tobijašekodnjega.

Dogovorili smo ponovni susret. Rekao je da ćemo koristiti stanbudući da je to zgodnije zamene, imam razlog za posjećivanje ruskezone, bilo je sigurno i, budem li prisiljen izvijestiti o svojimposjetima,uvijek ćumoći reći da posjećujemUlriche, ali bez spomena što se jošdogodilo.

„ŠtosedogodilosUlriche?“upitaosam.„Ulrichejedobro.Ništajojsenijedogodilo,alibolje jezavasdaje

nesretnete.Nepokušavajteseraspitivationjoj.Jaćuvamrećionoštotrebateznati.“

Doksamstajaodozrcalapokrajvrata,dodaojesasmiješkomkojimujeponovnonaboraočelo:„Imolitćulijepo,dođiteutočnovrijemenanašsastanak,gospodineThoroughgood.MiRusi,nanesreću,nismopoznati po točnosti, no ja jesam. Ako se ne pojavite, zaključit ću danemateništaprotivraskrinkavanja.“Takojesvepočelo.

Charles je sjedio dok je bljedunjavo sunce napuštalo balkon.Vrhoviplatanačakiukasnujesenbilisupuniživota,nonjegovjeumbioispunjenglasomnjegovaocakojibijašeistovremenopoznatinov.Bijašetonjegovotac, inebijaše,uotprilikenjegovimgodinama,punvjere,sklonostipraštanju,prepoznatljivaranaverzijačovjekakojegaje poznavao. Glas mu je bio umjeren i čist. Bio je to glas strpljiva,preciznačovjekakojijetražiodasestvariodvijajunapravinačin.Aliizražavanjeosjećajauprvomlicubilojedrukčije,jertojenjegovotacrijetkočinio,akouopćekadijest.Inačejebilonemogućeocazamislitikaomlađuosobuno, što je bilo čudno, njegovoneobičnoponašanjesadjetopromijenilo.

Onoštosedogodiloposlije,desetljećaobmanjivanja,bilojemnogomanje oprostivo i manje opravdano.Prijetnja ucjene morala jejenjavati s godinama, jer kako je slučaj napredovao i KBG jemogaoponešto izgubiti. Je limoguće da bi njegov otac jednostavno postaosklon špijunaži, poput ostalih? Spis je tražio skok u mašti, ali onajizvediv.Prvuizdajubilojelakorazumjeti,zaCharlesaiprelagano,noustrajno izdajstvo, koje je slijedilo, učinilo je nemogućimpoštovanjeglasa čija je iskrenost toliko rječito branila sebe sama. Zašto jenastavio?Zašto?Charlesjepostaviopitanjenaglas.Uputiogajeocu.Odgovorsumudalisamobrbljavičvorci.Poprviputnakonsprovoda,

suzesunezaustavljivopoteklenjegovimobrazima.Otišao je s balkona, zatvorio balkonska vrata i još jednom

pogledaopostanu.VjerovaojedasadznazaštomujeHookeydaospis.Jošuvijeknije

imaopojmakakojeHookeydošaodonjega,notoćemoratijošmalopričekati.Sljedećipotezbiojenanjemu.Ženasdonjegkatajeotišla.Uzeojeključ.

9

Dvijenoćiposlije,CharlesjebiounovojpizzerijiblizuQeensgatea.OdjednomjeušlaRebeeca.

„Našla sam te“, rekla je pobjedničkim smiješkom. „Telefon ti neradi.Uredtetraživećdanipol.Zvalisutvojumajku,kucalitinavrata,sveživo.Jasamimrekladanikadnezanemaruješsebekadseradiohrani i nije moguće da si otišao bilo kamo, nego na neko zgodnomjestašce.“

Ustao je. „Poznaješ me bolje nego sam mislio. Pridruži mi se umojemuzgodnommjestašcu.“

„Nebihsmjela.Obilnosamručala.“Sjela je. „Imaju limalepizze?Moždabihmoglauzetimaloodtvoje.“

„Boljedaimašsvoju.Jabihmogaopostatiovisanopizzama.“„Ondaćušpagete.“Pioječašuvina,nosadjenaručiocijelubocu.Osimštojejednom

nazvaoMaryuvezistana,dvapreopterećenajalovadananijesnikimrazgovarao.

„Jesiliganašao?“pitalaje.„Tkokažedasamgatražio.“„Hookey. Pozvao me i uputio u cijelu stvar. Nazvao me svojim

'teklićem'.Nebi tonapraviodanisamvećprijeradilazanjega.Kažekako Hugo misli da je prevažan da bude teklić, a i nije upućen uNasljeđe pa ne zna za ovo. Hookey me zamolio da te pitam jesi linašaoŠvalera.“

„Nema sreće. Ovo je naporno, dugačko praćenje koje sampoduzimam,nodolazimu formu.ProtrčaosamiznadsvaketravkeuKensingtonGardenu.Niznakaodnjeganinjegovaautomobila.“

„Hookeymislidabigatrebaonazvati.Njegov jekontakts tobomobvezan pa će misliti da si se predomislio ili tako nešto. Morašizmisliti razlog zbog kojeg se hoćeš vidjeti s njim. Nešto o čemu ćeimati što rećikad sevrati.MI5bimogaopozelenjeti zbogovoga,noHookeyćeimrećidasisadslobodanagent,izvankontrole.“

„To i dalje Švalera stavlja u rizičnu situaciju i mogao bi odbitividjeti se sa mnom. Vjerojatno i hoće. Slučajni susret bio bi boljastvar.“

„On riskira na sve moguće načine, rekao je Hookey. Njegova

ljubavnicapokušalagasedokopati.Hookeymislikakojehtjeladajojplatiprijenegoode.Nazvalajeveleposlanstvo,nonasreću,pogriješilajegledenjegovaruskogimenapasujespojilisvojnimatašejem,kojisadmora štošta pojasniti.Nomogla bi pokušati ponovno, a onda ćeupasti u ozbiljne nevolje. Zato te je ured pokušao naći. Žele da jezaustaviš.“

„Nisam ja taj koji bi se trebao s njom vidjeti. Možda bi trebalizamolitiministraobrane.“

„Hookeykažedajemorašzaustavitičakipodcijenudajeoženiš.“„Cijenabimoglabitivisoka.“„Hookeykažedaučinišsveštotrebaištojeprijemoguće.“„Svratitćudonjeujutro.“„Večeras,rekaoje“Jelajesvoješpagete.Razgovaralisuotomekakoseostalisnalaze

sDanishBlue.AlastairasuuhitilizbogpogrešnogpredstavljanjauKopenhagenu,

svi su bili zabrinuti za Christophera u Parizu, Desmon je potonuo uFlorenceukaokamenujezeru,RogerjeuBečudobroradio.GerryjeuživaolepršajućiEuropomisređujućistvarizanjima.

„JeliistinatozatebeiGerryja?“priupitaojeCharles.„Osjećamdatosadsmijempitatikadodlazim.“

„JaiGerry?“Nasmijalase.„Tkotokaže?“„Spekulacijesvježihizvora.“Razmisliojenatrenutak.„F1,R3,A3.“„Često, netočno i jadno preuveličavanje s krivim zbrajanjem.

Možda su spojili kriva imena.“ Nasmiješila se. „Jesi li kontaktirao sgospođomA1otkakosiotišao?“

„Trebaosam?“„Onenoćibila samdrugaosobauvrtu ružakodkampa.Osjećala

sam da ne mogu otići dok ste razgovarali jer mislio bi da sam vasprisluškivala,nonisammoglanečutivas.Želišsevidjetipokrajnje.“

„Dakle ti si bila nepoznata cigareta?“ Charles se nije mogaoprisjetiti nijedne kompromitirajuće riječi ili pokreta. No ton iponašanjedovoljnosugovorili.„Nepoznajemjetolikodobro.“

„Opasnadama.Novrijemejedaodešposjetitisvojudrugudružicu.Previšeježenautvojemuživotu,Charles.“

„Bašsuprotno.Nemanijedne.“„Moždatisetakosviđa.“Mogao je nazivati, ali ne i primati pozive telefonom u stanu.

Odabrao je Clairein broj koji mu je dala Rebeeca, no nitko nijeodgovarao. Odvezao se do Belgravie s namjerom da Clairei ostaviporukunekaganazove.Uzeojeočevrukopis.

U Claireinoj sobi gorjelo je svjetlo. Došla je na vrata u kaputu ivisokimčizmama.

„HvalaBogudasiti,Pete.Bašsamsevratila.“„Očekivalasinekog?“„Ne,alinikadsenezna.“„Zauzetasi?“„Već samsepoštenonaradila“, rekla je. „Nešto jebilonaopako s

njezinom šminkom i razbarušenom kosom. „Nemaš ništa protiv danamnatočišmalovinadokjaneskinemsveovo?Bocajeufrižideru.“

Frižider je bio praktički prazan. Bilo je u njemu nešto mlijeka,neotvorenimaslactepolabocešpanjolskogavina.Charlesnijemogaopronaći čiste čaše pa je oprao dvije prljave i obrisao ih svojommaramicom. Pojavila se u pahuljastom ružičastom ogrtaču i istotakvim papučama. Kosa joj bijaše počešljana, a šminka obrisana.Ostavilajetekrumenilonaobrazima.

„Nisamgačulanividjelaovajtjedan“,reklaje.„Očekivalasamga,no znam da je pun posla, juri uokolo prije nego će otići. Ostaje jošsamonekolikodana,jeli?“

„Nisipokušavalastupitiukontaktsnjim?“„Ne.“Gucnulajevinoizačudilase.„Prokletaobojenavodica?Tko

mijeovodao?Patosumojausta.Štokažešnašalicučaja?“„Dobraideja.“Charlesjesloženirukopisčuvaounovinama.ŽeliojedagaViktor

pročitaimisliojeiskoristitiClairedadođedonjega.Toćeobjelodanitinjihovupovezanost,nožrtvaćebitivrijedna toga.Situacija je tražilada kaže Viktoru samo ono što je on želio. Budući da je lagala zatelefoniranje,nijesemogaoutustvarsasvimuzdati.Zbogtogajebioljut nanju, čak tolikoda ju je počeoprijeko gledati. Još jedanpozivmogaobiuništitiViktora.Najvažnije jesadbiloda jesigurnomaknesascene.Pokazivanjeljutnjebilobitektrenutačnougađanjesamome

sebi.„Posebiceosobne“,rekaobiViktor.„Doistaganijebilo“,reklajekadsevratilasčajem.„Biojetojedan

odonihtjedana.“„Loš?“Kimnula jedok jepila. „Svaštačovjekdoživiuovomeposlu.Oko

nasjemnogoveomazabavnihljudi.Nezabavnihzasmijanje.Prljavozabavnih.“

„Mislišnasvojegaministra?“„Ne, on je samo perverzno zabavan, bezazleno. Prošle sam noći

bila kod mušterije kakvu još nisam imala. Odsjeo je u Park LaneIntercontinentalu. Dogovoreno preko eskort agencije. Sve je bilo uredu, obična stvar. Kad sam ušla u sobu, ugledala sam togmalenogekscentrikasnaočalama,koji je izgledaokaodanebimravazgazio,razumiješ.Zagledaoseumeneirekao: 'Skidajse.'Tektako,bezsrca.Gledao me dok sam se svlačila kao da je kirurg koji čeka da meoperira.Stajalasamrazgolićena,samostajalajerniježeliodabiloštoradim, a on me gledao od glave do pete pa rekao:'Obećali su miprekrasnu djevojku, ne ovcu preodjevenu u janje.'To me doistanaljutilo,poludjelasam.'Slušajtegospodine',reklasam,'imateprilikuza najbolju ševu u gradu. Uzmite ili ostavite. A cijena je upravoporasla'.“

Posegnulajeudžepogrtačazacigaretama.„Štosedogodilo?“„Prihvatioje,platioiotišlasam.Nokadnetkotakonatebegledai

tako ti govori, onda te to izbezumi. Istog poslijepodneva imala samčudakakojiježeliodasepretvaramokakomesiluje.Moralasamotićiunjegovstanipretvaratisedasamkućanicaupregači,aonjetrebaoprovalitiilovitimeaondamepoševitiodostraganapodukupaonice.Bilojemalogrubosti.Moglabihbeztoga.“

Prstisu jojmalopodrhtavalidokjepripaljivalacigaretu.Koža jojbijašepunaprištića,arumenilonaobrazimaizgledalojekaodaskrivamasnicu.„Moždatijepotrebanodmor“,rekaojeCharlesljubazno.

Uzdahnula je i kimnula. „Da imam novca, otišla bih na nekolikomjeseciuCornwall.Tamoječudakkojiseželioženitimnome,tojest,oženitćemekadmukažemdatoučini,aondaćesvebitiuredu.Ondavišenećumoratiraditi.Problemjeutomeštosinemogupriuštitidaprestanemraditi.Štoćebitisaškolarinomisvimeostalim.Napokon,

sve je to radidjece. Zato to radim.“ Izgledala je ratoborno ina rubuplača,kaodajojjeproturječio.„Zbognjihtoradim,zbogdjece.“

Zazvoniojetelefon.Gurnuoječajneobraćajućipažnjunamliječnegrudice.

Iznenada je postala ugodna, koketna Francuskinja, premda jerazgovor bio kratak. „On je“, rekla je poslije. „Viktor. Dolazi. Utelefonskojjegovorniciizaugla.“

Charles jeodložiošalicu i tanjuriću sudoperpapustiovodu. „Nesmijeznatidasambioovdje.SaznajkadsevraćauHelsinki,kakoontozove,isveotomeštoplaniradotadanapraviti.Pokušajgapridobitidateponovnonazoveuodređenovrijemeinepožurujgazanovac.“

„Zadnja stvar koju bih sad željela jest da ga vidim. Za ovo želimdvostrukunadnicu.“

„U redu.Ali nemoj vršiti na njega pritisak zbog novca. Obećavaš?Tojeveomavažno.Ispričatćešmisvesutrazaručkom?“

„Akoćešmiinjegaplatiti.“Iznudilajeiznjegasveštojemoglazbognjegovepotrebedabrzo

nestane.Bijašetouredusvedokmujeomogućavalodanapravištojenaumio.„Dobro.Budifinapremanjemu.“

NakonštojepogledaokrozšpijunkuiuvjeriosedaViktorjošnijenavratima,brzojeprešaonadrugustranuulice.NapuštaojujedokseViktorpribližavaonjezinustanu.

Iza ugla, u istoj ulici gdje je bio i njegov automobil, zapazio jeViktorov.Bio jestiješnjenizmeđumercedesa i jaguara.Sjeo jeusvojRover odvagujući najbolje rješenje. Bio je malo dalje od Viktorovaautomobila i okrenut u drugome smjeru, no mogao ga je vidjeti uzrcalu.Nijebilosavršeno ižalio ještonemakopijurukopisa,noovomujemoglabitijedinašansa.

OtišaojedoViktorovaautomobila,staviojerukopisispodbrisača,aondasevratiodosvojegaautomobila.Nikoganebijašenavidiku initkonijezuriokrozprozor.Bude likiše,moratćeotićikupitineštodadođedoplastičnevrećicekakobiunjustaviospis,nozasadseniježelioostavitipromatranja.Viktornajvjerojatnijenećeostaticijelunoć.Sigurno je bio u još jednoj izvangradskoj ekspediciji, koja je bila ukombinaciji s krinkom za bijeg koji je na kraju uključivao tajneslužbeni postupak. Rezidencija očekuje da dade izvještaj kad sevratipazatonemožedugoostati.

Charlesseutaboriozačekanje.PodsvjetlomulicemogaoječitatiThe Times no bilo je samo nekoliko stranica zbog problema sasindikatom tiskara. Kao i mnogo puta dotad, odlučio je da ubudućesvagdjeiuvijeksasobomnosiknjigu.

Po pokretima u zrcalu shvatio je kako je propustio Viktorovdolazak.Viktor jestajaouzsvojautomobilproučavajućipapirešto ihje izvadio ispod brisača. Podigao je pogled i pogledao gore-dolje poulicipaimseponovnovratio.Polakojeušaouautomobil.KodClairejebiookočetrdesetakminuta.

Escortjebioparkiranpodoštrimkutomuodnosunarubpločnika,prednjimujediostršio.Minutesuprolazile.Charelsjeizašaoipošaoulicom.Viktorovaglavabila jepognutanadpapirimašto ih jedržaoprema svjetlu s ulice. Charles je polako prošao pokraj Escorta, noViktor nije podizao pogled. Zaustavio se leđima naslonjen na nečijavrata,skrštenihruku,sasvimvidljiv.

Viktor se naslonio na svojem sjedištu i zagledao ravno naprijed.Listovejestavioukrilo.Charlesjeidalječekao.Nijeseželiopreranopojaviti, ali ni propustiti priliku. Viktor se nije micao. Charles seodgurnuo od vrata i stao straga približavati Escortu. Otvorila su sevozačevavrata.MoradajeViktorgledaozrcalo.Charlesjestao.

„Pomislio sam da bi želio vidjeti što se doista dogodilo mojemuocu“,rekaoje.

„Pronašao sam sve njegove stare spise. Skrivao ih je na tavanumajčinekuće.Tolikooideološkojmotivaciji.“

Viktorjegledaopredase.Rećineštovišeizgledalobikaoslabost,noništanegovorećiupaobiurizičnonatjecanješutnje,anjegovciljbiojerazgovor.NijeznaokolikoViktorimavremena.„Nijesigurnozatebedaovdjeovakorazgovaraš.Bitćeboljedaprošećemo.“

Viktor je izašao bez riječi, pruživši Charlesu njegove papire.Zaključao je automobil. Charls ih je poveo niz ulicu, u suprotnomsmjeruodambasade.Dao jeViktoru jošuvijekneodbačenukapuodtvidakojajepripadalanjegovuocu.ČuvaojujeuRoveru.

„Unjojćetetežeprepoznati.“Viktorjujestavionaglavu.„Veomaengleski.“„Bilajeodoca.“„Ne bimi trebala pristajati. Bio je bolji čovjek odmene. Imao je

opravdanje.Mislim,biojezaljubljenuUlriche.“

„TiuChantalnisibio?“„Jasambio...opsjednutsnjom.Nismorazgovaralikao tvojotac i

Ulriche.Biosamprestrašen,zbunjeniočajan.Sadsamuzatvoru.“„Zašto?“Ispod neprimjerene kape Viktorov izraz lica bio je ironičan.

„Takva pitanja logorski stražari postavljaju zatočenicima: Zašto siovdje da me gnjaviš? Zašto se moram zamarati s tobom? Što sinapravio?“

„Nerazumijem,Viktore.Morašmipojasniti.“„Postoji ono što velika britanska obavještajna zajednica ne

razumije?Ponosansamštosamtoja.Kadsamjauradnomlogoru,amojaobiteljpatiodnestašice,ondajeonzameneutjeha.“

Hodali su tihimulicamapremaEatonSquareu.Upozadini čuoselondonski promet, uzavrela košnica, podsjetnik na poraznuravnodušnostunjojgdjepostojesvemogućeživotnenastranosti.

„Znašštojerekla,zarne?“nastaviojeViktor.„Ne.“„Želišdatitokažempadabudešsretan?“„Neznamštomislišpodtimto.“SvakijedruginezastrtiprozoruLowndesPlaceuprikazivaoljude

za večerom.Ispod jednoga čekala je limuzina sa šoferom. Viktor jeprestaopripovijedatidoksuprolazilipokrajnje.

„Ondaćutireći.Otišaosamjojvečerasrećidajeovomoždazadnjiput kako se vidimo. Sutra iz Moskve dolazi delegacija kojoj ću semorati pridružiti. Možda više neće biti vremena do mojega odlaskasljedećeg tjedna. Također sam osjetio kako se klima u osiguranjupogoršalaidaseneštodogađapamorambitioprezan.Jedanjevojniataše primio čudan telefonski poziv i ljudi su prema meni postaliveomasuzdržani.Moždasumnjajunamene.Dvojicaizdelegacijenisuuobičajeni obavještajci. Jedan od njih, Rhykov, prije dvije je godinebioposlanuParizdaodvedekući ruskog časnikakoji je, kakoda tiobjasnim, pokazivao znakove mogućeg otpora. Omamili su ga. Nanesreću, umro je jer su mu dali previše. Shvaćaš, to je detalj, neproblem.Drugi,Krychkov,mnogojestariji.Sreosamihprije.Nevolejedandrugoga,alimislimdanevolenimene,posebiceRhykov.ZatosammoraorećiChantalkako jenećumoćiponovnovidjetidokopetnedođemuLondomipokloniosamjojmalenidarštosamgakupio.

Malenidarzanju,nozameneveliki,shvaćaš.Ogrlica.Kadsamdošao,bila je čudnapremameni.Dao sam joj poklon, ali ona ga je gledalakaodajetoništa.Nozamenetonijebiloništa,bilojemnogo.Biosamvelikodušan prema njoj koliko sammogao, no imammalo novca, aona to nije shvaćala. Ovaj sam put rekao: 'Trebalo bi ti biti drago.Moglabimibaremrećihvala.Toćetibitipodsjetniknamenesadkadsenećemomoćividjeti.'Aonamiodgovori:'Netrebamipodsjetniknatebe. Uvijek ću te se sjetiti jer si me obmanuo. Nisi finski poslovničovjek, kao što si mi rekao. Ruski si činovnik iz veleposlanstva. IzKGB-asi.Pisatćutvojemuveleposlanikuirećinovinarimaštosiradioakominedašpet tisuća funtiza jedanugodan izletsdjecom.Morašmiihdatiprijenegosevratiš.'Akadsamjojrekaokakojetoucjena,veoma se naljutila i rekla mi da joj to dugujem jer sam bio njezinljubavnik,aznasedaljubavnikmoraplaćatisvojudraganu,idasamja plaćao toliko da može pojesti ručak i da će se okrenuti drugimljubavnicimakojićeplaćatimnogovišeodmene.“

Bijes je ušutkao Charlesa. S Eaton Squarea poveo ih je desnopremaSloaneSquareu.Viktorjebrzopripovijedao,nosadjenastaviopolakosasvojomranijomgorčinom:

„Naravnodatitosveznaš,Charles.Osvemutejeizvijestila.Kakojemoglaznatidaradimuruskomveleposlanstvu?Sadsijojrekaodanapravi ovo kako bimogao izvršiti pritisak namene, kao što su gavršilinatvojegaoca.Jelitotvojaosveta?“

Charles je stao. „Viktore, dajem ti svoju riječ da te ja... mi nepokušavamoucijeniti.Chantaltoradinasvojuruku.“

„Alirazgovaralistesnjomireklistejojtkosam?“„Da.“„Znalistedaćeovonapraviti.“„Janisam.Rekaosamjojdanečininištaslično,danevršipritisak

natebe.“„Ali kad već jest, onda tomožeš iskoristiti. Možeš reći da ćeš je

zaustaviti akobudemšpijuniraozavas.Akonećuhtjeti,pustit ćeš jedatonapravi.Zamenejeisto.“

„Pokušat ću je zaustaviti. Mislim da je mogu zaustaviti, ali ti netrebaššpijuniratizanas.Jedinoakoželiš.“

„Značidamoramrećikakotoželimitoćeondaićimeniuprilog?“„Iovakoionakobitćeuredu.Nemorašništareći.“

„Zašto ne?“ Nasmijao se. „Znaš Charles, ovo je smiješno. Mislim,nije, nije za mene, uopće nije smiješno, ali objektivno govoreći,razumiješ.“Charlesseosmjehnuo.„Razumijem.“

„Pa zašto smo onda ovdje, zašto razgovaramo? Ako je možešzaustavitiiakoništaneželišodmene,ondamoguotićikući.“

„Kakohoćeš.“NaSloaneSquareubilajegužva,biojepunljudikojisu izašli iz Royal Court Theatrea. Charles ih je preko trga poveo uKingsRoad.Želio jenastavitihodati i razgovarati.Nakraju,ugomilisebaremnisuisticali.ŠarolikomnoštvoKingsRoadabilojesavršenozato.„Istinajedapostojionoštobismoželjeliodtebe“,rekaojedoksuprolazilivojarnuDukeofYork.„Alisamoakonamtoželišdati.“

Viktor se ponovno gorko nasmijao. „Charles, ne razgovaraš sdjevicom.“

„Oprosti.“„Nepostojitoštobihvamželiodati.Neželimizdatisvojuzemlju.“

Bilo je u redu. „Shvatio sampoonome što si rekao, i načinuna kojigovoriš,danisidaootkaz.Jošuvijekradišusvojojslužbi?“

„Da.“„To mi je drago. Napravio si pravu stvar. Ponovno si ozbiljan

profesionalac.“Charles ih je odveo do talijanskog kafića, koji se nalazio do

ShawrfleldStreeta,kaodasusamozbognjegaprošlisavput.Sjelisuza maleni stol u kutu. Naručio je dva kapucina. Viktor, kojega nijeništapitao,staviojekapunastol.Snjomisasvojomtrenirkommogaoje biti bilo tko od tisuću ljudi na Kings Roadu što traže identitet uprotuslovlju.

