koriŠĆenje liŠaja kao bioloŠkih indikatora … · zbog zagađenja vazduha povećava broj...
Post on 29-Aug-2019
230 Views
Preview:
TRANSCRIPT
UNIVERZITET U NIŠU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET NIŠ
DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
KORIŠĆENJE LIŠAJA KAO BIOLOŠKIH INDIKATORA
KVALITETA VAZDUHA URBANOG PODRUČJA SOKOBANJE
-MASTER RAD-
Kandidat: Mentor:
Olivera M. Stamenković 29 Prof. dr Slaviša Stamenković
Niš, oktobar 2013.
II
University of Niš
Faculty of sciences and mathematics
Department of biology and ecology
Olivera M. Stamenković
Using lichens as biological indicators of air quality in
the urban area of Sokobanja
Master thesis
Niš, October 2013.
III
Biografija
Olivera Stamenković rođena je 11. marta 1989. godine u Sokobanji, gde 2004.
godine završava osnovnu školu kao nosilac Vukove diplome. Srednju Medicinsku
školu završava u Kruševcu 2008. godine.
Po završetku srednje škole, 2008. godine, upisuje osnovne akademske studije
na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Nišu, na Departmanu za
biologiju i ekologiju. Osnovne studije završava 2011. godine zvanjem “Biolog” i
prosečnom ocenom 9,50. Iste godine upisuje master akademske studije na
Departmanu za biologiju i ekologiju, Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu, smer
Ekologija i zaštita prirode. Završava sve nastavne predmete 2013. godine sa
prosečnom ocenom 10,00.
IV
Zahvalnica
Najsrdačnije se zahvaljujem svom mentoru, prof. dr Slaviši Stamenkoviću, na
razumevanju i nesebičnoj pomoći tokom izrade master rada, koji me je na pravi
način uputio i vodio kroz celi postupak istraživanja.
Zahvaljujem se i svojoj porodici na neizmernoj podršci koju su mi pružali tokom
studija.
V
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta
vazduha urbanog područja Sokobanje
Rezime
Master rad daje rezultate istraživanja kvaliteta vazduha urbanog područja
Sokobanje korišćenjem lišaja kao bioindikatora. Istraživanja aerozagađenja u
Sokobanji do sada nisu rađena.
Utvrđivanje prisustva i brojnosti epifitnih lišajskih vrsta rađeno je tokom
jeseni 2012. i proleća i leta 2013. godine na području Sokobanje sa ciljem da se
ukaže na zagađenost vazduha tog područja.
Analizom sakupljenih uzoraka sa 24 ispitivane tačke utvrđeno je prisustvo
21 vrste lišaja iz 15 rodova. Među utvrđenim taksonima najveću učestalost
imala je vrsta Xanthoria parietina (L.) Th. Fr. Izračunavanjem indeksa
atmosferske čistoće ((IAP) i kartiranjem lišaja utvrđeno je postojanje dve zone
lišajske indikacije aerozagađenja.
Zona “borbe”, okarakterisana umerenom stepenom zagađenja, obuhvata
ceo centralni deo Sokobanje.
“Normalna” zona obuhvata periferni deo urbanog područja Sokobanje.
VI
Using lichens as biological indicators of air quality in
the urban area of Sokobanja
Abstract
The Master thesis presents the results of air quality in the urban area of
Sokobanja by using lichens as biological indicators. Investigations of air pollution
in Sokobanja have not been done up to now.
Identifying the presence and number of different types of epiphytic lichens
was performed at autumn 2012. and spring and summer 2013. in the area of
Sokobanja in order to point to the air pollution of that area.
The analysis of samples from 24 investigated points indicates presence of 21
lichen taxa from 15 genera. Among all these, Xanthoria parietina (L.) Th. Fr.
was the most abundantly found. By calculating Index of Atmospheric Purity
(IAP) and mapping, two zones with different air pollution have been found.
“Struggle zone”, with moderate air pollution, comprises entire central part of
Sokobanja.
“Normal zone” includes the peripheral part of the urban area of Sokobanja.
VII
Sadržaj
1. Uvod …………………………………………………………………………………………………………...........1
1.1. Zagađenje vazduha ………………………………………………………………………........2
1.1.1. Izvor i vrste zagađujućih supstanci u vazduhu…………………………….........2
1.1.2. Kvalitet vazduha u Sokobanji……………………………………………………….........4
1.2. Monitoring i bioindikacija……………………………………………………………...........5
1.3. Karakteristike lišaja……………………………………………………………………….........6
1.3.1. Šta su lišaji?...............................................................................6
1.3.2. Morfološka građa lišaja………………………………………………………………........….7
1.3.3. Upotreba lišaja……………………………………………………………………………........…8
1.3.4. Lišaji kao biološki indikatori………………………………………………………….........9
1.4. Dosadašnja istraživanja lišajske flore u Republici Srbiji……………........11
2. Geoklimatske karakteristike opštine Sokobanja…………………...................12
3. Materijal i metode……………………………………………………………………………………........17
4. Rezultati ……………………………………………………………………………………………………........19
4.1. Pregled konstatovane lišajske flore………………………………………….......….19
4.2. Definisanje zona različitog stepena aerozagađenja………………….......….23
5. Diskusija………………………………………………………………………………………………….......……25
6. Zaključak …………………………………………………………………………………………………......….27
7. Literatura……………………………………………………………………………………………………........28
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
1
1. Uvod
Životna sredina je skup svih prirodnih i radom stvorenih vrednosti, čiji
kompleksni međusobni odnosi čine okruženje, odnosno prostor i uslove za život
(Anonymous, 2004). Kvalitet životne sredine se na različite načine vrednuje. Prema
građanskim i konformističkim kriterijumima to su pogodnosti savremenog, urbanog
načina života kao što su: zadovoljavajući uslovi stanovanja, brz i udoban saobraćaj
i slično. U drugom planu su negativne posledice na prirodu. Prema drugim,
objektivnijim ekološkim kriterijumima, nenarušen kvalitet životne sredine znači
neoštećenu i nedegradiranu prirodu, život u skladu i ravnoteži sa okruženjem. To se
odnosi ne samo na ljudsku nego i na sve ostale prirodne populacije živih
organizama.
Jedan od glavnih faktora ugrožavanja životne sredine danas su različiti oblici
zagađenja. Zagađenje izaziva narušeno stanje koje karakterišu kvalitativne i
kvantitativne izmene fizičkih, hemijskih i bioloških osobina osnovnih komponenata
(vode, vazduha, zemljišta, hrane) životne sredine.
Savremeno zagađenje izaziva širok spektar štetnih efekata na različite mete:
vodu, vazduh, zemljište, hranu i populacije živih organizama, uključujući i ljudsku.
Evidentni su štetni efekti zagađenja na samu atmosferu. Promenu klime izaziva
porast temperature zbog nagomilavanja emisije gasova staklene bašte u troposferi.
Evidentna je destrukcija ozonskog omotača.
U cilju pravovremene detekcije i registracije povećanog nivoa zagađenja, radi
smanjenja negativnog uticaja, razvijene su brojne metode indikacije zagađenja.
Sve one mogu se podeliti u dve osnovne grupe: fizičko-hemijske i biološke. Fizičko-
hemijske metode se zasnivaju na fizičko-hemijskom merenju i izračunavanju
količine i koncentracije zagađujućih supstanci u jediničnom volumenu, u jedinici
vremena. Biološke metode podrazumevaju registraciju i praćenje reakcije i
promena koje se dešavaju pod uticajem polutanata na nekom od nivoa biološke (ili
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
2
ekološke) organizacije živih organizama. Za razliku od fizičko-hemijskih metoda
koje daju samo presek trenutnog stanja, biološke metode daju informaciju o
kumulativnom efektu dugotrajnog efekta polutanata.
U biomonitoringu kvaliteta vazduha najčešće upotrebljavani organizmi
bioindikatori jesu lišaji zbog svoje visoke osetljivosti na zagađenje vazduha. Ova
metoda se u Srbiji primenjuje od kraja prošlog veka. U Sokobanji metoda
bioindikacije aerozagađenja upotrebom lišaja kao bioindikatora do sada nije
korišćena, a takođe se ne obavljaju ni fizičko-hemijska merenja kvaliteta vazduha.
