sveu ČiliŠ te u rijeci ekonomski fakultet - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/760.b.pdf ·...
Post on 01-Sep-2019
5 Views
Preview:
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
Jelena Pavlic
INVESTICIJSKO BANKARSTVO U HRVATSKOJ
DIPLOMSKI RAD
Rijeka 2014
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
INVESTICIJSKO BANKARSTVO U HRVATSKOJ
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Poslovna politika banaka Mentor: Prof. dr. sc. Antun Jurman Student: Jelena Pavlic
Financije i bankarstvo 0081122813
Rijeka, rujan 2014.
SADRŽAJ
1. UVOD .................................................................................................................................... 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ............................................................................ 1
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ................................................................................ 1
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ................................................................................................ 2
1.4. Znanstvene metode .......................................................................................................... 3
1.5. Struktura rada ................................................................................................................... 3
2. TEMELJNE ZNAČAJKE INVESTICIJSKOG BANKARSTVA ................................... 4
2.1. Pojam i razvoj investicijskog bankarstva ......................................................................... 4
2.2. Funkcije investicijskog bankarstva .................................................................................. 6
2.2.1. Primarna emisija vrijednosnih papira ........................................................................ 6
2.2.2. Posredovanje na sekundarnom tržištu kapitala ......................................................... 8
2.3. Vrste poslova investicijskog bankarstva .......................................................................... 9
2.3.1. Primarna emisija financijskih instrumenata .............................................................. 9
2.3.2. Izdavanje dužničkih instrumenata ........................................................................... 10
2.3.3. M&A poslovi........................................................................................................... 11
2.3.4. Brokerski poslovi i investicijsko savjetovanje ........................................................ 11
2.3.5. Poslovi skrbništva vrijednosnica ............................................................................. 12
2.4. Organizacija investicijskog bankarstva ......................................................................... 12
2.4.1. Front office .............................................................................................................. 13
2.4.2. Middle office ........................................................................................................... 15
2.4.3. Back office .............................................................................................................. 15
3. INVESTICIJSKI I MIROVINSKI FONDOVI ............................................................... 17
3.1. Investicijski fondovi ...................................................................................................... 17
3.2. Mirovinski fondovi ........................................................................................................ 20
3.3. Društva za upravljanje investicijskim fondovima.......................................................... 21
3.4. Uloga depozitne banke ................................................................................................... 22
4. INVESTICIJSKI BANKARSKI POSLOVI U HRVATSKOJ ...................................... 24
4.1. Razvoj investicijskog bankarstva i fondovske industrije u RH ..................................... 24
4.2. Zakonodavna regulativa ................................................................................................. 32
4.2.1. Zakonodavna regulativa investicijskih fondova u Hrvatskoj .................................. 32
4.2.2. Zakonodavna regulativa mirovinskih fondova u Hrvatskoj .................................... 36
4.3. Banke kao društva za upravljanje investicijskim fondovima u Hrvatskoj ..................... 36
4.4. Analiza ulaganja otvorenih investicijskih fondova ........................................................ 39
4.5. Analiza ulaganja mirovinskih fondova .......................................................................... 43
4.6. Analiza investicijskog bankarstva vodećih banaka ....................................................... 47
4.6.1. Analiza investicijskih fondova vodećih banaka ...................................................... 49
4.6.2. Analiza mirovinskih fondova vodećih banaka ........................................................ 52
4.6.3. Poslovi investicijskog bankarstva vodećih banka ................................................... 55
5. PERSPEKTIVA RAZVOJA INVESTICIJSKOG BANKARSTVA U
HRVATSKOJ ......................................................................................................................... 58
6. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 62
LITERATURA ....................................................................................................................... 66
POPIS TABLICA ................................................................................................................... 72
POPIS GRAFIKONA ............................................................................................................ 74
POPIS SHEMA ....................................................................................................................... 75
1
1. UVOD
Investicijsko bankarstvo predstavlja jedan segment, granu bankarstva koja sve više
dobiva na značenju. Iako relativno nepoznat pojam u Hrvatskoj u svijetu ima puno veće
značenje. U Hrvatskoj se banke još uvijek primarno vežu za kreditnu i depozitnu
funkciju, iako u novije vrijeme banke proširujući lepezu svojih usluga uvode sve više
poslova koji se mogu svrstati u segment investicijskog bankarstva.
Uvod ima pet međusobno povezanih dijelova: 1) problem, predmet i objekt istraživanja,
2) radna hipoteza i pomoćne hipoteze, 3) svrha i ciljevi istraživanja, 4) znanstvene
metode i 5) struktura rada. U nastavku se obrazlažu navedeni dijelovi Uvoda.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Problem istraživanja diplomskog rada očituje se u nedovoljnoj upoznatosti sa stanjem
investicijskog bankarstva u Hrvatskoj.
U skladu s navedenim problemom istraživanja, identificira se sljedeći predmet
znanstvenog istraživanja ovog diplomskog rada: Istražiti i utvrditi smjer razvoja i stanje
investicijskog bankarstva u Hrvatskoj, analizirati poslove investicijskog bankarstva na
četiri vodeće banke u Hrvatskoj.
Iz problema i predmeta istraživanja proizlazi i objekt istraživanja. Tako prethodni
problem istraživanja ima dva objekta istraživanja: poslovi investicijskog bankarstva u
Hrvatskoj i poslovi investicijskog bankarstva u četiri vodeće banke u Hrvatskoj.
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
Imajući na umu prethodno naveden problem istraživanja, predmet istraživanja i objekt
istraživanja moguće je postaviti radnu hipotezu: Spoznajama o investicijskom
bankarstvu i fondovima može se reći da se investicijsko bankarstvo u Hrvatskoj
razvijalo većinom kroz investicijske i mirovinske fondove u okviru bankovnih
financijskih institucija.
2
Tako postavljena hipoteza implicira tri pomoćne hipoteze (kr. P.H.):
• P.H.1: Znanstvenim spoznajama o investicijskom bankarstvu, kao i o
investicijskim i mirovinskim fondovima detaljnije istražiti njihove poslove i
karakteristike
• P.H.2: Na temelju istraživanja prikazati stanje i razvoj investicijskog bankarstva
i fondovske industrije u Hrvatskoj
• P.H.3: Analizom investicijskog bankarstva na primjeru četiri vodeće banke
(Zagrebačke banke, Privredne banke Zagreb, Erste&Steiermärkische Bank, Raiffeisen
Bank) u Hrvatskoj prikazati njihovu važnost i udio na tržištu u segmentu investicijskog
bankarstva
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja
U skladu sa prethodno navedenim problemom, predmetom, te objektom istraživanja,
postavljenim radnim i pomoćnim hipotezama svrha i cilj ovog rada su: steći spoznaje o
investicijskom bankarstvu općenito, te o njegovom razvoju i stanju u Hrvatskoj i dati
odgovor na pitanje da li se investicijsko bankarstvo u Hrvatskoj razvijalo kroz bankovne
ili nebankovne financijske institucije.
Da bi se odgovarajuće riješio problem istraživanja, ostvario predmet, dokazala radna
hipoteza i pomoćne hipoteze, te postigli svrha i ciljevi istraživanja treba dati odgovore
na mnoga važna pitanja:
1) Što je investicijsko bankarstvo?
2) Koje su funkcije i poslovi investicijskog bankarstva?
3) Kako je organizirano investicijsko bankarstvo?
4) Što su investicijski i mirovinski fondovi, te tko upravlja njima?
5) Kako se razvijalo investicijsko bankarstvo u Hrvatskoj?
6) Kakav je značaj banaka u hrvatskoj fondovskoj industriji?
7) Kakav je značaj vodećih banaka na investicijsko bankarstvo u Hrvatskoj?
8) Očekuje li se daljnji razvoj fondovske industrije u Hrvatskoj?
3
1.4. Znanstvene metode
Korištene znanstvene metode u znanstvenom istraživanju i formuliranju rezultata o
navedenoj temi su: induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, metoda
generalizacije, metoda dokazivanja, metoda deskripcije, metoda kompilacije, statističke
metode, matematička metoda, te metoda studije slučaja.
1.5. Struktura rada
Diplomski rad je strukturiran u pet međusobno logički povezanih cjelina.
U Uvodu su navedeni problem, predmet i objekt istraživanja, postavljena je radna
hipoteza i pomoćne hipoteze, iznesena je svrha i ciljevi istraživanja, korištene
znanstvene metode, te je obrazložena struktura rada.
Drugi dio pod naslovom Temeljne značajke investicijskog bankarstva obrađuje
temeljne pojmove, funkcije i poslove investicijskog bankarstva, te samu organizaciju.
U trećem dijelu, Investicijski i mirovinski fondovi objašnjeni su temeljni pojmovi i
obilježja fondova, te institucija vezanih uz njih.
Četvrti dio, Investicijski bankarski poslovi u Hrvatskoj daje pregled razvoja
investicijskog bankarstva i fondova, te njihove zakonodavne regulative. Također u
ovom dijelu se analizira investicijsko bankarstvo u bankarskom sektoru Hrvatske, te na
primjeru četiri vodeće banke uz poseban osvrt na investicijske i mirovinske fondove.
Posljednji dio, Perspektiva razvoja investicijskog bankarstva u Hrvatskoj daje
sintezu rezultata i pregled najvažnijih novosti u pogledu promjena u fondovskoj
industriji važnih za banke i tržište kapitala, kao i za cjelokupno gospodarstvo Hrvatske.
4
2. TEMELJNE ZNAČAJKE INVESTICIJSKOG BANKARSTVA
U ovom poglavlju izlažu se temeljni pojmovi vezani uz investicijsko bankarstvo i
njegov razvoj, objašnjavaju se funkcije i poslovi kojima se bavi investicijsko
bankarstvo, te njegova organizacija unutar banke.
Banke pripadaju najvažnijim institucijama u gospodarstvu, primarno obavljajući
kreditnu i depozitnu funkciju. Razvojem bankarstva funkcije banke se mijenjaju kao
odgovor na promjene funkcija glavnih konkurenata – financijskih institucija kao što su
brokerske kuće, investicijski fondovi, osiguravajuća društva, vodeći dileri vrijednosnim
papirima koji nastoje biti što sličniji bankama u uslugama koje nude. Banke odgovaraju
proširenjem svoje ponude usluga sa ulaganjem u vrijednosne papire, investiranjem u
investicijske i mirovinske fondove, pokrivanjem rizika osiguranja, uslugama vezanim
uz nekretnine, te mnogim drugim (Rose, 2003).
2.1. Pojam i razvoj investicijskog bankarstva
Investicijsko bankarstvo u pogledu investicijskih banaka podrazumijeva pomaganje
klijentima kod prikupljanja sredstva sa tržišta kapitala, kao i savjetovanje u poslovima
spajanja i preuzimanja (Prga i suradnici, 2011, p.75). Ono se javlja kao jedan poseban,
specijalizirani segment bankarskog poslovanja koji povezuje klijente sa tržištem
kapitala. Banka u ovoj ulozi primarno djeluje kao posrednik, čime se u poslovima javlja
kao agent ili izvršitelj za treću osobu. Uska specijaliziranost ovog segmenta bankarstva
proizlazi iz točno određenih potreba klijenata koji se obraćaju investicijskim bankarima
očekujući da će njihove potrebe biti zadovoljene.
U okviru investicijskog bankarstva banka može imati dvostruku ulogu s obzirom na
posao koji obavlja, te prema tome banka može obavljati izdavačke ili posredničke
poslove. U okviru izdavačkih poslova banka se pojavljuje kao posrednik u primarnoj
emisiji vrijednosnih papira, što znači da ona preuzima vrijednosne papire od emitenta i
distribuira ih krajnjim investitorima, dok u okviru posredničkih poslova banka obavlja
5
brokerske poslove i time omogućava svojim klijentima pristup sekundarnom tržištu
kapitala (Gregurek, Vidaković, 2011).
Od početka sedamdesetih godina 20. stoljeća najvažniji dio financijskih mehanizama u
svim zemljama činili su krediti i depoziti, kredit kao način financiranja, a depozit kao
najvažniji oblik prikupljanja sredstva, te jedina i najvažnija investicijska mogućnost. U
novije vrijeme dolazi do promjena gdje banke gube relativno značenje na tržištu i
dobivaju nove konkurente: institucije osiguranja, mirovinske i investicijske fondove,
nefinancijske konkurente koji kroz mobilizaciju novčanog kapitala i u kreditnoj
aktivnosti zauzimaju sve veći dio bankovnog tržišta. Sve navedeno dovodi do
despecijalizacije banka i njihovog preoblikovanja u univerzalne banke, točnije banke
„pune usluge“ koje uz klasične nude investicijske i druge usluge (Leko, 2004).
Razvoj investicijskog bankarstva u svijetu usko je povezan sa razvojem svjetskih
financijskih tržišta, te se odvijao kroz tri stupnja razvoja:
· klasično investicijsko bankarstvo,
· brokerski poslovi i trgovanje, te
· moderno investicijsko bankarstvo.
Klasično investicijsko bankarstvo javlja se u SAD-u zbog potrebe za postojanjem
posrednika kod emisije vrijednosnih papira. U ovom stupnju razvoja banka se pojavljuje
kao financijer poslovnih pothvata ili kao posrednik kod investitora. Posljedica ovakvog
oblika investicijskog bankarstva je nastajanje i razvoj tržišta kapitala što implicira
nastajanje drugog stupnja razvoja investicijskog bankarstva, a to je brokersko
poslovanje. Ovaj oblik poslovanja podrazumijeva trgovanje dionicama za sebe ili
klijenta, zatim garantirano tržište, posredničko poslovanje i preprodaju vrijednosnica,
fondove koji ulažu sredstva u instrumente tržišta kapitala, kredita i novca, te
industrijsko restrukturiranje uz uporabu kapitala s drugih financijskih tržišta. Posljednji
stupanj razvoja predstavlja moderno investicijsko bankarstvo čija je glavna
karakteristika rast i razvoj poslova investicijskog bankarstva, te odvajanje poslova
investicijskog bankarstva od samih banaka. Uz ovu fazu vezan je i rast mirovinskih i
investicijskih fondova uz njihovu jasnu specijalizaciju, što investitorima omogućuje
točno definiranu strukturu ulaganja. Također odlika modernog investicijskog bankarstva
6
je i korištenje financijskih derivata u trgovanju na sekundarnom tržištu kapitala, kao
instrumenata za smanjenje rizika, ali također i kao mehanizma visoko špekulativnog
ulaganja (Gregurek, Vidaković, 2011).
2.2. Funkcije investicijskog bankarstva
Funkcije investicijskog bankarstva proizlaze iz posredničke uloge banke kojom se banci
omogućuje pristup tržištu kapitala od strane regulatora sa svrhom da izvrši nalog neke
treće osobe. Sukladno tome prema Gregureku i Vidakoviću (2011:244) postoje dvije
temeljne funkcije investicijskog bankarstva:
1) Primarna emisija financijskih instrumenata, tj. alociranje imovine vlasnicima
financijskih instrumenata usklađujući oscilacije vrijednosti ovisno o riziku,
prinosu i likvidnosti koje se dodaju financijskoj imovini na temelju usklađivanja
s realnom imovinom;
2) Pristup i sudjelovanje na sekundarnom tržištu kapitala, tj. izravno spajanje
putem financijskog tržišta štednje i banaka s onima koji žele investirati dodatna
sredstva.
2.2.1. Primarna emisija vrijednosnih papira
Prva funkcija investicijskog bankarstva uključuje investicijske banke kao najvažnije
sudionike primarnog tržišta koji obavljaju sve poslove od pripreme same emisije pa do
distribucije vrijednosnih papira krajnjim kupcima, kao i investicijske bankare koji su
specijalisti, pojedinci ili organizacija za posredovanje kod emisije vrijednosnih papira.