„Onda,centartijelagaozamojegaoca?“nastaviojeCharles.Viktor je slegnuo ramenima. „Ne u potpunosti. Ne više nego su

lagali sebi.Već sam ti rekaokako jebilovažno rećida ljudi radezanaszbogljubavipremasocijalističkojrevoluciji,anakonpridobivanjatvojbiseotacvjerojatnosložiosasvime.Usažetkusamosuizostavilipočetakitojesve.Ovojeslučajodvjerojatnoosamilidesetdosjea.Zatebejeovomoždavelikalaž,nozanjihjemalena.“

„Štojenapraviozavas?Kakavjebioagent?“„Akomeneucjenjuješ,zaštomoramodgovaratinatakvapitanja?

„Volišlisocijalističkurevoluciju,Viktore?“Nasmiješio se. „Slušaj Charles, vi zapadnjaci znate puno omojoj

zemlji,alimalo togarazumijete.Mi istovremenoživimonarazličitimrazinama.NaravnodavolimsocijalističkurevolucijuinaravnodasamlojalančlanKomunističkepartije. Istovremeno,nitkonedapišljivogabobazarevoluciju iuRusijinemakomunista. Jerpartija jepartija,aona nije komunizam. Samo na Zapadu možete pronaći pravekomuniste.URusijionibizavršiliuradnimlogorima.Partijaimnebidopustiladjelovanje.“

„Notisisretanštojojidaljeslužiš.“„Zbogtogasamrođen.Pitajribujelisretnazatoštoplivamorem.

Nijevažnojelisretnailinesretnaiželiliplivati,jertojemorejedinošto ima.Moždapostoje idrugamora.Noonanijeunjima,onamoraplivatiusvojem.“

„Možešmijenjatimora.Možešostatiovdje.Možešprebjeći.LjudiizKGB-auvijeksudobrodošli.“UpozadiniCharlesovaumaodjeknulesuGerryjeve riječi da nijednom ruskom službeniku ne smije to bitipredloženonitigase ikakosmijenavoditinaprebjeg,bezodobrenjaForeginOfficea.Noonisusadbilionkrajtoga.PrivatnigrađanimoguljudimaizKGB-arećištoihvolja.JediniljudikojinisusmjelislobodnopoticatiKGB-ovcenaprebjeg,bilisuoniizSIS-a,akojisubiliijediniljudiplaćenizato.Počeojeuživatiusvojojslobodi.

Viktor je zavrtioglavom. „Da i želim,uMoskvimi jekćer.A ineželimto,jervolimsvojuzemlju,jasamruskidomoljub.“

„Voliš zemlju koja ti kćer drži kao taoca.“ „To jemore u kojemumoramplivati.“

„I voliš zemlju koja je slomila istinsku narodnu revoluciju uČehoslovačkoj?“

Viktor je stavio rukuna srce. „Smojimovdašnjim iskustvom te sonim što je tvoj otac napisao u dnevniku, kako možeš pomisliti dauočavanjepogrešakaznačiiprestanakljubavi?“

„Konjak?Hoćemolipopitikonjak?“„Zaštone?Većsamzakasniopanemaveze.“„Na što si zakasnio?Na još jedno izviđanje u Beaconsfield?“

Viktorovojeiznenađenjebiloočigledno.„Zadnjiputbiosamondje.Ušumi.Vidiosamte.“

„Čestitam na tvojim profesionalnim vještinama“, rekao je Viktoroprezno. „Kako nisi bio tamo ovaj put,mogu ti reći da se ne radi oBeaconsfieldu.“

„Štoćetvojiljudimislitiotomegdjesi?Kakoćešimobjasnitikadsevratiš?“

„Reći ću imda sampoduzimaokrajnjemjereprotivpraćenja.Toće biti opravdanje. To sam morao napraviti kad si me bio vidio uBeconsfieldu. Mora biti mjera protiv praćenja prije nego dođeš docilja.Samoštosamja,kaoštoznaš,manje-višeišaoravnokakobimiostalo vremena da poslije posjetim Chantal. To govori koliko sampostaoneprofesionalan.“

Nazdravilisukonjakomdotaknuvšičaše.Viktorjeispiogotovosvena svoj brz način kao da će sad otići. Charles je naručio još dvakonjaka. Bilo koji KGB-ovac, što ovako želi razgovarati, pričat će idalje, samo je trebalo vremena.No ovaj je put Charles bio u stisci svremenompajetrebaoključ.Neznajućigdjesenalaziključanica,nijemogaoodabratiodgovarajućiključ.Promijeniojesmjeriusredotočiosenapraktičnestvari.

„Što se tiče Chantal, sutra ću se vidjeti s njom. Moram nabavitinovacpotrebandaotputuje,uvjeriti seda jeotišla inapraviti svedaništa ne govori te da se dugo ne vrati. Moguće da izvede neštonepromišljenoumeđuvremenu,nopokušatćuitospriječiti.Važnojedanepokušašponovnosenaćisnjom.Možešliitoobećati?“

Viktor je kimnuo. „Više je nemogu vidjeti i da hoću. Krychkov iRhykov stalno ćeme držati na oku. Ako joj tvoja služba plaća zbogmene,ondaćuvambitivječnidužnik.“

„Tuništanemožemo.MinismotvojiiChantalnijeUlrichepadajemožemomaknutisascenekadnamodgovara.Ovojeslobodnazemlja,manje-više.“

„Jadna Ulriche. Možda i bogata Ulriche. Možda i mrtva Ulriche.Pitamseštojebilosnjom?“

„Moždamožeš zaviriti u njezindosje kad se vratiš u centar.Rećićešmijednom.“„Značidamoramoostatiukontaktu,zane?Moramosedogovoritionačinukomunikacije.Tojecijena,Charles?“

„Nema nikakvog dogovora“, rekao je Charles kategorički, „nemacijene.Nobilobirazumno,stvojetočkegledišta,dasedogovorimozatvoj znak, ako tijekom svojih zadnjih dana ovdje uvidiš da si podsumnjomiodlučišpromijenitibrod,promijenitimore.Naravnodatoneželišinaravnodasututvojaženaikći,noakositiunemilosti,onesuondaovakoionako,inećetevidjetiostanešliovdjeilisevratišpa

provedeš dvadeset pet godina po radnim logorima. I uvijek postojineka šansa da ih se izvuče.Dvadeset pet teških godina ne može seusporeditisdvadesetpetlagodnihgodina?Penkovskyjebioubijen.“

„Zapravosugaobjesili,posvepolako.Bilojesnimljeno.KatkadtopokazujunovacimauGRU-u,daimajunaumuposljedice.Noonjebiovelik i važan špijun. Napravio je strašnu štetu. Ja nisam napravioništa.“

„Akotiodlučetopovjerovati.Moždapostojepolitičkirazlozizbogkojihćeimodgovaratidaimajuvelikišpijunskislučaj,javnosuđenjespriznanjimakoja ćebatinama istjerati iz tebe. Ženu će s prijetnjamavašoj kćeri prisiliti da svjedoči protiv tebe. Tako će još jednompokazatipokvarenostzapadnjačkihobavještajnihslužbi.“

Vidio je da su njegove riječi pronašle cilj i imao je kratku vizijuHookeyja na svojemu mjestu. Hookey ne bi stao kao on. Vršio bipritisak.

„To nije samo pitanje ovog ili onog mora, Viktore. Tu nemajednakemoralnevrijednosti.Unašemunemakrajasmećuiotpacimaitruleži,noonoukojemsitinamjernojezagađenoizagađujeseidalje.Izrodilo je i progutalo Ulriche te tisuće poput nje. Kako bilo, tvojamalena curicamoći će birati samo po tvojim odlukama, kao što je iUlrichemoglabirati.Onajetakođerodraslausistemugdjejeljubavnaafera značila izdaju. Teške su to odluke, ami ih predstavljamo kaolake,noipakseimaštoodlučiti.Sretansištomožešbirati.Mnogitvojizemljacinemogu.“

„Moradajeitvojotacmisliokakojeljubavnaaferaizdaja.“„Moj je otac pogriješio. Nije to izdaja. To samo nije u skladu s

pravilima. Ali ono što je napravio poslije jest pogrešno.“ Viktorovblijedilikpostaojenapet.Charlesjeosjetiokakoslučajnikadnijevišebio pod njegovom kontrolom. Bio je to prirodni trenutak da smanjipritisak,daprikočikakobimoždanašlizajednički jezik.Ako je ikadželio to postići, sad je bilo vrijeme. „Možda si u problemima,moždanisi,nosvakitrenutakštogaprovodišsamnomovevečeripridonositomeda budeš. Postoji li samopolovična šansa da si u problemima,trebaobisesložitisamnomglededogovorakakodanamdašznakotome je li sve u redu, da li se vraćaš ili želiš porazgovarati, ili teprisiljavaju da se vratiš, a ti želiš skočiti s broda. Dogodi li se ovozadnje, intervenirat ćemo i ščepati te. To bi bio strašan incident, a

učinitćemotosamoakosetijaunaprijedsložimoštoćemonapraviti.Toćeimatisvojucijenu,amićemoChantaldržatitiho.“

Uopćenijebiosiguran,čakniupogleducijene,dabiseuredstimesložio.

OdobrenjeForeginOfficeazatražilobisenaknadno,atojeuvijekbio problem. Bit će galame. Sve je rekao bez ovlaštenja i nije imaonikakvihpravanatrgovanje.Noukolikojecijenabiladovoljnovisoka,aliplativa,bilojeizgleda.

„OndaCharles,nakrajusmodošlidoucjene“,rekaojeViktortiho.„Nijetoucjena,Viktore.DržatćemoChantaltihosložiosetisičim

ili ničim. Ne mogu reći da više nikad ništa nećeš čuti od nas, alisigurno nećeš čuti u okolnostima koje bi bile kompromitirajuće zatebe. Odeš li ponovno u inozemstvo, vjerojatno ćemo pokušatirazgovaratistobomdavidimojesilisepredomislio.Noodaberešlidavečeras ništa ne dogovorimo, možeš slobodno otići i vratiti se uMoskvubezikakvihprijetnjisnašestrane.Želišlidabudemospremnikakobismotipomogli,toćeimaticijenu.Tonijeucjena.“

Viktorsenaslonio.Njegovjedrugikonjakostaonetaknut.„Kojajecijena?“„Jednopitanjeijednoobećanje.Odgovoritćešiskrenonapitanjei

održatćešobećanje.“Viktor više nije ništa rekao. Charles je prošao pogledom po

šarenoj,brbljavoj,mlađahnojgomiliukafiću.Profiljedneženebiomujemalopoznat.„Kojejepitanje?“rekaojeViktorpotiho.

„Pogledaj oko sebe.“ Charles je mahnuo glavom prema ostalimgostima.„Mladi

ljudizabavljajusekaoiusvakomgradunasvijetu,čakiuMoskvi.A u nekim od tih gradova, ili blizu njih, tvoji ljudi planiraju ostavititvojeNasledstvo,paovim ljudimamožezaprijetitipožar iliotrovanavoda ili tako nešto. Operacija Nasljeđe priprema se sad, ovdje uLondonu. Znaš zakakvu taktiku služi.Ti si dio toga.Ne želimdamiodaješ detalje, podatke o svojim ljudima ili agentima. Samo želimznati jesi li pronašao i pripremio svojamjesta, svoja tajna skrovištaoružja,ilizaštovećsluže,iliihjošuvijektražiš.Tojesve.

„Aobećanje?“„Čuješ li ikad za koje mjesto, da se priprema, planira ili puni,

obavijestitćešmeotomu,bezobziragdjećešbitinaovomesvijetu,do

krajaživota,čakikadbudešstaracuMoskvi.Asadiovdjedogovoritćemonačinprikrivenekomunikacije.“

„Mogusesložitistime,alikakoćešznatidatigovorimistinu?“„Morat ću ti vjerovati, kao što ćeš timenimorati vjerovati glede

Chantal.“Viktor je zuriokaodauCharlesovu licu traži svojuodluku. „Pod

jednimuvjetom.Dadogovormeđunamabudeosoban. Janisamtvojagent.Nećušpijuniratizanjih.Noovastvar...da,ovatijestvarvažnapa ću ti reći.“ Nagnuo se naprijed stavivši ruke na stol. „To za tebeosobnonećebitilako,Charles.“

„Recimi.“„MojaulogauoperacijiNasljeđe,kakojetizoveš,doistajenovijeg

datuma.Nisamimaopojmaonjojkadsamdošaoovamo.Ondasumireklidaimamovažnogagentakojiraditajniposaozadrugiodjel...“

„DirekcijuS,ilegalce?“Viktor je kimnuo. „A taj je agent primao naredbe iz centra, nije

komunicirao s veleposlanstvom, a časnik zadužen za njegov slučajobičavao je ići do njega. Unovačila ga je prijemnogo godina Drugaglavnadirekcija,aonda jeproslijeđenDirekcijiS,azatimprekonjihnama u London. Ostali službenici ovdje nisu znali za njega, samoveleposlanik i ja. Bio je to tvoj otac, naravno. U mnogo godinanapravio jepunostvarizanas,aobavljao jeposebnezadatke.Bio ječovjek od povjerenja i imao je određene vještine.Njegova je zadnjazadaća bila da pronađe mjesta gdje bismo mogli sakritiradioprijemnike,oružje,eksplozivilidokumente,takodabiihagentiDirekcije S, koji su bili obučavani za sabotaže, mogli u određenovrijemeiskoristiti.Ovdjejesadnajmanjejednostaroskrovištekojejenašaojedanagentprijetvojegaoca.Samoveleposlanikznagdjeje.Nocentarjetrebaojošitvojseotacsložiodaćeihnaći.Trebaomujetobiti zadnji zadatak prije umirovljenja. Kad je zadnji put putovao uinozemstvo,tajnojeotišaouRusijugdjegajevisokivladindužnosnikodlikovaoRedomLenjina.Tomujebilojakodrago.“

Charlesjemisliodasepočeoprivikavatinaidejukakomujeotacbio špijun, no sad je Viktorove riječi osjetio na dnu trbuha. Bilo jeolakšavajućeštoništanijetrebaoreći.„Nikadganisamsreo“,nastaviojeViktor,„kaoinitkoizveleposlanstva.Isprvanismoznaliokomeseradi, znali smo tek njegovo tajno ime, Builder. Centar bi nas

obavijestio što je napravio, do kojega je stadija došao i što kaopodrška moramo učiniti. Moja prva uloga bila je pronaći tajnepretince i proslijediti podrobnosti u Moskvu. Za njega je porukeostavljao i uzimao netko drugi. Ne znam tko. Drugi agent, moždailegalac. Također sam morao provjeriti svako skrovište koje jepronašao. Naređeno mu je da pronađe jedno blizu zapadnog dijelaLondona. U tom dijelu imate strateška mornarička i zračna vojnazapovjedništva, a isto tako i komunikacijske centre te vladinaerodrom u Northoltu. Tamo je također Heathrow i Chequers.Područje je veoma osjetljivo, ali i veoma pristupačno. U Rusiji setakvommjestunebismjelopribližitinatisućukilometara.UEngleskojsteprevišeopušteni.“

Charlesjekimnuo.SadjegledaoočevukapukojajebilanastolcupokrajViktora.

„A zato što je to skrovište bilo namijenjeno za veoma osjetljivuopremu, centar je tvojemu ocu poslao posebne instrumente zatestiranjepodrhtavanja,vibracijaitakvihstvari.NašaojeskrovištenaimanjublizuLondona,kadsubilinekipraznici,tijekomBožića.Mogaojebrzodoćidonjega i sakriti instrumente jernijebilo sigurnoda ihčuvakodkuće.Centarjedobioporukukakojeobaviostvar.Opisaojepodručje u kojem je bilo skrovište, a sljedeća poruka sadržavala jetočnekoordinateiputove.Noondajeumro.Takosamoznalismozapodručje, ali ne točno gdje i što moramo napraviti želimo li gapronaći.“

„ZatoBeaconsfield?“Viktor je kimnuo. „Centar je želio instrumente. Znali smo da je

skrovište blizu vrha brijega, blizu staze što prolazi kutom vojnogkampa, no nisam ga mogao pronaći. Nije bilo naznaka prekapanjazemljeiličegadrugog,anismomogliriskiratidajailitkodrugionamoprečesto odlazi. Zato sam morao ići na trčanje, razumiješ, da bibritansketajneslužbemislilekakovježbamzaolimpijadu.Acentarjemoraonaćinekogadadovršiposaotvojegaoca.Nisuželjelidatoidepreko veleposlanstva zbog vašeg nadgledanja. Otkako je Lyalinprebjegao, nije lako raditi u Londonu. To je sve živa istina Charles,znam to.“ Potišteno se nasmiješio. „Sve se to zbivalo kad sime kaoslučajno sreo u parku. Naravno da sam o tome izvijestioveleposlanstvo,aonisuizvijestilicentar,kojinasjeiznenadiotimeda

imašdosje.Da,nijebiobaštvoj,bio jedodandosjeutvojegaoca.Nomislimdasadimašsvoj.Azatimsunas jošvišeiznenadilizahtjevomkakosemoramopetnaćis tobom,da timoramrećiza tvojegaoca iondatepokušatipridobiti.

Možda su te trebalida zauzmešnjegovomjestouNasljeđu, ili zadrugestvari,nosvedotadanismoimalipojmadasutvojotaciagentNasljeđabiliistaosoba.“Nasloniosejeiispiokonjak.„Charles,mislimda sam i više nego odgovorio na tvoje pitanje.Ovo što sam ti rekaovrijedi i više od dvadeset pet godina, zar ne. To znači“, prošao jekažiprstompogrlu, „dasadtimorašureditistvarsChantal.Nećeš jejakopovrijediti?Usprkosonomštojenapravila,nebihtoželio.“

„Platit ćemo joj da ode i šuti. Dovoljno da budemo sigurni kakoneće zucnuti. Uopće je nećemo povrijediti. Moramo se dogovoritikakvim ćemo se znakovima sporazumijevati sljedećeg tjedna, iposlije.“

„Icijelogmojegživota?Ozbiljnotomisliš?“„Apsolutno. Ne samo za Nasljeđe, o kojem u budućnosti možda

hoćeš, amožda i nećešnešto znati, nego za tebe. Zadeset, dvadesetgodinamožda ćeš poželjeti prebjeći.Moramo imati način na koji ćetvojaporukadoćidonas,bezobziragdjebudemo.Zanarednitjedanmožetobitipomozi,dođiiizbavime'ili'želimrazgovarati'ili'svejeuredu'. Moramo biti blizu tebe. Moramo porazgovarati o delegaciji skojomćešbiti.ForeginOfficemoraimatinjihoverute.Jesilizato?Štojesonomdvojicomkojusispominjao?“

Neprijateljski obavještajni časnici, rekao je Gerry, međunajtvrđima su za pridobivanje, no najlakše prebjegnu. Jezik tajnekomunikacije internacionalan je poput treninga i discipline u vojsci.Viktorjebioiskusanipromišljenioperativac.

„Dobro su te istrenirali“, rekao je Charles kad su završili,smatrajućitaktičnimdanekaženištazasebe.

„Kako možeš to reći nakon Beaconsfielda? Znaš da me je sramzbogtoga.“

Zapovratakuzelisutaksi.ProšlisupokrajClaireinastana.Obojicasupogledalapremaprozoru.

„Želimtivišeodsreće“,rekaojeViktor.„Ovomorafunkcionirati.“Charles je zaustavio taksi prije ulice gdje su im bili parkirani

automobili. Bilo je bolje da nitko ne vidi Viktora uz nekoga pokraj

automobila s diplomatskim registarskim pločicama. Još su partrenutakabilizajednonapločniku.

„Zadržatćukapu“,rekaojeViktor.„Doksenevidimo.“„Akosevidimo.“Charles je pošao da će se rukovati, no Viktor je odbio njegovu

ponuđenu ruku i krenuo je naprijed raširenih ruku. Rastali su seruskimmedvjeđimzagrljajem,obrazomuzobraz,bezriječi.

Charles je zaobilaznimputomkrenuodoautomobilana tajnačindajući Viktoru vremena da ode. Kad je izvadio ključ da će gaotključati,otvorilasusevrataobližnjegVolvaiiznjegajeizašlažena.

„PorukaodHookeyja“,reklaje.„Imajoškonjakauuredu.Voliobidamu sepridružiš.Mi ćemo te povesti pane trebašbrinuti hoćeš lizbogvožnjeprevišepopiti.“Charlesjebuljio.

„Sue.“Djevojka iz SV se smješkala. „Znaš kako treba izbjegavati stare

prijatelje,zarne?Dvasiputauonomekafićupogledaoravnopremanašemustolu,

ravnounas.Morala sam ti okrenuti leđa. Jim jemislio danamželišrećikakosinasopazio.Alinisi,zarne?“„Uopćene.Strašno.Biosampreokupiranrazgovoromošpijuniranjudabihsetakoiponašao.“

„SamozahvaliBoguštotonisubiliRusi.Usput,nijeihbilo.Bilismotamo zato da provjerimo. Hitan zahtjev iz tvojega ureda. Bit ćenajboljedanepuštašslavnogHookeyjadačeka.Znaseonmaknutiodsvojegastola,baremkolikosamjačula.“

10

Za ručkom sljedećegdana, Charles je sjedio samu argentinskomrestoranu blizu Covent Gardena. Ovaj je put imao sa sobom knjigu.Namjeravao je još jednom pokušati čitati Middlemarch. Oči su muneprestanoprelazileprekoistogodlomka.

„Moraotićiodvasosjećajućizahvalnost,prešutnorazdraganaštosvršavasnamaodlučnadavišenikadnevidinasiliRusetegorjetiodželjedapobjegne“,rekaojeHookeyujutro.„Zatomorabitisigurnadajetozajam,nepoklon,paćetakoosjećatistrahdanasponovnosretnejerbijemoglizatražitidavratidug.IstovremenomoramislitidavamjestalodaponovnostupiteukontaktzatoštoželišdatoistonapravisŠvalerovim nasljednikom koji ima reputaciju seksualnog nasilnikapunogobijesti.Imorajojbitijasnodanesmijenipomislitinakontaktsa Švalerom, da je nestao u gulagu, da ga nitko ne smije i nemožespominjati.“

DvaipolsatarazgovaralisuuHookeyjevuureduštojevonjaonaduhan i konjak. Bili su sami u zgradi, uz osoblje za vezu, stražare ičasnikenadužnosti.MoraojepredHookeyjemproćisvakuriječkojaje bila izgovorena na sastanku s Viktorom, i to dvaput. Kritički jegledaonanjihovdogovorodavanjuznakovaimozgaokakoćestvarbitipredstavljenaMI5-u: trebalo je istaknutidvačlanadelegaciještoih je Viktor spomenuo. Smijuljio se Charlesovoj pogrešci jer nijeprimijetiopratnju,čestitaomunavijestimaoNasljeđu,paseponovnostao smijuljiti jer jeMI5 gmizao sa svojim čačkalicama po zemljištuokovojnogakampauBeaconsfieldu,aništanijepronašao.Nagađaoještoćesedaljedogoditiiocijeniodaovojošnijebilounovačenje.

„Postoji sve veća težnja u ovoj službi da se svjesna provizijaobavještajnogradaračunakaopridobivanje.Tonijeto.Kaoštobistetrebali znati sa svojeg tečaja, za agenta se može reći da je sasvimpridobijen, i da je postao agent, samo kad on ili ona prihvatipremještaj drugome operativnom časniku, jer tako prihvaća da imaodnossaslužbom,anespojedincem.Učinilistesveveomasjajnosasvojimprijateljem,no jošsmodalekood toga, čak iakogaponovnosretnetesovestraneStiksa.“

Zadnjih pola sata razgovora proveli su razgovarajući o detaljimazanaredni tjedan,nakrajučegaseCharlesosjećao iscrpljeno i tupo,

dokjeHookeynastavionesmanjenomenergijomibistrinom.„Izvijestiti Huga prva je stvar za ujutro, naravno, bez ikakvih

naznakaoNasljeđu.On može obaviti svu papirologiju. Voli te stvari, ja ću unaprijed

srediti stvar s MI5-om na određenom nivou pa će znati da se sveodigralo u kontekstu Nasljeđa. Ako mislite da je teško o tomepripovijedati zanemarujućiNasljeđe, stavite sveudrugikontekst,naprimjer, Švalerov prebjeg. Stvar je u tome da mora postojati neštobirokratsko,aštoćebitirazlogomnašekoncentracijenaŠvalera,bezširenjakruganaNasljeđe.Dakletojeprvastvar.Ostatakdanabitćeteu gužvi, kao i cijeli tjedan. Reći ću službeniku neka odmah ujutronazoveHugoadadođeovamo.ZbogtajnogskrovištauBeaconsfieldu,MI5ćemoratiponovnoupotragu. Ići ćetesnjima.Vi ćetesemoždaprisjetitikakobirazmišljaovašotac.Jaćutourediti.“Napraviojejošjednubilješku,azatimstaviorukeizaglave.

„Vaš je otkaz postao veoma koristan. Bilo bi inače vražje teškoplatitisavtajmutan,neovlaštenposao.Bitćeipakteško,alinetoliko,jerstedežurnikrivac.Tojeistojakokorisno,iakostejošnaplaćizazadnjimjesec.Atoznačidavasjošmogukoristiti,ha?“

KadjeposlijedvaCharlesotišao,Hookeyjeponovnozapaliosvojululuipočeoraditiskicuplana.

