1 ·1 o eniku ' l· 20. r1212.92.192.228/digitalizacija/novine/primorski-glas_1908_20.pdfdošao je i...

God. I.

-r1

Izlazi svake subote - Ciena do svrhe tek. godine

K 1.40. - Pojedini broj 6 para. - Plativa i utuživo

u Makarskoj.

. ·v· ·~o \1 ·1 o eniku \".:' . ))l~avno 0

tr. 2.

Ali nisu samo dvogodišnja ocrnjivanja, kojim sc je sijalo pokvarenost u imotsku krajinu i nepovjerenje prama poštenim lju-dima, nego cieli službeni aparat dao se bio u službu one crne demokratske sekte. javna je tajna, da je ondašnji Gregović kriomice namigivao demokrati m; javna je tajna, da je on već o Uskrsu označio Smodlaku kao budućega kandidata. Ono, što mu je rekla "Hrvatska Rieč", on nikad nije pobio. javna je tajna ona o onomu glasovitomu straž-meštru. javna je tajna o Gligu čovjeku od milosrdja i njegovu putovanju u kočiji sa doturom jozom. javna je tajna, da je žan-darmerija od toliko vremena stala na strani demokrat~ i da je neovlašteno i proglase pravaške nezakonito zaplienjivalo. Neka se propita glede toga oružnik Gjuro Rončević.

Da, u imotskoj krajini demokratska stranka nije drugo nego službenica ondašnje imotske vlade; službenica jednoga zadrtoga Srbina, jednoga čovjeka, koji je sa svojih djela razbio glavu.

Uz političku imotsku vlast pravaška stranka imala je i obćinu. Mislimo time na Bulića tajnika. Od to liko vremena onaj čovjek neima mira. Sit je obćinske plaće, pa bi se htio i dalje popeti. S toga je odavna počeo mutiti po Imotskomu i imotskoj krajini.

Tajnici po našim obćinama imadu ve-liku vlast, veću nego i načelnici, jer oni dolaze više u doticaj s narodom nego na-čelnici. Bulić je upotrebio svu snagu svoju da lmotsku krajinu podrži u neslogi. Ne-sporazum bivši izmedju svećenstva to nije drugo nego zadan njegov. Namigivao je na lugare, na poljare, na sve one, koji su mu mogli vriediti u izborima. Kad je vidio čas onda je našao Milu, da mu bude sredstvo. Mile je dakle bio sredstvo i tajniku Buliću i doturu jozi. Mile nije imao snage, nije imao duha, da se otme. Podmjestio se je mirno i zadovoljno za teglenje tovara. O, koli je nisko pao onaj dvanaestgodišnji aka-demski om ladinac!

Sa obćinskim dakle podjamnim apa-ratom morala se je suviše voditi ona borba. Kakve je listine učinio tajnik Bulić, to je jedno čudo, to je jedna nagrda izbornih imenica; to je nagrda pojimanja slobode izbornoga čina. Zar više od polovice bilo uvrštenih mrtvih.

Eto taki aparat strašni, tako strašna sila podigla se je bila protiva pravaškoj

Domovina. (Predavao puku u Zaostrogu Ilija Despot).

(Nastavak).

Usadimo, velim opet, dobro u srce ovaj veliki nauk, svi bez razlike širom domovine velike naše, naoseb pak, vi moji Z

PRIMORSKI GLAS

stranci u imotskoj krajini i to od ljudi i gospode, kojim je vlast bila u ruci, a k tomu treba nadodati sve barabe rrradske i seoske.

Ipak uza svu tu silu, uz sve nemoralno pisanje "Slobode", uz tužbe i osvade, uz licumjerstvo i zavaravanje puka, pravaška je stranka dobila. Njezin hrvatski barjak ostao je čist i neokaljan, a dušmani i izrodi na-rodni ostali su osramoćeni. Sramotno su se povukli sa birališta neirnajuć uza se ouka.

Sedamnaesti listopada epokalni je dan u povjestnici irnot~ke krajine. On ne će nj-kada urnrieti. Ostati će upisan u pameti krajišnika, pa će ga od koijena svojoj djeci predavati.

S l a v a i d i k a n ·e k a b u d e ·i m o t s k i m rodoljubima! Slava stranki prava u onoj junačkoj krajini!

Kr a j i š n i k.