Investicijske banke nisu klasične banke u smislu depozitnih institucija, ali niti
investicijsko-razvojne banke, već su samo posrednici između emitenta i investitora. Ove
banke potrebna novčana sredstva osiguravaju vlastitim kapitalom, pozajmicama od
banaka, emisijama zadužnica, depozitima na računima komitenata i sporazumima o
reotkupu. Formalno investicijske banke postoje samo u Kanadi i SAD-u, dok u drugim
zemljama one posluju kao univerzalne full–service banke, koje uz kreditne i depozitne
7
obavljaju i poslove investicijskog bankarstva, što je također slučaj i u Hrvatskoj (Orsag,
1997). Najveće investicijske banke u SAD-u su JP Morgan Chase, Bank of America
Merrill Lynch, Goldman Sachs, Citigroup i Morgan Stanley, dok u Europi i Japanu
poslove primarne emisije vrijednosnih papira obavljaju univerzalne banke preko svojih
investicijskih odjela ili putem tvrtki za poslovanje sa vrijednosnim papirima. Najveće
takve univerzalne, visokospecijalizirane bankovne grupacije u Europi su: Deutsche
Bank, UBS, Credit Suisse, HSBC i Barclays Capital, te Nomura Holdings u Japanu
(Top 10 Investment Banks, 2014).
U ovom segmentu investicijsko bankarstvo odnosi se na aktivnosti koje su povezane s
potpisivanjem i distribucijom novih izdanja vlasničkih i dužničkih vrijednosnih papira.
Sukladno tome nova izdanja mogu biti prva izdanja dionica ili obveznica nekog
poduzeća što se još naziva prva javna ponuda – IPO ili nova izdanja tvrtke čijim se
dionicama ili obveznicama već trguje na burzi (Saunders, Millon Cornett, 2006). Uz
navedene poslove moderne investicijske banke danas pružaju i proširen spektar usluga
koji uključuje:
· Preuzimanja, spajanja i akvizicije;
· Trgovanje dionicama i instrumentima fiksnog prihoda;
· Menadžment fondova;
· Konzultacije;
· Globalnu zaštitu, tj. hedging poslove (Gregurek, 2011:520).
Sami investicijski bankari prema Orsagu (1997:21) vrše tri osnovne funkcije kod
emisije vrijednosnih papira na tržište kapitala, a to su:
a) savjetodavna funkcija
b) distributivna funkcija i
c) potpisnička funkcija.
Savjetodavna funkcija ogleda se u savjetovanju klijenata kod oblikovanja, pripreme i
provođenja emisije vrijednosnih papira, te u okviru toga investicijski bankar treba
formirati i provesti emisiju na način da bude prihvatljiva potencijalnim investitorima.
Nadalje u okviru ove funkcije investicijski bankari vrše savjetodavne usluge u području
spajanja i pripajanja, otkupa i prerestrukturiranja poduzeća, ali i obavljaju pregovore
8
oko postizanja najpovoljnijih uvjeta u raznim poslovnim kombinacijama kao agenti
poduzeća (Orsag, 1997).
Drugu funkciju karakterizira distribucija emitiranih vrijednosnih papira koja se obavlja
putem mreže filijala i putem specijalista, dilera. Ovim načinom emitentu se osigurava
široka mreža prodajnih mjesta putem kojih se vrši distribucija, što si sam emitent
samostalno ne bi mogao osigurati.
Potpisnička funkcija ili underwriting može se definirati kao potpisivanje vrijednosnih
papira, što bi značilo da investicijski bankar preuzima rizik emisije vrijednosnih papira.
Ova funkcija je ključna za većinu emitenata jer im se garantira uspjeh emisije uz cijenu
vrijednosnih papira koja je utvrđena ugovorom. Općenito investicijski bankar djeluje
kao posrednik koji od emitenta otkupljuje cjelokupnu emisiju vrijednosnih papira po
unaprijed definiranoj cijeni koja je niža od one po kojoj će se vrijednosni papiri
prodavati investitorima i niža od cijene po kojoj će se emitirani vrijednosni papiri
ustupiti dilerima (Orsag, 1997). Pritom investicijska banka snosi iznimno velik rizik iz
razloga što plaća dionice izdavatelju, a ako ih ne proda, sama ostaje bez kapitala. Zbog
toga se investicijska banka udružuje u sindikat banaka, čime se rizik disperzira na
članove sindikata. U kontekstu rizika postoje dvije varijante underwritinga: kod prve
investicijska banka ili sindikat kupuje cijelu emisiju i sve što ostane neprodano na
tržištu podmiruje sama, dok u drugoj varijanti sve neprodane dionice investicijska
banka ili sindikat vraća emitentu, čime rizik ostaje na emitentu. Ovakva metoda naziva
se best efforts metoda (Investicijsko bankarstvo, 2000).
2.2.2. Posredovanje na sekundarnom tržištu kapitala
Ova funkcija investicijskog bankarstva omogućuje klijentima banke da trguju
financijskim instrumentima na način da putem banke kupe ili prodaju neki financijski
instrument. Prema tome sekundarno tržište je samo mjesto na kojem se izmjenjuje
vlasništvo nad financijskim instrumentima, bez da cijene tih financijskih instrumenata
utječu na stanje u ekonomiji. Ovdje banka može sudjelovati ne samo kao posrednik, već
koristeći i svoja vlastita sredstva (Gregurek, Vidaković, 2011). Posredovanje na
9
sekundarnom tržištu banka može obavljati i putem investicijskih i mirovinskih fondova
kojim upravlja društvo za upravljanje osnovano od strane banke, što će detaljnije biti
objašnjeno u nastavku.
2.3. Vrste poslova investicijskog bankarstva
Prema Gregureku i Vidakoviću (2011:244-254) investicijsko bankarstvo obuhvaća
nekoliko skupina poslova prikazanih u Shemi 1.
Shema 1: Poslovi investicijskog bankarstva
Izvor: Izrada studentice prema Gregurek i Vidaković, 2011, p.244-254
2.3.1. Primarna emisija financijskih instrumenata
Osnovna djelatnost investicijskih bankara je primarna emisija financijskih instrumenta,
u okviru čega je najznačajnija primarna emisija dionica koja se može vršiti na dva
načina: javnom ponudom ili inicijalnom javnom ponudom. Javna ponuda predstavlja
POSLOVI INVESTICIJSKOG
BANKARSTVA
Primarna emisija
financijskih instrumenata
Izdavanje dužničkih
instrumenata
M&A poslovi
Brokerski poslovi i
investicijsko savjetovanje
Poslovi skrbništva
vrijednosnica
10
prodaju velike količine već postojećih dionica velikom broju zainteresiranih investitora
od strane vlasnika ili posrednika, dok je inicijalna javna ponuda ili IPO prodaja novo
izdanih dionica poduzeća putem posrednika velikom broju zainteresiranih kupaca.
Razlika između ova dva načina je u rezultatu za samo poduzeće. Prema tome kod javne
ponude dolazi do prodaje već postojećih dionica od strane vlasnika ili investicijske
banke, što nema utjecaj na veličinu kapitala poduzeća, dok kod inicijalne javne ponude
dolazi do kreiranja novih dionica koje povećavaju kapital poduzeća i plasiraju se putem
posrednika, najčešće investicijske banke. Primjer inicijalne javne ponude u Hrvatskoj je
IPO T-HT-a, dok je najpoznatija javna ponuda dionica bila ona dionica INA-e.
Sam proces izdavanja dionica određen je od strane regulatora, te u najvećem broju
zemalja zahtijeva izradu prospekta, dokumenta koji sadrži ključne informacije za
investitore. Prospekt izrađuje investicijski bankar, te on određuje početnu cijenu
dionica. Nakon što je prospekt odobren od strane regulatora, investicijski bankar kreće u
potragu za kupcima novih dionica. Sam uspjeh prodaje može biti garantirana prodaja,
minimalna prodaja ili prodaja po interesu. Kod garantirane prodaje obveza
investicijskog bankara je prodati cijelo izdanje, kod minimalne prodati jedan dio izdanja
(minimalni), a ako to ne uspije tada banka kupuje preostali dio, dok je treća opcija –
prodaja po interesu najmanje rizična jer investicijski bankar proda onoliko koliko uspije
prodati, bez obveze na kupnju izdanja. Sama cijena koju investicijski bankar naplaćuje
ovisi o više faktora: uvjetima samog izdanja, vrsti prodaje i poznatosti klijenta.
2.3.2. Izdavanje dužničkih instrumenata
Poduzeće se osim izdavanjem dionica, može financirati i izdavanjem obveznica koje
predstavljaju dugovanje prema trećoj strani, imaju svoju kamatnu stopu i rok trajanja.
Za vrijeme trajanja obveznice obično se isplaćuje kamata, dok se na kraju isplaćuje
glavnica. Ovdje se investicijski bankar javlja kao potpisnik emisije, što je slučaj i kod
izdavanja dionica. Poduzeće najprije odredi koji mu je potreban iznos kapitala, nakon
čega investicijski bankar savjetuje poduzeće o potrebnoj veličini glavnice svake
obveznice, u skladu sa brojem investitora koji se žele privući (Bodie, Kane & Marcus,
2006). Izdavanje obveznica pogodno je za poduzeća kojima su potrebna financijska
sredstva, a žele stvoriti više poslovnih veza i privući pozornost mnogih investitora.
11
Tehnika izdavanja ista je kao kod dionica, jedino što se za investiciju u obveznice i prije
ulaska na sekundarno tržište zna kakve je kvalitete.
2.3.3. M&A poslovi
Merger & Acquisition poslovi ili poslovi spajanja i preuzimanja danas su sve značajniji
zbog sve veće globalizacije i konglomeracije, te predstavljaju značajan izvor prihoda.
Ovi poslovi odvijaju se unutar investicijskih banaka iz razloga što sama poduzeća ne
posjeduju dovoljno znanja i iskustva kako bi sama provodila spajanje i preuzimanje. U
ovom segmentu investicijske banke pružaju usluge savjetovanja i provođenja navedenih
aktivnosti, što znači da najprije pronalaze svoje mete za spajanje i preuzimanje, zatim
pružaju usluge procjene reakcije tržišta na ta spajanja i preuzimanja, te u konačnici
pomažu kod organizacije same provedbe tog postupka. Ovakva vrsta posla je visoko
profitabilna, iz razloga što investicijska banka za svoje usluge naplaćuje proviziju kao
postotak cjelokupne transakcije. Za dobivanje ovakvih poslova banka treba imati
dugogodišnje i dobre poslovne odnose s poduzećima, biti specijalizirana prema
industrijskim sektorima, te imati istraživačke sposobnosti (Gregurek, Vidaković, 2011).
2.3.4. Brokerski poslovi i investicijsko savjetovanje
Brokerski poslovi koje obavlja banka primarno su posrednički i njima se klijentu
omogućuje pristup financijskim tržištima koja inače imaju ograničen pristup. U okviru
ove vrste poslova klijent najprije otvara račun kod brokera i na njega polaže sredstva
kojima želi trgovati. U određenom trenutku klijent izdaje nalog brokeru koji vrijednosni
papir da kupi i pod kojim uvjetima. Nakon izvršene transakcije sredstva se prebacuju na
račun prodavatelja, dok brokerska kuća preuzima kupljene vrijednosne papire u
klijentovo ime. Korist banke je naknada koju uzima za obavljenu transakciju, bez obzira
da li klijent zarađuje na transakcijama ili ne.
U razvijenim ekonomijama, primjerice u SAD-u uloga brokera proširuje se ulogom
financijskog savjetnika. Za razliku od brokera, financijski savjetnik aktivno sudjeluje u
12
formiranju strategija ulaganja zajedno s klijentom, čime on postaje financijski skrbnik
koji prati klijentov financijski razvoj (Gregurek, Vidaković, 2011).
2.3.5. Poslovi skrbništva vrijednosnica
Ovi poslovi izuzetno su bitni kod trgovanje vrijednosnim papirima, te predstavljaju
usluge koje banka obavlja za klijenta omogućavajući mu praćenje vlasništva nad
financijskim instrumentima i pohranjivanje financijskih instrumenata kod banke. Mogu
biti osnovni i njima se prate rezultati trgovanja vrijednosnim papirima, te dodatni
poslovi koji omogućuju klijentu lakše upravljanje imovinom. Sukladno navedenom
osnovni poslovi skrbništva u bankama su:
· namira vrijednosnih papira nakon što je obavljena transakcija s vrijednosnim
papirima,
· pohrana vrijednosnih papira na računu klijenta u banci,
· prikupljanje sredstva koja dospijevaju prodajom vrijednosnih papira,
· izvješćivanje klijenta o portfelju.
Uz osnovne poslove, banke obavlja i dodatne poslove skrbništva:
· zastupanje na skupštinama dioničara,
· izvješćivanje,
· praćenje i koordinacija usklađenosti s postojećim propisima,
· aktivno upravljanje novčanim sredstvima klijenta,
· aktivnosti vezane uz povrat poreza (Gregurek, Vidaković, 2011, pp.268-269).
2.4. Organizacija investicijskog bankarstva
U svijetu, naročito u SAD-u postoje banke koje se bave isključivo poslovima
investicijskog bankarstva, što nije slučaj u Europi gdje se banke pojavljuju kao
univerzalne, te se vrlo često u okviru banke izdvaja poseban sektor investicijskog
bankarstva koji najčešće nadgledaju članovi uprave za poslovanje s poduzećima. Unutar
13
takvih sektora razdvajaju se poslovne funkcije, te je investicijsko bankarstvo podijeljeno
u tri dijela: „front office“ ili dio koji se bavi klijentima, „middle office“ ili dio koji se
bavi praćenjem stanja, položaja i potrebnim indikatorima, te „back office“ ili dio koji se
bavi kliringom pozicija i praćenjem izvršavanja i knjiženja transakcija. Razdvajanje
poslovnih funkcija bitno je zbog sprječavanja mogućih zloupotreba.
2.4.1. Front office
Front office je dio sektora investicijskog bankarstva koji se bavi pružanjem usluga
klijentima, te je bitan za same kontakte s klijentima. Ovaj dio sektora obično se sastoji
od:
· prodaje i trgovine,
· trgovanja,
· investicijskog upravljanja vrijednosnicama i drugom imovinom,
· privatnog upravljanja imovinom za institucionalne investitore,
· privatnih usluga klijentima za velike kapitalne neto vrijednosti pojedinaca,
· izdavanja i poslova M&A kroz skupljanje kapitala s tržišta, te spajanja i
preuzimanje (Gregurek, Vidaković, 2011, p.251).
Odjel prodaje i trgovine stvara prihode kroz ciljnu kupnju i prodaju. Primarni cilj ovog
odjela je investiranje visoke neto vrijednosti te institucionalno investiranje temeljem
prijava, obradom naloga klijenta i formiranjem cijena. U okviru ovog odjela prodajna
djelatnost obuhvaća primarnu i sekundarnu emisiju, te ima poseban značaj kod primarne
emisije u pogledu informacija o preeliminarnom interesu za pojedino izdanje. U
hrvatskim bankama ovaj odjel često je smješten u sektor riznice.
Trgovanje sredstvima banke ili za račun banke također je često smješteno u sektor
riznice, a obuhvaća ulaganja koja su izrazito špekulativna sa svrhom stvaranja dobiti za
banku.
14
Sekundarno trgovanje stvara prostor za upravljanje imovinom, te stoga pod poslove
investicijskog bankarstva možemo ubrojiti i investicijsko i privatno upravljanje,
privatne usluge kojima se određenim klijentima poklanja posebna pozornost.
