alice munro - dragi život.pdf

8/10/2019 Alice Munro - Dragi ivot.pdf

1/121


2/1212

ALICE MUNRO

Dragi ivot

Dear Life, 2012


3/1213

STII DO JAPANA

Jednom kad joj je unio prtljagu u vlak, Peter je oito jedva ekao da se makne. Ali ne daode. Objasnio joj je kako se pribojava da bi vlak mogao krenuti i to mu je nelagodno. Stao je

na peron i mahao, pogleda podignuta prema njihovu prozoru. Smijeio se, mahao. Smijeakza Katy bio je irok, otvoren, vedar, bez i najmanje dvojbe na svijetu, kao da je vrsto uvjerenkako e mu ona uljepavati ivot, i on njoj, zauvijek. Smijeak upuen eni kao da je bio punnade i povjerenja, a bilo je u njemu i stanovite odlunosti. Neeg to se nije dalo samo takoizrei rijeima, a moda se i nee. Da je Greta to spomenula, on bi rekao: Ne budi smijena. Aona bi se sloila s njim, mislila bi kako je neprirodno da ljudi koji se viaju svakodnevno,neprestano, moraju bilo to jedno drugome objanjavati.

Kad je Peter bio sasvim mali, majka ga je prenijela preko nekih planina ije je ime Gretauvijek zaboravljala, kako bi ga iznijela iz sovjetske ehoslovake u Zapadnu Europu. S njima

je ilo jo ljudi, naravno. Peterov otac takoer je namjeravao ii, ali zavrio je u sanatorijuuoi dana kad su kriom otili iz zemlje. Trebao je doi za njima im bude mogao, ali jeumjesto toga umro.

itala sam prie o tome, rekla je Greta kad joj je Peter prvi put to spomenuo. Objasnila

mu je kako bi u priama beba zaplakala i uvijek su je morali uguiti ili zadaviti da bukom neugrozi cijelu skupinu bjegunaca.Peter je rekao kako nikad nije uo takvu priu i nije htio nagaati to bi njegova majka

poduzela u takvim okolnostima.

A poduzela je to da je stigla u Britansku Kolumbiju, gdje je usavrila engleski i zaposlilase kao profesorica onog to se tada zvalo poslovna praksa za uenike srednje kole. Petera

je podignula sama, odkolovala na fakultetu, i sad je bio inenjer. Kad je dolazila u njihovstan, kasnije kuu, uvijek je sjedila u dnevnoj sobi, nikad nije ula u kuhinju, osim ako jeGreta nije pozvala. To je bio njezin stil. Dovela je neprimjeivanje do krajnosti. Ne

primjeivati, ne mijeati se, ne predlagati, premda je u svakoj pojedinoj kuanskoj vjetini iliumijeu snaha uvelike zaostajala za njom.

Takoer je prodala stan u kojem je Peter odrastao i preselila se u manji, bez spavae sobe,gdje je mjesta bilo samo za kau na razvlaenje. Tako da se Peter ne moe vratiti kui majci?bocnula ju je Greta u ali, ali nju je to samo zbunilo. ale je teko podnosila. Moda jeproblem bio u jeziku. Ali engleski je sad bio jezik kojim se redovito sluila, tovie, i jedini

jezik koji je Peter govorio. On je uio poslovnu praksu - premda ne kod majke - dok je Gretauila o Izgubljenom raju. Izbjegavala je bilo to korisno kao kugu. On kao da je iao posvesuprotnim smjerom.

Sa staklom meu njima i Katy koja nije doputala da se mahanje uspori, prepustili su segrimasama komine, ak sumanute dobre volje. Pomislila je kako je on zgodan i kako togaoito nije uope svjestan. Kosu je nosio kratko podrezanu, na etku, po modi toga doba -

posebno za mukarce koji su po struci bili inenjeri ili neto slino - a svijetla koa nikad mu

nije crvenjela kao njezina i nikad nije bila nadraena od sunca, nego ravnomjerno preplanula,bez obzira na godinje doba.

Kakva mu je bila koa, takvi su mu uglavnom bili i stavovi. Kad god su ili u kino, poslijenikad nije htio razgovarati o filmu. Rekao bi samo da je bio dobar, ili prilino dobar, ili nelo.

Nije shvaao svrhu daljnjeg razgovora. Gledao je televiziju i itao knjige na otprilike istinain. Imao je razumijevanja za takve stvari. Ljudi koji su ih proizveli sigurno su radilinajbolje to su znali i umjeli. Greta se prije prepirala s njim, nepromiljeno ga pitala bi li torekao i za neki most. Ljudi koji su ga napravili radili su najbolje to su znalii umjeli, ali tonije bilo dovoljno i most se sruio.

Umjesto da se upusti u raspravu, on se samo nasmijao.

To nije isto, rekao je.

Ne?

Ne.

Greti je trebalo biti jasno da je takav stav - distanciran, tolerantan - bio za nju kao

naruen, jerona je bila pjesnikinja, a neke stvari u njezinim pjesmama nisu bile nimalo vesele


4/1214

niti su se lako dale objasniti.

(Peterova majka i kolege s kojima je radio - oni koji su uope znali za to - i dalje sugovorili poetesa. Ona ga je izdresirala da ne rabi tu rije. Inae nije bilo potrebe za dresurom.Roake s kojima je izgubila svaku vezu i ljude koje je sad poznavala u svojoj ulozi kuanice imajke nije morala dresirati jer nisu ni znali za tu njezinu neobinu stranu.)

S vremenom, kasnije u njezinu ivotu, postat e vrlo teko objasniti to je u to doba biloprihvatljivo, a to nije. Moglo se rei, no dobro, feminizam nije bio. Ali onda ste morali

objasniti da se u to doba uope nije upotrebljavala rije feminizam. Onda biste se potpunozapleli kad biste rekli da se bilo kakva ozbiljna ideja, ambiciju da i ne spominjemo, ak iitanje obine knjige, doivljavalo kao neto sumnjivo, neto zbog ega vam je dijete moglozaraditi upalu plua, a da je politika primjedba na uredskoj zabavi mogla vaeg mua stajat iunapreenja. Ne bi bilo vano ak ni o kojoj je politikoj stranci rije. Kriva je bila ena jernije drala jezik za zubima.

Ljudi bi se na to smijali i govorili, Ma valjda se ipak alite, na to ste morali rei, Pa ba ine. A na to bi ona rekla: alijedno stoji, ako ste ve pisali poeziju, bilo je donekle sigurnije bitiena, a ne mukarac. Tu je rije poetesa zgodno sluila, poput mreice od pinanog eera.Peter nije tako mislio, rekla je, ali sjetite se da je on roen u Europi. Ipak, shvaao je to se odmukaraca s kakvima je radio oekuje da misle o takvim stvarima.

To ljeto Peter je trebao provesti mjesec dana, a moda i vie, nadgledajui gradilite uLundu, visoko na sjeveru, zapravo koliko god daleko se moglo na sjever kopnom. Za Gretu i

Katy nije ondje bilo smjetaja.Ali Greta je ostala u kontaktu s djevojkom s kojom je prije radila u knjinici u

Vancouveru, koja je sad bila udana i ivjela u Torontu. Ona i njezin mu provest e mjesecdana preko ljeta u Europi - on je bio profesor - pa je pisala Greti da je pita bi li im Greta i

njezina obitelj uinili uslugu - bila je vrlo uljudna - i odsjeli u njihovoj kui u Torontu bar diotoga vremena, da kua ne stoji prazna. I Greta joj je odgovorila, rekla joj da Peter ima posla,ali prihvatila je ponudu za sebe i Katy.

Zato su sad mahali i mahali s perona i iz vlaka.

U to je vrijeme postojao asopis, zvao se The Echo Answers, koji je neredovito izlazio uTorontu. Greta ga je otkrila u knjinici i poslala im nekoliko pjesama. Dvije su pjesmeobjavljene, zbog ega su je, kad je urednik asopisa prole jeseni doputovao u Vancouver,

pozvali s ostalim piscima na zabavu da ga upozna. Zabava je prireena u kui pisca ije joj jeime bilo poznato, kako joj se inilo, cijeli ivot. Odravala se kasno poslijepodne, dok je Peter

jo bio na poslu, pa je pozvala bebisitericu i krenula autobusom preko mosta Lions Gate ikroz Stanley Park. Zatim je morala ispred robne kue Hudsons ekati drugi autobus zadugu vonju do sveuilita, gdje je pisac ivio. Kad je izila na posljednjem okretitu,

pronala je ulicu i krenula, kiljei u kune brojeve. Nosila je visoke potpetice, to ju jeznatno usporavalo. I svoju najelegantniju crnu haljinu, s patentnim zatvaraem na leima,priljubljenu u struku i uvijek malo pretijesnu na bokovima. Izgledam pomalo smijeno u njoj,

pomislila je, dok se blago spoticala po zavojitim ulicama bez plonika, a nigdje na vidiku ukasno poslijepodne nije bilo ni ive due. Moderne kue, velike staklene stijene, kao usvakom perspektivnom predgrau, uope ne onakva etvrt kakvu je oekivala. Poela se pitatinije li pogrijeila ulicu i nije joj bilo ni najmanje krivo kad je pomislila da jest. Moe se vratitina autobusnu postaju, gdje ima i klupa. Moe skinuti cipele i smjestiti se na sjedalo na dugoj isamotnoj vonji do kue.

Ali kad je vidjela parkirane automobile, vidjela kuni broj, bilo je prekasno da se okrene.Ispod zatvorenih vrata dopirala je buka i morala je dva puta pozvoniti.

Pozdravila ju je ena koja kao da je oekivala nekog drugog. Pozdravila nije prava rije -

ena je otvorila vrata, a Greta je rekla da se moda tu odrava zabava.Nego to ste mislili? rekla je ena i naslonila se na dovratak. Put joj je bio zaprijeendok ona - Greta - nije rekla: Smijem ui?, na to je uslijedio pokret koji kao da je enividljivo nanio bol. Nije rekla Greti da poe za njom, ali Greta je svejedno pola.


5/121


6/1216

Prvom mukarcu ovaj drugi nije bio ba po volji. Donio je Greti njezine cipele, ali ona ihnije htjela obuti, uz objanjenje da je previe uljaju.

Nosite ih onda. Ili u ih ja ponijeti. Moete ustati?Pogledom je potraila onog vanijeg, da joj pomogne, ali nije ga vie bilo. Sad se sjetila

to je napisao. Dramu o duhoborcima koja je izazvala estoku svau jer su se duhoborcitrebali skinuti do gola. Naravno, nisu to bili pravi duhoborci, nego glumci. I na kraju im nisu

dopustili da budu goli. Pokuala je to objasniti mukarcu koji joj je pomogao ustati, ali njega

to oito nije zanimalo. Upitala ga je to on pie. Rekaoje da on nije od te vrste pisaca, on jenovinar. Ovamo je doao u posjet sa sinom i keri, unuadi domaina. Oni su - djeca -posluivali pie.

Ubojita su, rekao je za pia. Kriminal.Sad su izili iz kue. U arapama je prela preko travnjaka i pritom jedva izbjegla neku

lokvu.

Netko je povratio ovdje, rekla je svojem pratiocu.Zbilja je, rekao je on i smjestio je u auto. Svjei zrak joj je promijenio raspoloenje, iz

nemirne razdraganosti u neto to nije bilo daleko od nelagode, ak srama.Sjeverni Vancouver, rekao je. Valjda mu je rekla gdje stanuje. Moe? Idemo. Lions

Gate.

Nadala se da je nee pitati odakle ona na zabavi. Ako mu bude morala rei da jepjesnikinja, njezino sadanje stanje, pretjerano uivanje alkohola, ispast e kao otrcanistereotip. Vani se jo nije smrailo, ali bila je veer. inilo joj se da su se uputili u pravomsmjeru, uz neku vodu, zatim preko mosta. Most u Ulici Burrard. Zatim jo prometa, otvarala

je oi i svaki put vidjela stabla kako promiu, a onda ih ponovno zatvarala, premda nije htjela.Kad se auto zaustavio, znala je da su prebrzo stigli da bi bili kod kue. To jest, njezine kue.

Ta velika lisnata stabla iznad njih. Nisu se vidjele zvijezde. Ali neto je sjajilo na vodi,izmeu ovog ovdje, gdje god da su sada, i gradskih svjetala.

Samo sjedite i razmotrite, rekao je.Opinila ju je ta rije.Razmotrite.

Na primjer, kako ete ui u kuu? Moete li se drati dostojanstveno? Nemojte pretjerati.Nonalantno? Pretpostavljam da imate mua.

Moram vam prvo zahvaliti to me vozite kui, rekla je. Zato mi morate rei kako sezovete.

Rekao je da ve jest. Moda i dva puta. Ali moe jo jednom ponoviti. Harris Bennett.Bennett. On je zet ljudi koji su priredili zabavu. Njegova djeca su posluivala pia. On i djecadoli su u posjet iz Toronta. Je li zadovoljna?

