amelie nothomb-protiv katiline

8/6/2019 Amelie Nothomb-Protiv Katiline

http://slidepdf.com/reader/full/amelie-nothomb-protiv-katiline 1/60

Protiv Katiline Amelie Nothomb roðena je 13. kolovoza 1967. u Kobeu. Otac joj je bio belgijski veleposlanik pa je tijekom sedamdesetih živjela i u Kini, SAD-u, Laosu iBangladešu. Godine 1988. diplomirala je filologiju u Belgiji, a potom je ponovnootišla na godinu dana u Japan. Prvu je knjigu, roman Higijena ubojice, objavila1992. Za njom je slijedila Ljubavna sabotaža te niz romana kojima je utvrdila

svoj status književne zvijezde frankofonog svijeta. Za Strah i trepet dobila je Veliku nagradu za roman Francuske akademije. Robertje njezino ime i Antikristanjezini su recentni bestseleri èije naklade u Francuskoj dosežu 250.000

primjeraka.^HH^KK^^od iste autorice

AMELIE NOTHOMBLJUBAVNA SABOTAŽA STRAH I TREPETROBERT JE NJEZINO IME

ANTIKRISTA PROTIV KATILINEPrevela s francuskog Ela Agotiæ

VUKOVIC & RUNJIC ZAGREB • 2OO4.

/JdT VUKOVIÆ & RUNJIÆ 10090 Zagreb, Dudovec 32 awww.džepna.com :s Catilinaires © Editions Albin Michel, 1995.Tous droits reserves.This book is published by arrangement withLiterary Agency "Agence de l'Est".Prijevod © Ela Agotiæ, 2004.Sva prava pridržana.Urednica Milana Vukoviæ Runjiæ

Lektura i korektura Ana Kolesariæ Dizajn Boris Runjiæ Pismo Fournier MTTisak i uvez Kratišisbn 953-6791-53-6CIP — Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuèilišna knjižnica Zagrebudk 821.133.1(493) -31 = 163.42

Nothomb, AmelieProtiv Katiline / Amelie Nothomb ; prevela s francuskog Ela Agotiæ. — Zagreb :

Vukoviæ & Runjiæ, 2004.Prijevod djela: Les Catilinaires.isbn 953-6791-53-6

440621085Posveæeno Beatrici CommengeRatom æu te nazvati i ratne æu slobode na tebi primijeniti i tvoje æu tajnovitoi obilježeno lice drfati u rukama...YVES BONNEFOYÈovjek o sebi ništa ne zna. Misli da æe se naviknuti na to da bude ono što jest,no upravo je suprotno. Kako godine prolaze, on sve manje shvaæa tko je ta osobau èije ime govori i èini sve ono što govori i èini.To i nije neki problem. Zbog èega bi živjeti životom kakva neznanca

predstavljalo poteškoæu? Tako je možda i bolje: saznajte tko ste i poèet æete se mrziti.Ova uobièajena otuðenost nikada me ne bi zasmetala da nije bilo — ne znam kako

bih to rekao — da nisam upoznao gospodina Bernardina.

Pitam se kada je zapoèela ta prièa. Kao i za Stogodišnji rat, moguæe je navesti barem tucet datuma. Ispravno bi bilo reæi da je cijela zgoda zapoèela prije



godinu dana; takoðer bi bilo toèno kad bih rekao da se obrat dogodio prije šest mjeseci. Meðutim, bilo bi prikladnije njezin poèetak smjestiti tamo negdje

oko mojega vjenèanja, ima tome èetrdest tri godine. Iako, najtoènije datiranje,u doslovnom znaèenju te rijeèi, sastojalo bi se u tome da prièu zapoènemo sdanom mojega roðenja, ima tome šezdeset šest godina. Odluèit æu se za prvi

prijedlog: sve je poèelo prije godinu dana.Postoje kuæe koje izdaju zapovijedi. Neizbježnije su i od same sudbine: uvjere vas na prvi pogled. Morat æete ovdje stanovati.Uoèi moga šezdeset petog roðendana, Juliette i ja poèeli smo tražiti kuæu naselu. Vidjeli smo tu kuæu i odmah smo znali da æe biti naša. Iako prezirem

velika slova, jednostavno moram napisati Kuæa, jer više je neæemo napuštati, onaje èekala nas, i mi smo oduvijek èekali nju.Da, oduvijek: otkako smo Juliette i ja oženjeni. U zakonskome smislu, to smo veæ èetrdeset tri godine. U zbilji, iza nas je veæ šezdeset godina braka. U

predškoli smo bili u istom razredu. Prvoga dana osnovne škole, ugledali smojedno drugo i zavoljeli se. Nikada se nismo rastali.Juliette je oduvijek bila moja žena; a bila mi je i sestra i kæi — iako nas pogodinama dijeli samo mjesec

IO

dana razlike. Zato nikada nismo imali djece. Nikada mi nije bilo potrebnonijedno drugo ljudsko biæe: Juliette mi je bila sve.Bio sam profesor grèkoga i latinskoga u gimnaziji. Volio sam to zanimanje, imaosam dobar odnos sa svojim malobrojnim uèenicima. Unatoè tome, mirovinu sam išèekivao onako kao što mistik išèekuje smrt.Ova moja poredba nije sluèajna. Juliette i ja oduvijek smo težili za tim da seoslobodimo onoga što su ljudi uèinili od života. Studij, posao, društveni život,iako svedeni na ono najjednostavnije, bili su nam preteški. Naš vlastiti brakdjelovao nam je kao formalnost.Juliette i ja željeli smo doživjeti dob od šezdeset pet godina, željeli smonapustiti taj gubitak vremena koji se zove svijet. Kao gradski ljudi od roðenja,

žud-jeli smo za time da živimo na selu, ne toliko iz ljubavi prema prirodi,koliko iz potrebe za samoæom. Bila je to bjesomuèna potreba poput gladi, žeði igaðenja.Kada smo ugledali Kuæu, proželo nas je predivno olakšanje: postoji, dakle, to

mjesto za kojim od djetinjstva žudimo. Da smo se i usudili zamišljati, zamislili bismo ga baš kao taj proplanak pokraj rijeke, sii

tom kuæom koja je zapravo Kuæa — skladna, nevidljiva, obrasla glicinijom. Na udaljenosti od èetiri kilometra nalazi se Mau-ves, selo u kojemu se može naæisve što nam je potrebno. S druge strane rijeke nalazi se jedna druga, jedvauoèljiva kuæa. Vlasnik nam je rekao da ondje stanuje neki lijeènik. Èak da smoto i htjeli, ništa drugo ne bi nas potpunije umirilo: Juliette i ja namjeravali

smo se povuæi od svijeta, a na trideset metara od našega utoèišta nalazio selijeènik!

Ni trenutka nismo oklijevali. Za sat vremena kuæa je postala Kuæa. Nije bilaskupa, nikakve radove nije trebalo poduzimati. Sve konce kod ovoga posla usvojim je rukama držala sreæa, bilo je to nedvojbeno.Pada snijeg. Padao je i prije godinu dana, onda kada smo se doselili. Bili smooduševljeni: zbog tih nekoliko centimetara bjeline veæ od prve veèeri imali smosnažan dojam da smo doma. Sljedeæega jutra, osjeæaj da smo ovdje doma bio jesnažniji od sve one èetrdeset tri prethodne godine stanovanja u onom gradskom stanu koji unatoè svemu tome nikada nismo napustili.12

Napokon sam se potpuno mogao posvetiti Juli-etti.

Teško je to objasniti: nikada nisam osjeæao kao da imam dovoljno vremena zasvoju suprugu. Sto sam joj pružio u ovih šezdeset godina? Ona mi je sve. Isto to



i ona kaže za mene, što svejedno ne umanjuje moj osjeæaj duboke nepotpunosti. Nesmatram se lošim ili prosjeènim èovjekom, no osim mene, Juliette nikada nijeimala ništa i nikoga. Ja sam bio i ostao sam njezin život. Od te mislizaustavlja mi se dah u pluæima.Sto smo tih prvih dana radili u Kuæi? Mislim — ništa. Ništa, osim onih nekolikošetnji po šumi tako bijeloj i tihoj da smo se èesto znali zaustaviti i zaèuðeno

se zgledati.I ništa drugo. Stigli smo onamo kamo smo od djetinjstva željeli stiæi. I istogtrena znali smo da je takav život ono èemu smo cijeloga života težili. Da nije

bio poremeæen naš mir, znam da bismo tako proživjeli sve do smrti.Od ove zadnje reèenice podilaze me srsi. Jasno mi je da loše pripovijedam. Èinim

pogreške. Ne netoènosti ili neistinitosti, veæ pogreške. Najvjerojatnije zbogtoga što ne razumijem ovu prièu: ona me nadilazi.

Evo jedne pojedinosti toga prvog tjedna, a savršeno ga se sjeæam: pokušavao sam u kaminu naložiti vatru i, naravno, to mi nije polazilo za rukom. Izgleda da su

potrebne godine vježbanja prije nego vam uspije takav pothvat. Proizveo sam nešto što je gorjelo; to se, meðutim, ne bi moglo nazvati vatrom, jer bijašeoèigledno da neæe potrajati. Recimo da sam uspio prouzroèiti trenutno

sagorijevanje: i veæ zbog toga sam bio ponosan.Dok sam onako èuèao pokraj ognjišta, okrenuo sam glavu i pogledao Juliette.Sjedila je posve blizu, u jednom niskom naslonjaèu i promatrala vatru onim svojim pogledom punim koncentracije i poštovanja prema trenutnom zbivanju, a uovom sluèaju — prema onom nesretnom ognjištu.Jeza: ni za dlaku se nije promijenila, i to ne od našega vjenèanja, nego još od našega prvog susreta. Malo je, vrlo malo narasla, kosa joj je posijedjela, a sveostalo, i pod time mislim — sve — i dalje je bilo zapanjujuæe isto.Tim istim pogledom kojim je sada gledala vatru, nekoæ je u školi gledalauèiteljicu. Te ruke položene na koljena, to nepomièno držanje glave, te mirneusne, taj izraz poslušna djeteta zaèuðena nad èinjeni-

com da postoji: oduvijek sam znao da se nije promijenila, pa ipak, nikada do te

mjere.To otkriæe naprosto me dotuklo. Nisam više bdio nad nestabilnim plamenom, gledaosam jedino tu šestogodišnju djevojèicu s kojom živim veæ više od šezdesetgodina.

Ne znam koliko je minuta to trajalo. Odjednom je prema meni okrenula glavu i vidjela da je promatram. Tad je prošaptala: — Vatra više ne gori.Rekao sam umjesto odgovora:

— Vrijeme ne postoji.Još nikada u životu nisam bio toliko sretan.Tjedan dana nakon našega dolaska u Kuæu, bili smo uvjereni da nikada negdjedrugdje nismo ni stanovali.Jednoga jutra autom smo otišli do sela po namirnice. Bili smo oduševljeni

trgovinom živežnim namirnicama u Mauvesu: u njoj se nije bogznašto moglo kupitii zbog te nemoguænosti izbora bili smo neobjašnjivo veseli.

Na povratku sam primijetio:

— Vidi, iz susjedova dimnjaka se ne dimi. Èovjek ovdje može dugo živjeti, a dasvejedno ne zna naložiti vatru.Juliette je bila presretna što imamo garažu: nikada je prije nismo imali. Poštosam zatvorio garažna vrata, ona je rekla:

— I našem je automobilu ova kuæa — Kuæa. Èuo sam veliko slovo. Nasmiješio sam se. Spremili smo namirnice. Snijeg je ponovno poèeo

padati. Moja žena je izjavila da je baš dobro što smo ujutro otišli u nabavku.Uskoro æe cesta biti neprohodna.Ta misao uèinila me sretnim — sve me èinilo sretnim. Tada sam rekao:

— Moja omiljena poslovica oduvijek je bila: "Tko povuèeno živi, sretno živi." A mi to jesmo, zar ne?



— Tako je, jesmo. — Ne sjeæam se više koji je pisac nedavno rekao: "Tko sretno živi, povuèenoživi." To je još toènije. I još više nam odgovara.Juliette je gledala kako pada snijeg. Vidio sam joj samo leða, no znao sam kakojoj izgledaju oèi.16

Tog istog poslijepodneva, oko 4 sata, netko je pokucao na vrata.Otišao sam ih otvoriti. Bio je to jedan debeo gospodin, a djelovao je starije od

mene. — Ja sam gospodin Bernardin. Vaš susjed.Ima li ièega normalnijeg od èovjeka koji poželi upoznati svoje novopridošlesusjede, tim prije kada je rijeè o proplanku sa samo dvije kuæe? Osim toga, licetoga muškarca nije moglo biti obiènije. Sjeæam se da sam se tada svejedno slediood zaprepaštenosti, baš kao kada je Robinson Crusoe prvi put ugledao Petka.Prošlo je nekoliko teških sekundi prije no što sam postao svjestan svojenepristojnosti i izgovorio oèekivane rijeèi:

— Pa, da. Vi ste lijeènik. Uðite!Pošto je ušao u salon, otišao sam po Juliette. Djelovala je uplašeno. Nasmiješio

sam se. — To je tek najobièniji kurtoazni posjet, šapnuo sam joj.Gospodin Bernardin rukovao se s mojom ženom i sjeo. Prihvatio je ponuðenu šalicukave. Upitao sam ga stanuje li odavno u susjednoj kuæi.

— Èetrdeset godina, odgovorio je. To me ispunilo zanosom:

— Ovdje ste veæ èetrdeset godina! Vjerojatno ste bili jako sretni!On ništa ne reèe. Zakljuèio sam da nije bio sretan, pa sam odustao.

— Vi ste jedini lijeènik u Mauvesu? -Da. — Velika je to odgovornost! — Nije. Nitko nije bolestan.U tome nije bilo ništa èudno. U selu najvjerojatnije nije živjelo više od sto

duša. Prema tome, malena je vjerojatnost da naletite na èovjeka lošeg zdravlja.Izvukao sam iz njega još neke druge osnovne obavijesti, a izvuæi je zaista prikladan glagol: odgovarao je što je kraæe mogao. Kada nisam govorio ja, nijegovorio ni on. Saznao sam da je oženjen, bez djece i da mu se možemo obratiti usluèaju bolesti. Zato sam rekao:

— Zaista imamo nevjerojatnu sreæu da ste nam susjed!To ga je ostavilo ravnodušnim. Izgleda kao neki tužni Buda, pomislio sam. Usvakom sluèaju, nije mu se moglo prigovoriti da previše brblja.Tijekom sljedeæa dva sata, on je, nepomièno sjedeæi u naslonjaèu, odgovarao na

moja bezazlena pitanja. Èak i kad bih mu postavio pitanje o ovdaš-18

njem podneblju, govorio je sporo, kao da mu treba vremena da razmisli.

Mislio sam kako je to dirljivo: nijednog trenutka nisam dvojio o tome da mu jeovaj posjet dosadan. Bilo je jasno da je obvezu da doðe osjeæao zbog nekoganaivnog poimanja pristojnosti. Èinilo se da oèajnièki išèekuje trenutak odlaska.

Vidjelo se da je bio previše ukoèen i zbunjen da bi se usudio izgovoriti rijeèiosloboðenja kao: "Ne bih vas više htio smetati", ili "Drago mi je da smo seupoznali".Kada su prošla ta dva patetièna sata, napokon je ustao. Mislio sam da mu na licuèitam ovu smetenu poruku: "Ne znam što bih rekao, a da ne ispadnem nepristojan".To me rastužilo, te sam mu priskoèio u pomoæ: — Baš lijepo od vas daste se malo s nama družili! No vaša supruga sigurno se vec brme zato sto vasnema.

Ništa nije odgovorio, obukao je kaput, oprostio se i izašao.Gledao sam ga kako se udaljava i jedva sam se suzdržavao od smijeha. Kad je veæ

bio dovoljno daleko, rekao sam Julietti:



— Siroti gospodin Bernardin! Kako li mu je samo teško pao njegov kurtoazni posjet!

— Nije baš jako razgovorljiv. — Nasreæu! Taj nam susjed neæe smetati. Zagrlio sam svoju ženu i prošaptao: — Shvaæaš li ti do koje smo mi mjere ovdje sami? Shvaæaš li do koje æemo mjere

biti sami?Osim toga, nikada ništa drugo nismo željeli. Tolika sreæa nije se moglaizmjeriti.Baš kao što je jednom rekao pjesnik iz Scutenai-reova citata: "Èovjeku nikadadosta ništavila."Sljedeæega dana, oko 4 sata, gospodin Bernardin ponovno je pokucao na vrata.Dok sam ga puštao da ude u kuæu, mislio sam da æe nam najaviti kurtoazan posjetgospode Bernardin.Lijeènik je sjeo u isti naslonjaè kao i prethodnoga dana, prihvatio šalicu kavei zašutio.

— Ima li što novo od juèer? — Nema. — Vaša supruga æe nas takoðer poèastiti svojim posjetom, zar ne?

— Neæe. — Nadam se da je dobro? — Dobro je.20

— I mora biti. Supruga jednog lijeènika ne može biti lošega zdravlja, zar ne?-Ne.

Na tren sam se zapitao što znaèi taj "ne", razmišljajuæi o logièkim pravilima uodgovorima na negativna pitanja. Bio sam toliko glup da sam nastavio:

— Da ste Japanac ili raèunalo, bio bih prisiljen zakljuèiti da je vaša supruga bolesna.Tišina. Zapljusnuo me val stida.

— Oprostite. Više od èetrdeset godina bio sam profesor latinskog i ponekad si

umišljam da i drugi ljudi pate od mojih lingvistièkih opsesija.Šutnja. Uèinilo mi se da gospodin Bernardin gleda kroz prozor. — Snijeg više ne pada. Nasreæu. Jeste li vidjeli koliko je noæas napadao?-Da.

— Jel' ovdje svake zime tako pada? — Ne. — Je li cesta zbog snijega koji put neprohodna? — Koji put. — I to tako dugo traje? -Ne. — Aha. Cestovna služba se brzo za to pobrine? -Da.21

— Tako i treba.

To što se u svojim godinama s ovakvom toènošæu sjeæam tako beznaèajnog razgovorakoji se dogodio prije godinu dana treba zahvaliti sporosti lijeènikovihodgovora. Trebalo mu je èetvrt minute prije no što bi odgovorio na svako od tih

pitanja.S obzirom da se radilo o èovjeku kojemu je moglo biti i sedamdeset godina, toje, na kraju krajeva, bilo i normalno. Pomislio sam kako æu za pet godina i jana tome završiti.Juliette je sramežljivo sjela pokraj gospodina Ber-nardina. Pomno ga je

promatrala onim pogledom koji sam veæ opisao, punim poštovanja i pozornosti. Njegove su, pak, oèi i dalje gledale uprazno. — Još jednu šalicu kave, gospodine? — upitala je. Odbio je. "Ne." Na trenutak mezaprepastila taodsutnost rijeèi "hvala" i "gospodo". Bilo je jasno da rijeèi "da" i "ne"

saèinjavaju bit njegova rjeènika. Ja sam se, pak, poèinjao pitati zbog èega je



tako ukoèen. Ništa nije govorio i ništa nije imao za reæi. U glavi mi se pojavila sumnja: — Gospodine, kod vas se dobro grije? -Da.Unatoè tome, moja pokusna dosjetka nagnala me22

je da nastavim istraživanje ne bih li saznao dokle dopiru granice njegovalakonskoga govora. — Nadam se da nemate otvoreno ognjište? -Ne. — Grijete se na plin? -Da. — Imate li zbog toga kakvih problema? -Ne. Nije bilo pomoæi. Pokušao sam s pitanjem na koje je bilo nemoguæe odgovoriti sda ili s ne:

— Kako vam prolaze dani?Tišina. Pogled mu se razjario. Usne su mu se napuæile kao da sam ga uvrijedio.Taj nijemi prosvjed potresao me toliko da me bilo stid.

— Oprostite, indiskretan sam. Veæ trenutak kasnije, takva duševna istanèanost uèinila mi se komiènom. U mojem pitanju nije bilo ništa uvredljivo! Pa samim tim što je došao nametati nam svoje

društvo, a da nam nije imao ništa za reæi, zapravo je on bio nepristojan.Pomislio sam kako bi, èak i da je brbljav, njegovo ponašanje bilo nekorektno. A bi li mi više odgovaralo da me obasuo èitavom bujicom rijeèi? Teško je reæi. Alita njegova šutnja bila je tako nesnosna!Iznenada sam se dosjetio jedne druge moguænosti:23

on nas je želio zamoliti za neku uslugu, no nije se usuðivao pitati. Nasumce sam ponudio nekoliko razlièitih prijedloga: — Imate li telefon? -Da. — A radio, televizor? -Ne. — Ni mi. Èovjek sasvim ugodno i bez toga živi, zar ne?-Da.

— Imate li problema s automobilom? -Ne. — Volite li èitati? -Ne. Ako ništa drugo, bio je iskren. Ali kako itko može živjeti u toj zabiti bogu izaleða, a da ne voli èitati? To me užasnulo. Tim više što je prethodnoga danarekao da u selu nema pacijenata.

— Ovdje ima prekrasnih mjesta za šetnju. Odlazite li èesto u šetnju?-Ne.Prouèavao sam njegovo salo i pritom mislio kako sam i sam mogao pogoditi odgovorna to pitanje. "Ipak je èudnovato da je jedan lijeènik tako debeo!" rekao sam usebi.24

— Jeste li nešto specijalizirali? Dobio sam rekordno dug odgovor:

— Da, kardiologiju. Ali radim kao lijeènik opæe prakse.Zaprepaštenje. Ovaj muškarac tupa izgleda je kardiolog. To pretpostavljažestoko, naporno studiranje. U toj je glavi, dakle, bilo i nešto inteligencije.Oèaran time, tada sam obrnuo sve što sam dotad mislio: moj je susjed èovjekuzvišene duhovnosti. To što mu je petnaest sekundi trebalo da odgovori na mojanajjednostavnija pitanja bio je zapravo njegov naèin kojim je naglašavaoispraznost mojih pitanja. Nije govorio zato što ga nije plašila tišina. Nijeèitao jer je valjda za to imao kakav malarmeovski razlog, što je pak u skladu sonim što se naziralo u njegovoj žalosnoj puti. Jednostavnost njegova govora isklonost prema rijeèima da i ne od njega èine uèenika Bernanosa i svetoga

Mateja. Njegove oèi što gledaju uprazno odaju njegovo egzistencijalnonezadovoljstvo.Tada je sve bilo jasno. On ovdje živi veæ èetrdeset godina zbog toga što mu se

svijet gadi. A k meni dolazi šutjeti ne bi li se, sada kada mu se smrt približila, okušao u jednoj novoj vrsti komuniciranja.



I ja sam tada odluèio šutjeti.

Prvi put u životu šutio sam u èetiri oka. Toènije, doživio sam to veæ uzJuliette: veæ od šeste godine najèešæe smo upravo takvim naèinom meðusobnogobraæanja nadomještali govor. No, tako nešto nisam mogao oèekivati i od gospodina Bernardina.

Svejedno sam na poèetku s povjerenjem ušao u tu njegovu šutnju. Èinilo se tojednostavnim. Bilo je dovoljno prestati micati usnama, prestati tragati zareèenicama. No, nažalost, nisu sve nijemosti iste: Juliettina nijemost bila je

poput stišanog svemira, bogata obeæanjima i nastanjena mitološkim životinjama,dok je dokotorova nijemost bila zgrèena veæ od samoga vestibula, a ljudsko je

biæe svodila na obiènu, nevrijednu tvar.Poput ronioca koji pokušava produžiti trajanje svoga daha, tako sam i ja

pokušavao još malo izdržati. Šutnja našega susjeda bila je jedno strašno mjesto.Ruke su mi se poèele znojiti, a jezik mi se osušio.

Najgore od svega bilo je to što je naš gost izgledao kao da mu moj pokušaj neodgovara. Na kraju me je pogledao tako bijesnim pogledom, kao da želi reæi:"Zaista ste užasno nepristojni što ne pokušavate sa mnom razgovarati!"Predao sam se. Moje bojažljive usne poèele su se kretati ne bi li proizvele

kakav zvuk — bilo kakav 26

zvuk. Na moje veliko iznenaðenje, zvuk je bio sljedeæi: — Mojoj supruzi ime je Juliette, a meni Emile. Nisam mogao doæi k sebi. Kakvaglupa prisnost!

Nikada nisam namjeravao toga gospodina obavijestiti o našim imenima. Pa zaštose, kvragu, moj fona-cijski aparat tako èudno ponaša?Èini se da je i lijeènik dijelio to moje neodobravanje, jer nije rekao ništa,èak ni: "Aha." A ni u njegovim oèima nije se mogao vidjeti onaj magloviti odjekšto ga prevodimo kao: "Èuo sam."Osjeæao sam se kao da smo se upravo natjecali u obaranju ruke i da me je ondotukao. Na njegovu licu ocrtavalo se neskriveno, hladnokrvno likovanje.

A za to vrijeme sam se ja, pobijeðeni jadnik, još dublje ukopavao: — A kako je vama ime, gospodine? Nakon ritualnih petnaestak sekundi, odgovorio mi je njegov, još uvijek bezvuèniglas:

— Palamede. — Palamede? Palamede! Pa to je prekrasno! Jeste li znali da je Palamede izmislioigru s kockom za vrijeme opsade Troje?

Nikada neæu saznati je li gospodin Bernardin u to

bio upuæen, jer nije rekao ništa. Mene je, pak, cijeloga prožela radost zbog teonomastièke zabave.

— Palamede! To baš odgovara toj vašoj malar-meovskoj crti: "Bacanje kockinikada neæe ukinuti sluèaj."

Izgleda da je naš susjed ovu moju primjedbu primio svisoka. Šutio je, baš kao dasam ovaj put prešao granicu nastranosti.

— Pokušajte me razumjeti: smijem se jer je vaše ime tako neuobièajeno. Ali jejako lijepo — Palamede.Tišina.

— Je li i vaš otac, kao i moj, bio profesor klasiènih jezika?~Ne."Ne": to je sve što sam imao pravo saznati na temu oca gospodina Bernardina.Situacija me poèela raz-draživati. Oduvijek sam mrzio ljudima postavljati

pitanja. Na kraju krajeva, u ovu zabit bogu iza leda upravo sam zbog toga idošao. Kad bi netko promatrao sa strane, možda bi lijeèniku dao za pravo:najprije zbog toga jer sam bio indiskretan, a zatim zbog toga jer mudrost nijenikada na strani onoga koji govori. No takav promatraè ne bi znao jednu

èinjenicu koja je ovaj razgovor u èetiri oka èinila28



nerazumljivim, èinjenicu da je ovaj gospodin u moj dom došao nepozvan.Bilo mi je na vrh jezika da ga upitam: "Zbog èega ste došli k meni?" Ta reèenicanije bila izgovorena. Èinila mi se prenaglom, i mogla je znaèiti jedino da ga

potièem na odlazak. To sam, naravno, priželjkivao. No nisam imao hrabrosti da sei ponašam poput neotesanca.

Palamede Bernardin tu je hrabrost imao: i dalje je sjedio, ni u što nije gledao,i djelovao je istodobno i tupo i nezadovoljno. Je li bio svjestan nepristojnostisvoga ponašanja? A kako sam to mogao znati?Cijelo to vrijeme, Juliette je sjedila blizu njega. Promatrala ga je i èinilo seda joj je jako zanimljiv. Izgledala je poput zoologa koji prouèava ponašanjekakve èudnovate zvjeri.Kontrast izmeðu njezine krhke prilike izražajnih oèiju i one nepomiène gromadeod našega susjeda nije bio bez komike. Nažalost, nisam osjeæao da se zbog toga

mogu smijati. Prvi put u životu požalio sam zbog svojega dobrog odgoja.Sto sam mu, kvragu, još mogao reæi? Kopao sam po svojemu pamæenju u potrazi zakakvom nedužnom temom.

— Odlazite li katkad do grada?29

-Ne. — Sve što vam je potrebno nalazite u selu? -Da. — No ipak, u prodavaonici s namirnicama u Mau-vesu nema bogznašto.-Da."Da." Da? Sto je taj da trebao znaèiti? Ne bi li jedno ne bilo prikladnije?Demon lingvistike opet me je poèeo salijetati, kad se umiješala Juliette:

— Gospodine, ondje nema salate. Naravno, sada nije sezona salate. No teško ježivjeti bez salate. Imaju li je u proljeæe?Èinilo se kao da to pitanje nadilazi intelektualne moguænosti našega gosta.Pošto sam neko vrijeme mislio da je mudrac, ponovno sam se prihvatio svoje

prvotne pretpostavke: èovjek je zaostao. Jer, da nije idiot, odgovorio bi ili

"da" ili "ne" ili pak "ne znam".On opet poprimi svoj izraz nelagode. Pa ipak, brbljanje moje supruge nije se moglo optužiti za indiskreciju. Tad sam se umiješao ja, i to s pretjeranim poštovanjem: — Ali, Juliette, pa tko još postavlja pitanja o kuæanstvu èovjeku poputgospodina Bernardina?