Također u sferu front office-a ulazi i sofisticirano upravljanje imovinom za pojedine
klijente, gdje riječ sofisticirano označava klijente s određenom veličinom imovine. Za
takve klijente formiraju se skupine koje se bave traženjem ulaganja za te klijente, te
upravljaju njihovom imovinom. Takve usluge mogu biti pružene i fizičkim osobama sa
određenom veličinom kapitala ili postojećom imovinom. Sam posao upravljanja
imovinom vrlo je zahtjevan i iziskuje dobro poznavanje mogućnosti i potreba klijenta
kako bi se njegova imovina usmjerila u adekvatne investicije. Kod takvih poslova banka
ostvaruje dobit naplaćujući naknadu koja je obično postotak imovine kojom se upravlja,
te naplaćujući dodatne troškove pojedinih poslova.
Nadalje poslovi izdavanja, te spajanja i preuzimanja ulaze u najsloženiji oblik
investicijskog bankarstva, jer zahtijevaju široko znanje o pojedinim granama
ekonomije, poznavanje šireg sektora, industrije i konkurencije za što su zaduženi
analitičari i logistika koji se bave praćenjem pojedinih sektora. U ovu vrstu poslova
ubrajaju se poslovi koji su fokusirani na pojedine industrije i odnose s korporacijama,
poslove koji su fokusirani na financijske proizvode i usluge, istraživanja kojima se
ocjenjuju kompanije i pisanje izvješća i prospekata sa kupovnim ili prodajnim
rejtingom, te poslove koji se bave strukturnim proizvodima – derivatima.
Front office često objavljuje analize i daje preporuke u vezi investicija što otvara
mogućnost za manipuliranje informacijama, te se zbog toga sektor investicijskog
bankarstva ograđuje tzv. „Kineskim zidom“ prema javnim i privatnim funkcijama na
način da su odvojene organizacijske jedinice koje raspolažu povlaštenim informacijama
koje ne smiju biti javno objavljenje od onih organizacijskih jedinica koje raspolažu i
upravljaju javnim informacijama (Gregurek, Vidaković, 2011).
15
2.4.2. Middle office
Dio sektora investicijskog bankarstva koji slijedi nakon poslovanja s klijentima, middle
office, zadužen je za praćenje stanja i to pogotovo onih organizacijskih dijelova koji se
bave trgovanjem financijskim instrumentima. Zadatak ovog odjela je pratiti pojedine
pozicije banke i utvrditi rizike kojima navedene pozicije izlažu banku, te u konačnici
pratiti je li trenutačna izloženost banke u skladu s rizikom koji banka može i želi
preuzeti na sebe.
Uobičajeno se middle office sastoji od:
· upravljanja rizicima u okviru čega se analizira kreditni i tržišni rizik;
· operacija koje uključuju provjeru podataka trgovanja koje se provodi,
osiguravaju od pogreški, te prema potrebi izvršavaju transfere.
U odjelu upravljanja rizicima definiraju se rizici, postavlja se limit izloženosti prema
pojedinom riziku, prati se iskorištenost pojedinih limita, te se po potrebi vrši
prilagođavanje limita.
Operacije obuhvaćaju operativno usklađivanje samog procesa trgovanja, te taj dio
pokriva širok spektar logistike poslovanja koji je uglavnom obuhvaćen operativnim
rizikom. Same operacije obuhvaćaju provjeru da li su transakcije pravilno proknjižene,
odgovara li stanje u knjigama banke stanju u operativnom sustavu trgovanja, te
provjeravaju tehničke aspekte poslovanja. U većini slučajeva koriste se kao vanjske
usluge zbog zahtjeva za velikom sigurnošću (Gregurek, Vidaković, 2011).
2.4.3. Back office
Back office predstavlja cjelokupnu logistiku poslovanja koja svojim djelovanjem služi
kao tehnička potpora front i middle office-u, te obično obuhvaća:
· kontroling i
· tehnologiju ili IT odjel.
16
Kontroling je zadužen za upravljanje kapitalom i nadziranje rizika, te u većini slučajeva
i za puštanje pojedinih transakcija u opticaj. Važan dio back office-a, ali i poslovanja
svake banke predstavlja tehnologija ili IT u okviru čega se stvaraju tehnološki timovi
koji pružaju kompjutersku i telekomunikacijsku podršku. IT odjel važan je za nabavu ili
razvoj, te održavanje softvera koji je bitan u okviru investicijskog bankarstva i iziskuje
značajna novčana sredstva (Gregurek, Vidaković, 2011).
Organizacija back office-a prvenstveno ovisi o samoj banci i njezinoj organizacijskoj
strukturu, te tako manje banke često spajaju poslove middle i back office-a, dok rizike
prebacuju u sektor za praćenje rizika. Isto tako poslovi back office-a mogu biti
premješteni u druge sektore banke.
17
3. INVESTICIJSKI I MIROVINSKI FONDOVI
Povećana potražnja za kapitalom raznih poduzeća, financijskih institucija i država
dovela je do naglog jačanja globalnog bankarstva i usluga tržišta kapitala. Samim time
raste financijsko tržište koje dovodi do toga da na tržište uz banke ulaze i drugi
financijski posrednici koji nude usluge osiguranja, mirovinske i investicijske fondove,
zajmove, kredite i vrijednosne papire, čineći konkurenciju bankama. Banke na
navedenu situaciju odgovaraju sa osnivanjem društava koja upravljaju investicijskim i
mirovinskim fondovima, šireći spektar svojih usluga i povećavajući svoj tržišni udio.
3.1. Investicijski fondovi
Banke i velike brokerske kuće koje posluju sa vrijednosnim papirima nude velik broj
različitih investicijskih fondova koji udružuju sredstva više malih ulagača na način da
im prodaju udjele u fondu, te s prikupljenim sredstvima kupuju vrijednosne papire.
Transformirajući sredstva kroz izdavanje udjela malih iznosa i ulaganja u velike
blokove vrijednosnica, investicijski fondovi mogu iskoristiti prednosti popusta na
brokerske usluge koji proizlaze iz kupovine velikih blokova i na taj način kupiti
diverzificirane portfelje (Mishkin, Eakins, 2005, p.583). Fondom upravlja upravitelj
fonda koji je iskusna profesionalna osoba koja omogućuje potencijalnom investitoru da
putem fondova investira svoj novac u određenu grupu poslova ili sektor ekonomije,
tražeći najisplativije investicije. Novčana sredstva koje ulože ulagači predstavljaju
ulagačev udio u imovini fonda, slično kao kod dioničkih društava, ali za razliku od
dionica udjeli daju pravo na dobit iz plasmana fonda, ali bez prava upravljanja ili je to
pravo ograničeno. Fondove organiziraju posebne tvrtke za upravljanje fondovima,
banke, štedionice, osiguravajuća društva i brokerske kuće (Leko, 2008). Investicijski
fondovi omogućuju malim ulagačima da iskoriste prednosti nižih troškova kod kupnje
vrijednosnih papira i smanje rizik držanjem diverzificiranog portfelja.
Investicijski fondovi razlikuju se s obzirom na organizacijski oblik, investicijske ciljeve,
vlasništvo, ali i s obzirom na mnoge druge kriterije kao što su naknada organizatoru,
18
prava članova, motivi ulaganja, metode kupnje i prodaje udjela (Alajbeg, Bubaš, 2001).
Prema tome s obzirom na organizacijski oblik razlikuju se otvoreni i zatvoreni
investicijski fondovi. Otvoreni investicijski fond je zasebna imovina i nema pravnu
osobnost, te ga osniva društvo za upravljanje investicijskim fondovima i to uz odobrenje
Komisije. Predmet poslovanja ovakve vrste fonda je prikupljanje novčanih sredstava
izdavanjem i javnom prodajom dokumenta o udjelu u fondu čiji je broj neograničen, a
sam fond se povećava s porastom broja prodanih udjela. Vlasnici udjela u svakom
trenutku mogu zahtijevati isplatu svih ili dijela udjela koje društvo za upravljanje mora
bezuvjetno otkupiti (Morić Milovanović, Galetić, 2006). Za razliku od otvorenog
zatvoreni investicijski fond je dioničko društvo koje uz odobrenje Komisije osniva i
njime upravlja društvo za upravljanje investicijskim fondovima. Ova vrsta fonda ima
određen broj udjela, te ne postoji mogućnost otkupa udjela. Imovina zatvorenih fondova
podijeljena je na dionice kojima se trguje na organiziranim tržištima, te se njihova
cijena određuje prema tržišnoj vrijednosti. Kod osnivanja fonda novčana sredstva se
prikupljaju javnom ponudom udjela u fondu. U Hrvatskoj je propisana minimalna svota
temeljnog kapitala koja iznosi pet milijuna kuna (Klačmer Čalopa, Cingula, 2009).
Zatvoreni investicijski fondovi dijele se na zatvorene investicijske fondove s javnom
ponudom za ulaganje u neuvrštene vrijednosne papire, te na zatvorene investicijske
fondove s javnom ponudom za ulaganje u nekretnine.
Podjela investicijskih fondova s obzirom na investicijske ciljeve mnogo je šira od
podjele prema organizacijskom obliku, te se prema tome razlikuju:
· dionički fondovi,
· obveznički ili prihodovni fondovi,
· mješoviti ili uravnoteženi fondovi, te
· novčani fondovi (Alajbeg, Bubaš, 2001, p.44).
S obzirom na to u koji tip financijskih instrumenata fond pretežno ulaže može se
govoriti i o različitim stupnjevima rizika za različite vrste fondova. Fond koji je
izloženiji tržišnim oscilacijama nosi sa sobom mogućnost ostvarivanja većeg prinosa,
ali sukladno tome i mogućnost ostvarivanja većeg gubitka, dok manje rizični fondovi
kao što su obveznički i novčani nose veću sigurnost ostvarenja prinosa, ali je taj prinos
znatno niži, te su ovakvi fondovi pogodni za kratkoročne investicije. Za srednjeročne i
19
dugoročne investicije preporuča se ulaganja u dioničke ili mješovite fondove kako bi se
rizik sveo na minimum.
Dionički (eng. equity, stock) fondovi specijalizirani su za ulaganje pretežno u dionice,
te upravo zbog mogućih velikih cjenovnih oscilacija dionica predstavljaju najrizičniji
oblik fonda za ulagača. Sukladno najvišem riziku donose i najveće prinose. Unutar ovih
fondova također postoje velike razlike s obzirom na preferencije ulaganja, te su stoga
neki fondovi više koncentrirani na ulaganja u brzorastuće kompanije, specifične
industrijske grane, dionice tvrtki iz određenih industrijskih grana, različitih zemljopisnih
regija ili pak na poduzeća manjih tržišnih kapitalizacija (Alajbeg, Bubaš, 2001, p.44).
Karakteristično za obvezničke ili prihodovne (eng. bond) fondove je pretežno ulaganje
u obveznice različitog boniteta, što u konačnici donosi manji prinos, ali i manju
rizičnost. Prinosi i rizičnost variraju s obzirom na strukturu ulaganja ovakvih fondova,
te prema tome neki fondovi preferiraju ulaganje u državne obveznice i visokokvalitetne
obveznice poduzeća, dok drugi preferiraju ulaganje u obveznice lokalnih vlasti ili pak
ulaganje u visokorizične, ali i visokoprinosne obveznice izdavatelja čija je solventnost
upitna (Alajbeg, Bubaš, 2001).
Svojevrsni hibrid između dioničkih i obvezničkih fondova predstavljaju mješoviti ili
uravnoteženi (eng. balanced, global) fondovi koji kombiniraju ulaganje u redovite
dionice s vrijednosnicama koje nose fiksni prihod kao što su državne, korporacijske,
konvertibilne obveznice ili povlaštene dionice. Ovakvi fondovi za ulagača su manje
rizični nego dionički fondovi upravo zbog toga što uz dionice ulažu i u obveznice koje
imaju zajamčen prihod i blaže cjenovne oscilacije za razliku od dionica. Može se reći da
obveznice u ovakvim fondovima služe za stabilizaciju portfelja. Ova vrsta fondova nosi
niži prihod od dioničkih upravo zbog kombinacije ulaganja u dionice i obveznice.
Najmanje rizičnu skupinu fondova predstavljaju novčani (eng. money market, cash)
fondovi, koji ujedno nose i najniži prinos od svih navedenih fondova. Ulažu u
diverzificirani portfelj kratkoročnih vrijednosnih papira kao što su blagajnički,
komercijalni i trezorski zapisi, bankovni certifikati o depozitu, te bankovni akcepti.
Ovakvi fondovi su najsigurniji iz razloga što su cjenovne oscilacije zanemarive, te za
njih vrijedi pravilo da se kapital novčanog tržišta naglo povećava sa opadanjem tržišta
20
dionica i obveznica iz razloga što investitori preusmjeravaju uloge iz dioničkih i
obvezničkih fondova na kratkoročno tržište kapitala kada je cjenovni trend na njima
nepovoljan (Alajbeg, Bubaš, 2001).
U svijetu gotovo 50% fondova čine dionički fondovi, zatim slijede sa po 20%
obveznički i novčani fondovi, dok su ostalo hibridni, indeksni i slični fondovi (Leko,
2008).
3.2. Mirovinski fondovi
Uz investicijske fondove jedni od najznačajnijih institucionalnih investitora su
mirovinski fondovi. Sukladno provedenoj Mirovinskoj reformi 2002. godini, u
Hrvatskoj mirovinski fondovi mogu poslovati na dva principa: prvi je princip
međugeneracijske solidarnosti kod kojeg se mirovine isplaćuju preko naknada osoba
koje još rade, dok je drugi princip kumulacija uplata gdje zaposlenici tijekom radnog
vijeka štede za mirovinu koja će im biti isplaćena. U Hrvatskoj postoje tri mirovinska
stupa, dva obavezna i jedan dobrovoljni. U prvi mirovinski stup vrše se isplate po
principu međugeneracijske solidarnosti, na način da se iz bruto plaće zaposlenika
isplaćuje 15% doprinosa Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, dok se u drugi
mirovinski stup iz bruto plaće isplaćuje 5%, te se u konačnici isplata vrši po principu
kumulacije isplata. Treći mirovinski stup je dobrovoljan i u njega mogu ulagati svi
građani Republike Hrvatske neovisno o statusu zaposlenja (Klačmer Čalopa, Cingula,
2009).
Mirovinski fondovi mogu se osnovati kao obvezni ili dobrovoljni, te mogu poslovati
kao otvoreni ili zatvoreni fondovi. Dok se u otvorene mirovinske fondove mogu
uključiti svi punoljetni građani, u one zatvorenog tipa može se uključiti određena grupa
građana. Pet posto doprinosa iz bruto plaće svakog osiguranika uplaćuju se u obvezni
mirovinski fond koji je osiguranik sam izabrao, dok osiguranik u dobrovoljni
mirovinski fond uplaćuje samo ako to želi, te taj novac čini njegovu individualnu
kapitaliziranu štednju. Mirovinskim fondovima upravlja mirovinsko društvo koje je
formirano kao dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću.
21
3.3. Društva za upravljanje investicijskim fondovima
Društva za upravljane investicijskim fondovima formalno osnivaju investicijske
fondove, te aktivno ili pasivno upravljaju njima. Rijetko društvo za upravljanje upravlja
samo jednim investicijskim fondom, dok se sve češće formiraju tzv. porodice fondova
koje predstavljaju niz investicijskih fondova različitih obilježja u pogledu prinosa i
rizika. Ovakav način upravljanja fondovima naročito pogoduje investitorima koji prema
vlastitim preferencijama i mogućnostima u određenom trenutku mogu svoja sredstva
prebacivati iz jednog u drugi fond unutar porodice uz male ili nikakve troškove.