Charles je sad vidio kako mu se preko ceste približava Claire.Gegala se je na visokim potpeticama i nosila je usku, kratku, bijelusuknju.

„Dragi“,reklajeteatralnoprivlačećipažnjusvihljudiurestoranu.Ekstravagantno ga je poljubila u oba obraza, a onda je malenim,nacifranim rupčićem obrisala s njih razmazani ruž. Kad su sjeli,izvadila je zrcalo iz torbe i popravila ruž na usnama, a on jepripovijedaoomeniju.

„Čula sam za ovo mjesto“, rekla je zaokružujući usta u zrcalu.„Hoćuprobatitoštozvučikaotampax.“

Charles na kratko bijaše u mukama, a onda je konačno našaoempanadas.„Dato“,reklaje.„Nekakvepalačinke,zarne?Ivino?“

„Naravno.Naravno,ivino.Uvijekmorabitivina.“Onjeizabraorestorankakobijeodvukaosnjezinaterena,kakobi

se stvari činile drukčijima i kako bi, ukoliko susret pode krivimsmjerom, bila svjesna da je daleko od ljudi što ih poznaje. Bila je

mnogo živahnija od ostalih i ne više slomljena i iscrpljena žena odprošlenoći,iakojeispodnjezinadebelogslojašminkebilonaznakaicrtastarenja.Bilo je topoputzategnutemaskepreko lubanje.Očisujoj imale površni sjaj što je sprječavao prodor u dubine ili naznakepromjene raspoloženja. Njezin opis četrdeset minuta s Viktoromprošlenoćibiojeglazbazauši:džogiraoje,aondasvratiodajojkažekoliko jevoli,dao joj jeogrlicu,nazvatćeprijenegoode,bilomu ježaoštonemožedužeostati.Nijespominjalasvojezahtjevezanovcemnidajeprijetila.Nijeprestajalapričati.

Charles je pričekao dok nisu došli do kraja prve boce. „Imam zatebedobruilošuvijest.Kojuželiš?“

„Dobru,naravno.Nevolimloševijesti.“„Dobra je da ćeš dobiti novac, mnogo novca. Ovi s vrha, što te

plaćaju, prihvatili su moj prijedlog da ti zbog sveg dobro učinjenogposla, a što si ga obavila za nas, trebaju dati novac kako bi otišla uCornwall na odmor koji želiš. Sad kad je Viktor otišao pravo jevrijeme,vratitćemosenanjegakrozkojuminutu,daimašprilikuzadugačakodmorprijenego sepozabavišnjegovimnasljednikom,akoćešhtjeti.Radiseopettisućafunti,bezkamata,kreditbezvremenskeobveze vraćanja, a čak ga i nećeš trebati vratiti novcem. Možeš gaisplatiti vremenom što ćeš ga provesti za nas s Viktorovimnasljednikom.Jeliponudadobra?“

Očisujojseraširile.„Peter,dragi,titomeniozbiljno?Kolikogodželim?Aštojesporezom,nećemigavaljdauzetikadjetonovacodvlasti?“

„Nećetoznati,osimakoimtinekažeš.Veliš libilokomeneštoonjemu,toćepovućiobvezudaimsevrati.Lošajevijest...“

„Nemojtosadkvariti,Pete.Neželimjeznati.“„Loša je vijest što Viktorov nasljednik, ako je to taj na kojega

sumnjamo, imareputaciju razuzdanog tipa.Ništa s čimenebimoglaizaćinakraj,utosamsiguran,jervjerojatnojepoputonogčovjekaokojemu si mi pripovijedala. Imao je problema s nekom djevojkomtijekom zadnjeg službovanja u Meksiko Cityju. No ništa mu nijedokazano.Ustvari,neznamjesu li je ikadpronašli.CIA je jošuvijektraži.Moždačujemoneštovišepaćeispastidanijetolikološekaoštozvuči.Bitćezanimljivočutištomislišonjemukadgasretneš.“

Kimnulaje.

„Još jeozbiljnijeono što sedogodiloViktoru.Očito suganjegoviljudijučercijelidanimalipodnadzorom,premdanismosigurnujesuliga pratili kad je pobjegao i nazvao te. Možda jesu, možda nisu. Noovogajutranijeradioonoštouvijekradiitelefonskacentralanijemuprespajala pozive. Tek je viđen s dvojicom špijuna, čuvara što suupravodoletjeliizMoskve.Moradasuotkrilineštoonjemu.Jesuligavidjeli s tobom, to ne znamo, no moguće je.Neki od njih viđeni sujutros u Belgraviji. Premda ne i u tvojoj ulici. Možda se radi oslučajnosti,amoždaimajusamoopis,neimeiadresu.“

„Mislišdametraže?“Lakovjeranstrahdržaojojjeočiiustaširomotvorenima.„Štosmjeraju?“

Charles je slegnuo ramenima. Njezina je zabrinutost bila tolikoočita da ju je nakratko požalio, bila je bespomoćna, ostavljenanekome da je iskoristi i pažljivo njomemanipulira, a poslije, kad jeiskoristi, lijepo ostavi. Autsajderica. Postala je autsajderica. Zbogonoga što je pokušala napraviti Viktoru, što mu je još uvijekpokušavalačiniti,bezproblemajenjegovulažčinilouvjerljivom.

„Neznam.Vjerojatnosutesamoidentificiralidoksugasaslušavali.No s tim ljudima nikad ne znaš. No ti ionako odlaziš. Neće se ništadogoditi ako se malo pritajiš.“ Goli čovjek s bradom ušao je urestoran.Ljudi su se počeli smijati, zviždukati, glasno veseliti ipljeskati. Prošao je pokraj njihova stola do kraja zida, okrenuo se iotišaovan.

Clairejezapalilacigaretuigledalagatupimpogledom.„Moramlijakobrzootići?Kadćešimatipettisuća?“

„Imam ih sa sobom, u kesi. Plus ono što ti dugujemo. Ako želiš,možešsigurnootputovatizaCornwalljošvečeras.“Nijebiosiguranjeli bila toliko preokupirana da nije vidjela čovjeka ili su za nju goli,nepoznati ljudi bilo nešto svakidašnje da joj njihovo pojavljivanje ujavnostinijebiloiznenađenjekaozadrugeljude.„Jesilividjelaonogačovjeka?“

„London je prepun čudaka. Da budem iskrena, drago mi je štonemam veze s time.“ Charles je kimnuo. Kad su ljudi nastavili jestinjihove empandose usprkos golom čovjeku, operacija Nasljeđepojavila semeđupapirimauWhitehallu te u birokratskimkutijama.Neće tonikomeporemetitivikend,odlazaknagolf, školskesportskedane ili večernje zabave, osimmoždaHookeyju.Bilo jeprotuslovlja,

domislioje,prijenegonerealnosti,utomgolomčovjeku,jerkaodajesimbolizirao protuslovlje svakodnevnice. Špijunaža je bila takva.Razviojeokuszato.

Novac je bio zamotan u plastičnoj vrećici Marks 8c Spencer.Moralamujepotpisatidagajeprimiladoksusjedilizastolom.Rastalisusevaninaulici.Izljubilagajeuzbuđeno,smnogožaraiobećaladaćesevratitiuLondončimbudemoglatedaćeostatiuvezi,aonjujeoprezno uvjeravao kako će biti dobro, da će ured paziti što će Rusipoduzimati,kakoimnećebitidopuštenodabezodobrenjaidusvedoCornwalla i da radosno očekuje njezine utiske o notornomperverznom čudaku kad krene s njim u akciju. Razmetanje je bioobostranoiuspješno.

Charles je razmišljaokakobivećsljedećeg tjednamogaokrenuti

potražitiposao,nojošnijebiosigurandabimogaoraditineštodrugo.Ideja da piše životopis bijaše mu odbojna. Životopisi su neizbježnonečasni,aon je imrzio takavnačin isticanjesebesama.MoždabisemogaopokušatiprebacitiuForeginOffice,ukolikobigauzeli,uštojedvojio.Nijeseželiotimebavitiionibivjerojatnotootkrili.Nijeimaousebiosjećajogorčenosti,noosjećaojepojačanuodbojnostodsvega.Prvo je jutro spavao dokasna, drugoga se nije obrijao. Ručao je sdvojicom starih prijatelja. Jedan je bio s Oxforda, sad ambiciozanodvjetnik, drugi iz vojske, a sad je napredovao u ministarstvufinancija. Jedva je uspijevao probavljati to razmetanje entuzijazmakojeobičnostvaranekusvojustvarnost.Uvijek jeprijeuživotubilonečeg što ga je pokretalo, no sad je jedino što ga je pokretalo bilaodlučnostdadođedo istineo svojemuocu,au tomenijebilo sjajneperspektive. Nalete ljutnje zamijenilo je očajanje, koje se pakpremetnulo u čežnju da razgovara s njim, da bude ovdje, da seposvađasnjimizatražiodnjeganekagauvjerikakotonijemoguće.Održavaojeuglavizasebni,utješnirazgovorsAnnom,noniutomenebijašebudućnosti.OglasiojeRoverauExchange&Martu.

Usprkos svemu, jedan je dio njegova uma slijedio rutu sovjetskedelegacije doMeđunarodne pomorske organizacije s kojom je bio iViktor.Viktorasupratilidaninoć,bioonnauliciiline,nasastancima,kod kuće u krevetu, kad bi jeo ili prevodio. Svaki korak koji jenapravioizvansovjetskihzgradabiojenadgledan,asvakamogućnost

gdjebimogaosignaliziratipozivupomoćopreznorazmatrana.Sistemkoju su on i Charles izmislili bio je tradicionalan, a uključivao jezabilješke kredom ili naljepnice koje su se podudarale. Viktor jeotkriokakojeisnjegovimocemimaoznakovezaslučajhitnosti.

„Ovo uključuje vještine jednostavnosti i fleksibilnosti“, priznao jeHookey,„nozatonedostajujasneokolnostiukojimaćeseŠvalernaćiovogtjedna.Gdjećeostavitiznakkredompadatonitkonećeznati ihoće li je nositi sa sobom u džepu? To je lako za agenta koji je upoziciji poput vašega oca, ali ne i za KGB-ova čovjeka koji djeluje uveleposlanstvupodnadzorom.Dobro,ako jeon topredložio,ondastimeimožepobjeći.“

Viktornijeodaslaosignalkojibiukazivaonavećuopasnost.Znaknjemu, da je upalila stvar s Clair, naljepnica na jednoj telefonskojgovornici, blizu glavnog ulaza u veleposlanstvo uKensington PalaceGardensu, koju je bilo lako vidjeti iz automobila ili pješke, bila jenalijepljenaiostalajetamocijelitjedan.Charlesvišeništanijemogaonapraviti, no to nije spriječilo Hugoa da ga pozove na procjenunapretka,kaojeontorekao.Bilesupripremljenerazne,kaoslučajne,automobilske nesreće, policijske provjere na cestama, unaprijedodređenamjesta za bijeg, a ako bi stvari postale očajne, onda su tubilaupozorenjaopostavljenirnbombama,svedaseViktoruomogućibijeg,osimakosnekimnijevezanlisicama.Njegovažena,Tanya,bilajeglavniproblem:nijebilonačinadaseunaprijedsaznajelivoljnasnjimprebjeći.Zbognjihovekćerivjerovaojedanije,alinijeseusudiorazgovarati s njim. Znakovibimorali reći hoće limu sepridružiti, aukolikobi,imalabisamonekolikominutadaprimiupute.

„Znam da je sve pripremljeno, nomislim kako je vrijedno trudasvakodnevno provjeravanje svih operativnih detalja, jer možemovidjeti gdje su potrebne promjene ili se uvjeriti kako nismo neštosjebali“, rekao je Hugo više nego jednom razdragan svojommetaforom.

„Cijelo samvrijemeukontaktu sMI5-om inaravnoda sunjihoviresursiprotegnuti

nadslučajem.Moralisusmanjitipokrivanjenekihciljevaodvelikevažnosti,dabimogliraditiposaodvadesetčetirisatazbogonogaštoste između sebe zakuhali ti i Švaler. Dakako da se koriste i SVizvorima izKGB-a, koji su ogromni, dok si ti naprotiv još neiskusan.

PojasniosamtoMI5-u.NeiznenađuještosubiliveomanezadovoljnitvojimkontaktimasMataHari,budućidasuodnasčvrstotražilidajese klonimo dok ne dođu do istine o njezinu poslaničkom poslu.Zapravo, veoma su nezadovoljni. No poveo sam se Hookeyevimriječimakakosiizvankontrole,dasidaootkaz.Dabudemiskren,nisubašbilisretninistime.Ocrnilisute.Noonoštomenizagorčavaživotje to što ne znam kamo da te smjestim, a problem su i troškovi tenovac koji si dao Mata Hari. Ako si još u službi, onda to ide podustaljenepostupke,ukolikonisi,ondajetoneštodrugo,ovisnootomečime te proglasimo. Nazovemo li te agentom, morat ću ti otvoritiagentski dosje. Nazovemo li te registriranim obavještajcem, to jeponovnoneštodrugo.Prokletegnjavaže.Usput,Annatepozdravlja iželiznatijesilipronašaonoviposao.“

„Nijebilodovoljnovremena.“„Najboljedasepožuriš.Puštašbradu?“„Ne.Samosenisambrijao.“Charlesjenosiotrapericeinijeimaokravatu.Osjetiojeiuživaou

Hugovunezadovoljstvuzbogtoga.KadsenakratkosreosHookyjem,onjetoignorirao.Biojekratakiposlovan.

„MI5 traži momčad koja će danas poslijepodne otići uBeaconsfield“, rekao je. „Razgovarao sam s njima da vas uzmu.Maureen je uredila da vas poberu u vašemu stanu. Reći će vam ukolikosati.“

Dva su ga čovjeka pokupila Cortinom,Mick i Jeff. Obojica su bili

niskiinosilisusakoeikravate.MickjebioizLondona,JeffizLeedsa.Bilisuugodni.

„Nisamradiopravupretraguvećgodinama“,rekaojeJeff.„Samonekeprovale.“„Prošlotjedni odlazak tamo nije bila nikakva pretraga“, rekao je

Mick. „Rekli su nam pogrešno prokleto područje, poslali su nas datratimo vrijeme oko menze i slično tome. Ti smatraš da je to vanograde?“

„Pokazatćuvam.“Na glavnom ulazu u Old Beaconsfield izvadili su crno-bijelu

propusnicuvojnepolicijeimahnulinjomebesposlenomstražaru.„S ovim komadićem plastike čovjek može bilo kamo“, rekao je

Mick. „Zapravo je to smiješno, jeru stvariništaneznači.Uobičajenepropusnice vojne policije su drukčije, a ove su dali samo nama, noizgledaju bolje od pravih. Važe i za civilnu policiju. Najkorisnija odsvijukartica,takomizanjukažemo.“

Prošli su pokraj suvremene časničke menze, pokraj krila zatečajevegdjesuslužbeniciForeginOfficeaitajnihslužbidolaziliučitiruski jezik, zatim pokraj bivšeg vojnog kompleksa za ratnezarobljenike,kojijesadslužiozavježbuiskladištenje.

„Ravno“,rekaojeCharles.„Ravnoprekosportskihterena?“Skupina mladih vojnika u crvenim vestama i vrećastim plavim

kratkimhlačamanevoljkojetrčalaokoigrališta.Biojehladan,nijemdanpasevidjelokakodišu.Mreže i zastaviceukornerimaostalesuna nogometnom igralištu. Netko se izderao na vojnike i vidljivo jeubrzao. Charles se prisjetio kako se u vojsci uvijek viče. Morate senaviknuti na vikanje i da se na vas viče.Umodernom, civiliziranomživotu vikanje predstavlja šok. Kamp je prizvao u sjećanje njegovihtjedan ili dva provedenih ovdje, komfor usporediv sa životom ubojnoj,nepremjerenonaporanživot,komičnosvadljivikomandir,čajs Janet u gradu, pijani konjički časnik koji je, među prestrašenimpješadijskimdobrovoljcima,izsvojedvadesetkeispaliodvašaržerausvježedekoriranizidkafića.

Cortinajeplovilaokopoljapremašumovitomkutuivisokomziduotvorenestreljane,gdjesuistali.Izaskrivenogstražnjegdijelaizvuklisu lopate, pijuke, sonde, detektor metala i naprave za provjeruakustike.Dvasutragačaodjenulaplavekombinezoneigumenečizme.„Namočitćeteseuvisokojtravi“,rekaojeJeffCharlesu.

Charles jeubrzobiomokardokoljena.Počeli suu šumi,podaljeod travnatog područja, koje je i Viktor već pregledao ne bi li našaoprekapanomjesto.Mickjekoristiopijuk,aJeffdetektormetala.Našlisustaružicu,zahrđaluvilicu,malenuhrpudevetmilimetarskihčahuraikomadmetalakojijemogaobitidionekestarekutijezastreljivo.

Charlesjeodšetaoinasloniosenazidstreljanesmetama.Pokušaojezamislitiocasnjegovimštapomzahodanjeimalenomlopatomkojuje kasnije sakrio ispod svojega teškog kaputa, i kako hoda ovudatijekom Božića, nešto malo prije nego je umro. On bi tražio mjestokojesemože lakosakriti,ali i lakopronaći,kojesenemožeopaziti,

koje nije daleko od ceste, mjesto koje šetač ili džoger može usputposjetiti,nokojese inačeneposjećuje.Mjestobi trebalobitimogućeukratko i točno opisati tajnimpismom ili brzimkratkovalnim radio-prijenosom.Moralobibitištomanjeprekapanjapozemljiitrebalobibitimalo skriveno. Pokušao je zamisliti oca kaopraktičnog čovjeka,profesionalnog promatrača koji je stajao tamo gdje je sad bio on igledaouokolo.

Čim je tako pogledao na stvar, sve je postalo jasno. Otišao je doMickaiJeffaipokazaoimnasipstreljane.„Probajtamo,upijesku.“

Pješčani brežuljak u kojem su završavalimeci, nalazio se onkrajzidaibiojevisoktridotriipolmetra,aupodnožjujebiojednomširi.Kartonskemete, kojih se jakodobro sjećao,mrke, blago azijatske, sramenima i glavama pod kacigama te oružjem u rukama bile su nakolcima i zabijene u zemlju na pola brijega. Većina metakazaustavljala bi seupješčanombrijegu, neki u zidu iznadnjega, nekiispredupješčanomtlu.

Jeffjebioskeptičan.„Tamo,tamogdjebimecipljuštaliuto?“„Dolje, u podnožju“, rekao je Charles. „Tu gdje je još pjeskovito.

Tamouvijektapkajuvojničkečizmedokpostavljajumete,nonitkonegađatolikonisko.Pokušaj.“

„Ipak je puno olova.“ Detektor metala proizvodio je ujednačenubuku. „Rekao sam ti, puno je olova. Potraćeni meci.“ „Pokušaj spijukom.“

Nakontriiličetiriubodaudariojeuneštošupljeiplitkozakopano.Mick jepažljivokopaodok senijepokazaokomadpoklopcadrvenekutije.Odmaknuose.

„Bitćenajboljedapozovemotehničarekakobijeotvorili.“„Zašto?“„Eksplozivnazamka.Takvestvaripostavljajuseutajnaskrovišta.Charles je bio neodlučan. Nisu znali ništa u vezi njegova oca i

kratkoimjerečenodamorajupronaćitajnoruskoskrovište.„Nemožebiti.Ovojebiosamopokusnirad.“„Nebitioniišlitolikonarukupadatitokažu.MislišdabiRusibili

takvi?“rekaojeMick.„Nemožešznatidoktinekažu,akadtikažunemožešbitisiguranivjerovatiim.Moramopozvatitehničare.Uvijektočinimokadseradionečemuovakvom.“

Vrh kutije, što je bio prekriven tankim slojem pijeska i zemlje,

bivao je sve više zloguk dok su ga promatrali. Zlovolju na njihovimlicimasmiješnosu,dodatnoisticalikombinezoniigumenečizme.

„Viotiđiteizabrijega“,rekaojeCharles.„Jaćujeotvoriti.“Nisusepomaknulismjesta.

„Imatepravoštosteoprezni.Dajestvaruobičajena,složiobihse.Novidiosamoperativniplan.Znamdajebezazlena.Visamoiditeizazidapaćujeotvoriti.“

„Siguransi?“„Apsolutno.Nobit ćemidražedanisteublizini.To jeuobičajen

ATO postupak.“ Vidio je nešto malo od deaktiviranja bombi uSjevernoj Irskoj, no dovoljno da ih uvjeri u ono što je namjeravao.„Ovomeodjednommožebitiizložensamojedančovjek.“

Pozivanjenastandardneprocedureihjeuvjerilo.„Pozovinaskadzavršiš.“„Opisivatćuusputštoradim.“

Kadsuotišliizabrijega,kleknuojepokrajkutije.Svedotadanijemupalonapametkakobimoglobitidatoinijeonoštotraži.Moglojebitibilošto,davnozakopano,čakzadrugogsvjetskograta,mogla jebiti eksplozivna zamka. No kad je s površine prstima odmaknuoprašinu,učinimusedadrvonijeodstarejelovine.Njegovjeotacizasvojesušeuvijekimaonekolikoodbačenihpaleta.Koristiojedrvozaneobične popravke ili potpalu vatre. Charles je gurnuo prste uzstranicekutije.

„Sadpodižempoklopac“,rekaojenaglas.Išao je bez otpora, pijesak je pao u kutiju. Unutra je bila manja

kartonska kutija, puna nečeg što je izgledalo kao sol ili šećer.Bio jeunutratakođer i jedaninstrumentsbrojčanikomižicama.Pozvaoihjedamusepridruže.

Pojavilisuse izazidasadpakpretjeranopunientuzijazma. „Uzetćemosadržajiodnijetigautehničkilaboratorij“,rekaojeMick.„Idemuautomobilpospužvudatozamotam.OndaćeJeffiskopatikutiju.“

Charles je porazmislio. „Mislim da bi bilo bolje da je zasadostavimokakojebila.

Moglabibitikorisnijaovdjenegoulaboratoriju.“Gledalisugakaoda im govori neka ostave zakopano blago. „Moglo bi biti bolje dapromatramoidoznamoštoćesnjomnapraviti.“

„Što,zarćemopostavitiskrivenekamere?“Nijemislionato,nokimnuoje.

Uzeli sumjere i fotografirali je. Vratili su poklopac te je pokrili.Bilojelakosakritijeuutabanupijesku.

„KGBjeznaoštoradikadjeizabraoovomjesto“,rekaojeJeff.Već je dobrano prošlo šest sati kad su se vratili u London, no

Hookeyje,kaoiobično,biouuredu.KadjeCharlesprestaosopisomdogađaja, Hookey je tiho sjeo s rukama u džepovima i zaokrenuostolactakodajemogaopromatrativlakove.

„Dakle, vaša je ideja da je ostavimo tamo netaknutom ineoskvrnutom kako bismo Viktoru mogli reći gdje je, pa bi je ondošaopronaćiitakobistekaopriznanjesvojihljudi,aonćeposebicebitizahvalannama?Fino.Anestupimolisnjimukontaktprijenoštoode,iakounekomslučajunećeimativremenadaotiđeipronađeje,nećemo ništa izgubiti jer su šanse da je u međuvremenu pronađu,posebiceponjihovimbezuspješnimpokušajima, veomamalene? I toje fino.Nameni je,predvidljivo,daobradimMI5.Da imkažemkakosmo jemorali ostaviti beznadgledanja, beznadzora, nezaštićenuodsvakogatkosemožeonjuspotaknuti,budeliimaosreće.Nistenatopomislili,ha?“

„Ne,doistanisam.“„Mislite, uopće niste. Ali neka i to bude fino. Učinit ću tako.“

Okrenuo se prema Charlesu. „Ono što ne znate rezultati su daljnjeistrage glede one delegacije koju vodi Švaler, a posebice o onomdvojcu koji je spomenuo. O Alexeiu Krychkovu i Sergeiu Rhykovupostoje obavještajni tragovi još od Limpopoa. Nije ništa izašlo navidjelokadihjeMI5prvopotražiousvojimdosjeima,paondasuimimenanavizamabilamalodrukčija.Dasuihprepoznali,nebidobilivize.Nodogodilo seda jevarka iskrsnulanasvjetlodanakadsu imvizebileodobrene.Mogloihsejošitadazaustaviti,noForeginOfficebiojeprotivtoga,jersmonedavnoizvojevalipobjedukoristećisnažanargumentgledenjihovapokušajadadobiju jednogiznašedelegacijekoja je išla u Moskvu. Da smo to sad mi napravili, izazvali bismoodmazdu.Daljnjetraganje,potpomognutovašominformacijom,svejepotvrdilo. Obojica su iz KGB-a. Krychkov Odsjek K, cinkaroši. ZaRhykovanijesigurno.Noovdjesuitojeto.