Rezultati ovog rada bi trebalo da daju informaciju o kvalitetu vazduha, korišćenjem
lišaja kao bioindikatora.
1.1. Zagađenje vazduha
Vazduh se definiše kao smesa gasova čiji je odnos konstantan i samo u manjoj
meri varijabilan i u kome kraće ili duže vreme mogu biti prisutne čvrste ili tečne
čestice. Četiri su glavne komponente vazduha: azot (78,084℅), kiseonik
(20,964℅), argon (0,934℅) i vodena para. Koncentracija vodene pare je
varijabilna, ali može dostići i do 4℅. Koncentracije ostalih gasova izražavaju se u
ppm i ppb jedinicama, a od njih je najzastupljeniji ugljen-dioksid (360 ppm) sa
tendencijom stalnog porasta (Besermenji, 2007).
Ako se u vazduh upuste specifične supstance koje inače nisu njegov sastavni
deo govorimo o zagađenju vazduha. Ono može biti prirodno i veštačko. Dok se na
prirodno (povremeno i lokalizovano) zagađivanje vazduha priroda milenijumima
prilagođavala, veštačko tj. antropogeno zagađivanje (trajno i globalno) nastalo je i
eskaliralo u kratkom vremenu Zemljine istorije i ima velike posledice po živi svet
uopšte (Stamenković, 2006).
1.1.1. Izvori i vrste zagađujućih supstanci u vazduhu
Izvori zagađujućih supstanci (gasova i čestica) predstavljaju početnu kariku u
procesu zagađivanja vazduha jer se iz njih direktno u vazduh oslobađaju otpadne
štetne emisije koje menjaju sastav, a ponekad i svojstva atmosfere. Najvažniji
izvori zagađujućih gasova su procesi sagorevanja, pre svega fosilnih goriva (nafta i
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
3
ugalj), u saobraćaju, industriji, termoelektranama, domaćinstvima, a kad su čestice
čađi i sl. u pitanju i drugi izvori (građevinarstvo, industrija građevinskih materijala
kao što je mlevenje i drobljenje kamena, cementa i drugo). Prema poreklu
zagađujuće supstance atmosfere možemo grupisati u dve velike kategorije:
prirodne i veštačke (antropogene).
U grupu prirodnih izvora zagađujućih supstanci ubrajaju se polutanti
biološkog porekla (biljni, životinjski, mikrobijalni), ali i polutanti nebiološkog porekla
(prirodne prašine, dimovi požara, vulkanski gasovi i dr.). Zagađujuće supstance
vazduha iz antropogenih izvora su rezulat različitih oblika ljudske aktivnosti u
idustriji, tehnologiji, saobraćaju i dr.
Prema fizičkim i prostornim karakteristikama izvori zagađujućih supstanci mogu
biti: tačkasti (dimnjaci) kod kojih emisije dostižu veće visine i iznad troposfere i
koji kontaminiraju širi prostor; površinski (automobili) gde otpadne emisije
pretežno ostaju u prizemnom sloju i koji izazivaju lokalno zagađenje i linijski kakve
su npr. saobraćajnice duž magistralnih puteva ili ulice, naročito sa visokim
zgradama. Polutanti atmosfere se javljaju u sva tri agregatna stanja.
Polutante antropogenog porekla prema nastanku, kvalitativnim svojstvima i
efektima možemo razvrstati u dve velike kategorije: primarni polutanti potiču iz
poznatih izvora, poznatih kvantitativnih i kvalitativnih osobina, a emituju se
direktno iz izvora zagađenja u atmosferu; sekundarni polutanti se formiraju u
atmosferi interakcijama primarnih polutanata ili njihovom interakcijom sa
sastojcima vazduha. Sekundarni polutanti nastaju uglavnom putem dva tipa
reakcija u atmosferi: termalnim reakcijama i fotohemijskim reakcijama.
Neke zagađujuće supstance vazduha izazivaju promene u ekosistemu, kao što
su kisele kiše i klimatske promene. Povećanjem koncentracije ugljen-dioksida
povećava se efekat staklene bašte, što utiče na povećanje globalne temperature.
Klimatske promene su ubrzane, a naša planeta se konstantno zagreva (Besermenji,
2007). Evidentno je i narušavanje ozonskog omotača usled oslobađanja jedinjenja
hlora u atmosferu.
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
4
Posledice zagađenja vazduha su dva do tri puta veće na zdravlje ljudi nego što
se to ranije smatralo. Za svako povećanje od 10 mikrograma sitnih čestica u
vazduhu rizik od prerane smrti raste sa 11% na 17%. Studije su pokazale da se
zbog zagađenja vazduha povećava broj infarkta, moždanih udara, raka pluća, a
deca koja žive u blizini autoputeva imaju veći rizik da obole od astme (Besermenji,
2007).
Radi smanjenja navedenih negativnih uticaja zagađenja vazduha na prirodne
ekosisteme i ljudsko zdravlje potrebna je pravovremena detekcija zagađenja.
1.1.2. Kvalitet vazduha u Sokobanji
Opština Sokobanja ubraja se u područja koja se odlikuju čistim vazduhom.
Naime i sam dvojni epitet termalna i vazdušna banja govori o reltivno dobrom
kvalitetu sokobanjskog vazduha. Tome doprinosi i povoljan odnos jonizacije u
atmosferi, odnosno prisustvo pozitivnih i negativnih jona u odgovarajućoj srazmeri,
koji deluju osvežavajuće i okrepljujuće na organizam čoveka. Međutim i pored
relativno dobrog kvaliteta vazduha u sokobanjskoj kotlini prisutni su i zagađivači
vazduha koji su naročito zastupljeni u zimskim mesecima. Najznačajniji zagađivači
su sledeći:
• Intenzivni transportni saobraćaj na relaciji RMU „Soko“ iz Čitluka-Sokobanja-
Aleksinac, jer saobraćajnica vodi kroz sam centar Sokobanje, gde veliki
kamion intenzivno prevoze ugalj, naročito u periodu septembar-mart i
obavljaju veliko zagađenje svojim izduvnim gasovima;
• Individualna domaćinstva i stambene zgrade sa teritorije cele opštine jer se u
95℅ slučajeva greju na čvrsto gorivo, ugalj i drvo;
• Gradska deponija koja se nalazi 3 km zapadno od Sokobanje i predstavlja
veliki izvor zagađenja vazduha i to naročito u zimskim mesecima, kada se
zbog dovoženja vrućeg pepela sa ostalim smećem često pali i zagađuje širu
okolinu (Anonymous, 2006).
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
5
1.2. Monitoring i bioindikacija
Monitoring predstavlja sistem sukcesivnih praćenja elemenata životne sredine u
prostoru i vremenu. Cilj je prikupljanje podataka kvalitativne i kvantitativne prirode
o prisustvu i distribuciji zagađujućih supstanci, praćenje emisija i imisija, izvora
zagađenja i njihovog rasporeda, transporta polutanata i određivanje njihovih
koncentracija na određenim mernim tačkama, kao i sanacija.
Fizičko hemijski monitoring zagađenja podrazumeva sukcesivno merenje i
izračunavanje koncentracije zagađujućih supstanci u jediničnom volumenu i jedinici
vremena. Pruža egzaktne podatke o prisustvu i distribuciji zagađivača i praćenju
emisija i imisija zagađivača.
Biološki monitoring podrazumeva primenu živih organizama kao indikatora
promena u životnoj sredini u prostoru i vremenu. Biološki monitoring je iz
metodoloških razloga podeljen u odnosu na to u kojoj od oblika životne sredine se
prate promene na:
� biološki monitoring zagađenosti vazduha (pri čemu se kao bioindikatori
koriste lišaji i mahovine)
� biološki monitoring zagađenosti vodene sredine (bioindikatori promene stanja
su alge, fauna bentosa, bakterije, ribe itd.)