— Gospodin Bernardin ne jede salatu?30

— O tome se brine gospoða Bernardin.Ona se tada okrenula prema lijeèniku i postavila mu pitanje za koje se nisam

mogao odluèiti je li bezazleno ili bezobrazno: — Jede li gospoða Bernardin salatu?

Gotovo da sam se ponovno umiješao kada je, nakon svojega uobièajenog vremena zarazmišljanje, progovorio:-Da.

Veæ sama èinjenica da se udostojio odgovoriti bila je dokaz da je pitanje dobroodabrano. O takvim smo ga, dakle, stvarima mogli pitati. Uz popis povræa moglismo još neko vrijeme izdržati.

— Jedete li i rajèice? -Da. — A bijelu repu? -Da.Taksonomija ranoga voæa i povræa bila je izvrsno rješenje, no svojevrstanosjeæaj za pristojnost sprijeèio me je da nastavim. Šteta, baš sam se poèeozabavljati.Sjeæam se da sam se još dugo koprcao u intervalima izmeðu tišine i budalastih

pitanja.

Oko 6 sati uveèer, baš kao i prethodnoga dana, ustao je s namjerom da ode. Nisam mogao vjerovati.



31

Nemoguæe je izreæi koliko su mi se ta dva sata èinila beskrajnima. Bio sam iscrpljen kao da sam upravo završio bitku s kiklopom, ili još gore, s potpunom suprotnošæu kiklopa. Zaista, kiklopu je ime bilo Poli-fem, što znaèi "onaj koji

mnogo govori". Suèeliti se s kakvim brbljavcem doista je velika kušnja. Ali štouèiniti kad vas napada biæe koje vam želi nametnuti svoju nijemost?Prethodnoga dana, nakon susjedova odlaska sam se smijao. Toga dana više se nisam smijao. Kao da sam sveznajuæi, Juliette me upitala:

— Zbog èega je danas došao?Da bih je smirio, izmislio sam odgovor u koji je bilo teško povjerovati:

— Ima ljudi koji smatraju da jedan kurtoazni posjet nije dovoljan. Tako da gaonda dvaput obave. Sada smo se toga riješili.

— Ah! Baš dobro. Taj gospodin zauzima jako puno mjesta.Osmjehnuo sam se. A pribojavao sam se najgorega.Sljedeæega jutra probudio sam se nervozan. Nisam se usuðivao ni samome sebi

priznati razlog. Ne bih32

li se otrgnuo toj nejasnoj zebnji, smislio sam borbeni plan. — Danas æemo lijepo okititi božièno drvce. Juliette nije mogla doæi sebi. — Ali Božiæ je veæ prošao. Sada je sijeèanj. — Kakve to ima veze ? — Pa mi nikada nismo kitili božiæno drvce! — Ove godine æemo ga kititi.Kao i uvijek, ja sam organizirao sve što je potrebno: otiæi æemo u selo i kupiti

bor i ukrase. Poslijepodne æemo to drvo postaviti u dnevni boravak i okititi ga. Vjerujem da ne moram ni reæi da mi je bilo potpuno svejedno hoæemo li imati to božiæno drvce. Ono je bilo jedino èega sam se mogao sjetiti da bih nekakoobuzdao svoj nemir.U selu više nitko nije prodavao borove. Kupili smo nekoliko ukrasnih vijenaca i

raznobojnih kuglica, ali isto tako i jednu sjekiru i pilu. Na povratku sam zaustavio automobil usred šume te sam, nespretan poput kakva neofita, posjekaojedan maleni bor. Položio sam ga u prtljažnik, èija sam vrata morao ostavitiotvorenima.Poslijepodne smo se dobrano namuèili dok smo ga pokušavali uèvrstiti tako da unašem dnevnom 33

boravku stoji uspravno. Odluèio sam da æemo sljedeæe godine kupiti drvo skorijenjem i posaditi ga u posudu sa zemljom. Potom je trebalo po granamarasporediti ukrase sumnjiva ukusa. Moja supruga jako se dobro zabavljala: reklaje da naš bor izgleda gizdavo poput kakve seoske žene nakon izlaska iz fri-zerskog salona. Zatim je predložila da ga ukrasimo još i s nekoliko uvijaèa za

kosu.Èinilo se da je Juliette zaboravila opasnost što je lebdjela nad našim glavama.Ja sam, meðutim, bio sav tjeskoban i krišom sam pogledavao na sat.Toèno u 4 sata netko je pokucao na vrata.

Moja supruga je prošaptala:- Oh, ne!Iz tih dviju rijeèi shvatio sam da moja lukavština nije uspavala njezin strah.Rezignirano sam otvorio vrata. Naš muèitelj bio je sam. Promumljao je "dobardan", pružio mi svoj kaput i, veæ po navici, otputio se do svojega naslonjaèa udnevnom boravku. Pristao je na šalicu kave i poèeo šutjeti.Za razliku od prethodnoga dana, bio sam dovoljno odvažan da ga upitam hoæe linam se i njegova supruga pridružiti — ne zato što sam to priželj-34

kivao, nego zato što bi to barem mogao biti razlog ovoga posjeta.



S izrazom nelagodnosti, posegnuo je za jednom od velikih rijeèi iz svojegarepertoara: -Ne.Stvari su veæ poèinjale podsjeæati na noænu moru. Nasreæu, naše dnevneaktivnosti poslužile su mi kao izvanredna tema za razgovor:

— Jeste li vidjeli? Okitili smo božièno drvce. -Da.Gotovo da sam upitao: "Nije li lijepo?". No ipak sam se odluèio za znanstveni

pokus te mu postavio još smjelije pitanje: — Kako vam se èini?E, sad me nitko nije mogao optužiti za indiskret-nost. Zadržao sam dah. U igrije bila važna stvar: posjeduje li gospodin Bernardin svijest o lijepome iružnome?

Nakon odreðena vremena provedena u razmišljanju i neodreðena pogleda upuæenanašem umjetnièkom djelu, stekli smo pravo na dvosmislen odgovor koji je izustio

bezizražajnim glasom: — U redu je. v "U redu je". Sto je to moglo znaèiti u njegovu unutarnjem rjeèniku? Je li ovarijeè podrazumijevala35

estetski sud ili se pak radilo o moralnom znaèenju - tipa "dobri obièaji nalažunam da kitimo božièno drvce"? Odluèio sam ustrajati:- Na što mislite kada kažete "u redu je"? Lijeènik je izgledao nezadovoljno.Primijetio sam da bi takav izraz poprimao kad bi moja pitanja nadilazila leksièko poljenjegovih uobièajenih odgovora. Kao i prethodna dva dana, kada sam završio natome da sam svoja pitanja i sam smatrao nepriliènima, malo je nedostajalo pa dase osjetim posramljenim. Ovaj put odluèio sam se oduprijeti:- Znaèi li to da ga smatrate lijepim? -Da.Smola. Zaboravio sam da mu nije trebalo pružiti priliku da izusti svoje dvije

omiljene rijeèi.- A imate li i vi božièno drvce? -Ne.- Zašto?Razjareno lice našega gosta. Pomislio sam: "Tako je, samo se ti ljuti. Kako i ne

bi, kad ti postavljam takvo nadasve nepristojno pitanje: zašto nemaš bor? Kakav sam ja prostak! E, ovaj put ti neæu pomoæi. Morat æeš sam pronaæi odgovor."Sekunde su prolazile, gospodin Bernardin se mrštio, bilo zbog razmišljanja, bilozbog toga što je36

mozgao o svojoj ljutnji i o tome kako je bio primoran riješiti tu sfingoidnuzagonetku. Poèeo sam se jako dobro osjeæati.

Veliko je bilo moje zaprepaštenje kada sam zaèuo Juliette kako mu ljubaznim glasom pokušava pomoæi:

— Možda gospodin ne zna zašto nema bor. Ljudi èesto ne znaju razlog takvim stvarima.Razoèarano sam je gledao. Sve je upropastila.

Nakon što se izvukao iz nezgodne situacije, naš je susjed ponovno utonuo u svojspokoj. Dok sam ga prouèavao, primijetio sam da mu ta rijeè ne odgovara. Nije unjemu bilo nièega spokojnoga: prišio sam mu taj termin jer njime obiènoopisujemo debele ljude. Samo što na licu našega muèitelja nije bilo ni tragaonoj njihovoj blagosti i ravnodušnosti. Zapravo, njegov lik zraèio je jedinotugaljivošæu. No, to nije bila ona elegantna tugaljivost kakvu pripisujemoPortugalcima, veæ nekakva teška, nepokolebljiva, bezizlazna tugaljivost za kojuste osjeæali da je urasla u njegovo salo.Kad bolje razmislim, jesam li uopæe ikada vidio kakva veseloga debeljka? Uzalud sam pretraživao svoje pamæenje. Uèinilo mi se da je neosnovana ta reputacija

debelih kao radosnih ljudi: upravo suprotno,37



veæina njih, baš kao i gospodin Bernardin, imala je iznemogao izraz lica. Vjerojatno je to bio jedan od razloga zbog kojega je njegova prisutnost bilatako neugodna. Da je izgledao sretno, pretpostavljam da me njegova nijemost ne

bi toliko gušila. U nepokretnosti toga masnoga oèaja bilo je neèega nalikiskušenju.

Juliettino lice, a ona nije bila toliko mršava koliko je bila krhka, izgledaloje veselo èak i kad se nije smiješila. U sluèaju našega gosta vjerojatno je biloobratno, i to pod pretpostavkom da se koji put nasmije.

Nakon neuspjelog pokušaja ispitivanja o božiènim drvcima i razlozima njihova postojanja ili nepostojanja, više i ne znam što sam govorio. Sjeæam se jedino daje bilo dugo, beskrajno dugo i naporno.Kada je naposljetku otišao, nisam mogao vjerovati da je 6 sati poslijepodne: biosam sto posto siguran da je 9 i veæ sam predosjeæao trenutak u kojem æe odluèitida ostane i na veèeri. Kao i prethodna dva dana, ostao je, dakle, "tek" dvasata.Kao i svi ogorèeni ljudi, nepravedno sam se okomio na svoju suprugu:

— Zbog èega si mu pritekla u pomoæ s tim božiènim drvcem? Trebala si ga pustitida se sam koprca!

— Pritekla sam mu u pomoæ?

— Da! Odgovorila si umjesto njega. — Pa kad mi se tvoje pitanje èinilo ponešto nepriliènim. — Tako je, i bilo je! Zato sam mu ga i postavio. Ako ni zbog èega drugog, aonda zato da mu provjerim inteligenciju.

— Pa on je ipak kardiolog. — U nekoj davnoj prošlosti on je možda i bio inteligentan. Sada je jasno da muod toga više nije ostalo ništa.

— Zar ti se ne èini da on zapravo ima nekakvih problema? Taj gospodin djelujetako nesretno i fata-listièki.

— Slušaj, Juliette, zbilja si jako draga, ali mi ipak nismo služba zaspašavanje.

— Misliš li da æe i sutra doæi? — Kako bih to uopæe mogao znati?Postao sam svjestan svoga povišenoga glasa. Iska-ljivao sam se na svojoj ženikao najgori primitivac.

— Oprosti mi! Taj me èovjek izluðuje. — Emile, što æemo uèiniti ako i sutra opet doðe? — Ne znam. Sto ti misliš? Osjeæao sam se kao kukavica. Ona je tada s osmijehom rekla:

— Možda sutra neæe doæi.39

— Možda. Nažalost, u to više nisam vjerovao.

Sljedeæega dana u 4 sata poslijepodne, netko je pokucao na vrata. Znali smo okome je rijeè.Gospodin Bernardin je šutio. Izgledao je kao da naš nedostatak razgovora smatra

vrhuncem nepristojnosti.Otišao je dva sata kasnije.

— Juliette, sutra æemo u 10 do 4 otiæi u šetnju. Ona je prasnula u smijeh.Sljedeæega dana u 3 h 50 išetali smo iz kuæe. Snijež-ilo je. Bili smo presretni,osjeæali smo se slobodnima. Nikada ranije nismo toliko uživali u obiènoj šetnji.

Mojoj supruzi kao da je bilo deset godina. Zabacivala je glavu unatrag kako bilicem gledala ravno u nebo. Sirom je otvarala usta i nastojala progutati što

više snježnih pahuljica. Pokušavala ih je prebro-jati. Povremeno bi mi dojavilakakvu nevjerojatnu brojku:

— Sto pedeset pet.

— Lažljivice!U šumi su naši koraci bili bešumni poput snijega.



40

Nismo govorili, ponovno smo otkrivali èinjenicu da nijemost znaèi sreæu. Noæ se brzo spustila. Zahvaljujuæi sveprisutnoj bjelini, svjetlo je bilodvostruko jaèe. Da se tišina mora utjeloviti, bio bi to snijeg.Kada smo se vratili kuæi veæ je bilo prošlo 6 sati. Još svježi tragovi koraka

jednog èovjeka vodili su do vrata, a potom se vraæali do susjedove kuæe. Vidjevši ih, glasno smo se nasmijali, a osobito zbog onih po kojima se dalonaslutiti kako je netko dugo i neuspješno èekao pred ulazom. Znaèenje tihtragova èinilo nam se oèitim; toèno smo u njima raspoznavali izraznezadovoljstva na licu gospodina Bernardina dok je, vjerovali smo, mislio da smojako neodgojeni što nismo doèekali njegov posjet.Juliette je bila vesela. Uèinilo mi se da je pretjerano uzbuðena: spoj ove

bajkovite šetnje i lijeènikova neuspjelog dolaska doveo ju je u stanje mentalnog pijanstva. U njezinu je životu bilo tako malo stvari, da je na sve reagiralaizrazito snažno.Te je noæi loše spavala. Sljedeæeg jutra poèela je kašljati. Poèeo sam si

predbacivati: kako sam je mogao pustiti da gologlava trèi dok je padao snijeg ida guta na stotine pahulja?

41

Nije to bilo ništa strašno, ali taj dan na šetnju se više nije moglo ni pomisliti.U krevet sam joj odnio biljni napitak.

— Hoæe li danas doæi? Nismo više morali naglašavati na koga mislimo. — Možda æe ga obeshrabriti to što nas juèer nije bilo. — Prethodnih dana u 4 sata u dnevnom boravku imali smo upaljeno svjetlo. Moždada ga ne upalimo?

— Juèer nije bilo upaljeno. No to ga nije sprijeèilo da doðe. — Ali, Emile, pa moramo li mi njemu zaista otvoriti vrata?Duboko sam uzdahnuo i pomislio kako istina uvijek progovara na usta

najnedužnijih. — Nisi postavila pravo pitanje. — Ti mi nisi odgovorio. — Nijedan zakon ne primorava nas da mu otvorimo vrata. Ali pristojnost da. — Jesmo li dužni biti pristojni?I opet je dotaknula osjetljivo mjesto.

— Nitko nije dužan biti pristojan. -Dakle?42

— Juliette, problem nije u onome što moramo, veæ u onome što možemo. — Ne razumijem. — Može li osoba koja iza sebe ima šezdeset godina pristojnosti odjednom prestatido nje držati?

— Jesmo li mi oduvijek bili pristojni? — Veæ sama èinjenica da mi postavljaš to pitanje dokaz je o tome do koje je mjere u nama ukorijenjen naš naèin ponašanja. Mi smo tako pristojni da nam jenaša vlastita pristojnost postala podsvjesna. A protiv podsvjesnoga se ne može

boriti. — Zar ne bismo mogli pokušati? — Kako? — Ako pokuca na vrata u trenutku kad si ti gore, normalno je da ga ne èuješ.Osobito u tvojim godinama. To èak ne bi bilo ni bezobrazno.

— Zbog èega bih ja mogao biti gore? — Zato što sam ja bolesna i ležim u krevetu, zato što mi ti praviš društvo. Usvakom sluèaju, to se njega ne tièe. Nema nièega nepristojnoga u tome da jeèovjek gore.

Osjeæao sam da ima pravo.43



U 4 sata bio sam gore na katu i sjedio sam u sobi uz bolesnicu. Netko je pokucaona vrata.

— Juliette, èujem ga! — On to ne zna. Moglo bi se isto tako dogoditi da ga ne èuješ. — Jako ga dobro èujem.

— Mogao bi spavati. — U ovo doba dana? — Zašto ne? Ja sam bolesna, a ti si zaspao dok si mi pravio društvo.Poèeo sam se loše osjeæati. U grlu me nešto stis-kalo. Moja supruga primila meje za ruku kao da mi želi uliti hrabrosti.

— Uskoro æe prestati.Tu je imala krivo. Ne samo da nije prestajao, veæ je sve snažnije kucao. Morao

bih biti na petom katu kako ga ne bih èuo. Naša kuæa imala je samo jedan. Minute su prolazile. Gospodin Bernardin sada je veæ udarao po našim vratima kaoda je poludio.

— Razvalit æe ih. — On je lud. Njega treba u ludnicu.Udarao je sve jaèe. Zamišljao sam njegovu golemu masu kako se obmšava na

stijenku vrata koja æe na kraju popustiti. Bilo bi neizdrživo ostati bez vrata po ovoj hladnoæi.44

A onda se dogodio vrhunac: poèeo je udarati bez prestanka, u razmacima manjimaod jedne sekunde. Ne bih nikada rekao da ima takvu snagu. Juliette je potpuno

problijedjela; ispustila je moju ruku iz svoje.Tada se dogodilo nešto užasno: u trenu sam se strmoglavio niz stubište i otvorio

vrata. Muèiteljevo lice bilo je sve nateèeno od bijesa. Bilo me je tako strah da nisam mogao izgovoriti ni rijeèi. Maknuo sam se ustranu kako bih ga pustio da ude.Skinuo je svoj kaput i otišao sjesti u naslonjaè koji je veæ smatrao svojim.

— Nisam vas èuo — promucao sam napokon.

— Znao sam da ste doma. Na snijegu nije bilo nikakvih tragova.Još nikada prije nije izgovorio toliko rijeèi u nizu. Nakon toga je, sasvim iznemogao, ušutio. Bio sam užasnut. Ovo što je upravo izustio dokazivalo je danije rijeè o debilu. Baš obratno, ponašanje ovoga èovjeka bilo je ponašanjeopasnog luðaka.Èitavu vjeènost kasnije, izrekao je još jednu reèenicu:

— Juèer ste otišli. Njegov glas imao je ton optužbe. — Da. Šetali smo se po šumi.45

A ja sam se upravo opravdavao! Posramljen zbog svojega kukavièluka, osjetio sam

se obveznim još nadodati: — Tako ste jako lupali... Nemoguæe je i zamisliti hrabrost koja mi je bila potrebna kako bih promrsio ovihnekoliko rijeèi. Naš susjed, meðutim, nije osjeæao potrebu da se opravda.Prejako je lupao? Tako dakle, imao je i pravo, ta zar mu zbog toga nisam otvorio

vrata!Toga dana nisam se osjeæao dovoljno sigurnim da bih šutio.

— Juèer u šetnji moja supruga se prehladila. Leži u krevetu i malo kašlje. Na kraju krajeva, èovjek je lijeènik. Možda je za nešto ipak koristan. Meðutim,on je šutio.

— Biste li je mogli pregledati? — Prehladila se — razdraženo je odgovorio, kao da misli: "Pa neæete me valjdazbog toga uznemira-vati!"

— Ništa strašno, ali u našim godinama...



Više se nije udostojio ni da mi odgovori. Poruka je bila jasna: njegovoj pomoæine trebamo se nadati ako nemamo barem meningitis.Ponovno je šutio. Mene je tada preplavio val bijesa. Zar tako?! Ovom debilu,koji iz svoje tuposti ne46izlazi osim kada mi treba razvaliti vrata, ja æu posvetiti cijela dva sata, a

moja æe žena za to vrijeme sama ležati u krevetu?! E, ne! Ja to neæu podnositi.Uljudno sam mu se obratio:- Molio bih vas da me isprièate, ali Julietti sam sada potreban. Ako želite,

možete se smjestiti u dnevnom boravku ili poæi sa mnom na kat...Svatko bi shvatio da treba otiæi. Gospodin Ber-nardin, nažalost, nije biosvatko. Kunem se da me je glasom, koji je pucao od bijesa, tada upitao:

— Neæete mi dati šalicu kave? Nisam vjerovao svojim ušima. Tako znaèi, ta šalica kave, koju bismo mu svakogadana ljubazno ponudili, postala je njegovim pravom! S odreðenom dozom užasashvatio sam da je njegovim pravom postalo sve ono èime bismo ga ponudili još od njegova prvoga posjeta: u njegovu primitivnom mozgu, ljubazna gesta kojom mu senetko jednom obratio prelazila je u status zakona.Pa neæu ga valjda na kraju tom kavom još i poslužiti! Bio bi to zaista vrhunac.

Èuo sam da Amerikanci svojim gostima kažu: "Help vourself." Ali nema toga Amerikanca koji bi to i uèinio. S druge strane, znao sam da ne bih imao muda da mu bilo što47

odbijem. S nedostatkom smjelosti — tom mojom osobinom — predložio sam mu jednosrednje rješenje:- Nemam vremena za pripremanje kave. Kako moram zagrijati vodu za biljni napitakza svoju suprugu, iskoristit æu to i pripremiti vam šalicu èaja.;¦Još sam gotovo i dodao: "ako vam to odgovara". Imao sam elementarne snage da toiskljuèim.

Nakon što sam mu donio èaj, odnio sam Julietti njezin biljni napitak, a ona je,

sklupèana u svojem krevetu, prošaptala::- Što je to s njim? Zbog èega je onako kao životi- ' nj a lupao na vrata?Oèi su joj bile razrogaèene od straha. \- Ne znam. Ali ne brini se, nije on opasan. ,;

— Jesi li siguran? Èuo si kako je snažno udarao na ona jadna vrata? — Nije on nasilan. Samo je jako neotesan.Isprièao sam joj kako je gospodin zahtijevao svoju : ' kavu. Grohotom senasmijala.

— Kako bi bilo da ga dolje ostaviš samoga? , — Ne usudim se.- Pokušaj! Tek toliko da vidiš kako æe se ponašati.- Ne bih htio da nam poène kopati po stvarima.

— Nije on taj tip.48

— A kakav je on to tip? — Slušaj, èovjek je obièan grubijan. I s takvim gru-bijanom imaš pravo bitigrub. I osim toga, molim te, nemoj siæi. Bojim se kad si s njime nasamo.

Nasmiješio sam se. — Manje te je strah kada si ti uz mene da me zaštitiš?U tom trenutku do nas je dopro zastrašujuæi prasak. Potom još jedan, slièan

prethodnome, zatim još jedan. Ritam nam je potvrdio ono što se upravo dogaðalo:neprijatelj se uspinjao stubama. Stube bijahu navikle na naša lagana tijela,tako da su pod težinom gospodina Bernardina sada jednostavno vrištale.Juliette i ja pogledali smo se poput djece zarobljene u ostavi za hranu u kuæi

kakva ljudoždera. Nikakav bijeg nije bio moguæ. Približavali su se teški i spori



koraci. Vrata sam ostavio otvorenima, no ni na pamet mi nije palo da ih sadazatvaram: kakve bi svrhe imala ta kukavna obrana? Bili smo izgubljeni.Toga trenutka postao sam svjestan velike komiènosti našega straha: nije nam zapravo prijetila nikakva velika opasnost. Naš susjed je, to je istina, prava

pokora, ali ne bi nam nanio nikakvu štetu. Svejedno, bili smo užasnuti od straha. Veæ smo osjeæali njegovu prisutnost. Sa željom da igru odigram

49

J.

dokraja, uzeo sam bolesnièinu ruku u svoju i na licu namjestio duboko zamišljenizraz.Bio je tu. Gledao je taj prizor: zabrinut suprug sjedi uz uzglavlje svoje

bolesne supruge. Odglumio sam iznenaðenje: — O! Došli ste gore?Kao da je to, uz onakvu buku na stubištu, bilo moguæe ne primijetiti!Izraz njegova lice odupirao se analizi. Djelovao je kao da je istodobnosumnjièav i uvrijeðen zbog našega ponašanja: Juliette se lako mogla pretvaratida je bolesna samo zato bi izbjegla dužnosti ljubaznog ponašanja prema njemu.

Ona tada zastenje od komiène zahvalnosti:- O, doktore, kako ste ljubazni! No ja mislim da je to tek obièna prehlada.On joj je smeteno položio dlan na èelo. Zaprepašteno sam ga gledao: njegov æe

mozak morati proraditi da bi mogao pregledati moju ženu! Kako æe sve tozavršiti?

Njegova golema šapa naposljetku se maknula. Gospodin Bernardin nije ništagovorio. U djeliæu sekunde pomislio sam na najgore.

— Dakle, doktore?- Ništa. Nije joj ništa.5°

— Ali ona kašlje! — Grlo joj je, bez sumnje, malo upaljeno. Ali nije joj ništa.

Ta reèenica, koju bi bilo koji normalni lijeènik izgovorio glasom koji ulijeva povjerenje, u njegovim je ustima zvuèala kao da je upravo ustvrdio da mu jenetko nanio uvredu — "I vi se zbog ove lažne bolesnice ne želite brinuti o

meni?"Pretvarao sam se da ništa od toga nisam primijetio.

— Hvala, hvala vam, doktore! Zaista ste me umirili. Koliko sam vam dužan? Mogla bi djelovati èudnom ta namjera da mu platim zbog toga što je svoju ruku položio mojoj ženi na èelo: ali nisam mu ni zbog èega htio biti dužan.Slegnuo je ramenima uz mrgodan izraz lica. I tako sam otkrio jednu od karakternih osobina našega muèitelja - iako me èudila veæ i sama èinjenica da onkarakter uopæe ima: novac ga nije zanimao. Zar je bilo moguæe da je u njemu bilo

mjesta za nekoliko iskri, ako veæ ne plemenitosti, a onda odsutnosti prostaštva?I dalje vjeran svojemu liku, na brzinu se pobrinuo da tome zametku povoljnoga

dojma ne ostavi ni

traga. Ušao je u sobu i, toèno ispred nas, smjestio se na jedan stolac.Juliette i ja pogledali smo se s nevjericom: zar je moguæe da æe nas i u našoj

vlastitoj spavaæoj sobi progoniti? Situacija je istodobno bila i paklenska i bezizlazna.Èak i da sam bio sposoban nekoga izbaciti iz svoje kuæe, kako bih to uèinio snjim? Tim više što je upravo besplatno pregledao moju suprugu!Ona je, naposljetku, ipak okušala sreæu:

— Doktore, ovaj... ne mislite valjda ovdje ostati? Sumoran izraz njegova lica pomalo se pretvorio uzaprepaštenost. Zar tako?! Kako se samo usuðuju?!

— Ova prostorija nije zgodno mjesto za vas gosta. A osim toga, bit æe vam dosadno.



To mu se veæ èinilo dopustivim. No, tada je izgovorio sljedeæu muènu reèenicu: — Ako ja odem u dnevni boravak, onda morate doæi i vi.Posve obeshrabren, odluèio sam se na još jedan uzaludni pokušaj:

— Ne mogu je ostaviti samu. — Ona nije bolesna.To je nadilazilo i najgora oèekivanja! Samo sam i i dalje ponavljao:

'

— Ne mogu je ostaviti samu! — Ona nije bolesna. — Ali, doktore, za ime božje, jako je slaba! U našim godinama to je normalno! — Ona nije bolesna.Pogledao sam Juliette. Rezignirano je vrtjela glavom. O, da sam samo imaodovoljno snage da izjavim: "Bila ona bolesna ili ne, ja ostajem uz nju!Odlazite!" Bila mi je pružena prilika da shvatim kojoj vrsti slabiæa pripadam.

Mrzio sam samoga sebe.Pobijeðen, ustao sam i s gospodinom Bernardi-nom se spustio do dnevnoga boravka,dok sam u spavaæoj sobi ostavljao svoju jadnu kašljucavu suprugu.Uljez se stropoštao u svoj naslonjaè. Uzeo je u ruke šalicu èaja što sam mu ga

bio pripremio prije nego sam se popeo na kat. Prinio ju je usnama. Kunem se da mi ju je pružio natrag i pritom rekao: — Sad se ohladio. Na tren sam se zbunio. A onda je iz mene provalio luðaèki smijeh: to je bilonevjerojatno! Nisam mogao shvatiti kako je moguæe da netko bude takav prostak.Smijao sam se i smijao, a cijelih onih pola sata zgrèenosti topilo se u tom smijehu.5253

Uzeo sam šalicu iz ruku debeloga gospodina kojega je moj smijeh ljutio i otputiose prema kuhinji. - Odmah æu vam pripremiti drugi èaj.

Kada je kazaljka došla do 6 sati, otišao je. Popeo sam se do spavaæe sobe. — Èula sam te kako si se jako glasno smijao. Isprièao sam joj nevjerojatandogaðaj s hladnim èajem. I ona se smijala. Potom mi se uèini da je zbunjena.

— Emile, što æemo uèiniti? — Ne znam. — Više ga ne smijemo pustiti unutra. — Vidjela si što se nedavno dogodilo. Ako ga ne pustim unutra, on æe razvaliti vrata. — Pa što onda, neka ih razvali! Bit æe to izvanredna prilika da se s njime posvaðamo. — Ali vrata æe biti razvaljena. Usred zime! — Popravit æemo ih.