Temeljne zadatke društva za upravljanje investicijskim fondovima predstavljaju
investicijska analiza, određivanje investicijske politike, obavljanje raznih
administrativnih obveza kao što je izdanje novih udjela ili dionica, otkup emitiranih
udjela, organiziranje isplata dividendi, te vođenje oglašavanja i administracije fonda
(Alajbeg, Bubaš, 2001).
Društva za upravljanje mogu biti tvrtke za upravljanje fondovima, banke, štedionice,
brokerske kuće i osiguravajuća društva. Njihov interes predstavljaju ulazne, izlazne i
druge naknade koje ubiru. Izlazne naknade obično uključuju troškove upravljanja
fondom, administrativne i knjigovodstvene troškove, troškove izračuna cijena,
informiranja, marketinga, distribucije, te ostale operativne troškove (Leko, 2008).
Naknada za samu funkciju upravljanja obično se izražava kao postotak ukupne imovine
fonda koji društvo za upravljanje prima u godini, te se ona uglavnom kreće od 0,2 do 5
posto ovisno o vrsti fonda (Alajbeg, Bubaš, 2001).
Pravni odnos između društva za upravljanje i zatvorenog investicijskog fonda zasniva se
sklapanjem ugovora o upravljanju između uprave društva za upravljanje i nadzornog
odbora zatvorenog investicijskog fonda, pri čemu društvo za upravljanje postaje
zastupnik zatvorenog investicijskog fonda. S druge strane, pravni odnos između društva
za upravljanje i otvorenog investicijskog fonda temelji se na ovlasti društva za
upravljanje da osnuje otvoreni investicijski fond uz odobrenje nadzornog tijela, te
donošenjem statuta i sklapanjem ugovora s depozitnom bankom. U ovakvom pravnom
odnosu društvo za upravljanje postaje komisionar imatelja udjela u otvorenom
investicijskom fondu (Jurić, 2008).
22
3.4. Uloga depozitne banke
Depozitna banka je banka koja za potrebe investicijskog fonda obavlja poslove pohrane
posebne imovine fonda, poslove vođenja posebnih računa za imovinu fonda i
odjeljivanja imovine svakog pojedinog fonda od imovine ostalih fondova, te obavlja
druge poslove depozitne banke (Zakon o investicijskim fondovima, NN 150/2005).
Zadatak depozitne banke je skrbništvo nad imovinom investicijskog fonda, što
podrazumijeva vođenje posebnog računa za investicijski fond putem kojeg se obavljaju
transakcije i vođenje računa o tome da imovina investicijskog fonda bude odijeljena od
imovine društva za upravljanje i njezine vlastite imovine. U krug ovlasti depozitne
banke ulazi nadziranje pravnih radnji društva za upravljanje kod prodaje, izdavanja i
otkupa udjela u investicijskim fondovima i izračunu neto vrijednosti pojedine dionice ili
udjela, kao i izvršavanje naloga društva za upravljanje u vezi s transakcijama koje se
odnose na imovinu investicijskog fonda, obavljanje naplate prihoda u korist fonda i
nadziranje zakonitosti upotrebe prihoda investicijskog fonda (Jurić, 2008). Prema
Zakonu o investicijskim fondovima (2005.) društvo za upravljanje treba imati sklopljen
ugovor s depozitnom bankom, na koju se prenosi sva imovina fonda kako bi se
osiguralo nepristrano mjerenje vrijednosti imovine od treće strane. Društvo za
upravljanje i depozitna banka moraju kod izvršavanja svojih obaveza djelovati neovisno
i isključivo u interesu vlasnika fonda.
Depozitna banka koja upravlja imovinom mirovinskog fonda naziva se banka skrbnik i
ona vodi imovinu mirovinskog fonda na posebnom računu odvojeno od sredstava banke
kao i od sredstava drugih klijenata i fondova, osiguravajući time zaštićenost sredstava
čak i u slučaju propadanja banke. Zadatak banke skrbnika je i obavještavanje Hrvatske
agencije za nadzor financijskih usluga, Središnjeg registra osiguranika, mirovinskog
društva i javnosti o poslovanju fonda (http://www.banka.hr/projekti/analiza-
mirovinskog-sustava/pojmovnik). Banka skrbnik je neovisna u odnosu na društvo za
upravljanje fondom, te ona jamči ulagačima da su sredstva fonda uložena prema statutu
i prospektu, kao i da je poštivana zakonska regulativa.
Depozitna banka izračunava neto imovinsku vrijednost (NAV) fonda, koja se definira
kao razlika između ukupne imovine i ukupnih obveza fonda. Poslovni rezultat fonda
23
izračunava se kao neto imovinska vrijednost na početku obračunskog razdoblja minus
neto imovinska vrijednost na kraju obračunskog razdoblja (O investicijskim fondovima,
http://www.mirovinsko.hr/print.aspx?id=119). Za sve navedene poslove banka zarađuje
naplaćujući naknadu u određenom postotku od ukupne imovine fonda.
24
4. INVESTICIJSKI BANKARSKI POSLOVI U HRVATSKOJ
Za razliku od SAD-a u kojem postoje investicijske i komercijalne banke u Hrvatskoj
takve podjele nema, te banke posluju kao univerzalne banke, tzv. banke pune usluge
koje uz depozitne i kreditne poslove pružaju investicijske, te mnoge druge poslove.
4.1. Razvoj investicijskog bankarstva i fondovske industrije u RH
U Hrvatskoj investicijsko bankarstvo razvilo se iz potrebe i želje banaka za
proširivanjem lepeze svojih usluga, te pronalaženjem novih izvora kapitala. Upravo su
bankarske grupacije te koje pokreću hrvatsko tržište investicijskih i mirovinskih
fondova na način da osnivaju društva za upravljanje fondovima. Banke na taj način
nalaze nov način za prikupljanje kapitala koji je sve više koncentriran upravo u tim
bankarskim grupacijama (Jurić, 2005).
Pravni uvjeti za razvoj investicijskih fondova u Hrvatskoj osigurani su 1995. godine
donošenjem Zakona o investicijskim fondovima kojim se propisuje osnivanje i
djelovanje investicijskih fondova i društava za upravljanje fondovima, ali njihov pravi
razvoj započinje 1997. godine donošenjem Zakona o privatizacijskim investicijskim
fondovima, te navedene godine odobrenje za rad dobiva prvo društvo za upravljanje
investicijskim fondovima u Hrvatskoj (Morić Milovanović, Galetić, 2006). Dvije
godine kasnije, 1999. godine Privredna banka Zagreb postaje prva banka u Hrvatskoj
koja je prepoznala važnost i budućnost fondovske industrije i osnovala prvi investicijski
fond pod upravljanjem PBZ Investa – PBZ Novčani fond
(http://www.pbzinvest.hr/main.aspx?id=42770). Također, 1999. godine osniva se sedam
privatizacijskih investicijskih fondova tzv. PIF-ova, putem kojih je privatiziran velik dio
poduzeća. Upravo zbog PIF-ova građani su na negativan način upoznali investicijske
fondove, što je stvorilo percepciju investicijskih fondova kao nepouzdanih i nepoželjnih
financijskih institucija, te je upravo to bio jedan od ograničavajućih faktora njihovog
daljnjeg razvoja (Jurić, 2005, p.389). Kako bi se analizirao razvoj investicijskih fondova
25
u Hrvatskoj, u Tablici 1 dani je pregled broja i neto imovine fondova prema vrsti od
1999. godine kada je osnovan prvi fond do 2013. godine.
Tablica 1: Broj i neto imovina investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju od 1999.
do 2013. godine
Na
kraju
godine
Otvoreni investicijski
fondovi
Zatvoreni investicijski
fondovi
Broj Neto imovina
(u tisućama kuna) Broj
Neto imovina
(u tisućama kuna)
1999. 2 23.951 4 1.006.863
2000. 5 168.835 4 1.163.699
2001. 14 1.306.652 4 1.210.173
2002. 27 2.462.855 4 1.208.836
2003. 37 2.941.801 4 976.996
2004. 41 4.527.735 5 1.120.273
2005. 56 8.834.460 6 1.537.356
2006. 72 16.038.989 7 2.443.431
2007. 100 30.056.247 9 3.682.360
2008. 126 9.890.231 11 1.895.576
2009. 130 12.034.941 10 1.840.765
2010. 131 13.674.365 8 1.917.555
2011. 126 11.928.895 7 1.670.814
2012. 121 12.962.205 7 1.633.339
2013. 108 13.257.078 4 1.382.933
Izvor: Izrada studentice prema http://www.hanfa.hr/getfile/40010/B-
02_neto_imovina_IF.xls i http://www.hanfa.hr/getfile/40008/B-01_broj_IF.xls,
pregledano: 22.06.2014.
U 2013. godini u Hrvatskoj postoji 112 investicijskih fondova, od kojih je 108
otvorenog, a tek četiri zatvorenog tipa, što je jasnije prikazano Grafikonom 1, ali
također postoje i dva fonda osnovana posebnim zakonima: Fond hrvatskih branitelja iz
Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, te Umirovljenički fond.
26
Grafikon 1: Broj investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju od 1999. do 2013.
godine
Izvor: Izrada studentice prema podacima Tablice 1
Otvoreni investicijski fondovi kroz godine snažno su se razvijali, te je njihov broj iz
godine u godinu rastao dosegavši svoj vrhunac 2010. godine kada ih je u Hrvatskoj bilo
131. Nakon 2010. godine započinje blagi pad broja otvorenih investicijskih fondova,
zbog spajanja društava za upravljanje fondovima. U 2010. u Hrvatskoj su djelovala 34
društva za upravljanje investicijskim fondovima, da bi se njihov broj do 2013. godine
smanjio na samo 20, što je rezultat spajanja i pripajanja, ali i likvidacija pojedinih
društava, te je navedeno u konačnici rezultiralo manjim brojem fondova. Za razliku od
otvorenih, zatvoreni investicijski fondovi kroz proteklih 14 godina nisu se značajnije
razvijali, te se njihov broj nikad nije bitno mijenjao. U 2013. godini broj zatvorenih
investicijskih fondova je na razini iz 1999. godine.
S razvojem fondovske industrije u Hrvatskoj rasla je i potreba za osnivanjem novih
fondova, sa različitim karakteristikama i strategijama ulaganja. Promjene preferencija
ulagača, kao i dominacije pojedine vrste fondova u posljednjih desetak godina prikazane
su u Grafikonu 2.
0
20
40
60
80
100
120
140
Otvoreni investicijski fondovi Zatvoreni investicijski fondovi
27
Grafikon 2: Struktura otvorenih investicijskih fondova u ukupnom broju prema vrsti u
2003. i 2013. godini
Izvor: Izrada studentice prema http://www.hanfa.hr/getfile/40008/B-01_broj_IF.xls,
pregledano: 22.06.2014.
Što se tiče same strukture otvorenih investicijskih fondova u ukupnom broju u 2013.
godini prevladavaju dionički fondovi sa 43% ukupnog broja fondova, zatim slijede
novčani sa 21% i mješoviti sa 20%. Ako se promatra vrsta fondova u 2013. u odnosu na
to kakva je bila prije desetak godina, uočljivo je da je ona suprotna. Naime 2003. godine
prevladavali su obveznički fondovi, koje su slijedili novčani i mješoviti, dok je
dioničkih bilo najmanje. S razvojem hrvatskog tržišta kapitala broj dioničkih fondova je
porastao, te su danas oni dominantna vrsta, dok obvezničkih ima gotovo najmanje, uz
fondove rizičnog kapitala koji su se počeli razvijati tek 2006. godine.
Za praćenje razvoja investicijskih fondova uz njihov broj potrebno je analizirati i
kretanje neto imovine fondova koja predstavlja vrijednost imovine umanjenu za obveze.
U Grafikonu 3 prikazano je kretanje neto imovine otvorenih i zatvorenih investicijskih
fondova na dan 31. prosinca svake prikazane godine.
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
Novčani fondovi Obveznički fondovi Mješoviti fondovi Dionički fondovi Fondovi rizičnogkapitala
2003. 2013.
28
Grafikon 3: Neto imovina investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju od 1999. do
2013. godine, u tisućama kuna
Izvor: Izrada studentice prema podacima Tablice 1
Uspoređujući broj fondova i njihovu imovinu u posljednjih 14 godina vidljivo je da
povećanje broja investicijskih fondova prati povećanje vrijednosti njihove neto imovine.
Fondovi u Hrvatskoj snažno su rasli 2006. i 2007. godine zahvaljujući visokim
prinosima i rastu popularnosti među građanima, te dosežu svoj vrhunac 2007. godine
kada je neto imovina otvorenih investicijskih fondova iznosila nešto više od 30 milijardi
kuna. Nakon dosegnutih rekordnih vrijednosti slijedi drastičan pad u 2008. godini na
9,89 milijardi kuna, što je pad od čak 67% u odnosu na 2007. godinu, uzrokovan
poremećajima na svim velikim financijskim tržištima koji su se u konačnici odrazili i na
hrvatsko tržište kapitala. Nakon 2008. godine neto imovina OIF-ova imala je
oscilirajući trend, ali bez većih promjena, te je neto imovina na dan 31.12.2013. godine
iznosila 13.257.078.000 kuna.
Neto imovina zatvorenih investicijskih fondova kroz godine se kretala sličnim trendom
kao i neto imovina OIF-ova, ali sa uvelike nižim vrijednostima. Rekordna vrijednost
postignuta je također u 2007. godini, te je iznosila nešto više od 3,6 milijarde kuna što je
8 puta manje od neto imovine otvorenih investicijskih fondova iste godine. U 2013.
godini neto imovina iznosi 1.382.933.000 kn predstavljajući najnižu vrijednost od 2004.
godine. Može se zaključiti da u Hrvatskoj kao i u velikoj većini tranzicijskih, ali i
0
5.000.000
10.000.000
15.000.000
20.000.000
25.000.000
30.000.000
35.000.000
Otvoreni investicijski fondovi Zatvoreni investicijski fondovi
29
razvijenih zemalja dominiraju otvoreni investicijskih fondovi, kako brojem, tako i
imovinom kojom upravljaju.
Nakon provedene Mirovinske reforme 2002. godine započinje razvoj mirovinskih
fondova u Hrvatskoj. Provođenje reforme bilo je nužno zbog nepovoljnih demografskih
kretanje i nemogućnosti proračunskog financiranja budućih mirovina. Cilj same reforme
je stvaranje osobne imovine kao osnovice za isplatu mirovina budućih umirovljenika,
čime bi se stvorila osnovica za isplatu mirovina neovisna o javnim financijama
(Udruženje društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih
osiguravajućih društava, 2011). 2002. godine osnovano je sedam obveznih mirovinskih
fondova od kojih su spajanjem i konsolidacijom nastala današnja četiri. Razvoj
mirovinskih fondova prema vrsti od provedene Mirovinske reforme prikazan je u
Tablici 2.
Tablica 2: Broj i neto imovina mirovinskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju od 2002. do
2013. godine
Na
kraju
godine
Obvezni mirovinski
fondovi
Otvoreni dobrovoljni
mirovinski fondovi
Zatvoreni dobrovoljni
mirovinski fondovi
Broj Neto imovina
(u tisućama kn) Broj
Neto imovina
(u tisućama kn) Broj
Neto imovina
(u tisućama kn)
2002. 7 2.036.920 1 3.198 - -
2003. 4 4.677.336 4 29.591 - -
2004. 4 7.913.238 4 95.682 4 1.235
2005. 4 11.714.215 6 206.269 8 7.682
2006. 4 15.919.423 6 397.335 10 60.303
2007. 4 21.001.886 6 692.810 12 119.082
2008. 4 22.590.933 6 799.665 15 148.378
2009. 4 29.264.636 6 1.144.809 15 218.343
2010. 4 36.328.054 6 1.472.212 15 287.794
2011. 4 41.067.099 6 1.642.130 15 326.598
2012. 4 51.133.725 6 1.987.416 17 441.855
2013. 4 58.237.703 6 2.208.116 16 494.615
Izvor: Izrada studentice prema http://www.hanfa.hr/getfile/40018/C-01_broj_MF.xls i
http://www.hanfa.hr/getfile/40020/C-03_neto_imovina_MF.xls, pregledano:
08.06.2014.