Imaju li djeca majku?Itekako imaju. Ali u bolnici je.ao mi je.Nema potrebe. To je sasvim zgodna bolnica. Za duevne probleme. Ili bi se moglo rei

za emocionalne probleme.Ona mu se pourila rei da se njezin mu zove Peter, da je inenjer i da imaju ker Katy.Pa to je jako lijepo, rekao je i krenuo autom unatrag. Na mostu Lions Gate rekao je:

Oprostite to sam vam se onako obratio. Razmiljao sam o tome hou li vas poljubiti ili neui odluio sam da neu.

Uinilo joj se kako joj time eli rei da neto u njoj nije zavrijedilo da bude poljubljena.Ponienje ju je otrijeznilo poput pljuske.

Sad kad prijeemo most, idemo ravno u Marine Drive? nastavio je. Oslanjam se navas.

U jesen, zimu i proljee koji su slijedili jedva da je dan proao, a da nije mislila na njega.Kao da uvijek sanja jedan te isti san im zaspi. Naslonila bi glavu na jastuk kaua i zamiljalada mu lei u naruju. ovjek ne bi oekivao da e mu zapamtiti lice, ali pojavilo bi joj se predoima do najsitnije pojedinosti, lice jednog zguvanog i po izgledu prilino umornog,


7/1217

ironinog mukarca sklonog boravku unutar etiri zida. Ni tijelu mu nita nije nedostajalo,djelovalo je rabljeno koliko se moglo i oekivati, ali u dobroj kondiciji i iznimno poeljno.

Gotovo je plakala od enje. A opet sve to matanje nestajalo je, tonulo u zimski san, imbi Peter stigao kui. Tad su u prvi plan iskakale svakodnevne naklonosti, pouzdane kaouvijek.

Taj je san zapravo uvelike nalikovao vremenu u Vancouveru - neka turobna enja,kiovita sanjiva tuga, teina koja se slijee oko srca.

Pa to onda s tim to ju je odbio poljubiti, to je prilino nekavalirski udarac?Jednostavno je to otpisala. Potpuno zaboravila.A to s njezinom poezijom? Ni stiha, ni rijei. Ni traga tome da joj je ikad bilo stalo do

pjesnitva.Naravno da je tim napadajima davala ivotnog prostora uglavnom kad je Katy spavala.

Katkad je izgovarala njegovo ime naglas, kretenski bi popustila. Nakon toga pekao ju je sram

i prijezir prema samoj sebi. Zbilja kretenski. Glupaa.A onda, kao grom iz vedra neba, mogunost za posao pa onda siguran posao u Lundu,

ponuda kue u Torontu. Jasno razvedravanje, nastup smjelosti.

Uhvatila se kako pie pismo. Nije poinjalo ni jednom uobiajenom formulom. Nita

Dragi Harrise. Nita Sjeate me se.

Pisati ovo pismo je kao stavljati poruku u bocu -I nadati seDa e stii u Japan.

Najblie pjesmi nakon dugo vremena.Nije pojma imala koja mu je adresa. Bila je dovoljno smjela i budalasta da telefonira

ljudima koji su priredili zabavu. Ali kad joj se ena javila na telefon, usta su joj se osuila irazvukla, velika poput tundre, i morala je spustiti slualicu. Zatim je odvukla Katy sa sobom ugradsku knjinicu i pronala telefonski imenik Toronta. Bilo je mnogo Bennetta, ali ni jedanHarris ili H. Bennett.

Tada joj je neto uasno palo na pamet, da pregleda osmrtnice. Nije se mogla obuzdati.Priekala je da ovjek koji je itao knjiniki primjerak prelista novine do kraja. Obino nijeitala novine iz Toronta jer se moralo prijei most da se kupe, a Peter je uvijek donosio kuiVancouver Sun. Listajui stranice, napokon je uoila njegovo ime na jednoj kolumni. Znai,nije umro. Novinski kolumnist. Naravno da ne eli da ga ljudi gnjave i zovu ga kui, imenom.

Pisao je o politici. lanak je djelovao inteligentno, ali to joj uope nije bilo vano.Poslala mu je pismo onamo, u novinsku redakciju. Nije bila sigurna otvara li sam svoju

potu, a opet, napisati privatno na omotnici izgledalo joj je kao da zaziva nevolju pa jesamo napisala dan kad stie i vrijeme dolaska vlaka, nakon onog o boci. Bez imena.Zakljuila je kako bi onaj tko otvori omotnicu, tko god to bio, pomislio da je posrijedi neka

postarija roakinja sklona aljivom izraavanju. Nita to bi ga moglo dovesti u nezgodnusituaciju, ak i da mu takvu udnovatu poiljku dostave kui i da je otvori njegova ena, sadkad je izila iz bolnice.

Katy oito nije shvatila da to to Peter stoji vani na peronu znai da ne putuje s njima.Kad su krenuli, a on nije, i kad su ga sve veom brzinom potpuno ostavili za sobom, bolno ju

je pogodilo to je naputena. Ali nakon nekog vremena smirila se i rekla Greti kako e onujutro biti ovdje.

Kad je dolo jutro, Greta se usplahirila, ali Katy uope nije spomenula da tate nema.Greta ju je upitala je li gladna, a ona je rekla da jest i zatim objasnila majci - kao to je Greta

objasnila njoj prije nego to su se uope ukrcale na vlak - da se sad moraju presvui izpidama i otii na doruak u drugi vagon.to eli za doruak?Fapuljice. To je znailo pahuljice.


8/1218

Vidjet emo imaju li ih.Imali su ih.

Idemo sad nai tatu?

U vlaku je postojala igraonica za djecu, ali bila je prilino malena. Zauzeli su je djeak idjevojica - brat i sestra, sudei po njihovim jednakim odijelcima na zeie. Igra im sesastojala u tome da su jurili autiima jedno prema drugom, a onda u posljednji as skretali.

TRES BUM TRES. Ovo je Katy, rekla je Greta. Ja sam njezina mama. Kako se vizovete?Sudari su postali jo silovitiji, ali djeca nisu podignula pogled.Tata nije tu, rekla je Katy.Greta je zakljuila kako je najbolje da se vrate po Katynu knjigu o Christopheru Robinu i

odnesu je u panoramski vagon s ostakljenom kupolom te ondje itaju. Ondje sigurno nikoganee smetati jer doruak jo nije zavrio, a kroz najvanije planinske krajolike prolazit e tekkasnije.

Problem je bio to je Katy htjela ponovno itati o Christopheru Robinu im bi doli dokraja pjesme. Dok su itali prvi put, bila je tiho, ali sad je poela uskakati na kraju svakogstiha. U sljedeem ponavljanju izgovarala je sve stihove rije po rije, premda jo nije bila

spremna sama itati. Greta je slutila kako bi to moglo ii na ivce ljudima kad se panoramskivagon napuni. Djeca Katyne dobi nisu imala problema s monotonijom. Naprotiv, prihvaalasu je, uranjala u nju i prevrtala poznate rijei po jeziku kao da su slatkii koji traju zauvijek.

Neki momak i djevojka popeli su se stubama i sjeli s druge strane prolaza, preko puta

Grete i Katy. Vrlo su veselo rekli dobro jutro i Greta im je odgovorila. Katy nikako nije

odobravala to to ih Greta uope primjeuje i nastavila je tiho recitirati pogleda uprtog uknjigu.

S druge strane zauo se momkov glas, gotovo jednako tih kao Katyn:

U Buckinghamskoj palai straa se mijenjaChristopher Robin s Alicom ih gleda

Kad je zavrio tu pjesmu, poeo je drugu: Neu ih jesti, Sam ja sam.Greta se nasmijala, ali Katy nije. Greti je bilo jasno da ju je to malo sablaznilo. Mogla je

shvatiti da se blesave rijei itaju u knjizi, ali ne i da izlaze iz neijih usta, bez knjige.Oprostite, rekao je momak Greti. Mi smo predkolci. Tu smo na svojem terenu.

Nagnuo se i ozbiljno i tiho obratio Katy.

Zgodna ti je ova knjiga?Hoe rei da radimo s predkolcima, rekla je djevojka Greti. Ali katkad ni sami ne

znamo to smo.Momak je i dalje razgovarao s Katy.

Moda bih mogao pogoditi kako se zove. Da vidimo. Reksi? Ari?Katy je zagrizla usnicu, ali ipak nije mogla odoljeti da strogo ne odgovori.

Nisam ja pas, rekla je.Ne. Ba sam blesav. Ja sam deko i zovem se Greg. Cura se zove Laurie.Malo te zezao, rekla je Laurie. Da mu dam vrgu?Katy je malo razmislila o tome pa rekla: Ne.Alica se udaje za jednog straara, nastavio je Greg. Vojniki kruh ima sedam kora,

kae onaKaty se tiho pridruila na ima sedam kora.Laurie je ispriala Greti kako su obilazili vrtie i davali igrokaze. To se zvalo priprema za

itanje. Zapravo su glumci. Ona izlazi u Jasperu, gdje je dobila posao preko ljeta, radit e kao

konobarica, a nastupat e i kao komiarka. Ne ba u sklopu pripreme za itanje. Zabava zaodrasle, tako se to zvalo.K vragu, rekla je. Nasmijala se: Uzmi to ti se nudi.Greg je izmeu poslova, a izlazi u Saskatoonu. Ondje mu ivi obitelj.


9/1219

Oboje su bili posebno lijepi, po Gretinu miljenju. Visoki, gipki, gotovo neprirodnomravi, on tamne kose sa sitnim kovrama, ona crnokosa, sa svakom vlasi na mjestu poputMadone. Kad je Greta kasnije i spomenula kako su slini jedno drugome, priznali su kako im

je to povremeno dobro dolazilo kad su unajmljivali sobe. To im je beskrajno olakavalo stvar,jedino su se morali sjetiti zatraiti dva odvojena kreveta i paziti da ujutro oba budu razbacana.

A sad, rekli su joj, sad se vie nemaju oko ega brinuti. Ne moraju vie nikoga

sablanjavati. Raskinuli su, nakon tri godine hodanja. edni su ve mjesecima, bar jedno sdrugim.A sad dosta Buckinghamske palae, rekao je Greg Katy. Vrijeme je za moje vjebe.Greta je pomislila kako to znai da e otii, ili se barem smjestiti u prolaz izmeu sjedala

te gimnasticirati, ali umjesto toga on i Laurie zabacili su glavu, istegnuli vrat i poelipjevuiti, graktati i mumljati udnovate napjeve. Katy je bila oduevljena, sve je to prihvatilakao dar, predstavu samo za sebe. I ponaala se kao prava publika - sjedila je potpunonepomino i bez rijei sve dok nisu zavrili, a onda prasnula u smijeh.

Neki ljudi koji su se namjeravali popeti u panoramski vagon zastali su na dnu stuba, ne

ba tako oarani kao Katy i pomalo zbunjeni svime time.Oprostite, rekao je Greg, bez objanjenja, ali prisnim prijateljskim tonom. Pruio je

Katy ruku.Idemo vidjeti ima li tu igraonica.Laurie i Greta poli su za njima. Greta se nadala da on nije jedan od onih odraslih koji se

sprijatelje s djecom uglavnom da bi iskuali vlastiti arm, a onda im to dosadi i postanumrzovoljni kad shvate kako djeja naklonost moe biti neumorna.

Do ruka, ili ak prije, shvatila je da se ne treba brinuti. Ne samo da Grega nije izmorilapozornost koju mu je Katy poklanjala nego se jo i nekoliko djece prikljuilo natjecanju, a onnije pokazivao ni traga zamora.

Nije on organizirao natjecanje. Sve je izveo tako da je iskoristio pozornost to su je djecausmjerila na njega pa je skrenuo na to da primijete jedno drugo, a zatim na igru, ivahnu, akdivlju, ali nikad zlonamjernu. Nije bilo durenja ni ispada bijesa. Nije bilo otimanja igraaka.Jednostavno nije bilo vremena za to - dogaalo se previe toga zanimljivoga. Pravo je udo skakvom se lakoom divljalo i ludovalo u tako malom prostoru. A utroena energija obeavala

je poslijepodnevno spavanje.

Fantastian je, rekla je Greta Laurie.Uglavnom je samo prisutan, rekla je Laurie. Ne tedi se. Znate to mislim? To mnogi

glumci rade. Posebno glumci. Kad nisu na pozornici, mrtvi su.Greta je pomislila, upravo to ja radim. tedim se, uglavnom se tedim. Oprezna sam s

Katy, oprezna s Peterom.

U desetljeu u koje su ve zagazili, ali koje do sada, bar to se nje tie, nije previeprimjeivala, takvim e se stvarima pridavati velika vanost. Biti prisutan poprimit eznaenje koje prije nije imalo. Prepustiti se. Davati se. Neki ljudi su se davali, neki se nisu ba

pretjerano davali. Pogazit e se granice izmeu unutranjeg i vanjskog ivota. Tako jezahtijevala autentinost. Stvari kao to su Gretine pjesme, sve ono to se ne izlijeva bezzadrke iz nutrine, postalo je sumnjivo, prezira vrijedno. Naravno da je ona i dalje radila posvome, prtljala i svrdlala, potajno vojniki stroga prema alternativnoj kulturi. Ali trenutanose njezino dijete predalo Gregu i onom to je on radio, to god to bilo; i bila je zahvalna iz dnadue.