— Ali bit æe razvaljena uzalud, jer nema toga naèina na koji se s njime možemo posvaðati. Uostalom, bolje da ostanemo u dobrim odnosima: on nam je susjed. — Pa što onda? — Sa susjedima je uvijek bolje biti u dobrim odnosima. — Zašto? — Takav je obièaj. A osim toga, ne smiješ zaboraviti da smo ovdje sami. A još ktome, on je i lijeènik.

— Upravo to smo i željeli - da budemo sami. Ti kažeš da je on lijeènik; ja tikažem da æemo se zbog njega razboljeti.

— Ne pretjeruj! On je bezopasan. — Jesi li vidio kako smo postali tjeskobni nakon samo nekoliko dana? U kakvu æemo stanju biti nakon mjesec dana ili nakon šest mjeseci? — Možda æe prestati kad proðe zima.

— Znaš i sam da neæe. On æe dolaziti svakoga božjeg dana izmeðu 4 i 6 sati! — Možda æe ga proæi volja.



— Njega volja nikada neæe proæi. Uzdahnuo sam. — Slušaj, istina je da je naporan. Ali mi ovdje imamo jako lijep život, zarnije tako? Život kakav smo oduvijek željeli. Neæemo valjda dopustiti da nam gajedna tako beznaèajna pojedinost zatruje. Dan ima dvadeset èetiri sata. Dvasata, pa to je jedna dvanaestina dana. Gotovo ništa. Na raspolaganju su nam dvadeset dva sata svakodnevne sreæe. U ime

54

èega bismo se mi to usudili žaliti? Jesi li ikada pomislila na sudbinu svih onihkoji dnevno nemaju niti dva sata sreæe?

— Je li to razlog zbog kojega moramo dopuštati da nas netko gnjavi? — Doliènost nam nalaže da svoj život usporeðujemo s tuðim životima. Naš životje kao san. Bilo bi me stid pobuniti se.

— To nije pravedno. Ti si èetrdeset godina radio za malenu plaæu. Naša današnjasreæa je skromna i zaslužena. Mi smo veæ platili njezinu cijenu.

— Ne treba tako razmišljati. Ništa nikada nije zasluženo. — Zbog èega bi nas to trebalo sprijeèiti da se branimo? — Da se branimo od jednoga bijednog prostaka, onoga mlitavoga grubijana? Boljei ne pokušavati,

zar ne r — Ne vidim u tome ništa smiješno. — Varaš se. Mnogo je toga tu smiješno. Odsad æemo se zbog gospodina Bernardinasamo smijati.Sljedeæega dana Juliette je ozdravila. U 4 sata poslije podne, netko je pokucaona vrata. S osmijehom na

usnama, otišao sam ih otvoriti. Odluèili smo da æemo ga primiti u goste uza svu porugu koju je zasluživao. — O! Kakvo iznenaðenje! — uzviknuo sam pri pogledu na našega muèitelja.Zlovoljno je ušao i predao mi svoj kaput. Ja sam, i dalje oduševljen, nastavio:

— Juliette, nikada neæeš pogoditi tko je došao! — Tko? — upitala je s vrha stubišta.

— Onaj fantastièni Palamede Bernardin! Naš šarmantni susjed! Moja supruga radosno se spustila niz stubište. — Doktor? Tko bi rekao!Po njezinu sam glasu èuo da se jedva suzdržavala od smijeha. Uzela je njegovugolemu šapu meðu svoje dlanove i privila je na svoje srce.

— Ah, hvala vam, doktore! Probajte, ozdravila sam. A to vama dugujem.Debeljku je izgleda bilo neugodno. Išèupao je svoju ruku iz ruku moje supruge iodluèno krenuo prema svojemu naslonjaèu. I onda se u njega bacio.

— Biste li željeli šalicu kave? -Da. — Sto bih vam još mogla ponuditi? Znate li da ste mi juèer spasili život? Sto biste rado kušali?57

Sasvim iznemogao, nije ništa odgovorio.- Kolaè s bademima? Pitu s jabukama?

Ništa od svega toga nismo imali u kuæi. Pitao sam se ne pretjeruje li Juliette. Ako ništa drugo, izgledala je kao da se zabavlja. Još uvijek je nabrajaladeserte s izmišljenog popisa:- Jedan veliki komad kolaèa s kandiranim voæem? Princes krafne? Tortu od sira?Kocke s crnim ribizom? Eklere s èokoladom?Sumnjao sam da je takve slastice u životu uopæe ikada i vidjela. Na lijeènikovolice polako se vraæao izraz razjarenosti. Nakon jedne dugaèke ljutite stanke,rekao je: -Kavu!

Ne obaziruæi se na njegov bezobrazluk, moja supruga se zaèudila:- Ništa, zaista? Oh, kakva šteta! Tako bih vas rado malo razmazila. Doktore, paja sam zahvaljujuæi vama ponovno roðena!

I lagana poput srne otrèala je u kuhinju. Sto bi uèinila da je naš gost prihvatio jedan od kolaèa? S namjerom da se malo našalim, sjeo sam do njega.



- Dragi moj Palamede, što vi mislite o kineskoj taksonomiji? Ništa nije odgovorio. Nije se èak ni zaèudio. Nje-

gov umorni pogled mogao se ovako protumaèiti: "Sada æu još morati podnijetinemilo brbljanje i ove individue."Odluèio sam biti nepodnošljiv:

— Borges o toj temi piše tako da vam se zavrti u glavi. Nemojte se ljutiti što æu vam navesti ovaj tako poznati odlomak iz njegovih Istraživanja: "Na davnim stranicama jedne odreðene kineske enciklopedije nazvane Nebeska trfnicadobrovoljnih saznanja, može se proèitati da se životinje dijele na a) one koje

pripadaju Caru, b) balzamirane, c) pripitomljene, d) prašèiæe, e) sirene, f)izmišljene, g) pse lutalice, h) one koje su ukljuèene u ovu klasifikaciju, i)one koje se otimaju kao luðaci, j) bezbrojne, k) nacrtane vrlo tankim kistom od devine dlake, 1) i tako dalje, m) one koje su upravo polupale lonèiæ, n) onekoje izdaleka izgledaju kao muhe." Zar ne da ta klasifikacija, znanstveniku

poput vas, mami smiješak na usnama, a možda i iskren smijeh?Prasnuo sam u smijeh na najkulturniji naèin. Gospodin Bernardin i dalje je biokao kip.- Kad smo veæ kod toga, poznajem neke ljude koje ovo ni najmanje ne nasmijava. I

istina je da, ako zanemarimo smiješnu stranu cijele prièe, ovaj primjer oslikavatrnovit problem taksonomijskoga postupka.59

Nema nikakva razloga da pomislimo kako su kineski misleni pojmovi besmislenijiod naših. Juliette nam je donijela kavu.

— Možda zamaraš našega dragog doktora svojim vrlo zamršenim razmišljanjima... — Juliette, onaj tko je proèitao Aristotela ne može a da ne razmišlja o ovim pitanjima. A ovu soènu neskladnost nemoguæe je proèitati a da je se ne zapamti. — Možda bi doktoru trebao objasniti tko je Aristotel. — Oprostite joj, Palamede, nedvojbeno je zaboravila ulogu što ju je Aristotelodigrao u povijesti medicine. Naposljetku, sama ideja kategorije je

nevjerojatna. Otkuda èovjeku ta potreba za klasifikacijom stvarnosti? Nemojte misliti da govorim o dualizmima, koji su gotovo prirodna transpozicija izvornedihotomije, naime, opozicije muško — žensko. Zapravo, termin kategorije opravdanje tek od onoga trenutka otkada postoji više od dva opæa naèela. Binarnaklasifikacija ne zaslužuje takvo ime. Znate li tko je i kada smislio prvu trojnuklasifikaciju — i samim tim kategorizaciju Povijesti?

Muèitelj je pijuckao svoju kavu i pritom izgledao kao da misli: "Samo ti prièaj!"60

— Kladim se jedan prema tisuæu da neæete znati: Tahandar Lidijski. Razumijete?Gotovo dva stoljeæa prije Aristotela! Kakva li poniženja za Stagiranina!Shvaæate li što se dogodilo u Tahandrovoj glavi? Prvi put u povijesti ljudsko je

biæe došlo na pomisao da stvarnost razluèi prema apstraktnom kriteriju — da,apstraktnome: danas toga više nismo svjesni, no bilo kakva podjela brojem višim od dva u osnovi je èista apstrakcija. Da na svijetu postoje tri spola,apstrakcija bi poèela od èetvorne podjele, itd.Juliette me zadivljeno promatrala.

— Pa to je izvanredno! Nikada prije nisi tako oduševljeno govorio! — Najdraža prijateljice, èekao sam primjerenog sugovornika. — Doktore, kakva sreæa da ste došli! Da nije vas, nikada ne bih ništa èula otome Tahandru Lidijskom.

— Vratimo se onome prvotnom taksonomijskom iskustvu. Znate li u èemu sesastojala Tahandrova kategorizacija? Proizlazila je iz njegovih promatranjaživotinjskoga svijeta. Naš Lidijac zapravo je bio neka vrst zoologa. Podijelioje životinje na tri vrste koje naziva: pernate životinje, dlakave životinje i —

pazite sad — kožnate životinje. Ova posljednja klasa ukljuèuje vodozemce,gmizavce, ljude i ribe — nabrajam



61

ih onako kako su bili nabrojani u njegovu traktatu. Nije li to divno? Tako volim tu antièku mudrost koja èovjeka smatra tek jednom od životinja.

— Potpuno se s njime slažem. Èovjek jest životinja! — oduševila se moja supruga. — Samim tim postavlja se nekoliko novih pitanja: gdje Tahandar smješta kukce i

rakove? Ispada da oni za njega nisu životinje! U njegovim oèima, kukci pripadajusvijetu prašine — s iznimkom vretenca i leptira, koje stavlja medu pernateživotinje. Sto se rakova tièe, on u njima vidi pokretne školjke. A školjke,

prema njemu, spadaju u minerale. Kakve li poezije! — A kamo smješta cvijeæe? — Juliette, sve si pomiješala; mi sada govorimo o životinjama. Takoðer bismo se mogli upitati kako to da Lidijac nije primijetio da je i èovjek dlakav. Kao iobratno, da dlakave životinje imaju ono što mi zovemo koža. To je vrloèudnovato. Njegov kriterij nastao je na osnovi dojma. Zbog toga su bioloziTahandra vrlo spremno ismijali. A nitko se nije udos-tojio da primijeti kako on

predstavlja intelektualni i metafizièki skok bez premca. Jer njegov trojnisustav ni u kom sluèaju nije u trijadu prerušena dijada.

— Emile, što je to — dijada prerušena u trijadu?

62

— Pa, naprimjer, da je životinje podijelio na lake, teške i srednje teške.Hegel nije napravio ništa više... Sto se, dakle, u trenutku kada je ovosmislio, dogodilo u mozgu našega Lidijca? To me pitanje ispunjava zanosom. Je linjegova intuicija ponajprije obuhvatila viziju s tri kriterija ili je pakzapoèeo od obiène dihotomije — perje i dlake — te naknadno ipak primijetio da muona nije dovoljna? Nikada to neæemo saznati.Licem gospodina Bernardina širio se izraz kakav se može vidjeti na licima

pokvarenih bizantskih prodavaèa obuæom: izraz bezgranièna prezira. No, i daljeje iznemoglo sjedio u "svojemu" naslonjaèu.

— Biolozi nisu imali pravo kad su mu se smijali. Je li današnja zoologijarazvila inteligentnije takso-nomije? Vidite, Palamede, kada smo se Juliette i ja

odluèili za život na selu, kupio sam jednu knjigu o or-nitologiji jer sam seželio pobliže upoznati sa svojom novom okolinom.Ustao sam da pronaðem to djelo.

— Evo je: Ptice svijeta, u izdanju Bordasa, 1994. godine. Ovdje su ptice opisanetako što su najprije podijeljene na devedeset devet vrsta ne-vrabaca, da bi ihse na kraju podijelilo na sedamdeset èetiri vrste vra-baca. Takav naèin jesmiješan. U glavi vam se zavrti

od opisa nekoga biæa koji poèinje s time što to biæe nije. Kamo bismo dospjelikad bi se netko dosjetio da najprije iskaže sve ono što nije?

— To je istina! — rekla je moja oèarana supruga. — Zamislite, dragi moj prijatelju, da si ja utuvim u glavu da vas opišem takošto bih zapoèeo s popisom svega onoga što vi niste! To bi bilo suludo. "Sve što

Palamede Bernardin nije." Bio bi to dugaèak popis, jer toliko je mnogo stvarišto vi niste. Odakle da poènem?

— Naprimjer, mogli bismo reæi da doktor nije pernata životinja! — Toèno. A nije ni gnjavator ni prostak ni idiot. Juliette je širom rastvorilaoèi. Problijedjela je istavila ruku na usta kao da se pokušava suzdržati od smijeha.

Nasuprot tome, lice našega gosta nije ništa izražavalo. Pozorno sam ga promatraou trenutku dok sam izgovarao svoju zadnju reèenicu. Ništa. U njegovu pogledunije bilo ni najskrivenijeg bljeska. Nije èak ni trepnuo. A bilo je posvenedvojbeno da je èuo. Moram priznati da me je tada zadivio.Zato sam se sada ja morao snaæi. I nastavio sam nasumce:

— Izvanredno je to što su se taksonomijski pro-

blemi pojavili upravo preko biologije. Istina, moglo bi to biti i zbog logièkeneizbježnosti: tko bi se još muèio oko toga da izmisli kategorije za tako neraz-



nolike stvari kao, naprimjer, grmljavinu. Upravo mnogolikost i nejednolikoststvaraju potrebu za klasifikacijom. A ima li èega nejednolikijega i mno-golikijeg od životinja i biljaka? No ipak, moguæe je u tome vidjeti i nekedublje odnose...Odjednom sam shvatio da mi, iako sam o njima toliko razmišljao, ti odnosiizmièu. Nisam se mogao sjetiti rezultata dvadesetogodišnjeg razmišljanja. A

pritom, još prethodnoga dana, i ni trenutka kasnije, još uvijek sam ga sesjeæao. Bez sumnje mi je prisutnost ili, bolje reèeno, tlaèenje gospodinaBernardina, blokiralo mozak.

— Koje odnose? — zanimala se moja supruga. — O tome još uvijek imam samo pretpostavke, ali sam siguran da postoje.Palamede, što vi o tome mislite?Uzalud smo èekali, odgovora nije bilo. Nisam mogao, a da prema njemu ne osjetim divljenje; bio on zaostao ili ne, imao je onu hrabrost ili muda što ja nikadanisam imao: da ništa ne odgovori. Ni "ne znam", ni slijeganje ramenima.

Apsolutna nezainteresiranost. Kod èovjeka koji je u mojoj kuæi satima64

nametao svoju prisutnost, takvo nešto granièilo je s èudom. Bio sam opèinjen. Izavidio sam mu na toj sposobnosti. Nije èak izgledao ni kao da mu je neugodno — nama je bilo! Nevjerojatno! Uostalom, nisam se toliko trebao èuditi: kad bi se

prostaci poèeli stidjeti zbog svojega ponašanja, više ne bi bili prostaci.Iznenadilo me to što sam mudrovao o tome kako bi bilo divno biti sirovinom.Kakvo dostignuæe: dopustiti si sve moguæe bezobrazluke, a kajanje zbog tih istih

prebaciti na druge ljude, baš kao da su se zapravo oni nedolièno ponašali! Moja èudesna lakoæa s poèetka razgovora vrlo brzo se rasplinula. Još neko vrijeme pretvarao sam se da je imam i vodio beskrajan monolog o tko zna kojem predsokratovcu, ali jako dobro sam osjeæao da više nisam u poziciji jaèega.Je li to bio plod moje mašte? Uèinilo mi se da sam vidio kako licem našegasusjeda prolazi izraz što bih ga mogao prevesti ovim rijeèima: "Zbog èega setoliko trsiš? Ja sam pobijedio, i ti to sigurno znaš. Zar veæ sama èinjenica da

svakoga dana dva sata opsjedam tvoj dnevni boravak nije tome dokaz? Tvoji govori mogu biti koliko god hoæeš blistavi, jedna stvar je oèita i ti protiv nje ne možeš ništa: ja sam u tvojoj kuæi i to te jebe."66Otišao je u 6 sati.

Nisam mogao zaspati. Juliette je to primijetila. Predosjetila je o èemu sam razmišljao, pa je rekla:

— Danas poslijepodne bio si zaista nevjerojatan. — Neko vrijeme sam i ja tako mislio. Sada više nisam tako siguran. — Sve one filozofske rasprave samo zato da bi mu na kraju dao do znanja da jegnjavator! Samo što ti nisam zapljeskala.

— Možda. Ali koja je bila svrha tome? — Da mu to tresneš u facu.

— Nemoguæe je takvu èovjeku bilo što tresnuti u facu. — I sam si ustvrdio da ti ni na što nije mogao odgovoriti. — A ti si sama konstatirala da je zbog toga neugodno bilo nama, a ne njemu. Njemu ni zbog èega nije neugodno. — Kako znaš što se njemu vrti po glavi? — Èak i da mu se nešto vrti po glavi, to ni po èemu ne utjeèe na naš problem: nakraju balade, on i dalje sjedi u našem dnevnom boravku.

— Ja sam se ipak jako dobro zabavila.67

— Baš dobro. — Sutra sve ponavljamo? — Da. Ništa drugo i ne možemo. Ne mislim da æe ga tvoja neprilièna dražesnost i moja erudicijska neobuzdanost otjerati. Ali barem æe poslužiti tome da nas

zabave. Na tome smo ostali.



Raznorazna štetna djelovanja imaju tu prednost da pojedince dotjeraju do zida.Ja nikada prije nisam primjenjivao introspekciju, a sada sam iznenadanajskrivenije kutke vlastite unutarnjosti istraživao kao da sam se nadao da æuondje pronaæi kakav dosada neiskorišteni izvor snage.Kako nisam mogao naæi nijedan, tako sam o samome sebi mnogo toga nauèio.

Naprimjer, prije nisam znao da sam bojažljiv. U èetrdeset godina nastavnièkog

rada u gimnaziji nijednom nisam morao podnositi ni najmanji neposluh. Uèenici su me poštivali. Pretpostavljam da sam bio obdaren prirodnom autoritativnošæu. No,krivo sam zbog toga zakljuèio da samim time spadam medu jake. Istinu govoreæi,ja sam spadao medu civilizirane: u njhovu sam se društvu s lakoæom snalazio.Dovoljno je bilo da se68

za promjenu suoèim s nekom sirovinom i istog trena spoznam granice svoje moæi.Tragao sam za sjeæanjima koja bi mi mogla biti korisna; pronašao sam mnoga kojato nisu bila. Ljudski duh posjeduje obrambene mehanizme koje je nemoguæerazumjeti: pozoveš ga u pomoæ, a on ti umjesto toga uštrca nekoliko lijepihslika. A to, na kraju krajeva, i nije posve krivo, jer kad te veæ ne mogu izvuæiiz kaše, te lijepe slike donose trenutaèan spas. Pamæenje se tada ponaša poput

trgovca kravatama u pustinji: "Vode? Ne, nemam, ali ako želite, imam velik izborkravata". A u ovom sluèaju: "Kako da se èovjek oslobodi ugnjetaèa? Pojma nemam,ali sjetite se onih jesenjih ruža što su vas, ima tome nekoliko godina, onakooèarale..."Juliette u dobi od deset godina. Bili smo gradska djeca. Kad joj je bilo desetgodina, moja supruga imala je najdužu kosu u školi. Ta kosa bila je sjajna i

meka poput marokena. Bili smo veæ èetiri godine vjenèani. To vjenèanje priznaoje cijeli svemir, poèevši od naših roditelja — osobito mojih koji su imalislobodne nazore.Ponekad bi moju suprugu pozvali da kod nas prespava - obratno se nije nikadadogaðalo, jer su njezini roditelji smatrali da je još "prerano". Ovo69

ogranièenje me zbunjivalo; oni su znali da njihova kæi èesto kod mene provedenoæ. Prijestup je, dakle, bio dopušten u mojoj kuæi, ali ne i u njihovoj. Misliosam da je to neobièno, no iz straha da ne povrijedim Juliette, nisam o tomegovorio.

Moji roditelji nisu bili bogati: u kupaonici smo imali samo tuš, ne i kadu. Zbogtoga kada za mene predstavlja simbol raskoši. Kupaonica se nije grijala i, iakone razumijem zbog èega mi se to toliko sviða, uvijek æu se sjeæati jednogdogaðaja. Juliette i ja smo se od dana našega vjenèanja uvijek zajedno prali i

pritom me to ni najmanje nije smetalo: golotinja moje supruge bila je tek jednaod prirodnih pojava, jednako kao kiša ili zalazak sunca, i nikada mi ne bi palona pamet da u njoj vidim i trag erotizma.Osim zimi. Uveèer, prije spavanja, otišli bismo se zajedno istuširati. Svuæi seu onoj ledenoj kupaonici nije bilo lako: prava pustolovina. Pri svakom svuèe-nom

komadu odjeæe vrisnuli bismo od hladnoæe koja bi nas dodatno obuzimala. Tako da bi, u trenutku kada bijasmo goli poput sljepica, od nas ostajao tek dugi krikledene patnje.Kliznuli bismo iza zavjese, a ja bih otvorio slavinu. Najprije bi poèela teæi

polarno hladna voda, zbog koje smo ispuštali još jednu provalu krikova. Moja70

nedozrela družica umatala bi se u plastièan zastor ne bi li se nekako zaštitila. A onda bi iz tuša u sekundi stala prskati kipuæa kiša, te bismo svojezaprepaštenje izražavali pištavim smijehom.Ja sam bio muško: na meni je bilo da prilagodim temperaturu vode. Zamršenzadatak, jer veæ i na najmanji dodir slavine, mlaz bi od kipuæega postajaoledenim i obrnuto. Bilo mi je potrebno najmanje deset minuta prilagodavanja da

bih dobio kako-tako podnošljivu temperaturu. Ogrnuta svojim plastiènim plastom,Juliette bi se za to vrijeme smijala od užasa pri svakom preokretu.



Kad bi voda postala ugodna, pružio bih joj ruku da mi se pridruži pod mlazom.Zastor bi se tada odmotao i iz njega bi izronila jedna bijela mršavica od desetgodina, po kojoj se prosipao bujan slap ridaste kose. Od te ljepote ostajao sam

bez daha.Šæuæurila bi se pod okriljem tekuæeg mlaza i za-brektala od užitka jer sam

prekrasno prilagodio temperaturu. Uzeo bih njezinu dugaèku kosu i smoèio je,

zadivljen nad time kako joj se obujam smanjivao pod vodom. Stegnuo bih je poputkonopca. Njezina uska leda s lopaticama što su stršale poput sklopljenih krilaotkrivala bi mi se tada u svoj svojoj bljedoæi.Uzeo bih komad sapuna i stao joj ga trljati u kosu

sve dok ne bih dobio pjenu. Svu kosu skupio bih joj na tjemenu, te je mijesio ioblikovao u krunu veæu od njezine glave. Zatim bih joj nasapunao tijelo: dok bihjoj prelazio izmeðu bedara, Juliette bi ispuštala prodorne krike jer ju je toškakljalo.Potom bismo jedno drugo satima ispirali. Tako nam je ugodno bilo pod tim toplim

mlazom vode, da nam se ni najmanje nije dalo van. A ipak se i na to jednom trebalo odluèiti. Ja bih jednim potezom zatvorio slavinu, moja supruga bi

odgurnula zastor, tako da bi nas obuhvatio val hladnoæe. Sporazumno bismo vrisnuli i jurnuli prema ruènicima.Juliette bi pomodrila od hladnoæe, morao bih je trljati ruènikom da je ugrijem.Smijala bi se, cvoko-tala zubima i zatim bi rekla: "Umrijet æu." Odjenula bisvoju dugaèku bijelu spavaæicu, te mi zapovjedila da i ja brzo doðem u krevetkako bih je zagrijao.Ušao bih u sobu, a ispod perine bi izvirivala tek mokra kosa kao jediniopipljivi znak njezine prisutnosti, jer onaj pernati prekrivaè nad njezinim sesitnim tijelom nije uspijevao ispupèiti. Uvukao bih se pokraj nje i ugledaonjezino lakrdijaško lice. "Hladno mi je", rekla bi. Uzeo bih je stoga u naruèje,èvrsto je stisnuo i u vrat joj stao puhati svoj vreli dah.I tako, jedina sjeæanja moga djetinjstva koja bi

bilo moguæe nazvati erotskima, povezana su sa zimom. Zapanjuje me naèin na kojise u njima stalno izmjenjuju užitak i bol: kao da mi je sve ono smrzavanje bilo potrebno da bih postao svjestan ne samo neodoljive privlaènosti svojedesetogodišnje supruge, nego i naèina na koji sam u njoj mogao uživati.U ovom trenutku shvaæam da su to najljepše uspomene mojega djetinjstva, a samim tim i cijeloga mojega života.Zašto mi je, kvragu, bio potreban muèitelj da bih u svojem pamæenju pronašaotakvo blago?Juliettina kosa bila je sijeda i kratko ošišana. Osim toga, nije se

promijenila. Ništa na njoj nije govorilo o starenju. Baš suprotno, izgledala jekao da je upravo preboljela kakvu dugu bolest kojoj je morala žrtvovati svojeruno.Kosa koja joj je preostala sada je bila predivne, gotovo umjetne boje: plavkasta

bjelina što podsjeæa na kakvu romantiènu baletnu haljinicu. A kako je tek bila meka! Kao da nije s ovoga svijeta. U usporedbi s njezinom, ikosica kakva dojenèeta je gruba. Valjda samo anðeli imaju takvu kosu.

Anðeli nemaju djece, pa tako ni Juliette. Ona je svoje vlastito dijete — i moje.73I

Dani tako sporo prolaze da je to nepojmljivo. Svi se tuže na to da vrijeme brzo prolazi. To nije toèno. A osobito nije bilo toèno toga sijeènja. Da budem odreðeniji, svako razdobljedana imalo je svoj ritam: veèeri su bile duge i blage, jutra kratka i puna nade.

Na poèetku poslijepodneva, neka neizgovorena tjeskoba vrtoglavo bi ubrzala prolaženje minuta. A onda, u 4 sata vrijeme bi stalo kao u blato zaglibljeno.



Ništa nije bilo kako treba: razdoblje posveæeno gospodinu Bernardinu naposljetkuse pretvorilo u okosnicu naših dana. Jedno drugome nismo se to usudili priznati,no bili smo sigurni da o toj stvari imamo isto mišljenje.Ja sam odluèio biti junaèan. Kad se naš gost veæ bijaše odluèio na potpunušutnju, nije li bilo logièno da ga ja zaspem neprekinutom, nesnosnom bujicom rijeèi? Neprekinutom zbog toga da meni ne bude dosadno, nesnosnom zato da

dosadno bude njemu. Moram priznati da mi se znalo dogoditi da uživam u toj zadaæi. Ja u društvudrugih nikada nisam mnogo govorio — pod pretpostavkom da je doktorovu nazoènost

moguæe nazvati "društvom" — a otada sam na to bio osuðen. Iako je ovdje postojala jedna bitna razlika — u gimnaziji sam nastojao zadobiti pozornostuèenika — moje profesorsko iskustvo74

u tome mi je pomagalo. U mojemu dnevnom boravku bilo je upravo suprotno: svojskisam nastojao biti što odbojniji.I tako sam došao do otkriæa jedne nedvojbene istine: mnogo je zabavnije bitidosadan nego zanimljiv. Kad bih na predavanju pokušavao o Ciceronu stvoriti živusliku, znalo bi mi se dogoditi da se u sebi gušim od dosade. Nasuprot tome, dok

sam našega muèitelja obasipao biserima svoje teško probavljive uèenosti, nisam se mogao suzdržati od klicanja. Konaèno sam shvatio zbog èega su javni predavaèigotovo uvijek smrtno dosadni.Kako sam u tom poslu dosadnjakoviæa bio tek poèetnik, znalo bi mi se dogoditi da

mi mozak odjednom stane. Popunjavao sam te praznine kako sam znao. Jednoga dana, pošto sam sat vremena govorio niz šupljih fraza o Heziodu, odjednom više nisam znao što bih rekao. Tada me sam vrag natjerao da postavim sljedeæe indiskretno

pitanje: — A gospoda Bernardin? Našem susjedu trebalo je neko vrijeme da odgovori, i taj put sam ga shvaæao:nije èudno što se èovjek osjeæa kao iz sedla izbaèen kada mu postavite pitanje onjegovoj ženi, a još prije pet sekundi ste razglabali o Heziodu1.75

Tako da mi i nije odgovorio. Zadovoljio se time što mi je uputio pogled prepun bijesa. No veæ odavno se nisam više zbog toga vrijeðao, jer sam shvatio jedinusveopæu istinu: Palamede Bernardin bez prestanka je djelovao nezadovoljno.Ustrajao sam na svome pitanju:

— Zaista. Svakoga vas dana primamo u goste i znate koliko nam to èinizadovoljstvo. No bili bismo još sretniji kad bi se i vaša supruga udostojiladoæi s

vama.Zapravo sam samome sebi govorio da bi prisutnost njegove bolje polovice samo još

pogoršala situaciju. No èinilo se da naš gost ne cijeni pretjerano moju ideju,zbog èega sam je smatrao još boljom.