„ProvjerilisuiŠvalera?“„Baremtoliko.Vjerojatnozatodaseuvjerekakoćekrajemtjedna

otićinaavion,kao štopretpostavljaju.Pozadnjimpodacima,Rhykovmožda ima još jedan zadatak, nešto više operativno.Ali stvar nijejasna.RadiseotomejeliŠvalersvjestankakotoznačidabisemogaosuočiti s gadnim pitanjima kad stigne kući. Činjenica da nije ništasignaliziraoznačiilidaneshvaća,štojenevjerojatno,ilimislidamožes time izaći na kraj, a što je jako vjerojatno pogrešna procjena.Postavlja se pitanje trebamo li inicirati sastanak damu to kažemo?“Zagledao se u Charlesa teatralno podignutih obrva. „Učinimo li to,mogaobi doći pod još veći rizik.Neučinimo li to,mogaobi se zbitivelikizbogom.“

„Naravnodaćemotonapraviti.Riskiratćemo.Stavitćemomutonaznanje.Ponovnoćemomudatiprilikudaprebjegne.“

IskrenosenadaodaćeViktorzanekolikodanatoinapraviti.Tobidoveloslučajdocilja,sasvimnjegovimdramatičnimuspjehom,ionbiosjećaokakojeučinioneštodobrozasvojegaoca.

Hookeyjemahaorukomdajućimudoznanjadaotiđe.„Razmislitću o tome. U međuvremenu ću porazgovarati s Hugom o nečemdrugom. Možete mu reći za novosti o špijunima, ali naravno, bezspominjanjasvojegaposlasNasljeđem.Dođitesutradomene.“

Hugo je čekao u prijemnom uredu i bio je neugodno iznenađen.„Mislio samdaHookey ima važan sastanak.Moždabihnešto trebaoznati?“„Samoda...“

„Pričekaj ovdje pa ćeš mi reći kad izađem.“ Okrenuo se je uzbljesakpodstavesakoaizatvoriovrata.

Maureen jenapravilagrimasu. „Umirujuće jeznatikakosešefoviobavještajnih zajednica biraju sukladno vještini upravljanja ljudima.Šalicučaja?Mogaobidugočekati.ČakisvatanjegovaperaotkrivajukakojeteškoodržatikratkisastanaksHugom.“

Charles je sjeo u udaljeniji dio prostorije s čajem i mjesec danastarim The Economistom, koji još nisu pročitali svi koji su trebali.Pogledao jeMaureen dok je tipkala. Napravila je dvije kopije svakestranice.ZaHookeyjasepričalodaječovjeksmnogoljubavnihafera.Govorilo se da je u trećem braku, da je oženjen svojom bivšomtajnicom,da je jošuvijeksprvom,alida jeuvezisMaureen.Kad jeprviputsreoHookeyja,Charlesnebipovjerovaouništaod toga,nosadbi,bezdajeiriječoženamailivezamaprešlanjegoveusne,usvepovjerovao.Iliuništa:bilojeteškozamislitidaHookeyimaprivatan

život.Zelenaknjiga,diplomatskikatalognaMaureeninustolu,dalabislužbenu priču, no nije pred Maureen želio provjeravati Hookeyja.Vratasuseotvorila ipojavioseHugostišćućisvojzapisnik isipajućikaoizrukava:

„InformiraosamA20 iC/AFgledeQT, jerako jepotencijalnaOCPkandidatkinjaN/TuFXiFTmožemojeunovačitiiprijenoštodobaviAV, da samo doznali za njezinu vezu s in pn i da se ne brza spredloženimACA/BCAulogomuMatrbcu.TomorabitiTSiliS.“

„Mora biti ŠJPM, što je prije moguće.“, pojavio se suhoparniHookeyjevglas. „Nijenikogabrigakakoćeš toklasificirati,osimakonećešcijelomsvijetusverećiovakokaoštosiupravonapravio.“

Hugo je zatvorio vrata stisnutih usana spriječivši Mureeninosmijanje.

„Hajde“,rekaojeCharlesu.Šutke su čekali dizalo. Hugo je bio namršten i još uvijek je usne

držao stisnutima. Potezao je manšete na rukavima svoje košulje ipovlačiocrtunahlačama.

„Hookeyjerekaodamiimašneštozaispričati“,rekaojekonačno.DizalojestiglodokjeCharlesobjašnjavao.Hugojepodigaorukuu

znakdaprestanepričati.Udizalu jebiomladčovjekplavekose, štomujesezalagotovodoramena.Nosioješiroketrapezhlače.Stajalisuništanegovorećidoknijeotišao.

„Nemogupodnijetitrapeziceidugukosu“,rekaojeHugokadsusevratazatvorila.„Trapezice?“Charlessejošuvijekhrvaosinpn,štojepamtio kao opću figuru u špijunaži: ime nepoznato, prezimenepoznato. „Nikadmi se to nije sviđalo. Kad s vremenom sustignemmodu,većprođe.“

„Da. Nastavi sad.“ Stajali su pred vratima Hugova ureda kad jeCharleszavršio.

„Razumijem“, rekao jeHugo. „Ništa nemoguučiniti da uvijeknebudemzadnjikojičujetakvestvari.Imalijošnešto?“

„Nema.“„Bašništa.“„Ne.“„Siguran sam kako se u ovome svemu nešto skriva odmene. Ne

vjerujemHookeyjunimilimetra.“Premještaojerukeizdžepaudžep.„Mafija iz Sovbloca katkad ide malo predaleko s tim povjerljivim

poslovima.“Ušaojeuuredsvojetajnice,gdjesenakratkoporječkao,aondajeizašaoistaopredCharlesa.

„Baščudno.“„U vratima“, rekao je Charles koji je upravo bio zapazio ključ u

bravi.„Hugo je nekoliko trenutaka gledaou njega.Kad je ušaou sobu,

otišaojedoprozoraiokrenuoseleđimapremaCharlesusrukamananjima.

„Nadam se da će nam Hookey dopustiti da kontaktiramo saŠvalerom“,rekaojeCharles.

„Mojprviobavještajniprekršaj“,rekaojeHugoneosvrćućise.„Tibi me mogao prijaviti, naravno. Mogla bi i Angela, moja tajnica, ilisvatko tko je vidio ključ u bravi i otkrio kako je ured prazan spapirima na stolu. No nemaš li ništa protiv“, okrenuo se još uvijekdržeći ruke na leđima kao da se suočava sa streljačkim vodom,„prijavitćusesam.Toječasnije.Prijavitćuseosiguranju.“

Charlesunijebilonakrajpametidagaprijavi.„Dobro,akomislišdajenužno.Jasamsigurandanije.“

„Naravnodajenužno.Sigurnostjestanjeuma.Tonijeneštozaštosepoprincipuzalaže,asdrugestranesebudenemaran.Održavanjesigurnostimorasepoštovatiiliničemunesluži.Bitćutizahvalanakoćešbitisvjedokmojemusvjedočenju.“

„Akotodoistaželiš.Zaštone...“„Držimdasiseuvojscisretaosasličnimslučajevima.“Zazvoniojetelefon.Hugojeodgovoriojednoličnimglasom.„Zvala

jeAnna“,rekaoje,„gledenašetjednevečerekojabitrebalabitisutra.Ovajputneštositno.Ništaposebno.Dvoje jeotpalo.Pitabi li tiželiodoći.“

„Sutra?“OniMarytrebalisuručatirižotoscurryjem.„Hvala.“Na sreću, Mary je bila slobodna iste večeri pa se rižoto mogao

prebaciti.KadseCharlesvratioustan,Rogerjepakiraostvaribudućida je tečaj nakon Danish Bluea imao stanku. Nije preispitivaoCharlesovu priču kako je bio u Reykjaviku. Roger je bio pristojnoneznatiželjanipričaojesamoosvojimpustolovinamauVeneciji.

„ProveosamcijeluvečerspogrešnimJoeom“,rekaojekoristećisestarimSOEslengomzaagenta.„Ustvari,ispalojekakotouopćeinije

bio Joe. Mađarski, razumiješ. Ne engleski, jedva nešto malonjemačkoga,nefrancuski,ajanemampojmaomađarskom.Noopisjeodgovarao i nosio je ispravne proklete novine. I poveo se zamojimriječimaraspoznavanjajernijerazumioniriječiodonogštosammurekao,misliojedasampolicajac.Pomisliosamdasezbrkaosasvojimodgovoromjerjeuredodnjegazatražiodabudeživčan.Priuštiosammu večeru, izvijestio ga najbolje što sammogao i pustio ga da odesvojimputom.IspalojekakojepraviJoebioukafićunakatu.“Sbradeje obrisao suze od smijeha. „Nemampojma tko je biomojmađarskipeder.PitajBogaštojemisliodasezbiva.Moradajepomisliokakojena Zapadu svaki dan Božić. Pohlepno je pojeo večeru i dao petamavjetraprijenegojestigaoračun.“

Imao jevišeuspjehasasredovječnomženomizVenecijeskojomsesreoukavani. „Dodaosamzačin radeći topod lažnim imenom.Atek njezino donje rublje i krzno! Kasnije sam se pitao je li bila diovježbe. Znaš ono, poslali su je da nammalo podignemoral. Ali rečeGerrydanisuvelikodušni.“

„Moradatisesvidjela.“„Nijebilazakušanje.“Razlog rižota i curryja s Mary bio je razgovor o tome što dalje

trebanapravitigledestanauTregunterRoadu.Ovajsejeputosjećaospremnim.

„Uzetćešga?“pitalaje.„Samotako?Neželišgavidjetijošjednom“„Nemapotrebe.“„Atrgovačkiagentikredit?„Svejesređeno.“Nijejojrekaokakoćeuskoroostatibezplaćeida

će,nenađeliposao,trebatipodstanaradabiotplaćivaokredit.„ANigelicijena...?“„Nema problema. Razgovarali smo telefonom. Imam rezervne

ključeve.Dragomuještoihčuvam.“„Inećešgaopetpregledati?“„Ne.“„Nigelova djevojka, koja je s njim uselila, rekla je kako nije

napravio ništa da se odsele, ni mrvicu. Grozan je. Došao je samo sodjećomkojamusesviđala iknjigama,paštosetičeostalog,neželimrdnutimalimprstom.Najvjerojatnijestannećebitiprazan.Ostatće

namještajisveostalo.“„Sve je ostavio. Stolice, krevete, plahte, čajne žličice, odjeću u

ormarima,mlijekou frižideru, zastore, sportskaodijela, sve. I sve jeuključenoucijenu.Ontonetrebaselitiilibaciti,ajaništanemoramnabavljati.“

Njezinidomaćinskiinstinkti,nevjerojatnorazvijenitekodnedavna,jer bila je tvrdoglava i nemarna adolescentica, sad su se probudili,iakonisamanijeznalaotkudapočeti.„Pazarihželiš?Jesiliihvidio?Jesulitostvarikojećetisesvidjeti?“

„Nemampojma,notamosuitojeglavno.“„Ne bi li ti, odnosnomi, trebali otići tamo i pogledati, budući da

imašključ.“„Mahajdemoonda.Uzetćešštotisesviđa.“„Nemoguništauzetiakojetvoje,ilićebiti.“„Toteprijenijepriječilo.Smatrajtosvojomprovizijomštosimiga

pronašla.Ondjesudvijeilitrislikekojebitisemoglesvidjeti.“Pretpostavio je kako će ga zvati ukoliko Viktor dade znak, a i

čekao je Hookeyjevu odluku hoće li inicirati susret. Kad nije bio uztelefon,moraojezvatisvakihnekolikosati,aRebeecudvaputnadanu njezin ured za slučaj nekih problema s linijom. Ona bi takođerprikupljalapozivezanjegapravećisekaodajetajnica.

„Priličnomnogosaznajemotebi“,reklajekadjenazvaosljedećegjutra.„TkojeSuzanne?“

„Nemampojma.“„Daj,molimte.“„A! Djevojka iz kreditne agencije. A tko je tvoj obožavatelj, ako

nijeGerry?“„Hoćešznati?“„Dahoću.“„Jednogdanaihoćeš,Charles.“Na Hugovu večeru otputovao je vlakom zbog praznovjerja da je

sad, kad jeRovera oglasio u novinama, postojala velika vjerojatnostdaga razbije.Podcijenio jepješačenjeodstanicepa je stigaozadnji.Vrata mu je otvorila Anna. Nosila je dugačku suknju i usku bijeluvestu.

„Nisitrebao,doistanisitrebao“,reklajeprimajućicvijeće.„Kakosiznao da volim ruže? I još k tome crvene. Ovo je veoma laskavo zajednustarijuudanuženu.“

„Zatebesu.“Uzelagajezarukuipovelanizhodnik.„Nadamsedanećešimati

ništaprotivštosmopozvaliAngelu,Hugovutajnicu.Ona i tićetebitipar.Znamdasijevećvidio,doistanemislimkakoprivečeramatrebabiti isti broj muškaraca i žena, no kad dođe do njih, odustanem inapravimsveuobičajeno.IHugojemisliodatotrebamonapravitijergodinama nije bila ovdje.Ne da sam to napravila preko volje, tonikako,samonisamželjeladasumnjaškakovasželimspojiti.“

„Tojezadnjastvarnakojubihpomislio.“Ukuhinjisubilajošdvabuketa,aliružičastihruža.Papirukojisu

bili omotanibio je isti kao i njegov. Stavila ga jeknjima.Kuhinja jebilaumalenomneredu.

„Tojezbogmojegapokušajadanapravimsouffle',reklajepratećinjegovpogled.„Nikadneuspijemnapravitineštoučemujenajvažnijevrijeme.“

„Ondasamjakrivštosamzakasnio.Nestatću.“„Ne, nisam tako mislila.“ Okrenula se prema njemu kao da će

nastaviti,alipredomislilase.Ionježelineštoreći,nobiojenesiguran.Stalisusesmijati.

„A!Tusi“, rekao jeHugodolazeći izdrugoghodnika. „Dođida teupoznam.“Anglelajebilavitka.Imalajecrnukosu,napetolice,tesesuzdržanoilijepovladala.

Bio je tamo još jedanpar izureda:Alstair,debeli,brbljavi, ćelavičovjek u četrdesetima i njegova žena Emily, bivša tajnica ugodnaizgledakojijeremetilatjeskoba.

Souffle je uspio. Uglavnom se razgovaralo o kuhanju. Charlesovpokušajdaizgledainteligentnozainteresiranbiojeotežančinjenicomda je, kao i obično, završio prije ostalih, pa je njegovo pretvaranjepotrajalo.Kasnijeserazgovaralooljudimakojenijepoznavao.

„Dosta je uredskih tračeva“, zamolila je Emily, a Anna ju jerazumijevajućipogledaladokjepraznilatanjure.„Prijenegoštosmoseoženili,Alstair jepričaoo svemu i svačemu, a otada samoposao,posao,posao.Nemožešmislitinaništadrugo?Pokušajdragi.“

„Uredu,ragbi.“

„Idem doma budeš li pričao o ragbiju.“ „A što kažete na zadnjupričuoJackou?“„Tojeponovnotračsposla.“

Alstair ju je ignorirao i nastavio pripovijedati u kakvim jeneugodnostima čovjek zvan Jacko napustioNairobi. To je podsjetiloHugoanaslavnupričuostaromMuckeruMacleanuuTripoliju.Alstairmusepridružios jošpričaoMuckeruMacleanu.Angela jeustaladavidi želi li Anna pomoć u kuhinji, čime je pretekla Charlesa u istojnamjeri.Dasenijeodmahvratila,svejednobibioustao.Annajebrzostavljalapoširanalososanatanjure.

„Ovojestrašnoljubaznoodtebe“,reklajeAngeli.„Možemo tonapraviti ovdjeumjestoda, tamo je rajčica , to sami

rade. Problem u pozivanju Huga da pomogne je u tome što on toshvatikaopozivdabudeglavni,dapreuzmekomandu,usudilabihsereći.Charles,hajde,sjednititamo.“

„Sigurnonemogunikakopomoći.“„Pa, u stvari, možeš.Možeš otvoriti još koju bocu vina.Ako već

Hugonijetonapravio.“„Alstairsetomeneprotivi.“Anna je staladržeći tavuu ruci. „Vi se znate?Oprostite,nisam to

znala.“„BilismozajednouBruxellesu.“„OndapoznaješiEmily?Bašlijepo.“KadseCharlespridružioostalima,Alstairjebraniouredskitračna

temeljimakako jerazmjena informacijaodrugimabilapreokupacijavećineprofesionalaca.Velika jestvaruživotu imati sečemuodsrcanasmijati. Imalosečemusmijatiunjegovuposlu,operativnomdijeluosiguranja,mnogovišenegodajeišaozasvojimbratomuStatističkizavod.

Tijekom glavnog jela, Hugo i Anna nadahnuto su se porječkali otome postoji li nešto takvo kao što je moralno špijuniranje, uintelektualnomsmislu.Anninjeotacbioeksperimentalnipsiholog.

Nadglasavalisuse.„Neznanaštosammislio“,zaključio jeHuhonaglo. „Neželišme

slušati.Nikad.“„Nitko nikad ne zna što Hugomisli“, rekao je Alstair smijući se.

„Zbogtogajerazgovorsnjimtolikiintelektualniizazov.“Doksuudnevnojsobi ispijalikavu,Hugo iAnnanisuseobraćali

jednodrugom.Angelaješutjela.HugojemrkosjedionasofipokrajCharlesa.„Konjak?“ Njegovo je ponašanje sugeriralo početnu mrzovolju

koju se nije dalo sasvim kontrolirati. „To je najveća opasnost oveslužbe“, povjerio se. „Može preuzeti cijeli život. Čast ju je služiti, novažno je još nešto. Zato se ja bavim ratovima. Imaš li ti još kakvihinteresa?“

„Ovisi o tome kako ih definiraš? Pa pretpostavljam, ja veomavolim...“

„Trebao bi nešto imati. Inače ćeš završiti kao...“ Kimnuo jetugaljivo prema Alstariu. Nitko nije gledao prema njima. „Ugodankolega,pravičasnik,noničegadrugognemaunjegovuživotu.Osim...“Ponovnojekimnuo,noovajputpremaAngeli.

„Misliš...“ Hugovo zadnje kimanje bio je žalobno. Držao je jednooko sklopljeno. Alstair je pripovijedao o Bruxellesu ignorirajućiEmilyjinoisticanjekontradikcijaikvalifikacija.Angelajeunaslonjačuuspravnosjedila trudeći se izgledatikao sudionica razgovora,no jošuvijek nije ništa govorila. Anna je sjedila na naslonu druge sofepokušavajući učiniti Alstairov monolog važnim time što nijepokazivala očitu namjeru da ga zaustavi. Upadala je u riječ skomentarima, postavljala pitanja, obraćala se dvjema ženama,pogledavalamužaiCharlesakojisuispijalikave.

Hugo se naslonio imumljao: „Imam dobar brak. On nema. Stvarsreće,doista.Plusonoštoulažešunjega.“

Anna je došla s lončićem kave. „Hajde, vas dvojica, ne bi li se vimalo uključili?“ Charles se uspravio, no Hugo je ostao zavaljen.„Konjak?“ponovnojeupitaokrozjednustranuusana.„Nehvala.“

„Jamislimdahoću.“Ustaojeizdrugogapokušajaiotišaodostolaspićemudrugomekutu.Charlesseželiopridružitiostalima,noHugosevratioiopetsezavalio.

„Stvarjeutome...“,rekaoje.Charlesječekao.Hugojeispiokonjaki mrko pogledao prema svojoj ženi. „Previše primadona.“„Primadona?“

„Uspješna špijunaža, kao i vojni uspjeh, gotovo uvijek pitanje jeorganizacije. Naravno da osoblje u tome ima veliku ulogu, no nikadmu se ne smije dopustiti da dominira. Dali smo previšemaha kultumagijskog vrača za novačenje, kao onom tko-zna-kako-se-zove u

kadrovskoj koji je na tvojem tečaju predavao o Istočnoj Europi. Uredu,no...

„Nemislišdabibiloboljedasepridružimoostalima?“„Nismobašuvijekbilianđeli,topriznajem.“Hugosesamodopadno

nasmiješio. „I ja sam bio malo zločest. Jednom ili dvaput. Ništaozbiljno, ne kao...“ Ponovno je kimnuo premaAlstairu. „Nemože setogariješiti.Velšanin,razumiješ.“

„MisliosamdajeŠkot.“„Velšaninjeporijeklom,dalekipreci.Aliuvijekizbijenapovršinu.“Charles je gledao Hugovo lice tražeći ključ te priče. „Mislio sam

kakosirekaodasizadovoljansadašnjimrješenjima.“„Pa jesam, jesam.Alikaddoma imašbrdopićaneznačidanikad

nepoželišpopitikadsivani,zarne?“Izgledaojeblagoogorčeno.U kuhinji je zazvonio telefon. Anna je skočila kao da je to

očekivala. „Za tebe je“, rekla je Charlesu kad se vratila. „Iz ureda,hitno.“

„Zanjega?“Hugosemoraopotruditidasjedneuspravno.„DajuCharlesuplemićkutitulu.“„Što?“„I bilo je vrijeme“, rekao je Alstair preko sobe. „Učinio je veliki

posaoštotedržaobudnim,Hugo.“Bio je to dežurni časnik. Njemu je dežurni časnik iz MI5-a javio

kako je SV tim, koji je pratio Švalera, izvijestio da je subjekt samnapustio veleposlanstvo i to po prvi put otkako je stigla delegacija.Neobično se ponašao i tražili su da se to kaže Charlesu. Vozio jebesciljno, a sad bez vidljivog razloga pješke luta blizu Temze,naočigled je nezadovoljan i nesretan. Nije poduzimao mjere protivpraćenja.Uslučajudajemoguće,preporučenojedaseCharlestamonađe.„Nemampojmaštosezbiva“,rekaojedežurničasnik.

„Gdjesu?“„KodWaterlooa,uz rijeku.Nemoguposlati automobilpovas jer

imajusamodva,nojamoguposlatidežurniautomobilivozačaakostezato.“

„Uzetćutaksi.Gdjeimsemogupridružiti?“„Pričekajte malo.“ Zbila se dugačka pauza. „Stamford Street,

stotinumetaraistočnoodzaobilazniceWaterlooBridge.“Nijebilo lakobrzootići jerHugo je želiopunoobjašnjenje, sotto

voće,ukuhinji.Činio se gotovo tvrdoglavo glup i Charles je morao ponavljati

nekolikoputa.„Alizaštotetrebaju“,pitaojeHugo.„Zatoštogapoznajem.“„Što misle s time da se čudno ponaša? Što radi... izlaže se

opasnosti?“„Neznam.“„Štomisledatimožešnapraviti?“„Nemoguznatidoknestignemtamo.“„Sve je to meni neobično.“ Hugo je izgledao tužno i zamišljeno.

Neobičnostjeunjegovuleksikonubilaozbiljnastvar.„ZnaliHookeyzato?“„Nebihrekao.“„Veoma neobično. Bit će najbolje da s njim porazgovaram prije

nego išta učiniš.“ „Bit će bolje da odem tamo. Ne možeš stupiti ukontaktsaSVbezobziraštoHookeykaže.“

„Siguran samkakoćemislitida jeovokrajnjeneobično.Krajnje.Nazvatćugakadteodbacim.“

„Hugo,nemožešvoziti.Pijansi.“Annajestajalaprekriženihrukunavratimakuhinje.“

„Uzetćutaksi“,rekaojeCharles.„Za to će ti trebati godine. Ovdje ga nećeš naći, osim ako ne

nazoveš.Bitćebržedateodvezem.“„Akosamjapijan,ondasiiti“,rekaojeHugo.„Popilasammanjeodčaše.“Uzelajeključeveautomobilaskukice

najelovomkredencu.Ostalisurazjedinjenosjedilikadsuotišli.Hugosemrštiouhodniku.

„Mislišdanijebilolijepoodmeneštosamihtakoostavila?“pitalajeAnnaupalivšiAustinMaxi.Autojebioprostran,nobilisudovoljnoblizu da on osjeti njezin parfem. Pomislio je kako je to neki odChanela.

„Nemojodgovoriti“,nastavilaje.„Groznojebezobziraštotimisliš.Aliovo je takvoolakšanjedatinemoguobjasniti.Godinamamoramtoraditi,tjedanzatjednom.Hugoinsistiranatome.Jošjegorekadječovjeku inozemstvu.Noovo je biloposebice grozno.Bašmi je žao.Baš poglupava večer.Mislimdanitkone bi želio biti tamo. Prokletebrzine,takosunespretne.“

„Ovimodeliimajučudannačinmijenjanja.“„Ohdragi,danisiitiistozaluđenautomobilima?“„Kaotko?“Nasmiješila se. „Kao i većina muškaraca koje sam vidjela. To je

jedinastvarkojasenemožerećizaHugoa.Automobiliganinajmanjene zanimaju. Usput, kuda idemo?“ Brzo je vozila. Prestali su pričati.Pokušao se usredotočiti na Viktora, shvatiti što bi mogao napraviti,razmatraojesvakumogućnost,nošutnjajebilaizluđujuća.Nijetobilaneugodnatišina,većzamršena.Uzrcalujepogledomuhvationjezinooko.