Izborno zgodopisje. Na 15. t. mj. obavili su se izbori bi-

ranih birača makarske obćine. Glasovalo je 198 pravaških birača, a šaren jaka l 9, te po tome izabran i su ogromnom većinom naši predložnici. Mislilo se je, da šarenjaci ne će se na izbore prikazati, jer svak znade, da je ogromna većina pučanstva ove obćine pravaškim duhom zadojena, te da bi svaka borba šarenjaka bila uzaludna. Obzirom na ovo, naša stranka bila je odlučila samo neki stanoviti broj birača na izbore dovesti, jer bi bilo suvišno ljude mučiti. Nu u zadnji čas dočule se je, da šarenjaci misle izne-nada nahrupiti, i u tu svrhu njihovi stana-naviti korteši bili su pošli po raznim se-lima, da sakupljaju svoju četu. Učitelji Mi-hotić i Devčić obdržavali su u Podgori sa-st'VIak. na koji su pozvali samo 1)ne Pod-gorane, na koje su mislili, da ih moći u njihovu mrežu uplesti. Sastavili su imenicu birača, za koju su se nadali, da će ju Pod-gorani prihvatiti, ali su se u računu pre-vari li . Netom su prisutni Podgorani shvatili što u'Čitelji Mihotić i Devčić kane izvesti, uz oštro prosvjedovanje ostaviše na cjedilu sazivače sastanka, a nije falilo ni zgodnih prigovora na adresu pomenutih učitelja, koji mute i rovare u našoj pitomoj Podgori.

Kao što oni u Podgori, tako i u Igra-nima, poznati nemirnjak učitelj Antičić, usko-mešao se je sakupljajući svoje pristaše. Netom se je za ovo dočula, naši pristaše

može ljubav, ona sveta, kršćanska ljubav, o kojoj toli divno piše apostol Isusov, sv. Pavao. Veli on: "Bez ljubavi je čovjek kano zvono zvučeće : zazvoni, odjekne i nestane ga". Ljubav čista i iskrena otvara jedino vrata raja, . a množi, unapredjuje, pozlaćuje bitak vremeniti. .

Vratimo se na kraljeve svoje. Mi smo ih dakle izgubili, te kako spomenuh malo prije, naš današnji vladar nije više ko nekoć sin domaći. Ali je ipak zakoniti naš vladar, jerbo smo ga mi sami izabrali, t. j. izbrali su ga naši predji svojevoljno na Cetinju u osobi Ferdinanda, isto kao za Pavla Šubića iza-braše svojevoljno tudjina mjesto svoga - iz kuće Anžuvinske. Slavni naš Ivan Kukuljević to razmišljajuć, evo kako tužno opjevaje:

lzpod divnog napuljskoga grada,

Gdje se s ognjem vezuv bori,

Br. 20.

javili su to upravi stranke u Makarskoj, na što je bilo odlučeno dovesti na biralište za svaki slučzj potrebiti broj birača. Na dan izbora predvodili su učiteiji Antičič, Mihotić i Šimić. Imenica biranih birača, predložena od šarenjačke družbe, bila je nevaljana, tako, da im je komisija· odbila dva prva prikazana glasa i uputila ih, da sastave pra-vilnu imenicu, što su i učinili. Pa da nisu sposobni Bare Vranković, Antičić i družina?

Izborni je čin dovršen u l sat poslie podne, a izpadak je bio, kako rekosmo, l 98 naših, a protivničkih l 9. Kad je izbor već bio dovršen, doleti famozni Antičić u izbornu dvoranu da tobože glasuje, dok to nije bilo drugo, već nekakova manevra da pokrije svoj poraz pred zavedenim prista-šama, koji su se počeli puntati, jer i sami uvidiše, kako i kamo ih Antičić i družina vode. Svi sviesni Primorci u jedno kolo stoje pod barjakom stranke prava, a sa druge strane šaka zavedih ljudi, pomješanih sa onima, koji su do jučer jurišali na sve ono, što je Hrvatu sveto i milo. Učitelji Antičić, Mihotić i Devčić, da pokriju svoj poraz, stali su zavedenoj čeljadi prikazivati kao da je nezakonito izbor prvo vremena bi.o dokončan. Majstori su oni u izvraćanju i u izmišljotinama, ali im je sve za badava, jer Primorac ih je dobro upoznao. Rova-renju njihovom i njihovih ortaka. Primorci su najljepše odgovorili ovim izborom, kojim je šarena družba u Makarskoj i Primorju bila hametom p o t u č e n a pod puno li-kvidirana.