— Palamede, ja dobro poznajem vašu posloviènu tankoæutnost. Sto kažete na to dasutra poslijepodne zajedno doðete na kavu ili èaj?Tišina.

— Juliett bi bilo uistinu drago da ima žensko društvo. Kako je ime gospodiBernardin?Petnaest sekundi razmišljanja.

— Bernadette. — Bernadette Bernardin?Sav oduševljen zbog svoje neotesanosti, prasnuo sam u blesav smijeh.

— Palamede i Bernadette Bernardin. Jedno èudno i jedno obièno, ali uèestalo ime,udruženi u cjelinu. Pa to je prekrasno!Tada se dogodila jedna neoèekivana stvar: naš susjed zauzeo je stav.

— Ona neæe doæi.



— Oh, pardon, uvrijedio sam vas! Molim vas, oprostite mi. Vaša imena su zaistadražesna.

— Nije zbog toga.Rijetko kad je toliko govorio.

— Zar je možda bolesna? -Ne. Nastavio sam, posve svjestan svoje indiskretnosti i zadovoljan zbog nje:

— Dobro se s njome slažete? -Da. — Palamede, ako je tako, onda se nemojte prene-magati! Dajte, dogovorili smo se. A kako bismo vas prisilili da nas upoznate sa svojom supruguom, ne pozivamo vassamo na èaj, nego na zajednièku veèeru, sutra u 8 sati. A kako i sami znate,

vrlo je nepristojno odbiti poziv na veèeru.Juliette je izašla iz kuhinje i stala me prestravljeno promatrati. Smirio sam je

pogledom, te bez i najmanjeg oklijevanja nastavio:77

- No, s obzirom da æemo radi jedne tako uzvišene prilike morati poduzeti neke pripreme, jedino vas molimo, dragi Palamede, da sutra poslijepodne ne doðete knama. Ovaj put æemo prièekati veèer kako bismo se vidjeli.Juliette se vratila u kuhinju ne bi li sakrila provalu smijeha.

Gospodin Bernardin bio je zaprepašten. Nedvojbeno je upravo zbog toga otišao, oèuda li, u 5 minuta do 6. Bio sam presretan.U šoku zbog njegova poraza, ali i zbog našega nepriliènog poziva, moja supruga ija još dugo smo se previjali od smijeha.- Emile, kad bolje razmislim, trebali bismo ih . pozivati svake veèeri. Tako

bismo poslijepodne bili slobodni. — Odlièna ideja. No prièekajmo prije nego otkrijemo sve èari gospode Bernardin.Kladim se da je silna.¦

— Ne može biti gora od svoga muža. V; Iskreno smo bilinestrpljivi da je vidimo. > Juliette se probudila u 5 sati ujutro. Dogaðaj ju je to+ liko uzbuðivao da sam se poèeo brinuti.

78,Uz osmijeh šestogodišnje djevojèice, upitala me:

— A da im pripremimo neku odvratnu hranu? — Ne. Nemoj zaboraviti da je i mi moramo jesti. -Misliš? — A kako drukèije? U svakom sluèaju, to ne bi bila dobra taktika. Baš obratno, bolje bi bilo da pripremimo preobilnu gozbu, pa da im zbog toga bude neugodno.Odjenut æemo pretjerano elegantnu odjeæu. Ponudit æemo im nepodnošljivo

profinjena jela... — Ali... mi nemamo ni tako raskošnu odjeæu ni tako raskošne sastojke. — To sam samo tako rekao. Cilj igre je da za njih po svemu budemo predobri. A toi jesmo.I bili smo. Dnevni boravak oèistili smo i ulaštili da se sve sjajilo. Cijelo

poslijepodne proveli smo u pripremanju jela. S dolaskom veèeri, odjenuli smonajneprikladniju odjeæu.Juliette je odabrala pripijenu haljinu od crnoga baršuna koja je isticalanjezinu vitku liniju.Kaže se da je toènost kraljevska vrlina. Ali kojega bi to kralja toènost resilakao jedina njegova vrlina? E, pa, našega susjeda. On je uvijek dolazio navri-jeme, ni minutu prije ni minutu kasnije.Toèno u 8 sati, netko je pokucao na vrata.79

Gospodin Bernardin èinio nam se vitkim i razgovorljivim. Zar je smršavio, zar jenauèio govoriti? Ni u najluðim snovima.Stvar je u tome što smo upoznali njegovu suprugu.

Prije mnogo vremena Juliette i ja gledali smo Fellinijev Satiricon. Kao da smogledali projekciju Povratka (ivih mrtvaca, Juliette ni na trenutak nije



ispuštala moju ruku. U sceni u kojoj dolazi do otkriæa hermafrodita u peæini,toliko ju je bilo strah da sam mislio da æe izaæi iz kina.Kad je gospoda Bernardin ušla na vrata, prestali smo disati. Ulijevala je strahisto toliko koliko i ono felinijevsko stvorenje. Ne, nije mu nalikovala, dalekood toga, samo je, kao i ono, utjelovljavala krajnju granicu ljudskosti.Susjed je prešao naš prag, te potom ispružio ruku prema van: unutra je povukao

nešto golemo i sporo. Rijeè je bila o gomili mesa koje je odjenulo haljinu, ilitoènije, koje je netko umotao u komad tkanine. Vrijeme je bilo da se suoèimo s neizbježnim: kako uz doktora nije više nikoga bilo, valjalo nam je zakljuèiti da se ta izraslina zove Bernadette Bernardin.i.Zapravo, ne: rijeè izraslina nije prikladna. Nje-*80

zino salo bilo je preglatko i prebijelo, a da bi podsjeæalo na bilo kakvoraspadanje.Cista, ta stvar bila je cista. Eva bijaše stvorena od Adamova rebra. GospoðaBernardin nedvojbeno je kao cista izrasla u trbuhu našega muèitelja. Lijeènici

ponekad znaju operirati bolesnika od unutarnje ciste koja je dvostruko, èak

trostruko teža od samoga bolesnika: Palamede je oženio istu onu naslagu mesa od koje su ga prethodno oslobodili.Ovakvo objašnjenje bilo je, naravno, moja èista elukubracija. A ipak je, kad sesve uzme, djelovalo vjerojatnije od "racionalne" verzije, od one da je ovaoteklina jednom bila žena, i to takva da je netko mogao poželjeti da se njomeoženi. Ne, moj razum nije mogao prihvatiti takvu moguænost.

Nije bio trenutak za razmišljanje: braèni par je trebalo ugostiti u našemu domu.Juliette se ponašala kao prava junakinja. Približila se cisti i pružila joj rukuuz sljedeæe rijeèi:- Draga gospoðo, kako mi je drago da sam vas upoznala!

Na moje veliko iznenaðenje, od masne gromade odvojila se jedna lovka i dopustilada je dodirnu prsti moje supruge. Ja nisam imao hrabrosti uèiniti isto81

što i ona. Dva teretnjaka odveo sam u dnevni boravak.Gospoda se složila na poèivaljku. Gospodin je sjeo u svoj naslonjaè. Nakon toga

više se nisu ni micali, ni govorili.Bili smo zaprepašteni. A osobito ja, jer sam bio uzrok te invazije — toga salašto se poput valova razbijalo pod našim krovom. A kad pomislim da sam sve to

poduzeo kako bih našega susjeda doveo u neugodnu situaciju!Bernadette nije imala nosa; umjesto nosnica imala je dvije slabo uoèljive rupe.Sitni rascjepi smješteni nešto poviše sadržavali su oène jabuèice: vjerojatnooèi, iako ništa nije navodilo na to da mogu vidjeti. Najviše su me zanimalanjezina usta: èovjek bi rekao da pripadaju hobotnici. Pitao sam se ima li tajotvor sposobnost proizvodnje zvukova.Obratio sam joj se vrlo kulturno i tako prirodno da sam i samoga sebe iznenadio.

— Draga gospodo, èime vas mogu poslužiti? Likerom od crnog ribiza? Dva prstaserija? Èašicom porta?Dogodila se zastrašujuæa stvar: gomila sala okrenula se prema svome suprugu iizrigala nekoliko82

prigušenih groktaja. Palamede, a izgleda da se on razumio u krèenja, nam je preveo: — Bez alkohola. Zaprepašteno sam ustrajao: — Voæni sok? Od naranèe, jabuke, rajèice? Nova salva zvukova. Prevodilac nam je prenio: — Èašu mlijeka. Toploga i bez šeæera. A nakon deset sekundi nelagode, dodao je:

— Ja æu liker od crnog ribiza.



Juliette i ja bili smo presretni što nam se ukazala prilika da pobjegnemo usigurnost kuhinje. Dok se mlijeko grijalo, nismo se usudili jedno drugo ni

pogledati. Kako bih olakšao atmosferu, prošaptao sam: — Da joj to uspemo u boèicu s dudom? Djevojèica sijede kose poèela se grèevitosmijati. Salasta lovka usput je dodirnula moju ruku kadasam joj pružio èašu. Niz kralježnicu su mi prošli srsi gaðenja.

To nije bilo ništa u usporedbi s ogavnošæu zbog koje mi se ukoèila èeljust utrenutku kada se èaša utaknula u njezina usta. Taj otvor podvinuo je ono što muje služilo umjesto usana, te je stao uvlaèiti. Mlijeko je bilo usisano sveodjednom, no progutano

u više navrata; svaki gutljaj stvarao je zvuk poput gumene sisaljke dok pokušavaotèepiti slivnik.Bio sam izvan sebe od užasa. Brzo, prièaj, reci bilo što!- Koliko dugo ste u braku?Èim bih joj dopustio da doðe do rijeèi, moja podsvijest uvijek je bilaindiskretna.- Èetrdeset pet godina.Èetrdeset pet godina s ovom cistom. Poèeo sam shvaæati mentalno stanje ovoga

èovjeka.- Dvije godine više od nas - rekao sam pun divljenja prema toj braènojdugovjeènosti.Osjeæao sam da zvuèim lažno. Zbog toga više nisam uspijevao kontrolirati ono štosam govorio. Tako da sam postavio ovo nakazno pitanje:- Imate li djece?

Veæ sljedeæeg trenutka prokleo sam samoga sebe. Tko može imati djece s ... tim?Ipak, od reakcije gospodina Bernardina sam se sledio. Postao je crven od bijesa,te je mahnitim glasom rekao:- To pitanje ste mi veæ postavili! Prvoga dana! Dahtao je od bijesa. Naizgled seèinilo da ga nijerazljutila nepromišljena okrutnost mog pitanja, nego èinjenica da je na njega

veæ odgovorio. U svjetlu te eksplozije shvatio sam kako je izvanredno pamæenje

'.84

našega muèitelja. Ta sposobnost nije mu služila ni za što drugo osim za ljutnju,i to onda kad bi u pamæenju neke treæe osobe uoèio grešku.Promucao sam ispriku. Tišina. Više se nisam usudio progovoriti. Nisam se mogaosuzdržati od promatranja gospode Bernardin. Oduvijek su me uèili da senenormalne ljude ne smije gledati. No to je bilo jaèe od mene.Primijetio sam da, iako joj je najvjerojatnije bilo sedamdeset godina, ta stvarnije tako i izgledala. Njezina koža — to jest, membrana što je omotavala tajkomad sala — bila je glatka i bez bora. Na glavi je imala lijepu crnu kosu,zdravu i bez ijedne sijede vlasi.

Neki unutarnji demonski glas šapnuo mi je: "Da, Bernadette je svježa kao prvoga

dana." Ugrizao sam se za usnu kako bih sprijeèio nesuzdrživu provalu smijeha.Tada sam primijetio modar rubac kojim joj je netko — nedvojbeno Palamede —

povezao nekoliko pramenova kose. Ova želja za sviðanjem dokrajèila je mojeodolijevanje: poèeo sam jadno, boležljivo štucati.Kad sam smogao snage da se zaustavim, primijetio sam da me gospodin Bernardin

promatra nepomiènim, nezadovoljnim pogledom.Božanska Juliette pritekla mi je u pomoæ:

— Emile, hoæeš li se, molim te, pobrinuti za veèeru? Hvala ti, srce si.Pošto sam ponovno ušao u kuhinju, èuo sam je kako se upušta u dugaèak monolog:

— Jeste li veæ primijetili kako je drag moj suprug? Ponaša se prema meni kao dasam princeza. I to je tako od moje šeste godine. Tako je, bilo nam je oboma šestgodina kada smo se upoznali. Zavoljeli smo se veæ od prvog trenutka. I nismo se

nikada rastali. U pedeset devet godina zajednièkoga života uvijek smo ineprestance bili sretni. Emile je muškarac izvanredne inteligencije i kulture.



Moglo mu je sa mnom biti dosadno. Ali nije! Imamo samo lijepe uspomene. Kad sam bila mlada, imala sam vrlo dugu svjetlosmedu kosu. On se o njoj brinuo: prao juje i èešljao. Nijedan profesor grèkoga i latinskoga nije tako dobar frizer. Nadan našega vjenèanja poèešljao mi je pundu kao iz bajke. Evo, pogledajtefotografiju. Bile su nam dvadeset i tri godine. Emile je bio tako lijep!Uostalom, još uvijek je lijep. Znate li da još èuvam svoju vjenèanicu? Još i

sada je koji put odjenem. Mislila sam je veèeras odjenuti, ali bi vam to možda bilo èudno. Gospodo, ni ja nemam djece. I nije mi zbog toga žao. Danas je takoteško biti mlad. U naše je doba bilo lakše. Roðeni smo s mjesec dana razlike,86

on 5. prosinca 1929., a ja 5. sijeènja 1930. Bilo nam je petanest godina kada jezavršio rat. Kakve li sreæe da nismo bili stariji! Emile bi morao otiæi na

bojište, možda bi ondje i poginuo. Ja bez njega ne bih mogla živjeti.Razumijete, zar ne? I vi veæ tako dugo živite zajedno.Provirio sam iz kuhinje da bih pogledao predstavu. Juliette je ushiæeno govorilasama sa sobom dok je muèitelj gledao uprazno. Bilo je nemoguæe saznati što jeradila susjeda.Trebalo je sjesti za stol. Smještanje gospoðe Ber-nardin za stol bila je prava

kušnja. Dvije treæine njezine mase prelijevale su se s obje strane stolca. Hoæeli se možda prevrnuti? Kako bismo izbjegli slièan odron, ukliještili smo njezinstolac što bliže stolu. Na taj naèin joj je mesina bila zaglavljena. Ali ukobasicu sala složenu oko njezina tanjura bolje da niste gledali.Bilo je to prije godinu dana, tako da se ne sjeæam okusa hrane. Jedino se sjeæam da smo s najveæom pomnjom pripremili najprofinjeniji jelovnik. Biserje pred svinje? Gore od toga. Svinje jedu sve bez razlike, a ipak se èini da u tome naodreðeni naèin uživaju.Susjed je jeo pohlepno i s gaðenjem. U sebe je uba-87

civao velike kolièine hrane i pritom se èinilo kao da je smatra ogavnom. Ni ojednom jelu nije ništa rekao. Za vrijeme objeda rekao je tek jednu, za njega

neoèekivano dugu reèenicu: — Vi tako puno jedete, a ipak ste mršavi!Tu tvrdnju izbacio je ljutito. Samo što mu nisam odvratio da bi nam bilo boljeda se požurimo, s obzirom na to kako su nam malo hrane ostavili. Bio sam dovoljno mudar da tu primjedbu zadržim za sebe.Kretnje gospode Bernardin bile su krajnje spore. Pomislio sam da bih joj trebao

pomoæi pri rezanju mesa, ali i sama je s time izlazila nakraj. Zapravo sunjezina usta obavljala posao noža. Goleme komade prinosila bi do otvora, neka

vrst kljuna-usana uzela bi jedan dio. Lovka bi se potom ponovno usporenospustila i višak odložila u tanjur koji je naposljetku podsjeæao na kakvuskulpturu saèinjenu od hrane.Ovaj ples bio je po neèemu dražestan. Tek zbog onoga što su nakon njega

proizvodila njezina usta dolazila vam je želja za povraæanjem. Neæu to

preprièavati. Ako ništa drugo, susjedi se barem kao olakotna okolnost moglo pripisati da je možda ipak uživala u hrani. Nasuprot tome, lik njezina supruga bio je izrazitorjeèit: nemoguæe je bilo i zamisliti nekoga tko88

kuha lošije od nas. To ga nije spreèavalo da prazni tanjur za tanjurom, baš kaoda želi reæi: "Netko i to mora."

Vjerojatno je i Juliette pomislila isto što i ja, jer je postavila ovo pitanje: — Gospodine, što obièno jedete?Petnaest sekundi razmišljanja iznjedrilo je ovu reèenicu:

— Juhu.To je moglo znaèiti sve i svašta, no dodatno objašnjenje nismo dobili. Uzalud

smo se trudili: "Kakvu juhu? Bistru, pasiranu, riblju, od graška, s kockicama pržena kruha, komadiæima mesa, s tjesteninom, s nasjeckanim bosiljkom, hladnu,



od bundeve, vrhnjem, naribanim sirom, od poriluka...?" Jedini odgovor koji smosvaki put dobivali bio je:

— Juhu. A ipak ju je pripremao on sam. Nedvojbeno smo previše tražili.Desert je bio prava katastrofa. To je jedini dio objeda kojega se sjeæam, i to srazlogom: profiteroli s preljevom od topljene èokolade. Od pogleda na èokoladu i

njezina mirisa, cista se uzbudila. Htjela je za sebe zadržati posudu s preljevom, a kolaèiæe prepustiti nama. Juliette i ja lako smo pristali na takvu89

vrst prijedloga, jer smo svakako željeli izbjeæi dramu. Tada se umiješaogospodin Bernardin.Prisustvovali smo braènoj svaði treæe vrste. Lijeènik je ustao i nekoliko

profiterola odluèno spustio u tanjur svoje bolje polovice. Zatim ih je preliorazumnom kolièinom èokolade, a posudu s preljevom stavio izvan njezina dosega.Cim se predmet njezine pohote udaljio, supruga je udarila u cviljenje u kojemunije bilo ni trunke ljudskoga. Lovke su se izduživale koliko god su mogle usmjeru Graala. Lijeènik ga je uzeo i stisnuo uz sebe te èvrstim glasom rekao:

— Ne, ne smiješ, ne! Bernadette urla.

Moja supruga promuca: — Gospodine, možete joj to dati. Ja mogu istopiti još èokolade, to jejednostavno.Ovaj pokušaj nije izazvao reakciju. Meðu Bernar-dinovima je ton postajao sveoštriji. On je vikao: "Ne!" Ona je vikala nešto što je podsjeæalo na nekakvonarjeèje. Malo-pomalo prepoznali smo jednu rijeè:-Juha! Juha!

A tako znaèi, ona je mislila da je rijeè o jednoj od varijanti njezine osnovne prehrane. Bio sam dovoljno glup da joj kažem:90

— Ne, gospoðo, to nije juha, to je preljev. To se ne jede onako kako se jedejuha.

Cisti se izgleda uèinilo da pred sobom ima licemjera koji joj nešto glupoobjašnjava, te je stoga još jaèe zaurlala.Juliette i ja željeli smo u zemlju propasti. Svaða je postajala sve gorom,nikakav rasplet nije bio na vidiku. Tada je Palamede primijenio takvo rješenjekakvo ni Salomonu ne bi palo na pamet: izvadio je žlicu iz posude, polizao je, aonda naiskap popio sav preljev. Zatim je posudu odložio na stol, dok mu se nalicu moglo proèitati koliko mu je bila odvratna ta èokolada.Prolomi se i posljednje cistièno zapomaganje:-Juha!Svladana, ražalošæena, stvar se nakon toga smirila. Svoj tanjur više nije ni

pogledala. Moja supruga i ja bili smo ogorèeni. Kakav grozni èovjek! Na silu polokati preljev koji ionako ne voli, i to pod izgovorom da tu nesretnu hendikepiranu

ženu nauèi dobrom ponašanju! Zašto nije mogao podnijeti da njegova supruga uneèemu uživa? Bio sam spreman ustati i pripremiti èitavu zdjelu topljeneèokolade za ovoga jadnog sisavca. No, veæ ne znam koji put, bojao sam se

muèiteljeve reakcije.91

Od toga trenutka, prema Bernadette smo osjeæali simpatiju prepunu nježnosti.Poslije veèere, našu uzvanicu i sve njezine kilograme ponovno smo postavili na

poèivaljku, dok se lijeènik uvalio u svoj naslonjaè. Juliette je upitala želi litko kavu. Gospodin je prihvatio; gospoda, koja se durila, nije ispustila nizvuka.

Moja supruga nije inzistirala, te se izgubila u kuhinji. Nakon deset minuta vratila se s tri kave i jednom velikom šalicom topljene èokolade.

— Juha — rekla je dok ju je uz ljubazan osmijeh pružala onoj masi.



Palamede je djelovao nezadovoljnije nego ikad, no nije se usudio prosvjedovati.Poželio sam zapljes-kati: kao i obièno, Juliette je bila hrabrija od mene.Cista se opijala preljevom i mukala od miline. Bilo je odvratno, ali bili smo

presretni. Ponovna srdžba njezina muža èinila nas je još sretnijima.Upustio sam se u monolog o ulozi Parmenida u razvoju filozofijskog rjeènika.Uzalud sam bio nepodnošljiv, zamoran, zamršen i suhoparan, moji gosti nisu

pokazivali ni znaka oèaja. Malo-pomalo, uoèio sam da cijene moju logoreju. Ne zbog toga što bi ih zanimaloto što sam govorio, nego zbog toga što sam ih uspavljivao. Gospoða Ber-92

nardin bila je tek golem probavni organ. Jednolièan zvuk što je izlazio iz mojihusta pružao joj je onaj èudesni mir o kojemu sanjaju meki unutarnji organi.Susjeda se veèeras upravo fantastièno provodila.Toèno u 11 sati, doktor ju je dignuo iz poèivaljke. Ako "nemoguæe" nijefrancuski, "hvala" nije bernar-dinovski. A u ovom sluèaju, zahvaliti smo im htjeli mi, buduæi da su bili na odlasku.Bili su ostali samo tri sata što bi se, da je rijeè bila o obiènim gostima,

moglo protumaèiti gotovo kao uvreda. Jedino što su tri sata provedena u društvu

s Bernardinovima na èovjeka djelovala kao da ih je šest. Bili smo premoreni.Palamede je otišao u noæ i za sobom odvukao svoj braèni teret. Nalik kakvom golemome mornaru koji za sobom šlepa svoju barku.Sljedeæega jutra probudili smo se s opakim osjeæajem da smo poèinili pogrešku.Koju? Nismo to znali, no nismo dvojili da æemo zbog nje snositi posljedice.

Nismo se usudili o tome govoriti. Pranje suda od prethodnoga dana èinilo nam se pravom dobrobiti: neugodne zadaæe drage su svim ubogim vojnicima, jer ihsmiruju.93

Došlo je i poslijepodne, a mi još nismo progovorili ni rijeèi. Dok je gledalakroz prozor, Juliette je blagim glasom ispalila prvi plotun:

— Misliš li ti da je ona bila takva i kad ju je oženio?

— I ja se to pitam. Kad je èovjek gleda, èini se nemoguæim da je nekoæ bilanormalna. S druge strane, ako je oduvijek bila... takva, kako to da ju je htiooženiti?

— Lijeènik je. — Vjenèati se s takvim sluèajem znaèilo bi malo predoslovno protumaèiti profesionalnu dužnost. — Ali takve stvari se dogaðaju, zar ne? — Morat æemo se složiti s èinjenicom da je takvo tumaèenje najmanjenevjerojatno.

— Znaèi da je gospodin Bernardin svetac. — Èudna li sveca! Sjeti se dogaðaja s èokoladnim preljevom. — Juha. Da. Znaš, kad èovjek èetrdeset pet godina živi s takvom osobom možda sei promijeni.

— To je nedvojbeno pridonijelo tome da ima tako pogani jezik. Kad èovjekèetrdeset pet godina ne govori...

— Ona, naprotiv, govori. — Izraziti se može, to je sigurno. Ali nikakav raz-94

govor nije moguæ, vidjela si. Zapravo, sve je jasno: Bernardin je u ovu zabitdošao samo zato da bi skrio svoju ženu. I takva sirovina je postao samo zato štoje bio u dodiru s njom — samo s njom. A kod nas seN svakoga dana nameæe cijeladva sata zbog toga što ono još preostalo ljudsko u njemu ima potrebu za ljudima.

Mi smo njegova posljednja slamka spasa: bez nas, on bi potonuo u isto onakvostanje lièinke u kakvome je njegova bolja polovica.

— Postaje mi jasno zbog èega su prethodni stanari ove kuæe odlazili.

— Istina, bili su prilièno neodreðeni kod tog pitanja...



— A i mi nadasve ništa nismo željeli znati. Bili smo se zaljubili u Kuæu. Da sunam rekli i da u podrumu ima štakora, mi bismo zaèepili uši.

— Draži bi mi bili štakori. — I meni. Sredstvo protiv štakora postoji, ali protiv susjeda ne. — A osim toga, sa štakorom èovjek ne mora voditi nikakve razgovore. Upravo to jenajgore: to što èovjek mora voditi razgovore.

— U našem sluèaju, potrebno je održavati monologe. — Da. Strašno je kad pomisliš da protiv ovakve95

vrste štetoèina ne postoji nikakvo zakonito sredstvo obrane. U oèima zakona,gospodin Bernardin je idealan susjed: šutljiv je - to je najmanje što bi se

moglo reæi. On ne radi ništa što je zabranjeno. — Pa ipak, gotovo da nam je razvalio vrata. — Da ih je barem razvalio! Imali bismo izvrstan motiv da se žalimo na policiji.Ovako nemamo ništa. Kad bismo otišli na policiju i rekli im da nas Pala-medesvakoga dana dva sata opsjeda, u lice bi nam se nasmijali.

— Bi li nam policija zabranila da mu ne otvorimo vrata? — Juliette, veæ smo o tome razgovarali.

— Razgovarajmo još! Ja sam spremna na to da mu više ne otvorimo vrata. — Bojim se da je to u meni ukorijenjeno. Ima u Bibliji jedna reèenica koja kaže:"Kucajte i otvorit æe vam se!"

— Nisam znala da si takav kršæanin. — Ne znam jesam li. Ali znam da ja moram otvoriti vrata ako netko kuca. To je preduboko u meni. Nije samo ono što nam je uroðeno tako nepovratno. Ni od steèenih osobina èovjek više ne može odustati. Ni od nekih temeljnih kulturnihnavika. Naprimjer, za mene bi bilo nemoguæe da prestanem ljudima96

govoriti dobar dan, ili da se prestanem s njima rukovati. — Misliš li da æe danas doæi? — Da se kladimo?

Tada me je spopao neki nervozni smijeh.Kada je netko pokucao na vrata, nije bilo ni 3 h 59, ni 4 h 01.Juliette i ja pogledali smo se kao prvi kršæani baèeni pred lavove u kakvojareni.Gospodin Bernardin pružio mi je svoj kaput i otputio se do svojega naslonjaèa.

Na trenutak sam pomislio kako se èini kao da je imao loš dan. Veæ sljedeæesekunde sjetio sam se da je svaki dan tako izgledao.U njegovoj prisutnosti nisam uspijevao izbjeæi parodiju: bio je to mehanizam osnovne samoobrane. Upitao sam ga izrazito mondenim tonom:

— Niste poveli svoju dražesnu suprugu?Uputio mi je tup pogled. Ponašao sam se kao da ga nisam primijetio.- Moja supruga i ja obožavamo Bernadette. Sada smo se upoznali. Ne biste se višetrebali ustruèavati da je povedete sa sobom.

97

Bio sam iskren: našega muèitelja, kad smo ga veæ morali trpjeti, smatrao sam slikovitijim u društvu njegove supruge.Palamede me promatrao kao da sam zadnji neote-sanac. Još uvijek me je mogaozbuniti. Poèeo sam frfljati:

— To je istina, uvjeravam vas. Nema nikakve veze to što je ona ... drukèija. Nama je jako draga. Naposljetku mi je odgovorio glasom poput doge: — Jutros je bila bolesna! — Bolesna! Jadnica, što joj je?Udahnuo je da bi izbacio pobjedonosnu, osvetnièku reèenicu:

— Previše èokolade.

Pogled pobjednika: bio je presretan što mu je žena bolesna, jer mu je to pružilo velièanstvenu priliku da nas optuži.



Glumio sam da ne razumijem: — Nesretnica! Tako je krhka. Petnaest sekundi praskanja. — Ne, nije ona krhka. Vaša hrana je prebogata. Bilo je jasno da nas je odluèioisprovocirati. Izmicao sam se poput jegulje:

— Varate se. Znate da su žene tako osjetljiva stvo-98

renja... Poput kineskog porculana! Dovoljno je i najmanje uzbuðenje i veæ imaju problema s probavom.Pri pomisli da sam ono èudovište nazvao kineskim porculanom, na jedvite jade sam se suzdržao od toga da ne puknem od smijeha. Susjed, meðutim, to nije smatraosmiješnim: njegovo debelo lice pred mojim se oèima zacrvenjelo od navale krvi.