„Gotovo smo stigli“, rekao je odjednom dok su se kretali odWestminsterBridgeapremaStamfordStreetu.„Želiobihdanismo.“

Njegovesuriječiostalevisjetiuzraku.Pogledalagaje,noništanijerekla.

Saab je bio parkiran na dogovorenommjestu. Stala je iza njega.Nijeugasilamotor.„Datepričekam?“

„Nemoraš.Neznamkolikoćeovotrajati.“„Sretno.“„Hvalanavečeri.“Kadjeotvoriovrata,nagnuosejeipoljubiojeu

obraz.Nijemuuzvratila.USabbujesjedioJim,vođaputovanjauBeaconsfield.Snjimjebio

još jedančovjek iženakojanebijašeSue.Charles jesjeouzčovjekaodostraga.

„Izašao je iz veleposlanstva kao iz paklenog ognja, rekao je Jim.„Skrenuo je desno tamo gdje nije smio, vozio je nehajno, došaoovamo,obišao triputokoElephanta iCastlea,onda jekrenuopremaBoroughu,parkiraoseistaohodatikaodaseizgubio.Vratiosezatimu automobil i krenuo ovamo, parkirao se na zabranjenom mjestuispred kazališta, opet malo hodao pa se konačno spustio ovommračnomulicompremarijeci.Nismogaslijedilijerbiimišaprimijetioizasebe,premdajemračnokaourogu.Nemampojmaštosmjera,noizgledao je smušeno, nesigurno, neoprezno, nekontrolirano, takavinačenije.Stacioniranipromatračisigurnisukakoganitkonijepratio,ami smoprilično sigurnida je jošuvijekdolje.Nemadrugog izlaza.Osimakotijelonijedaoribamanaraspolaganje.“

„Izgledaojekaodaćetonapraviti?“„Dabudemiskren,menijeizgledaopriličnoočajan.Vama?“Ostali

susesložili.„NeznamštosmjerašsnjimCharles,alivjerujemdaznašštoradiš.Naredbajebiladatepozovemo.Oprostištosmotipokvarilivečer.“

„Niste,nebrini.Dobrostenapravili.“„Možemo te prebaciti do ulice, do njezina početka. Ondje je sad

ostatakmomčadi.“„Znam.Znamgdjećebiti.“Charlesjedonioodluku.„Otići ću tamo. Ako se brzo ne vratim, znači da sam ga pronašao.“„Hoćešdanetkoidestobom?“

„Ne.“„Bitćemoublizini.“Pokraj izbombardiranog parkirališta hodao je prema rijeci.

Nedalekoodprolaza,gdjejeputbiodjelomičnopopločen,nalaziosenapušteniFordbezkotača,polupanihprozoraisjednimotvorenimteobješenim vratima. Ostatak SV momčadi vjerojatno je bio naparkiralištu.Bilojedovoljnosvjetlostidaistaknemlakenaneravnomterenuprolaza, trošni,dračemobraslizidovisasvakestranečinilisuse naslonjeni jedan na drugi, više nego što se prisjećao. Riječni ziddalekonadrugomkrajuvidiosetekkaotamnamrljaumraku.

Ušao je polako i gledao ispred sebe da ne stane u lokve. Kad jestigaodo stuba koje su vodile na riječni zid, cipele sumu još uvijekbilesuhe.Zvukovimrmoravode,nježni,noraspoznatljiviuodnosunaprometugradu, govorili sudadolaziplima. Stao seopreznopenjatistubama.Vodajebilaprivrhutrošnihdrvenihstubanadrugojstranigdjebilesuvezanedvijebarke.Prazneivisokonavodi,povremenosu,kakoihjevodanosila,mukloudaralejednaodrugu.Nastubamanijebilo Viktora koji bi ih gledao, a to bijaše ono što je Charlespretpostavio.

Osjetio se gubitnički, prazno, gotovo glupo. Jednostavno jepretpostaviokakoćeViktorbititu,dasevratio,izbilokojegarazloga,natomjestodabi...dabišto?Razmišljao?Bacioseuvodu,kaoštojeJimrekao.Uzrubvodajebiladubokanajmanjedvaipol,trimetra,aobalajedubokoistrmoponirala.Vodasejošuvijekdizalapabitijelootplutalo uzvodno. Trebaju tjedni da ih rijeka izbaci nizvodno odLondona,jersvakaihplima,kadsepovlači,ostavizasobomsedamiliosam.Ako je Viktor skočio nedugo pošto je došao, a to je bilo prijenekihpolasata,ondajetobiloto.

Aliakonijeskočio,gdjejetada?Uzvodnojeriječnizidbiovisoki

neprekinut.Nizvodno su visoko na zidu bili prozori starog skladišta, no

previsokodabisedonjihmoglopopetibezopreme.Nalazilaseondjei zahrđala dizalica što je služila za ukrcavanje i iskrcavanje tereta.Pogledao jepremagore. Ispodnjebila jedrvena,nagnuta, potrganaplatforma,previsokadasenanjupopne,nobilajejedinaalternativarijeci.

PozvaojeViktora.Nijebiloodgovora.Razočaranjeitišinaučineganervoznim.Pozvaogajeponovno.

„Hej,Charles.“Viktorovglasbiojebezbojan.Charles se s olakšanjem nasmiješio.Nije mogao vidjeti ništa doli

dnoplatforme.„Gdjesi?“Nijebiloodgovora.„Jesiligore?“„Zaštoseraspituješgdjesam?“„Štoradiš?“Ponovnošutnja.Naslonivšisenadonjizidsmiješiose

samomesebi.„Ovoješašavo,Viktore.Kakosidošaogore?“„Odletiosam.Imamumjetnakrila.Novasovjetskatehnologija.Ali

tajnaje.Neznašzato.Skočitćuurijekuiutopitiseunjoj.“„Štoradišgore?“„Rekaosamti.Upravosadsamtirekao.Tusamdabihseutopio.“„Zašto?“Zapuhnuo jepovjetaracpa su se zavezanebarkedvaput

sudarile. „Zašto ne bi sišao i porazgovarao o tome?“ Nije biloodgovora.„Problematičnojevikati.Ljudibinasmogličuti.“

„Kojiljudi?Uostalom,bašmebriga?“Charles se sad više nije smijao. Ukoliko je Viktor to doista

namjeravao,bilo jenajboljedapozove riječnupoliciju ili vatrogasceilibilokogatkosebavitakvimstvarima.AkoseViktorutopi,aCharlesnepozovepomoć,moglibigaokriviti.Pozovelipomoć,cijelaćepričaiskrsnutinavidjelo,aspašenićeViktorbitiproklet.Kaoiuvijek,kadsesuočavaosproblemima,igraojenavrijeme.

„Recimizašto,Viktore?“Ponovno šutnja. „Zbog svoje žene i djeteta. Zbognjih ću seubiti.

Podistragomsam.Sadtoznam.Dvojicaokojimasamtigovorio...“„KrychkoviRhykov?“„Razumiješ,znaš.Nemapotrebedatigovorim.“„Nastavi.“ZamisliojeViktorakakočučinaplatformi,srukamana

koljenima i obraća se Temzi. „Pretpostavimo da sam glup, Viktore.Moraš me uvjeriti da ne razgovaram s tvojom besmrtnom dušom.“

Pomisliojedačujesmijuljenje.„Ona su dva fina gospodina ovdje da se krajem tjedna ne bih

zaboravio vratiti u Moskvu. Stalnome drže uz delegaciju. Nemoguništa drugo raditi, nikud ići, nikoga vidjeti.Konačno, to im je izadatak.Jedanjeizainteresiranzaovdašnjuantinuklearnukampanju,kojupodupire.Tojeengleskaantinuklearnakampanja,neruska,kojai ne postoji. Po meni, veleposlanstvo je postalo sumnjičavo ivjerojatnomislekakosam,cijelovrijemekojesamkaobiosaChantal,radioneštogrozno, razumiješ, sastajao se s tobom idrugim ljudima.Kadodemkući,ondaćemeispitivatiirećićuistinu.Tonapravivećinaljudikad ih ispituju i tozbogonogštotirade.Alivjerojatnominećepovjerovati.Ono što samnapravio veoma je loše, no zbogpolitičkihrazlogamogli bi todržati najgorimmogućim i pokušatimenatjeratidasvepriznam.Kaoštosamtirekao,znamnjihovemetode.Štogoddase dogodi, to je kraj moje karijere, možda i mojega života.Takođerkraj moje plaće i prihoda za Tanyju i Natashu. Bit će siromašne iizbačene iz našeg lijepog KGB-ovog stana i neće imati gdje živjeti initkonećehtjetisnjimarazgovarati.Bitćeobilježenedokrajaživota.Noakoseprijeubijem,dogoditćesezanemarujućaistragaiTanyjaćeprimatipomoćiimatisveprivilegijeKGB-ovskeudovice.Imatćestan.Vidiš Charles, naš sistemmnogo polaže na legalnost. Ne budu limeispitivali i nebude li istrage, ništa ružnoneće sedogoditi.KGBnećeželjeti izvijestiti partiju da su u Londonu imali još jednoga izdajicupoput Lyalina, osim ako ga ne mogu pokazati, dovesti i ubiti da sepokaže kako je oprezan i jak štit i mač naše partije. Zato što samnapraviotuglupostsaChantal,najboljejedaumrem.Tojemojnačinplaćanjaduga.“

„TanyjaiNatashamoždanebitotakovidjele.“„Moždanebi,noovojeidaljenajboljezanjih.“„Siguransamdatimožemopomoći.“„HvalaCharles,znamštotoznači.“„Griješiš. Pomoći ćemo ti u svakom slučaju, kako god možemo.

Besplatno.“ Platforma je zaškripala i sa strane se pojavilo blijedoViktorovolice,izgledalojekaodaklečiilileži.Bilojepremračnodabimogaorazabratiizraznjegovalica.

„Čak i u slučaju da sam naginjao prihvaćanju tvoje ljubazneponude, sad je prekasno“, rekao je. „Otišao sam bez dopuštenja. Ne

znajugdjesam.Vratimlise,mislitćedasamučinioneštološe.Toćemizapečatitisudbinu.Zamenesadpostojisamojedanizlaz.“

„Dvaizlaza.“„Naravno.Zaboraviosam.Moguskočitinaglavuilinaleđa.“„Pretpostavimo da si se vratio kako bi našao mjesto tajnog

skrovištakojejemojotacpronašaozanjih,onouBeaconsfieldu.Da,mjesto gdje se nalazi. Mogao bi reći da te uhvatila iznenadnainspiracija,čakidasisanjao,otomegdjesemoranalaziti,asamosijošvečerasmogaoprovjeriti jerodlaziš.Otišaosibezpitanjazatojersi mislio kako nećeš dobiti dopuštenje da pretražiš teren na osnovislutnje ili sna.Nonašao si ga, a ja timogu reći točnomjestogdje senalazi, pa će misliti da si izveo nešto dobro, ne nešto loše. Istina,prekršiosipravila,alisdobrimposljedicamaimogaobirećidasiistustvar radio kod svih svojih prijašnjih nestanaka. Postala je to tvojeopsesija, no na kraju su dobili ono što su htjeli. A onda ćeš biti umanjim problemima kad se vratiš u Moskvu.“ Charles je pričekao.Pripremiosezaodbijanjeiismijavanje.

„Dakle...“„Doistasigapronašao?Doista?“„Mogu ti reći točno gdje se nalazi i opisati instrumente koji se

unutranalaze.Možešrećidasiizašaoinašaokutiju,nodatiseučinilokakosineštočuo,pasi jepoklopio ivratiose.Nisiželiodatenetkouhvati s instrumentima. Reći ćeš im gdje se nalazi pa kasnije mogunekoga poslati da je pokupi i onda će svi uvidjeti kako si lojalansovjetskigrađanin.“

„Gdjesenalazi?“„Siđipaćutireći.“„Sadmireci.“Charles je opisaomjesto. Po sjećanjumu je rekao udaljenost od

zidaibrijegastreljane.“„Neustopamaiinčima“,prekinuogajeViktor.„Neumetrima.Mi

ne mjerimo tako. Moraš mi reći u koracima, jer onda čovjek možemjeritibezdaizgledakaodaneštotraži.“

Charles jemjere pretvorio u približanbroj koraka, a onda je, naViktorovzahtjev,ponovnoopisaoštojeunutra.

„Umrakunećešpreviševidjeti.Daponesešsvjetiljku?“„Mogaobih.Nobilobirizično.“

„Moraobijeimati.Imašlije.“Imaoje,alipostaviojejošpitanjaprijenegosepovukao.Zašutioje

nanekovrijeme.Konačnojerekao:„Moždabihsemogaoizvućistimdomišljatim planom, Charles. Barem za sad. No kad se vratim uMoskvu, ne vjerujem da će to biti dovoljno. Tim ljudima se nećesvidjetištosucijeliputprošlizaništa,dabirekliovajječovjeknevin,nismopronašlikrivca,pogreškajenjihova.Morajunekogaimati.“

To je Charlesu dalo ideju. Koliko god bila fantastična, barem jemoglanatjeratiViktoradasespusti.Amoglajeijoštoganapraviti.

„Postoji još jedan način da se možda i glede toga pomogne. Noprvomorašsići.“Nijebiloodgovora.

„Viktore?“„Uživotu,komedijadrži tragedijupodruku.Takovi tokažetena

engleskom,Charles?“„Nebihrekao?“„Nimi na ruskom.No trenutačno je umojoj glavi. Razumiješ, ne

mogusići.Nakraju,moramseubiti. Iličekatidaserijekapovučepadametupronađu.“

„Kakosiseuspeo?“„Došao sam preko grebena, pa po odvodnoj cijevi prije nego je

nadošlaplima. Sadgrebenanema. Izaonihprozorabez staklanemapodova, samo velika provalija, kao da je ondje eksplodirala bomba.Nemaputakojibivodiounutra.“

Počelojekišiti.Charlesjebiouvjerenkakosamoubojstvovišenijeozbiljnaprijetnja, ako je ikad ibila.Nobio jemanjeuvjerenu svojeponuđenemogućnosti gledeViktorovaproblemapovratka kući.Nijebilo vremena za promišljanjem o tome. Trebalo ga je što prije i štobrževratitidoveleposlanstva.

„Gdjejegreben?“„Rekaosamti.Ispodvodeje.Sadganemožešvidjeti.“„Kolikoispod?“„Moraosamsespustitiponekolikostepenicadadođemdonjega.“Charlesjeskinuocipele,čarapeihlače,premdajevećnavikaona

mokrecipele.Imaojetamnoplavegaćepaihljudištosuhodalidvamanedalekimmostovima nisumogli vidjeti, noge sumu izgubile ljetnupreplanulost. Držeći se za vrh riječnoga zida, trima stepenicamaspustio se u rijeku. Očekivao je da će voda biti hladna, no nije bio

pripremljenzasnagujošuvijeknadolazećeplimekojajevršilavelikipritisaknanjegovabedra.Lijevomnogompretraživao jepozidusvedoknijepronašaogreben.Biojedovoljnoširok,baremjednomširiodnjegovastopala,nonijeimaorukohvat,pasemoraoprstimaoslanjatina trošne cigle. Nogama stupio je na greben. Podupro se je objemarukamaipočeomicaticentimetarpocentimetar.Neprestanojekišilo.

„Gospodo, nemate pojma što ste sposobni učiniti za kraljicu idomovinu“,napočetkutečajarekaojeGerrytrljajućiruke.

Nakonnekogvremenadošaojeispodplatforme,akišajepljuskalapovodiicijedilaseponjegovojkosiinizvrat.Rijekamujesezaladopola bedara i dva je puta osjetio kao da će ga struja povući. Nanjegovozadovoljstvo,Viktorgajepozvao.

„Ovdjesamnagrebenuispodtebe“,uzvratiomuje.„Provjeravamje li jošmogućeproći. Je liodvodnacijevsdrugestraneplatforme?“Velikaodvodnacijevčinilaseveomačvrstom,anjeziniteškipotpornjibilisutakopostavljenidaseizmeđunjihizidamoglauguratiruka.

„Samojedna.Dolaziškmeni?“„Naravno da ne.Samo provjeravam je li tvoj put još uvijek

prohodan. Jest. No smočit ćeš se do bedara. Moraš skinuti hlače ibacitiihmeninastube.“

„Aakoihneuhvatiš,vratitćuseuveleposlanstvoirećikakosampronašaoskrovište,alinegdjeizgubiohlače.“

Charlessenasmiješioumraku.„Zapravo,bitćeboljedaihsmočiš.Ondamožeš reći da si pao u grabu. To će biti bolje. Ako se možešspustitidocijevi,čekatćuteovdje.Požuri.Rijekaidaljeraste.“

Odvodna cijev zanjihala se pod Viktorovom težinom i malenipljusak žbuke pao je na Charlesovu glavu.Viktor se polako spustio.Koljenajedržaopovijenima,astopalaječvrstostiskaouzzid.Zadnjihje nekoliko koraka bilo jedva kontrolirano klizanje, koje je prestalotikiznadvode.Nosiojesamtericeipulover.Pužućiidržećisezacijev,nasmijaosejeipogledaoCharlesa.

„Prekrasan prizor. Slavni SIS-ovac i slavni KGBovac ponovnozajednorade,kaouratu.NoSIS-ovacjeuhvaćenbezhlača.Ovojekaonekad,Charles?Kakvajerijeka?“

„Mokra?“Viktor je ugurao jednu nogu i stao tražiti greben. „U pravu si.

Zamisli da se obojica utopimo. Kakva bi to bila misterija za tajne

službe?Hoćemoliplivatinatrag?Većnasjekišajakonamočila.Zaštone,Charles?“Ispružiojerukuizamahnuokaodaćezaplivati.Natrenseučinilokakoćeihobojicupovućiurijeku.

„JesulisviRusiludi?“pitaojeCharles.„Svi.AlinetolikokaoEnglezi.Tojenašaivašatragedija.“Vrativši se do riječnog zida, Charles se odjenuo. Jedna mu je

čarapaotplovilarijekom.Obojicasubezuspješnoposegnulazanjom.„Nadam se da to možeš pribrojiti troškovima“, rekao je Viktor.

„Preživim li,platitću ti je izKGB-ova fonda.Mislimdasi tomožemopriuštiti.“

„Boljeda sam izgubio čarapunego tebe. Jesi libioozbiljangore?Menisečinilokaopretjeranareakcija.“

„Neznašštoseljudimadogađa.Nemašdijete.Odgovoransisamozasebe.Tvoj ježivot jednostavan,Charles.Stvarnosamrazmišljaootome i to zbog razloga koje sam ti naveo. I još uvijek se moramsuočavatisnjima.“

Hladnakišaidalje jepadala.Stajalisuupodnožjustubaodcigla.Bili su naslonjeni na zid, a Charles je obrazlagao svoju drugu ideju.Viktorjebioskeptičan,isprvajujeodbijao,aondajekonačnopriznaodabimoglabitiodpomoći,iakonekovrijemenećeznatijeliupalila.Svakoizvrtanje,sveštojemutilovodubilojedobrodošlo.

„Odpomoćijetoštosemeđusobnonevole“,rekaoje.„Krychkovjestariji.I stari je staljinist. Ogorčen je namlađe generacije. Rhykov jemlađi i pametniji i pokazuje to, što znači da baš i nije prepametan.MislidajeKrychkovglup.Upravuje.Jedandrugogazasvekrive,noKrychkov ima utjecajnije prijatelje, stare staljiniste na vodećimpozicijama. A zbog svoje prošlosti, i zato što je glup, uvijek jesumnjičav.ZatosetrebausredotočitinaRhykova.“

„Štobijošmogliraditiovdje,osimdatepripaze?“„Nisam siguran, no povezano je Nasljeđem. Veleposlanik je

zatražio spis i razgovarao s njima.Ne samnom.Nemamviše veze sNasljeđem.Osimmojegavečerašnjegiznenadnogotkrića.“

„Zaštomislišdasutepočelisumnjičiti?“Viktor je slegnuo ramenima. „Možda sam bio neoprezan. Možda

menetkovidiokakoodlazimdoChantal.Moždajejednostavnonetkoneštorekao.Tomožebitidovoljno.“

Kad su se složili oko taktike, Charles je inzistirao da Viktor prvi

ode.Viktorsenasmijao.„Još uvijek mi ne vjeruješ. Misliš da ću se baciti u rijeku ako

ostanem?“„Zašto nisi dao znak kad si osjetio da si u takvim problemima?

Prebjegjeboljiodsmrti,zarne?“„Znaš,uprovincijskomegradićuuRusijidogodiloseubojstvo.Šef

farmeimaojevezusaženomokružnogapartijskogsekretara.Ubilisupartijskog sekretara da bi se mogli oženiti. No ljudi su postalisumnjičavipasuihuhitili.Tijekomprocesasuihispitivali.Pitalisujezašto ga jednostavno nije napustila, razvela se? Zašto nisu otišli udrugo mjesto? Zašto su misli kako je najbolje rješenje da ga ubiju?Znaš,nisuimaliodgovornatapitanja.Nisurazmišljaliotome.Razvodi preseljenje bili su nezamislivi. Isto važi i za mene glede prebjega.SamoubojstvojemnogouobičajenijezaKGB.“

„No ako će funkcionirati ovo što smo dogovorili, nećeš trebatirazmatratiništaodtoga.“

„Ako!“ Viktor je ispružio ruku. „Sretno s operacijomKompromis.Nećuznatizatebe,obećavam.“

„Alidatćešznak?“„Čekajmopavidimo.Mahoću,Charles,obećavam.“Charles je čekaominutu, ilimalo više, dokViktorova silueta nije

nestala s kraja prolaza, a zatim je i on krenuo. Kiša se cijedila sazidovaiprskalaulokvama.Cipelamujestrugalaponozibezčarape.Kad je izašao,nikoganebijašeuvidokrugu.Kiša jepadalaukoso iuvalovima je zapljuskivala ulicu što bijaše osvijetljena mutnim,narančastimsvjetlom.

OtišaojedomjestagdjegajeAnnaostavila.VidiojeJimovSaabupokrajnjojulicisdrugestraneceste.Biojeokrenutpremanjemu.

„Činisekakosevraćauveleposlanstvo“,rekaojeJimkrozdopolaotvorenprozor.

„Prati ga drugi automobil. Mislili smo kako će biti bolje dapričekamoividimohoćelitepovućisasobom.Iizgledašmokro.Nijeodkiše,ha?“

„Znojiuljezasunčanje.“„Želišdateprebacimokući?“„Zahvaljujem.“„Ili bi radije išao sa svojom djevojkom. Još je uvijek iza nas,

pogledaj.“AnninMaxibiojeparkirannekihdvadesetmetradalje.Jimse osmijehnuo. „Nećemo ništa poduzimati. Misliš da će večerasponovnoizaći?“

„Ne,možeteprestatisaktivnostima.Hvalaštostemezvali.Svakaminutabilajevažna.“

Jimjeupalioautomobil.„Dragomiještosenijeutopio.Molilismoda se to ne dogodi. Da jest, cijelu noć morali bismo biti vani spolicijom.“

MahnuoimjeiotišaodoMaxija.„Sigurnosimokar“,reklajeAnna.„Bojimsedaćutinamočitisjedala.“„Ijaakoostanešvaniidržišvrataotvorenima.“Ušaoje.„Nisamsenadaodaćeščekati.Nodragomijedajesi.“„ToćeHugoudatiprilikudapočnecijenitiuživancijukoja ideuz

pranjeposuđa.Boljedamikažešgdježiviš.“RekaojenespominjućikakobiRogerjošuvijekmogaobitiondje.

Prestalibipričati.Opisao jestanštoga jekupovao.„Bilobimidražedameostaviš,daodemo,tamo.Voliobihdagavidiš,naravno,imašlivremena.Prazanje.Imamključeve.“

„Akonećemodugo.Nonerazumijemkakoćešgaotplaćivatibezposla.“„Činimisedaćupratiposuđe.“

Svjetla u predvorju nije bilo. Prekidač nije bilo lako pronaći.Pobojao se da bi mogli sresti ženu s povezom na oku, onda da bivlasnikstanamogaoupastisasvojomdjevojkom,ilidajetamo.Nosvejebilokakojeostavio.Svejojjepokazao,zatimjeotvoriovrataštosuvodilanabalkoniotišaonanjega.Naslonilasejenaokvirvrata.Rukejeprekrižilaispoddojki.Rukavidžemperabilisujojzasukani.Svjetlojepadalonanjezinuplavukosu.Kišajeprestala,nosplatanakapisusejošuvijecijedile.