30
Iz Tablice 2 zaključuje se da je broj mirovinskih fondova rastao kroz sve promatrane
godine, stagnirajući jedino u razdoblju od 2005. do 2011. godine. Broj obveznih i
otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova nije se bitno mijenjao kroz promatrane
godine, dok se broj zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova koji su se pojavili
2004. godine znatno povećao. U 2013. godini u Hrvatskoj djeluju četiri obvezna
mirovinska fonda: AZ, Erste Plavi, PBZ Croatia osiguranje i Raiffeisen obvezni
mirovinski fond, 6 dobrovoljnih mirovinskih fondova: AZ benefit, AZ profit, Croatia
osiguranje, Erste Plavi Expert, Erste Plavi Protect i Raiffeisen dobrovoljni mirovinski
fond, te 16 zatvorenih mirovinskih fondova (HANFA, Registar mirovinskih fondova).
Već prema samom nazivu pojedinog fonda može se zaključiti da hrvatskim tržištem
mirovinskih fondova upravljaju banke.
Promatrajući kretanje neto imovina zaključuje se da je ona rasla kroz sve promatrane
godine kako za obvezne tako i za dobrovoljne mirovinske fondove. Najrazvijeniji kroz
sve godine su obvezni mirovinski fondovi sa neto imovinom od 58,238 milijardi kuna u
2013. godini koja je 26 puta veća od neto imovine otvorenih dobrovoljnih mirovinskih
fondova koja je iznosila 2,2 milijarde kuna i 118 puta veća od neto imovine zatvorenih
dobrovoljnih mirovinskih fondova koja je iznosila 494,6 milijuna kuna. Iako je neto
imovina rasla kroz sve promatrane godine, prinosi su se znatno mijenjali što je
prikazano Tablicama 3 i 4.
Tablica 3: Nominalni prinosi obveznih mirovinskih fondova u razdoblju od 2009. do
2013. godine (u postocima)
Naziv fonda 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
AZ obvezni mirovinski fond 7,83 8,47 2,75 12,18 4,43
Erste Plavi obvezni mirovinski fond 10,6 9,09 -1,35 15,12 4,56
PBZ Croatia Osiguranje obvezni mirovinski
fond 8,46 9,75 -1,43 9,34 5,14
Raiffeisen obvezni mirovinski fond 9,17 8,09 -0,62 12,8 4,18
Prosjek nominalnih prinosa 9,02 8,85 -0,16 12,36 4,58
Izvor: Izrada studentice prema podacima HANFA-e,
http://www.hanfa.hr/HR/nav/106/statistika.html#section1, pregledano: 20.08.2014.
Obvezni mirovinski fondovi ostvarivali su pozitivne prinose kroz sve promatrane
godine, osim u 2011. kada tri fonda: Erste Plavi, PBZ Croatia osiguranje i Raiffeisen
31
obvezni mirovinski fond ostvaruju negativne prinose. Navedene godine jedino je AZ
obvezni mirovinski fond ostvario pozitivan prinos od 2,75%. Prosječni nominalni
prinosi smanjivali su se od 2009. do 2012. godine, kada dosežu maksimum sa visokih
12,36%, ali već iduće godine padaju na 4,58%. U 2013. godini budućim mirovinama
najbolje je upravljao fond PBZ Croatia osiguranje sa prinosom od 5,14%, dok je
najlošiji bio Raiffeisen fond sa 4,18%.
Prinosi fondova u 2013. godini slabiji su od dugoročnog prosjeka koji iznosi 5,4%.
Najuspješniji fond od početka rada 2002. godine je Erste Plavi fond s prosječnim
godišnjim prinosom od 5,69%, dok ga slijedi AZ fond sa 5,61%. Nešto ispod prosjeka
je Raiffeisen fond sa 5,36%, dok je na začelju PBZ Croatia osiguranje fond s
dugoročnom godišnjom zaradom od 4,67% (Korda, 2014).
Tablica 4: Nominalni prinosi otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova u razdoblju
od 2009. do 2013. godine (u postocima)
Naziv fonda 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
AZ Benefit dobrovoljni mirovinski fond 10,70 7,73 0,38 18,14 1,72
AZ Profit dobrovoljni mirovinski fond 14,10 12,42 -1,28 11,22 2,73
Croatia osiguranje dobrovoljni mirovinski
fond 8,10 6,19 -2,61 11,84 3,49
Erste Plavi Expert - dobrovoljni mirovinski
fond 13,40 8,88 -3,53 18,29 3,09
Erste Plavi Protect - dobrovoljni mirovinski
fond 5,30 8,02 3,28 16,38 2,61
Raiffeisen dobrovoljni mirovinski fond 12,60 7,87 -3,21 11,72 4,73
Prosjek nominalnih prinosa 10,70 8,52 -1,16 14,60 3,06
Izvor: Izrada studentice prema podacima HANFA-e,
http://www.hanfa.hr/HR/nav/106/statistika.html#section1, pregledano: 20.08.2014.
Dobrovoljni otvoreni mirovinski fondovi u usporedbi sa obveznim ostvarivali su
prosječno više prinose 2009. i 2012. godine. Najviše prinose, iznad 18% bilježe fondovi
Erste Plavi Expert i AZ Benefit u 2012. godini. Slično kao i kod obveznih fondova
2009. započinje pad prinosa koji kulminira sa gubicima od prosječnih 1,16% u 2011.
godini, nakon čega slijedi značajan rast prinosa kod svih fondova, te ponovni pad u
2013. godini.
32
4.2. Zakonodavna regulativa
Investicijsko bankarstvo u pogledu upravljanja investicijskim i mirovinskim fondovima
u Hrvatskoj regulirano je važećim zakonima o tim nebankovim institucijama.
4.2.1. Zakonodavna regulativa investicijskih fondova u Hrvatskoj
Do 1.7.2013. godine važio je Zakon o investicijskim fondovima iz 2005. godine kojim
su se investicijski fondovi u Hrvatskoj mogli osnovati kao otvoreni ili zatvoreni.
Otvoreni investicijski fondovi mogli su biti osnovani kao: otvoreni investicijski fond s
javnom ponudom, otvoreni investicijski fond s privatnom ponudom ili otvoreni
investicijski fond rizičnog kapitala s privatnom ponudom, dok su zatvoreni investicijski
fondovi mogli biti zatvoreni investicijski fond s javnom ponudom za ulaganje u
neuvrštene vrijednosne papire ili za ulaganje u nekretnine (Zakon o investicijskim
fondovima, NN 150/2005).
Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju donose se dva nova zakona koja bitno mijenjaju
uvjete poslovanja investicijskih fondova i društava za upravljanje. 1.7.2013. godine,
danom ulaska Hrvatske u EU, na snagu su stupili Zakon o investicijskim fondovima s
javnom ponudom i Zakon o alternativnim investicijskim fondovima, te se sukladno tim
zakonima promijenila klasifikacija investicijskih fondova u Hrvatskoj, koji se sada
mogu osnovati samo kao UCITS fondovi ili alternativni investicijski fondovi.
UCITS fond je otvoreni investicijski fond s javnom ponudom i njega osniva društvo za
upravljanje UCITS fondovima. Društvo prikuplja imovinu javnom podjelom udjela u
UCITS fondu te ju ulaže u likvidnu financijsku imovinu u skladu s odredbama Zakona o
otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom, prospekta i pravilima tog
fonda. Na zahtjev ulagatelja udjeli u UCITS fondu se otkupljuju iz imovine fonda
(HANFA, 2014, Investicijski fondovi).
Alternativni investicijski fond ili AIF osniva se sa svrhom prikupljanja sredstava
javnom ili privatnom ponudom, te ulaganja tih sredstava u različite vrste imovine u
skladu s unaprijed određenom strategijom i ciljem ulaganja AIF-a, a isključivo u korist
imatelja udjela. Razlikuju se otvoreni i zatvoreni AIF, otvoreni je zasebna imovina, bez
33
pravne osobnosti koju osniva i njome upravlja društvo za upravljanje AIF-om u svoje
ime i za zajednički račun imatelja udjela u toj imovini koji se na zahtjev mogu otkupiti
iz imovine, dok je zatvoreni AIF pravna osoba osnovana u obliku dioničkog društva ili
društva s ograničenom odgovornošću koju osniva i njome upravlja društvo za
upravljanje AIF-om u njezino ime i za njezin račun, a čiji udjeli na zahtjev imatelja nisu
otkupivi iz imovine zatvorenog AIF-a.
Društvo za upravljanje može biti unutarnji ili vanjski upravitelj, te sukladno tome
otvorenim AIF-om može upravljati samo vanjski upravitelj, dok zatvorenim može
upravljati i unutarnji i vanjski upravitelj. Unutarnji upravitelj je društvo za upravljanje
AIF-om koje upravlja i istovremeno je taj zatvoreni AIF, te ne može obavljati niti jednu
drugu djelatnost osim upravljanja AIF-om. Za razliku od unutarnjeg, vanjski upravitelj
je društvo za upravljanje koje upravlja s jednim ili više otvorenih ili zatvorenih AIF-
ova, te može obavljati ostale djelatnosti predviđene zakonom (Zakon o alternativnim
investicijskim fondovima, NN br. 16/2013). Detaljna podjela investicijskih fondova
nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju prikazana je Shemom 2.
Shema 2: Klasifikacija investicijskih fondova u Hrvatskoj od 01.07.2013. godine
Izvor: Izrada studentice prema http://www.hanfa.hr/getfile/40008/B-01_broj_IF.xls,
pregledano 22.06.2014.
Investicijski fondovi u Hrvatskoj
UCITS
fondovi
novčani
obveznički
mješoviti
dionički
ostali
Alternativni investicijski fondovi
s javnom ponudom
zatvoreni s
javnom
ponudom
zatvoreni s
javnom
ponudom za
ulaganje u
nekretnine
osnovni s
privatnom
ponudom
novčani
obveznički
mješoviti
dionički
ostali
rizičnog kapitala
rizičnog kapitala s
privatnom
ponduom
rizičnog kapitala s privatnom
pondom - Fondovi
za gospodarsku
suradnju
34
Prema važećoj klasifikaciji u svibnju 2014. godine djelovala su ukupno 104
investicijska fonda od čega 78 UCITS fondova od kojih najviše dioničkih i novčanih,
dok je alternativnih fondova bilo 26 od čega četiri s javnom ponudom, 15 osnovnih s
privatnom ponudom, te sedam fondova rizičnog kapitala. Od svih vrsta fondova
navedenih u Shemi 2 u Hrvatskoj jedino ne postoje alternativni novčani fondovi s
privatnom ponudom.
Društvo za upravljanje UCITS fondovima može se osnovati i poslovati kao društvo s
ograničenom odgovornošću ili dioničko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, te
kao Europsko društvo – Societas Europea (SE) sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
Shema 3: Djelatnosti društva za upravljanje UCITS fondovima
Izvor: Izrada studentice prema Zakonu o otvorenim investicijskim fondovima s javnom
ponudom, NN br. 16/2013
Osnovne djelatnosti
osnivanje i upravljanje UCITS fondom
osnivanje i upravljanje alternativnim investicijskim
fondom
Pomoćne djelatnosti
upravljanje portfeljem
osnivanje i upravljanje dobrovoljnim mirovinskim
fondom
investicijsko savjetovanje
pohrana i administriranje u vezi s udjelima u investicijskom fondu
35
Društvo za upravljanje UCITS fondovima može obavljati osnovne i pomoćne
djelatnosti navedene u Shemi 3. Prema podacima HANFA-e u svibnju 2014. godine u
Hrvatskoj djeluje 18 društva za upravljanje UCITS fondovima, od čega ih je sedam u
vlasništvu banaka. Od spomenutih sedam društva HPB-Invest d.o.o. i Hypo Alpe-Adria-
Invest d.d. registrirana su samo za osnivanje i upravljanje UCITS fondovima, OTP
Invest d.o.o. uz spomenutu djelatnost još i za osnivanje i upravljanje alternativnim
investicijskim fondom, dok PBZ Invest d.o.o., Erste Asset Management d.o.o.,
Raiffeisen Invest d.o.o. i ZB Invest d.o.o. uz osnovne obavljaju i neke pomoćne
djelatnost. Nijedno od spomenutih društava nije ovlašteno za osnivanje i upravljanje
dobrovoljnim mirovinskim fondom, te za pohranu i administriranje.
Od 17 društva za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima koliko ih je bilo u
svibnju 2014. godine, njih 4 su u vlasništvu banaka: Erste Asset Management d.o.o.,
OTP Invest d.o.o., Raiffeisen Invest d.o.o. i ZB Invest d.o.o.
Društvo za upravljanje UCITS fondovima svoju djelatnost može obavljati na području
Republike Hrvatske, druge države članice (država članica domaćin društva za
upravljanje) putem podružnice ili izravno, te na području treće države uz ispunjenje
određenih uvjeta. Djelatnosti društva za upravljanje UCITS fondovima u Hrvatskoj
može obavljati:
· društvo za upravljanje koje je dobilo odobrenje za rad od HANFA-e,
· društvo za upravljanje iz druge države članice koje osnuje podružnicu u
Hrvatskoj ili je ovlašteno izravno obavljati osnovne i pomoćne djelatnosti
društva za upravljanje u Republici Hrvatskoj, na temelju odobrenja nadležnog
tijela matične države članice društva za upravljanje,
· podružnica društva za upravljanje iz treće države koja je dobila odobrenje za rad
od HANFA-e (Zakon o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom,
NN br.16/2013).
36
4.2.2. Zakonodavna regulativa mirovinskih fondova u Hrvatskoj
Od 20. veljače 2014. godine dva su zakona koja reguliraju poslovanje mirovinskih
fondova: Zakon o obveznim mirovinskim fondovima i Zakon o dobrovoljnim
mirovinskim fondovima. Sukladno novom zakonu obvezni mirovinski fondovi biti će
podijeljeni u tri kategorije: A, B i C koje se razlikuju ovisno o strategijama ulaganja,
gdje A predstavlja najrizičniju, a C najnerizičniju kategoriju. Kategorije će moći birati
članovi čime će se omogućiti bolje usklađivanje imovine fonda sa investicijskim
ciljevima i preferencijama članova. Mirovinsko društvo će trebati osnovati i upravljati
sa po jednim fondom svake kategorije. Također mirovinski sustav i fondovi regulirani
su i Zakonom o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/2003).
4.3. Banke kao društva za upravljanje investicijskim fondovima u Hrvatskoj
Banke osnivajući društva za upravljanje investicijskim fondovima sudjeluju na tržištu
kao institucionalni investitori. Udio koji imaju banke na tržištu investicijskih fondova
analiziran je Tablicom 5 koja prikazuje neto imovinu koju posjeduje pojedino društvo
za upravljanje investicijskim fondovima u Hrvatskoj u 2012. i 2013. godini.
37
Tablica 5: Promjena neto imovine otvorenih investicijskih fondova po društvima za
upravljanje u 2013. godini i udio u ukupnoj neto imovini po godinama (u tisućama
kuna)
R.b. Društvo za upravljanje
Neto
imovina na
dan
31.12.2012.
Udio
u %
Neto
imovina na
dan
31.12.2013.