Poslijepodne su, kao to je Greta i predvidjela, djeca pozaspala. I njihove majke, u nekimsluajevima. Druge su se kartale. Greg i Greta mahnuli su Laurie na pozdrav kad je izila uJasperu. Ona im je slala poljupce s perona. Pojavio se postariji mukarac, uzeo joj kofer,njeno je poljubio, pogledao prema vlaku i mahnuo Gregu. Greg mu je odmahnuo.

Njezin trenutni dragi, rekaoje.Jo mahanja kad je vlak krenuo i ubrzao, a onda su on i Greta odveli Katy natrag uodjeljak, gdje je zaspala izmeu njih, zaspala doslovce usred skoka. Razmaknuli su zavjesuodjeljka da ue zrak sad kad vie nije bilo opasnosti da dijete ispadne.


10/12110

Kakva fora imati dijete, rekao je Greg. To je bila jo jedna nova rije u to doba, barnova za Gretu.

Tako to ide, rekla je.Kako ste smireni. Sad ete jo rei, to je ivot.Neu, rekla je Greta i potom se zapiljila u njega sve dok on nije okrenuo pogled,

odmahnuo glavom i nasmijao se.

Ispriao joj je kako je u glumu uao preko svoje vjere. Njegova je obitelj pripadala nekoj

kranskoj sekti za koju Greta nikad nije ula. Sekta nije bila brojano jaka, ali zato je bilavrlo bogata, ili su bar neki lanovi bili bogati. U jednom gradu u preriji sagradili su crkvu skazalinom dvoranom. Ondje je poeo glumiti prije nego to je navrio deset godina. Izvodilisu biblijske prispodobe, ali i suvremene poune prie, o strahotama koje su zadesile ljude kojine vjeruju u isto to i oni. Obitelj se vrlo ponosila njime, a naravno, ponosan je bio i on sam.

Ni u snu im ne bi ispriao to se sve dogaalo kad su bogati preobraenici dolazili obnovitizavjete i osnaiti se u svojoj svetosti. U svakom sluaju, uivao je u opem odobravanju iuivao je u glumi.

Dok mu jednog dana nije sinulo da bi mogao glumiti i bez cijele te crkvene prie.Pokuao je to uljudno izvesti, ali rekli su mu da ga vrag dri u aci. Rekao je, haha, znam jatko je taj tko me dri u aci.

Zbogom.Ne bi htio da mislite kako je sve bilo loe. I dalje vjerujem u molitvu i sve to. Ali nikad

nisam mogao svojima rei to se dogaa. Da saznaju samo pola istine, to bi ih ubilo. Znatetakve ljude?

Ispriala mu je kako se, kad su se ona i Peter tek preselili u Vancouver, njezina baka, kojaje ivjela u Ontariju, javila sveeniku mjesne crkve. Doao ih je posjetiti, a ona, Greta,ponaala se prema njemu bahato i s visine. Rekao je da e moliti za nju, a ona samo to munije rekla neka se ne zamara tim. Njezina baka je za to vrijeme umirala. Kad god se toga

sjetila, Greta se sramila i ljutila to se srami.Peter to uope nije razumio. Majka mu nikad nije ila u crkvu, premda ga je preko planina

prenijela valjda i zato da bi mogli biti katolici. Rekao je kako su katolici vjerojatno u

prednosti, jer se moe osiguravati sa svih strana sve do posljednjeg daha.Prvi put nakon dugo vremena sad se sjetila Petera.

injenica je da su ona i Greg pili dok se odvijao ovaj bolan, ali opet nekako utjeanrazgovor. On je odnekud izvadio bocu ouza.Ona je pila prilino oprezno, jer je od one zabaveza pisce bila oprezna s alkoholom, ali pie je ipak donekle djelovalo. Dovoljno da ponu

jedno drugome milovati ruke, a onda se upustiti u malo ljubljenja i maenja. to se svedogaalo uz tijelo usnulog djeteta.

Bolje da prestanemo, rekla je Greta. Inae emo se zbilja nisko srozati.To nismo mi, rekao je Greg. To su neki drugi ljudi.Onda im reci da prestanu. Zna kako se zovu?ekaj malo. Reg. Reg i Dorothy.Greta je rekla: Dosta je bilo, Reg. Misli na moje nevino dijete.Mogli bismo u moj odjeljak. Nije daleko.Nemam nita za...Imam ja.Kod sebe?Pa naravno da ne. to misli da sam ja, nekakva ivotinja?I tako su popravili odjeu, tiho se izvukli iz odjeljka, pomno zakopali svaki gumb na

zavjesi leaja na kojem je spavala Katy i s nekom namjetenom nonalancijom preli izGretina vagona u njegov. Nisu se morali pretvarati - putem nisu sreli nikoga. Oni koji nisu bili

u panoramskom vagonu i fotografirali beskonane planine bili su u vagonrestoranu ili su

drijemali.U Gregovu neurednom odjeljku nastavili su gdje su stali. Nije bilo mjesta da se dvoje

ljudi propisno isprui, ali uspjeli su se otkotrljati jedno preko drugoga. U poetku priguenismijeh koji nisu mogli obuzdati, zatim snani valovi uitka, a gledati nisu mogli nikamo osim


11/12111

jedno drugome u irom otvorene oi. I gristi jedno drugo da suspregnu divlje krikove. Fino,rekao je Greg. Ba dobro.

Moram se vratiti.Tako brzo?Katy bi se mogla probuditi, a mene nema.U redu. U redu. Ionako se moram pripremiti za Saskatoon. Kako bi to bilo da stignemo

onamo kad smo usred ovoga? Bok, mama. Bok, tata. Ispriavam se na trenutak, samo dok

huuu-haaaa!Dotjerala se da izgleda pristojno i otila. Zapravo, nije marila hoe li koga sresti. Bila jeslaba, uzdrmana, ali i na krilima od uzbuenja, poput kakvog gladijatora - kad joj je to palo na

pamet, nasmijeila se - nakon borbe u areni. Uostalom, nije srela ni ive due.Donji zatvara na zavjesi odjeljka bio je otkopan. Tono se sjeala da ga je zatvorila.

Premda, ak i da je irom otvoren, Katy bi teko mogla izii, a sigurno ne bi to ni pokuala.Jednom kad je na minutu otila na zahod, Greta joj je iscrpno objasnila kako nikad ne smijeii za njom, a Katy je rekla: Pa jasno, kao da joj je uvredljivo to se prema njoj ponaa kaoprema malom djetetu.

Greta je uhvatila zavjesu i povukla je do kraja, a kad ju je otvorila, vidjela je da Katy

nema.

Poludjela je. Naglo je podignula jastuk kao da bi se dijete Katyne veliine moglo pokritinjime. Dlanovima je lupala po pokrivau kao da se Katy skriva ispod njega. Pribrala se i

pokuala se sjetiti gdje je vlak stajao i je li uope stajao dok je ona bila s Gregom. Dok jestajao, ako je stajao, je li otmiar mogao ui u vlak i nekako odvesti Katy?

Stojei u prolazu, pokuala se sjetiti to mora napraviti da zaustavi vlak.Zatim je pomislila, prisilila se da pomisli, da se nita takvog nije moglo dogoditi. Ne budi

smijena. Katy se vjerojatno probudila i shvatila da mame nema i otila je traiti. Sasvimsama, ila ju je traiti.

Negdje je tu, sigurno je tu blizu. Vrata na obje strane vagona bila su vie nego preteka dabi ih sama otvorila.

Greta se jedva s mukom pokrenula. Cijelo tijelo, um, prazni. To se nije moglo dogoditi.

Vrati se, vrati se u trenutak prije nego nego to si otila s Gregom. Tu stani. Stani.S druge strane prolaza bilo je sjedalo, trenutano slobodno. Netko ga je oznaio kao svoje

enskim demperom i nekim asopisom. Neto dalje, odjeljak zatvoren zavjesom, kao to jebio njezin - njihov. Razvukla je zavjese jednim potezom. Starac koji je ondje spavao okrenuo

se na lea, ali nije se probudio. On sigurno nikoga ne skriva.Kakva idiotarija.

A onda novi strah. to ako je Katy stigla do jednog ili drugog kraja vagona i nekakouspjela otvoriti vrata? Ili slijedila nekog tko ih je otvorio? Izmeu vagona bio je kratkimetalni most kojim se prelazilo tono preko mjesta gdje su vagoni spojeni kvailom. Tamo seodjednom na zastraujui nain osjealo kretanje vlaka. Teka vrata ispred i iza mosta, a sobje njegove strane zveket metalnih ploa. Ploe su prekrivale ljestve koje se sputaju kadvlak stoji.

Uvijek urimo kroz te prolaze gdje nas lupa i ljuljanje podsjeaju da su stvari napravljenena nain koji moda i nije tako neizbjean kako izgleda. Gotovo je nehajno, a opet pretjeranouurbano, sva ta lupa i ljuljanje.

Vrata na kraju prolaza bila su teka ak i za Gretu. Ili joj je strah oduzeo snagu. Svomsilom je gurnula vrata ramenom.

I ondje, izmeu vagona, na jednom od onih nezaustavljivo bunih komada metala - ondjeje sjedila Katy. Oiju irom otvorenih i usta poluotvorenih, zapanjena i sama. Nije uopeplakala, ali kad je vidjela majku, briznula je u pla.

Greta ju je zgrabila i podigla na bok te spotiui se oteturala natrag kroz vrata koja je

netom otvorila.Svi su vagoni imali imena, u ast bitaka ili istraivakih ekspedicija ili istaknutihKanaana. Njihov se vagon zvao Connaught. To nee nikad zaboraviti.

Katy nije zadobila ni najmanju ozljedu.Odjea joj se nije zakvaila, kao to se mogla, za


12/12112

otre rubove pominih metalnih ploa.Ila sam te traiti, rekla je.Kad? Prije nekoliko minuta ili odmah im ju je Greta ostavila samu?Valjda nije. Netko bi je vidio ondje, podignuo je, oglasio uzbunu.

Dan je bio sunan, ali ne i topao. Lice i ruke bili su joj sasvim hladni.Mislila sam da si na stubama, rekla je.Greta ju je u odjeljku pokrila pokrivaem i tek se tad i ona poela tresti, kao u groznici.

Obuzela ju je munina i stvarno je osjetila okus bljuvotine u grlu. Katy je rekla, Ne gurajme i stala joj se otimati iz zagrljaja.Smrdi na neto fuj, rekla je.Greta je odmaknula ruke i legla na lea.Ovo je strano, ono to je zamiljala da se moglo dogoditi bilo je strano. Dijete je jo bilo

ukoeno u prosvjedu i dralo se podalje od nje.Netko bi bio naao Katy, sigurno bi. Neki pristojan ovjek, ne neki pokvarenjak,

primijetio bi je ondje i odnio je na sigurno. Greta bi preko razglasa ula obavijest koja bi jepotresla, vijest da je dijete pronaeno u vlaku, samo. Djevojica koja kae da se zove Katy.Odjurila bi kao bez due odande gdje je ve u tom trenutku bila, nakon to se uredila koliko jeto mogue, odjurila bi kao bez due po svoje dijete i lagala bi, rekla bi da je samo skoknula na

zahod. Prestraila bi se, ali bila bi poteena slike koju je sad imala pred oima, slike Katykako sjedi u tom bunom prostoru, bespomona meu vagonima. Bez suza, bez prigovaranja,kao da e ondje samo sjediti zauvijek i nikad joj nitko nee nita objasniti niti dati kakvunadu. Oi su joj bile udnovato bezizraajne, a usta ovjeena i otvorena sve do trenutka kad jeshvatila da je spaena i da moe poeti plakati. Tek tada mogla je ponovno pronai svoj svijet,svoje pravo da pati i ali se.

Sad je rekla da joj se ne spava, da hoe ustati. Pitala je gdje je Greg. Greta je rekla da jelegao malo odspavati, umoran je.

Katy i Greta otile su u panoramski vagon da ondje provedu ostatak poslijepodneva.Uglavnom im je cijeli vagon bio na raspolaganju. Ljudi koji su fotografirali krajolik valjda su

se umorili na Stjenjaku. A kao to je Greg rekao, u preriji im je sve bilo ravno.

Vlak je kratko stao u Saskatoonu i nekoliko je ljudi silo. Meu njima je bio i Greg. Gretaje vidjela kako ga doekuje neki par, vjerojatno njegovi roditelji. I ena u invalidskimkolicima, po svoj prilici baka, a onda i neto mlaarije koja se motala uokolo, vesela i uneprilici. Nitko od njih nije izgledao kao pripadnik neke sekte niti kao stroga ili na bilo koji

nain neugodna osoba.Ali moe li se to sa sigurnou prepoznati u bilo kome?Greg se okrenuo od njih i pogledom preao preko prozora vlaka. Mahnula mu je iz

panoramskog vagona, a on ju je primijetio i odmahnuo joj.