„Kako lijepo miriše poslije kiše“, rekla je. „Čak i u Londonu. Aposebice ovdje, s tim velikim vrtom. Moraš ga kupiti, bez obzirakolikoćešposuđamoratioprati.“

Držaojerazmak.Nasloniosenabalkonskuogradu.„PostojiscenauAniKarenjiniukojojseKarenjinvraćakući ipodignepogleddabividio Anu na gorenjem prozoru gdje se smijala i pričala s nekimnevidljivimizanje.Rukejojbijahuprekriženei,što jebiloneobično,gole.Agolerukesugeriralesunjezinuslobodu,osjećajnost,intimnoststimnekimizanje.Netkojetonazvaonajerotičnijomscenomucijeloj

književnosti.“„Nisamimalapojmadasitakavromantik.“„Doduše,Aninljubavnik,Vronski,nijejojdonioništadobra.“„AlitineželišbitiVronski,zarneCharles?Ženakolegeisveštoide

stime?Sveznam,alitisenebidobroosjećao,jelitako?“„Ne, ne želim biti Vronski. Ne bih se dobro osjećao, ali...“ „A ja

nisamudanazaKarenjina.Nemamisprike.“Okrenulasejeiotišlapremadnevnojsobi.Zaustavilase,jošuvijek

prekriženihruku,ipogledalaga.Došaojezanjomistaviojojrukenaramena.Mogaojeosjetitimirisnjezinekoseitoplinuispoddžempera.Poljubiojojjeusne.Nijeseopiralanitimuuzvratila.

„Tonijeu redu,Charles, kolikogod se tomeni svidjelo“, rekla jetihoidopolaspuštenihvjeđa.„Imamdvojedjece,brakminijekrajnjabijeda,iakonijenidalekoodtoga.Ovoneće,iliovonasneće,nikudaodvesti.Shvaćašto,zarne?“Podiglajepogled,alinijeuzmaknula.

Kimnuoje.SvesečinilodalekoodigranjazavođenjanakojegajeupozorilaRebecca.

„Nijevažnoštoosjećamo,štomožemoosjećati...?“„Tebi je lakoosjećati.Nokad sam jaupitanju,postojeodređene

posljedice i gubici dopustim li damepreuzmuosjećaji. Tvoj je životjednostavan,tinemašdjecu.“

„Ovojedrugiputdamivečerasnetkotokaže.“Primilaga jezaruku iprstimapodragalapo licu. „Neznačida to

nebihhtjela ilidanećuništaosjećati.“Nagnulase je ipoljubilaga,aonda se naglo trgnula. „Moram,moram krenuti. Kako ćeš... želiš date...?“

„Prošetatću.Trebamišetnja.“Zastala je kodvrata. „Možda, jednogdanakad ti dopustimdami

operešposuđe.Ikadnađešsvojučarapu.“Slušaojekakosenjezinikoracigubenastubama.Nakrajuječuo

dasusezatvorilaulaznavratazgrade.

11

Narednog dana, za sastanak s Hookeyjem u Brook'su, Charles jeodjenuoodijelo. „Zgodnije je sastati se svamaovdje,negouuredu“,rekaojeHookey.„MI5jepodozrivpremavašojostavci. Izgledakakozbognečegsumnjaju.“Nasmiješiose.„Zatoćebitiboljedanedolazitesvaki dan u ured koji je nekom mistikom dizajniran kao gnijezdourota isubverzija. I tu jeHugo.Nažalost,sve jevišeuvjerenkakogadržimo podalje od nečega. Do sad je već trebao znati da se takvestvari stalno događaju. Mogli bismo ga informirati o Nasljeđu, nospisak je već dovoljno dugačak, a on zapravo i ne treba znati kakostvari stoje. Tu smo lekciju naučili s Blakeom u Berlinu. Vidio jemnoge stvari koje nije smio time što je jednu od djevojaka usputzamoliodabacipoglednaonoštosedogađalo 'kadsuvećsvistimezavršili'.MogaobihHugousreditiodlazaku inozemstvo, takodamuneštoodvučepažnju.Notojemojproblem.Akojijevaš?“

Charles je opisao što se dogodilo. Skicirao je svoju ideju koju jenazvaooperacijaKompromis.Hookeygajesaslušao,azatimnatočiokavu.„Ivašseprijateljsasvimesložio?“

„Da.“„Usuđujem se reći da bi u svojemu položaju trebao biti

kooperativniji.“„Mislitedanećefunkcionirati?“Hookey je podigao obrve. „Nemam pojma. Neuvjerljivo je,

škakljiva namještaljka, neizvjesna, no zbog svega toga bi moglaupaliti.Uostalom,nijevažnoštojamislim.Umiranjejeodbacio,vratiose, nije zvučao kao da bi skočio s broda ili bilo čega u bliskojbudućnosti.Sveštomožemojestdatisveodsebeibitiuznjega.Sad,imam za vas neke sitne vijesti.” Zbila se promjena u planovimaputovanjadelegacije.Krajemtjedna,umjestorazgledavanjaLondona,štobijašepredloženo,naumilisuotićiuKing'sLynngdjesuusidreniruskibrodovizaprijevozgrađevnogdrva.

„Ne bih rekao da doista žele osobno izraziti očinsku zahvalnostpomorcima i razgledati opremu na pristaništu za njihovo bijednobrodovlje, ili nešto slično, no tako su rekli. Ja mislim drukčije.Međutim, odobrenje su dobili i sutra kreću malim autobusom.Prokletodugačkoputovanjeza jedandan,none iduvlakom jerželepri povratku provesti noć u Suffolku. Mjesto je uz obalu i zove se

Southwold. Čuli ste za njega? Tamo sam odrastao. Dvojim da su gazato izabrali, no čovjek nikad ne zna. Sljedećeg će se jutra ranoodvestiuStansted,aondaidukući.RazgovaraosamotomesMI5-om,koji ima jošmnogodrugih zahtjeva zapraćenjauovome trenutku, ipostavilosepitanjejelipromjenaplanadopustivazanekolikozadnjihdana.Želimvašemišljenje?“

CharlesovdogovorsignaliziranjasViktoromplaniranjetakodasekrešendodogodinaaerodromupriodlaskudelegacije.Zarazlikuodsvakog drugog dana u tjednu, Viktor će signalizirati kako je sve uredu, osim ukoliko doista neće biti. Charles je znak morao vidjeti.Hookey je taj dogovor o pozitivnom signaliziranju kritizirao kaonepotreban, nezgodan i stoga potencijalno opasan, no to je Viktorželio.

„Noaerodromisudobramjestazaotmice,akoontrebabitiotet“,rekaojeHookey.„Mikontroliramookolinu,možemoodreditigdjećetko biti i kada itd., ali SV je veoma upućen, a to znači širenje krugaonih koji će znati. Vaši novi angažmani, vaša operacija Kompromis,činitoponeštobespredmetnim.Kolikoseprisjećam,plankažedaćetesevinaćiilinaaerodromuilinanekomdrugomzgodnommjestumaloprije nego stignu.Može li to uključiti večeruu Swanuu Southwoldugdjećesedelegacijazaustaviti?“

Charles se složio da bi moglo, u oba slučaja bilo je važno da sepokaže. Držao je to važnim i za budućnost, u politici smanjenjanaoružanjatobisemoglonazvatimjeromizgradnjepovjerenja.

„Dobro.SwanjeprometanrestoranpaćumoratizamolitiMaureendavamrezerviramjestopodlažnimimenom.Bitćetesretništoćetetosamiučiniti,bezpomoćiSV-a.Dobro,nećetebašbitisami. IRebeccaće imati rezervirano pod lažnim imenom. Par izgleda mnogoneutralnije, čak i ako ćete spavati u zasebnim sobama.“ Ponovno jepodigaoobrve.„Itrebatćetenekogadasepozabavikomunikacijskomopremom u slučaju da signalizira kako želi prebjeći. Telefon jevećinomnajboljastvar,naravno,nosveideprekohotelsketelefonskecentralepaćemo,zaslučajdaćeseneštomoratipoduzeti,bitiizavascijelunoć.Rebecca jeuvježbananakomunikacijskojopremizahitneslučajeveDogsbody i imat će taj pribor sa sobom. Također će imatislužbeni automobil i informirana je o Nasljeđu, što vam je poznato.Rebeccajedobradjevojka.Korisnijajenaovakvimposlovimaodšest

Hugoa. I sad nije zauzeta vašom nastavom. Trebala bi zatražitipromaknuće.Pokušajtejeuvjeritiuto.Sdrugestrane,vašćeprijateljbiti sa svojomgospođom, zarne?Bit će zanimljivovidjeti kako će seponašati.Southwoldjelijepomjesto.Svidjetćevamse.“

Hookeysenaslonioiprekrižiorukenaprsima.„Malojepreranozaružičastidžin.

Moramosedržatipraviladaseprijepodneništanepije ili ćemokrenuti putem imperija. Ništa, no izlet u Southwold je intrigantan.Najvišemrzimkadsovjetskedelegacijemijenjajuplanoveuzadnjemtrenutku. Neizvjesnost je karakteristika nacije, fleksibilnost nije.Novinesupunetihantinuklearnihdemonstracijaštoseovogatjednadogađaju kod nuklearne elektrane u Sizewallu. To nije milijunkilometaraodmjestagdjećeteodsjesti.Znatedaciljajunanuklearnapostrojenja,nasvetedugokosečudakei idiotekojemoguiskoristiti:iskoristiti po sovjetskim parametrima, jer oni, da budemo iskrenipremanjima,nemajupojmakakoprimajupomoćodCPSUfondova,ašto ide preko naših prijatelja iz KGB-a Većina tih ljudi veoma jeiskrenaiprijateljskiraspoložena.Razumijemnjihovastajališta.Krivasu,itojesve.Moždaseradioprofesionalnojparanoji,nonemogusipomoćiadasenepitampostojilivezaizmeđutogaipromjeneplanaputa delegacije. Pitam se planiraju li neku malenu dramu, javnuekshibiciju?“

Udariosejepobedrimaiustao.„Kakobilo,nemožemocijelidansjediti i tračati.Birokratskipostupakzahtijevafizičkunazočnost,akone i pokoju dušu. A vi ćete potražiti novi posao, ha?“ Nasmijaose.“Imatćeteprokletomnogosrećenađetelinekištoćebitizabavanpoputovogakojićetesadraditi.“

Na putu u Soufhwold prolazili su pokraj znakova koji su

nagovještavali opseg predstojećih demonstracija, obilježja uz cestu,autobuse oblijepljene plakatima, policijske patrole. Sam grad bio jemalen i relativno izoliran. Nalazio se uz obalu i bio je sjeverno odSizewella. Pobudio je u Charlesu sjećanja na obiteljske praznikepedesetihgodina, iakobimoždaboljepristajaou tridesete.Uzobalunalazili su se redovikoliba izgrađenih za ribare i radnikeupivovariAdnans, jedine industrije u mjestu. Velike kuće iz osamnaestog idevetnaestogstoljeća,odkojihjevećinabilaokrenutapremamorudo

kojeg se pružalo veliko otvoreno travnato područje, svjedočile su ovremenukad jebilonovca.Nalazilase tamo imalenabolnica, škola,dovoljnodućanadasemožeživjeti,dovoljnopuhovazautjehutedvijeknjižare.Glavnegrađevinebilesugotičkacrkva,pivnicaicrvenobijelisvjetionik. Hotel Swan nudio je umjerenu raskoš i bio je ugodan,prostran i pomalo otrcan, ali na prihvatljiv, domaći način. Straga sudobilijednokrevetnesobe.

„Najboljesudvokrevetneisprijeda“,reklajeRebecca.„Pogledalasam.Iznjihpogledpucaravnoprekoglavneulicenamore.“

„Tojesamonekihstotinumetaraodnas.“„Znam,alinemožešgavidjeti.“„Želišliseondapreseliti?“„Zauzetesu.Maureenmijerekla.“„Adatisrušimparzidova?“„Uništitćupodpustimliovoizruke.“Dogsbody je bio skriven u diplomatskom kovčežiću s

naramenicom i bio je težak. Stvar je bila složena tako da se možebezbrižnonositi vikendom,nobilo jeopasnosnjombrzohodati. Zasastavljanje je trebao čvrsti stol i mir. Charles ga je položio na dnoormara što je bio u Rebeccinoj sobi, a onda je na to stavio drugutorbu.

„Vjerojatnobiizodjelasigurnostireklikakosepodrazumijevadaovocijelovrijemeimašuzsebe“,rekaoje.

„Ako odjel sigurnosti može nabaviti tegleću mulu, onda će bititako.Uostalom,tkoputnetorbenosinavečeru?Posebiceovakvuzbogkoje bi se stresle sve čaše na stolovima kad bi je spustila na podblagovaonice.“

Nakonštosunapolaležećičajpopiliunaslonjačimablagovaonicesazaobljenimprozorima,prošetalisugradomiuzobalu.Bilojetiho,bez ceste blizu plaže, s redom dobro utvrđenih koliba, sivim,bezličnim morem te bez mogućnosti razonode koja bi mamilaizletnike. Na sjeveru su dine, što ih je napravio vjetar, skrivalemočvarne ravnice prošarane kravama i konjima. Na drugoj straninalazila se malena luka s ribarskim brodovljem iz kojih su stršilijarboli i jedra.Nasuprot luke, na izbočini umagli, vidio se sivi obrisSizewella.Ruskadelegacijatrebalajestićiokošest.

„Je li moguće da je u Southyraldumjesto nasljeđa, razmišljao je

Charles.„Hookeysumnjaunešto.Nozaštobiimovdjetrebalo?“Naslonilasenaogradu.„Moglobibitiovdjeukolikosezanjegane

trebaju brinuti ljudi iz veleposlanstva. Nalazi se izvan njimadozvoljenih granica. Za to im trebaju agenti. Ili delegacije što ćeposjećivati mjesto.“ Pogledala je mjesni svjetionik što bijaše blijedoosvijetljen.Počeo je ležernobljeskati. „Ovdje je živioGeorgeOrwell.Dobro,njegoviroditelji,aonjeovdjeproveonekovrijeme.Izgubiojenevinostsnastavnicomtjelesnogaudjevojačkojškolikojusmoprošlinaputuovamo.“

„Hookeymijerekaokakojeovdjeodrastao.Nijespominjaosvojunevinost. Pitam se gdje to obavljaju?Teško je imati privatan život uovakvimmjestima.”

Kimnulajepremamočvarnimzaravnima.„Tamo,premaknjigamakojesamjačitala.Vjerojatnoogrnutioblakomkomaraca.“

„Kolikoimadosusreta?“„Tridesetpetminuta.“Promenadom su odšetali natrag. „Što će biti s tobom kad tečaj

završi?“priupitaojeCharles.„Ponudili sumi New York. To još nitko ne zna pa nemoj pričati

uokolo.“Pogledala jepremamoru. „Pokušavamodlučiti. SviđamiseNewYork.Takođerjelijepoštomijeponuđennedugonakonmojegazadnjegangažmanauinozemstvu.“

„Neštotevežeovdje?“„Nećešodustati,jeli?“„Brinemzatvojubudućnost,tojesve.“Visokiprozorinacrkvizrcalilisuipojačavalizadnjesvjetlodana.

Kad su ušli, nije bilo nigdje nikoga. Za dvadesetakminuta trebala jebiti zatvorena. Rebecca je zastala kod otvorenih vrata. Pročitala jeobavijestipromatralaulaz.Charlesje,krozvapnomprožetusvjetlost,polakohodaopremapješčanojurinapropovjedaonici,anjegovepetesa željeznim potplatom mirno su zveketale po kamenju. Michael,okružni časnik tajne službe, proučavao je rezbariju na odjeljku zazbor.Bio je rumenu licu iveseočovjekkoji je izgledao i zvučaokaofarmer.

„Upravitelj hotela stari je prijatelj i želi pomoći“, rekao je tiho.„Tijekomgodinanapravilismomunekolikousluga.Krychkovjeu26,Rhykovdaljenizhodniku27.Ovajključvrijedizajednaidrugavrata.

Čuvajte ga dok ne odu, a onda stavite u kovertu naslovljenu naupravitelja hotela i ostavite ga na recepciji. Nemojte mu ga osobnodati. Nazovite me u slučaju da zatrebate moju pomoć, ali samo naizravnuliniju.Morateimatinaumudatrebanekovrijemekakobiseizašloodavde.“

Ukorak su hodali do sjeverne crkvene lađe i anđela. „Nemamočestočastugostitiruskeposjetitelje“,rekaojeMichael.„Zanimajunassamoovadvojica,zarne?“

„Da,tajparhulja.Želimovidjetištoovdjesmjeraju.“„Mojpivskivikendionakojepropao,zahvaljujućitomdogađajuu

Sizewellu. Moram popisati uobičajene sumnjivce, profesionalneagitatore,sveukrugustotinukilometaraodavde.Trebaobihvećsadpočeti.Može se dogoditi da neko vrijeme neću biti dostupan. Inače,svakoćeodvraćanjepažnjebitidobrodošlo.“

„Vidjetćuhoćelisedatištonapraviti.“Michael jepogledaopremaRebecci. „Izgledakakosevašaslužba

dobrorazumijeuodvraćanjapažnje,akonemateništaprotivdatakokažem.“

Te večeri sjedili su za stolom blizu vrata. Ruska delegacijasastojala se od šestero delegata, Viktora i njegove žene Tanye tevozača izveleposlanstva.Sjedili suzadvastolauzprozore.Tanya jebilaniska,tamnokosaženaokrugla,prijaznalicainijeništagovorila.Viktor je nosio svoje odijelo koje je u usporedbi s onima delegataizgledalorelativnodobrokrojenoiprofinjeno.Svisuostalimuškarcibiliniski,zdepastiiuzrujanitesuusvojimodijelimabilistiješnjeniilisu se u njima gubili. Vratovi u Sovjetskom Savezu očito nisu bili umodi jer glave su bile nataknute direktno na ramena ili su bilezašarafljene u rupe prikrivene kragnama košulja. Kryckhov, koji jebionajstarijimeđunazočnima,imaojesivoseljačkolicekojejetekunekom drugom životu moglo postati ugodno. Izgledao je strogo isumnjičavo.Rykhov jebiomlađi,uglađeniji ideblji,no izgledmunebijaše toliko neugodan. On je, također, izgledao zabrinuto gledeokružja,nobilomujezanimljivije.

„Uvijekmožeš prepoznati Rusa u inozemstvu“, rekla je Rebecca.„Nesamoponjihovuizgleduiodjeći,negoiponesigurnostizastolom.Čekaju da netko preuzme vodstvo, čak i kad je narudžba u pitanju.Mislimdanisunaviklibirati.”

„Našprijateljjetakav.Svakiputkadsmojeli,uzimaojeistoštoija.AijasamtakavkadsamsHookeyjem.“

„No koliko uglađenije on izgleda od ostalih. U tome je stvar sljudima iz KGB-a što služe u inozemstvu. Izgledaju zapadnije, bolje,iskusnije, više su vidjeli. Imaju problema kad se vrate. Morajupodržavatilinijupartije,anevjerujujoj.“

„Manje-više,ionjetorekao.“Viktornijebiosamoopuštenijiodostalih,negosetrudioodržavati

priličnopovršanrazgovor,učemumunijeprevišepomagalanjegovažena.

„Razumiješ zašto je morao ići k drugoj“, rekla je Rebecca. „Je lizgodna?“

„Ne,nijebaš.Nogledenazočneiuusporedbisnjom,rekaobihdajest.“

„Nisinikad...“„Nisam.“„...ispitivaogapodrobnijeonjegovojženi?“„Moždasamtrebao.“Viktorimjegotovoucijelostibiookrenutleđima.Charlesjeznao

kako ih nije vidio. Postojala je velika vjerojatnost da ih opazi priizlasku.Nobitćetomnogolakšeureditiusalonutijekomposluživanjakave.Signaljezahtijevaokontaktočima.CharlesiRebeccamoralisuodugovlačitisvečeranjem.

„Mislimdanebitrebaootićiprijenjih“,reklaje.„Moždanećeotićinakavu,moždaotiđuravnousvojesobe.Amožemobitisigurnidaćenas pri izlasku vidjeti. Mislim da bismo trebali malo razgledavatislike.“

Na kraju prostorije nalazili su se veliki, zvučni portreti. Nakonvečerestalisuihobilaziti.Zastalisupredsvakim.

„Imaunjojneštoodbake“,reklajeRebeccanaglasstojećiispredženenesretnaizgledakojajebilapunanakitaiodjevenauružičasto.

„Uvijekjegovoriladasmourodu,alinitkonijeprovjerio.”„Moždaseradionezakonitomdjetetu,rekaobihpoznavajućitvoju

obitelj“,rečeCharles.„Ali barem su imali djecu.“ Okrenula je glavu prema portretu na

drugoj strani, gledajući ravno preko stola s Rusima. „I u onom imasličnosti,vidiš.“

Rusi su je pogledali. Nitko nije obratio pažnju na njega osimViktora, koji je sjedio licem prema njima. Charles je spremno držaoruku u džepu. Onda je izvukaomaramicu i njome brzo obrisao nos.„Nisamsigurandajeodistogumjetnika.“

„Ali sto posto radi se o istoj obitelji.“ Rebecca je lukavo zaobišlastolovečekajućigada joj sepridruži.Suknja joj jeplesala,aočibileprilijepljene za sliku, ruske oči uglavnom su bile prikovane za nju.Charles ju je slijedio. Dok je prolazio pokraj Viktora, izvadio jemaramicu i njome obrisao usne. Je li u redu da nastavim, bio jeCharlesovsignal.Nastavi,biojeViktorovodgovor.

„Rekla sam ti“, reče Rebecca. „Sestre su.“ „Vrijeme je za kavu.“Charlesjekrenuo.

Rebecca je još koji trenutak gledala sliku pa se okrenula,pogledalaizravnouRhykova,blagoseosmijehnula,podiglaobrvekaoda odaje svoju bespomoćnost i krenula za Charlesom. Rhykovoiznenađenje pretvorilo se u nijemi, posramljeni pogled na svojekolege kojim je provjeravao je li još tko to vidio.Njihovi izraza licaodjednomsubiliobrambeni,neugodni.Krychkovjeprbaciopogledsnjega na Rebeccu. Čelo mu se naboralo u parodiju od sumnjičavognegodovanja. Viktor je počeo pričati Krychkovu kao da je neštozaboravio.Rhykovjepogledaousvojtanjuristaoprčkatipojelu.

Nisuotišliusalonnakavu,nosmjestilisuseuelegantnu,praznuprimaćusobunaprvomekatu.

„Mislišlidajebilodovoljno?“pitaojeCharles.„Više sam se brinula da ne pretjeram, da ne postane očito. Da

budemiskrena,osjetilasamnelagodu.Nisamsigurnadabismotrebalinastavitisdrugimdijelom.“Izgledalajenervozno.

„Siguran sam kako si to briljantno izvela. Viktor kaže da trebašfolirati s njegovim kolegom tako dugo dok je Krychkov zabrinut.Većinomnamigivanjebudeprevišesuptilno.“

„Pravisioperativac“Charles jedvaputodlazionarecepcijugdje jekrozstaklenavrata

mogaovidjetiusalon.PrviputRusinisubili tamo,nodrugiput jesu.Salonjebiopunljudi,avećinamjestabilajezauzeta.Ušaojeiotišaodostolićasnovinamakoji jebiouVikotorovuvidokrugu.KrajičkomokavidiojekakoViktorvadimaramicuinjomebrišeusne.

VratiosedoRebecce.„Kažedanastavimosdrugimdijelom.“

Skinulajejaknuiiztorbeizvadilabočicusparfemom.Nehajnosepoprskala od ruku do vrata. Razbarušila je tamnu kosu. „Mirisat ćukaobordel.Siguransidajeovonužno?“

„Tojebilanjegovaideja.“„Mislimdajemalopreopterećenskurvama.“Soba26i27nalazilesusuunjihovomkratkomhodniku,novrata

Charlesovesobeotvaralasusenahodnikstepihomikojijevodiodonjih. On i Rebecca ušli su nju i u tišini čekali. Ona je sjedila unaslonjaču,onnakrevetu.Bluzajojbijašekremboje,suknjakariranasuzorkomkakavjevećvidio.Izgledalajeprisebnoipomalonestašno.

Začulisudizalo,zatimkorakepatiheglasove,nejasanšapatRusa.Charles je kroz ključanicu gledao kako Viktor i Kryckhov polakohodajuhodnikomiurotničkirazgovaraju.Kadsuotišli,kimnuojojje.„Dajimminutuilidvije.“

„KakojenamamioKryckhovagore?“„Trebaomujerećidajezabrinutzaneštoidamutoželinasamo

reći. Takvim stvarima Krychkov nemože odoljeti. Reći ćemu kakomislidaga jenanišanuzelabritanska tajnaslužba jernas je, to jestpar u blagovaonici, već više puta prije vidio. Da nas je čak vidio najednojodsvečanostikojojjedelegacijaprisustvovala.NećespominjatiRhykova, no nadamo se da će Krychkov sam povezati stvar i izvućiispravan, u stvari, pogrešan zaključak. Zato sumalopopričali kad sionoizvela.“

„Jakosi,jakosigurandanisampretjerala?“„Posve sam siguran kako Viktor zna da nisi. Vjerujem njegovoj

prosudbi. Rekao je da dobro poznaje tipove poputKryckhova, da jepoput očeva prijatelja. Otac mu je bio čekist. Misli da čak ako iKrychkovposumnjakakosmomismjestiliRhykovu,bitćetostogaštotražimo osvetu jer nas je Rhykov ostavio na cjedilu glede veze kojunije priznao. Kaže da ljudi poput Kryckhova napreduju zahvaljujućisamotomeštosujošnerazumnijesumnjičaviodsvojihpartnera.