Na vrhuncu srdžbe izrigao je sljedeæe rijeèi: — Ne! To je zbog vas! Zbog vaše žene! I zbog èokolade!Sav zadihan od bijesa, tada je podignuo bradu ne bi li tako naglasio neopozivostsvojega obrazloženja.Pa neæu mu se valjda još i isprièavati. Nadahnut zdravim razumom, osmjehnuo sam se:

— Oh, ali to nije ništa, kad je suprug tako veliki lijeènik...

On se ponovno zacrvenio u licu, zavrtio glavom, no nije imao ništa za reæi. — Dragi Palamede, isprièajte mi malo kako ste upoznali svoju suprugu — upitaosam ga tonom igraèa golfa.Èinio se tako razjaren mojim pitanjem, da sam pomislio kako æe sad-na otiæi i zasobom zalupiti vrata. Ali jao, svoje želje smatrao sam stvarnošæu. On jenaposljetku promumljao:99

— U bolnici.Upravo tako sam i pretpostavljao, no odglumio sam imbecila.- Bernadette je bila bolnièarka? Petnaest sekundi nijeme mržnje.-Ne. "':Bio sam zaboravio da mu nije trebalo pružiti priliku da upotrijebi jednu od

svojih dviju omiljenih rijeèi. Nakon toga "ne", uzaludno sam ga pokušavaodotjerati do zida, o gospodinu porijeklu nisam više dobio ni najneznatnijuobavijest.Primirio se. Malo-pomalo, svijest o vlastitoj pobjedi doprla mu je do mozga.Toèno je da smo ga stavili u vrlo osjetljiv položaj, da smo ga prislili da nam

pokaže svoju suprugu i da smo prekršili njegovu zabranu u zgodi s èokoladom, štoje predstavljalo udarac njegovu braènom autoritetu.

Ali, na kraju krajeva, pobjednik je bio on, pa naravno. Za pobjedu u ovojnemilosrdnoj borbi nije vam koristilo što ste inteligentniji i tankoæutnijièovjek, nije vam koristilo ni to što imate smisla za humor i što protivnikazasipate bujicama uèenosti. Pobijediti je mogla teža, nepomiènija, nasilnija,ne-pristojnija i praznija osoba.Bila je to rijeè koja ga je, nedvojbeno, najbolje saži-

ioo

mala: prazan. Gospodin Bernardin bio je toliko prazan koliko je bio debeo: akako je zaista bio debeo, u njegovu tijelu bilo je mnogo prostora za njegovu

prazninu. Tako je to u cijelome svemiru: šumske jagode, gušteri i aforizmi suzbijeni i u pamet dozivaju puninu, dok su divovske tikve, nabujci od sira i in-auguracijski govori napuhani u razmjeru sa svojom prazninom.

Nema u ovome ništa utješno: moæ praznine je zastrašujuæa. Njome vladajunemilosrdni zakoni. Na-primjer, praznina odbija dobrotu: tvrdoglavo æe seisprijeèiti na njezinu putu. Zauzvrat, praznina samo èeka moguænost da se ispunizlom, kao da je s njime vežu neki prastari odnosi, kao da i jedno i drugouživaju u svakom novom susretu posveæenome preprièavanju zajednièkih uspomena.

Ako voda ima pamæenje, zašto ga ne bi imala i praznina? Pamæenje izgraðeno na

ksenofobiji prema dobroti ("Tebe ne poznajem, i stoga te i ne volim, i ne vidim zbog èega bi se to ikad promijenilo") i na prijateljskim odnosima sa zlom



("Dragi moj stari druže, tolike si tragove u meni ostavio tijekom svojih mnogobrojnih boravaka, ti si ovdje kod kuæe!"). Naravno, uvijek æe biti ljudi koji kažu da dobro i zlo ne postoje: to su onikoji nikada nisu imali poslaIOI

s istinskim zlom. Zlo je mnogo uvjerljivije od dobra: to je zbog toga što serazlikuju po svojoj kemijskoj strukturi.Kao i zlato, u prirodi dobro nikada ne možete naæi u èistom obliku: stoga jenormalno da nikoga ne zadivljuje. Dobro ima nezgodnu naviku da ništa ne radi;najradije se izlaže javnoj kritici.Zlo je, pak, srodno plinu: nije ga lako vidjeti, ali ga se može prepoznati po

mirisu. Rasporeðeno u tankim, zagušljivim slojevima, ono je najèešæe u stanju mirovanja; zbog njegova izgleda najprije ga smatramo bezopasnim, no što ga višegledamo na djelu, to nam je jasnije koliki je prostor veæ osvojilo i koliki je

posao veæ obavilo, tako da se na kraju zaprepastimo kada shvatimo da je veæ prekasno. Plin nije nešto što možete protjerati.Èitam u rjeèniku: "Svojstva plina: ekspanzivnost, elastiènost, stlaèivost,težina." Ruku bih u vatru stavio da je rijeè o opisu zla.

Gospodin Bernardin nije bio zlo, on je bio jedna velika prazna mješina u kojojje drijemao zlokoban plin. Najprije sam mislio da je neaktivan, jer je satimaznao mirovati i ništa ne raditi. Bio je to tek privid: u zbilji, on me je upravouništavao.

U 6 sati je otišao.Sljedeæega dana je došao u 4 sata i otišao u 6.Dan nakon toga, dolazak u 4 sata, odlazak u 6.I tako redom.

Neki ljudi imaju ono što zovu svojima "od 5 do 7"; to je sramežljiv naziv zanevaljale sastanke. Predlažem da "od 4 do 6" bude ime za njihovu suprotnost.

— Ali on se ipak oženio s invalidom. — Je li to olakotna okolnost?

— Pokušaj zamisliti kakav mora biti život s tom ženom. — Dat æu ti da proèitaš Opasnu samilost. — Emile, ne možeš sve riješiti s knjigama. — Naravno da ne mogu. Ali i knjige su naši susjedi- snoliki susjedi, koji nam u posjet dolaze samo kad ih pozovemo i koji odlazeonda kada ih više ne želimo vidjeti. Pretpostavimo da je Zweig naš susjed.

— I što nam govori taj susjed? — Kaže da postoji dobra i loša samilost. Nisam siguran da gospodin Bernardin provodi onu dobru. — Imamo li prava osuðivati ga? — S takvim neotesanim stvorom imamo sva mo-IO2103

guæa prava. Ima li on pravo dolaziti k nama i svakodnevno nas dva sataugnjetavati?- Samo sam htjela reæi da je njegova želja da oženi Bernadette na poèetkusigurno bila velikodušna.- Jesi li vidjela kako se neku veèer prema njoj ponašao? Tebi je to

velikodušno? Nije dovoljno na sebe preuzeti brigu o hendikepiranoj ženi i misliti da si svetac.- Ne svetac. Valjan èovjek.- Nije on nikakav valjan èovjek. Biti dobar i raditi loša djela ne znaèi bitidobar.- A što bi s njom bilo da je nije oženio?- To nitko ne može znati. Kakva je ona bila prije èetrdeset pet godina? U svakom

sluèaju, bez njega ne bi bila nesretnija.



- A kakav li je on bio prije èetrdeset pet godina? Ne mogu zamisliti da je ikada bio mlad i vitak.- Možda i nije bio vitak.- Ali je bio mlad, jel' ti to jasno?- Neki ljudi nikada nisu mladi.- Ali, molim te, pa ipak je morao studirati tu medicinu! Misliš da mentalno

zaostala osoba to može?- Na kraju æu i u to povjerovati.- Ne, to je nemoguæe. Prije mi se èini da je jako

loše ostario. To se dogaða. Pogledaj nas, kakvi æemo mi biti za pet godina? — Jedno je sigurno: ti neæeš biti kao ona.Juliette se nasmijala i stala tuliti:-Juha! Juha!Probudio sam se usred noæi, zapanjen nad oèigled-nošæu koju se još nisam biousudio izgovoriti: gospodin Bernardin bio je mitski gnjavator.Istina, veæ smo otprije znali da je gnjavator. No to nije bilo dovoljno: mnogiljudi odgovaraju takvom opisu. Naš je susjed, meðutim, bio èisti predstavnik te

vrste.

Razmišljao sam o likovima starih ili modernih mitologija koje sam poznavao. Nazirao sam lepezu moguæih lica. Svi su veæ postojali, svi osim arhe-tipskogagnjavatora. Bilo je tu dosadnjakoviæa, br-bljavaca, zavodnika koji vas dovode doludila, do beskrajno dosadnih gospi, djece koju biste najradije bacili kroz

prozor. A ipak, nije bilo nikoga tko bi bio srodan našemu muèitelju.Bilo mi je dano da upoznam èovjeka koji, osim toga što gnjavi bližnjega svoga,ni izdaleka nema neki drugi zadatak ili razlog postojanja. Lijeènik?104105

Nisam nikada vidio da je ikoga izlijeèio. Èinjenica da je na Juliettino èelo položio dlan ili Bernadette sprijeèio da naiskap posrèe èokoladni preljev i nijeneki dokaz bavljenja medicinom.

Jedina istina bila je da je gospodin Bernardin na ovome svijetu boravio samozato da gnjavi ljude oko sebe. Dokaz: u njemu nije bilo ni atoma uživanja uživotu. Promatrao sam ga: njemu je sve bilo nemilo. Nije volio ni piti, nijesti, ni šetati prirodom, ni govoriti, ni slušati, ni èitati, ni gledati lijepestvari, ništa. Najgore od svega bilo je to što nije uživao èak ni u tome da megnjavi: èinio je to temeljito, jer takvo je bilo njegovo poslanje, no u tomenije nalazio ni zrnca radosti. Izgledao je kao da to što me gnjavi smatra jako

velikom gnjavažom.Da je samo bio poput onih starih èangrizavih žena koje perverzno uživaju kadanekoga uspiju namagarèiti! Veæ i sama pomisao na njegovu sreæu bila bi utješna.I tako je on trovao vlastiti život trujuæi moj. Bila je to prava noæna mora. Majoš i gore od toga: i najstrašniji snovi na kraju ipak završe, dok se mojojkušnji kraj nije nazirao.

Tako je, propitivao sam svoju buduænost: nije bilo nijednog razloga zbog kojega bi se moja situacija pro-106

mijenila. Ništa na cijelome obzorju ni izdaleka nije podsjeæalo na rasplet.Da ova kuæa nije bila Kuæa, mogli bismo otiæi. Ali previše smo voljeli svoj

proplanak. Samo da je Mojsije imao vremena stanovati u Obeæanoj zemlji, nikakav ga Bernardin iz nje ne bi otjerao.Jedna druga pretpostavka bila je rješenje svega ljudskoga postojanja: smrt.Prirodna smrt našega susjeda. Bilo bi to savršeno. Ali jao, zalud mu je bilosedamdeset godina i zalud je bio debeo, taj èovjek nije djelovao kao da umire.Uostalom, ne žive li lijeènici duže od prosjeka?Zadnja moguænost bila je ona koju je Juliette bez prestanka predlagala: da mu ne

otvorimo vrata. Podrazumijeva se da bih to ja morao uèiniti. Bio bi to mudarostanak unutar granica zakona. I da nisam bio tek jadan prestrašen profesorèiæ,



možda bih za to i smogao snage. Ali jao, nitko ne bira kakav æe biti. Ja nisam odabrao da budem plašljiv, to mi je bilo nametnuto.I ne bez osjeæaja za porugu, poèeo sam vjerovati da je to bila moja sudbina.

Nema toga èovjeka koji èetrdeset godina predaje grèki i latinski, a da nijezaljubljen u mitologiju. U tome prstu sudbine bilo je, dakle, ako veæ ne pravde,a onda barem suvislosti:

107

baš ja, filolog, morao sam upoznati nov arhetipski lik.To vam je isto kao da kakav hepatolog pred kraj života oboli od ciroze jetre: ta

bi nesreæa tako pogodila primjerenu osobu, na kraju krajeva.Okrenuo sam se u krevetu i nasmiješio se, jer upravo sam shvatio jednu žalosnu ismiješnu istinu, naime to da je smisao utjeha slabiæima.Svakako, vojska filozofa to je shvatila veæ i prije mene. No od tuðe mudrostinitko nikada nije imao koristi. Kada vas zahvati ciklon — rat, nepravda, ljubav,

bolest, susjed — uvijek ste sami, posve sami, kao da ste se tek rodili i nematenikoga svoga na svijetu.

— A da kupimo televizor?Juliette je gotovo prevrnula aparat za kavu.

— Ti si lud. — Ne za nas. Za njega. Kada doðe, lijepo bismo ga postavili pred televizor i mi bismo bili mirni. — Mirni, uz onu paklensku buku? — Pretjeruješ. Prostaèka jest, ali ne baš paklenska. — Ne, to nije dobra ideja. Moglo bi nam se dogoditi jedno od ovoga dvoga: iligospodin Bernardin ne voli televiziju, pa bi zbog toga bio još nezadovolj-108

niji nego inaèe, ali zbog toga svejedno ne bi dignuo sidro. Ili pak voliteleviziju, zbog èega bi kod nas provodio èetiri, pet, sedam sati dnevno.

— Užas živi. Nisam na to mislio. A da im poklonimo televizor?Prasnula je u smijeh.

Toga trenutka zazvonio je telefon. Prestravljeno smo se pogledali. U dva mjesecakako živimo u Kuæi, nitko nas još nijednom nije nazvao.Juliette je promucala:

— Misliš da je... Stao sam proklinjati: — Pa jasna stvar da je on! Tko drugi, ako ne on? Od 4 do 6 mu više nijedovoljno! Sad poèinje veæ od doruèka!

— Emile, molim te, nemoj se javiti - preklinjuæim je glasom rekla moja žena.Bila je blijeda kao krpa.Kunem se da se nisam namjeravao javiti. Ali dogodila se ista stvar kao i kad nam je kucao na vrata: to je bilo jaèe od mene. Nisam se osjeæao dobro, nisam imaozraka. A i ono neprekidno zvonjenje! Samo je još jaèe potvrðivalo identitetonoga koji zove.

Na rubu živaca i obamro od stida, bacio sam se na

109

telefonski aparat i podignuo slušalicu, ne skidajuæi pogled sa Juliette koja jelice skrila medu dlanovima. Kolika je bila moja zapanjenost kad sam, umjestooèekivana kruljenja, zaèuo najdražesniji i najmladoli-kiji ženski glas nasvijetu:

— Gospodine Hazel, jesam li vas probudila? Istoga trena vratio mi se dah. — Claire! Moja žena izgledala je jednako iznenaðeno i sretno kao i ja. Claire je bilanajbolja uèenica koju sam u èetrdeset godina ikada imao. Maturirala je prošlegodine. Osjeæali smo se kao njezini djed i baka.

Malena Claire objasnila mi je da je upravo položila vozaèki ispit. Kupila jeneki rabljeni auto koji se još kotrljao, te je sanjala o tome da se njime doveze

k nama u posjet. — Pa naravno, Claire! Bilo bi nam beskrajno drago!



Objasnio sam joj put. Obavijestila nas je da æe doæi za dva dana, oko 3 sata poslijepodne. Gotovo da sam se poèeo veseliti, kad sam se sjetio gospodinaBernardina.

Ali jao, djevojka se sa mnom veæ pozdravljala. Nisam joj stigao predložiti nekodrugo vrijeme: brza poput èigre, veæ je spustila slušalicu.no

— Dolazi prekosutra — oglasio sam se polukiselo. — U subotu! Kakva sreæa! Tako sam se plašila da je više neæemo vidjeti!Juliette je bila na sedmome nebu. Trebalo mi je dosta hrabrosti da bih dodao:

— Doæi æe u 3 sata. Htio sam joj predložiti neko drugo vrijeme, ali...-Ah.

Njezina radost malo je splasnula. Svejedno je smogla snage i rekla: — Tko zna? Možda æe taj njihov susret biti baš jako zgodan.Pitao sam se vjeruje li doista u to što je rekla.Claire je bila djevojka iz nekoga drugog vremena. Ne kažem to zbog toga što je u

mladosti uèila latinski i grèki; takva joj bizarnost nije trebala da ne bi pripadala svojoj epohi. Lice joj je bilo tako nježno da je njezini suvremenicinisu smatrali lijepom, a smijala se toliko da su je mladi smatrali lakoumnom.

Seneku i Pindara prevodila je na elegantan i osjeæajan francuski, i to paralelno, dok ih je èitala: èinilo se da tu svoju sposobnost uopæe ne primjeæuje. No uèenici iz njezina razreda itekako su je bili svjesni:ni

to èudo bilo im je dovoljan razlog za mržnju. Èesto sam znao primijetiti dainteligenciju gimnazijalci zapravo mrze.Iznad svega toga Claire je dostojanstveno lebdjela. Izmeðu nje i mene rodilo seistinsko prijateljstvo. Njezini roditelji bili su dobri ljudi koji su jojneprestance spoèitavali to što je zanimaju klasièni jezici: kad bi odabralakakav ozbiljni studij, poput raèunovodstva i uredskih poslova, oni bi biliistinski sretni. Uèenje veæ jednog, a kamoli dva mrtva jezika doživljavali sukao najporazniji gubitak vremena.

Jednom sam Claire pozvao na ruèak. Te godine bilo joj je valjda petnaest godina:Juliette se u nju bila zaljubila na prvi pogled, a to je bilo uzajamno. Vjerovali smo kako smo prestari da bismo joj bili roditelji, pa smo je poèelismatrati svojom unukom.

Medu nama trima uspostavio se neobièno snažan odnos. Claire je postala jedinaosoba iz vanjskoga svijeta za koju smo marili.

Njezino ime2 èudesno joj je odgovaralo: zraèila je svjetlošæu koja je plijenila poglede. Bila je jedno od onih posebnih biæa koja vas usreæuju veæ samom svojom prisutnošæu.Claire je sada bila u osamnaestoj, no nije se promijenila: zadnji put smo je

vidjeli prije nekih deset mje-112

seci, no duboka ljubav koja nas je spajala ni po èemu se nije promijenila.Još uvijek me je oslovljavala s "gospodine Ha-zel", iako je Juliettu veæ od njihova prvoga susreta zvala po imenu. Nije me to vrijeðalo: napokon, moja žena

bila je moje dijete, a to ju je èinilo bliskijom djevojci.Claire je kod nas boravila tek deset minuta, a veæ smo bili kao obasjani. Nijeto bilo toliko zbog onoga što je govorila, koliko zbog onoga kakva je bila.Zapljuskivala nas je njezina veselost. Bili smo tako zadovoljni što nas nijezaboravila. Za vanjski svijet nas nije bilo briga, ali ona, ona nam je bila

potrebna. Netko je pokucao na vrata. Veæ su 4 sata! A samome sebi sam obeæao da æu jeupozoriti na taj nesretni posjet, da bi mogla shvatiti.

— Oh, oèekujete nekoga? Idem ja onda... — Claire, ne, preklinjem vas!

Gospodin Bernardin djelovao je bijesno zbog toga što smo se osmjelili ikoga primiti u goste u vrijeme koje veæ odavno pripada njemu. Procijedio je nešto



kroza zube kada mu je, oboružana svojim izvanrednim osmijehom, Claire rekladobar dan. Baš kao da smo mi za nju odgovorni, Julietti i meni bilo je neugodnozbog njegove neotesanosti.113

Stropoštao se u svoj naslonjaè i više se nije micao. Djevojka ga je gledala

zaèuðeno a ipak umiljato. Vjerojatno je vjerovala da je on naš prijatelj, te jestoga s njime valjalo zapodjenuti razgovor.- Zaista je lijep ovaj kraj u kojem stanujete! — uzviknula je dražesnim glasom.

Muèitelj se èinio premorenim, kao da misli: "Neæu se valjda spuštatitako nisko da bih razgovarao s tamo nekom brbljavom guskom koja se usudila tako

prisvojiti moje vrijeme!" Nije se udostojio ni usta otvoriti. Bio sam preneražen. Claire je pomislila daon ne èuje dobro, pa je svoju primjedbu ponovila glasnije: pogledao ju je kao daje kakva prostakuša. Došlo mi je da mu opalim pljusku. Zadovoljio sam se timešto sam odgovorio umjesto njega:

— Gospodin Bernardin je naš susjed. On k nama dolazi svakoga dana od 4 do 6sati poslijepodne.

Mislio sam da æe Claire razumjeti prirodu njegovih posjeta i da je više nego

oèito da smo žrtve jednog muèitelja. Ali jao, to nije bilo tako bjelodano:djevojka je shvatila da nas s njime veže istinsko prijateljstvo. Možda je èak pomislila i da ga u goste pozivamo mi. Došlo je do zahlaðenja. Nepovratnogzahlaðenja. Malena se više nije usudila razgovarati114

s uljezom, sada se obraæala samo nama, ali njezina prirodnost i veseo ton bilisu izgubljeni. Juliette i ja pak bili smo u takvu grèu da smo govorili posveneprirodno. Naši osmijesi djelovali su lažno.Bilo je grozno.Claire nije još dugo izdržala. Oko 5 sati, izmislila je da mora otiæi. Željelismo je zadržati; uvjeravala nas je da ima dogovor i da ga ne može izbjeæi.Otpratio sam je do njezina automobila. Èim smo ostali nasamo pokušao sam joj

objasniti situaciju:- Pokušajte razumjeti, on je naš susjed, jako nam ga je teško odbiti, ali... — Drag je. Dobro vam èini njegovo društvo - prekinula me djevojka s namjerom da me spasi iz neugodne situacije.Rijeèi su mi zapele u grlu. Prvi put u mome životu, netko je sa mnom razgovaraoudvorno — a taj netko bila je Claire, moja unuèica! To je bila ona, ta djevojkakojoj sam tako dugo bio najdraži profesor, djevojka koja mi se divila, koja je

mojoj bijednoj karijeri dala smisao, ta djevojka mi se sada obraæala onim bijednim slatkastim tonom koji je namijenjen starcima!Stisnula mi je ruku uz nježan i tužan osmijeh u"5-

kojemu sam proèitao: "Pa neæu se valjda na vas još i ljutiti zbog toga što ste ugodinama u kojima jeste."- Doæi æete opet, zar ne? Claire, hoæete li opet doæi?- Da, da, gospodine Hazel; poljubite Juliette u moje ime — odgovorila je i

pogledala me kao da me pozdravlja zauvijek. Vozilo je išèezlo u šumi. Znao sam da svoju uèenicu više nikada neæu vidjeti.Kada sam se vratio u dnevni boravak, moja žena tjeskobno me upitala:- Hoæe li opet doæi?Ponovio sam odgovor što mi ga je djevojka bila dala:!-Da, da. fJuliette se èinila smirenom. Nedvojbeno nije poznavala tu lingvistièku

posebnost: u matematici dva plusa èine plus, dok je rijeè pomnožena s dva uvijek

jednaka negaciji.



Izgleda da je gospodin Bernardin, meðutim, razumio, jer sam mu u ugašenu pogleduna trenutak uoèio izraz likovanja.116

Juliette je disala poput usnule osobe. Konaèno sam se mogao prepustiti.Izašao sam iz kreveta i na vršcima prstiju sišao stubištem. Ponoæ je veæ bila

prošla. Ne upalivši svjetlo, sjeo sam u onaj prokleti naslonjaè kojega je muèitelj prisvojio. Primijetio sam da se, zbog svakodnevnog podnošenja težinenašega susjeda, u sredini bio udubio.Pokušao sam se zamisliti na Claireinu mjestu. Koliko god da je bila tankoæutna,

mogla je suditi jedino na temelju privida, i nisam se zbog toga na nju mogaoljutiti.Uèinio sam gomilu pogrešaka. Da nisam objašnjavao dolazak gospodina Bernardina,djevojka bi mogla shvatiti da je rijeè o jednom neugodnom èovjeku. Ali ja sam naznaèio da on k nama dolazi svakoga dana od 4 do 6 sati. Tako da je onazakljuèila da je taj imbecil naš prijatelj.Sto je još gore, morao sam joj zahvaliti na tome što je razmišljala svojom glavom. Kako je uopæe mogla i zamisliti da sam dopustio takvo ugnjetavanje? Dajoj je netko rekao da se njezin obožavani profesor pokazao kao nesposoban da

takvu neotesancu pred nosom zalupi vrata, ona ne bi vjerovala. Previše mecijenila za takvo nešto.117

Najgore od svega bilo je to što sam zapravo dobro prošao! To je stvarno bilosmiješno. Ali sam bio na rubu suza. Èuo sam Claire kako naglas razmišlja: "U tim godinama, samoæu je nemoguæe podnositi. Ljudima je draže bilo kakvo društvo, makako dosadno bilo, nego osjeæaj napuštenosti. Svejedno, tko bi rekao da æe takozavršiti èovjek od kojega sam toliko toga nauèila o mudrosti klasika, èovjekkoji je prezirao život u èoporu i duboko štovao Simeona Stiliæanina! Rekao mi jeda odlazi na selo jer, kao Jansen iz Ypresa, želi pobjeæi od svijeta. A sadasvaki dan u goste poziva onoga neotesanog èovu. Konaèno, treba razumjeti testvari. Starost je poput brodoloma. Ali ne želim gledati brod kako tone: to je

više nego što mogu podnijeti. A nadasve se ne želim još jednom sresti s onim tipom. Pitam se kako ga Juliette podnosi... Neæu im više otiæi u posjet. Draže mi je svoje sjeæanje na njih oèuvati nedirnutim. Uostalom, sada kada imaju prijatelja, ja im više ; nisam potrebna."Pokušavao sam ušutkati taj glas. Proklinjao sam samoga sebe. Da sam barem imao

vremena da joj objasnim dok sam je pratio do automobila! Ali imao sam vremena!Zbog èega sam propustio tu priliku?Prvi put u svojemu životu shvatio sam da sam star.

Pogled jedne osjeæajne mlade djevojke pomogao mi je da toga postanem svjestan:zbog toga je ovo otkriæe bilo još strasnije.Bio sam star svojom greškom. Danas više ne možemo okrivljavati godine: šezdeset

pet godina više ništa ne znaèi. Mogao sam se, dakle, samo na sebe sama ljutiti.

A razloga je za to bilo. Koliko god da je bila neobièna, moja greška nije zbogtoga bila ništa manje prezira vrijedna. Bio sam kriv zbog jednog osobitog oblikaslabosti: odrekao sam se svojega ideala sreæe i dostojanstva. Prosto reèeno,

pristao sam na to da me gnjave. A pristao sam ni zbog èega, u ime nièega: nisu postojale konvencije koje sam navodio kako bih se opravdao.Tako se ponašaju starci. Zaslužio sam tu starost jer sam se ponašao kao starac.

A Juliette: èak ako i pretpostavimo da sam imao pravo na to da samoga sebeuèinim nesretnim, u ime èega sam o njezinoj sreæi vodio tako malo raèuna? Osobukoju sam mrzio pretpostavio sam onoj koju sam volio. A ipak, ona me jeneprestance savjetovala, njezin prijedlog bio je tako jednostavan, tako ga jelako bilo primijeniti: bilo je dovoljno više ne otvoriti118119



vrata! Je li zaista bilo nepremostivo teško da tome agresoru više ne otvorim vrata?Ja ništa nisam primijetio. Nikada ne bih pomislio da bi tako beznaèajna slabost

mogla prouzroèiti takve posljedice. Bolje da si ništa ne pokušavam skriti: tošto nas je Claire napustila bilo je poput bodeža ravno u srce. Ta malena bila jejedino ljudsko biæe koje me je istovremeno cijenilo i dobro poznavalo, te me,

samim tim, uzdizalo u mojim vlastitim oèima. Nije trebalo smatrati taštim èovjeka koji je, barem jednom u životu, osjetio potrebu da ga kakva inteligentnaosoba gleda s divljenjem. A osobito kad se èovjeku približava starost, i kad jeta inteligentna osoba mlada.

A kad je, još povrh svega, èovjek toliko sklon svojoj mladoj obožavateljici, onatada postaje jako potrebna jedinka: Claire je bila izvanjsko jamstvo moje

vrijednosti. Onoliko dugo koliko me ona bude cijenila, ja æu se osjeæati kaoosoba puna vrijednih osobina.Te noæi osjeæao sam se kao smiješan, prosjeèan, nevrijedan èovjek. I cijeli mojživot èinio mi se takvim.Bio sam profesorèiæ u provincijskoj gimnaziji, èetrdeset godina predavao sam

mrtve jezike za koje ni-

koga briga nije, u ime slavnih naèela svoju sam ženu držao zatvorenom daleko od svakodnevnih životnih radosti, a više nisam imao ni ono malo koristi što sam jeiz svega izvukao - duboko divljenje jedne darovite uèenice. U oèima mladosti

proèitao sam što je od mene ostalo: bijedni starac.Poput èehovljevskog junaka, gledao sam kroz prozor i šaptao: "Cijeli život je

promašen. Cijeli život je promašen." Po tome je moje postojanje bilo obièno,toliko obièno, najbanalnije propadanje u pijesak.Tonuo sam u rupu što ju je gospodin Bernardin utisnuo u svojem naslonjaèu,zagnjurio sam lice u dlanove i plakao.U 4 sata poslijepodne, instrument moje propasti stigao je u moj dom. Otrpio sam ga kao što bi netko otrpio poplavu. Nisam mu rekao ni rijeèi. Toga jutra nisam se obrijao: ta dva sata proveo sam u milovanju svoje bodljikave brade, na nekièudni naèin uvjeren u to da je ta brada proizvod tijela mojega muèitelja.