� biološki monitoring zagađenosti zemljišta
Bioindikaciju je moguće izvoditi na svim nivoima organizacije živih sistema,
počevši od molekularnog, preko biohemijsko-fiziološkog, celularnog, individualnog,
populacionog, specijskog, biocenološkog (ekosistemskog), biomskog završno sa
biosfernim.
Jedan od široko prihvaćenih i vrlo često upotrebljavanih instrumenata u
otkrivanju zagađenja, metodom bioindikacije jeste organizam indikator. U ovom
slučaju uticaj polutanata na organizam reflektuje se na morfološkom, anatomskom,
fiziološkom i genetskom planu, pa dolazi do smanjivanja broja jedinki jedne
populacije, a u krajnjoj liniji i njenog propadanja i nestajanja sa određenog
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
6
zagađenog prostora. Za razliku od fizičko-hemijskih metoda koje daju samo presek
trenutnog stanja i koje nisu u mogućnosti da predvide realni efekat komleksnog
uticaja različitih faktora na živa bića na mestu na kojem ona žive, metode
bioindikacije sagledavaju vremensku dimenziju negativnog delovanja polutanta u
ekosisitemu, sa jedne, odnosno zasnivaju se baš na realnom odgovoru živih bića na
istovremeni zbir svih uticaja različitih faktora, sa druge strane. Kada su u pitanju
fizičko-hemijske metode postoji konstantan rizik da se u trenutku merenja pogodi
baš period kada je koncentracija zagađujućeg agensa neuobičajeno smanjena ili
uvećana, pa se sledstveno tome izvode pogrešni zaključci i dolazi u zabludu. U
slučaju metoda bioindikacije do ovakve greške ne može da dođe. Takođe važno je
istaći da rezultati i zaključci do kojih se dolazi metodom bioindikacije govore i o
kumulativnom efektu dugotrajnog efekta malih, ali i rastućih koncentracija nekih
zagađujućih supstanci, što se ne može detektovati danas poznatim metodama
fiziko-hemijske indikacije (Stamenković, 2006).
Metode bioindikacije aerozagađenja korišćenjem organizama indikatora veoma
su značajne i zato što se na relativno jednostavan, brz i jeftin način može sprovesti
monitoring kvaliteta životne sredine. Dobar primer za prethodno rečeno su lišaji koji
godinama naseljavaju koru drveta, svakodnevno žive u realnim, promenljivim
uslovima životne sredine i reaguju na iste u dugom vremenskom periodu. Stoga
svojim prisustvom lišaji pokazuju stvarno stanje zagađenosti vazduha na mestu na
kojem žive, a na taj način ukazuju i na stvarni, dugotrajni proces negativnog uticaja
na ljude i ostale žive organizme datog područja (Stamenković, 2006).
1.3. Karakteristike lišaja
1.3.1. Šta su lišaji?
Lišaji su jedinstvena grupa živih organizama, sastavljena od predstavnika
različitih carstava živog sveta- algi i gljiva. Gljive koje ulaze u ovakvu simbiozu
pripadaju askomicetama (Ascomycotina) ili bazidiomicetama (Basidiomycotina), dok
alge pripadaju razdelima Chlorophyta i Cyanophyta. Upravo njihova dualistička
priroda omogućila im je tako uspešan opstanak, razvoj i distribuciju na
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta
najrazličitijim staništima širom sveta. Ova izuzetno uspešna kombinacija rezultirala
je u oko 20.000 poznatih vrsta lišaja danas
Lišaji nastanjuju najrazličitije podloge,
biljaka, stena i zemljanih supstrata do podloga koje su nastale kao proizvod ljudske
aktivnosti. Jedan od važnih uslova za razvoj lišaj
dugom vremenskom period
umerenih i tropskih zona.
1.3.2. Morfološka građa lišaja
U morfološkom pogledu razlikuju se tri osnovan tipa talusa:
žbunasti. Korasti tip (slika 1)
obliku tanje ili deblje kore pokriva površinu različitih podloga.
najmnogobrojniji i od ukupnog broja
koji se javljaju između koratih lišaja i podloge koju naseljavaju razlikuju se epigeni i
endogeni korasti lišaji. Epigeni naseljavaju površinu podloge, a en
više zalaze u nju. Prvih ima znatno više nego drugih.
obliku listastih lobula različitih oblika i veličine pričvršćuje za različite supstrate
pomoću hifa grupisanih u snopiće, takozvanih rizina, poj
ili ponekad specijalnog, ventralno postavljenog organa tzv. gomfe. Žbunasti tip
(slika 3), u morfološkom pogledu najkompleksniji, predstavljen je manje ili više
razgranatim talusom. Može biti ž
kod nekih vrsta dostiže i znatne dimenzije, a veoma često je pričvršćen gomfom
(Savić, 1995).
Slika 1: Amandinea
punctata
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
najrazličitijim staništima širom sveta. Ova izuzetno uspešna kombinacija rezultirala
je u oko 20.000 poznatih vrsta lišaja danas (Savić, 1995).
Lišaji nastanjuju najrazličitije podloge, od kore različitih vrsta drvena
zemljanih supstrata do podloga koje su nastale kao proizvod ljudske
aktivnosti. Jedan od važnih uslova za razvoj lišaja je stabilnost podloge u dovolj
periodu. Lišaji su rasprostranjeni od arktičkih područja do
Morfološka građa lišaja
U morfološkom pogledu razlikuju se tri osnovan tipa talusa:
(slika 1) karakteriše manje ili više izdiferenciran talus
obliku tanje ili deblje kore pokriva površinu različitih podloga.
najmnogobrojniji i od ukupnog broja vrsta oko 80% takvog su oblika.
koji se javljaju između koratih lišaja i podloge koju naseljavaju razlikuju se epigeni i
sti lišaji. Epigeni naseljavaju površinu podloge, a en
Prvih ima znatno više nego drugih. Listasti tip talusa
obliku listastih lobula različitih oblika i veličine pričvršćuje za različite supstrate
grupisanih u snopiće, takozvanih rizina, pojedinačnih hifa zvanih
ponekad specijalnog, ventralno postavljenog organa tzv. gomfe. Žbunasti tip
, u morfološkom pogledu najkompleksniji, predstavljen je manje ili više
Može biti žbunastog, vlaknastog, bradatog i
kod nekih vrsta dostiže i znatne dimenzije, a veoma često je pričvršćen gomfom
Slika 2: Parmelia
sulcata
Slika 3:
vazduha urbanog područja Sokobanje
7
najrazličitijim staništima širom sveta. Ova izuzetno uspešna kombinacija rezultirala
od kore različitih vrsta drvenastih
zemljanih supstrata do podloga koje su nastale kao proizvod ljudske
a je stabilnost podloge u dovoljno
od arktičkih područja do
U morfološkom pogledu razlikuju se tri osnovan tipa talusa: korasti, listasti i
više izdiferenciran talus koji u
obliku tanje ili deblje kore pokriva površinu različitih podloga. Oni su
vrsta oko 80% takvog su oblika. Od odnosa
koji se javljaju između koratih lišaja i podloge koju naseljavaju razlikuju se epigeni i
sti lišaji. Epigeni naseljavaju površinu podloge, a endogeni manje-
Listasti tip talusa (slika 2) se u
obliku listastih lobula različitih oblika i veličine pričvršćuje za različite supstrate
edinačnih hifa zvanih rizoidi
ponekad specijalnog, ventralno postavljenog organa tzv. gomfe. Žbunasti tip
, u morfološkom pogledu najkompleksniji, predstavljen je manje ili više
bunastog, vlaknastog, bradatog i sličnog oblika koji
kod nekih vrsta dostiže i znatne dimenzije, a veoma često je pričvršćen gomfom
Slika 3: Ramalina
farinacea
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
8
1.3.3. Upotreba lišaja
Lišaji se koriste za razne namene: jelo ljudi, ishranu stoke, kao lek i za
dobijanje parfema i boja.
Za jelo može da posluži Cetraria islandica. Zbog sadržaja cetrarne kiseline, koja
pripada lišajskim kiselinama, gorkog je ukusa. Kiselina se lako otklanja i tada, zbog
sadržaja skroba, na nekim mestima kao što je Island upotrebljava se za ishranu.