Eno Grega, rekla je ona Katy. Vidi ga ondje dolje? Mae nam. Hoe mu mahnuti?Ali Katy je bilo preteko traiti ga pogledom. Ili nije ni htjela. Okrenula se, drei se jako

pristojno i malice uvrijeeno, a i Greg je jo jednom mahnuo kienim pokretom pa se onda ion okrenuo. Greta se upitala kanjava li ga mala zato to je naputa pa nee da joj nedostaje,nee ak ni priznati da je ovdje.

U redu, ako emo se tako ponaati, neka.Greg ti je mahnuo, rekla je Greta dok je vlak izlazio iz kolodvora.Znam.

Dok je Katy te veeri spavala kraj nje u odjeljku, Greta je napisala Peteru pismo. Dugopismo, koje je htjela da bude smijeno, o svim moguim likovima koji se susreu na vlaku.

O tome kako veina ljudi vie voli gledati kroz fotoaparat nego vidjeti ono to je zbiljapred njima i tako dalje. O tome kako se Katy openito vrlo lijepo ponaa. Nita o tome kako

ju je izgubila, naravno, i kako se preplaila. Poslala je pismo kad su odavno iza sebe ostavilipreriju i crne smreke protezale su se u nedogled, a oni su zbog nekog razloga stali uizgubljenom gradiu po imenu rnn.

Svi budni sati u tih dvjestotinjak kilometara bili su posveeni Katy. Znala je da nikad do


13/12113

sada nije iskazala takvu posveenost. Istina je da se brinula za dijete, odijevala je, davala jojjesti, priala s njom u onim satima to su ih provodile zajedno dok je Peter bio na poslu. AliGreta je tad morala obavljati i razne druge poslove po kui i pozornost joj je bila rastrzana,njenost esto tek taktika.

I ne samo zbog kuanskih poslova. Ostale su misli izguravale dijete. ak i prijebeskorisne, iscrpljujue, idiotske obuzetosti tim mukarcem u Torontu, uvijek je tu bio onajdrugi posao, posao pjesnitva koji kao da je obavljala u glavi vei dio ivota. To joj se sad

uinilo izdajom - Katy, Petera, ivota. Sad je, zbog slike koja joj je pred oima - Katy sama,Katy kako sjedi u klopotu metala izmeu vagona - sad je to jo jedna od stvari kojih se ona,Katyna majka, mora odrei.

Grijeh. Pozornost je usmjerila nekamo drugamo. Odlunu, pljakaku pozornostpoklanjala je neem drugom, a ne svojem djetetu. Grijeh.

U Toronto su stigli sredinom jutra. Dan je bio mraan. Grmjelo je i sijevalo u ljetnoj oluji.Katy nikad nije vidjela takvo nevrijeme na zapadnoj obali, ali Greta joj je rekla da se nema

ega bojati i izgleda da se nije bojala. Niti se uplaila jo dublje tame osvijetljene umjetnimsvjetlom u koju su uronili u tunelu gdje se vlak zaustavio.

Rekla je: No.

Greta je rekla, ne, ne, samo moraju otii do kraja tunela sad kad su sili s vlaka. A ondauza stube, ili e moda ondje biti pokretne stube, pa e se nai u jednoj velikoj zgradi, a ondae izii na ulicu, gdje e uzeti taksi. Taksi je auto, nita drugo, i odvest e ih njihovoj kui.

Njihovoj novoj kui u kojoj e neko vrijeme ivjeti. Ondje e neko vrijeme ivjeti, a onda sevratiti tati.

Popele su se uz rampu i dole do pokretnih stuba. Katy je zastala pa je zastala i Greta, istajale su dok svi nisu proli kraj njih. Zatim je Greta podignula Katy i smjestila je na bok tedrugom rukom uhvatila kofer i sagnuta udarala njime o pokretne stube. Kad su stigle do vrha,

spustila je malu na tlo, tako da su se opet mogle uhvatiti za ruke na jarkom, velianstvenomsvjetlu stanice Union.

Ondje su se ljudi koji su hodali ispred njih poeli razdvajati da se spoje s onima koji su ih

ekali i koji su ih dozivali, ili im jednostavno prilazili i uzimali im prtljagu iz ruke.Kao to je netko sad uzeo njihovu. Uhvatio je, uhvatio Gretu i poljubio je prvi put,

odluno i slavljeniki.Harris.

Prvo ok, a zatim se sve u Gretinoj nutrini preokrenulo i u golemo m kovitlacu sjelo namjesto.

Trudila se drati Katy za ruku, ali u tom asu dijete se otrgnulo i izvuklo ruku iz njezine.Nije pobjegla. Samo je stajala i ekala ono to se mora dogoditi.

AMUNDSEN

Na klupi ispred kolodvora, sjedila sam i ekala. Kolodvor je bio otvoren kad je vlakstigao, ali sad su ga zakljuali. Jo jedna ena sjela je na kraj klupe, steui meu koljenimamreicu punu zamotuljaka u votanom papiru. Meso - sirovo meso. Vonjalo je.

S druge strane pruge stajao je elektrini vlak, prazan, i ekao.Drugih putnika nije bilo i nakon nekog vremena ef postaje provirio je iz ureda i viknuo:

San. U prvi mah pomislila sam da zove nekog mukarca po imenu Sam. A sa stranje stranezgrade doista se pojavio jo jedan mukarac u nekoj vrsti slubene odore. Preao je tranice i

popeo se u elektrinu lokomotivu. ena sa zamotuljcima ustala je i krenula za njim pa sam tonapravila i ja. S druge strane ulice odjednom se zaula vika i vrata zgrade s ravnim krovom

prekrivenim tamnom indrom otvorila su se da propuste nekoliko mukaraca koji su navlailikape i udarali se porcijama za uinu po bedrima. Po galami koju su dizali pomislilo bi se dae im vlak svaki tren pobjei. Ali kad su se smjestili u vlaku, nije se dogodilo nita. Vlak jestajao dok su prebrajali jedni druge i otkrili tko nedostaje pa obavijestili vozaa da ne smije


14/12114

jo krenuti. Onda se netko sjetio da onaj koji nedostaje danas ima slobodan dan. Vlak jekrenuo, premda je bilo teko odrediti je li voza uo bilo to od onog to su govorili i je limario za to.

Svi su mukarci izili kod pilane u umi - do tamo ne bi morali pjeaiti vie od desetminuta - i nedugo nakon toga u vidokrugu se pojavilo jezero prekriveno snijegom. I pred njim

dugaka bijela drvena zgrada. ena je presloila svoje zamotuljke s mesom i ustala, a ja samje slijedila. Voza je ponovno viknuo San i vrata su se otvorila. Dvije su ene ekale da

uu. Pozdravile su enu s mesom, a ona je rekla kako hladnoa tipa.Nitko nije pogledao u mene dok sam silazila iza ene s mesom.Ovdje se oito nikoga nije moralo ekati. Vrata su se zalupila i vlak je krenuo natrag.Zatim je zavladala tiina, zrak studen kao led. Uokolo krhke breze s crnim zarezima na

bijeloj kori i neka vrsta malih i neurednih zimzelenih stabala smotanih poput pospanih

medvjeda. Smrznuto jezero, ne posve ravno nego ispupeno pri obali, kao da su se valovipretvorili u led dok su se obruavali na nju. I zgrada na drugoj obali s promiljenopostavljenim redovima prozora i staklenim verandama s oba kraja. Sve strogo i sjevernjaki,crno-bijelo pod visokom kupolom oblaka.

Ali kora breza izbliza zapravo uope nije bijela. Nego sivkastouta, sivkastomodra, siva.Tako nepomina, tako neizmjerna arolija.

Kamo idete? dobacila mi je ena s mesom. Posjeti su samo do tri.Ne idem u posjet, rekla sam. Ja sam nastavnica.No, kako god, na prednji ulaz vas nee pustiti, rekla je ena s odreenom dozom

zadovoljstva. Doite vi lijepo sa mnom. Nemate kofer?ef postaje rekao je da e ga donijeti poslije.Kako ste tu stajali, izgledalo mi je da ste se izgubili.Rekla sam da sam stala jer je sve tako krasno.

Nekima moda je. Ako nisu previe bolesni ili previe zaposleni.Nita vie nismo rekle dok nismo ule u kuhinju na jednom kraju zgrade. Ve mi je

trebala kuhinjska toplina. Nisam se stigla ogledati oko sebe jer su pozornost privukle moje

izme.

Daj ti njih skini prije nego to zatrackaju cijeli pod.S mukom sam se izvukla iz izama - nije bilo stolice na koju bih sjela - i odloila ih na

otira gdje je i ena stavila svoje.Uzmi ih i ponesi sa sobom, ne znam kamo e te smjestiti. I bolje je da ne skida kaput, u

garderobi nema grijanja.Ni grijanja ni svjetla, osim ono malo to je dopiralo kroz prozori koji nisam mogla

dosegnuti. Poput kazne u koli. Idi stajati u garderobu. Da. Isti onaj vonj zimske odjee kojase nikada dokraja ne osui, izama promoenih do prljavih arapa, neopranih nogu.

Popela sam se na klupu, ali svejedno nisam vidjela van. Na polici s nabacanim kapama i

alovima nala sam vreicu s neto suhih smokava i datulja. Netko ih je valjda ukrao ispremio ovamo da ih poslije odnese kui. Odjednom sam bila gladna. Nita nisam jela od

jutra, osim suhog sendvia sa sirom u ekspresu Ontario Northland. Razmatrala sam je li etinokrasti od lopova. Ali smokve e mi se zalijepiti za zube i izdati me.

Sila sam s klupe u posljednji as. Netko je uao u garderobu. Ne netko od kuhinjskogosoblja, nego kolarka u preglomaznom zimskom kaputu, sa alom preko kose. Utrala jenavrat-nanos - knjige bacila na klupu tako da su se razletjele po podu, al strgnula pa joj jekosa poletjela uvis poput grma, a naizgled istodobno strgnula izme u jednom potezu iodgurnula tako da su se odsklizale preko cijele garderobe. Nitko je oito nije zaustavio inatjerao da ih skine na vratima kuhinje.

Hej, nisam vas htjela pogoditi, rekla je djevojka. Ovdje se ne vidi prst pred nosom kaddoe izvana, pa nemam pojma to radim. Smrzavate se? ekate nekoga da zavri posao?

ekam dr. Foxa.Pa onda neete dugo ekati. Ba sam se dovezla iz grada s njim. Niste bolesni, ne? Akoste bolesni, ne smijete ovamo, morate se nai s njim u gradu.

Ja sam nastavnica.


15/12115

Da? Vi ste iz Toronta?Da.

Nastala je kratka stanka, moda iz potovanja.Ali ne. Nego zbog razgledavanja mojeg kaputa.

Ba je lijep. Kakvo je to krzno na ovratniku?Astrahan. Zapravo je imitacija.Bome ja ne bih primijetila. Ne znam zato su vas ovamo stavili, guzica e vam se

smrznuti. Da prostite. Ako trebate doktora, ja u vam pokazati gdje je. Poznam ovo mjestokao svoj dep, ovdje ivim takoreku od roenja. Moja majka vodi kuhinju. Ja sam r.Kako se vi zovete?

Vivi. Vivien.Ako ste nastavnica, morate biti gospoica? Gospoica kako?Gospoica Hyde.Hajdehaj, to je kraj, rekla je. Oprostite, palo mi je na pamet, samo tako. Voljela bih da

mi vi predajete, ali ja moram ii u kolu u gradu. Glupa pravila. Jer nemam TBC.Dok je govorila, vodila me, kroz vrata na dnu garderobe pa obinim bolnikim hodnikom.

Navoteni linoleum. Mrtvaka zelena boja zidova, vonj na antiseptike.Sad kad ste doli, moda mi Reddy dopusti da se premjestim.

Tko je Reddy?Reddy Fox. To je iz jedne knjige. Anabel i ja smo ga tako prozvale.Tko je Anabel?Sad vie nitko. Umrla je., ao mi je.Niste vi krivi. To se tu dogaa. Ja sam ove godine krenula u srednju kolu. Anabel

zapravo nikad nije ni ila u kolu. Dok sam jo bila u osnovnoj u gradu, Reddy je nagovoriomog uitelja da me pusti da puno izostajem, da joj mogu praviti drutvo.

Zaustavila se pred odkrinutim vratima i zazvidala.Hej, dovela sam profu.Muki glas je rekao: U redu, r. Tebe je za danas dosta.

Dobro, dobro, shvatila sam poruku.Otila je nehajnim korakom, a mene ostavila licem u lice s mravim mukarcem

prosjenog stasa, ija je crvenkasta svijetla kosa bila vrlo kratko oiana i presijavala se podumjetnim svjetlom hodnika.

Upoznali ste r, rekao je. Ne gasi se. Ali nije u vaem razredu pa neete to moratitrpjeti svaki dan. Ljudima je ili simpatina ili nije.

Zakljuila sam da je izmeu deset i petnaest godina stariji od mene i isprva mi se obraaoba tako, kao stariji mukarac. Prezauzeti budui poslodavac. Raspitao se kako sam putovala,to sam dogovorila da naprave s prtljagom. Zanimalo ga je kako e mi se svidjeti ivot udivljini nakon Toronta, hou li se dosaivati.