Udio
u %
Promjena
neto
imovine u
%
1. ADRIATICA CAPITAL d.o.o. 63.951,7 0,5 0,0 0,0 -100,0
2. AGRAM Invest d.d. 167.902,5 1,4 109.288,8 0,8 -34,9
3. Allianz Invest d.o.o. 203.727,0 1,7 229.062,0 1,7 12,4
4. ALTERNATIVE INVEST
d.o.o.
9.228,9 0,1 24.666,3 0,2 167,3
5. AUCTOR INVEST d.o.o. 5.126,4 0,0 198.136,9 1,5 3.765,1
6. CEBA INVEST d.o.o. 15.097,4 0,1 0,0 0,0 -100,0
7. Erste Asset Management d.o.o. 1.634.907,5 13,5 2.560.593,2 19,3 56,6
8. ERSTE - INVEST d.o.o. 157.449,5 1,3 0,0 0,0 -100,0
9. FIMA GLOBAL INVEST
d.o.o.
14.852,8 0,1 11.717,9 0,1 -21,1
10. HPB-INVEST d.o.o. 380.097,8 3,1 548.375,1 4,1 44,3
11. HYPO-ALPE-ADRIA
INVEST d.d.
263.468,1 2,2 367.849,5 2,8 39,6
12. ICAM d.o.o. 145.592,8 1,2 81.091,9 0,6 -44,3
13. ILIRIKA INVESTMENTS
d.o.o.
87.545,6 0,7 53.185,4 0,4 -39,2
14. KD INVESTMENTS d.o.o. 88.207,0 0,7 98.669,8 0,7 11,9
15. LOCUSTA INVEST d.o.o. 194.134,3 1,6 232.940,3 1,8 20,0
16. NFD Aureus Invest d.d. 132.564,7 1,1 121.078,8 0,9 -8,7
17. OTP INVEST d.o.o. 401.643,7 3,3 533.398,5 4,0 32,8
18. PBZ INVEST d.o.o. 2.009.646,5 16,6 2.387.820,8 18,0 18,8
19. PLATINUM INVEST d.o.o. 20.651,2 0,2 25.868,4 0,2 25,3
20. RAIFFEISEN INVEST d.o.o. 1.603.051,2 13,3 1.305.820,0 9,8 -18,5
21. ST INVEST d.o.o. 45.910,9 0,4 0,0 0,0 -100,0
22. VB INVEST d.o.o. 216.081,4 1,8 278.154,3 2,1 28,7
23. ZB INVEST d.o.o. 4.217.506,5 34,9 4.089.360,2 30,8 -3,0
UKUPNO 12.078.345,2 100,0 13.257.078,2 100,0 9,8
Izvor: Izrada studentice prema http://www.hanfa.hr/getfile/40016/B-
08_neto_imovina_OIF.xls, pregledano: 12.04.2014.
38
Dominacija društva za upravljanje koja su osnovana od strane banaka na tržištu
investicijskih fondova u Hrvatskoj u odnosu na ostala društva za upravljanje prikazana
je Grafikonom 4.
Grafikon 4: Udio u neto imovini otvorenih investicijskih fondova po društvima za
upravljanje u 2013. godini
Izvor: Izrada studentice prema podacima Tablice 5
Iz Grafikona 4 uočljivo je da bankarske grupacije preko svojih društava za upravljanje
investicijskim fondovima dominiraju na hrvatskom tržištu otvorenih investicijskih
fondova. Banke sudjeluju u ukupnoj neto imovini otvorenih investicijskih fondova s čak
91,1 %, dok ostalih 15 društva za upravljanje sudjeluje zajedno s 8,9% udjela u ukupnoj
neto imovini, od čega je udio svakog pojedinačnog društva manji od 2%. Vodeće banke
u Hrvatskoj, Zagrebačka banka, Privredna banka Zagreb i Erste&Steiermärkische banka
ujedno su dominantne i na hrvatskom tržištu investicijskih fondova, što potvrđuje
podatak da samo ove tri bankarske grupacije drže 68,2 % udjela u ukupnoj neto imovni
otvorenih investicijskih fondova.
Erste Asset
Management d.o.o.
19%
HPB-INVEST d.o.o.
4%
HYPO-ALPE-ADRIA
INVEST d.d.
3%
OTP INVEST d.o.o.
4%
PBZ INVEST d.o.o.
18% RAIFFEISEN INVEST
d.o.o.
10%
VB INVEST d.o.o.
2%
ZB INVEST d.o.o.
31%
OSTALA DRUŠTVA (15 društva s udjelom
nižim od 2%) 9%
39
Promatrajući promjenu neto imovine u 2013. godini u odnosu na 2012. uočava se da je
neto imovina društva uglavnom rasla, te najveći rast bilježi Auctor Invest d.o.o. koji
iznosi čak 3765,1%. Bankarske grupacije većinom su ostvarivale rast, uz izuzetak
Raiffeisen i Zagrebačke banke. Društvo Erste-Invest d.o.o. bilježi pad od 100% samo iz
razloga što se pripojilo već postojećem društvu Erste Asset Management d.o.o., dok je
društvo ST Invest d.o.o. dobilo zabranu upravljanja imovinom fonda, te je pokrenut
postupak likvidacije.
4.4. Analiza ulaganja otvorenih investicijskih fondova
Otvoreni investicijski fondovi sredstva prikupljena od ulagača plasiraju u razna
ulaganja, ovisno o vrsti fonda, njegovoj strategiji kao i o odlukama upravitelja fonda. U
Tablici 6 analizirana su ulaganja svih otvorenih investicijskih fondova u Hrvatskoj
neovisno o vrsti u posljednjih osam godina, uključujući tako razdoblje prije i nakon
financijske krize.
Tablica 6: Struktura ulaganja otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom
prema vrsti imovine u razdoblju od 2006. do 2013. godine (u milijunima kuna)
Godina
Novčana sredstva
Udio
u % Potraživanja
Udio
u %
Vrijednosni
papiri i
depoziti
Udio
u %
Ostala
imovina
Udio
u % Ukupna
imovina
Udio
u %
2006. 792 4,8 253 1,5 14.997 90,9 462 2,8 16.504 100
2007. 750 2,5 302 1 28.778 96,5 0 0 29.830 100
2008. 257 2,7 838 8,7 8.485 88,6 0 0 9.579 100
2009. 455 3,9 478 4,1 10.842 92,1 0 0 11.774 100
2010. 549 4,1 177 1,3 12.566 94,5 0 0 13.292 100
2011. 370 3,1 366 3,1 11.024 93,7 2 0 11.762 100
2012. 692 5,4 328 2,6 11.786 92 0 0 12.806 100
2013. 1.172 8,7 119 0,9 12.256 90,5 0 0 13.546 100
Izvor: Izrada studentice prema http://www.hanfa.hr/getfile/40011/B-
03_str_ulaganja_ukupno_JP.xls, pregledano: 30.04.2014.
Otvoreni investicijski fondovi s javnom ponudom najveći dio sredstava ulažu u
vrijednosne papire i depozite kroz sve promatrane godine čiji je udio u strukturi viši od
88,6%, dok se u novčana sredstva i potraživanja ulaže znatno manje. Posljedice krize
40
vidljive su u vrijednosti ukupne imovine koja je pala sa 29.830 mil. kuna (2007.) na
9.579 milijuna kuna (2008.), ali i u strukturi ulaganja koja se znatno promijenila 2008.
godine, kada je ulaganje u vrijednosne papire i depozite palo za 70,5%, u novčana
sredstva za 65,7%, dok je istovremeno ulaganje u ostalu imovinu i potraživanja poraslo,
u ostalu imovinu za 100%, a u potraživanja za čak 177,5%. U godinama nakon krize
slijedi promjena strukture ulaganja na sličnu razinu kao što je bila prije krize. U 2013.
godini ukupna imovina iznosila je 13.546 milijuna kuna što je 55% niže nego 2007.
godine, te je najveći dio sredstava uložen u vrijednosne papire i depozite (90,5%), zatim
slijedi ulaganje u novčana sredstva (8,7%) i potraživanja (0,9%), dok se u ostalu
imovinu više ne ulaže.
Dominaciju ulaganja u vrijednosne papire i depozite nad ulaganjima u novčana
sredstva, potraživanja i ostalu imovinu jasnije prikazuje Grafikon 5.
Grafikon 5: Struktura ulaganja otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom
prema vrsti imovine u razdoblju od 2006. do 2013. godine
Izvor: Izrada studentice prema podacima Tablice 4
Iz Grafikona 5 je vidljivo da je 2007. godine kada je i Zagrebačka burza dosegla
rekordne vrijednosti ulaganje u vrijednosne papire i depozite bilo najveće, te je doseglo
gotovo 30 milijardi kuna. Višestruko manje ulaže se u novčana sredstva, još manje u
potraživanja, dok u ostalu imovinu otvoreni investicijski fondovi više ne ulažu.
0
5.000.000
10.000.000
15.000.000
20.000.000
25.000.000
30.000.000
35.000.000
Novčana sredstva Potraživanja Vrijednosni papiri i
depoziti
Ostala imovina
tisuće kuna
2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
41
U 2006. godini čak 68% ukupnih ulaganja otvorenih investicijskih fondova u dionice
bila su u domaće dionice, nakon čega se taj udio smanjuje iz godine u godinu, te tek
2012. godine bilježi blagi rast od jedan postotni poen, završavajući 2013. godini sa
udjelom od samo 38%. Iz Grafikona 6 vidljivo je da hrvatski investicijski fondovi
preferiraju ulaganja na inozemna dionička tržišta koja su likvidnija od domaćeg tržišta,
što je ujedno pridonijelo i stabilnosti domaće fondovske industrije u razdoblju krize. Na
taj način u vrijeme krize osigurala se redovita isplata udjelničara, te se spriječilo daljnje
produbljivanje panike među udjelničarima zbog nemogućnosti isplate udjela. 2010.
godina bilježi se najveće ulaganje u inozemne dionice u promatranom razdoblju od 1,9
milijardi kuna, tj. udio od 63% ukupnog ulaganja u dionice, dok je iste godine ulaganje
u domaće dionice iznosilo tek 1,1 milijardu kuna.
Grafikon 6: Udio ulaganja u domaće i inozemne dionice u ukupnim ulaganjima u
dionice otvorenih investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do 2013.
godine
Izvor: Izrada studentice prema http://www.hanfa.hr/getfile/40011/B-
03_str_ulaganja_ukupno_JP.xls, pregledano 12.04.2014.
Sama vrijednost ukupnog ulaganja u dionice u stalnom je opadanju i u 2013. godini na
najnižoj razini od svih promatranih godina, te u odnosu na rekordnu 2007. kada je
iznosila 16,4 mlrd. kuna sada iznosi 1,95 mlrd. kuna što je pad od drastičnih 88%.
68%
52% 51% 48% 37% 37% 38% 38%
32%
48% 49% 52% 63% 63% 62% 62%
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Domaće dionice Inozemne dionice
42
Za razliku od ulaganja u dionice, ulaganje u obveznice ima drugačiju strukturu sa
velikom dominacijom ulaganja u hrvatske obveznice kroz sve promatrane godine što je
prikazano Grafikonom 7. Najveći udio ulaganja u domaće obveznice zabilježen je 2007.
godine i iznosio je iznosio 90%. Nakon rekordnih vrijednosti slijedi pad na 67%, te
polagani oporavak u idućim godinama, da bi u 2013. godini udio ulaganja u domaće
obveznice bio 83%. Vrijednost ukupnog ulaganja u obveznice od 2006. do 2010. bilježi
stalni pad, sa 3,4 mlrd. kuna (2006.) na 1,2 mlrd. kuna (2009.), te u 2010. godini dolazi
do rasta od 55%, nakon čega opet slijedi trend pada završavajući 2013. godinu sa 1,2
mlrd. kuna uloženih u obveznice.
Grafikon 7: Udio ulaganja u domaće i inozemne obveznice u ukupnim ulaganjima u
obveznice otvorenih investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do 2013.
godine
Izvor: Izrada studentice prema http://www.hanfa.hr/getfile/40011/B-
03_str_ulaganja_ukupno_JP.xls, pregledano: 12.04.2014.
Sama struktura ulaganja u domaće i inozemne obveznice bitno se mijenjala kroz godine.
Iz Tablice 7 vidljivo je da je 2006. i 2007. godine kada su dominirale domaće obveznice
najveći dio sredstva investicijskih fondova bio uložen u domaće državne obveznice
64,8%, te u domaće korporativne obveznice 23%. Sa pojavom ekonomske krize 2008.
godine dolazi do nagle promjene strukture, smanjuje se ulaganje u domaće državne
obveznice, a usporedno se povećava udio ulaganja u domaće korporativne obveznice,
89% 90%
63% 76% 75% 73% 70%
83%
11% 10%
37% 24% 25% 27% 30%
17%
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Domaće obveznice Inozemne obveznice
43
što je i najviši udio u svim promatranim godinama (46,3%). Upravo ove godine najviše
je bilo i ulaganje u inozemne državne obveznice koje je iznosilo 33,8%. U idućim
godinama smanjuje se udio ulaganja u strane državne obveznice uz povećanje ulaganja
u inozemne korporativne obveznice, dok inozemne i domaće municipalne obveznice
gotovo nisu zastupljene. Razlog tome u Hrvatskoj je mali broj municipalnih izdanja,
uglavnom zbog ograničavajuće regulative, dugotrajne procedure i niske razine
likvidnosti. Od 2011. godine prisutan je trend povećanja ulaganja u domaće državne
obveznice koje u 2013. iznosi 62,8%, te također trend smanjenje udjela ulaganja u
domaće korporativne obveznice, koje u 2013. iznosi 20,4%.
Tablica 7: Udio ulaganja u domaće i inozemne državne, municipalne i korporativne
obveznice u ukupnim ulaganjima u obveznice otvorenih investicijskih fondova u
razdoblju od 2006. do 2013. godine (u postocima)
Ulaganje u obveznice 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Domaće obveznice
Državne 64,8 54,3 16,1 36,0 34,4 28,7 35,2 62,8
Municipalne 0,8 0,7 0,6 0,4 1,0 0,4 0,4 0,1
Korporativne 23,0 35,0 46,3 39,8 39,5 44,1 34,7 20,4
Inozemne obveznice
Državne 10,8 9,3 33,8 10,3 12,8 21,8 17,4 4,9
Municipalne 0,0 0,0 2,3 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
Korporativne 0,5 0,6 0,9 13,6 12,3 5,0 12,3 11,8
Ukupno 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100%
Izvor: Izrada studentice prema http://www.hanfa.hr/getfile/40011/B-
03_str_ulaganja_ukupno_JP.xls, pregledano: 12.04.2014.
4.5. Analiza ulaganja mirovinskih fondova
Mirovinski fondovi u Hrvatskoj predstavljaju značajnijeg institucionalnog ulagača od
investicijskih fondova, što potvrđuje i podatak da neto imovina investicijskih fondova
iznosi tek 24% neto imovine mirovinskih fondova u 2013. godini. Četiri vodeće banke
upravljaju sa cjelokupnim tržištem obveznih mirovinskih fondova, te sa pet od šest
44
otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova. Za detaljniju analizu ulaganja obveznih
mirovinskih fondova u Tablici 8 prikazana je struktura ulaganja prema vrsti, ali sa
raščlanjenim ulaganjem u domaću i inozemnu imovinu.