U 6 sati je otišao.Te veèeri Juliette me upitala kada æe Claire opet doæi. — Nikada više neæe doæi. • .121

— Ali... juèer ti je rekla da...-Juèer sam je molio da opet doðe, a ona je odgovorila: "Da, da". To znaèi "ne".

— Ali zašto? — Vidio sam to u njezinim oèima: neæe nam više doæi u posjet. Ja sam za to kriv. — Sto si joj rekao? — Ništa. — Ne razumijem. — Razumiješ. Nemoj me prisiljavati da ti objasnim. Jako si dobro razumjela.

Moja žena cijelu veèer nije više progovorila ni rijeèi. Imala je ukoèen pogled.Sljedeæega jutra imala je vruæicu od 39°. Ostala je ležati u krevetu. Ostao sam sjediti uz njezino uzglavlje. Cesto bi tonula u san, koji je bio nemiran i slab.U 4 sata netko je pokucao na vrata.Bio sam na gornjem katu, no moj sluh se u zadnje vrijeme bio izoštrio kao kod životinje u opasnosti.Tada se dogodilo èudo. Osjetio sam kako u meni raste nekakav dotada nepoznatosnažan poriv. Moj prsni koš se raširio, èeljust mi se stisnula. Ne razmišljajuæini sekunde, preletio sam stubište, otvorio122

vrata i, iskolaèenih oèiju, drzovito pogledao svoga protivnika. Na njegovu debelom licu ništa se nije primjeæivalo. Tada su se moje usne

razdvojile i sasule sadržaj mojega bijesa. Urlao sam:



— Gonite se odavde! Gonite se odavde i nikad se više ne vraæajte, jer inaèe,kunem vam se, razbit æu vam gubicu!Gospodin Bernardin nije reagirao. Raspon njegovih reakcija bio je ogranièen ièuðenje u njemu nije postojalo. Njegovo lice samo se smrknulo; uèinilo mi se dana njemu èitam i neku nejasnu zbunjenost koja je moj bijes dovela do vrhunca.Bacio sam se na njega, šèepao ga za ovratnik kaputa i, energijom atleta,

prodrmao ga kao da je stablo šljive, te kriknuo: — Gonite se odavde, vi najobièniji gnjavatoru! I da vas više nikada nisam vidio!Bacio sam ga unatrag kao da je vreæa sa smeæem. Zamalo je pao, no u zadnji jeèas ipak vratio ravnotežu. Nije mi uputio nijedan jedini pogled.Okrenuo se i otišao, onim svojim teškim i sporim hodom.Zaprepašteno sam promatrao tu planinu što se udaljavala. To je, dakle, bilo takojednostavno! Bio sam 123

okamenjen od radosti i naslade: upravo sam doživio prvu srdžbu u svom životu i bio sam njome opijen! O, kako li je Horacije imao krivo kada ju je nazvaoludilom: baš nasuprot, srdžba je bila poput mudrosti - da me je samo ranije

pogodila!

Zalupio sam vratima istom onakvom gestom kakvom bi nekome opalio pljusku:slabosti dugoj šezdeset pet godina opalio sam pljusku. Prasnuo sam u glasansmijeh. Radostan i snažan poput pobjedonosnoga generala, u èetiri skoka popeosam se stubištem i prizemljio uz Juliettino uzglavlje, te joj vijest o svom uzvišenom djelu objavio kao da je kakav junaèki ep:

— Možeš li povjerovati?! On više neæe doæi, nikada više! Kunem ti se da æu mu,ako opet doðe, razbiti glavu!

Moja supruga tugaljivo se osmjehnula. Uzdah-* nula je: — To je dobro. Ali ni Claire više nikada neæe doæi. — Telefonirat æu joj. i<. — Sto æeš joj reæi? — Istinu. — Priznat æeš joj da si, ni prstom ne maknuvši, dopustio onom èovjeku da te dva

mjeseca ugnjetava?124

Priznat æeš joj da si ga puštao u kuæu, iako bi bilo sasvim normalno da to nisièinio?

— Reæi æu joj da je postojala opasnost da nam razvali vrata! — Znaèi, priznat æeš joj da si pred njim puzao? Da nikada nisi izgovorio rijeèikoje bi nas oslobodile? Sto te to spreèavalo da mu kažeš da više ne dolazi?

— Reæi æu joj što sam uèinio danas. Iskupio sam se, nisam li?Blaga i tužna, Juliette me pogledala u oèi.

— Zar je bilo potrebno da do toga doðe? Tvoje današnje ponašanje je pretjerano.Bio si grub i nasilan. Izgubio si kontrolu nad sobom. Nisi djelovao, eksplodiraosi.

— Neæeš valjda poreæi da je takav potez bio uèinkovit! Koga briga za kriveDrine. Priznaj da Bernardin bolje nije ni zaslužio.

— Naravno da nije. No, namjeravaš li ti uistinu to svoje ponašanje isprièatiClaire? Misliš li da se imaš èime pohvaliti?

Nisam znao što bih odgovorio. Moja radost je splasnula. Moja žena okrenula se nadrugu stranu i prošaptala:

— U svakom sluèaju, nije nam ostavila svoj broj telefona. Niti adresu.125

Sljedeæega dana u 4 sata poslije podne nitko nije pokucao na naša vrata. Niti dan nakon toga. I tako redom.U 3 h 59, još uvijek bih osjeæao sve simptome negdašnje tjeskobe: teško disanje,ledeni znoj, a pritom mi Pavlovljev pas èak ni roðak nije.

Toèno u 4 sata, moja su osjetila bila u stanju pripravnosti do te mjere, da bihse osjeæao kao da sam negdje drugdje, a ne u svome tijelu.



U 4 h 01, tako snažno trzanje mišiæa potresalo bi mi cijelo tijelo da bih se morao suzdržavati da ne poènem poskakivati. Ne upotrebljavam sluèajno ovaj uèestali glagolski oblik: ovo stanje trajalo jedanima.Ostatak mojega života otkravio se nešto brže: zaboravio sam onaj ogavni osjeæajišèekivanja, no ono što ga je nadomjestilo nije se moglo nazvati sreæom. Sindrom

Bernardin imao je svoje posljedice: ujutro bih ustajao s vrlo snažnim osjeæajem neuspjeha. I nikako ga nisam mogao racionalno objasniti, što i nije bilo èudno:taj osjeæaj spadao je u podruèje iracionalnoga.I zaista, kad bih svoje stanje u tome trenutku (kraj126

ožujka) usporeðivao sa stanjem u trenutku dolaska u Kuæu (poèetak sijeènja),ustanovio bih da sam se vratio na poèetak: okolnosti su bile istovjetne. Nije

više postojao nikakav muèitelj koji bi dolazio upropaštavati moj život, on seodvijao onako kako sam oduvijek sanjao, daleko od svijeta i izvan vremena, unajdubljoj tišini.

Naravno, bio je tu onaj dogaðaj s Claire: no, kada sam se ovamo bio doselio,nisam se ni nadao, ni sanjao o tome da bi nam ta djevojka mogla dolaziti u

posjete. Imao sam, dakle, sve razloge da smatram kako je naša sreæa ostalanedirnutom i da je bilo dovoljno u nju samo ponovno uroniti, baš kao u ugodnotoplu vodu.Svejedno, shvatio sam da za takvo nešto nisam bio sposoban. Dva mjeseca muèenjagospodina Ber-nardina slomila su u meni nešto što nisam poznavao, a zbog èijegsam uništenja ipak osjeæao žestoku bol.

Naprimjer, iako me Juliette sigurno nije voljela manje nego prije, meðu nama više nije postojao onaj ugoðaj idiliènoga djetinjstva. Nije mi više spoèitavala moje ponašanje onoga dana i èinilo se kao da ga je èak i zaboravila. Svejednosam u njoj i dalje osjeæao neku stalnu napetost: više nije imala onu pre-127

!i

divnu sposobnost da se prepusti i sluša, sposobnost koju sam oduvijek kod nje prepoznavao.Dobro, nismo bili nesretni. Jedino smo izgubili nešto što je bilo kolikoskriveno, toliko i bitno. Tješio sam se kako sam znao i umio, a raèunao sam osobito na najvažniji argument: na vrijeme. Vrijeme æe sigurno izbrisati tuopasnost. Uskoro æe sjeæanje na to izblijedjeti, zabavljat æe nas kad ga budemo

prizivali u pamæenje.Toliko sam vjerovao u to ozdravljenje da sam ga veæ unaprijed proživljavao: veæ sam o toj temi zbijao šale, glasno se smijao dok sam se prisjeæao nekih epizodainvazije, ili dok sam imitirao Palamedov teški hod, ili pak dok bih sestropoštavao u onaj sad veæ udubljen naslonjaè kojega smo, a da nismo morali

toèno odrediti na koga upuæuje ta zamjenica, i dalje uporno zvali "njegovim".I Juliette se smijala. No - jesam li to samo umišljao — imao sam dojam da to neèini sa srcem.Ponekad bih je uhvatio kako stoji pred prozorom i dugo, s izrazom nedokuèiveneutješnosti, gleda kuæu naših susjeda.

Nema opasnosti da æu ikada zaboraviti noæ izmeðu 2.128

i 3. travnja. Ja nikada nisam imao ne znam kakav san; a od dogaðaja sBernardinom, on se još pogoršao. Satima ne bih mogao usnuti. Okretao bih se i

prevrtao u krevetu i proklinjao Bernanosa, koji je tvrdio da je nesanica vrhunacgubitka volje. Naravno, za èovjeka s vjerom koja i planine pomièe, spavanje je

vjerojatno poput djeèje igre. No èovjeku, èije se jedino metafizièko okruženje

sastoji od jednoga pretilog lijeènika, duševni mir postaje nedokuèivim.



Satima sam se veæ živcirao u krevetu. Èak me ni Juliettino hipnotièko disanjenije moglo smiriti. Dospio sam u stanje u kojemu me je živciralo sve, èak itišina šume. Gradska buka nesanicu èini manje tjeskobnom. Ovdje mi je život kaoo slamci visio jedino o žuboru rijeke, koji je bio tako nježan da sam se moraodobrano potruditi ne bih li ga èuo, a taj beskrajno maleni napor spreèavao je

moje tijelo da se opusti.

Malo-pomalo, voda je poèela glasnije žuboriti. Što se dogaðalo? Nagli prirast vode? Hoæe li poplaviti proplanak? Moj smušeni mozak veæ je poèinjao razraðivati planove — trebat æemo namještaj preseliti na gornji kat, morat æemo sagraditisplav.U iznenadnom izranjanju u svijest primijetio sam da u tom šumu nema nièega

vodenoga: baš nasuprot,129

bilo je to mehanièko, nauljeno zujanje, poput bruja-nja automobila.Otvorio sam oèi da bolje razmislim. To vozilo što sam ga èuo nije se kretalo.Ili je taj neprekinuti zvuk bio prilièno udaljen — tako sam barem mislio, jerèinilo se da decibeli prelaze kroz mnoge zapreke kako bi doprli dovde.

Moj razum odluèio je da je rijeè o grupi drvosjeèa koji u okolici pile drva. Vjerovao je on u to još nekih pet minuta, a potom primijetio kako je ta pretpostavka isprazna: zbog èega bi radili u ovo doba? Uostalom, vrištanje pileza drva ni izdaleka nije podsjeæalo na ovo pravilno zujanje.

Naposljetku sam ustao. Obuo sam neke stare cipele i ogrtaè te izašao iz Kuæe.Šum je dolazio iz kuæe Bernardinovih. Nijedan prozor, meðutim, nije bioosvijetljen.Zakljuèio sam da posjeduju neku vrst generatora putem kojega se opskrbljujuelektriènom energijom. Ipak, èudno je bilo da ga nikada prije nisam èuo kakoradi. I kako im je na pamet palo da ga po noæi stave u pogon?! Doduše, èovjek seod takva gnjavatora nièemu nije trebao èuditi.To je znaèi bilo to! Naš susjed nije nas više mogao130

muèiti od 4 do 6; kako bi tome doskoèio, nije smislio ništa bolje nego da ponoæi ukljuèi svoj stroj.

Vražji Palamede! Taj smiješni postupak zaista mu je nalikovao. Jer na krajukrajeva, tom noænom galamom, koja se u njegovoj kuæi èula najmanje deset putajaèe, škodio je najprije samome sebi. Zapravo se ponašao jednako kao i prije: tošto nas je svakoga dana dva sata ugnjetavao, njemu samome bila je veæa gnjavažanego nama. Njegov životni moto izgleda da je bio "Upropastimo vlastite živote unadi da æemo time upropastiti i tuðe."

Naglas sam mu odgovorio: "Jadni moj prijane, zar zaista misliš da nas tvoja novaizmišljotina ometa? Trebao bi vidjeti kako Juliette spava. Da nemam problema snesanicom, taj tvoj kompresor ne bih nikada èuo! Ti se, doduše, u ovom trenutkusigurno osjeæaš kao da živiš u nuklearnom reaktoru!"

Obodreno sam prešao preko mostiæa koji premošæuje rijeku i kroèio na posjed Bernardinovih. Kakva lijepa noæ! Nijedne zvijezde na nebeskom svodu, samo oblaci

boje ebonita, ni dašak vjetra, još nepomièno proljeæe duboko u zraku.Dok sam obilazio oko njihove kuæe, primijetio sam da u garaži ima svjetla: ondjesu valjda smjestili131

taj svoj generator. A i u šum je odatle dolazio. Susjed je sigurno zaboraviougasiti svjetlo.Prišao sam prozoru kako bih pogledao taj stroj. Garaža je bila ispunjena dimom itrebalo mi je neko vrijeme da razaberem što se ondje dogaða. Motor automobila

bio je u pogonu.

Shvatio sam za manje od sekunde. Bacio sam se na vrata: bila su zakljuèana. Ondasam skoèio do prozora i laktom ga razbio, uspeo se preko zida, pao unutra,



iskljuèio motor automobila i, ne gubeæi vrijeme na promatranje tijela koje jeležalo na tlu, podignuo garažna vrata.Zatim sam Palameda uhvatio ispod pazuha i odvukao na zrak.Bilo mu je još udaralo, no debeljko je djelovao kritièno. Lice mu je bilo sivo,a bradu mu je prekrivala nekakva slinava bljuvotina. Što da uèinim? Ta on jeovdje lijeènik! Nisam ga valjda ja, profesor grèkoga i latinskoga, mogao vratiti

u život.Trebalo je nazvati hitnu. Ali ne iz njegove kuæe. Previše sam se bojao da nenaletim na Bernadette. Otrèao sam u Kuæu i nazvao hitnu pomoæ. "Poslat æemo vam ambulantna kola", glasio je odgovor, a bolnica je bila u vraški dalekome

Vauvertu.Lud od uzrujanosti, vratio sam se do susjedova132

tijela. Uèinilo mi se da ispušta nekakav hroptaj. Nisam znao je li to dobar ililoš znak. Protresao sam mu ruke, kao da bi ga to moglo vratiti u život. Poèeosam ga koriti:

— Gnjavatoru jedan obièni! Ti ni pred èime neæeš ustuknuti, jel' tako? I crknut æeš samo da bi nas za-gnjavio! E, stari moj, taj film neæeš gledati! Neæu te

pustiti da umreš, jel' ti jasno? O, Isuse, na cijelome svijetu nema veæegagnjavatora od tebe!Sve to ga se i nije previše dojmilo. Ali na mene su djelovala ta proklinjanja. Inisam se ustezao:

— Sto ti sebi zamišljaš? Ovo nije kazalište! Ne možeš samo tako spustiti zastorkad pomisliš da je gotovo. A to što je predstava bila loša, za to si ti kriv! Ija bih mogao biti tamo neka bezlièna lièinka: svatko u sebi ima golemu kolièinunepokretnosti i dovoljno je da se èovjek prepusti, ona æe se odmah pojaviti.

Nitko nije nièija žrtva, samo svoja vlastita. Strašna li izgovora, to što sioženio nenormalnu ženu ne daje ti pravo da se i sam pretvoriš u mentalnozaostaloga. Oženio si je zato što je veæ onda u tebi postojao idiot koji je unjoj prepoznao svoju idealnu polovicu. Bernadette ti je veæ od poèetkaodgovarala kao salivena! Nisam nikada ranije sreo tako savršen par. Pronaæi ženu

svoga života i onda poèiniti samoubojstvo, pa133

tko je to još vidio?! Istina je: kako bi ona bez tebe završila? Jesi lirazmišljao o tome prije no što si svoju garažu pretvorio u plinsku komoru? Stosi mislio? Da æemo mi o njoj brigu voditi? Ma nemoj, još nešto? Pa što ti

misliš, tko smo mi? Vojska spasa? Vikao sam sve glasnije, kao slaboumnik: — Tko je još vidio da lijeènik pokuša ovakvo samoubojstvo? Zar nisi negdje mogao pronaæi kakvu kutiju tableta? Ne, naravno, morao si odabrati baš najodvratniji moguæi naèin. Loš ukus u svemu, to je tvoj moto. Jedino ako... pa da! To je biojedini naèin koji nudi moguænost spasa! Da si se nakljukao tabletama ili se

objesio, nikada te ne bih èuo. Ovako, s tim tvojim autom, zadržao si moguænostda ti spasim život. A ja sam, kao i obièno, progutao udicu. Pitam se samo što mesada spreèava da te tamo ne vratim, ponovno upalim motor i zatvorim vrata. Da,što me spreèava da te ne vratim onamo?

Mislim da bih, onako slabouman, to zaista i uèinio, da se u tom trenutku nije prolomio zvuk sirene kola hitne pomoæi.Uz zaglušujuæu buku, bolnièari su ga ukrcali i otišli.Bio sam na rubu da ih poènem preklinjati da i mene povedu. Nešto u meni nije

više radilo kako134

treba. Doteturao sam do Kuæe i ondje naletio na preplašenu Juliette: urlanjesirene ju je probudilo. Nimalo je ne štedeæi, sve sam joj isprièao. Problije-

djela je i srušila se na prvi stolac. Lice je skrila meðu dlanove i šaptala: — To je strašno! To je strašno! Dokrajèila me ta njezina reakcija:



— Hoæeš reæi: "Kakvo je on èudovište!" Zabranjujem ti da ga žališ! Zar ti nijejasno da je cijelu tu komediju odigrao jedino zato da bi nas zagnjavio?

— Èovjek bi rekao da ga ne poznaješ! A i ja sam, kao kakav kreten, ušetao unjegovu stupicu. Sada æe se prikazivati kao muèenik i zahtijevati ono što

muèenicima pripada! Trebao sam ga pustiti da crkne, pa da. Ne samo da sam propustio velièanstvenu priliku da ga se riješimo, nego æemo se sada još prema

njemu morati ponašati kao najveæi milosrdnici, i cijelo vrijeme æemo ga imati nagrbaèi.Juliette me prestravljeno gledala. Prvi put u šezdeset godina osorno mi seobratila:

— Jesi li ti svjestan toga što govoriš? Ti si èudovište! Kako uopæe možešsmisliti takvu strahotu? Da tebe nije muèila nesanica, ne bi ga nikada èuo i135

on bi sada bio mrtav. Govorio si kao ubojica, kao pravi pravcati ubojica. — Ubojica! Zaboravljaš da sam mu spasio život. — To je bila tvoja dužnost! Od trenutka kada si znao što se dogaða, to je bilatvoja dužnost. Da si ga pustio da umre bio bi ubojica. A ovo što si upravoizrekao je sramotno.

"Da samo zna da sam ga skoro vratio u njegovu plinsku komoru!" pomislio sam; ali više nisam bio tako zadovoljan sobom. — A Bernardette? — dodala je nešto blaže. — Nisam je vidio. Po mome mišljenju, ona ništa ne zna. — Bismo li je trebali obavijestiti? — Misliš li da bi razumjela? Kladim se da sada spava. To je najbolje što zna. — Kada se sutra bude probudila vidjet æe da ga nema. Mogla bi je uhvatiti panika. — Prièekajmo do sutra! — Ti bi htio da se vratimo u krevet i zaspimo! Tko još nakon ovako neèega uopæe može usnuti? — Sto predlažeš? — Da ti odeš u bolnicu, a ja k njoj.

— Jesi li ti luda? Ona je pet puta veæa i teža od tebe. Mogla bi te ubiti!

— Ona je bezopasna. — Previše bi me bilo strah za tebe. Ja idem k njoj. U bolnici nikome nisam potreban. — Idem i ja s tobom. — Ne. Netko mora ostati u Kuæi. Bolnièarima sam dao naš broj telefona. — Onda idi i pazi na nju! Netko mora biti pokraj nje kad se bude probudila,tako da neæe imati vremena zabrinuti se.

— Rekao bih da smo prilièno ljubazni prema tim ljudima. — Emile, ali to je najmanje što možemo uèiniti! I ako ti neæeš, ja idem.Uzdahnuo sam. Imati ženu zlatnoga srca nije donosilo samo prednosti. No, barem je u jednoj stvari imala pravo: ne bih mogao zaspati.

Uzeo sam džepnu svjetiljku i poljubio svoju suprugu poput vojnika koji odlazi na bojište. Vrata koja su garažu povezivala s unutrašnjosti kuæe nisu bila zakljuèana. Ušaosam: svjetlost moje svjetiljke osvijetlila je kuhinju. Ogavan miris ispunio mije pluæa: nisam se usudio ni zamisliti što su Bernardinovi imali za ruèak. Pod je bio prekriven136

ostacima hrane. Nisam ih ni pokušavao razabrati, na umu mi je bila tek jednazamisao: da što prije izaðem iz te ropotarnice i naudišem se svježega zraka.Otvorio sam kuhinjska vrata i zatvorio ih za sobom kako bih sprijeèio širenjetoga pljesnivog zadaha. Nisam imao sreæe: dnevnom sobom pustošio je isti onakav smrad. Bilo je ogavno. Kako je ikoje ljudsko biæe ovdje moglo živjeti? Tim više,

kako je jedan lijeènik do te mjere mogao prkositi najosnovni-jim pravilimahigijene?



Moj nos analizirao je sastavnice toga bukea: kao osnova — stari poriluk, užegla mast, jarèeva iscjedi-na i, a to je bilo najèudnije i najneugodnije od svega,snažan smrad oksidiranoga metala. Ovaj posljednji miris bio je najgori jer nijeupuæivao ni na što ljudsko, životinjsko ili biljno: nešto tako nezdravo nikada

prije nisam osjetio.Pronašao sam prekidaè svjetla i upalio ga: ugledao sam nešto što je u meni

potaklo strahovitu želju da se nasmijem. Kada neukus doðe do toga stupnja,èovjek se može samo smijati. Pa ipak sam bio zaèuðen: kièasto ureðen prostornajèešæe igra na pretjeranu udobnost i na pretjeranu mekoæu — na ono što Nijemcinazivaju "gemiitlich". Ovdje se èovjek osjeæao kao da je u tramvaju kojega je

poželjela ukra-138

siti kakva kuæepaziteljica: istodobno ružno, hladno i smiješno. Na zidovima nije bilo nijedne slike, osim diplome lijeènika Palameda, grandioznouokvirene poput kakva Staljinova portreta. Zaista je bilo nevjerojatno da jeCharlusov imenjak3 do te mjere mogao iskriviti znaèenje ružnoga i vulgarnoga!Kad sam se sjetio svoga zadatka, veselje me napustilo. Popeo sam se na prvi kat.Stubište je bilo prekriveno debelim slojem slijepljene prašine. Stigavši do

vrha, stao sam nepomièno i napregnuo sluh. Uèinilo mi se da èujem nekakav hropac.Poželio sam pobjeæi. Taj hrapavi zvuk nije bilo moguæe povezati s hrkanjem: ovošto sam slušao podsjeæalo me na spolno uživanje kakve životinje. Odbacio sam tu

moguænost: takvo nešto ne bih mogao podnijeti.Iza prvih vrata u hodniku nalazila se ropotarnica. I iza drugih isto tako. Iza

posljednjih nalazila se kupaonica. Morao sam se suoèiti s istinom: jedna od ropotarnica bila je spavaæa soba.

Vratio sam se do drugih vrata i otvorio ih: hropac mi je bio znak da sam na pravome mjestu. Prestravljeno sam ulazio u Bernadettinu jazbinu. Moja svjetiljkaokrznula je neke neprepoznatljive predmete da139

bi, na svršetku svoga puta, zadrhtala na slamarici na koju je bila položenanekakva živa gromada.Bila je to ona. Kapci su joj bili spušteni: smirila me spoznaja da se onorikanje podudaralo s disanjem usnule osobe. Spavala je.Upalio sam svjetlo: iz ogavnog lustera po sobi se rasprostrla svjetlost poputone u operacijskoj dvorani. Gospoðu Bernardin to nije zasmetalo. Istina, ako je

vlastiti decibeli nisu probudili, nije moglo ni išta drugo. Naš par spavao je u odvojenim sobama. Zakljuèio sam da je Palamede boravio uonoj drugoj ropotarnici. Na onoj gomili krpa što ju je cista koristila kaokrevet nije bilo mjesta za još jedno, a osobito ne pretilo tijelo.

Motivi èiju prirodu radije ne bih istraživao potakli su me da osjetim olakšanje pri spoznaji da nisu zajedno spavali. To mi je, uostalom, dobro došlo:zahvaljujuæi toj noænoj odvojenosti, Bernadette nije znala za pokušaj

samoubojstva, èime je zaslužila nekoliko dodatnih sati mira.Sjeo sam pokraj nje na jedan okrugli sintetièki jastuk i otpoèeo svoje bdijenje.

Meni nasuprot, jedan je masivni sat oznaèavao 4 sata ujutro: nasmiješio sam se pri pomisli da sam se sada ja kod njih nametao, i140

to u vrijeme dijametralno suprotno njihovome. Tada sam uoèio da u toj prostoriji postoje još tri zidna sata i jedna budilica: i svi su u sekundu toèno pokazivaliisto vrijeme. Prisjetivši se dnevnoga boravka, stubišta i hodnika, primijetiosam da su i oni bili naèièkani satovima: sigurno su i oni, kao i ovi u ovoj

prostoriji, bili savršeno toèni.Ta, veæ po sebi neobièna pojedinost dodatno je odudarala od sredine u kojoj je

vladao takav nemar: njihova nastamba bila je prljava, nikad prozraèivana,

prostorije su bile krcate kartonskim kutijama prepunima odurnih starih prnja, a



ipak je u srcu te zlosretne zapuštenosti netko brinuo o tome da vrijeme budesveprisutno i boleæivo toèno.Polako sam shvaæao zbog èega je Palamede uvijek dolazio toèno na vrijeme. I daje namjeravao svoj prostor suicidalno urediti ne bi mogao pogoditi bolje negošto jest: ova istodobno stravièna, oèajnièka, kužna, groteskna, prljava ineudobna kuæa u kojoj su nagomilani i u stotinku sekunde toèni satovi èovjeka iz

svake prostorije po pet puta podsjeæali na to da nas vrijeme mrvi i tlaèi, to je valjda zaista bio pakao.Gospoda Bernardin je zaštektala i to je moju pozornost vratilo njoj. Je li bilaastmatièna kad je tako hroptala? Mirnoæa njezina tijela nije govorila141

u prilog tome. Promotrio sam je: njezina golema prsa ciklièno su se uzdizala poput mongolfijere koja se, pošto bi se maksimalno napuhnula, stropoštala ujednom jedinom iznenadnom splasnuæu, i tako svaki put proizvela onaj èudovišniizdisaj. Dakle, nisam se trebao brinuti, taj fenomen mogao se objasniti uz pomoæ zakona fizike.Kada bolje razmislim, nisam nikada vidio da netko tako savjesno spava: èovjek bi

rekao da se tome zaista posvetila. Dok sam prouèavao ono što je imala umjestolica, zapanjilo me kada sam ondje otkrio trag istinske sladostrasti. Sjetio sam se da sam u hodniku taj zvuk bio povezao sa životinjskim orgazmom: seksa nije

bilo, ali Bernadette je itekako osjeæala zadovoljstvo. Spavanje je za nju bilouživanje.