Izvadila je iz torbe ružičastu kovertu i zatvorila je. „Sto posto sisigurandaje27?“

„Jesam, alimožeš prije i osluhnuti.“ Provjerio je hodnik. „U reduje.“

Skinulajecipeleistalasešuljati.Kadjedošladokratkoghodnika,kojisenadesnospuštaozadvijestepenice,zastalaje,aondaoprezno

stupilananjega.Naprstimajehodaladobroja27.Poslušalajemrmorštojedolazioiznutra,aondasesagnulaigurnulakovertuispodvratatakodajejedankutostaoviriti.Uspravilase,dvaputtihopokucala,aondabrzopobjeglanatragdoCharlesovesobe.

„Dobroizvedeno“,rekaoješaptom.„Štetaštonemožemovidjetijeliupalilo.“„Slušaj.“Čulisukakoseotvarajuvratapanejasanrazgovor.Kroz

ključanicu je vidio Krychkovu glavu koja je brzo nestala iza ugla.Charles se okrenuo prema njoj s podignutim palcem. „Dobroizvedeno“,rekaojeponovno.

„Morat ću se nekoliko puta prati da se riješim ovoga mirisa.Nesnosanje.Odjećaćemimirisatiponjemu.Itvojasoba.“

„Menisesviđa.“„Vjerojatno voliš i droce. Ne bi li ti se trebalo sviđati nešto

profinjenije?”„Pamislimdamisemorajusviđati.“„Bašrazočaravajuće.“„Štokažešdavaniprošećemo?Daseovomaloprozrači.Samopod

uvjetomdasenenaletimoninajednogodnjih.“PraznakovertabilajeViktorovapreradaCharlesoveideje.Charles

je predlagao kompromitirajuće pismo, no Viktor se suprotstavio tojideji tvrdeći kako je izostanak bilo kakvog pisma još višekompromitirajući. Rhykov će je gotovo sigurnootvoriti, a u njegovupričukakojepronašaopraznukovertu,ukolikoprijavidogađaj,nitkoneće povjerovati. Prazna koverta bila je više kompromitirajuća odnajdomišljatijeg pisma. Ukoliko ne prijavi stvar, Kryckhov će ga bezsumnje okriviti jer će je zajedno sViktoromvidjeti ispod vrata. Bilokoja kasnija izjava kako u njoj nije ničega bilo, neće biti uvjerljiva.AkojeKrychkovodlučiotvoritiprijenegotovidiRhykov, iakoćegaViktor pokušati uvjeriti da to ne čini, njezina će praznina za njegapostatizlogukiznak.

„Moramo se uzdati u njega i ono što radi“, prepirao se Charles sHookeyjem.

„Nonemožemoseuzdatiutodaćeuvijeknapravitipravustvarilida nikad neće upasti u probleme. Ali sad kad je započeto, moratenastaviti.ČakiakotonećeimatipozitivanefektodvlačenjapažnjeodŠvaleraibacanjasumnjenanjegovaoptužitelja,nećemunaštetiti.”

Mjesec se pokazivao kroz brazdu u oblaku, a hladan, nemiranpovjetarac puhao je s mora dok su Charles i Rebecca šetalipromenadom.

„Njegova žena nije otvarala usta, osim dok je jela“, rekao jeCharles.„MoždajesaznalazaClaire.“

„Ilisebojibiloštorećipredtimgorilama.“„Tkoznaštoimsedogađasbrakom?“Nastavilisuhodatiiposlije

promenade,vuklisusemokromplažompremamalenompristaništu,pauzušćerijekeokokojegajebilonekolikobaraka,kućicapub.

„Mislim da ću prihvatiti New York“, rekla je. „Zvuči kao dobraideja.“

„Samobimevezamoglaovdjezadržati,kaoštositi,bezsumnje,inagađao.“

„Lakoje.“„Soženjenimčovjekom.“„Oh.“„Napokonsamshvatilakakonikadnećeostavitisvojuženu.“„Nekitoneće.Vezanaposlu?“„Ipakakonetkoneštopita.Spomenulasamtosamozato...Sreosi

na poslu toliko djevojaka poputmene. Zabavljaju se, nekoliko im jegodina lijepo,svukuda idu,nemajudoma,srećumnogo ljudi,nemajumomka,aakoneštopokušajunatomeplanu,dogodeseproblemi,kaomeni. Još jedan odlazak u inozemstvo uvijek je zgodan način da seizvučeizveze.Ijednogdanavećbudešugodinama,postanešuredskausidjelica,starakanta,nemavišeinozemstva,samoposaospapirimaiigranjebridžailivečernjiodlazaknakoncerte.Krasnesutodjevojke,imajumnogo za dati, no ne želim svršiti kao one. Mislim da ni onesametonežele.“

„Možešotići.“„Istina, ali zašto? Posao tajnice ubrzo dosadi, čak i ako to bude

dobro tajničkomjesto.Pretpostavljamda je tako sa svimposlovima.Notojejedinozaštosamkvalificiranaiželimbititajnica“,slegnulajeramenimaiodCharlesaodvratilapogledpremamoru,„ondaboljedaradimto,negobiloštodrugo.“

„Prijeđi u drugi odjel, proguraj se. Hookeymisli da bi to trebalanapraviti.“„Drugdjejemanjezabavno.“

„Dakle,jošuvijekželišzabavu?“

„Utomejeproblem.“Povjetarac je sadoštropotezao.Charles jepožalio štonijeponio

kaput,alitijekomšetnjenijeubrzavaokorak.Biojeuzbuđenitijekomgotovocijelogdanajedvadajepomislionaoca.

„A ti?“ upitala je. „Slatka gospođa Al? Nije joj baš jako veselo ubraku?KakoibisgroznimHugom.“

„Nijeontakološ?Nasvoj jenačinčestitčovjek. Imaionsvijetlihstrana.“Zbogtogašto jebranioHuga,osjećao jenelagodukaodaganapada.

„Nonebipoželiobitinjegovažena,jeli?Dobro,nijeutomestvar.“„ZaštosimeupozorilakakojeAnnaopasnažena?“„Ne zato što bih imala nešto protiv nje. Ne radi se o traču ili

takvomnečemi ja jedvada jepoznajem.Veomajeprivlačna,alikadnešto poželi, ostavlja dojam da ne zna što hoće. Mislila sam da jeopasnazatebe.“

„Dragamije.“„Imalovišeodtoga.“Nasmiješilase.„Smiješnoje,nosrcabinam

trebalabitinegdjedrugdje.Baremmalo.“Malojebilotočno,pomislioje.IAnnajebilaupravu:njemujebilo

lako. Injegov jeotacbioupravukad jenapisaoda čovjekaprivlačinjegov kraj više nego sjever iglu na kompasu. Čak je i malenaudaljenost od Londona do Southwolda činila razliku, pomislio jezapažajući kako se Rebeccina karirana suknja njiše ispod njezinakaputadokjehodala.Bilajesportskihodač.

„Bilo bi zgodno da je tvoj oženjeni čovjek Al“, rekao je. „Samosanjaj,tatice.“

Vraćali su sepromenadomkad suvidjeli dadrugipar idepremanjima.Oboje sunosili kapute. Žena je imalapodignutukragnuda sezaštitiodvjetra, amuškarac jenosiokapu.Mnogoprijeno što su ihmoglijasnovidjeti,znalisuokomejeriječ,nonisuihmogliskrovitoizbjeći. Na tome dijelu promenada je išla ponad plaže i bila jeomeđena na kopnu vrtnim ogradama lijepog niza obojanih kuća.Drugijeparhodaorukupodruku,RebeccajestavilasvojurukuispodCharlesove.Trenutak je tražio da simuliraju razgovor, a Charles nijeništamogaodomisliti.

„Štoje?“pitalajeRebeccakadsuimsepribližili.„Što?“„Nisamčulaštosirekao.“

„Ja...dabudemiskren,jasambiotajkojitijeslaosvaonapismaicvijeće.Uglavisimiotkakosmosesreli.Obožavamte.“

„Zboggramatikepretpostavljalasamdasiti.“„Hoćešlimioprostiti?“„Akoneprestaneš.“Svaki je par napraviomjesta za onaj drugi i jedni pokraj drugih

prošli subezznaka.Kapakoju jeViktornosiobijašeonaCharlesovaoca. Bila je dio njihova dugoročnog dogovora o davanju znakova, apredstavljala je sastanak u inozemstvu pa je njezino nepotrebnonošenjepredstavljaloopasnuneozbiljnost.Udruguruku,kapesuzatodaihsenosi.Poštosuprošli,Charlesjeriskiraoiokrenuosezanjima.Viktorjebezokretanjaišutkepodigaokapu,anjegovaježenanijemogledalamore.

Svedohotelavodili su se rukupod ruku.Rusinisubiliu salonu.Čekaojeuhodnikudokjeonaotključavalavrata.

„NapokonDogsbodymožeostati tamogdje jest“,prošaptala je, „inemoramoustajatiunekibezbožansat.“

„Odlazeprijedoručka.“Charles je osjetio ne dobrodošli osjećaj splasnuća. „Moglo bi biti

maloneobičnodauhotelubudemouzasebnimsobama.Štotimisliš?Nerealno,neprirodno,neuvjerljivo?Lošezaprikrivanje?Bašsepitambismoligledetogamoglineštopoduzeti.“

Podiglajeobrve,nasmiješilaseizatvorilavrata.Kasnije,noću,Charlesajeizlošegasnatrgnulokucanjenavratima.

OgrnuosejeručnikomiotvoriovratamislećikakojeRebecca.BiojetoViktorutrapericamaisvojemupuloveru.Ušaojebezriječi.Charlesjezaključaovrata.

„Morao sam zatražiti broj tvoje sobe“. Rekao je Viktor. „Bilo jerizično,noodlazimoujutropanitkonećesaznati.“

„Neštosezbilo?“„Samo dobre stvari pa nemoj biti toliko zabrinut.“ Bacio je

Charlesvouodjećusnaslonjačanakrevetisjeo.„Trebatćeti.“Govorio je dok se Charles odijevao. Osmijeh i kuverta imali su

učinka. Khrychkov je pohlepno zgrabio mamac uvjeren kako jeRebeccabilaagenticabritansketajneslužbekojajevrebalaRhykovautajnuvezu.ZaCharlesanijepokazaoposebaninteresjerjebiosamonjezinapotpora.Kuvertunisuotvarali,aon jesiguranda jenjezina i

tozbogparfemaimirisahodnika.MoradajujeRhykovpronašaokadjeodlazionaspavanje,nonijeništaprijavio.KadsevrateuMoskvu,ispitivatćegazbogtoga,svećeizvućiiznjega.

„Dabigastopostookrivilimorajunajlonkutvojedjevojkepronaćiunjegovojtorbi.Nadamsedaćenamučinitiuslugu.Onatijedjevojka,Charles?Bašmiježaoštonijeovdjestobom.“

„ZnaliTanyagdjesi?“„Spava. Ostavio sam joj poruku kako sam otišao u šetnju po

mjesečiniuzobalu.Znadasamlud.Naviklaje.“„Zaštoseodijevam?“„Zatoštosamneštootkrio.Velikustvarzatebe.Zatojedelegacija

došlaovamo.Noćasmoramoneštoobaviti.Ovonamjejedinaprilika.“Viktor je brzo pripovijedao. Uzbuđenje je njegovu glasu davalo

šaljiv ton pa je zvučao kao da je na rubu smijeha. Charles je biozabrinut, nonjegova jepričabilauvjerljiva.Krychkova je razdragaoskori Rhykov pad pa je postao razmetan i rekao je Viktoru kako jeoperacijaNasljeđerazlognjihovepromjeneplanaputovanja.Takođerje sad imao povjerenja u Viktora, pojavilo se nakon njegovapronalaskaskloništauBeaconsfieldu.Rečedajetodrugoskrovištezaoružje.PrvojeovdjeuSouthwoldu,aopremiogajeagentkojinijebioBuilder, Charlesov otac. Napunjeno je i s prvim zrakama suncasljedećeg jutra ispraznit će ga agent za kojega agencija ne zna, aposlala ga je direkcija za ubacivanje ilegalaca. Agent ne zna gdje seskrovište nalazi, a to su mu trebali dojaviti radijem, no dogodio seproblemsprijemnikompajecentarposlaoporukuprekonekogtkojebio na brodu u Kings Lynnu. Poruka je govorila kako će instrukcijebitiostavljeneutajnompretincuuSouthwoldu,aostavitćeihRhykov.

„Gdjejeto?“upitaojeCharles.Viktorjepodigaoruku.„Neznam,tunemogupomoći.Negdjejeu

gradu jerRhykov jeostavioporukunedugopošto smo stigli otišavšisamušetnju.Agentjujetrebaovečerasuzeti.Tosmopropustili,no...“nasmijaose,„štomisliš,Charles?“

„Neznam.“„Pogodi.KakvujepobjeduViktorizvojevao?“„Recimi.“„Krychkov je bio toliko razdraganmišlju kako je Rhykovmožda

izdajica dame je ponovno, kad je išao na spavanje, pozvao u svoju

sobuirekaomiovoštosamtiispričao.Izvadiojesvojuvotkupasmozajednopili.Punosmopili.MisliojekakobioperacijamoglapoćipozluukolikojeRhykovizdajica,apođeli,toćeujednobitidokaztome.A onda je otišao na zahod, jer je stariji čovjek, i često mora tamoodlaziti. A kad je otišao, ugledao sam novčanik u njegovu džepu.Shvatio sam da je to novčanik koji mu je dao centar i da ima tajnipregradak. Znao sam za to jer sam ga i sam imao. Morali smo ihvratiti,noKrychkovjeprevišesiromašanivažandasigakupipagajezadržao.Idokjepišao,azaštojetrebalomnogovremena,jerjestarijičovjek,pregledaosamga.Utajnomodjeljkubilesu instrukcijegledeskrovišta. Upamtio sam ih zato što sam dobro uvježbani KGB-ovac.Poslije sam se spustio dolje i pokraj šanka zapisao sve što samupamtio.“ Potapšao se po džepu. „Ovdje je. Pođemo li smjesta,možemo ga pronaći i isprazniti prije agenta. Onda nema mističneoperacije i Rhykov će biti kriv, a Viktor će možda biti slobodančovjek.“

„Jaćupoći.Zatebejeprerizično.Pođelineštokrivo...”„NeCharles,idemozajedno.Jaimamupute.Akonećuići,nemožeš

niti,jerneznaškamo.“Charles se prepirao s njim, no znao je da će morati popustiti.

Ostavljajući Viktora u svojoj sobi, požurio je tihim hodnicima doRebecce. Prošlo je pola dva, a mjesec je i dalje sjao. Pokucao jejednom, dvaput, triput, a zatim je tiho pozvao. Bojao se da će sveprobuditi.Pokušao jeotvoriti vrata.Nisubila zaključana.Ušuljao se.Sjeojenarubnjezinakrevetainježnojeprimiozarame.„Rebecca,jasam,Charles.Probudise.“

Probudilasejeibrzouspravila.„HvalaBogudasiti.“„Da,bašhvala.“Trljajućioči,upalilajesvjetlouzkrevet.„Sigurnogroznoizgledam.

Što...zaštosidošaotakokasno...?“„Viktor jeumojoj sobi.Objasnit ću ti.Uhotelimauvijek spavaš s

nezaključanimvratima?“„Ovisi.”Zastaoje,nonijebilovremena.Opisaoještosedogodilo.„Mislim

dabismotrebaliizvućiDogsbodyijavitiglavnomstožeru.“NijebilonikakveobvezeilipropisauSV-udaagenttomoraučiniti

u određeno pogodno vrijeme, no sve jači Charlesovi birokratski

instinkti tražili su od njega da ipak javi, bez obzira što to nećepromijeniti stvar koju su namjeravali napraviti. Izvještavanje jeosiguravalodjelomičnuzaštituodbudućegkritiziranja.

„AakonamViktorprijedadeupute,glavnistožerbaremće imatizabilježenogdjesenalazi,uslučajudasestvarizjaloviilitkoznašto.“

„Ako se izjalovi, bit će jasno gdje se nalazi, zar ne?Bi li izašla izkrevetapada imkažem?“Ustao je. „No, dobro, znaš što sammislio.Moramoimbaremneštoreći.“

„Hajde probaj od Viktora dobiti upute dok ja ne postavimDogsbody.“

Kad se vratio, bila je u trapericama i puloveru. Sjedila je zatoaletnimstolićem,aDogsbodyjebiootvorenprednjom.Sastojaoseod tipkovnice, nekih prekidača, zelenih i bijelih lampica i tiho jepiskutao dok je tipkala. „Dobila sam London. Dežurni je pozvan ukomunikacijskicentarpaćevidjetidokbudeizlazioizstrojaimoćićeodmahodgovoriti.Štoželišreći?“

Nije bio vičan diktiranju. Posebicemu je to sad bio problem jernije bilo ispravka, a Rebecca je tipkala brže nego što je on govorio.Bilo je važno da im dade do znanja kako ih samo izvještava, da netražiodobrenje.Kadjezavršio,pritisnulajedugme,otipkalapetslova,ponovnopritisnuladugmeinaslonilase.„Reklasamimdačekašhitanodgovor.“

Nakon kratke pauze došao je odgovor. Stroj je štektao i zujao.Otrgnula je list i dalamu ga.Uprvomodjeljku stavljen je do znanjaCharlesovprijedlog.DrugojepoglavljetražiloodgovornapitanjedaliSovbloc i tajna službamoraju biti smjesta o tome obaviješteni ili semožepričekatidojutra.

„Kažešlidaihmorajusadobavijestiti,dežurnibimogaopredložitida pričekaš njihov odgovor. Znaš kakav je stožer, uvijek su naoprezu“, upozorila ga je Rebecca. „Ako želiš, onda ćemo takonapraviti.

„Reci imdaobavijesteHookeyjau7 sati.OndamožepromozgatištoćerećiMI5-ju.“Pričekaojedaonatonapravi.„Želišlipoćisnamadapazišdokmibudemotražili,zaslučajdasepojaviagent?Bitćegavažno prepoznati ili barem njegov automobil. I nema smisla čekatiovdje i razgovarati s Londonom, jer se i nema o čemu razgovarati,baremdoksenevratimo.Avjerojatnoinećešmoćizaspati.“

Zatvorila jeDogsbody. „Izgledam ti kao dame treba nagovarati?UmiremodželjedasretnemViktora.“

Otišlisukrozprednjavrata.Zapanjenomvratarureklisukakonemogu spavati i da su raspoloženi za vožnju ili šetnju po mjesečini.Viktor je izašao na stražnja vrata. Sakrio se ispod mosta što je sastražnjegparkiralištavodionaulicu.Kadsugapokupili,stisnuosenapod, a Charles je na njega položio kaput. Rebecca je vozila uunutrašnjostpremaReydonu iA12.Charles jemaknuokaputkadsuizašliizvidokrugahotela.„OvojeRebecca.Recinamkudamoramo...

Viktorsenagnuoizmeđusjedalairukovao.”Dobravečer,Rebecca.Dragomi je da smo se upoznali.Mnogo si ljepša od portreta svojihpredaka.“ „Hvala, Viktore. To je mnogo više no što mi je Charlesrekao.“

Vozilisusupaljenimsvjetlomuautomobilutakodajemogaočitatibilješke.

Njegovi prijevodi pojmova kao što su cesta, pruga i put bili suzbrkani.Kad subili blizuA12, trebali su seokrenuti i ponovno ići usmjeru Southwolda, pa skrenuti s ceste malo prije grada gdje jestazicavodilakrozpješčanehumkepanizguštarudomočvare.

„Od znaka na stazi“, čitao je Viktor zastajkujući, „moramo ići ponjojjošstopedesetkoraka.Ondamoramoproćiizatrnovitogdrvetaihodatijošpedesetšestkorakapojarkuštovodidomočvare.Pridnusenalazibetonskipodnekestaregrađevine.Trebaseokrenutipremalijevombližemkutu poda, licempremadvije vrbe što rastu pri dnu.Razmak između vrba bio je sedam koraka. Skrovište je na sredini.“Podigaojepogled.„Nijedaleko.Pročitatćuostalokadstignemo.“

„Kako?Nemamosvjetiljku.“„Mjesečinaje.“Rebecca je automobil parkirala nešto dalje na putu pa im se

pridružila.Onasetrebalasakritinegdjeuzstazutakodamoževidjetipribližavalisenetkoinatoihupozoriti.

„Dragomiještosamkupilakaput“,reklaje.„Hoćelislužbaplatitiakosepodereilizaprlja?“

„AkonećeMI6,ondaćeKGB“,rekaojeViktor.„Jaćusepotruditi.Vidiš,Rebeeca,moratćemoseponovnovidjeti.“

Lako su pronašli trnovito drvo od kojeg se pružao pogled nizstazu.Onasesakrilaizanjega.Spustitćesedonjihuslučajudanešto

čuje ili vidi. „Što smos lopatom?“prišaptala je. „Trebavamnešto zakopanje.“

Viktor se okrenuo prema Charlesu. „Vidiš, Charles, žene uvijekstvarajuprobleme.IstojeiuKGB-u.Zatosunamagentimuškarci.Danijeovdje,nebibiloproblemadoknebismotamostigli.“

Charlesseljutionasebeštonijenatomislio.Neznačidabisamapomisao na lopatu odmah riješila problem, no mogli su provaliti uvrtlarevukućicupokrajhotela.

„Vas dvoje pričekajte ovdje iza drva“, rekao je. „Uzet ću izautomobilaodvijač imontirač.Akostimeinebudemomoglikopati,moćićemolociratikutijuikopatirukama.“

ViktorovogrozničavouzbuđenjeponeštojepodsjećalonanjegovoraspoloženjetijekomispadanaTemziiCharlesjebionapolauvjerenkakoće,kadsevrati,naćiViktoragdjepokušavaneštosRebeccom.Noona je izgledalaopušteno,aViktorozbiljnozabrinutgledeonogaštorade.

„Ovomjesto jedobro“,prišaptao jeuspravivši se. „Čuli smo tvojekorakeprijenegosmotevidjeli,Rebeccaće imatidovoljnovremenadanasupozori.Zemljajemekana.Jamogukopatiprstima.“

Ostavilisujeikrenulinizjarak.Ispucanirazrovanpodgrađevineizgledao jekaopodlogaza top iz ratnogvremena ilinapolaukopanibunker. Dvije su se vrbe nazirale poput dvije gromade na noćnomenebu. Kleknuli su između njih i ugurali prste u zemlju. Tlo je bilotravnatoineravnotemokroodkiše.

„Ovdjesigurnoimakrava“,rekaojeCharlesbrišućirukeumokrutravu.„KGBkravazaobilježavanjemjesta.Centarnasvemisli.“

Charlesjeuzemljuuguraoodvijačštogajedoniosostalimalatom.Ubrzojeosjetioneštotvrdononeiveliko,odvijačseodbioodtoga.

„Bocaikomadželjeznecijevizakopanisuiznadskrovištakakobite upozorili da si na pravomemjestu i da se vidi je li ga netko većnašao“, rekao je Viktor. „Vršak boce trebao bi biti okrenut premaistoku,acijevbimoralabitipostavljenapodpravimkutomuodnosunanju.Sadmoramokopati.“

Odvojilisubusenetrave,aondaalatomstalipolakorahlitizemljuivaditijerukama.

„Prijenegoisamdođedokutije,agentćezasigurnoshvatitikakojenetkovećbioovdje“,rečeCharles.

„TogorepoRhykova.“Lakosuizvadilibocuicijev.„Sadopreznokopaj. Moramo doći do drvene ploče koja je na vrhu metalnogkontejnera. Ima u sebi rupu gdje je ručka koju ne smijemo odmahdirati.“

Mjesečinajebilatamantakvadasesnalazeumraku,nosadsuimse oči priviknule. „Zar ti za ovo više ne trebaju tvoje bilješke?“priupitaojeCharles.

Zastali su čuvši kako je prošao automobil. Jedini zvuk koji senakontogačuobilo jeglasnopreživanjenedalekestoke.DošlisudopločeilaganojepodigliiznadručkeuoblikuslovaT,kojajeizgledalapoput kakve slavine. Ispod nje mogli su razabrati otprilike jednučetvrtinukvadratnogmetrametalnepovršinekontejnera.

„Nediraj“,rekaojeViktor.Izvadiojebaterijuispodpuloveraidvakomada žice koje je spojio na svaki kraj. „Vidiš, došao sampripremljen, iako nemam svjetiljku i lopatu. To je izmojega velikogosobnog radija što sam ga kupio, a kojega vi zovete portabl stereo.Nadamsedajebaterijadovoljnojaka.“

„Eksplozivnazamka?“Kimnuo je. „SistemMolniya. Značimunja.Poznatmi je.Molim te

odvijač.“Ogrebao je površinukontejnera, a ondapostavio završetakjedne žice iznad togamjesta, a drugiponadbrave. „Molim teda sadpažljivoslušaš.“

Stoka je preživala, udaljeni pas dvaput je zalajao. U pozadini sečulo slabo šuškanje koje jemoglo dolaziti smora. Viktor se polakosagnuoipritisnuokrajjednežicenaogrebenidiokutije,adrugeiznadbrave.„Jesilištočuo?“

„Klik.”„Dobro.Ija.Sadbitrebalobitiuredu.“Uguraojeodvijačubravu

pa jako montiračem prodrmao kutiju. „To će biti dovoljno. To sujeftinebrave,dječje.Sadmoramookrenutiručkuipodićipoklopac.“

„Siguransidavišenemožeeksplodirati?“Viktorjepodigaoruke.„Mislimdaneće.“„Samomisliš?“„Akohoće,mitonikadnećemoznati.Samomožemoznatijesmoli

u pravu, s kršćanskom vjerom u zagrobni život. To nam je utjeha.Hoćešlijeokrenuti,ilićuja?“Hookeyjevaizjava,kakojenevjerojatnoda bi se ovdje nalazila malena nuklearna naprava, nije bila nimalo

ohrabrujuća.Mnogovećavjerojatnostdaseunutranalaziopremazasabotažu, detonatori, upaljači, eksplozivi, bila je nešto višeohrabrujuća.