Pri izborima biranih birača pravaška je stranka izniela pobjedu u sliedećim obćinama: Makarske, Omiša, Imotske, Ši-benika, Selaca, Pučišća, Zlarina, Vodica, paga, Slanog, Silbe, Sali, Nina, ]anjine, Su-čurja, Visa, Supetra, Rieke Dubrovačke, Lopuda i Šipana.

jedan nam je birač kazao, kako ga je Ribičić na razne načine vabio i svega mu obećavao, a kad mu je ovaj odrešito rekao, da ne će da za nj znade, tada mu se je Ribičić zagrozio, da će mu se osve-titi. je li liepo ovQ od kanonika Ribičiča ? Neka Ribičić pokuša ovo pobiti, a tada ćemo iznieti cieli slučaj.

Šarenjaci trube, da će njihov kandidat pobjediti, sve kad bi imao i manje glasova,

Hrvat vičan tudjina da dvori, Anžuvinca zovnu da mu vlada ...

Ali zato, što mi danas imamo tudjinca za vladara, kojemu smo dužni nosit štovanje i čast isto kao da je od krvi naše, jer je za-koniti naš kralj: mi opet niesmo propali. Pače, viša nam je dužnost radit iz petnih žila, da, i ako nam tudjin vlada, naše hrvatsko pravo ostane neozledjeno. Mi smo još dakle po pravn i pravici narod slobodan i neodvisan. Mi imamo svoj ustav, i na ovomu ustavu danas vladajući naš vladar zakleo se je, da će ga poštivati, da će po njemu Hrvatskom vladati. Ustav dakle ovaj mora da bude poštovan. Po našem ustavu mi nemarno s Austrijom ni s Ugarskom ništa zajedničkoga, nego samo to, da nam je isti vladar. A mi smo po pravu i pravici kralje-vina posebna, neodvisna, samostalna.

To se zna, naši mnogobrojRi i zakleti

Br. 20.

te u svom bezglavlju govore svega i svašta, što ne bi smieli govoriti. Upliću i osobe, koje ne bi smieli ni spominjati. Nu oni sve ovo govore i raznose, kako bi lažnim vie-stima pomeli naše redove. Neka naši birači ne nasjedaju tim lažima, jer izbornih zlo-poraba ne može više biti, kako ih je nekoč bilo. Neka svaki naš birač dodje na bira-lište, a mi smo sjegurni, da će biti naša pobjeda. Niti jedan naš birač ne smije izo-stati. Svi dakle da smo na okupu u sriedu dne 28. t. mj., da glasujemo za našega kandidata.

Bare Vranković puknut će od jada, gledajući, kako sva njegova rovarenja, kle-vetanja i sumničenja ne mogu mu ništa pomoći, da naškodi našim ljudima. Sve, što se on više muči i lomi, poput kakovoga nečastivoga duha, to mu sve gore za rukom izpada. Jedna mu ne može upaliti! Na dan izbora biranih birača bio je kao biesan, videći onoijki broj oduševljenih Primoraca, sakupljenih pod barjakom stranke prava, a okupljenih oko pravaškoga vodje Klarića. Na sto muka bio je i gigerl Miće, inače novopečeni predsjednik demokratske stranke. Ma za Boga, tko se je počeo miešati u po-litiku? Čovjek, koji nema ni pojma o na-rodu i njegovim pravima i potrebama, sada hoće da se poturne u prve redove. Uprav je smiešan! Neka se gigerl Miće kani čorava posla, a neka i u buduće, kao i do sada, zabavi se sa parfume'rijama i figuri-nama od mode, to je njegovo široko polje, gdje je već lovor vience ubrao, pa ih i u buduće može brati; ali političko trnje nije za njegove fine gospodske ručice.

Bare Vranković se hvali, da je njemu bila nudjena kandidatura u Staromgradu, ali da se on nije hotio primiti. Mi naprotiv znademo, da je on toliko dobro vidjen i u svomu rodnomu mjestu, koliko l kod nas u Makarskoj. Ni tamo, ni amo ne može ni za čauša, a kamo li da je njemu bila nu-djena kandidatura. Kiselo j~ to odviše za zube Bare Vrankovića.