Ni najmanje, rekla sam, i dodala da je tu prelijepo.

Kao da smo -kao da smo u nekom ruskom romanu.Prvi put me pozorno pogledao.

Ma nemojte? U kojem ruskom romanu?Oi su mu bile svijetle, blistavo sivkastoplave. Jedna se obrva podignula, kao kakva

iljata kapica.Nije da nisam itala ruske romane. Proitala sam neke do kraja, a neke djelimino. Ali

zbog te obrve i njegova izraza koji je pokazivao da ga to zabavlja, ali i da je spreman na

sukob, nisam se mogla sjetiti ni jednog naslova osimRata i mira.A to nisam htjela rei jer bise toga svatko sjetio.

Rat i mir.

No, ovdje imamo samo Mir, rekao bih. Ali da vam je zbilja stalo do Rata, valjda biste sepridruili onim enskim postrojbama i otili preko oceana.Bila sam ljuta i poniena jer se zapravo nisam pravila vana. Ili se nisam iskljuivo

pravila vana. Htjela sam naglasiti kako udesno na mene djeluje ovaj krajolik.


16/12116

On je oito bio od one vrste ljudi koji postavljaju takva pitanja da u njih upadne kao ustupicu.

Mislim da sam zapravo oekivao da e se pojaviti neka stara gospoa nastavnica, rekaoje, kao da se blago ispriava. Danas kao da se svi normalnih godina i kvalifikacijajednostavno dalje koluju. Niste studirali da biste postali nastavnica, je li tako? to ste tononamjeravali raditi nakon dodiplomskog studija?

Upisati magisterij, kratko sam odgovorila.

I zato ste promijenili odluku?Mislila sam da bih morala neto zaraditi.Vrlo razborito. Premda, na alost, ovdje neete mnogo zaraditi. Oprostite na pretjeranoj

radoznalosti. Samo sam htio provjeriti da neete pobjei i ostaviti nas na cjedilu. Ne planiratese udati, je li?

Ne.Onda dobro. Onda dobro. Sad ste slobodni. Nisam vas valjda obeshrabrio?Okrenula sam glavu.

Ne.Idite do kraja hodnika, u ured glavne sestre i ona e vam objasniti sve to trebate znati.

Jest ete sa sestrama. Glavna e vam pokazati gdje ete spavati. Pokuajte se ne prehladiti.

Vjerojatno nemate iskustva s tuberkulozom?Pa itala sam ...Znam. Znam. itali ste arobni brijeg.Jo jedna stupica je kljocnula, a njega to kao

da je obodrilo. Nadam se da smo od onda ipak malko uznapredovali. Evo, neto sam napisaoo mladima koji su ovdje i to mislim da biste mogli raditi s njima. Katkad mi je drae

pismeno se izraavati. Glavna sestra e vas u sve uputiti.

Nisam jo ondje provela ni tjedan dana, a ve su mi dogaaji onog prvog dana izgledalikao neto jedinstveno i nevjerojatno. Kuhinju i kuhinjsku garderobu, gdje su zaposlenicidrali odjeu i skrivali ono to su ukrali, vie nikad nisam vidjela, a vjerojatno nikad i neu. Ulijenikovu ordinaciju takoer nisam imala pristup, a pravo mjesto za sve upite, pritube i

obine promjene rasporeda bio je ured glavne sestre. Glavna sestra bila je niska idebeljukasta, ruiasta lica, s naoalama bez okvira i teko je disala. to god da ste je pitali,drala se kao da ju je to zaprepastilo i stvorilo joj probleme, ali s vremenom bi se sve obaviloili nabavilo. Katkad je jela u sestrinskoj blagovaonici, gdje su joj posluivali posebni puding, i

pritom sve kvarila svojom nazonou. Inae se uglavnom drala svojih prostorija.Osim glavne sestre, bile su tu jo tri kolovane medicinske sestre, sve bar trideset godina

starije od mene. Ve su bile u mirovini, ali su dole raditi, da i one obave svoju dunost uratu. Tu su bile i pomone sestre, mojih godina ili ak mlae, koje su uglavnom bile udane ilizaruene ili su radile na tome da se zarue, uglavnom s mukarcima u vojnim snagama. Kadglavna sestra i ostale nisu bile u blizini, neprestano su brbljale. Ja ih nisam ni najmanje

zanimala. Nije ih zanimalo kako je u Torontu, premda su neke od njih poznavale ljude koji su

ili onamo na brano putovanje, i nije ih bilo briga kako se snalazim na nastavi ili to samradila prije nego to sam se zaposlila u Sanu. Nije da su bile neuljudne - dodavale su mimaslac (to se zvalo maslac, ali zapravo je bio margarin proaran naranastim, obojen ukuhinji, jedino to je zakon u ono doba doputao) i upozoravale me da ne jedem pastirsku

pitu, za koju su tvrdile da sadri mljeveno meso svisca. Stvar je bila samo u tome da suuzimale s rezervom sve to se dogaa na mjestima koja ne poznaju, ljudima koje ne poznajuili u vremenima koja nisu poznavale. Plelo im se to podnogama i svrbjelo ih pod koom. Kadgod su mogle, prebacivale su radio s vijesti i sluale glazbu.

Plei s lutkom s rupom na arapi...Ni sestre ni pomonice nisu voljele CBC, dok sam ja odrasla u uvjerenju da ta postaja iri

kulturu u zabaenim krajevima. A opet, osjeale su strahopotovanje prema dr. Foxu, dijelomzato to je proitao tako mnogo knjiga.Rekle su i da nitko ne zna tako izribati ovjeka kao on, kad mu doe.

Nisam mogla utvrditi povezuju li to to on mnogo ita s ribanjem.


17/12117

Uobiajene pedagoke ideje tu nisu prikladne. Neka od ove djece vratit e se usvijet ili u obrazovni sustav, neka nee. Bolje ih je ne izlagati prevelikom stresu.Onim glupostima s testovima i uenjem napamet.

Cijelu priu o ocjenama zanemariti. Oni kojima trebaju kasnije e to nadoknaditiili se snai i bez toga. Traiti vrlo jednostavne vjetine, cjeline injenica itd., potrebne

za snalaenje u svijetu. to s takozvanom nadarenom djecom? Odvratan termin. Akosu tako pametni u tom upitnom akademskom smislu, lako e kasnije dostii ostale.

Zaboravite rijeke june Amerike, kao i Magnu Cartu.Naglasak na crtanje glazbu pripovijedanje. Igre su dobre, ali paziti da ne budeprevie uzbuenja ni previe natjecanja.

Izazov je ostati izmeu stresa i dosade. Dosada je prokletstvo hospitalizacije.Ako glavna sestra nema ono to vam treba, podvornik zna svata drati na

zalihama.Bon voyage.

Broj djece koja su se pojavljivala na nastavi mijenjao se. Od petnaest pa do njih tek

estero. Samo ujutro, od devet do podne, ukljuujui i odmore. Djecu nisu putali na nastavuako im je porasla temperatura ili ako su ili na preglede. Kad su bili nazoni, bili su tihi i

posluni, ali ne osobito zainteresirani. Odmah su shvatili da je to samo tobonja kola u kojojsu osloboeni svih zahtjeva da neto naue, kao to su osloboeni tablica mnoenja i uenjanapamet. Od te slobode nisu se razularili niti su izvodili psine od dosade, samo su postali

krotki i sneni. Tiho su pjevali kanone. Igrali su krii-krui. Nad improviziranom uionicomlebdjela je sjena poraza.

Odluila sam vjerovati doktoru na rije. Ili bar u neke od njegovih rijei, na primjer, da jedosada neprijatelj.

U podvornikovu skladitu vidjela sam globus. Zamolila sam da ga donesu. Poela sam snajjednostavnijim zemljopisom. Oceani,kontinenti, klimatske zone. Zato ne vjetrovi i struje?Zemlje i gradovi? Rakova obratnica i Jareva obratnica? Zato ne, napokon, i junoamerikerijeke?

Neka su djeca ve uila o tome prije, ali su gotovo sve zaboravila. Svijet s onu stranujezera i ume ieznuo je. inilo mi se da ih veseli to su se ponovno sprijateljili s onim to sunekad znali. Nisam ih natovarila svime odjedanput, naravno. I morala sam paziti da idem

polako s onima koji nikad nisu stigli do tih stvari u koli jer su se prerano razboljeli.Ali sve se dobro odvijalo. Gotovo kao neka igra. Podijelila sam ih u grupe i traila da

izvikuju odgovore dok sam ja tapom pokazivala sad ovo, sad ono. Pazila sam da uzbuenjene traje predugo. Ali jedno jutro u uionicu je uao doktor, ravno s o peracije, i uhvatio me nadjelu. Nisam mogla sve istog asa prekinuti, ali pokuala sam smiriti natjecateljski ar. On jesjeo, drei se pomalo umorno i povueno. Nije nita prigovorio. Nakon nekoliko trenutaka isam se pridruio igri, izvikujui sasvim besmislene odgovore, imena ne samo pogrena nego iizmiljena. Zatim je poeo postupno sputati glas. Sve nie, sve tie, prvo do mumljanja,zatim do apta, a onda do toga da se vie nita nije ulo. Nita. Na taj nain, s tom smijenombesmislicom, ovladao je prostorijom. Cijeli je razred nijemo otvarao usta oponaajui ga.Pogledom su mu netremice pratili kretnje usnica. Odjednom je tiho zareao i sve ih natjerao usmijeh.

Pa koga vraga svi gledaju mene? Tako vas ui nastavnica? Da zurite u ljude koji nikomene smetaju?

Veina ih se nasmijala, ali neki ga svejedno nisu mogli prestati gledati ak ni tada. Bili sugladni jo lakrdija.

Ajde, idite. Idite i budite zloesti negdje drugdje.Ispriao se to mi je prekinuo sat. Poela sam mu objanjavati zato se trudim da kola

bude to vie nalik pravoj.Iako se slaem s vama to se tie stresa..., ozbiljno sam rekla. Slaem se s onim to stenapisali u uputama. Samo sam mislila...

Kakvim uputama? Oh, pa to su samo neke nepovezane ideje koje su mi pale na pamet.


18/12118

Nisam mislio da to mora biti uklesano u kamen.Mislim, sve dok nisu previe bolesni...Siguran sam da ste u pravu, nije to tako vano.Inae su nekako nezainteresirani.Ne morate praviti od toga veliku misu, rekao je i otiao.Onda se okrenuo da mi se nekako nevoljko ispria.Moemo o tome razgovarati drugi put.

Taj put, pomislila sam, nikad nee doi. Oito je mislio da sam gnjavatorica i glupaa.Na ruku sam od pomonih sestara saznala da netko jutros nije preivio operaciju. Takoda je ispalo da nema opravdanja za moju ljutnju, a zbog toga sam se osjeala jo gluplje.

Sva poslijepodneva bila su slobodna. Moji uenici odlazili su na dugo spavanje, a katkadje i meni dolo da legnem i odspavam. Soba mi je bila hladna - svaki dio zgrade kao da je bioleden, mnogo hladniji od stana na Avenue Roadu, premda su moji baka i djed radijatore dralina niskoj temperaturi, iz domoljublja. A pokrivai su bili tanki - pa valjda tuberanima trebaneto udobnije.

Ja, naravno, nisam imala tuberkulozu. Moda su tedjeli na opremi za ljude kao to samja.

Bila sam pospana, ali nisam mogla zaspati. Na katu iznad tropotali su kreveti nakotaima dok su ih vozili na otvoreni trijem radi poslijepodnevnog izlaganja ledenom zraku.

Zgrada, drvee, jezero, nita mi vie nije izgledalo onako kao onog prvog dana kad su meopinili svojom tajnovitou i autoritetom. Toga dana za sebe sam mislila da sam nevidljiva.Sad sam slutila da tome nikad nije bilo tako.

Evo nastavnice. Kamo sad ide?

Gleda jezero.

Zato?Nema pametnijeg posla.

Neki ljudi zbilja imaju sree.

Tu i tamo preskakala sam ruak, premda mi je bio besplatan. Odlazila sam u Amundsen iruala ondje u kafiu. Kava je bila kavovina, od jema, a najsigurnije je bilo uzeti sendvi slososom iz limenke, ako su ga imali. Namaz s piletinom morao se pomno pregledati jer je

znao sadravati komadie koe i hrskavice. Ipak, ondje sam se osjeala nekako lake, kao danitko ne zna tko sam.

to se toga tie, vjerojatno sam se varala.Kafi nije imao enski zahod pa se moralo ii prvim susjedima, u hotel, zatim pored

otvorenih vrata pivnice, uvijek mrane i bune, odakle se irio miris piva i viskija te oblacidima od cigareta i cigara, gustog da padne u nesvijest. Ipak sam se ondje osjeala oputeno.Drvosjee, radnici iz pilane, nikad nisu onako fukali za enama kao vojnici i piloti uTorontu. Duboko su uronili u svijet mukaraca, gdje su na sav glas priali svoje prie, nisudoli ovamo traiti enske. tovie, vjerojatno im je vie bilo stalo da se maknu iz njiho vadrutva, sad ili zauvijek.