Od skroba se spravlja hleb i druga jela. Lecanora esculenta i Gyrophora esculenta
mogu se upotrebiti za spravljanje hleba. Foliozni lišaj Umbilicaria sp. u Japanu se
jede pripremljen uglavnom kao salata i smatra se delikatesom (Savić, 1995).
Lišajima se hrane životinje, divlje i domaće, i to u hladnim predelima gde
predstavljaju glavni deo biljnog sveta. Od osobitog je značaja Cladonia rangiferina
kao hrana irvasima i drugim životinjama kao što su svinje, ovce, krave. Kao izvor
hrane irvasima u značajnom procentu učestvuju i vrste rodova Cetraria, Alectora i
Usnea. U pustinjama Libije ovce se prehranjuju lišajem Lecanora esculenta, koji se
nalazi u znatnim količinama u vidu debljih naslaga na zemlji i na stenama (Savić,
1995).
U narodnoj medicini primena lišaja ima dugu istoriju. Već je u starom Egiptu
(17.ili 18. vek p. n. e.) najverovatnije korišćena vrsta Pseudoevernia furfuracea. I
sam Hipokrit je preporučivao korišćenje vrste Usnea barbata za lečenje izvesnih
bolesti. U srednjem veku neke vrste lišaja bile su cenjene od strane tadašnjih
medicinara i predstavljale su značajan artikal u Evropi, kao npr. Lobaria
pulmonaria, Parmelia sulcata ili Peltigera canina. Korišćenje lišaja u narodnoj
medicini očuvalo se do današnjih dana u maloj meri. Neki lišaji, kao Cetraria
islandica, danas se koriste u naučnoj medicini. Cetraria cucullata zbog sadžaja
vitamina C služi za suzbijanje avitaminoza, a u izvesnim lišajima otkrivene su
materije sa antibiotičkim dejstvom. Jedna od njih je žuti pigment tzv. usninska
kiselina, širokospektralni antibiotik koji je danas našao široku primenu u mnogim
komercijalnim proizvodima i efikasan je u tretiranju spoljašnjih upalnih procesa i
površinskih rana (Savić, 1995).
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
9
Evernia prunastri je zbog aromatičnih sastojaka ranije predstavljala dragocenu
sirovinu u parfimeriji. Različita esencijalna ulja i derivati depsida su ekstrahovani iz
vrsta roda Evernia, Parmelia i Ramalina. Komercijalno sakupljanje ovih lišaja za
potrebe industrije parfema je i dalje aktivno u južnoj Francuskoj i kod nas.
Lišaji se pominju kao izvor veoma cenjene purpurne boje već kod starih Grka i
široko su korišćeni u Mediteranskom području. U severnoj Evropi su česte vrste
roda Parmelia, Evernia i Ochrolechia sakupljane za bojenja vune. Do današnjih
dana se koriste za dobijanje različitih nijansi purpurne, crvene, oker i braon boje
(Savić, 1995). Poznata boja lakmus upotrebljena u hemiji kao indikator za
određivanje pH vrednosti dobija se iz lišaja roda Rocella. Postoji industrijsko
prerađivanje lišaja za dobijanje alkoholnih pića, alkohola i tanina.
Specifičnosti lišaja kao njihova dugovečnost, fiziološka aktivnost u povoljnim
uslovima i nezavisno od godišnjeg doba itd. čini ih pogodnim bioindikatorima.
1.3.4. Lišaji kao biološki indikatori
Osetljivost lišaja na zagađen vazduh poznata je odavno. Već je sredinom 19.
veka nestanak lišaja iz Luksemburškog parka u Parizu doveden u vezu sa
aerozagađenjem. Od tada pa do danas obavljena su mnoga lihenološka istraživanja
u urbanim sredinama i industrijskim područjima širom sveta, koja su potvrdila
izuzetnu selektivnu osetljivost lihenoflore prema različitom stepenu kvaliteta
vazduha. Naročito su osetljivi na povišenu koncentraciju SO2, najvećeg gradskog
zagađivača, tako da se na osnovu kvalitativnog i kavntitativnog registrovanja
prisutnih epifitnih vrsta lišaja mogu izraditi tzv. “lišajske karte aerozagađenja”
(Savić, 1995).
Specifičnosti lišaja koje ih čine veoma osetljivim na smanjenje kvaliteta
vazduha:
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
10
� Lišaji nemaju nikakav površinski zaštitni sloj (kutikuka, parafin i sl.) na svom
talusu tako da polutanti nesmetano prodiru unutar talusa lišaja i negativno
utiču na ćelije algi i gljiva.
� Lišaji se hrane usvajajući hranljive supstance isključivo iz vazduha i iz
padavina tako da uz hranljive supstance usvajaju i one škodljive.
� U hidratisanom stanju lišaji su osetljiviji nego kada su suvi jer je onda
povišen nivo njihovog metabolizma. Hidratisano stanje se javlja upravo u
vreme kada padavine “ispiraju” iz vazduha različite supstance, od kojih i one
koje su štetne, donoseći ih do talusa lišaja.
� Za razliku od vaskularnih biljaka, lišaji nemaju mogućnost da odbace
pojedine delove tela (listove npr.) i da se na taj način oslobode štetnih
supstanci akumuliranih u tim delovima. Isto tako, akumulacija štetnih
supstanci u telu lišaja je pospešena činjenicom da lišaji nemaju mogućnost
izlučivanja. Praktično, ono što jednom usvoje ostaje trajno u njihovom telu.
� Lišaji metabolišu u toku cele godine.
� Lišaji imaju spor rast. Stoga negativni uticaji ne mogu da budu brzo sanirani,
odnosno negativne uticaje je moguće pratiti u dugom vremenskom periodu.
� Simbioza između alge i gljive vrlo je delikatna i aerozagađenje je lako
destabilizuje (Stamenković, 2006).
Nisu sve vrste lišaja podjednako osetljive na različite nivoe aerozagađenja.
Tolerantnije vrste odlikuje mala površina talusa i relativno izraženija brzina rasta.
Što je površina talusa lišaja veća u odnosu na njegovu zapreminu lišaj je osetljiviji
na zagađenje. Lišajske vrste žbunastog tipa talusa koje imaju veliku površinu
izloženu spoljnim uticajima po pravilu prve nestaju iz zagađene sredine, potom
lišajske vrste listastog tipa talusa, dok su lišaji korastog tipa talusa najotporniji
(Stamenković, 2006).
Nakon akcidenta u Černobilju maja 1986. Godine, mnogim istraživanjima je
potvrđeno da lišaji preko radioaktivnih padavina akumuliraju i radionuklide i da
mogu predstavljati dobre bioindikatore nivoa radiozagađenja (Savić, 1995).
Lišaji zbog svojih specifičnih morfofizioloških osobina akumuliraju usvom
talusu i teške metale (Savić, 1995).
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
11
1.4. Dosadašnja istraživanja lišajske flore u Republici
Srbiji
Sa područja Srbije lišaji se prvi put pominju sredinom 19. veka u radu Josifa
Pančića (Pančić, 1859), gde je navedeno nekoliko taksona sa neodređenog područja
srednje Srbije. Od 1888. do 1890. godine Simić započinje prikupljanje lišaja na
području Srbije i navodi 88 taksona, što ujedno predstavlja i prvi prilog za floru
lišaja u Srbiji. Kompilacija najvećeg dela lihenoloških radova koji su objavljeni 40-
tih godina prošlog veka predstavljena je u “Podromusu lišajeva Jugoslavije” (Kušan,
1953). Rad Kušana je ujedno poslužio kao osnova za rad Gajića i Koraća “Pregled
lišaja u Srbiji” (1991). Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka niz
značajnih priloga daje Murat Murati. U delu “Flora lišajeva Jugoslavije” Murati
(1992, 1993) daje ujedno i najpotpuniji doprinos lihenoflori za područje bivše
Jugoslavije (Savić, 1995).
Tokom 1999/2000. godine realizovano je istraživanje epifitske lihenoflore Vranja
i uže okoline (Pejčinović et al. 2000).