Predsjednik demokratske stranke u Makarskoj, Miće Rismondo, zubima i noktima radi u prilog kakonika Ribičiča. Sa ovim je u neprestanom dogovaranju. Pita se, kako kanonik Ribičić može ugovarati sa dredsjed-

dušmani nastojali su i nastoje, da .1am na-metnu tudjinski jezik, da potudje ovaj rodni pfag naš, da oskvrnu milo naše tlo, krvlju otaca nakvašeno; tlo, na komu su dični dje-dovi naši vojne vodili, boreć se, za častni krst i dragu slobodu svoju. Što niesu ~~ili i još uviek čine bezdušnici, da nas stope u more njemštine i magjarluka, da nestane ove liepe domovine naše, da se ne zove kralje-vina Hrvatska, nego kakova pokrajina au-strijska, ali im utaman, uspjet nikada ne će, jer i ako nadje se izroda - a izrodi mogu jedino upropastit domovinu - ama nadje se i pravih rodoljuba, koji ko božji glasnici jeruzolinski predvode narod svoj i grme proti tudjinu, kano vam od zadnjeg doba grmio je neumrli i veliki Starčević, pak Strossmayer i ciela četa hrvatskih velikana. Nastojat nam je dakle uviek, da naše pravo ostane netaknuto, da, i ako imamo tudjina

PRIMORSKI GLAS

nikom demokratske stranke, a kako ovaj opet može raditi za kanonika Ribičiča, nakon žto rieč založio dr. Verku. Ala liepe do-sljednosti i shvaćanja načela kod jednoga l drugoga l

Vi esti. Na otvoreno pismo Petra Antičića,

što ga je upravio gosp. načelniku, biti će zgode, da se na isto obširno i potanko osvrnemo, a danas ćemo samo kazati, da je dugo vremena, što smo bili ču li, kako se šarenjačka družba pripravlja, da načelnika napadne sa neistinama i izmišljotima. Nu hrdja se zlata ne hvata, pa svi napori bez-dušnika ne će uspjeti da naškode dobrom glasu naeelnika i rodoljuba Klarića, kojega svi Primorci dobro poznaju, ciene i štuju, a to je ono, što toliko peće Antičiće, Mihotiće, Vrankoviće i ostalu šarenu družbu. Onom pismu kumovali su razne perjanice šarene družbe iz Makarske, Pri-morja i iz daljega. Duševni su ipak začetnici Antičić i Mihotić, a prvi je i svoj ju-nački podpis založio za svu stalnu druž(nu. O Antičiću može se reći: crnac je svoju dužnost izpunio, crnac može poći. Do jučer Antičić i Mihotić nisu snalazi li dovoljno

1 rieči, da hvalama obasiplju Matu Klarića i da mu priznanja i povjerenja izkažu, a sada se nabacuju svakim blatom. A zašto to? Zato, što ih je Klarić napokon u duši upo-znao i od sebe odrinuo. Znaii smo, da su Antičić i družina pravi majstori u izvračanju i u izmišljotinama, ali za reći pravo nismo nikad mogli pomisliti, da će toliko bezočni biti, da će onake izmišljotine napisati. Vidi se, da su svaki stid pod noge stavili, i da se ne žacaju ma koje laži. No neka jednom upamte onu narodnu, koja· veli: gdje laž ruča ondje ne večera. Oni napadaju Klarića, koji je više žrtvovao za narod u godinu dana, nego svi od kada su živi . Oni go-vore o nekakovim interesima, i to baš oni, koji su znali i ovaj položaj obćinskoga viećnika upotriebiti za svoje vlastite interese. Da je načelnik Klarić prepuštao, da svak radi što hoće, dii se i dalje koriste sa ob-činom upravno ili neupravno stanovita čeljad , eh onda ne bi doživio ovakove na-padaje, ali kao pošten čovjek i načelnik na svomu mjestu kad nije hotio prepuštati neke stvari, o kojima će biti govora na svoje vrieme, tad udri po njemu. Pošteni