Lijenik je imao ordinaciju u glavnoj ulici. Bila je to samo mala prizemnica pa sigurnoivi negdje drugdje. Od pomonih sestara doznala sam da ne postoji supruga. U jedinoj

postranoj ulici pronala sam kuu koja bi mogla biti njegova - kua s ukrasnom fasadom izabatnim prozorom iznad ulaznih vrata, na ijoj su dasci bile naslagane knjige. Bilo je neegsumornog, ali urednog u toj kui, nagovjetaj minimalne, ali precizno organizirane udobnostikakvu bi sebi stvorio jedan samac, samac redovitih navika.

Na kraju te jedine stambene ulice stajala je kolska jednokatnica. U prizemlju su biliuenici osnovne kole, na katu srednjokolci. Jednog poslijepodneva primijetila sam r

koja se grudala s ostalima. inilo mi se da se djevojke bore protiv deki. Kad me vidjela,r je glasno viknula: Haj, profa! i nasumce pobacala grude koje je drala u rukama teprela ulicu. Vidimo se sutra, dobacila je preko ramena, vie-manje kao upozorenje da jenitko ne slijedi.


19/12119

Idete kui? rekla je. I ja. Prije sam se vozila s Reddyjem, ali sad sve kasnije kree.Kako vi idete, tramvajem?

Rekla sam da, a r je rekla: , mogu vam pokazati drugi put, da utedite. Put krozumu.

Povela me uskom, ali prohodnom stazom, koja se penjala iznad grada, a zatim prolazila

kroz umu i kraj pilane.Ovuda ide Reddy, rekla je. Strmije je, ali krae kad skrenete prema Sanu.

Proli smo pilanu, a ispod nas rastvorili su se runi usjeci u umi, s nekoliko straara,oito nastanjenih jer su tu bila i drva za ogrjev i konopi za suenje rublja i dim iz dimnjaka. Izjedne je istrao velik pas nalik na vuka uz silni lave i reanje.

Zavei, dreknula je r. U tren oka je oblikovala grudu snijega i zavitlala je tako da jeivotinju pogodila izmeu oiju. Pas je odskoio i okrenuo se, a ona je ve imala spremnudrugu grudu da mu je baci u stranjicu. Iz kolibe je izila ena s pregaom i viknula: Moglasi ga ubit.

Pa neka krepa.ekaj da te moj mu dohvati.E da mi je to vidjeti. Tvome muu i govno bjei.Pas nas je pratio na udaljenosti i neiskreno se prijetio.

Mogu srediti svakog psa, nita ne brinite, rekla je r. Sto posto bih i medvjedasredila da naletimo na njega.

Pa zar medvjedi obino ne spavaju zimskim snom u ovo doba godine?Jako sam se uplaila psa, ali hinila sam bezbrinost.Da, ali nikad se ne zna. Jedan se jednom rano probudio i uvalio se u smetlite dolje u

Sanu. Mama se okrenula i vidjela ga pred sobom. Reddy je otiao po puku i upucao ga.Reddy je znao mene i Anabel voziti na saonicama, nekad i druge klince, i imao je

posebnu zvidaljku za plaenje medvjeda. Previsoku za ljudske ui.Zbilja? Jesi je vidjela?Nije bila takva. Izvodio je to ustima.Sjetila sam se predstave u uionici.

Ne znam, moda je to samo govorio da se Anabel ne boji. Ona se nije mogla voziti nasaonicama, morao ju je vui na djejim sanjkama. Ja sam ila odmah iza njih i neki put samskoila na sanjke, a on bi rekao, ma to se dogodilo s ovim sanjkama, teke su valjda tonu.Onda bi se brzo okrenuo da me uhvati, ali nikad nije uspio. I pitao je Anabel zato su sanjketako teke, to si jela za doruak, ali ona mu nikad nije rekla. Ako su i drugi bili s nama,nisam to radila. Bilo mi je najbolje kad smo ile samo ja i Anabel. Ona mi je bila najboljaprijateljica koju u imati u ivotu.

A to je s onim curama iz kole? To ti nisu prijateljice?Druim se s njima samo kad nema nikog drugog. One su mi nitko i nita.Anabel i ja slavile smo roendan u istom mjesecu. U lipnju. Na na jedanaesti roendan

Reddy nas je poveo na vonju amcem po jezeru. Nauio nas je plivati. Dobro, mene jenauio. Anabel je uvijek morao pridravati, ona nije mogla nauiti plivati. Jednom je otplivaodaleko od obale, sam, a mi smo mu dotle napunile cipele pijeskom. A onda na dvanaesti

roendan nismo mogle ii ni na kakav izlet pa smo bili kod njega kui i jeli smo tortu. Onanije mogla pojesti ni zalogaj pa nas je odvezao autom da bacamo komadie kroz prozor ihranimo galebove. Tukli su se za tortu i kretali kao ludi. Mi smo se smijale do suza i on jemorao stati i drati Anabel tako da ne dobije krvarenje.

A poslije toga, rekla je, poslije toga vie je nisam smjela vidjeti. Mama ionako nijehtjela da se druim s djecom koja imaju TBC. Ali Reddy ju je nagovorio, rekao je da e to

prekinuti kad bude morao. I prekinuo je i ja sam se naljutila. Ali vie ne bi bilo zabavnodruiti se s njom, bila je previe bolesna. Pokazala bih vam njezin grob, ali jo nije obiljeen.

Reddy i ja napravit emo neto kad on bude imao vremena. Da smo ili ravno ovom cestomumjesto da smo skrenuli ondje dolje, sad bi nas dovela do groblja gdje je pokopana. To jegroblje za one koji nemaju nikoga da doe po njih i odvede ih kui.

Sad smo se ve spustili na ravno tlo i pribliavali smo se Sanu.


20/12120

Reklaje: Joj, skoro sam zaboravila i izvukla iz depa snop ulaznica.Za Valentinovo. Dajemo predstavu u koli, zove se Pinafore,moram prodati sve ove

karte, a vi mi moete biti prvi kupac. I ja sam u predstavi.

Imala sam pravo u vezi s onom kuom u Amundsenu; doktor je stanovao ba u njoj.Odveo me onamo na veeru. Poziv mi je uputio brzopleto, bez razmiljanja, kad smo se sreliu hodniku. Moda se s nelagodom sjetio kako je rekao da emo se nai i porazgovarati o

idejama za nastavu.Veer koju je predloio bila je ista ona za koju sam kupila ulaznicu za operuPinafore.To

sam mu rekla, a on je kazao: Pa i ja sam je kupio. To ne znai da moramo doi.Nekako mi se ini da sam joj obeala da u doi.Pa dobro. A sad moe povui obeanje. Bit e jezivo, vjeruj mi.Posluala sam ga, ali nisam vidjela r pa joj nisam nita rekla. ekala sam ga ondje

gdje mi je rekao da ekam, na otvorenom trijemu ispred ulaznih vrata. Imala sam na sebisvoju najbolju haljinu, od tamnozelenog krepa sa sitnim bisernim gumbiima i ovratnikom od

prave ipke, a noge u antilop salonkama s visokom potpeticom ugurala sam u izme za snijeg.ekala sam dulje od dogovorenog vremena - zabrinuta prvo da e glavna sestra izii iz ureda iprimijetiti me, i drugo, da je on zaboravio dogovor.

Ali onda se pojavio, zakopavajui kaput, i ispriao se.Uvijek jo ima nekih sitnica koje treba obaviti, rekao je i poveo me ispod blistavih

zvijezda oko zgrade do auta. Moe hodati? upitao me, a kad sam rekla da - premda nisamba bila sigurnau antilopkama - nije mi ponudio da ga uhvatim pod ruku.

Auto mu je bio star i otrcan, kao i veina automobila u to vrijeme. Nije imao grijanje. Kadje rekao da idemo k njemu kui, laknulo mi je. Nisam mogla zamisliti kako bismo se snali uonom drutvu u hotelu, a nadala sam se da se neu morati zadovoljiti sendviima u kafiu.

Kad smo uli, rekao mi je neka ne skidam kaput dok se kua malo ne zagrije. Odmah sebacio na posao i pripalio vatru u pei na drva.

Ja sam ti i podvornik, i kuhar, i konobar, rekao je. Ovdje e za as biti ugodno toplo, ai nee mi dugo trebati da skuham veeru. Nemoj mi nuditi pomo, vie volim raditi sam. Gdje

bi voljela ekati dok kuham? Ako eli, moe razgledati knjige u primaoj sobi. Ne bitrebalo biti neizdrljivo ako ne skida kaput. Kua se grije zasebnim peima, i ako se nekaprostorija ne upotrebljava, ne grijem je. Svjetlo se pali odmah pokraj vrata. Ne smeta ti ako

sluam vijesti? To mi je prelo u naviku.Otila sam u primau sobu, s osjeajem da mi je tako vie ili manje zapovjeeno, a

kuhinjska vrata ostavila sam otvorena. Doao je za mnom i zatvorio ih, rekavi: Samo dok sekuhinja malo ne zagrije, a onda se vratio sveano dramatinom, gotovo religioznom glasuradija CBC i novostima iz ove, posljednje ratne godine. Nisam ula taj glas otkako sam seodselila iz bakina i djedova stana i zapravo bih mnogo radije bila ostala u kuhinji. Ali ovdje

su me doekale knjige u velikim koliinama. Ne samo na policama nego i na stolovima,stolicama i prozorskim daskama, i u visokim hrpama na podu. Kad sam ih malo pregledala,

zakljuila sam da mu je najdrae kupovati knjige u serijama i da je vjerojatno lan nekolikoklubova knjige. Harvardski klasici. Povijest svijeta Willa i Ariel Durant - iste knjige kao na

djedovim policama. Donekle je oskudijevao u beletristici i poeziji, ali zato je imao

neoekivano mnogo klasika za djecu.Knjige o amerikom graanskom ratu, junoafrikom ratu, napoleonskim ratovima,

peloponeskim ratovima, pohodima Julija Cezara. Istraivanje Amazone i Arktika. Shackletonzarobljen u ledu. Franklinova sudbina,Putovanje Donnerovih, Izgubljena plemena; Zakopanigradovi sredinje Afrike, Neiuton i alkemija, Tajne Hindukua.Knjige su otkrivale nekoga tkogorljivo eli znati, posjedovati velike ratrkane grude znanja. Moda ne i nekoga s jasnoodreenim i zahtjevnim ukusom.

I tako kad me upitao: U kojem ruskom romanu?, mogue je da nije tako vrsto bio nasvojem terenu kako sam mislila.Kad je viknuo Sve je spremno, otvorila sam vrata, oboruana novom skepsom.Rekla sam: S kim se slae, s Naphtom ili Settembrinijem?


21/12121

Kako molim?U arobnom brijegu.Tko ti se vie svia, Naphta ili Settembrini?Da budem iskren, uvijek sam mislio da su to dva dosadnjakovia. A ti?Settembrini je ovjeniji, ali Naphta je zanimljiviji.To si nauila u koli?Nisam to itala u koli, hladno sam odgovorila.Letimino me je pogledao, podignute obrve.

Pardon. Ako nae bilo to to te zanima, samo izvoli. Doi ovamo itati u slobodnovrijeme, samo izvoli. Imam elektrinu grijalicu koju mogu ukljuiti, jer vjerojatno nemaiskustva s peima na drva. Hoemo razmisliti o tome? Mogu dati napraviti jo jedan klju.

Hvala.Za veeru su bili svinjski kotleti, pire-krumpir i graak iz konzerve. Za desert pita od

jabuke iz pekarnice, koja bi bila bolja da je se sjetio podgrijati. Ispitivao me o ivotu uTorontu, kolegijima na sveuilitu koje sam sluala, djedu i baki. Rekao je kako samvjerojatno odgojena samostanski strogo.

Moj djed je liberalni sveenik, onako u stilu Paula Tillicha.A ti? Liberalna kranska unuica?Ne.

Touch.Misli da sam neuljudan?Ovisi. Ako me ispituje kao poslodovac, onda ne.Dakle, nastavit u. Ima li deka?Da.U vojsci, vjerojatno.Rekla sam, u mornarici. To mi se uinilo kaodobar izbor, jer sam tako mogla opravdati to

to nikad ne znam gdje je i ne primam redovita pisma. Mogu izmisliti i da nije dobio izlaz nakopno.

Doktor je ustao i donio aj.Na kakvom je brodu?Na korveti. Jo jedan dobar izbor. Nakon nekog vremena mogu rei da ga je pogodio

torpedo, to se korvetama neprestano dogaalo.Hrabar momak. Mlijeko ili eer u aj?Nita, hvala.To je dobro, jer nemam ni mlijeka ni eera. Zna da ti se na licu vidi kad lae,

pocrveni kao da ti je vrue.Ako nisam prije pocrvenjela, sad jesam. Rumenilo me oblilo od nogu navie, a ispod

pazuha mi se cijedio znoj. Nadala sam se da neu unititi haljinu.Uvijek mi je vrue kad pijem aj.Aha, sad mi je jasno.Gore od ovog nije moglo biti pa sam ga odluila smesti drskou. Naglo sam promijenila

temu i upitala ga kako operira. Vadi li ljudima plua, kao to sam ula?Mogao mi je odgovoriti s jo podbadanja, jo nadmonosti - moda je to shvaao kao

nain flerta - a da je doista nastavio u tom stilu, mislim da bih obukla kaput i izila nahladnou. A moda je on to naslutio. Poeo je priati o torakoplastici i objanjavati kako je to,ipak, napornije za pacijenta od metode pneumotoraksa. to je, zanimljivo, ak i Hipokrat veznao. Naravno, uklanjanje renja takoer je u posljednje vrijeme popularno.