„Gledaj, iako najvjerojatnije neće eksplodirati, ipak bi bilopametnodasamojedanodnasdvojicebudeovdjeitoučini.Moždaseradiodvostrukojzamci.Nemasmisladanasobojicuraznese.DrugibisetrebaovratitidoRebecce.“

„Ondaidi.“„Tiidi.“„Poslijevas,vašavisosti.“„Ovojebesmisleno,Viktore.“„ViEnglezi ste toliko razboriti.Nedržitedoapsurda,premda ste

apsurdniji i od Rusa, koji bolje razumiju vrijednost života i smrti.Velika vrijednost, malena vrijednost, kakve to ima veze? ZbogomCharles,bilojelijepodružitisestobom.“Brzosenagnuoiznadkutijeiokrenuo ručku, a onda se polako uspravio i nasmijao. „Evo nasponovno.Jošsmoovdje,vidiš.Životidedalje.Bašapsurdno.“

Unutrasubiladvapaketaomotananepromočivimplatnom.Jedanjebioteži,drugilakši.Činilosekaodajeumanjemvišestvari.Viktorgajeuzeouruke.„Dokumenti“,reče.

„Kakoznaš?“„Postavljaosamtakvestvariudrugimzemljama.Vjerojatnoimai

novca.“ Uzeo je teži paket. „Za ovo nisam siguran, no vjerojatno jeradio.“ Odmotao jemanji paket uvježbanom preciznošću. Položio jenjegovsadržajnadrvenipoklopackutije.Bilo je tamonovčanica,pačekovnaknjižica,vozačkadozvola,kreditnakartica,putovnicaiostalipapirikojejenamjesečinibiloteškoraspoznati.CharlesjetekuspiouputovnicipročitatiimeEvans,nofotografijunijemogaovidjeti.

„Lažnidokumenti“,rekaojeViktor.„Tkogoddabidošao,moraojemijenjati identitet ili nestati ili otputovati, ili se zaposliti na nekomzanimljivommjestu,ilištodrugo.“Biojeopreznijisdrugimpaketomisamo ga je do pola otvorio. „Prijemnik. Nije od one vrste u koje serazumijem. Možda ga je trebao da riješi komunikacijski problem.“Pojavila se dvojba. Jasan obavještajni interes bio je identificiranjeagenta, a najbolji način za to bilo je bilježenje svega s dokumenata.Poslije ih je trebalo ponovno zakopati i pričekati da budu korišteni,podaciizputovnicebitćenapopisusvihlukaiaerodroma.Notoneće

doprinijeti Viktorovoj sigurnosti, za što je trebao otkriveni iliispražnjeni tajni pretinac kako bi se pojačala sumnja na Rhykova.Charlesjeponovnozaviriouputovnicu.

„Moglo bi biti da su dokumenti prestali važiti“, rekao je Viktor.Uzeojujeiznjegoverukeisamsezagledaounju.„Morajutokatkadzamijeniti. Ili sumoždabili zanekogdrugogagenta,koji ihnemožekoristiti,paihjevratio.“

Možda je taj agent iznenada umro od srčane kapi, pomislio jeCharles. Pogledao je čovjeka pokraj sebe koji je bio požudan,mlad,pun života. Bila je to teška dvojba. „Najbolje da to uzmemo. Hajde,nemamopreviševremena.“

Trebalo je više vremena nego su se nadali da ponovno svezakopaju,ainekolikosuminutatražiliodvijač.Naistoku,iznadmora,nebosepočelobijelitikadsukrenulipremaRebeccikojaječučalaizadrveta.„Sveuredu?“prišaptaojeCharles.

„Smrznulasamse.“Približioseautomobil,usporioje,krenuounatrag,stao.„Ovamo.”Charles ih jepoveoniz stazudaljeodcestepaugustiš.

Čučali su i čekali.Nisuništa čuli.Nakonnekog vremena,Viktor tihoreče:

„Nesmijemdugoostati.Moramsevratiti.“Nije bilo otvaranja i zatvaranja vrata ili koraka. Držali su se

podalje od staze i kroz grmlje su se čučeći probijali do ceste. Išli susporo. Bilo je to frustrirajuće i nelagodno, a i nisumogli biti sasvimtihi.Na kraju su se našli blizu puta i poviše znaka. Kod njega je bioparkiranMorrisMinor,nomalopostraniodputa.

„Imalitkopenkaluiliolovku“,pitaojeCharles.Nitko.„Ondaćemomoratizapamtitibroj.“

„Štotoradi?“upitaojeViktor.„Štojetonaprozoru?“„Tojezaljubljenipar“,reklajeRebecca.„Tojojjenoga.“„Agentnećedoćidoksuovdje“,rekaojeCharles.„Tobimogloićiu

prilogRhykovu.Imoglobibiti lošepotebe,Viktore.“„Moglibismopoći

tamo i gledati, onda će otići.“ „Možda je već bio ovdje. Moramo tevratiti.“

Ostavili su ga ispod mosta gdje su ga i bili pokupili. Kasnije jeCharles potajice otvorio stražnja vrata i pustio ga unutra. Nije bilo

vremenazarastanak,jernizhodnikdolaziojevratar.„Vjerojatno je išaona zahod.“ Charles je zgrabioViktorovu ruku.

„Siguransidaćesvebitiuredu?Jošuvijekmožeš...“Viktor ga je čvrsto stisnuo. „Mislim da hoće, mislim da hoće.“

Krenuojestubama.Stajaojenasvakučetvrtu.RebeccajeotvorilaDogsbody.„Spremismo.Londončeka.“Charlesov se izvještaj sastojao od golih činjenica, plus broj

automobila,dodajućikakonećebitinavezidokćespavati.Prošlo ješest.„Nećemobašprevišespavati.“

Rebecca je zijevnula. „Ja hoću, uspijem li se ikad više ugrijati.PridružišseSIS-uipetkomnoćiprovodišutrnovitimguštarama.Tkobitorekao.„Lakunoć“

„Lakunoć.”

12

Charlesa je rano probudila buka na parkiralištu. S prozora jegledaoRuseštosuokružilisvojmaleniautobus. Imalisuproblemasprtljagom.Brzosu i istovremenopričali tepritomgestikulirali.Samosu Rhykov i Tanya šutke stajali postrani. Sudeći po njegovugestikuliranjuobjemarukama,kojimakaoda jedržaoplahte,Viktorjesveumirivao.Vijestinaradijugovorilesuomogućnostipredstojećenaftnekrize,oistočno-zapadnimsukobimauAngoliteovjerojatnomopsegudemonstracijauSizewellu.

Okupao se je i prije doručkaotišaou šetnjupokrajmora.Bila jesubota i trgovci već bijahu postavili svoje štandove na malenomtržnomtrguispredhotela.Nebojebiloplavosnekolikogustihbijelihoblaka.Puhaojesvježpovjetarac.Nekolikojeljudiplažomšetalopse.Stariji usamljeni čovjek, koji je nosio kapu i dugačku kabanicu ukakvima su se tridesetih godina fotografirali motoristi, stajao je uplićaku. Imao je hlače zasukane do koljena. U jednoj je ruci držaocipele,udrugojotvorenikišobran.Charlesseprisjetiokakojeinjegovotac svojevremeno nosio takav kaput. Kao i sva takva prisjećanja,naglojebljesnuloiodmahbilookaljano.Tražiojeunjimanekiznak,mig,neštoštobimupomoglosvetoobjasniti,nobezuspješno.Bilojetopoputjošjedneboli,kaodamujeotacdvaputumro.NajugusuncejeobasjavaloSizewell.

No neka vrsta zaključka pojavila se tih ranih jutarnjih sati, nekavrstapodvlačenjacrte.Uzmalosreće,Viktorćepreživjeti,aClairećešutjeti.MI5ćenastaviti sa svojom istragom.AnnaćeostatiudanazaHugoa.Charlesćeotići,anjegovosjećajčasti,vjerausebe,ponos, ilisvezajedno,ostatćenetaknuti.Osjećaojekaodaseosvetio,iakonijebionačistos timegledečega, svojegamrtvogoca,prošlosti,bljutavesadašnjosti,svijetaukojemsetakvestvarizbivaju?Tekjebilosigurnodaćepatitionsam.

Kad se vratio u hotel, nakratko je pogledao u blagovaonicu gdjenijevidionijednuženuivećježaliopoćidaljekadprikrajuprostorijezapazipodignuturuku.Rebecca iHookeysjedili suzastolompokrajprozora, blizu mjesta gdje su prije sjedili Rusi. Lica su im bilazakrabuljenaranojutarnjimsvjetlom.Uznjihjebilabocašampanjcausrebrnojkablici.

„Čekamovasgodinama“,rekaojeHookey.„Nismoželjelipopitinikapi dok se ne pojavite i naručili smo vam pravi radnički doručak.Nemojtestajati,sjednite.“

Svijetle sunčeve zrake odbijale su se od pribora za jelo i čistogstolnjaka. Hookey je nosio čupavu plavu vestu, pedantno ispeglanehlače za kriket i ulaštene smeđe cipele. Izgledao je zdravije no uLondonu i pomalo mornarički. Rebecca se smijala. Pojavio sekonobar,kojegajeHookeypozvaopoimenu,iotvorioimšampanjac.„Još uvijek ovdje imamo kuću“, objasnio je Hookey. „Nisam vam torekaodanebistemislikakovamzabadamnosuposao.Ištosemenetiče, nije se radilooučiteljici tjelesnogumočvari, premdame lijepogledala. Prokleti rat bio je svjedok tome, kao i svemu dok sam biomlad.“

Kad je konobar otišao, podigao je svoju čašu. „Dobro ste obavilistvar, oboje. Imamo korisnu informaciju, ponešto vrijedne lažnedokumente i tajni dogovor s mladim KGB-ovcem. Još nije naš, nopojavi liseponovnoiuspijemoligapovezatisCharlesom,nadamseuspjehu. Naravno da to ovisi o Charlesovoj odluci da ode ili ostanenakon onoga što ćumu reći.“ Podigao je obrve i digao čašu premaCharlesu.

„Osoba kojoj doista trebamo nazdraviti i koja bi uživala ovdje snamajestmojstari,iskreniprijateljStephenThoroughgood,vašotac.“

Charlesjebiozbunjen.Rebeccagajepažljivopromatrala.„Dopustitedavamispričamcijelupriču“,nastaviojeHookey.„Sjećatesekadsamvamrekaodasamuratubiopogođen,dvaput,

i da se nakon drugog ranjavanja nisam vratio u jedinicu? Da, nisamviše bio Al KR, kojekuda raspoređivan, no uspio sam se ugurati uobavještajnuslužbuinakrajuratazavršiosamusigurnosnojekipiuBerlinu. Tamo sam se našao sasvim slučajno, nakon kojekakvihzavrzlamaiimaosampunosrećeštojestvarvodiomomakpoimenuBiffy Dunderdale, slikovit tip koji je već dugo umirovini, sad živi uNew Yorku, a bio je u službi od Prvog svjetskog rata i poznavao jeprvogašefa,MansfieldaCumminga.NobilojetouBerlinu...štojeovo,kavailičaj?Vruće.Rebecca,budidobra,hoćešli...itamosamupoznaovašegaoca.Našinavodnisaveznici,braća iprijatelji,Rusi,stvaralisunampopriličneprobleme, takvestvarištoste ihvidjeliudokumentusvojega oca koje sam vamdao.Dogodilo se to baš tako kako je vaš

otacopisao,ijošjemnogotogakasnijebilo.Čovjekzaduženzanjegabio je Igor. Pisao je o njemu. Impresivan čovjek, dobar tehničar,izvrstanoperativac,štojošuvijekjest.Znamomnogoonjemu,navike,uspjehe i neuspjehe u karijeri, obiteljski i ratnički život, političkauvjerenja,slabostnapodmićivanje,lojalnost,jerodnosizmeđuagentaioperativcanajčešćenijeblizak,negomnogovišedvosmjerannoštoto mi operativci želimo priznati.“ Pokazao je nožem u Charlesa.„Upamtitetonamjeravateliostati.“

Hookey je govorio dok je jeo katkad radeći pauze. Ponovno jezastao kad je konobar natočio još šampanjca. „Svaki dan pola bocepjenušca uz doručak, pravi doručak, ne to što Rebecca jede, i bilibismobolji.Bili bismo ljubazniji jednipremadrugima,danibi ljepšeprolazili, a posao bi ipak bio obavljen.“ Obrisao je usne i mahnuonekomekrozprozor.

„Da,znamosvetooIgoru,aijošmnogotoga,zahvaljujućivašemuocu, Charles. Razumijete o čemu vam govorim. Rusi su ga ucijenilikako je i opisao, prevario je vašu majku, koliko znam, više nikadposlije to nije napravio, i postao je ruski špijun. Potkraj životapomogaoimjeuNasljeđu.UstvaribiojeuporišteVelikeBritanijenakrajuteoperacije.

„UvuklisteseuKGBisaznalizanjega?“pitaojeCharles.„Znalistecijelovrijeme?“

Hookeyjegovoriopolakoirazgovijetnotepazećinasvakuriječ.„Znalismozatoštojebionaššpijun.Tijekomsvihtihgodina,dok

sumislilikakoradisamozanjih,doksuga iskušavali,provjeravali inakrajumupovjerilinekeodsvojihnajpovjerljivijihoperacija,on jebio dvostruki špijun, naš špijun. Otpočetka, od prvog dana, odmahposlijeucjenetvojjeotacpočeoraditizanas.“

Nešto je prostrujalo Charlesovom kožom, neki nalet topline, kaodaseunjegovutijelupojavilojoškrvi.Osjetiosekaodabisemogaozacrveniti.

„Učinio je razboritu stvar, razumijete“, nastavio je Hookey, „zarazlikuodnekihdrugih. Sljedećegdanaobavijestio jeo tomesvojegnadređenog časnika i sve mu jasno rekao. Uvijek je to najboljenapraviti.Njegovjenadređeničasnikobavijestiootomeobavještajnuslužbu.Tamosambioja.Sreosamvašegaocakojidankasnije.Svidiomiseivjerovaosammu.Onoštojerekaopodudaralosesizvještajima

agenatakojimasuprijebilepostavljenesličnezamkesaženama,štosuihsvremenanavrijemenamještali,ajednajebilagotovoistakaozavašegaoca.Zatosamznaokakojeiskrenidaništaneskriva.Tamoiondaodlučio samdabismo trebalipreokrenuti stvar i uzvratiti im.Razumijete, trebalo je to napraviti otpočetkada bi bilo efikasno, jerakosestvarodgađa,kasnijeseuvijekdogodenekiproblemi,stvarizakoje čovjek nije znao, promjene koje druga strana opaža, problemiokouvjerljivihpričaislično.Naravno,zatakvobrzodjelovanjemoraosam to učiniti bez odobrenja i zatražiti ga poslije, no to je bio mojproblem.Takojesveotpočelo.“

Nasmiješio se. „Postao sam, i ponosan sam što sam ostao, glavniagentzaduženzavašegaocaudesetljećimaštosuuslijedila.Bilojetoveomaneobično,čaknepropisno,običnonismočinilitakvestvaritakouspješno ili dobro kao Rusi, posebice ne u slučajevima dvostrukihagenata, no bio je ovo jedan od najboljih, dugovječnih slučajevadvostrukogagentakojejeMI5ikadzabilježio.KažemMI5jer,strogogovoreći, to je postao njihov slučaj, britanski čovjek na britanskomtlu,budućidaoniveomapazenateritorijkadsuupitanjutakvestvari.Nokontrolaje,defacto,uvijekbilaunašimrukama,umojimrukama.Pa kad vas je vaš prijatelj, Viktor, iznenadio pričom o vašemu ocu,moralismobrzorazmišljati,jeli?“Nasmiješiose.

„Nasreću,većsambioporazmislio,baremdjelomično.SveštosmoznalioNasljeđubilojeodvašegaoca,onjebiotajtajniizvorokojemsam govorio, i kad je umro, ne samo da sam izgubio dobrogaprijatelja,negosusenaširadarizacrnili,istokaoiruski.Opremakojusumudavalipredaobinama,anakonnašegapregleda,vratilibismomu je da je sakrije kad pronađe skrovište. Naravno da nas jekonzultirao glede tih mjesta i mi bismo ih nadgledali. No kao štoznate, jedno je pronašao za Božić, ali umro je prije nego je nama iRusima rekao gdje se nalazi. Zato smo bili toliko zainteresirani zapraćenje njihova napretka u njegovu pronalaženju i onoga što će unjegastaviti. Istosmotakobilizainteresiranidanađemoizvorkojimbismozamijenilivašegaoca,aondasepojaviovašprijateljViktor.“

Hookey je natočio preostatak iz boce. „Šteta što više nema, nodržimkakobi još jednabilopretjerivanje. Jošnijepoladevet.Dalje,neću tvrditi da imam moć proroštva, no kad je naša istraga gledeViktora pokazala da se poznajete, uključujući moju slutnju da ima

veze s Nasljeđem, pomislio sam kako je moguće, tek moguće, dapoduzimajuneštoutomesmjeru.Tonijeprviput.Činelito,pomisliosam da je moguće, ništa više od toga, da iskoristimo Viktorovupustolovinu i uzvratimo im jednom pristojnom paralelom za slučajvašegaoca.Važna jerazlikau tomeštogaminismoucijenili.Baremne direktno. Znao sam, ako budemkome što govorio o tome, bit ćesamo zbrke u kokošinjcu koja će vječno trajati i ništa se nećenapraviti. Zato sam sve pustio i čekao. I sve se otpetljalo, što i samiznate.

Samo što vaša ostavka nije bila dio mojega plana i, kad jeiskrsnula,odlučiosamilivamsverećiilivaspustitiuneznanjuitakopreuzeti rizik da kasnije spašavam stvar. Izabrao sam potonje,djelomice zato jer je vaš otkaz birokratski pojednostavnio stvari,djelomicezatoštosamsenadao,budućidastesinsvojegaoca,kakoćetebitilojalaniodpomoći,štosteibili,tedjelomicezatoštosamsebojao da nećete moći dovoljno uvjerljivo odigrati svoju ulogu sViktorom budete li sve to znali. Nisam očekivao da ćete izbrbljatinešto što niste smjeli, nomorali ste uspostaviti vrstu odnosa koja jetražila iskrenemotivniangažmansobje strane,ne simuliranje sbilokoje. Svi mi možemo lažirati osjećaje, no nakon nekog vremenadojade, isušečovjekusrce.Vjerujtemi,prošaosamto. Izsvegaonogšto smo znali o Viktoru, kako vam dovoljno vjeruje da vam povjerisvojživottedaprihvativašupomoć,moraojeimatiosjećajdasteivinamukama,istokaoion.

Međutim, spoznaja o vašem otkazu učinila nam je stvari mnogojednostavnijimagledeMI5-a,kojijebrinuladrocainjezinministartenašaupoznatostsNasljeđemkojasepojavilanasvjetlu.BilibimnogosretnijidaostatakživotaproživiteuvjerenikakovamjeotacbiopodistragomidanismopokušalipridobitiViktoraitosvezbogstrahadaseneštoneotkrije.Na sreću, nitkonije znao za činjenicukakovašepismonikadnijedošlodokadrovskeslužbe.“Hookeyjeizvadiopismoispodstolcaipredaomuga.

„Možetegapoderatiiligamalozadržatiilištovećhoćete,noželitelijošuvijekotići,moratćetegaubacitiuprokletisandučić.“

Charles jeodjednombiopunpitanjaštosunadošlasolakšanjem,iznenađenjem i prilično neočekivanom ljutnjom koja je bujala urazmjerusolakšanjem.

„Znalistecijelovrijeme?“pitao jenepotrebnotek izželjedačujetoštojerekao.

Rebeccasesmiješilahrabrećiga,noHookeyjebioozbiljan.„Da.“„Vi...“„Staviosamvasnamuke,kaoštorekoh.“„Znalimojamajkazato?”„Nikadjojnijerekao,držaojetozasebeotpočetka.Aliznalajeda

kontaktirasobavještajnomslužbom.Samoštonijeznalazadodatnupriču.Vašjeotacbiokrajnjesavjestanagent,veomamarljiv.Držimdajeotpočetkadržaokakoispašta,premdazatonijebilopotrebe.Biojeveoma razuman. Mnogo ljudi ima takva iskustva, ali on je ispravnopostupio.Nomislimdajeuvijekosjećaokrivnjugledevašemajke.“

MnogojetogaCharlesželioreći,takodamusesvepomiješalo.„ŠtosedogodilosUlriche?“upitaoje.Nijetobilobašpravopitanje,

nozasadjemogloposlužiti.„ImaosamosjećajdajevašotacrazgovaraootomesIgoromkad

suseupoznali.Tojeujednomodranihspisa.Možeteihpročitatiakoželite. Reći ćuMaureen neka vam ih pripremi. To je veoma opširandosje. Poslije možete svratiti na razgovor, ukoliko ste još uvijek snama.“ Podigao je ruku u znak da želi platiti. „Toplo se nadam dajeste.Jesteli?“

„Neznam.“„Prerano da se kaže, ha?Mali šok. Razumijem ja to.“ Hookey je

platio račun. Nije bilo popuštanja u njegovoj žustrini. „Idem odvestiženuuNorwich. PodsjetimenadineuWalberswicku, što su onkrajluke, izvremenakadsamnapuštaovojnuškolu.Mislimdami jebilajedina prilika koju sam ikad dobio. Usput, ima tamo i dobar pub. Ustvari, tamo je jedna od konobarica koja se zna sažaliti nadmnom.Tamosemoguručatiizvrsnedagnje,ukolikočovjekodlučipreskočitidoručak. Ide se samo uz obalu do Dunwicha. Bit ću ondje do krajatjedna.Mislimdaćekraljicaizdržatibezmene.”UstaojeistaviorukenaRebeccinaramena.„Učinisveštomožešdagauvjeriš,dragamoja,no ne bude li želio slušati, ne brini. Siguran sam da će Viktor bitisretandapreuzmešCharlesovomjesto.“

KimnuojepremaCharlesu,nasmijaoseiotišao.Nekosuvrijemesjediliutišini.„Tisiznala?“upitaojeCharles.

Zavrtjela je glavom. „Ne cijelu priču i ne sve do trenutka kad sidošao.Rekaoje:

“ImamiznenađenjezaCharlesa.Njegovjeotacbiodvostrukiagenticijelojevrijemeradiozanas.Trebalobimuodlanuti, ihoćekadsena to navikne, nomogao bi biti ljut namoju varku.Mogli bismo gaizgubiti.”

„Jesiliznaladajeovdje,dajutrosdolazi?“„Rekao je da će vjerojatno doći. Rekao mi je da ti ništa ne

govorim.“Zapalilajecigaretu.„Kakoseosjećaš?“„Smiješno, ili kao da sam sve porazbijao. Dobro, ne baš tako.

Teško je reći.“ Zastao je i nasmijao se. „Ionako nema mjesta zaudovoljavanje vlastitm užicima u našemu poslu, rekao bi Viktor. IliHookey.“

Stavilajesvojurukunanjegovu.„Štoćešnapraviti?“„Neznam.“Nakon doručka ona je izašla, a Charles je činio bilješke za svoje

izvješće o prošloj noći. Bilo je olakšanja u bilježenju. Morao jenapravitidvijeverzije,potpunuzaHookeyaijednuzaHugoa,ukojojse neće spominjati Nasljeđe. Trebalo mu je više vremena no što jemislio.Mislisumuplovilekojekuda.

Poslije ju jepronašaokakosjedinajednomodšesttopovaštosugledalipremamoru.Ponovnojepušila.

„Izgledaškaodasipromaknutauviširang.“„Ma to je zbog Peterea Stuwesanta, molim lijepo. Doprinosi

glamuroznosti.“Gledalajeuiskričavomore.„I?“„Štoi?“„Odlučiosi?“„Da,odlučiosam.Hotelnamnemožeprodužiti rezervaciju.Naše

susobevećprijerezervirane.Alidoksambionarecepciji,nazvaojenetko i otkazao jednu veliku sobu sprijeda. Samo, bojim se da jedvokrevetna.“

Jošjejedanputpotegnulapapolakoizdahnuladim.„Vjerujemdasiučiniopravustvar.“„Mislimdajesam.“

KRAJ