Tablica 8: Struktura ulaganja obveznih mirovinskih fondova prema vrsti ulaganja od
2006. do 2013. godine (u postocima)
Vrsta ulaganja 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Domaće dionice 79,6 81,9 84,0 83,7 75,5 66,4 64,2 59,0
Inozemne dionice 20,4 18,1 16,0 16,3 24,5 33,6 35,8 41,0
Domaće obveznice 96,6 99,7 95,5 93,2 98,1 99,3 99,3 98,7
Inozemne obveznice 3,4 0,3 4,5 6,8 1,9 0,7 0,7 1,3
Domaći investicijski fondovi 58,2 93,6 49,9 60,7 23,7 39,5 29,6 39,9
Inozemni investicijski
fondovi 41,8 6,4 50,1 39,3 76,3 60,5 70,4 60,1
Domaći kratkoročni VP 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0
Inozemni kratkoročni VP 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
Domaći depoziti 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0
Inozemni depoziti 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
Izvor: Izrada studentice prema www.hanfa.hr/getfile/40021/C-04_struktura_OMF.xls,
pregledano: 30.04.2014.
Iz Tablice 8 može se zaključiti da ulaganja u domaće vrijednosne papire i depozite
dominiraju u svim promatranim godinama, te da su u domaće kratkoročne vrijednosne
papire i depozite sredstva obveznih mirovinskih fondova uložena 100%, dok u
inozemne nije uloženo ništa.
Slična situacija je sa ulaganjima u obveznice gdje je u promatranim godina u domaće
obveznice uloženo više od 95% ukupnog ulaganja u obveznice, osim u 2009. godini
kada je taj udio pao na 93,2%. Manje udjele bilježi ulaganja u domaće dionice, te se oni
kreću oko 80% sa tendencijom pada od 2008. godine, da bi u 2013. godini udio iznosio
tek 59%. Sukladno tome u navedenom razdoblju povećavao se udio ulaganja u
inozemne dionice, dosegavši 41% u 2013. godini.
Oscilirajući trend kroz godine imala su ulaganja u domaće i inozemne investicijske
fondove, te je situacija u 2013. godini u odnosu na 2006. obrnuta. U 2006. 58,2%
45
ulaganja u investicijske fondove bilo je u one domaće, dok je u 2013. godini 60,1%
uloženo u inozemne investicijske fondove. U 2007. godini ekstremni zaokretu u
ulaganju u fondove, u odnosu na 2006. ulaganje u domaće investicijske fondove
povećalo se za 61%.
Analiza ulaganja otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova prikazana je Tablicom 9,
te su ulaganja također raščlanjena na domaća i inozemna prema vrsti ulaganja.
Tablica 9: Struktura ulaganja otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova prema vrsti
ulaganja od 2006. do 2013. godine (u postocima)
Vrsta ulaganja 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Domaće dionice 94,5 92,6 86,9 73,3 60,8 67,4 65,6 63,4
Inozemne dionice 5,5 7,4 13,1 26,7 39,2 32,6 34,4 36,6
Domaće obveznice 100,0 99,8 93,2 87,5 100,0 100,0 99,8 99,1
Inozemne obveznice 0,0 0,2 6,8 12,5 0,0 0,0 0,2 0,9
Domaći investicijski
fondovi 70,7 90,7 52,3 73,9 34,8 50,7 55,4 23,7
Inozemni investicijski
fondovi 29,3 9,3 47,7 26,1 65,2 49,3 44,6 76,3
Domaći kratkoročni VP 0,0 0,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0
Inozemni kratkoročni VP
0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
Domaći depoziti 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0
Inozemni depoziti 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
Izvor: Izrada studentice prema www.hanfa.hr/getfile/40022/C-05_struktura_ODMF.xls,
pregledano: 30.04.2014.
Struktura ulaganja otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova gotovo je identična u
segmentu kratkoročnih vrijednosnih papira i depozita, uz razliku što ulaganja u
kratkoročne vrijednosne papire nije bilo u 2006. i 2007. godini. Ulaganje u domaće
obveznice ima viši postotak nego kod obveznih fondova, iznad 99%, osim 2008. i 2009.
godine kada udio pada na 93,2%, odnosno 87,5% u 2009. godini. Ulaganje u domaće
dionice također bilježi viši udio nego kod obveznih fondova, osim 2008. i 2009. kada su
se posljedice ekonomske krize osjećale na hrvatskom tržištu kapitala, te su sredstva
povučena sa domaćeg tržišta i preusmjerena na inozemno. Kod ulaganja u fondove
46
također se primjećuje oscilirajući trend i u 2013. godini situacija obrnuta onoj iz 2006.
kada je bilo 70,7% ukupnog ulaganja u fondove uloženo u domaće, dok je u 2013.
76,3% uloženo u inozemne.
Struktura ulaganja u obveznice prema vrsti obveznica dana je u Tablici 10 za obvezne
mirovinske fondove, te u Tablici 11 za otvorene dobrovoljne mirovinske fondove.
Tablica 10: Udio ulaganja u domaće i inozemne državne, municipalne i korporativne
obveznice u ukupnim ulaganjima u obveznice obveznih mirovinskih fondova u
razdoblju od 2006. do 2013. godine (u postocima)
Vrsta obveznica 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Domaće obveznice
Državne 92,3 95,9 90,9 87,0 93,0 94,6 95,5 95,7
Municipalne 0,5 0,5 0,5 0,4 0,3 0,1 0,1 0,1
Korporativne 3,8 3,2 4,2 5,8 4,8 4,5 3,7 2,8
Inozemne obveznice
Državne 1,9 0,0 1,8 6,5 1,7 0,7 0,7 1,3
Municipalne 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
Korporativne 1,5 0,3 2,7 0,3 0,2 0,0 0,0 0,0
Ukupno 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0
Izvor: Izrada studentice prema www.hanfa.hr/getfile/40021/C-04_struktura_OMF.xls,
pregledano: 30.04.2014.
Obvezni mirovinski fondovi najveći dio ulaganja u obveznice (87% i više) plasirali su u
hrvatske državne obveznice, manji dio u hrvatske korporativne obveznice (do najviše
5,8%), te tek 1,9% u inozemne državne obveznice. U inozemne municipalne obveznice
nije bilo ulaganja u nijednoj promatranoj godini, dok se ulaganje u inozemne
korporativne obveznice smanjivalo od 2010., te u 2013. godini tog ulaganja više nema.
U 2009. godini značajno je porastao udio ulaganja u inozemne državne obveznice na
6,5%, da bi iduće godine opet pao na istu razinu 1,7%.
47
Tablica 11: Udio ulaganja u domaće i inozemne državne, municipalne i korporativne
obveznice u ukupnim ulaganjima u obveznice otvorenih dobrovoljnih mirovinskih
fondova u razdoblju od 2006. do 2013. godine (u postocima)
Vrsta obveznica 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Domaće obveznice
Državne 79,9 96,5 75,2 62,5 82,0 87,8 88,6 91,6
Municipalne 0,7 0,2 0,9 1,3 0,5 0,3 0,2 0,2
Korporativne 19,4 3,1 17,1 23,7 17,5 11,9 10,9 7,3
Inozemne obveznice
Državne 0,0 0,2 6,8 10,4 0,0 0,0 0,2 0,9
Municipalne 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
Korporativne 0,0 0,0 0,0 2,1 0,0 0,0 0,0 0,0
Ukupno 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0
Izvor: Izrada studentice prema www.hanfa.hr/getfile/40022/C-05_struktura_ODMF.xls,
pregledano: 30.04.2014.
Uspoređujući ulaganja u obveznice obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova, može
se zaključiti da otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi ulažu manje sredstava u
domaće državne obveznice i više u domaće korporativne nego što je to slučaj kod
obveznih fondova. 2009. godine čak je 23,7% ukupnog ulaganja u obveznice bilo u
domaće korporativne, a tek 62,5% u domaće državne. Razlog tome leži u zahtijevanoj
manjoj rizičnosti obveznih mirovinskih fondova.
4.6. Analiza investicijskog bankarstva vodećih banaka
Prema podacima HNB-a od 31.12.2012. godine od 31 banke u Hrvatskoj njih četiri
imaju udio od čak 66,88% u ukupnoj aktivi banaka. Veličinom aktive prednjači
Zagrebačka banka sa 104,1 mlrd. kuna, zatim slijedi Privredna banka Zagreb sa 68,95
mlrd. kuna, Erste&Steiermärkische banka sa 58,69 mlrd. kuna, te naposlijetku
Raiffeisen banka sa 35,7 mlrd. kuna. Navedene banke istim redoslijedom prednjače i na
tržištu investicijskih fondova (Bilten o bankama HNB-a, 26/2013), dok je u Grafikonu 8
prikazana veličina aktive i portfelja vrijednosnih papira vodećih banaka.
48
Grafikon 8: Visina portfelja vrijednosnih papira i ukupne aktive vodećih banaka u
Hrvatskoj u 2012. godini (u milijardama kuna)
Izvor: Izradila studentica prema podacima iz Biltena o bankama Hrvatske narodne
banke, broj br.26/2013, str. 9
U izračun visine portfelja vrijednosnih papira uključeni su vrijednosni papiri i drugi
financijski instrumenti koji se drže radi trgovanja, koji su raspoložiti za prodaju, koji se
drže do dospijeća i oni kojima se aktivno ne trguje, te trezorski zapisi Ministarstva
financija i blagajnički zapisi HNB-a. Njihovom analizom dolazi se do zaključka da s
najvećom vrijednošću portfelja (9 mlrd. kuna) i aktive (104,1 mlrd. kuna) raspolaže
Zagrebačka banka. Raiffeisen banka raspolaže sa najmanjim portfeljem, ali on u odnosu
na aktivu banke zauzima najviši udio u usporedbi s drugim bankama koji iznosi 13%.
Privredna banka Zagreb koja je druga banka po veličini aktive, ima prilično skroman
portfelj koji čini udio u aktivi od tek 6,9%.
Gledajući sve banke u Hrvatskoj udio vrijednosnih papira porastao je s 8,3% (2011.) na
9,9% u 2012. godini. Najviši udio vrijednosnih papira u aktivi imale su male banke i on
je iznosio 13,1%, dok su najveći porast u godini od 2,2 postotna poena, na 12,7%
imovine zabilježile srednje banke. Velike banke u koje ulaze i prethodno analizirane
četiri banke u 2012. povećale su udio vrijednosnih papira na 9,3% (Bilten o bankama
HNB-a, 26/2013).
9,0 4,8 6,6 4,6
104,1
69,0
58,7
35,7
0,0
20,0
40,0
60,0
80,0
100,0
120,0
ZABA PBZ Erste Raiffeisen
Vrijednosni papiri Ukupna aktiva
49
4.6.1. Analiza investicijskih fondova vodećih banaka
Četiri vodeće banke u Hrvatskoj ukupno upravljaju sa 26 otvorenih investicijskih
fondova od njih ukupno 108. Najvećim brojem investicijskih fondova, sa njih osam
upravlja Zagrebačka banka, dok najmanjim brojem fondova upravlja
Erste&Steiermärkische banka, sa njih četiri, te ona jedina od analiziranih banaka ne
posjeduje mješoviti fond. Najzastupljenija vrsta fondova su dionički i novčani, dok su
obveznički i mješoviti brojčano i imovinom slabije zastupljeni. U Tablicama 12, 13, 14
i 15 analizirani su svi investicijski fondovi vodećih banaka raspoređeni prema vrsti
fonda.
Tablica 12: Prinosi i imovina dioničkih fondova vodećih banaka u 2014. godini
Dionički fondovi Datum TF1 PGP
2
Prinos od
osnutka (%)
Imovina u
mil.kn
ZB trend 12.06.2014. 11,63 3,05 41,81 71,32
ZB aktiv 12.06.2014. 7,97 0,53 4,31 300,80
ZB euroaktiv 12.06.2014. 10,11 2,85 32,84 288,93
ZB BRIC+ 12.06.2014. 4,16 -2,33 -9,34 54,18
PBZ I-Stock 12.06.2014. 6,91 -8,89 -47,43 60,36
PBZ Equity fond 12.06.2014. 8,77 -3,69 -28,12 182,28
Erste Adriatic Equity 12.06.2014. 8,67 -3,19 -24,53 222,41
Raiffeisen Absolute Aggressive 12.06.2014. 2,45 6,09 15,57 26,29
Raiffeisen New Europe 12.06.2014. 9,15 -6,97 -48,36 86,22
Raiffeisen World 12.06.2014. 10,70 2,57 31,14 33,53
Ukupno
1.326,32
Izvor: Izrada studentice prema
http://www.hrportfolio.hr/hr/fondovi/fondovi_1_5_0_1/|Otvoreni_fondovi|Pro-
shirena_te-ccajnica||, pregledano: 12.06.2014.
Vodeće banke u Hrvatskoj upravljaju sa deset dioničkih fondova čija ukupna imovina
iznosi 1,3 milijarde kuna, što je 79,1% ukupne imovine dioničkih fondova u Hrvatskoj.
Ukoliko se promatraju samo vodeće banke, Zagrebačka banka ima izrazitu dominaciju
na tržištu dioničkih fondova sa udjelom od 53,9% u ukupnoj imovini kao i sa najvišim
ostvarenim prinosima. Dok svi fondovi Zagrebačke banke osim ZB BRIC+ ostvaruju
1 TF – trajanje fonda u godinama
2 PGP – prosječni godišnji prinos u postocima prikazuje anualizirani prinos fonda od početka izračuna
vrijednosti udjela
50
dobitke, fondovi Privredne banke Zagreb i Erste&Steiermärkische banke ostvaruju
značajne gubitke.
Tablica 13: Prinosi i imovina mješovitih fondova vodećih banaka u 2014. godini
Mješoviti fondovi Datum TF PGP
Prinos od
osnutka (%)
Imovina u
mil.kn
ZB global 12.06.2014. 12,95 2,92 45,22 376,43
PBZ Global fond 12.06.2014. 12,76 3,07 47,03 157,14
Raiffeisen Absolute 12.06.2014. 0,45 - 1,80 140,51
Ukupno
674,08
Izvor: Izrada studentice prema
http://www.hrportfolio.hr/hr/fondovi/fondovi_1_5_0_1/|Otvoreni_fondovi|Pro-
shirena_te-ccajnica||, pregledano: 12.06.2014.
Mješoviti fondovi su brojem najmanje zastupljeni, svaka banka posjeduje jedan takav
fond, uz izuzetak Erste&Steiermärkische banke koja takav fond nema. Raiffeisen banka
je tek prije 6 mjeseci osnovala ovu vrstu fonda, dok ZB global i PBZ Global fond
postoje na tržištu već gotovo 13 godina. Promatrajući prinose zaključuje se da svi
fondovi imaju pozitivne prinose, te da oni prosječno godišnje iznose oko 3%. Ukupna
imovina svih mješovitih fondova u Hrvatskoj iznosi 801,86 milijuna kuna, dok
mješoviti fondovi vodećih banaka upravljaju imovinom u vrijednosti 674,08 milijuna
kuna, što je udio od visokih 84,06%.
Tablica 14: Prinosi i imovina obvezničkih fondova vodećih banaka u 2014. godini
Obveznički fondovi Datum TF PGP
Prinos od
osnutka (%)
Imovina u
mil.kn
ZB bond 12.06.2014. 12,95 4,41 74,88 153,71
PBZ Bond fond 12.06.2014. 11,26 2,19 27,56 49,90
Erste Adriatic Bond 12.06.2014. 0,96 - 8,11 179,89
Raiffeisen Bonds 12.06.2014. 12,05 4,12 62,71 68,57
Ukupno
452,07
Izvor: Izrada studentice prema
http://www.hrportfolio.hr/hr/fondovi/fondovi_1_5_0_1/|Otvoreni_fondovi|Pro-
shirena_te-ccajnica||, pregledano: 12.06.2014.