U novije vreme Cvijan i Stamenković započinju korišćenje lišaja kao
bioindikatora aerozagađenja na prostoru Srbije, a naročito u njenom jugoistočnom
delu. Ovom metodom određivanje kvaliteta vazduha sprovedeno je u Pirotu, Nišu,
Vranju, Knjaževcu, Beogradu (Stamenković 2002; Stamenković & Cvijan 2003,
2004, 2010; Cvijan 2008).
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta
2. Geoklimatske karakteristike opštine Sokobanja
Sokobanjska kotlina predstavlja jednu od unutrašnjih kotlina Karpatsko
balkanskog palninskog venca. To je manja
(1098 m) i grebena Krstatac (1069 m). Strmi krečnjački odseci Device, Ozrena i
Leskovika čine južni obod k
Zapadni obod čine Oštrikovac, Beljevina i Rožanj koji je odvajaju od Moravske
doline na zapadu. Ovako ograničena Sokobanjska kotlina zahvata površinu od
515,5 km² i izdužena je u pravcu istok
hidrografskom pogledu je or
predstavlja zasebnu, dobro izdvojenu gegrafsku celinu
Slika 5: Položaj opštine Sokobanja
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
Geoklimatske karakteristike opštine Sokobanja
Sokobanjska kotlina predstavlja jednu od unutrašnjih kotlina Karpatsko
balkanskog palninskog venca. To je manja oblast u centralnom delu istočne Srbije
(slika 5), ograničena sa svih strana planinama
srednjih visina (ispod 1600m). Ona leži između
planine Rtanj na severu, Ozrena, Leskovika i
Device na jugu i između moravske doline na
zapadu i timočke na istoku. Granice Sokobanjske
kotline veoma se jasno ističu. Od obl
na severu je odvaja visok i dugačak greben Rtnja
sa vrhom Šiljak (1560 m). Na istoku, prema
Timočkom basenu, granica ide preko Slemena
(1098 m) i grebena Krstatac (1069 m). Strmi krečnjački odseci Device, Ozrena i
Leskovika čine južni obod kotline i odvajaju je od Golaka i moravske doline na jugu.
Zapadni obod čine Oštrikovac, Beljevina i Rožanj koji je odvajaju od Moravske
doline na zapadu. Ovako ograničena Sokobanjska kotlina zahvata površinu od
515,5 km² i izdužena je u pravcu istok-zapad. Nagnuta je prema zapadu i u
hidrografskom pogledu je orijentisana u istom pravcu. Oblast po svom položaju
bro izdvojenu gegrafsku celinu koja, ipak, zahvaljujući
Slika 4: Panorama Sokobanje
vazduha urbanog područja Sokobanje
12
Geoklimatske karakteristike opštine Sokobanja
Sokobanjska kotlina predstavlja jednu od unutrašnjih kotlina Karpatsko-
centralnom delu istočne Srbije
ograničena sa svih strana planinama
srednjih visina (ispod 1600m). Ona leži između
planine Rtanj na severu, Ozrena, Leskovika i
Device na jugu i između moravske doline na
Granice Sokobanjske
jasno ističu. Od oblasti Crne reke
na severu je odvaja visok i dugačak greben Rtnja
sa vrhom Šiljak (1560 m). Na istoku, prema
Timočkom basenu, granica ide preko Slemena
(1098 m) i grebena Krstatac (1069 m). Strmi krečnjački odseci Device, Ozrena i
otline i odvajaju je od Golaka i moravske doline na jugu.
Zapadni obod čine Oštrikovac, Beljevina i Rožanj koji je odvajaju od Moravske
doline na zapadu. Ovako ograničena Sokobanjska kotlina zahvata površinu od
Nagnuta je prema zapadu i u
Oblast po svom položaju
koja, ipak, zahvaljujući
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
13
izvesnim geomorfološkim elementima nije sasvim izolovana. Preko Bovanske klisure
na zapadu i Skrobničke na jugu ova oblast povezuje Moravsku i Timočku dolinu
(Dakić, 1967).
Sokobanja je najveće naseljeno mesto u kotlini (oko 8000 stanovnika) koje se
nalazi na nadmorskoj visini od oko 400 m (Dakić, 1967). Relativna udaljenost
kotline od glavnih magistralnih puteva onemogučili su razvoj industrije, tako da su
se kao osnovne privredne grane nametnuli turizam, poljoprivreda i rudarstvo.
Teritorija optštine Sokobanja karakteriše se složenim strukturnim i tektonskim
sklopom koji se ogleda u prisustvu brojnih raseda i rasednih zona koji u različitim
pravcima presecaju složene geološke tvorevine. U regionalnom smislu sokobanjska
kotlina predstavlja strukturnu potolinu poznatu kao Sokobanjski tercijarni basen.
Formiranje ovog basena omogućeno je dubokim rasedima duž kojih su se spuštali
mezozojski sediment što je dovelo do stvaranja duboke depresije koja je kasnije u
geološkoj evoluciji bila ispunjena vodom (Radivojević et al. 2012).
Složena tektonska evolucija Sokobanjskog basena uslovila je da se u njegovom
sastavu nalaze stene različitih geoloških formacija i sastava. Najviše su zastupljene
sedimentne tvorevine, zatim kristalasti škriljci i vulkanske stene čija se starost
procenjuje na više od milijardu godina (Dakić, 1967).
Reljef opštine Sokobanja je izrazito složen. Morfološka raznolikost je izražena u
vidu tri veće celine:
1. zona kotlinskog dna- obuhvata aluvijalnu ravan Moravice
2. zona pobrđa ili zona prelaznog pojasa
3. zona planinskog pojasa koja predstavlja obod kotline (Anonymous, 2007)
U ovoj oblasti hidrografski se razlikuju dva predela. Prvom pripada viša
krečnjačka zona karsne hidrografije, a drugom niži delovi oblasti satavljeni od
debelih jezerskih naslaga i zapadni obod sastavljen od kristalastih škriljaca. Glavni
rečni tok ove oblasti je Moravica. Njene veće pritoke su Sesalska reka, Vošačka
reka, Železovac i Jošanička reka (Dakić, 1967; Marković, 1977). Pored Moravice,
termalni izvori predstavljaju značajna hidrološka obeležja ovog prostora. Na
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
14
prostoru opštine postoji šest termalnih izvora (Radivojević et al. 2012). Poseban
hidrografski objekat predstavlja i Bovansko jezero. Nastalo je podizanjem brane na
ulazu Moravice u Bovansku klisuru.
Pedološki sastav u ovoj oblasti je raznovrstan: oko Moravice i Sesalske reke
predstavljen je aluvijumom, na pobrđu je smonica, gajnjača i podzol, u planinskom
pojasu preovlađuje krečnjačko zemljište- skeletno i skeletoidno opodzoljeno (Dakić,
1967).
Klima Sokobanjske kotline je umereno kontinentalna, ali s obzirom na položaj
kotline i reljef, ona se odlikuje izvesnom specifičnošću. Na osnovu izvršene
klimatske rejonizacije Srbije Sokobanjska kotlina je svrstana u Sokobanjsko
knjaževački klimatski rejon u kome je zastupljena umereno-kontinentalna klima sa
toplim letima i blagim zimama i godišnjim amplitudama temperature do 23ºC i u
kome se u pluviometrijskom režimu mestimično osećaju mediteranski uticaji
(Pavlović et al. 2011).
Na osnovu klimadijagrama Sokobanje po Walter-u (slika 6) vidi se da je
srednja mesečna temperatura
vazduha 10,4°C i da srednja
godišnja količina padavina
iznosi 537 mm. U toku leta
zapaža se kratak sušni period i
nešto duži polusušni period, a
najviše padavina izluči se
tokom zime i proleća.
U toku godine ima sedam meseci sa mrazem, od kojih su tri sa
srednjim temperaturnim minimumom ispod 0°C (januar, februar i decembar).
Srednji minimum najhladnijeg meseca iznosi -6,3°C, a apsolutni minimum je -
23,5°C.
Slika 6: Klimadijagram Sokobanje po Walter-u (izvor: www.vet.bg.ac.rs )
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
15
Na osnovu ruže vetrova (slika 7)
uočava se da dominantan vetar
duva iz pravca zapada, a vrlo je čest
i jugoistočni vetar.