za vladara, bude nam po uredima samo jezik hrvatski, bude nam domovina samo Hrvatska, budu činovnici sudci i svi ure-dovni činbenici samo sgoljni, čelični žilavi Hrvati. A kako ćemo to postići? Kako mo-žete vi tomu doprinieti? Evo kako. Pošto sve ovisi o zastupnicima, koje naro? šalje u sabor, jer zastupnici kroje zakone, a kralj ih potvrdjuje, s toga božji ljudi, kad je vrieme izbora, birajte za zastupnike ljude čelične, ljude, čiji glas vam i život jamči, da ne će prodat, da ne će izdat vašu dragu domovinu, jer o njima sve zavisi - i pro-daja i izdaja i dobrobit i slava naroda. Ne dajte se zavarat od nikoga. Omjerite dobro kandidata za sabor. Razumniji, pitajte ga za program, na komu će u saboru rogob?rit. Vidite najprije, je li on čovjek vjere i krš-ćanskog morala, je li čela vedra i poštena, je li u svemu bezprikoran. Ako to nije, za

Str. 3.

Primorci tu igru bezdušnika su upoznali, pa što više oni napadaju, to više Klarić stiće ljubavi i štovanja kod poštenih ljudih, a za napadaje stanovite čeljadi neka ga ne bude briga.

Komešanje nekih učitelja. Pišu nam iz Primorja: Učitelji Mihotić, Antičić, Devčić i Antonioli, kao da nemadu drugoga posla, već narod uznemirivati i strasti političke i osobne podpirivati. Molimo već jednom njihove starešine, da obuzdaju bies ovih fanatika, jer nije moguće vjerovati, što oni po selima rade, i kako narod uznemiruju ' svakim izmišljotinama. Nekoć je svećenstvo i učiteljstva u našem Primorju živilo u slogi i ljubavi, a danas neki učitelji uživaju, ako samo mogu ugledu svećeničkom štogod naškoditi. I

St. 4.

vatskim školama u Istri. Ovih dana sklopila je ugovor sa tvrdkom Ivana Lentića za razpačavanje sapuna pod družbinim imenom za Dalmaciju, Istru, Bosnu i Hercegovinu. Doskora će uči u promet razne vrsti sa-puna iz jedne najbolj e, najveće i najuve-denije i na svim izložbama odlikovane tvor-nice. Obzirom na veliki zaključak, kojeg je dotična tvrdka napravila, tvornica mu je u svemu došla u susret, tako da će biti u stanju davati družbin sapun na obične tvorničke ciene, premda družba će crpiti 3% na razprodaje. Pošto je sapun predmet sveobće potrebe, to bi Družba mogla svake godine imati liepu svotu. Sada kad je ne-prijatelj uložio sve sile, da n.am otme našu Istru, dužnost nam je, da trošimo samo družbin sapun, a time ćemo povećati pri-hode najpatriotičnije nam ustanove i tako doprinieti probudjenju narodne sviesti u Istri.

Ratno kriomčarenje za Crnu Goru. Javljaju iz Kotora, da je jedna torpedača naše ratne mornarice u noći 16. tekućeg mjeseca zaustavila u blizini Bara jedan pa-robrod pod englezkom zastavom, te nakon što je pretražila, zaplienila je parobrod, jer da je našla raznog oružja i municije, što bi sve bilo opredieljeno za Crnu Goru.

Nova yojnička zapovjedništva. No-vine donose, da se misli ukinuti vojničko zapovjedništvo u Zadru, jer je priključenjem Bosne i Hercegovine nastlaa potreba nove razdiobe vojničkih zapovjedništva. Po ovome ustrojio bi se novi zbor sa sje-dištem u Sarajevu, ko j i bi obuhvaćao i sjevernu Dalmaciju,. dok bi se drugi ustrojio sa sjedištem u Mostaru, a obuhvaćao bi južnu Dalmacij u.

Primorci osvjetali lice. Uprav zora zarudila bila, Zapjevala Biokova vila : Na noge se j unački Primorci Vi slavljeni od davnine borci; Za rod mil i vi ste krvcu lili Glad trpili i muku mučili, Niste rusu vi zalili glavu, Da svom rodu postignete pravu ; Stog je ime u svietu vam slavno, Proslavljenom još starinom davno ; Vaš je sinak starak Milovane, l njegove gusle opjevane ; Pavlinović vaš je slavni Mio, Vaše gore to je listak bio. Ustanite od ugodnog sanka, Ne čekajte bi loga danka, Pokažite što ste vazda bi li, Da obraza niste pogazili ; Pjeva vila i Primorje budi, Pa pjevanje kad začuli ljudi, Razigra se njihovo srce vruće, Ko na vatri kada gori pruće, A sve žile u kolj enim tresu, Hoće noge da ih mah ponesu ; Na se meću kićeno odilo, što u koga najljepše je bilo, Pa se onda dozivali druzi, Jedan drugom nek je na usluzi, Da svi složno za Hrvatsku rade~ Nek Primorca domovina znade ! Osulo se pitomo Primorje, Odzvanjalo ovo pusto gorje, S žive pjesme i onih junaka, Ljudi starih i mladih momaka~