Na neki èudni naèin, to me ganulo. Bilo je neèega dirljivoga u nasladi te hrpesala. Iznenadila me pomisao da je ona bila visoko iznad svoga supruga: njezinživot nije bio besmislen, ona je poznavala uživanje. Voljela je spavati, voljelaje jesti. Uopæe nije bilo bitno jesu li njezine aktivnosti uzvišene ili ne:slado-strast uzdiže, ma kakav bio njezin izvor.Palamede, naprotiv, nije volio ništa. Nisam ga nikada vidio da spava, ali imaosam razloga da pomislim kako je i to, kao i sve ostalo, radio s gaðe-142

njem. Prvi put sam tada shvatio da smo sve naopako shvatili: nije trebalo žalitinjega što je s njom proveo èetrdeset pet godina, veæ nju što ih je provela snjim. Pitao sam se je li mogla imati bilo kakve osjeæaje. Kako æe primiti vijesto pokušaju samoubojstva? Hoæe li razumjeti smisao te rijeèi? Gotovo nježno sam šapnuo:

— Tko bi se o tebi brinuo da je on umro? Možeš li se ti služiti svojim rukama,hoæu reæi, svojim lovkama? Kako provodiš vrijeme? Nitko ne može neprestano jestii spavati. Znaš li na koga me podsjeæaš? Na Regine, kuju moje majke. Obožavaosam je dok sam bio dijete. Bila je to golema stara životinja èiji se životsastojao od spavanja i jedenja. Budila bi se samo zato da bi nešto pojela i onogtrena, pošto bi s time završila, ponovno bi pala u san. Ako smo htjeli da se

pomakne za deset metara, morali smo je sami odvuæi. Je li tvoj životni raspored

isti kao onaj Reginin?Tu veliku kuju zaboravio sam prije najmanje pedeset godina. Osmjehnuo sam sesjetivši se nje.

— Ljudi su joj se rugali. Ali ja sam je volio. Promatrao sam je: ona je bilaodluèila živjeti samo radi uživanja. Dok bi jela, veselo je vrtjela repom. Dokje

spavala bila je poput tebe: cijelo njezino biæe pucalo je od putenog uživanja.Ti i ona ste zapravo filozofi.

Po mome mišljenju, nije bilo nièega uvredljivoga u tome da se nekoga usporedi saživotinjom. Svatko tko se bavio grèkim i latinskim autorima zna koliko su oni



poštivali Carstvo. Nepotrebno je ovdje naglasiti "životinjsko carstvo" jer, orjeènièka praviènosti, ljudsko carstvo ne postoji.Pomno i pun nježnosti promatrao sam gospoðu Bernardin. Njezin salom obložen san

bio je izrazito smirujuæi prizor. Ponadao sam se da se nikada više neæe probuditi. A onda se dogodilo nešto nevjerojatno: iako sam, osobito te noæi, imao sve

preduvjete za nesanicu, ipak sam, uljuljkan hroptanjem što ga je proizvodilaBernadette, zaspao na okruglom sintetièkom jastuku.Trgnuo sam se iz sna. Iz najdaljega kutka svoje sla-marice, cista se jedvausuðivala pogledati me; svoju prestrašenost izražavala je vrlo tihim groktanjem.Èitavo mnoštvo satova ošinulo me èinjenicom da je veæ 8 sati ujutro. Sjetio sam se svoje zadaæe. Sasvim smeten, blago sam zapoèeo:144

— Bernadette... Vašem suprugu dogodila se manja nezgoda. U bolnici je. Uopæe senemojte bojati, on je izvan opasnosti.Gospoða Bernardin nije reagirala. I dalje me je pomno promatrala. Smatrao sam

potrebnim pružiti joj sljedeæe objašnjenje: — Pokušao je izvršiti samoubojstvo. Ja sam ga u tome sprijeèio. Razumijete li? Nikada neæu saznati je li razumjela. Glava joj bijaše položena na slamarici.

Pjesnik bi rekao da joj je na licu zamišljen izraz: ali zapravo nikakva izrazaondje nije bilo.Preplašen, obeshrabren i zbunjen, odluèio sam otiæi. Na koncu konca, svojudužnost sam obavio. Sto sam još mogao uèiniti?

Nakon izlaska iz nastambe naših susjeda, iznenadila me svježina zraka. Zanijela me još i više od svjetlosti. Kako sam u onoj gnusnoj jazbini uopæe mogao disati?Pomislio sam kako je baš dobro biti živ.Kad sam došao Kuæi, Juliette mi je potrèala u zagrljaj.

— Emile, tako me je bilo strah! — Ima li novosti iz bolnice? — Ima, dobro je. Prekosutra se vraæa. Lijeènici su145

ga pitali koji je bio motiv njegova postupka. Ništa nije odgovorio. — Zaèudilo bi me da je drukèije! — Pitali su ga namjerava li to ponoviti. Rekao je da ne namjerava. — Da barem! Znaju li da je i on sam doktor? — Pojma nemam. Zašto? Kakve to ima veze? — Samo mi se èini da bi samoubojstvo lijeènika trebalo privuæi pozornost. — Više nego neko drugo? — Možda. To je, na neki naèin, kršenje Hipokra-tove zakletve. — Radije mi isprièaj kako je reagirala Bernadette. Predoèio sam joj nekoliko posljednjih sati. Sužitkom sam opisivao unutrašnjost kuæe Bernardin. Juliette je vrištala od gaðenja i smijala se gotovo u isto vrijeme.

— Misliš li da bismo se morali pobrinuti za nju? — upitala je. — Što ja znam. Postoji opasnost da bismo joj mogli uèiniti više zla nego dobra. — Treba je barem nahraniti. Odnijet æemo joj juhu. — Topljenu èokoladu? — To za desert. Nakon jedne velike zdjele juhe od povræa. Pretpostavljam da punojede.

— Za nju æe to biti gozba. Ja mislim da æe bez svoga supruga provesti dva predivna dana. — Tko æe je znati? Možda ga voli. Ništa nisam rekao, ali mi se èinilo da je Palameda nemoguæe voljeti.U Mauvesu smo pokupovali skoro sve povræe u prodavaonici hranom. Nakon povratkaiz sela pripremili smo cijeli lonac juhe. Gledao sam tu bujicu kako kljuèaunutar kuhinjske zdjele i na površinu izbacuje poriluk i celer: reklo bi se,

prava morska oluja, valcer algi i planktona. Razmišljao sam o buduænosti te



guste morske juhe unutar èistine utrobe: pravi pravcati doruèak za kita, koliko po svome sadržaju, toliko i po kolièini.Oko podneva, Juliette i ja prevezli smo pladanj s jedne na drugu obalu rijeke.Za onakav teret, nas dvoje nije bilo previše: velika zdjela juhe i nešto manja

posuda s èokoladnim preljevom. Po ulasku u kuhinju, moja žena nasmijala se od gaðenja:

— Ovo je gore nego što si mi prièao! — Zbog mirisa ili zbog izgleda?146147I

-1 jednog i drugog!Dolje nije bilo nikoga. Popeli smo se na gornji kat: gospoda Bernardin bila jejoš uvijek na svojoj slama-rici. Nije spavala, niti je išta radila: njezinspokoj služio joj je umjesto bilo kakve aktivnosti. Juliette se tada prepustilatako iskrenim izljevima osjeæaja da sam se iznenadio:

— Bernadette, toliko sam mislila na vas. Vaša hrabrost je divljenja vrijedna.

Telefonirali su iz bolnice: vaš suprug je jako dobro, i prekosutra æe se vratiti. Nikada nismo saznali je li razumjela, kao ni to je li uopæe slušala: podnijelaje poljubac moje žene, dok je pogled upirala u manju posudu. Njuhom je istogtrena prepoznala njezin sadržaj. A onda se, inaèe tako mirna, poèela rakoliti isvoje lovke bacati prema predmetu svoje naslade.

— Tako je, pripremili smo dvije razlièite juhe. Treba poèeti s ovom veæom; ovadruga je za desert.Pretila žena nije za to htjela ni èuti. Uostalom, zbog èega nam je red kojim æejesti bio važan? Juliette joj je pružila posudu za preljev: naša susjeda uz

veliku je dreku nogama lupkala o tlo i slinila. Njezine lovke sklopile su se oko blaga koje je podignula do svojeg usnog otvora. U jednom gutljaju ispila jenjegov sadržaj i pritom mukala kao kakav križanac izmeðu afrièke divlje svinje i

ulješure.Prizor toga uživanja bio je istodobno zabavan i odvratan: jednim kutom usana moja žena se smiješila, dok joj se onaj suprotni jedva suzdržavao od povraæanja.Cista je odložila praznu zdjelu: polizala joj je i stijenke, tako da je bilasavršeno èista. Dugaèki joj se jezik još jednom ukazao, ovaj put kako bi oprao

bradu i naušnicu. Potom se dogodila jedna dirljiva stvar: gospoða Bernardin jeuzdahnula — beskrajno dugim uzdahom blagostanja, zaèinjenim prstohva-tom razoèaranja zbog toga što je objedu bio kraj.Juliette je u jednu zdjelicu ulila povrtnu juhu i pružila joj je. Bernadette juje radoznalo omirisala, malo srknula te, èini se, osjetila simpatiju prema našem

pripravku. Dok je gutala, èuli su se zvukovi poput onih iz slivnika. — Trebala sam propasirati juhu — rekla je moja žena pri pogledu na komadezelenja koji nisu uspijevali uæi u susjedin usni otvor, te su joj, poput haluge

na plaži, ostajali visjeti na bradi. Nakon toga, susjeda je ispustila melvilovski roktaj i ponovno se izvalila naslamaricu. Na trenutak mi se148149

uèinilo da sam u njezinu pogledu proèitao izraz kra-ljice-majke dok govorisvojim podanicima:

— Hvala vam, dobri ljudi, sada možete iæi. Zatvorila je oèi i odmah zaspala.Hropac što ga je ispuštala u snu spojio se u cjelinu s probavom, buènom poputstroja za pranje rublja. Raznježeno i zgaðeno sam prošaptao:

— Ostavimo zdjelu i hajdemo!

Sljedeæeg dana Juliette je propasirala juhu.



Dva dana zaredom nalazili smo ispražnjenu zdjelu i napunjenu gospodu. Osim radisvojih potreba, sobu nije napuštala — kamen nam je pao sa srca što joj prinjihovu obavljanju nismo morali pomagati.

— Ako mene pitaš, Bernadette upravo proživljava najsretnije dane svoga života. — Misliš? — upitala je moja žena. — Da. Ponajprije, tvoja kuhinja sigurno je bolja od kuhinje njezina supruga: a

kako je hrana bit njezina postojanja, za nju ta promjena predstavlja èudesnolijep preokret. No najbolje od svega je to što je mi puštamo na miru. Uvjerensam u to da je Palamede

bez ikakva razloga prisiljava da ustaje i silazi u dnevni boravak. — Zbog èega bi takvo što èinio? — Da je gnjavi. Opsjednut je time. — Možda i zbog toga da je opere. Ili da joj promijeni odjeæu. Nasmijao sam se pri pomisli na spavaæicu gospode Bernardin: bila je to titanski velika haljina od sintetièke tkanine s uzorkom poljskoga cvijeæa i èipkastom kragnom kakvu nose seljanke.

— Zar ne misliš da bismo je trebali okupati? — predložila je Juliette. Na tren sam ugledao kadu ispunjenu gomilom bjelkaste puti.

— Predlažem da tu zadaæu prepustimo njezinu suprugu.Sljedeæega dana nazvali su nas iz bolnice: dali su nam zeleno svjetlo da doðemo pokupiti drugu polovicu braènoga para. — Idem ja sam. Ti još moraš pripremiti juhu za cistu.Za upravljaèem automobila pomislio sam kako je150

suludo to što idem po njega. "Trebalo bi im ga ostaviti", mislio sam.U bolnièkoj administraciji morao sam potpisati cijeli svežanj nerazumljivih

papira. Neustrašivi gospodin Bernardin èekao me je u hodniku. Jadi cijelogasvemira tištili su njegov stolac. Kada me je ugledao, poprimio je onaj izraz

nezadovoljstva koji je u odnosu prema meni uvijek imao. Bez rijeèi je podignuosvoje masivno tijelo i krenuo za mnom. Primijetio sam da mu bolnièarke nisuoprale odjeæu, jer su se na njoj još uvijek vidjeli tragovi povraæanja.Za vrijeme vožnje nije progovorio ni rijeèi. To mi je odgovaralo. Isprièao sam

mu da smo u njegovoj odsutnosti hranili njegovu ženu. Ni na što nije reagirao,ni u što nije gledao; pitao sam se nije li trovanje plinom razorilo i ono malo

mentalnih sposobnosti koje je još imao.Toga dana vrijeme je bilo prekrasno: poèetak travnja nalikovao je onima kakveopisuju školski udžbenici, s cvijeæem sitnim poput Maeterlinckovih junakinja.Pomislio sam kako bi me, da sam upravo spašen nakon pokušaja samoubojstva, ovako

prekrasno proljeæe tako potreslo da bih morao zaplakati: èinilo bi mi se da jetaj, ponovnim raðanjem tako zasiæen krajolik povezan s mojim vlastitim uskrsnuæem,

152

i da bi me istinski i potpuno pomirio s ovim svijetom što sam ga želionapustiti.Palamede je oèito na sve to bio imun. Još nikada ga nisam vidio tako sklupèana usebe sama.

Automobil sam zaustavio pred njegovim vratima. U trenutku rastanka, upitao sam ga treba li mu kakva pomoæ.

— Ne — mrzovoljno je odgovorio.Znaèi, još uvijek je imao sposobnost govora - ako sposobnošæu možemo nazvati tutako štedljivu uporabu.

Na usta mi je izletjelo pitanje od kojeg sam sav izgarao:- Znate li da sam vam ja spasio život?

Gospodin Bernardin još nikada nije bio tako elokventan. Ne, njegov rjeènik nijese obnovio, on je tada svojom šutnjom i pogledom baratao kao kakav provjereni



govornik. Svoj razjareni pogled zalijepio je za moj, odšutio toliko dugo da seto jedva dalo izdržati, te se, pošto mu se uèinilo da sam dovoljno dugo bio bezdaha, zadovoljio sljedeæim:-Da.Potom se okrenuo i ušao unutra. Kuæi sam se vratio sleðen od straha. Juliette meupitala kako je bilo. Odgovorio sam joj:

r53 — Uobièajeno. — Skuhala sam još više juhe nego juèer. Stavila sam je na uoèljivo mjesto nastolu u njihovu dnevnom boravku.

— Lijepo od tebe, ali ubuduæe ih pusti neka se sami snalaze. — Misliš da mu ne bi bilo drago da umjesto njega kuham? — Juliette, još uvijek nisi shvatila: nema te stvari zbog koje bi njemu nešto bilo drago!Sljedeæega jutra, pred našim vratima šepirila se zdjela; njezin sadržaj nije

bio ni taknut. Bili smo odbijeni.Proðoše tjedni. Nasuprot onome èega sam se bojao, susjed nas nijednom nije

posjetio. Jedva da je i primirisao van. A blagost toga travnja bila je gotovoizazovna: Juliette i ja sate smo provodili u vrtu. Ondje smo ruèali, èak i

doruèkovali. Odlazili smo na duge šetnje po šumi, po kojoj su nam ptice pjevalePosveæenje proljeæa u Janaèekovoj revidiranoj i popravljenoj verziji.154

Palamede je izlazio samo radi odlazaka automobilom u selo. Nabavka je predstavljala jedini društveni element njegova života.Stigao je i svibanj, mjesec sladunjavosti — ovo kažem bez i najmanje ironije:nesretan gradski èovjek u meni bez zadrške se naslaðivao svim kiæenjima prirodei nije prezirao nijedno opæe mjesto. Nad i najmanjim nacifranim zvonèiæem padaosam u najiskrenije osjeæajne zanose.Potaknut plavim i bijelim eksplozijama u našem vrtu, isprièao sam svojoj ženilegendu o jorgova-nima. Juliette me uvjeravala da još nikada nije èula takodivnu prièu; svakoga dana sam joj je morao prièati.

Gospodin i gospoða Bernardin vjerojatno su bili neosjetljivi za taj proljetnikiè: nikada ih nismo vidjeli u njihovu vrtu. Njihovi prozori uvijek su bilizatvoreni, baš kao da su se bojali da ne razrijede svoj dragocjeni smrad.

— Zaista vrijedi živjeti na selu — kazala je Juliette. — Ne zaboravi da je ovdje odluèio živjeti kako bi skrio svoju ženu. Palamede nikoliko je crno pod noktom ne mari za sve ovo cvijeæe.

— A ona? Sigurna sam da ona voli cvijeæe i da bi joj bilo jako drago da ga vidi.I

— On je se stidi, i ne želi je pokazivati. — Ali mi veæ znamo na što ona slièi! A nema nikoga drugoga tko bi je mogao vidjeti.

— Bernadettina sreæa nije nešto zbog èega on ne bi mogao zaspati. — Kakav gad! Onako zatvoriti u kuæu tu nesretnicu! Zar æemo mi to dopustiti? — A što bi htjela da uèinimo? Njegovo ponašanje nije zakonom kažnjivo. — Bi li zakonom bilo kažnjivo da mi odemo po nju i odvedemo je van? — Zar nisi vidjela kako hoda? — Ne radi hodanja. Stavili bismo je u vrt neka gleda cvijeæe, neka se nadišesvježega zraka.

— On na to nikada ne bi pristao. — Neæemo ga ni pitati! Uhvatit æemo ga nespremnoga, otiæi æemo k njemu i reæi mu: "Došli smo po Bernadette kako bi provela poslijepodne s nama na našojterasi." Sto možemo izgubiti?Iako nisam baš bio oduševljen, morao sam priznati da ima pravo. Nakon ruèkaotišli smo do njih i pokucali im na vrata (pomislio sam kako se svijet okrenuo

naopako). Nitko nam nije došao otvoriti. Tada sam stao udarati kao divljak, pouzoru na



Palameda ove zime, ali nisam ja imao tu snagu. Nikakva odgovora nije bilo.- Kad samo pomislim da sam se osjeæao obveznim pustiti ga unutra! - uzviknuo sam dok su me šake pekle od boli.Juliette je naposljetku ušla nasilu. Svaki put iznova iznenadila bi me hrabrostte šezdesetpetogodiš-nje djevojèice. Krenuo sam za njom. Pljesniv zadah u tom

prostoru kao iz noæne more još se pogoršao.

Okružen satovima, gospodin Bernardin bio je zavaljen u naslonjaèu u dnevnom boravku. Uputio nam je razdražen pogled pun dosade, kojim kao da je htio reæi dasu ti njegovi susjedi zaista naporni — što je, s obzirom na èinjenicu da dolaziod njega, bilo zaista nevjerojatno.

Ne uputivši mu ni rijeèi, kao da i ne postoji, popeli smo se na gornji kat.Cista se odmarala na slamarici. Bila je odjevena u ružièastu spavaæicu s uzorkom

bijelih ivanèica.Juliette ju je poljubila u oba obraza:

— Bernadette, odvest æemo vas u vrt! Vidjet æete kako je tamo lijepo.Gospoda Bernardin ljubazno je dopustila da je od-vuèemo: držali smo je svatko zajednu ruku. Po uzoru na dvogodišnje dijete, silazila je jednu po jednu157

stubu. Pored Palameda smo prošli bez objašnjenja o tome kamo idemo — ne uputivši mu ni pogleda.Kako stolac po mjeri ovog èudovišta nije postojao, na travu sam rasprostro

prostirku s mnogo jastuèiæa. Ondje smo smjestili našu susjedu; položena natrbuh, promatrala je vrt s izrazom bliskim Èuðenju. Njezina desna lovka milovalaje tratinèice: jednu od njih ubrala je i prinijela na jedan centimetar od oèijukako bi je prouèila.

— Mislim da je kratkovidna — kazao sam. — Jesi li ti svjestan toga da ova žena bez nas nikada ne bi izbliza vidjelatratinèicu? — ljutila se Juliette.Ovu novotariju Bernadette je podvrgnula svakome od svojih pet osjetila: nakonšto je biljku neko vrijeme gledala, odluèila ju je pomirisati, zatim poslušati,da bi je potom prošetala po svome èelu, te je naposljetku sažvakala i progutala.

— Njezini su postupci neporecivo znanstveni! — uzviknuo sam ushiæeno. — Ova osoba je inteligentna!Baš kao da je željelo opovrgnuti ove moje rijeèi, stvorenje je poèelo odvratnokašljati, sve dok napokon nije iskašljalo tratinèicu: ova vrst hrane nije muodgovarala.Uloživši patetièno velik napor, poèela se okretati158

na leda; došavši do odreðene toèke, naposljetku se sva zasopljena prepustilasili teže i prevalila u stanje mirovanja. Pogled joj se zaustavio na modromenebu i više se odande nije pomaknuo. Nije bilo nikakve sumnje: bila je sretna. Uodnosu na mraèan strop njezine sobe, bila je to velika promjena.Oko 4 sata Juliette je donijela èaj i kekse. Približila se ležeæoj figuri i u

usnu joj šupljinu stala ubacivati komadiæe vanilin rošèiæa. Naša gošæa ispuštalaje zvukove poput rakoljenja: svidjelo joj se.

Na svoje veliko zaprepaštenje, zaèuli smo neèiji urlik: — Ona to ne smije jesti!Bio je to Palamede, koji nas je veæ satima špijunirao iza prozora svojegadnevnog boravka i èekao da u neèemu "pogriješimo". Cim je ugledao naše nedjelo,izašao je na prag kuæe da bi nas pozvao na red.Dostojanstvena poput kraljice, moja supruga je hladnokrvno i, kao da se bašništa nije dogodilo, nastavila hraniti cistu. Ja sam se, pak, osjeæao jakonelagodno: a što ako doðe i poène nas tuæi? Bio je toliko snažniji od nas.

No Juliettin ga je postupak posramio. Zbunjeno je još deset minuta promatrao našneposluh. Nakon159

..........------------



toga je, ne bi li svojim odlaskom ostavio još jaèi dojam, još jednom viknuo: — Ona to ne smije jesti! A onda je nestao u svojem skladištu satova.Èim se spustila noæ, gospodu Bernardin odveli smo u njezin dom. Ušli smo bezkucanja. Suprug nas je nadario sljedeæim rijeèima: "Vi æete biti krivi, ako opet

bude bolesna!"

- A vama bi baš bilo drago, kad bi se ona opet razboljela, jel' tako? — rekla muje Juliette.Postavili smo je na njezinu slamaricu. Od tolikih uzbuðenja djelovala jeiscrpljeno.To smo mogli i oèekivati: sljedeæeg je dana dvaput okrenuo kljuè u bravi svih

vrata svoje nastambe. — Emile, pa on zatvara svoju ženu! Da pozovemo policiju? — Nažalost, njegovi postupci još uvijek nisu u suprotnosti sa zakonom. — Èak i ako bismo im rekli da je pokušao oduzeti vlastiti život? — Ni samoubojstvo nije protuzakonito. — A što ako upravo sad pokušava ubiti svojuzenur

— Nemamo nikakva razloga da u to posumnjamo. — Pa jel' ti možeš vjerovati da ju je on zatvorio samo zato što je grickalanekoliko vanilin rošèiæa?

— Možda bi želio da smršavi. — Kakve bi koristi imala od toga da smršavi, kad onako živi? A osim toga, bilo bi mu bolje da najprije sebe pogleda! — Cijelu tu prièu mi veæ zapravo znamo napamet. Gospodin Bernardin ni najmanjene uživa u životu: stoga ne može podnijeti da mu žena bude drukèija. Juèer ju je

vidio kako pada u zanos nad jednom tratinèicom, kako se rastapa od miline zbog modrog neba, te podriguje od naslade pri jedenju vanilin rošèiæa. To je više nošto on može podnijeti.

— I tebi to nije ogavno, to što on jednu jadnu nenormalnu ženu pokušavasprijeèiti u uživanju života?

— Ma naravno da jest, Juliette! Problem nije u tome: dokle god on ne napraviništa protuzakonito, mi tu ništa ne možemo! — Pitam se samo što me zadržava od toga da mu ne razbijem prozor i odem poBernadette.

— U tom bi sluèaju on imao pravo pozvati policiju. Time ne bismo mnogo postigli. — Zar zaista ništa ne možemo uèiniti? — Reæi æu ti nešto strašno: juèer smo, iako smo joj160161

željeli pokloniti nekoliko lijepih trenutaka, toj nesretnici zapravo naškodili.

Mi smo krivi zbog toga što je ona sada zatvorena. Mislim da je bolje da višeništa ne pokušavamo. Sto joj više budemo pokušavali pomoæi, to æe njezin život

biti teži.Objašnjenje je upalilo. Juliette više nije spominjala spašavanje ciste. No, biloje bjelodano da ju je ta stvar opsjedala. Ni proljeæe tu više nije pomagalo:svaki dan bio je još ljupkiji od prethodnoga. Naposljetku sam se poèeo nadatikiši: lijepo je vrijeme moju ženu èinilo nesretnom. U šetnji bi znala reæi:

— Ona ove krvavo crvene ribize nikada neæe vidjeti. Ni ove nježnozelene krošnjeneæe vidjeti.

Nepotrebno je bilo reæi tko je bila "ona". I najsitniji pupoljak pretvarao se udokazni materijal optužbe koja se time još dodatno produžavala i koja je, jasnosam to osjeæao, išla na moj, a ne na susjedov raèun.Jednoga jutra sam eksplodirao:

— Ti meni zapravo predbacuješ što sam ga sprijeèio da se ubije!Odgovorila je tihim, no èvrstim glasom:



— Ne, nikako. Trebalo ga je u tome sprijeèiti.

Imala je sreæu što je u to bila tako uvjerena. Ja više nisam bio. U sebi sam segrizao što sam ga spasio. Smatrao sam se stopostotno krivim.

Nije li mi, uostalom, ponajprije on sam to zamjerio? Onoga dana kada sam gadovezao iz bolnice, iskazao mi je to na vrlo rjeèit naèin.

Najgore od svega bilo je to što sam sada odobravao njegov postupak. Stavio bihse u njegovu kožu i došao do straviènog zakljuèka: èovjek je imao tisuæu valjanih razloga da poželi umrijeti.Jer život je za njega zaista morao biti pakao. Nije osjeæao ni najmanji užitakšto je živ: naposljetku sam shvatio da nije on za to bio kriv. Nije on odabraoda bude frigidan sa svih svojih pet osjetila: takav se rodio.Pokušavao sam zamisliti njegov život: ništa ne osjeæati pri pogledu na ljepotušume, pri slušanju melodija što uzbuðuju druge ljude, pri mirisanju jednetuberoze, pri jelu ili piæu, pri davanju ili primanju milovanja. To je znaèiloda ga nikada nijedna umjetnost nije dirnula. I da nije poznavao spolni užitak.

Neki ljudi toliko su glupi da koriste izraz "biti zaslijepljen vlastitim osjetilima". Jesu li ikada pomislili na sljepoæu onih kojima njihova osjetila nedonose prosvjetljenje?

162163

Iznenadilo me vlastito podrhtavanje: život gospodina Bernardina bio je tako prazan! Ako osjetila smatramo vratima inteligencije, duše i srca, što njemu ondaostaje?Èak se i mistikom postaje pomoæu užitka. Ne nužno i doživljavanjem užitka, alirazmišljanjem o njemu sigurno: redovnici, kojima je zabranjeno sve što se tièe

putenosti, barem mogu pretpostaviti što je to èega se odrièu. A oskudica jejednako dobra, ako ne i bolja uèiteljica od obilja. Palamede, meðutim, nije

patio ni od kakve oskudice: kad se ništa ne voli, ne može se ni oskudijevati.

Nisu li životi svetaca potvrda da je vjerska ekstaza poput orgazma? A kad bi postojao trans zbog apsolutne frigidnosti, ljudi bi to znali. Nažalost, nije bilo nužno odlaziti u ovakve krajnosti da bi èovjek zakljuèiokoliko je ništavilo našega susjeda: ne ono velièanstveno ništavilo što gaopisuje Hugo, veæ jedno ubogo, kukavno, smiješno i odvratno ništavilo. Zlovoljnoništavilo jednoga bijednika.Bijednika koji, last but not least, nikada nikoga nije volio, niti je pomišljaoda se voljeti može. Naravno da se nisam namjeravao prepustiti jeftinojsentimentalnosti koja tvrdi da se bez ljubavi ne može živjeti:uvjerit æete se veæ ako pogled bacite na veæinu ljudskih života.Stvar je u tome što ljudi koji ne poznaju ljubav poznaju èitavu hrpu drugihstvari: klaðenje na konjskim utrkama, poker, nogomet, reforme pravopisa — bilošto, nije bitno, samo ako im pomaže da zaborave.

Gospodin Bernardin, meðutim, nije imao ništa. Bio je sam svoj zatvorenik. Bezijednoga prozora na svojoj samici. A kakva je to bila samica! Najgora moguæa

vrsta: samica jednoga starog pretilog slabo-umnika.Odjednom sam razumio njegovu opsjednutost satovima: za razliku od živih ljudi,Palamede je blagoslivljao prolaženje vremena. Jedina svjetlost što se naziralaiz njegove tamnice bila je njegova smrt: dvadeset pet satova u njegovoj kuæinaglašavalo je sporo, ali sigurno protjecanje što ga je vodilo k njoj. Kadajednom premine, on više neæe pribivati u svojoj odsutnosti i neæe više imatitijelo da njime obujmi svoju prazninu; postat æe ništavilo umjesto da ga

proživljava.Jedne noæi, zahvaljujuæi proplamsaju volje, taj èovjek je poželio pobjeæi izsvoje kaznionice: za takvu odluku trebalo mu je hrabrosti. A ja, taj bijedni èu-164

165



var robijaša, tog nesretnika uhvatio sam u bijegu. I ponosan poput doušnika, vratio ga u zatvor.Sve mi je sada bilo jasno: veæ od samoga poèetka taj èovjek ponašao se kao da jena robiji. Najprije je, dok je kod mene neželjeno boravio svakoga dana po dvasata, to bio tek jadan zatvorenik koji ništa drugo nije znao raditi nego svoju

prisutnost nametnuti u neèijoj tuðoj æeliji. Proždrljivost toga èovjeka kojinije volio jesti bila je tipièna osobina ljudi koji su dogurali do vrhuncadosade. Njegov sadizam prema vlastitoj ženi bio je još jedna od osobinazatvorenika: patetièna potreba da vlastitu patnju prenese na kakvu žrtvu.