Tabela 1 : Srednje mesečne temperature Sokobanje (u°C) (izvor: Dimitrijević et al. 2010)
Per. I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God. Amp. 1901-
30. -
2,5 0,3 5,1 10,3 16,5 19,5 20,5 20,5 16,2 11,0 4,8 0,5 10,2 23,0
1931-60.
-1,2
0,2 4,6 10,6 15,8 19,2 21,4 20,7 16,5 10,9 5,6 1,9 10,5 22,6
1961-90.
-1,4
0,8 5,1 11,1 16,0 19,2 20,9 20,4 16,4 10,4 5,2 0,8 10,4 22,3
1991-00.
-0,3
1,1 5,4 11,2 15,8 19,0 20,8 20,6 16,2 11,0 4,8 1,4 10,6 22,3
XXvek -1,6
0,6 5,0 10,8 16,0 19,2 20,9 20,6 16,3 10,8 5,1 1,2 10,4 22,5
Slika 7: Ruža vetrova u Sokobanjskoj kotlini
(izvor: Pavlović et al., 2011)
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
16
Tabela 2: Režim padavina u Sokobanjskoj kotlini u navedenim periodima (mm) (izvor: Dimitrijević et al., 2010)
Periodi I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God.
1901-1930.
40 33 36 59 67 68 48 36 32 62 53 44 578
1931-1960.
36 39 31 51 67 62 54 42 42 63 60 52 599
1961-1990.
48 50 53 73 85 76 52 56 49 52 67 60 711
1991-2000.
47 48 49 54 65 66 58 49 48 46 65 67 663
XX vek 44 42 42 59 71 68 53 45 43 55 61 55 637
U Sokobanji je prisutna reliktna šumska vegetacija mečje leske, koja je pre
svega karakteristična za klisuru Moravice. Klimatogena zajednica šire okoline
Sokobanje je šuma sladuna i cera sa grabićem (Mišić & Dinić, 2000). Flora se
odlikuje brojnim endemičnim i reliktnim biljnim vrstama (Nepeta rtanjensis,
Ramonda serbica, Edraianthus serbicus, Centaurea atropurpurea) koje ovom
području daju neprocenjivu florističku vrednost (Ranđelović & Avramović, 2004).
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
17
3. Materijal i metode
U radu je korišćen metod lišajske indikacije kvaliteta vazduha putem
prepoznavanja, sakupljanja, detekcije i kartiranja lišaja kao i izračunavanja indeksa
atmosferske čistoće IAP (index of atmospheric purity) i na osnovu toga obrazovanje
zona indikacije različitog stepena kvaliteta vazduha u Sokobanji.
Lišajski materijal je prikupljan tokom jeseni 2012. i proleća i leta 2013. godine
na urbanom području Sokobanje.
Pre terenskog rada obezbeđena je karta istraživane oblasti, radi obeležavanja
tačaka na kojima se posmatraju i sakupljaju uzorci sa drvenastih vrsta (ukoliko se
pronađeni lišaj ne može identifikovati na licu mesta uklanja se sa kore drveta i
pakuje u odgovarajuću ambalažu-kovertu pri čemu se na ambalaži piše broj drveta
sa kojeg je uzet lišaj na datoj istraživanoj tački). Identifikacija je obavljena
korišćenjem ključeva za determinaciju (Kušan, 1953; Murati, 1992; Partl, 2009).
Osim pribora za posmatranje (lupa), za određivanje pokrovnosti (mreža) i za
uzimanje uzoraka (skalpel, nož) neophodna je i beležnica u kojoj se pored svake
vrste lišaja beleži i vrsta drveta na kojoj lišaji nađeni kao i njihova pokrovnost.
Nakon svih ovih koraka izračunava se indeks atmosferke čistoće prema formuli:
��� = 110�
�� × ��
Gde je: IAP – indeks atmosferske čistoće, Q – ekološki indeks svake vrste, f –
koeficijent koji predstavlja pokrovnost svake konstatovane vrste na svakom
istraživanom mestu (izražava se vrednostima 1-5).
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
18
Dobijene IAP vrednosti za svaku istraživanu tačku nanose se na kartu
ispitivane oblasti, a onda se sve vrednosti koje su u izvesnim intervalskim
granicama spajaju izometrijskim linijama pri čemu se razdvajaju zone
različitog stepena aerozagađenja.
Zone različitog stepena aerozagađenja:
• “normalna zona” – obuhvata područja u kojima je vazduh čist ili sa vrlo
niskom koncentracijom SO2 od 0,0 do 30-40 µg/m3, IAP>19
• “zona borbe” – u ovoj zoni nalaze se lišajske vrste koje indikuju
koncentraciju SO2 od 30 do 150 µg/m3, IAP≈9-19
• “lišajska pustinja” – u ovoj zoni koncentracija SO2 je u velikom delu
godine viša od 170 µg/m3, IAP≈3-8
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
19
4. Rezultati
4.1. Pregled konstatovane lišajske flore
Na osnovu sprovedenog istraživanja kvaliteta vazduha korišćenjem lišaja kao
bioindikatora i izračunavanjem indeksa atmosferske čistoće dobijeni su sledeći
rezultati:
Analizom sakupljenih uzoraka konstatovano je da se područje Sokobanje
odlikuje relativno siromašnom lišajskom florom u odnosu na svoje bio-geo-
klimatske osobenosti. Na istraživanom području konstatovana je 21 vrsta lišaja iz
15 rodova (Tabela 3). Najzastupljeniji rod je Melanelia, zastupljen sa četiri vrste (M.
acetabulum, M. exasperata, M. exasperatula i M. subaurifera). Za njom slede rodovi
Parmelia, Physcia i Physconia, koji su zastupljeni sa po dve vrste (Parmelia sulcata,
P. tiliacea; Physcia adscendens, Physcia aipolia; Physconia enteroxantha, Physconia
grisea). Ostali rodovi su zastupljeni sa po jednom vrstom.
Najučestalije vrste lišaja i sa najvećom pokrovnošću jesu: Xanthoria parietina
(100%), Parmelia sulcata (79,17%), Physcia adscendens (75%) i Phaeophyscia
orbicularis (70,83%). Nešto manju učestalost imaju vrste: Candelariella
xanthostigma (37,15%), Hypogymnia physodes (37,15%), Parmelia tiliacea
(29,17%), Melanelia subaurifera (25%), Physcia aipolia (25%), Physconia
enteroxantha (25%), Physconia grisea (25%). Vrste sa najmanjom učestalošću su:
Buelia punctata (16,67%), Melanelia acetabulum (12,5%), Evernia prunastri
(8,33%), Lepraria incana (8,33%), Pertusaria amara (8,33%), Lecanora carpinea
(4,17%), Melanelia exasperata (4,17%), Melanelia exasperatula (4,17%),
Parmelina pastillifera (4,17%), Pseudoevernia furfuracea (4,17%).
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
20
Tabela 3: Vrste lišaja konstatovane na istraživanom području
Lišaji Autor
Buellia punctata (Hoffm.) A. Massal.
Candelariella xanthostigma (Ach.) Lettau
Evernia prunastri (L.) Ach.
Hypogymnya physodes (L.) Nyl.
Lecanora carpinea (L.) Vain.
Lepraria incana (L.) Ach.
Melanelia acetabulum (Neck.) Essl.
Melanelia exasperate (De Not) Essl.
Melanelia exasperatula (Nyl.) Essl.
Melanelia subaurifera (Nyl.) Essl.
Parmelia sulcata Taylor
Parmelia tiliacea (Hoffm.) Hale
Parmelina pastillifera (Harm.) Hale
Pertusaria amara (Ach.) Nyl.
Phaeophyscia orbicularis (Neck.) Moberg
Physcia adscendens (Fr.) Oliv.
Physcia aipolia (Ehrh. ex Humb.) Fürnr.
Physconia enteroxantha (Nyl.) Poelt.
Physconia grisea (Lam.) Poelt.
Pseudoevernia furfuracea (L.) Zopf.
Xanthoria parietina (L.) Th. Fr.