Ali neke izgubite, ne? rekla sam.Valjda je zakljuio kako je opet vrijeme za alu.Pa naravno. Neki pobjegnu i sakriju se u umi, ne znamo gdje - neki skau u jezero - ili

si htjela rei da neki umru? Da, imamo sluajeva kad nita ne pomae. Da.Ali na pomolu su velike stvari, rekao je. Kirurki zahvati kojima se on bavi ubrzo e

zastarjeti, poput putanja krvi. Novi lijek je na vidiku. Streptomicin. Ve se pokusnoupotrebljava. Ima nekih problema, naravno da ima problema. Toksian je za ivani sustav.Ali nai e se nain kako da se to rijei.

A mesari kao ja ostat e bez posla.


22/121


23/12123

Jadna mala Zlatica,Al ne znam vam rei zato.Ipak me zovu Zlatica,Jadna mala Zlatica,Draga mala Zlatica...

Doktor je ustao od stola prije no to je zapjevala. Stao je uz tednjak te zaposleno strugao

tavu u kojoj su se pekli kotleti.Zapljeskala sam. Rekla sam joj: Kakav boanstven kostim!Zbilja je bio. Crvena suknja, jarko uta podsuknja, leprava bijela pregaa, izvezeni

korzet.

Mama mi ga je napravila.ak i ovaj vez?Pa da. ivala je do etiri ujutro no prije da bude gotova na vrijeme.Slijedilo je jo vrtnje i poskakivanja, da se kostim pokae u najboljem svjetlu. Sue je

zveckalo na policama. Jo sam pljeskala. Obje smo eljele samo jedno. eljele smo da sedoktor okrene i prestane se drati kao da nas nema. Da izgovori, makar i nevoljko, jednuuljudnu rije.

A gledajte sad ovo, rekla je r. Za Valentinovo. Razderala je poklopac kartonskekutije, a u njoj su bili kolaii za Valentinovo, svi u obliku srca i premazani debelom crvenomglazurom.

Zbilja sjajno, rekla sam, a rje opet stala skakutati.

Brodom Pinafore zapovijedam jaI vraki sam dobar kapetan!A vi ste najbolja posada,Mornari svi sloni ko jedan.

Doktor se napokon okrenuo i ona mu je salutirala.

U redu, rekao je. Sad bi bilo dosta.Ona kao da ga nije ula.

Pa tri put hura viknimo uglasZa naeg kapetana snanog...

Rekao sam, sad bi bilo dosta.Za naeg kapetana hrabrog...r. Veeramo. Ti nisi pozvana. Jesi li shvatila? Nisi pozvana.

Napokon je utihnula. Ali samo naas.Ma joj, nek vam bude. Niste ba ljubazni.A i tebi bi bilo pametnije da se okani tih kolaa. Trebala bi sasvim prestati jesti kolae.

Ve si na najboljem putu da se udeblja kao prase.r je lice nateklo kao da e svaki as zaplakati, ali umjesto toga je rekla: Gle tko to

kae. Vi gledate u kri.Dosta je bilo.Pa kad gledate.Doktor je podignuo njezine izme s poda i poloio ih pred nju.Obuj se.Posluala ga je, oiju punih suza i s balama u nosu. Na sav glas je mrcala. Donio joj je

kaput i nije joj pomogao dok je lamatala rukama gaajui rukave i traila gumbe.

Eto tako. A sad - kako si dola ovamo?Nije odgovorila.Pjeke, je li? Gdje ti je majka?Na kartanju.


24/12124

No, mogu te ja odvesti kui. Tako da ti ne padne na pamet da se u samosaaljenju baciu snijeg i umre od smrzavanja.

Nisam rekla ni rije. r me nijednom nije pogledala. Trenutak je bio previe potresanda bismo se oprostile.

Kad sam ula da je auto krenuo, poela sam raspremati stol. Nismo stigli do deserta, iovaj put pite od jabuke. Moda nije znao da postoje i druge vrste pita, a moda su samo tonudili u pekarnici.

Uzela sam jedan kolai u obliku srca i pojela ga. Glazura je bila odurno slatka. Nikakavokus umskog voa ili vianja, samo eer i crvena jestiva boja. Pojela sam jo jedan, pa jojedan.

Znala sam da sam se bar morala pozdraviti s njom. Morala sam joj rei hvala. Ali ionakoje bilo svejedno. Rekla sam samoj sebi da bi bilo svejedno. Predstava nije bila namijenjena

meni. Ili je tek mali dio bio namijenjen meni.

Ponio se svirepo. Zaprepastilo me kako se svirepo ponio. Prema nekom kome toliko treba

panja. Ali napravio je to zbog mene, na neki nain. Tako da mu se ne oduzme vrijeme kojeprovodi sa mnom. Ta mi je pomisao laskala, i sramila sam se to mi laska. Nisam znala to damu kaem kad se vrati.

Nije htio da kaem bilo to. Odveo me u krevet. Je li to od poetka planirano ili je i njega

iznenadilo ba kao i mene? Bar ga moje djeviansko stanje oito nije iznenadilo - imao je priruci runik i kondom - pa nije stao, nego je nastavio, polako koliko je mogao. Moja je strastmogla biti iznenaenje za oboje. Mata, pokazalo se, moe jednako dobro posluiti zapripremu kao i iskustvo.

Namjeravam se oeniti tobom, rekao je.Prije nego to me odvezao kui, bacio je sve kolaie, sva ona crvena srca, u snijeg da

budu hrana zimskim pticama.

I tako je to dogovoreno. Nae nenadane zaruke - malose skanjivao oko te rijei - postalesu naa privatna, dogovorena injenica. Nisam o tome smjela nita pisati djedu i baki.Vjenanje e se odrati kad god on uspije dobiti nekoliko slobodnih dana. Vjenanje svedeno

na ono najosnovnije, rekao je. Dao mi je do znanja da je obred pred drugim ljudima, ijenazore ne potuje i iji bismo hihot i slinavo smijuljenje morali trpjeti, jednostavno vie negoto je spreman podnijeti.

Niti je odobravao dijamantno prstenje. Rekla sam mu kako nikad nisam eljela dijamantniprsten, to je bila istina, jer nikad nisam o tome ni razmiljala. Rekao je da je to dobro, da jeznao da ja nisam jedna od onih idiotskih konvencionalnih djevojaka.

Bit e bolje da prestanemo veerati zajedno, ne samo zbog glasina nego i zato to je tekonabaviti dovoljno mesa za dvoje na kupone za hranu za jednu osobu. Moje kupone nismo

mogli upotrijebiti jer sam ih predala kuhinjskoj upravi - rn majci - im sam se poelahraniti u Sanu.

Bolje je ne privlaiti pozornost.

Naravno, svi su naslutili da se neto dogaa. Starije sestre postale su srdane, ak mi se iglavna sestra s naporom nasmijeila. Malo se jesam epirila, skromno, gotovo nenamjerno.Poela sam se povlaiti u sebe, s nekim barunastim spokojem, malo oborena pogleda. Nijemi zapravo sinulo da me starije ene promatraju da vide u kojem e smjeru krenuti naa

prisnost i da su spremne zauzeti pravedniko kreposni stav ako me doktor odlui ostaviti.Zato su pomone sestre bile svim srcem na mojoj strani i zadirkivale me da mi u listiima

aja vide vjenana zvona.Oujak je u bolnici bio muan i teak. Uvijek je to najgori mjesec, kad sve nevolje navale,

rekle su pomone sestre. Iz nekog razloga bolesnici bi odluili tad umrijeti, nakon to su

preivjeli zimske napade bolesti. Ako se dijete ne bi pojavilo na nastavi, ne bih znala je li muse stanje naglo i opasno pogoralo ili je samo u krevetu jer se sumnja na prehladu. Nabavilasam pokretnu kolsku plou i ispisala po rubovima imena sve djece. Sad vie nisam morala

brisati imena one djece koje dulje nee biti. Druga su djeca to radila umjesto mene, bez


25/12125

dogovora. Razumjeli su pravila ponaanja koja sam ja tek morala nauiti.Nalo se vremena, meutim, da lijenik uglavi neke datume. Gurnuo mi je ispod sobnih

vrata ceduljicu na kojoj je pisalo da budem spremna u prvom tjednu travnja. Osim u sluajustvarne krize, tad e uspjeti sastaviti nekoliko slobodnih dana.

Idemo u Huntsville.

Put u Huntsville - naa ifra za vjenanje.

Poeo je dan koji u sigurno pamtiti dok sam iva. Moja haljina od zelenog krepa bila jena kemijskom ienju i sad je paljivo smotana u maloj putnoj torbi. Baka me jednomnauila tom triku, da se odjea mnogo manje guva ako je vrsto smota, nego ako je sloi.Mislila sam da u se vjerojatno morati presvui u nekom enskom zahodu. Gledam iz auta davidim ima li ranog poljskog cvijea uz cestu koje bih mogla ubrati za buket. Hoe li on

pristati na to da imam buket? Ali prerano je ak i za kaljunice. Uz prazne zavoje ceste nemaniega osim mravih stabala crne smreke i otoia borovice i movara. A u usjecima ceste, tajzbrkani kaos stijenja na koji sam se ovdje naviknula - krvavocrveno eljezo i nakoenigranitni grebeni.

Radio u autu je upaljen i svira pobjedonosnu glazbu jer su saveznici sve blie Berlinu.Doktor - Alister - kae da odgaaju ulazak kako bi pustili Ruse da uu prvi. Kae da e to

poaliti.Sad kad smo se udaljili od Amundsena, otkrivam da ga mogu zvati Alister. To nam je

najdulja zajednika vonja i uzbuuje me njegova muka nezainteresiranost za mene - to sadznam da se vrlo brzo moe pretvoriti u istu suprotnost - i njegova leerna vjetina zavolanom. Uzbudljivo mi je to je on kirurg, iako to nikad ne bih priznala. Ovog asa ini mise da bih za njega legla u svaku movaru ili blatnjavi jarak ili pustila da mi se kraljenicadrobi na stijenju uz cestu kad bi zatraio da to napravimo stojeki. Znam i da te osjeajemoram zadrati za sebe.

Okreem se u mislima budunosti. Kad jednom stignemo u Huntsville, valjda emopronai nekog sveenika i stati rame uz rame u dnevnoj sobi koja e po skromnoj otmjenostinalikovati na stan mojeg djeda i bake i na dnevne sobe kakve sam poznavala cijeli svoj ivot.

Sjeam se kako su znali doi po djeda radi vjenanja ak i kad je ve bio u mirovini. Baka biutrljala malo rumenila u obraze i izvadila kaputi od tamnoplave ipke koji je uvala upravoza te prilike kad je morala biti svjedok.

Ali otkrivam da ima i drugih naina da se ljudi vjenaju i da mladoenja gaji jo averzijaza koje nisam znala. Ne eli imati posla ni s kakvim sveenikom. U gradskoj vijeniciHuntsvillea ispunjavamo formulare u kojima se zaklinjemo da nismo u braku i dogovaramo

kod matiara termin za vjenanje kasnije toga dana.Vrijeme za ruak. Alister staje pred restoranom koji bi mogao biti prvi roak kafia u

Amundsenu.

Moe tu?Ali kad mi vidi lice, mijenja odluku.

Ne? kae. U redu.Na kraju ruamo u studenoj blagovaonici jedne od toboe finih kua koje nude gotovi

ruak s piletinom. Tanjuri su hladni kao led, nema drugih gostiju osim nas, nema glazbe sradija, samo zveckanje pribora za jelo dok pokuavamo razrezati ilavu piletinu. Sigurna samkako on misli da bismo u restoranu to ga je prvog predloio bolje proli.

Ipak, skupljam hrabrost da pitam gdje je enski toalet i u hladnoi koja jo vieobeshrabruje od one u blagovaonici protresam zelenu haljinu i odijevam je, maem ustaruem i namjetam kosu.

Kad iziem, Alistar ustaje da me pozdravi i smije i mi se i stee mi ruku i kae da lijepoizgledam.

Ukoeno hodamo do auta drei se za ruke. Otvara mi vrata od auta, obilazi ga i ulazi sdruge strane, smjeta se na sjedalu, okree klju za paljenje, zatim gasi motor.Auto je parkiran ispred eljeznarije. Lopate za snijeg su na rasprodaji, u pola cijene. U

izlogu jo stoji obavijest da se ovdje bruse klizaljke.


26/12126

Preko puta, na drugoj strani ulice, drvena je kua obojena uljnato uto. Rasklimane ulaznestube postale su opasne pa su preko njih zakucane dvije daske u obliku slova X.