Njegova nemarnost, prljavština, fizièko propadanje, sve su to bila svojstvaljudi osuðenih na doživotno izdržavanje kazne.Sve je bilo tako jasno! Kako da to ranije nisam shvatio?Jedne noæi trgnuo sam se iz sna s ovom misli koju nije lako priznati: "Zašto

ponovno ne pokuša? Mislim da sam èuo da ljudi, koji su jednom neuspješno pokušali samoubojstvo, najèešæe još jednom pokušaju. Sto još èeka, zašto ne pokuša još jednom?" Možda se bojao da bih ga u tome opet sprijeèio. Kako bih ga mogao obavijestitida mu ovaj put više neæu stati na put?

166

Tada se ponovno postavilo pitanje o naèinu samoubojstva: zbog èega je izabrao baš plin? Zbog nade da æe ga netko spasiti? Ne, vjerojatnost za to bila je premalena. Vjerojatno ga je izabrao zbog mazohizma: i to je osobina zatvorenika. A moglo ga se protumaèiti i kao simbolièan èin: taj èovjek, koji je cijelogaživota živio prigušeno, želio je od gušenja i umrijeti. Tisuæu puta bilo bi mulakše i bezbolnije da si je ubrizgao kakav otrov, no jesmo li mogli iskljuèiti

moguænost da je taj prostak, baš kao i svi samoubojice, osjetio potrebu da zasobom ostavi poruku? Veæina ih napiše pismo, no on za takvo što nije biosposoban. Njegov potpis trebao je biti ta toliko surova smrt na kojoj je njegov epitaf bio filigranski ispisan: "Umirem kao što sam i živio."Te noæi izmeðu 2. i 3. travnja, da nije bilo moje proklete nesanice, gospodin

Bernardin bio bi pronašao svoj spas. Sada smo bili na poèetku lipnja. Mamila mejedna užasna namjera: a da mu pošaljem pisamce? "Dragi Palamede, sve sam shvatio. Možete još jednom pokušati, ovaj put vas neæu omesti." Glavu sam zagnjurio u jastuk, jer inaèe bih se grohotom nasmijao.Kako je vrijeme prolazilo, ta mi se ideja èinila sve manje èudovišnom.

Naposljetku sam je èak i167

ozbiljno razmatrao. Takvo jedno pismo na prvi je pogled djelovalo cinièno izloèinaèki no, kad sam bolje razmislio, mome susjedu trebalo je upravo to. Moraosam mu pomoæi.Odjednom više nisam mogao èekati. Tu poslanicu trebalo je krajnje hitnoodaslati! Morao sam je napisati toga trena. Ustao sam, sišao u dnevni boravak,

uzeo list papira i na njemu napisao dvije oslobo-diteljske reèenice. Prešao sam preko mosta i gurnuo omotnicu ispod Bernardinovih vrata.Preplavio me osjeæaj blaženstva i olakšanja. Ispunio sam svoju dužnost. Vratiosam se u krevet i zaspao s idiliènim dojmom da sam bio glasnik božanske ljubavi.Serafini su pjevali u mojoj glavi.Sljedeæega jutra pri ustajanju pomislio sam da sam sanjao. Malo-pomalo shvatiosam da se moj èin zaista dogodio: ja sam stvarno napisao to podlo pismo! I èaksam mu to gurnuo ispod vrata! Gubio sam razum.Juliette me zapanjeno gledala dok sam uzimao njezinu pincetu i trkom izlazio izkuæe. Ležao sam na tlu pred vratima susjedne kuæe i u usjek napamet uvlaèio

pincetu ne bih li došao do omotnice. Moj trud 168

nije urodio plodom, pisamce je bilo predaleko — ili ga je, pak, Palamede veæ proèitao. Vratio sam se doma prestravljen.



— Možeš li mi objasniti zašto si se s mojom pince-tom za èupanje obrva valjao pred njihovim vratima? — Noæas sam mu odnio jedno pismo. Sada zbog toga žalim. Ali ga nisam uspiouzeti natrag.

— Što si mu napisao? Nisam imao hrabrosti da joj priznam istinu.

— Uvrede. Tipa: "Ogavan ste èovjek kad tako možete zatvoriti svoju ženu. Itd."Juliettine oèi su se zacaklile. — Bravo! Drago mi je što nisi uspio uzeti natrag to pismo. Ponosim se tobom.Privukla me u zagrljaj.

Mrzio sam se cijeloga dana. Uveèer sam rano legao i zaspao kao da sam od samogasebe želio pobjeæi. Probudio sam se u 2 sata ujutro i više ni oka nisam mogaosklopiti.U tom trenutku shvatio sam o samome sebi nešto strašno: postojao je još jedanEmile Hazel. I zaista, za vrijeme te nesanice, odobravao sam si što sam na-169

pisao to pismo. Nije me uopæe bilo stid. Baš obratno, bio sam sretan zbog

svojega èina.Jesam li ja ustvario bio novi doktor Jekvll? Nisam prihvaæao tu pretpostavku,èinila mi se previše romanesknom. S druge strane, shvatio sam da noæ nada mnom

posjeduje golemu moæ. Moje noæne misli uvijek su zamišljale samo najgore inikada nisu ostavljale mjesta za moguænost poboljšanja, nade ili èak bezopasneravnodušnosti. Za vrijeme mojih nesanica sve je bilo tragièno i zbog svega sam ja bio kriv!Tada se pojavilo jedno važno pitanje: koji je od dvojice Emila Hazela imao

pravo? Onaj dnevni, pomalo plašljiv Emile koji bi se uvijek izvukao izneprilike? Ili onaj noæni, zgaðeni, razjareni Emile spreman na najodvažnijadjela zato da bi pomogao drugima — da žive i da umru?Odluèio sam prièekati jutro radi odgovora. Ujutro, pak, moje misli bile su èistasuprotnost mojim besanim promišljanjima. I opet sam bio spreman na sve moguæe

kompromise. Nekoliko dana kasnije posve sam se smirio. Gospodin Bernardin još uvijek je biozdrav kao dren, takoda sam samome sebi djelovao pretjerano što sam vjerovao da bi moje pismo nanjemu ostavilo traga.Zamišljao sam Palameda u trenutku dok je moje pismo podizao s poda, potom gaèitao, pa zavrtio glavom ispunjen onim istim prezirom što ga je prema meni od

poèetka osjeæao. Uzdahnuo sam od olakšanja.Konaèno mi je bilo dano da prodrem u znaèenje onoga mita o Penelopi zbog kojeganisam samo ja bio žrtva: ne uništavamo li svi mi po noæi osobu kojuutjelovljujemo danju, i obratno? Odisejeva žena igrala je igru prosaca tako štoje tkala svoje platno i pretvarala se, zahvaljujuæi noænoj tami, u gordujunakinju negiranja. Dok je danje svjetlo išlo na ruku neuspješnoj komediji

pristojnosti, noæna je tmina od ljudskosti ostavljala samo njezinu razornujarost.

— Što ti misliš, Juliette, zašto on ne pokuša ponovno izvršiti samoubojstvo? Jasam èuo da neuspjeli samoubojice uvijek ponovno pokušavaju. Zašto onda i on ne

pokuša još jednom? — Ne znam. Pretpostavljam da je shvatio pouku. — Kakvu pouku? — Da mu to neæemo dopustiti.170171

— Kao da ga mi možemo nadgledati!

— Možda mu se vratila želja za životom. — Tako ti on izgleda?



— A tko to može znati? — Pogledaj ga! — To je nemoguæe: nikada ne izlazi iz kuæe. — Upravo tako. On živi u Raju na zemlji, vani je najljepše proljeæe što sam gaikada vidio, a on ne izlazi iz kuæe.

— Neki ljudi za takve stvari nemaju osjeæaj.

— A za koje on stvari ima osjeæaj, po tvome mišljenju? — Za satove — osmjehnula se. — Zaista. Kao što Gospoða Smrt voli svoju kosu, tako i on voli satove. E, ja æusada još jednom postaviti svoje pitanje: zašto se veæ jednom ne odluèi i nadrugi pokušaj samoubojstva?

— Reklo bi se da to priželjkuješ. — Ne. Samo ga pokušavam razumjeti. — Emile, jedino što ti mogu reæi je ovo: èak i kada èovjek zaista želi umrijeti,èini mi se da samo sa-moubojstvo mora biti stravièna kušnja. Èitala sam svjedoèanstvo jednoga padobranca: prièao je da se najviše užasavao drugoga skokau prazno.172

— Dakle, ti misliš da on ne pokušava iznova zato jer ga je strah?

— To bi bilo ljudski, zar ne? — U tom sluèaju, možeš li zamisliti koliki je oèaj toga jadnog èovjeka? Želiumrijeti, ali više ne uspijeva pronaæi hrabrosti da se ubije.

— Upravo tako sam i mislila: ti bi htio da on još jednom pokuša! — Juliette, ono što bih ja htio uopæe nije važno. Bitno je ono što on želi. — A ti bi mu zapravo htio pomoæi? -Ma, ne! — Pa zašto mi onda sve ovo govoriš? — Zato da bi njegov život prestala suditi prema vlastitom viðenju. Tebi je uglavu utuvljeno da je život vrijedna stvar.

— Èak i da mi to nije bilo utuvljeno u glavu, ja bih tako mislila. Ja volim život.

— Zar ti zaista ne možeš pojmiti da ima ljudi koji ne vole život? — Zar ti zaista ne možeš pojmiti da postoje ljudi koji mogu promijeniti

mišljenje? On bi mogao nauèiti voljeti život. — U dobi od sedamdeset godina? — Nikada nije prekasno.173

¦

— Ti si jedan nepopravljiv optimist. — Rekao si da neuspjeli samoubojice uvijek pokušavaju još jednom. Ne misliš lida i sva ljudska biæa uvijek pokušavaju još jednom?

— "Ljudska biæa uvijek pokušavaju još jednom"; vrlo poetièno, ali ne razumijem. — Ne postoji ništa što bi ljudsko biæe uèinilo samo jednom. Ljudsko biæe jednu

stvar radi jedan dan zbog toga što je takva njegova priroda. Svaka osobacijeloga života ponavlja ista djela. Samoubojstvo je iznimka i ništa više.Ubojica iznova poèinje ubijati, ljubavnici se iznova zaljubljuju.

— Ne znam je li to toèno. — Ja u to vjerujem. — Ti dakle misliš da æe se on ponovno pokušati ubiti? — O tebi ja govorim, Emile. Ti si ga spasio. A uèiniti to samo jednom tebi neæe biti dovoljno. — Kako bih ga ja mogao spasiti? — Ne znam.Još je dodala, uz èaroban osmijeh:

— To se mene ne tièe. Ti si spasilac, ne ja. Otkako sam joj lagao za ono lažno pismo s uvredama, Juliette je u meni vidjela svojevrsnoga Mesiju. To je bilo

nepodnošljivo.



— Juliette, mi smo zapravo dva idiota. Zbog èega se muèimo kako bismo pomoglièovjeku kojega mrzimo? Ni kršæani se toliko ne muèe.

— Zato jer volimo Bernadette. I sve dok Palamede bude loše, osveæivat æe se nasvojoj ženi. Jedini naèin na koji možemo pomoæi toj ženi jest taj da spasimonjezina muža.

— Da ga spasimo od èega?

Rasplamsaji žutikovine su se ugasili. Sad je na redu bila glicinija.Èovjek koji je nesretan u lipnju jednako je neprilièan prizor kao i èovjek kojije sretan dok sluša Schu-berta. Ovaj je mjesec neizdrživ zato što cijelihtrideset dana i najmanja duševna bol živi u uvjerenju da je nepristojna.Prisilna sreæa prava je noæna mora.

A glicinije tu situaciju još otežavaju. Ne poznajem sladunjaviji prizor od glicinije u cvatu: ti modri grozdovi što plaèu duž oblih zavijutaka lijane-debla

mogu svladati i ono malo hladnokrvnosti što je imam i pretvoriti me u ugrotesknu lamartinovsku provalu osjeæaja. Kad sam bio dijete, nedjelje sam

provodio kod bake. Duž zida njezine kuæe penjala se jedna glicinija. Kad bistigao lipanj, ta modra kiša174175

I I

razdirala bi mi srce. I u trenu bih, ništa ne shvaæajuæi, briznuo u plaè, a pritom mi ne bi promaknuta komiènost cijele te situacije.Protuotrov za gliciniju je šparoga, još jedan prinos mjeseca lipnja. Primijetiosam da èovjek jednostavno ne može osjeæati tugu dok ih jede. Problem je u tomešto ih je nemoguæe jesti dvadeset èetiri sata bez prestanka.Poèetkom toga lipnja trebale su mi èitave hrpe šparoga ne bih li odagnao svojutjeskobnost. Po noæi bih, poput Krista koji na Maslinskoj gori gleda svojeusnule sljedbenike, promatrao Juliette dok spava: ona je pri roðenju dobila miri povjerljivost, i na mene je raèunala da æu oèuvati ta dva dara koja su meni

bila uskraæena. Nesanicu je lakše izdržati izvan kreveta. Odlazio bih u vrt. Noæna bi me

svježina dirnula do ganuæa, a glicinija bi me dokrajèila. Dobro odgojeni Japancirazmjenjuju pisma u kojima se govori jedino o cvijeæu što trenutno cvate; onidrugi rugaju se tome obredu i kažu da je besmislen. Da sam ja Japanac, sigurno

bih bio veliki pisac poslanica: zahvaljujuæi toj formalnosti naširoko bih mogao pisati o svojim osjeæajima dostojnima kakve sladunjave djevojke, a da to nitkone prozre.176

Jednadžba nije vrijedila: Juliette je zahtijevala da spasim gospodinaBernardina. A ja sam duboko u sebi bio uvjeren da ga jedino smrt može izbavitiiz njegova zatvora. No moja žena nije željela da on umre. A èak i da je toželjela, èinilo se da on sam više nije bio raspoložen za samoubojstvo.Dok sam tako promatrao jednu gliciniju, donio sam odluku koja mi se uèinila

strašnom: od sada pristajem na to da me Juliette više ne razumije.Ova odluka veæ je od sljedeæega dana proizvela neke posljedice. Primijetio sam susjedov automobil dok se vraæao iz sela. Požurio sam mu u susret.

— Palamede, moram s vama razgovarati.Bez rijeèi je utaknuo kljuè u bravu prtljažnika, ali ga nije otvorio. Stajao jenepomièno pokraj automobila.

— Jeste li primili moje pismo? Petnaest sekundi šutnje. -Da. — Sto o njemu mislite? — Ništa. Rjeèit odgovor. — Ja sam, meðutim, jako puno o njemu razmišljao.177

I došao sam vam reæi da potvrðujem ono što sam napisao: ako ponovno pokušate, ja vas neæu sprijeèiti. Šutnja. Nastavio sam:



— Razmišljao sam: razumijem vas, Palamede. Sada znam da je to za vasjedino rješenje. Bilo mi je to teško priznati jer, na kraju krajeva, to jeupravo suprotno od onoga èemu su me oduvijek uèili. Znate na što mislim: "Životje vrhunska vrijednost, poštivanje ljudskoga života...". Zahvaljujuæi vama, sadaznam da su to sve gluposti: i to, kao i bilo što drugo na svijetu, ovisi o

pojedincu. A vama život ne odgovara: to je jasno. Kunem vam se da sam ljutit na

sebe samoga: žao mi je što sam vas izvukao iz vaše garaže.Tisuæu tona teška šutnja. — Ne sumnjam u to da još jedan pokušaj mora djelovati nepremostivim. No, kolikogod da bi se to nekome moglo uèiniti èudnim, došao sam vas ohrabriti. Tako je,Palamede. Vjerujem da jedan takav èin zahtijeva duševnu snagu za kakvu sam janesposoban: ali ja sam drukèiji, ja volim život. Vas, pak, ovim putem želim obodriti i potaknuti vašu odluènost.

Nisam ni primijetio da sam poèeo govoriti s mno-178go žara: zanio sam se, poput Cicerona dok je govorio svoj prvi govor protiv Katiline.

— Pomislite samo na to što bi bilo kad to ne biste uèinili. Vi ovako više ne možete. Pogledajte svoj život: to nije život! Vi ste hrpa patnje i boli. Još

gore od toga: vi ste ništavilo. A još od Bernanosa se zna da ništavilo pati. Viga, naravno, niste èitali, vi nikada ne èitate, vi, uostalom, nikada ništa neradite. Vi ste ništa i sigurno ste uvijek bili ništa. To mi ne bi smetalo da stesami, ali to nije sluèaj: vi se zbog svoje sudbine osveæujete svojoj ženi kojaje, èak i ako ne izgleda kao žena, stoput ljudskija od vas. Vi ste je zatvoriliu kuæni pritvor i željeli biste je podrediti svome ništavilu. To je ogavno. Akoèovjek ne može živjeti a da nekoga ne muèi, onda je bolje da i ne živi.Poèinjao sam se dobro osjeæati. Zar govornièkog umijeæa ispunjavao me jeenergijom.

— Palamede, što danas namjeravate raditi? Isprièat æu vam kako izgleda jedan vašdan: kada uneste ovo što ste kupili, bacit æete se u svoj naslonjaè i sve dok ne

bude vrijeme ruèku gledat æete u ona èetiri zidna sata. Pripremit æete nekugnjusnu hranu i, iako mrzite jesti, a osobito takav kužni napoj, našopat æete

sebe nakon što ste isto uèinili s Bernadette. Zatim 179

æete se opet strovaliti u naslonjaè i pogledom pratiti vrijeme kako prolazi i pomièe veliku i malenu kazaljku. Slijedi nova prehrambena kušnja, nakon koje æete leæi u krevet, kada æe nastupiti najteži trenutak u vašem danu: nisam li pogodio da, kao i ja, i vi patite od nesanice, te da je, ako je moja odvratna, vaša nesanica još tko zna koliko puta gora? Nesanica jednoga debelog prascakojemu je sve gnjavaža i koji se èak i ne nada da bi mogao zaspati jer spavatine voli. Jer vi, Palamede Bernardin, ništa ne volite! Kada èovjek ništa ne voli,onda treba umrijeti. Pa neæete mi valjda reæi da u svojoj lijeènièkoj torbinemate nekakve tablete koje bi vam mogle pomoæi. Tako æe biti lakše nego s

ispušnim plinom. Samo hrabro, Palamede! Dovoljno je da otvorite usta, uz èašu vode u njih saspete jednu boèicu s tabletama, legnete u krevet — i sve æe bitigotovo, dosada, praznina, kalvarija s hranjenjem, satovi, vaša žena i nesanica!

Ništa više neæe postojati, a vi toga neæete biti svjesni jer ni vi neæete postojati. Palamede, vi æete se spasiti, spasit æete se! Za vijeke vjekova!Sav sam se bio zarumenio u licu.Tada se dogodilo nešto èudovišno, nešto što nisam smatrao moguæim: susjed se

poèeo smijati. Svatko je veseo onoliko koliko može biti: njegovo ve-180

selje bilo je slabašno i jadno, ali i tim užasnije. Netko bi pomislio da su muunutarnji organi oboljeli od Par-kinsonove bolesti: cijela utroba mu se tresladok mu je na usta izlazila èitava povorka sitnih krikova.

Bio je to prizor od kojega ste morali odvratiti pogled. Pobijeðen, ponižen,zgaðen, vratio sam se kuæi.



Sljedeæe noæi, na putu prema ostvarenju moje namjere došlo je do odluèujuæegzaokreta.Gospodin Bernardin posjedovao je sposobnost smijeha. Neki bi iz toga zakljuèilida je èovjek; neki drugi, pak, da je ðavao.

A ja sam ponajviše razmišljao o znaèenju toga smijeha. Zar mu je moj nagovor biosmiješan? To bi podrazumijevalo da je on èovjek od ukusa: neprihvatljiva

pretpostavka. Ne, taj smijeh vjerojatno je bio ironièan. Ovako sam ga protumaèio: "Tebi bidobro došlo da se ja ubijem, ha? Više se ne bi osjeæao krivim. Sve što si upravoizgovorio toèno je, no zbog tebe sam propustio jedinu priliku da napustim ovajusrani život. Ne, nije lako, èak ni s lijekovima. Trebalo mi je sedamdesetgodina da smognem hrabrosti i pokušam. Tre-181

bat æe mi sljedeæih sedamdeset da sve to još jednom proðem. Još je teže kad znaškako je. A ti, ti koji si sprijeèio moj bijeg, ti koji si mi uništio nadu, sadaimaš muda doæi ovamo i reæi mi takvo nešto! I nije ti neugodno!? A, ne, dragi

moj, ako uistinu želiš da umrem, ubij me! Želiš li se iskupiti, nema nijednoga

drugog naèina: ubij me!"Govor cvijeæa mnogi krivo tumaèe. Sada sam razumio znaèenje glicinijina krika.Sve u njoj upuæivalo je na preklinjanje: u naèinu na koji se hvatala za zid kaoda se pokušava prikvaèiti za haljinu kakve kraljice, u naèinu na koji je, poputucviljenih žalo-pojki, izlagala svoje viseæe plave grozdove, èuo sam njezino

prijeteæe zaklinjanje: "Život je tek beskrajna žalopojka, beskrajno muèenje, molim vas, oslobodite me njega." Nijedna od primjedbi što sam ih samome sebi upuæivao nije vrijedila: on nijeimao ni najmanjeg razloga da živi, nije imao ni najmanjeg razloga da ne umre, aja nisam imao ni najmanje izlike da ga ne ubijem.Za datum sam odabrao ljetni solsticij: takva odrednica bila je pomalo kièasta,no manjkalo mi je toliko hrabrosti da sam se morao okružiti znakovima svet-kovine. Raspored sveèanosti uvijek je služio tome da si èovjek olovom prosvira

mozak. Bez pretjerane velièajnosti takvih obreda, ne bismo imali snage ni zašto.Ova odluka me smirila, to jest, promijenila je prirodu moje tjeskobe, što je

bilo poput pomilovanja, ali u drugom obliku.Žrtvovat æu se po noæi, buduæi da je noæni Emile Hazel istodobno i mraènija iodluènija osoba. Julietti ništa nisam rekao.Prièekao sam da s neba išèezne i najmanji traèak svjetlosti. Moja žena spavalaje èvrsto stisnutih šaka. Prešao sam preko mosta. Sva vrata susjedne kuæe bilasu dvostruko zakljuèana. Isto onako kao što sam to veæ uèinio onda kada sam

mislio da spašavam gospodina Bernardina, laktom sam razbio garažni prozor.Popeo sam se na gornji kat i ušao u ropotarnicu koja je mome krvniku služila kaospavaæa soba. Njegov krevet bio je spomenik neudobnosti. Bilo je mraèno, no jasam vidio dobro kao maèka: istoga trena spazio sam otvorene oèi debelog èovjeka

koji182183

je ležao. Imao sam pravo kad sam vjerovao da pati od nesanice.Prvi put otkako se znamo nije me pogledao s nezadovoljstvom. Iz dubine njegoveravnodušnosti uzdizala se neka vrst olakšanja: znao je zbog èega sam došao.

Nije rekao ništa, a nisam ni ja; nismo bili u operi. Iako sam bio glasnikStrašne Gospe, nisam uzeo kosu, veæ jastuk. A onda sam izvršio svoj milosrdni

v •cin.

Ne možete ni zamisliti kako je jednostavno.

Kada u svome krevetu umre kakav pretio sedamde-setgodišnjak, nitko ne postavlja pitanja.



Policajca sam pitao možemo li Juliette i ja preuzeti brigu o supruzi preminuloga: nitko se nije usprotivio. Èak su nam rekli da smo baš vrli ljudi.Bernadette se na pokopu ponašala kao vrlo uzorna udovica.Ima li ièega sporijeg od bolnièkih troškova? Krajem rujna stigao je raèun zanjegu što ju je, nakon svoga pokušaja samoubojstva, Palamede dobio poèetkom 184

travnja. Na administrativnim formularima bilo je ispisano moje ime i ja sam ih bio potpisao; meni je tako bio upuæen i zahtjev za naplatu.Platio sam sa smiješkom. Smatrao sam da je tako pravedno: napokon, da nisam

poèinio onu glupost i izvukao ga iz garaže, bolnièkih troškova ne bi ni bilo.Inaèe, prema svojem sam susjedu nakon njegove smrti osjeæao prijateljstvo.Poznat je to sindrom: volimo one za koje smo uèinili neko dobro djelo. U noæiizmeðu 2. i 3. travnja, mislio sam da sam gospodinu Bernardinu spasio život.Kakva je to bila greška, kakva egoistièka greška!Zauzvrat, 21. lipnja nisam ništa izvodio, tuðu sudbinu nisam sudio prema

vlastitim mjerilima i nisam izvršio pothvat zbog kojega bi me cijenili normalniljudi; baš nasuprot, išao sam uz dlaku svojoj prirodi, spas svoga bližnjegastavio sam ispred svojega vlastitoga, bez ikakve vjerojatnosti da æe ga menijednaki odobriti, pogazio sam vlastita uvjerenja, što i nije ne znam što, ali i

prevladao svoju uroðenu pasivnost, a ona je poprilièna, da bih uslišio željujednoga jadnika — kako bi njegova, a ne moja volja bila uslišana. Naposljetku, ponio sam se velikodušno: istinska velikodušnost je samo ona kojunitko ne može ražu-185

mjeti. Èim dobrota uðe u podruèje divljenja, to više nije dobrota. Naime, u noæi ljetnoga solsticija ja sam, u najužem smislu te rijeèi, PalamedeuBernardinu spasio život.Juliette ništa ne zna. I nikada joj ništa o tome neæu reæi. Da samo i pomisli da

bi muškarac s kojim dijeli život mogao biti ubojica, umrla bi od strave.Zahvaljujuæi svojemu neznanju, procijenila je da je susjedova smrt bila dobrastvar: konaèno æe imati priliku povesti brigu o Bernadette. Kuæa Bernardi-novih

postala je svijetla, èista i prozraèna. Svakoga dana moja žena najmanje dva sata provodi s cistom. Nosi joj kuhana jela, cvijeæe i slikovnice. Cesto mi zna predložiti da joj se pridružim; ja to odbijam jer se pri pomisli na to da bihtrebao pomoæi oko Berna-dettina kupanja svaki put sledim.

— Ona je moja najbolja prijateljica, rekla mi je Juliette nakon nekoliko mjeseci.Kneginja de Segur4 do suza bi se raznježila.Danas, kao i prije godinu dana, u vrijeme našega dolaska ovamo, pada snijeg.Promatram padanje snježnih pahuljica. "Kada se snijeg istopi, kamo odlazi186

bijelo?", pitao je Shakespeare. Rekao bih da nema važnijeg pitanja od toga. Moja bjelina se istopila i nitko to nije primijetio. Kada sam se prije dvanaest

mjeseci uselio u Kuæu, još sam znao tko sam: tek neugledan profesorèiæ grèkoga ilatinskoga, èiji život neæe ostaviti traga.Sada gledam snijeg. I on æe se istopiti i neæe ostaviti traga. No sada razumijem da je taj snijeg tajnovit.

A o sebi više ništa ne znam.187Prevoditeljicine bilješke1. Antika je Heziodu pripisivala djelo pod nazivom Katalog fena, prièe oheroinama (pramajkama) grèkih rodova (prema Opæoj enciklopediji JLZ-a). . LLaireznaci jasna , svijetla .3. Charlus, to jest baron de Charlus, odnosno Pala-mede de Guermantes, lik jeiz Proustove Potrage za izgubljenim vremenom. Nadahnuæe za taj lik Proust je

pronašao u svome prijatelju barunu Robertu de Mon-tesquiou, èije je drugo krsno

ime, baš kao i izmišljenoga baruna de Charlusa, bilo Palamede.



4. Kneginja de Se'gur (1799—1874) je francuska spisateljica poznata po pripovijetkama koje je pisala za svoje unuke, a u kojima je stvorila crno-bijelisvijet nastanjen do krajnosti pojednostavljenim likovima koji utjelovljuju ili

bezrazložnu æudljivost ili, pak, razum i dobrotu samu.

O prevoditeljici

Ela Agotiæ roðena je 1969. godine u Bihaæu. Diplomirala je komparativnuknjiževnost i francuski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prevela je drameYasmine Reze, romane Amælie Nothomb, Annie Ernaux i Henrija Boscoa,

pripovijetke Michela v Tourniera. Živi i radi u Milanu i Zagrebu.

amelie nothomb-protiv katiline

Documents