PRlJ\1\0RSKl GLAS

A najviše sa Podgore dične, Baškevode opet njojzi siične, I sa Brela i s Tučepi vrlih, Svi junaci za rod bi umrli, A prot onoj šarenoj gamadi, Koja proti rodu našem radi, I prodaje domovinu mi lu, Tamo srbu o bratu nemilu. Odje vojska, sva se zemlja trese, Pod nogama njihnim užimlje se, Kud prolaze svud ih dika prati, Jer su ljudi dični i okati ; Pa kad došli Makarskomu gradu, Svak izašo da im počast dadu, A nu gledaj što s prozora rade, Makaranke baš curice mlade : Na nje sip lju sve mirisno cvieće A sa usta pjesma im lepeće, U čast dičnih Primoraca vrlih· Kad su složna tu na boj doprli. Pa se ona uputila četa, Svietla čela, ponosna, upeta, Za čovjeka umnog glas svoj dala, Primorka ga kršna odnjihala Ne u svi li, ni u suhu zlatu, Neg na žulju i plaminskom ratu, Pa j oj diete ljubi domovinu, Nad sve blago i nad svaku cinu, A kad sve to dovršeno bilo, To se družtvo onda okitilo, Oko dičnog Mate načelnika, To je soko i Makarske dika. Tu s narodom razgovore preo Kad eto ti neko neveseo Stulio se i u zemlju gleda, Pun je srčbe, osvete i jeda : To je eto Antič i ću Pere • Svakom mrzak s pravaške nevjere, I on jednom pravašom je bio, ll se njime samo oličio, Sad k izrodim pristupio evo, Nikoliko sa sobom doveo, Isto tako zavedenih druga, Pa nemogli gledati od ruga, Stoga samo kroz svijet se veru, Ljuto ćute u sebi nevjeru, I kriju se al ih jedan spazi, Pa se tako pram njima izrazi : Ajme, što to učiniste ljudi, Zar vas ostaj toliko zaludi ? Što gubite obraz i poštenje ? Kleti će vas vaše pokoljenje ! Ne ružite našega Primorja, Ne gadite ovog kršnog gorja, Mi smo vazda bivali Hrvati, Taki ćemo vazda i ostati ! Ali koj i izdaje rodbinu, On ne sliči od Primorja sinu ! U to Petre muče se provuče, Nešto ljutit sve u sebi zuče, A Primorci vikali mu tada : Ne želimo imat te nikada !

Komar s Biokove.

Otvoreno pismo. Gospodinu

Petru Antičiću, učitelju i obćinskom viećniku,

Igra n e.

u otvorenomu pismu, vto ste ga upra-vili gospodinu načelniku Klariću, dotakli ste se i moje osobe. Kao što ste sve u onomu pismu prikazali, na Vaš poznati način, biva: izopačeno, iskrivljeno i izmišljeno, tako ste

Br. 20.

neistinito prikazali i onu stavku, što se na mene odnosi. Valjda ste mislili, da ćete onim pisanjem drugome naškoditi, a sebi ugled podići ; ali ste se ljuto prevarili.

Da znadete, koliko je poštenih naših Primoraca pljunulo na ono Vaše otvoreno pismo, mogli biste se vas okupati.

Ovoliko Vam za danas, a medju to čuvajte se, da Vas ne uštipne "pauk izpod Borka".

Sa štovanjem, koje Vam dolikuje, bi-lježnu se u

Podgori, 20. listopada 1908.

M a t e J a kić pok. Ivana obć. prisjednik.

HRVATI! PRAVAŠI!

ŠIRITE l KUPUJTE

,Primorski Glas'

IMG_0075IMG_0076IMG_0077IMG_0078