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
21
Tabela 4: Vrste lišaja konstatovane na istraživanom području i tačke na kojima su
pronađene
Lišaji Istraživane tačke
Buellia punctata 2, 5, 18, 19
Candelariella xanthostigma 1, 2, 3, 5, 6, 9, 10, 13, 23
Evernia prunastri 9, 22
Hypogymnya physodes 1, 4, 8, 9, 13, 14, 19, 21, 24
Lecanora carpinea 6
Lepraria incana 4, 5
Melanelia acetabulum 12, 13, 19
Melanelia exasperate 6
Melanelia exasperatula 12
Melanelia subaurifera 2, 9, 11, 12, 22, 24
Parmelia sulcata 1, 2, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 15,
16, 17, 20, 22, 23, 24
Parmelia tiliacea 2, 3, 4, 6, 9, 14, 15
Parmelina pastillifera 9
Pertusaria amara 6, 13
Phaeophyscia orbicularis 1, 2, 4, 5, 7, 8 ,9, 10, 11, 12, 13, 14,
15, 17, 18, 23, 24
Physcia adscendens 1, 2, 3, 5, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14,
18, 19, 22, 23, 24
Physcia aipolia 5, 12, 14, 19, 20, 21
Physconia enteroxantha 1, 3, 8, 10, 12, 13
Physconia grisea 12, 14, 18, 20, 21, 22
Pseudoevernia furfuracea 4
Xanthoria parietina 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13,
14 ,15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23,
24
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
22
Tabela 5 : Istraživane tačke, vrednost ekološkog indeksa svake vrste (Q), koeficijent pokrovnosti, procenat nalaženja svake vrste i vrednosti indeksa atmosferske čitoće (IAP)
Q Istraživana tačka /vrste
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 %
6.5 Buelia punctata 4 3
3 2 16.67
6.33 Candelariella xanthostigma
5 2 5 3 1 1 5 2 2 37.5
7.5 Evernia prunastri 1 1 8.33
6.33 Hypogymnia physodes 5 2 1 3 4 4 4 5 4 37.5
6 Lecanora carpinea 1 4.17
7 Lepraria incana 5 1 8.33
7.66 Mellanelia acetabulum
1 1 1 12.5
6 Melanelia exasperata
5 4.17
9 Melanelia exasperatula 1 4.17
6.16 Melanellia subaurifera 1 1 1 1 4 1 25
5.42 Parmelia sulcata 5 3 3 5 2 2 2 4 1 2 4 5 4 5 3 4 3 4 2 79.17
6.85 Parmelia tiliacea
2 5 3 3 1 1 2 29.17
9 Parmelina pastillifera
1 4.17
7.5 Pertusaria amara
1 1 8.33
5.64 Phaeophyscia
orbicularis 5 5 5 5 4 5 5 4 1 5 4 4 4 5 5 4 4 70.83
5.88 Physcia adscedens 5 5 2 4 5 5 5 1 1 4 2 3 2 5 4 4 1 4 75
6 Physcia aipolia 5 1 1 4 3 4 25
6.33 Physconia
enteroxantha 3 5 5 4 5 1 25
5.5 Physconia grisea 3 4 5 5 2 5 25
6 Pseudoevernia furfuracea
1 4.17
5.25 Xanthoria parietina 2 1 2 5 4 2 4 4 1 3 1 3 5 1 4 5 4 3 5 5 3 2 4 4 100
IAP
18 14 12 14 18 9 8 13 11 12 3 17 15 11 7 5 8 12 12 9 8 11 8 11
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
23
Podloga sa koje su lišaji sakupljani je kora različitih drvenastih vrsta (tabela 6),
a najčešće su vrste iz rodova: Tilia, Juglans i Prunus.
Tabela 6: Lista drvenastih biljaka i istraživanih tačaka sa kojih su sakupljani lišaji
Biljka Istraživana tačka
Acer sp. 9
Aesculus hippocastanum 5
Catalpa speciosa 9, 14
Fraxinus ornus 1, 4, 13, 18
Juglans regia 2, 3, 4, 7, 9, 10, 17, 21, 22, 24
Malus domestica 10
Populus sp. 16, 17
Prunus armeniaca 11
Prunus avium 11, 18, 24
Prunus domestica 4, 12, 14, 15, 17, 20, 23, 24
Pyrus communis 8
Robinia pseudoacacia 3, 7, 13
Tilia sp. 1, 2, 3, 5, 6, 9, 12, 14, 18, 19, 20, 23
4.2. Definisanje zona različitog stepena
aerozagađenja
Za svaku istraživanu tačku izračunat je indeks atmosferske čistoće (IAP), na
osnovu koeficijenta pokrovnosti (f) i ekološkog ndeksa (Q) svake vrste. Na osnovu
toga definisane su zone lišajske indikacije kvaliteta vazduha na urbanom području
Sokobanje (slika 8).
Izračunate vrednosti IAP kreću se od 3 do 18. Veće vrednosti indeksa ukazuju
na bolji kvalitet vazduha.
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta
Slika 8: Zone lišajske indikacije kvaliteta vazduha u Sokobanji
Na dobijenoj karti uočavaju se dve zone lišajske indikacije aerozagađenja. Prva
je zona “borbe” koja obuhvata
16, 17, 20, 21 i 23. Ovu zonu okružuje “normalna” zona, koju karakterišu visoke
vrednosti IAP i u kojoj je vazduh boljeg kvaliteta nego u prvoj zoni. Ona obuhvata
relativnu periferiju grada sa tačkama: 2, 5, 8, 11, 12, 13, 14, 15,
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
Slika 8: Zone lišajske indikacije kvaliteta vazduha u Sokobanji
Na dobijenoj karti uočavaju se dve zone lišajske indikacije aerozagađenja. Prva
je zona “borbe” koja obuhvata širi centar grada sa tačkama: 1, 3, 4, 6, 7, 9, 10,
16, 17, 20, 21 i 23. Ovu zonu okružuje “normalna” zona, koju karakterišu visoke
vrednosti IAP i u kojoj je vazduh boljeg kvaliteta nego u prvoj zoni. Ona obuhvata
periferiju grada sa tačkama: 2, 5, 8, 11, 12, 13, 14, 15,
vazduha urbanog područja Sokobanje
24
Slika 8: Zone lišajske indikacije kvaliteta vazduha u Sokobanji
Na dobijenoj karti uočavaju se dve zone lišajske indikacije aerozagađenja. Prva
a: 1, 3, 4, 6, 7, 9, 10,
16, 17, 20, 21 i 23. Ovu zonu okružuje “normalna” zona, koju karakterišu visoke
vrednosti IAP i u kojoj je vazduh boljeg kvaliteta nego u prvoj zoni. Ona obuhvata
periferiju grada sa tačkama: 2, 5, 8, 11, 12, 13, 14, 15, 18, 19, 22 i 24.
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
25
5. Diskusija
U urbanom području Sokobanje prisutne su dve zone lišajske indikacije kvaliteta
vazduha: zona “borbe” i “normalna” zona. Ono što je karakteristično za ovo
područje je odsustvo zone “lišajske pustinje” koja se karakteriše niskim
vrednostima IAP, što govori o relatovno dobrom kvalitetu sokobanjskog vazduha.
Zona “borbe” obuhvata širi centar grada. U njoj je vazduh nešto lošijeg kvaliteta u
odnosu na periferiju jer je opterećen zagađujućim materijama koje potiču iz
motornog saobraćaja koji prolazi kroz centar grada.
Periferija grada pripada “normalnoj” zoni koju odlikuje vazduh relativno
neizmenjenog kvaliteta. Ovakvi rezultati su očekivani s obzirom da u Sokobanji ne
postoji značajniji izvor zagađenja vazduha (industrija i sl.). Pored toga vegetacija,
prisutna u Sokobanji, u velikoj meri ublažava zagađenje. Siromašniji diverzitet
lišaja u centru Sokobanje može se objasniti i dominacijom četinarskih vrsta u
pojedinim delovima, koje ne pogoduju rastu lišaja.