Kamion parkiran ispred Alisterova auta predratni je model, s papuom i branicimaobrubljenim hrom. Iz eljeznarije izlazi mukarac u radnom kombinezonu i sjeda u kamion.

Nakon neto pritubi iz motora, zatim tropota i poskakivanja u mjestu, kamion odlazi. Naispranjeno mjesto sad se pokuava parkirati kamion za dostavu s imenom eljeznarije. Alinema dovoljno prostora. Voza izlazi iz kamiona, prilazi i kuca Alisteru na prozor. Alister se

iznenadi - da se nije tako udubio u ono to je govorio, primijetio bi u emu je problem. Sputaprozor, a voza kamiona pita nas jesmo li se ovdje parkirali zato to namjeravamo neto kupitiu eljeznariji. Ako nismo, moemo li se, molim lijepo, maknuti?

Mi smo ba na odlasku, kae Alister, mukarac kraj mene koji se trebao oeniti mnome,ali sad se nee oeniti.

Mi smo na odlasku.Mi. Rekao je mi. Na trenutak se hvatam za tu rije. A onda mislim kako je to posljednji

put. Posljednji put to sam ukljuena u njegovo mi.Nije to mi vano, ne saznajem iz toga istinu. Vaan je njegov ton mukarca upuen

mukarcu, njegovo smirenoi razborito opravdanje. Sad bih mogla poeljeti da se vrati onometo je prije govorio, kad nije uope primijetio da se kamion pokuava parkirati. Ono to je tad

govorio bilo je uasno, ali u tome kako je grevito stiskao volan, u tom stisku, uzaokupljenosti, u glasu osjeala se bol. to god da je rekao i mislio, govorio je iz iste oneduboke nutrine iz koje je govorio i kad je bio sa mnom u krevetu. Ali sad se to promijenilo,

nakon to je razgovarao s drugim mukarcem. Zatvorio je prozor i posveuje pozornostautomobilu, tome da izie unatrag iz malog prostora i makne se, a da pritom ne okrznekamion.

Ve trenutak kasnije bila bih sretna da se vratimo ak i u to vrijeme, kad je nakrivio vratda vidi iza sebe. Bolje i to nego vonja -jer sad ve vozi - glavnom ulicom Huntsvillea, kaoda se vie nema to rei ili urediti.

Ja to ne mogu, rekao je.

Rekao je da ne moe to napraviti.Ne zna objasniti.Samo zna da je pogrijeio.Mislim da nikad vie neu moi pogledati kitnjasto slovo K poput onog na natpisu

Klizaljke brusimo, a da ne ujem njegov glas. Ni grube daske zakucane u obliku slova X,poput onih na stubama ute kue preko puta eljeznarije.

Odvest u te sad na kolodvor. Kupit u ti kartu za Toronto. Sigurno ima vlak za Torontokasnije poslijepodne. Smislit u neku uvjerljivu priu i zamoliti nekoga da spakira tvojestvari. Mora mi dati svoju adresu u Torontu, mislim da je nisam sauvao. O, i napisat u tipreporuku. Dobro si radila. Ionako ne bi ostala do kraja polugodita - nisam ti jo rekao, alidjecu e preseliti. Dogaaju se razne velike promjene.

Novi prizvuk u njegovu glasu, neko gotovo bezbrino veselje. ujno olakanje. Trudi seto suspregnuti, ne pokazati olakanje dok ne odem.

Promatram ulice. Ovo je kao da me voze na stratite. Ne jo. Jo malo. Ne jo da ujemnjegov glas posljednji put. Ne jo.

Ne mora pitati za put. Pitam se naglas je li ve i prije vozio djevojke na vlak.Ne budi takva, kae on.Svakoskretanje kao da mi odsijeca komad onog to mi je preostalo od ivota.Ima vlak za Toronto u pet. Rekao mi je da ekam u autu dok on ode provjeriti. Izlazi s

kartom u ruci i, kako mi se ini, lakeg koraka. Mora da je to i sam shvatio jer usporava doksepribliava autu.

Fino je toplo na kolodvoru. Ima posebna ekaonica za dame.

Otvorio mi je vrata auta.Ili bi radije da ekam s tobom i ispratim te? Moda ima neki kafi gdje moemo pojestipotenu pitu. Ruak je bio grozan.

To me tjera da se pokrenem. Izlazim iz auta i hodam ispred njega, ulazim u kolodvorsku


27/12127

zgradu. Pokazuje mi ensku ekaonicu. Podie obrvu i pokuava se naaliti za kraj.Moda e jednom ovo ubrojiti u najsretnije dane svog ivota.

U ekaonici za ene biram klupu koja ima pogled na ulazna vrata. To je zato da ga vidimako se vrati. Rei e mi da je sve to bila ala. Ili kunja, kao u kakvoj srednjovjekovnoj drami.

Ili se moda predomisli. Dok se bude vozio autocestom i vidio blijedo proljetno sunce nastijenama koje smo tako nedavno gledali zajedno. Kad shvati kakvu je glupost napravio,

okree se nasred ceste i juri natrag.Proao je bar sat dok vlak za Toronto nije stigao, ali ini mi se kao da nije proao ni tren.ak i sad mata mi radi. Ukrcavam se na vlak kao da su mi okovi na glenjevima. Pritiemlice uz prozor da pogledom prijeem preko perona dok zviduk najavljuje da kreemo. Moda

jo i sad nije prekasno da iskoim iz vlaka. Iskoim i otrim preko kolodvora na ulicu, gdje jeon upravo parkirao auto i sad tri uza stube mislei: samo da nije prekasno, molim te da nebude prekasno.

A ja mu trim u susret, nije prekasno.A kakvo je to sad komeanje, vika, dreka, ne jedan zakanjeli putnik nego cijela gomila

koja se valja izmeu sjedala. Srednjokolke u sportskim dresovima, podrugljivo se smiju zbogmetea to su ga izazvale. Kondukter je nezadovoljan i pouruje ih dok se smjetaju na

sjedala.Jedna je od njih, moda najglasnija, r.Okreem glavu i vie ih ne gledam.Ali evo je tu, izvikuje moje ime i pita me gdje sam bila.

U posjetu prijateljici, kaem joj.Baca se na mjesto kraj mene i kae mi da su igrali koarku protiv Huntsvillea. Ludnica.

Izgubile su.

Izgubile smo, ne? vie oito razdragana, a ostale stenju i hihou. Kae mi rezultat, kojije doista prilino sramotan.

Jako ste dotjerani, kae mi. Ali ne mari za to, moja objanjenja slua bez pravogzanimanja.

Kao da me jedva uje kad kaem da putujem dalje, u Toronto, u posjet baki i djedu.Jedino primjeuje da mora da su ve jako stari. Ni rijei o Alisteru, ak ni rune rijei. Asigurno nije zaboravila. Samo je pospremila cijeli prizor i odloila ga u ormar gdje spremasebe kakva je prije bila. Ili se moda doista moe neustraivo suoiti s ponienjem.

Sad sam joj zahvalna, ak i ako se u tom asu nisam tako osjeala. Da sam bilapreputena samoj sebi, to bih bila u stanju napraviti kad smo stigli u Amundsen? Skoiti isii s vlaka i trk do njegove kue, gdje bih zahtijevala da mi kae zato, zato. Kako bih seosramotila, zauvijek. Ovako, vlak je stajao jedva dovoljno dugo da se momad pripremi zaizlazak i kucanjem o prozore privue pozornost onih koji su doli po njih na kolodvor, dok ih

je kondukter upozoravao kako e se, ako ne poure, voziti sve do Toronta.

Godinama sam mislila da bih mogla naletjeti na njega. ivjela sam, i jo ivim, uTorontu. ini mi se da svi na kraju zavre u Torontu, bar na neko vrijeme. Naravno, to nikakone znai da e vidjeti tu osobu, ako je ba zbog neega doista eli vidjeti.

Napokon se to dogodilo. U guvi na pjeakom prijelazu prometne ulice, gdje se ne moeni usporiti. Ili smo u suprotnim smjerovima. Zagledali smo se jedno u drugo, u isti mah, sneskrivenim zaprepatenjem na licima oteenim vremenom.

Doviknuo mi je: Kako si?, a ja sam odgovorila: Dobro. I onda dodala, da pojaamdojam: Sretna.

U tom trenutku to je bilo tono tek openito. Bila sam usred dugotrajne svae s muem,zbog toga to smo morali otplaivati dug koji je napravilo jedno od njegove djece. Otila sam

to poslijepodne na izlobu u nekoj galeriji da si popravim raspoloenje.Doviknuo mi je jo jednom:Tako treba.Jo mi se inilo da se moemo izvui iz te gomile, da emo za trenutak biti zajedno. Ali


28/12128

isto tako je bilo sigurno da emo nastaviti svojim putem. I jesmo. Nije bilo priguenog krika,nije bilo ruke na mojem ramenu kad sam stigla do plonika. Samo onaj bljesak koji samvidjela na asak, kad mu se jedno oko rairilo. Bilo je to lijevo oko, uvijek lijevo, kako sam

pamtila. I uvijek je izgledalo tako udno, budno i kao da se pita, kao da mu jena pamet paloneto sasvim nemogue, zbog ega je umalo prasnuo u smijeh.

to se mene tie, ja sam se osjeala otprilike jednako kao kad sam naputala Amundsen,dok me vlak vozio jo oamuenu i u potpunoj nevjerici.

Nita se zapravo ne mijenja u ljubavi.

OTII IZ MAVERLEYJA

U staro doba, kad je jo svaki grad imao kino, postojalo je kino i u ovom gradu, uMaverleyju, i zvalo se Capital, kako su se kina esto zvala. Morgan Holly bio je vlasnik ikinooperater. Nije volio imati posla s ljudima - drae mu je bilo sjediti u sobiku na katu iupravljati priom na platnu - pa je prirodno da se uzrujao kad mu je djevojka koja je

prodavala karte rekla da mora dati otkaz jer je u drugom stanju. Trebao je raunati s tim - bila

je udana ve pola godine, a u ono doba se od ena oekivalo da se povuku iz javnosti prijenego to trudnoa postane vidljiva - ali tako mu je mrska bila svaka promjena, kao i pomisaona to da ljudi imaju privatan ivot, da ga je to zateklo nespremnog.

Na sreu, nala mu je nekoga tko bi je mogao zamijeniti. Djevojka koja je ivjela unjezinoj ulici spomenula je da bi rado radila uveer. Dnevni posao nije dolazio u obzir jer jemorala pomagati majci oko mlae djece. Bila je dovoljno pametna da se snae, premdasrameljiva.

Morgan je rekao da je to u redu - ne plaa biljeterku zato da brblja s muterijama.I tako je djevojka dola. Zvala se Lea, a Morganovo prvo i jedino pitanje upueno njoj

bilo je kakvo je to ime. Rekla mu je da je biblijsko. Primijetio je tada da nema ni trunke

minke na licu i da joj je kosa nelijepo zalizana uz glavu i privrena pangicama. Na

trenutak se zabrinuo je li joj doista esnaest godina i smije li je po zakonu zaposliti, ali kad juje promotrio izbliza, vidio je da vjerojatno jest. Rekao joj je da e raditi prije jedne predstave,pod tjednom, s poetkom u osam, i dvije predstave, s poetkom u sedam, u subotu uveer.Poslije zatvaranja dunost joj je prebrojiti utrak i spremiti ga na sigurno.

Iskrsnuo je samo jedan problem. Rekla je da moe sama pjeke kui u tjednu, ali to jojnije doputeno u subotu uveer, a otac ne moe doi po nju jer i on radi u veernjoj smjeni, upilani.

Morgan je rekao kako ne zna ega se ima bojati u mjestu kao to je ovo i ba joj je htiorei da od svega nee biti nita kad se sjetio policajca iz none smjene koji je esto prekidaoophodnju da pogleda dio filma. Moda bi on mogao preuzeti na sebe da otprati Leu kui.

Rekla je da e pitati oca.

Otac se sloio, ali zahtijevao je da se zadovolje jo neki uvjeti. Lea ne smije gledati uekran niti sluati dijalog. Vjera kojoj je obitelj pripadala to ne doputa. Morgan je rekao kakone plaa biljeterke zato da besplatno gledaju film. to se dijaloga tie, slagao je i rekao dakino ima zvunu izolaciju.

Ray Elliot, policajac, odabrao je nonu smjenu da se bar dio dana nae eni pri ruci.Dovoljno mu je bilo odspavati oko pet sati tijekom jutra i onda jo odrijemati poslijepodne.esto bi to poslijepodnevno spavanje izostalo zato to je morao neto obaviti ili samo zato tosu se on i ena - zvala se Isabel - zapriali. Nisu imali djece i mogli su priati u svako dobadana i noi o svemu i svaemu. On joj je prenosio vijesti iz grada, koje su je estonasmijavale, a ona je njemu priala o knjigama koje ita.

Ray se u ratu prijavio u vojsku im je navrio osamnaest godina. Odabrao je Ratnozrakoplovstvo, koje je obeavalo, kako se govorilo, najuzbudljivije pustolovine i najbrusmrt.

alice munro - dragi život.pdf

Documents