Kako ne postoje podaci o istraživanju vazduha ovakvog tipa na području
Sokobanje, za poređenje rezultata mogu se upotrebiti podaci lihenoloških
istraživanja dobijeni za okolne gradove: Niš (Stamenković & Cvijan, 2003),
Knjaževac (Stamenković & Cvijan, 2010) i Svrljig (Marković, 2008).
U Nišu je utvrđeno 42 taksona lišaja iz 18 rodova (Stamenković & Cvijan,
2003). Definisane su tri zone lišajske indikacije: zona “lišajske pustinje”, koja
obuhvata gotovo ceo urbani deo Niša, “prelazna zona” obuhvata južnu i severnu
periferiju Niša i “normalna zona“ definisana je sa 9 tačaka na brdu Bubanj i
autokampu Medijana.
U Knjaževcu je utvrđeno 22 taksona lišaja iz 12 rodova (Stamenković & Cvijan,
2010). Izračunavanjem IAP definisane su dve zone lišajske indikacije: “lišajska
pustinja” i “prelazna zona”.
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
26
U Svrljigu je utvrđeno 25 vrsta lišaja iz 14 rodova (Marković, 2008). Definisane
su sve tri zone lišajske indikacije: zona “lišajske pustinje”, “zona borbe” i “normalna
zona”.
Najsličnija situacija u pogledu raznovrsnosti lišaja je u Knjaževcu. Od 22
utvrđene vrste lišaja najfrekventnije su: Phaeophyscia orbicularis, Xanthoria
parietina, Physcia adscendens i Parmelia sulcata, isto kao u Sokobanji. Slični rodovi
su zastupljeni u oba područja. U Sokobanji nedostaju rodovi Flavoparmelia i
Lecidella, koji su prisutni u Knjaževcu, dok su u Knjaževcu odsutni rodovi:
Hypogymnia, Lepraria i Parmelina. Međutim, bez obzira na sve ove sličnosti, postoji
razlika u podeli područja na zone lišajske indikacije. Dok u Sokobanji izostaje zona
“lišajske pusinje, u Knjaževcu obuhvata veliki deo gradskog centra, a izostaje
“normalna” zona.
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
27
6. Zaključak
Sokobanja je mala opština u centralnom delu istočne Srbije. Broji oko 8000
stanovnika. Bioindikacija kvaliteta vazduha, kao ni fizičko-hemijska merenja
aerozagađenja nisu rađena na ovom području.
Metoda korišćena u radu je metoda izračunavanja IAP, na osnovu diverziteta i
brojnosti lišaja.
Lišaji su sakupljani sa kore više drvenastih vrsta, od kojih su najčešći rodovi:
Tilia, Juglans i Prunus.
Analizom sakupljenih uzoraka sa 24 tačke konstatovana je 21 vrsta lišaja u
okviru 15 rodova. Najzastupljeniji rod je Melanelia, zastupljen sa četiri vrste (M.
acetabulum, M. exasperata, M. exasperatula i M. subaurifera). Za njom slede rodovi
Parmelia, Physcia i Physconia, koji su zastupljeni sa po dve vrste (Parmelia sulcata,
P. tiliacea; Physcia adscendens, Physcia aipolia; Physconia enteroxantha, Physconia
grisea). Ostali rodovi su zastupljeni sa po jednom vrstom. Najučestalije vrste lišaja
su: Xanthoria parietina, Parmelia sulcata, Physcia adscendens i Phaeophyscia
orbicularis.
Izračunate vrednosti IAP kreću se od 3 do 18. Povezivanjem tačaka sa istim ili
sličnim vrednostima IAP utvrđeno je postojanje dve osnovne zone na urbanom
području Sokobanje koje indikuju različit stepen kvaliteta vazduha: zona “borbe”
obuhvata širi centar grada i “normalna” zona, koja obuhvata periferni deo
istraživanog područja.
Uvidom u dobijene rezultate može se zaključiti da je vazduh u urbanom
području Sokobanje relativno dobrog kvalieta.
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
28
7. Literatura
Anonymous, 2004: Zakon o zaštiti životne sredine. Službeni glasnik Republike
Srbije br.135
Anonymous, 2006: Lokalni ekološki akcioni plan opštine Sokobanja. Opština
Sokobanja, CHF International, Zaječar & United States Agency
International Development
Anonymous, 2007: Sokobanja- Master plan turističke organizacije. Ministarstvo
trgovine, turizma i usluga
Besermenji, S., 2007: Zagađenje vazduha u Srbiji. Geographical institute “Jovan
Cvijic” SASA, Collections of papers 57: 495-501
Dakić, B., 1967: Sokobanjska kotlina ekonomsko-geografska studija. Posebna
izdanja gegrafskog instituta “Jovan Cvijić”, Beograd
Dimitrijević, Lj., Radivojević, A., Filipović, I., 2010: Termički režim Sokobanjske
kotline. Glasnik Srpskog geografskog društva 1: 145-157
Kušan, F., 1953: Podromus flore lišaja Jugoslavije. Posebna izdanja Odjela za
prirodne nauke JAZU 2, Zagreb
Marković, J., 1977: Reljef sliva Sokobanjske Moravice. Zbornik radova geografskog
instituta “Jovan Cvijić” 29: 35-68
Marković, A., 2008: Lišajska indikacija kvaliteta vazduha u Svrljigu, Diplomski rad,
Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Nišu, Niš
Mišić, V., Dinić, A., 2000: Reliktna šumska zajednica u kllisuri Moravice kod
Sokobanje. Zbornik radova 6. Simpozijuma o flori jugoistočne Srbije i
susednih područja: 103-110
Murati, M., 1992: Flora lišajeva Slovenije, Hrvatske, Vojvodine, Bosne i
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
29
Hercegovine, Srbije, Kosova i Makedonije I. Univerzitet u Prištini, Priština
Pavlović, M., Radivojević, A., Dimitrijević, Lj., 2011: Climate of Sokobanja basin
and its influence on the development of agriculture. Journal of the
Geographical institute “Jovan Cvijic” 61(6): 13-30
Partl, A., 2009: Priručnik za invertizaciju i praćenje stanja. Državni zavod za zaštitu
prirode, Zagreb
Pejčinović, D., Bogdanović-Dušanović, G., Dušanović, D., 2000: Lichens flora in
Vranje and its vicinity. Proceeding 6th Symposium on Flora of southeastern
Serbia: 39-43
Radivojević, A., Filipović, I., Pavlović, M., 2012: Socio-geografska obeležja opštine
Sokobanja. TM 3: 1421-1437
Ranđelović, V., Avramović, D., 2004: Protected nature areas, flora and vegetation
in vicinity of Sokobanja. Natura Montenegrina 3: 379-386
Savić, S., 1995: Diverzitet lišaja (Lichens) Jugoslavije sa pregledom vrsta od
međunarodnog značaja. In: Stevanović, V., Vasić, V., (eds.): Biodiverzitet
Jugoslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog značaja. ECOLOBRI i
Biološki fakultet, Beograd, 151-157.
Stamenković, S., 2006: Bioindikacija stepena zagađenosti vazduha urbanih sredina
korišćenjem lišaja kao bioindikatora, Seminar Zagađenje vode i vazduha;
bioindikacija i biomonitoring- praktični aspekti, Biološki fakultet
Univerziteta u Beogradu, Institut za botaniku i Botanička bašta
“Jevremovac”
Stamenković, S., 2002: Bioindication of airpollution in Pirot by use of lichens.
Ekologija 37 (1-2): 33-40
Stamenković, S., Cvijan, M., 2003: Bioindication of airpollution in Niš by using
epiphytic lichens. Archives of Biological Science 56 (3-4): 133-140
Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje
30
Stamenković, S., Cvijan, M., 2004: Using epiphytic lichens for bioindication of air
pollution in Vranje. Archives of Biological Science 55 (3-4): 139-143
Stamenković, S., Cvijan, M., 2010: Determination of airpollution zones in Knjaževac
(South Eastern Serbia) by using epiphytic lichens. Biotehnology &
Biotehnologocal equipment 24: 278-283
http://www.vet.bg.ac.rs Klimadijagram
http://www.sokobanja.mobi Mapa Sokobanje
top related