51
Svaka od vodećih banaka posjeduje jedan obveznički fond, te ta četiri fonda sudjeluju u
ukupnoj imovini svih obvezničkih fondova u Hrvatskoj sa udjelom od čak 94,6%. Svi
navedeni fondovi ostvaruju pozitivne prinose, a najviši prinos od osnutka ostvario je
fond ZB bond i on iznosi 74,88%.
Tablica 15: Prinosi i imovina novčanih fondova vodećih banaka u 2014. godini
Novčani fondovi Datum TF PGP
Prinos od
osnutka (%) Imovina u mil.kn
ZB plus 12.06.2014. 13,89 4,05 73,52 2.517,71
ZB europlus 12.06.2014. 13,89 2,91 48,93 116,46
PBZ Novčani fond 12.06.2014. 15,21 5,32 120,04 1.453,73
PBZ Euro Novčani 12.06.2014. 11,89 3,85 56,69 424,00
PBZ Dollar fond 12.06.2014. 9,17 2,80 28,84 30,05
Erste Money 12.06.2014. 11,03 3,68 49,05 1.579,88
Erste Euro-Money 12.06.2014. 4,72 2,81 14,01 552,53
Raiffeisen Cash 12.06.2014. 11,30 3,98 55,35 909,28
Raiffeisen euroCash 12.06.2014. 2,73 1,71 4,73 115,98
Ukupno
7.699,62
Izvor: Izrada studentice prema
http://www.hrportfolio.hr/hr/fondovi/fondovi_1_5_0_1/|Otvoreni_fondovi|Pro-
shirena_te-ccajnica||, pregledano: 12.06.2014.
Iako brojčani nisu najzastupljenija vrsta fonda, imovinom to svakako jesu. Novčani
fondovi vodećih banaka upravljaju sa imovinom u vrijednosti 7.699,62 milijuna kuna,
što je gotovo šest puta veća vrijednost od imovine dioničkih fondova istih banaka, te
predstavlja 86% ukupne imovine svih novčanih fondova u Hrvatskoj. Najstariji
osnovani fond je PBZ Novčani fond koji djeluje duže od 15 godina, dok fondovi
Zagrebačke banke ZB plus i ZB europlus djeluju gotovo 14 godina. Ova vrsta fondova
ostvarila je najviše prinose od osnutka, gdje prinos PBZ Novčanog fonda iznosi čak
120,04%, kao i najviše prosječne godišnje prinose koji se kreću od 1,71 do 5,32%.
Ulazna naknada za sve navedene fondove iznosi 0%, jedino se kod fonda ZB europlus
plaća naknada od 0,75% ukoliko je uplata viša od 300.000,00 kuna. Izlazne naknade
variraju ovisno o banci, vrsti fonda i razdoblju povlačenja novca s time da najviša
izlazna naknada iznosi 3%. Kod svih analiziranih banaka novčani fondovi denominirani
u kunama nemaju izlaznu naknadu. Naknada za upravljanje kreće se u rasponu od 0,50
52
do 2,85%, te raste s rizičnošću fonda, što znači da novčani fondovi imaju najniže
nakade, dok su dionički u pravilu oni fondovi koji imaju najviše naknade za upravljanje.
Analizirajući naknadu depozitnoj banci zaključuje se da i ona raste sa rizičnošću fonda
kod fondova Raiffeisen banke, ali to nije slučaj sa ostalim bankama, iako dionički
fondovi imaju najviše naknade. Ova vrsta naknade kod fondova Zagrebačke banke
kreće se u rasponu od 0,10 do 0,30%, kod fondova Erste&Steiermärkische banke od
0,13 do 0,30%, kod Raiffeisen fondova od 0,13 do 0,25%, dok je kod fondova
Privredne banke Zagreb ista za sve vrste fondova i iznosi 0,15%.
Analizom prinosa i imovine investicijskih fondova vodećih banaka zaključuje se da
veličinom imovine prednjače novčani i dionički fondovi, dok pozitivne i najviše prinose
ostvaruju obveznički i novčani fondovi, te da vodeće banke u Hrvatskoj preko svojih
investicijskih fondova upravljaju sa 79,1 do 94,6% ukupne imovine svih investicijskih
fondova ovisno o vrsti fonda, što još jednom dokazuje njihovu dominaciju i visoko
koncentriran bankarski sektor u Hrvatskoj.
4.6.2. Analiza mirovinskih fondova vodećih banaka
Mirovinski fond osniva se radi prikupljanja novčanih sredstava koje uplaćuju članovi
fonda i ulaganja tih sredstva sa ciljem povećanja vrijednosti imovine fonda kako bi se
vršile isplate mirovinskih davanja članovima fonda. Može se osnovati kao obvezni ili
dobrovoljni, te sukladno tome njime upravlja obvezno mirovinsko društvo ili
dobrovoljno mirovinsko društvo koje se može osnovati kao dioničko društvo ili društvo
s ograničenom odgovornošću. Obvezno mirovinsko društvo može osnovati i upravljati
samo sa jednim obveznim mirovinskim fondom, dok dobrovoljno mirovinsko društvo
može upravljati sa više dobrovoljnih mirovinskih fondova (HANFA, Mirovinski
fondovi i mirovinska društva,
http://www.hanfa.hr/getfile/39367/Mirovinski%20fondovi%20i%20mirovinska%20dru
%C5%A1tva.pdf).
Od 2002. godine kada je krenula mirovinska reforma u Hrvatskoj osnovano je sedam
obveznih mirovinskih fondova (OMF-ova) od kojih tri nisu uspjela prikupiti zakonom
53
propisan minimum članova, te danas posluju četiri takva fonda i sa svima upravljaju
upravo četiri vodeće banke u Hrvatskoj. AZ i PBZ Croatia osiguranje fondovi nastali su
povezivanjem banaka i osiguravajućih društava, u ovom slučaju AZ – Allianz
osiguranja i Zagrebačke banka, te PBZ Croatia osiguranje – suradnjom Privredne banke
Zagreb i Croatia osiguranja. Prema podacima HANFA-e krajem 2002. godine broj
članova u obveznim mirovinskim fondovima bio je 983.310, dok je u svibnju 2014.
godine taj broj iznosio 1.692.368, što je povećanje od 72,1%. Dobrovoljnih mirovinskih
fondova danas ima šest, od čega s njih pet upravljaju banke. Zagrebačka i
Erste&Steiermärkische banka upravljaju svaka sa po dva ovakva fonda, dok jednim
upravlja Raiffeisen banka. Ovi fondovi u svibnju 2014. godine imali su 211.330
članova, što je daleko manji broj članova od obveznih mirovinskih fondova (HANFA
Članstvo u mirovinskim fondovima, http://www.hanfa.hr/getfile/40019/C-
02_clanstvo_MF.xls).
Tablica 16: Prinosi i imovina obveznih mirovinskih fondova vodećih banaka u 2014.
godini
Obvezni mirovinski
fondovi Datum
Trajanje
fonda PGP (%)
Prinos od
osnutka (%)
Imovina u
mil. kn
AZ 13.06.2014. 12,13 5,92 100,98 23.550,00
PBZ Croatia osiguranje 13.06.2014. 12,13 4,96 79,89 9.391,00
Erste Plavi 13.06.2014. 12,13 5,88 100,02 7.748,00
Raiffeisen OMF 13.06.2014. 12,13 5,79 97,98 17.800,00
Ukupno
58.489,00
Izvor: Izrada studentice prema
http://www.hrportfolio.hr/hr/fondovi/fondovi_2_0_0_2/|Mirovinski_fondovi|Pro-
shirena_te-ccajnica_mirovinskih_fondova||, pregledano: 13.06.2014.
Svi obvezni mirovinski fondovi osnovani su na isti dan, 30.04.2002. godine. Svaka od
vodećih banaka upravlja sa po jednim obveznim mirovinskim fondom. Ukupna imovina
OMF-ova iznosi 58.489,00 milijuna kuna, u čemu je udio imovine AZ OMF-a 40,2%, a
udio Raiffeisen OMF-a 30,4% što ih čini vodećim obveznim mirovinskim fondovima.
Analizirajući prosječne godišnje prinose fondova najviše ostvaruje AZ OMF 5,92%,
dok PBZ Croatia osiguranje ostvaruje najniže, 4,96%. Svi prinosi od osnutka kao i
prosječni godišnji prinosi su pozitivni i relativno visoki što je očekivano s obzirom na
vrstu i svrhu fonda.
54
Obvezna mirovinska društva financiraju se iz naknade od uplaćenih doprinosa - ulazne
naknade, naknade za upravljanje imovinom, te naknade za izlaz iz OMF-a. Od 2002. do
2010. društva za upravljanje OMF-ima dobila su od naknada čak 1,4 milijarde kuna,
čime je svaki član obveznog fonda platio društvu za upravljanje prosječnu naknadu od
1.696 kuna. (Jelić n.d.). Za četiri obvezna mirovinska fonda ulazna naknada kreće se u
rasponu od 0,5 do 0,8%, a izlazna naknada varira od 0,2 do 0,8%, te se plaća samo za
prve tri godine članstva. Sukladno tome ako član odluči izaći iz fonda u prvoj godini
članstva platit će 0,8%, u drugoj godini 0,4%, te ako odluči izaći u trećoj godini
naknada će iznositi 0,2%.
Tablica 17: Prinosi i imovina dobrovoljnih otvorenih mirovinskih fondova vodećih
banaka u 2014. godini
Dobrovoljni otvoreni
mirovinski fondovi Datum
Trajanje
fonda
PGP
(%)
Prinos od
osnutka (%)
Imovina u
mil. kn
AZ Profit 12.06.2014. 10,71 7,97 127,27 976,01
AZ Benefit 12.06.2014. 10,53 7,28 109,55 218,75
Erste Plavi Expert 12.06.2014. 9,25 5,56 65,00 148,67
Erste Plavi Protect 12.06.2014. 9,25 5,83 68,90 80,06
Raiffeisen DMF 12.06.2014. 11,87 5,62 91,37 751,74
Ukupno
2.175,24
Izvor: Izrada studentice prema
http://www.hrportfolio.hr/hr/fondovi/fondovi_2_0_0_2/|Mirovinski_fondovi|Pro-
shirena_te-ccajnica_mirovinskih_fondova||, pregledano: 13.06.2014.
Dobrovoljnih otvorenih mirovinskih fondova (DOMF) ima ukupno šest od čega sa njih
pet upravljaju banke, što znači da banke upravljaju sa 93,7% ukupne imovine DOMF-
ova. Zagrebačka banka i Erste&Steiermärkische banka upravljaju svaka sa po dva
ovakva fonda, dok PBZ ne posjeduje ovakvu vrstu fonda. Kao i kod obveznih, tako i
kod dobrovoljnih mirovinskih fondova sa više od polovice imovine, točnije 54,9%
upravlja Zagrebačka banka u suradnji s Allianz osiguranjem, dok slijedi Raiffeisen
DMF sa 34,6%. Spomenute dvije bankarske grupacije pokazuju prevlast na tržištu
obveznih i dobrovoljnih otvorenih mirovinskih fondova. Prinosi ove vrste fonda također
su pozitivni, sa nešto višim vrijednostima prosječnih godišnjih prinosa. AZ Profit
ostvarivao je najviše prinose od 7,97% na godišnjoj razini i 127,27% od osnutka, dok su
najlošije poslovali fondovi Erste&Steiermärkische banke.
55
Kod dobrovoljnih otvorenih mirovinskih fondova također se naplaćuju ulazne i izlazne
naknade, ali se one razlikuju od onih kod obveznih fondova. Ulazna naknada za AZ
Benefit i AZ Profit iznosi od 0 do 7% ovisno o uplati ili se uplaćuje jednokratno
1.250,00 kuna, za Erste Plavi Expert, Erste Plavi Protect i Raiffeisen DMF ona iznosi
8% od uplate (maksimalno 400,00 kuna) u prve tri godine ili jednokratno 900,00 kuna.
Izlazna naknada ista je kod svih fondova i može biti maksimalno 10%.
4.6.3. Poslovi investicijskog bankarstva vodećih banka
Vodeće banke u Hrvatskoj obavljaju gotovo sve poslove investicijskog bankarstva kroz
posebne sektore ili divizije:
· Zagrebačka banka –Divizija investicijskog bankarstva i financijskih tržišta
· Privredna banka Zagreb – Sektor investicijskog bankarstva
· Erste&Steiermärkische Bank – Sektor financijskih tržišta i investicijskog
bankarstva
· Raiffeisen Bank – Sektor riznice i investicijskog bankarstva
Zagrebačka banka obavlja sve poslove investicijskog bankarstva s naglaskom na:
pribavljanje vlasničkog kapitala i drugim plasmanima vlasničkih vrijednosnih papira,
pribavljanje dužničkog kapitala (sindicirani krediti, projektno financiranje, strukturirano
financiranje, obveznice, komercijalni zapisi), spajanju i akvizicijama, disponiranju i
prodaji udjela, savjetovanju kod privatizacija, investicijskim strategijama (MBO/LBO),
restrukturiranju, strategijama kod pribavljanja financiranja i financijskom savjetovanju.
Također obavlja poslove skrbništva nad vrijednosnim papirima te brokerske poslove
(http://www.zaba.hr/home/wps/wcm/connect/zaba_hr/zabapublic/investicijsko+bankarst
vo/zaba+ib/opis). Upravo ova banka drži vodeću tržišnu poziciju u Hrvatskoj u
aktivnostima investicijskog bankarstva, te je u segmentu Tržišta kapitala u 2013. godini
sudjelovala kao zajednički vodeći agent izdanja u izdanju obveznica RH u ukupnom
iznosu od 2,75 milijarde kuna, te 750 milijuna eura. Također banka je aranžirala niz
transakcija strukturiranog financiranja među kojima posebni značaj ima financiranje
izgradnje novog terminala Međunarodno zračne luke Zagreb, te je banka bila savjetnik
56
u svim važnijim transakcijama spajanja i preuzimanja u Hrvatskoj i na tržištima
jugoistočne Europe, posebno kao savjetnik na strani kupca u procesima privatizacije
(Godišnje izvješće Zagrebačke banke, 2013, str. 9).
Privredna banka Zagreb također pruža niz proizvoda i usluga za domaće i inozemne
klijente. Najvažnije usluge za poduzeća su: financijsko savjetovanje, strukturno
financiranje, prodaja financijskih instrumenata uz/bez obveze otkupa, analize, usluge
depozitne banke, usluge posredovanja kod kupnje i prodaje vrijednosnih papira, te
usluge skrbništva. Posljednje dvije usluge: brokerske usluge i usluge skrbništva su
namijenjena i građanima. U segmentu financijskog savjetovanja banka nudi
savjetovanje kod spajanja i preuzimanja, prodaja, privatizacija, programa organiziranog
radničkog dioničarstva, LBO i MBO transakcija, procjena vrijednosti poduzeća,
financijskog restrukturiranja, obrana od preuzimanja i poslovnih strategija, te u svim
navedenih situacijama banka također nudi usluge analize. Jedna od usluga banke je i
brokersko trgovanje na Zagrebačkoj burzi koje je moguće izvršiti na dva načina:
redovnom uslugom (telefonom) i putem PBZ Investor-a (internet trgovanje). Obje
usluge mogu se ugovoriti u bilo kojoj poslovnici PBZ-a (PBZ, Investicijsko bankarstvo,
http://www.pbz.hr/investicijsko#.U60yOXa8TkM).
Tijekom proteklih jedanaest godina Privredna banka Zagreb bila je vodeća na domaćem
tržištu izdanja vrijednosnih papira organizirajući ukupno: 198 izdanja dužničkih i
vlasničkih vrijednosnih papira za 28 hrvatskih klijenata uključujući izdanja državnih
vrijednosnih papira RH (ukupnog iznosa 73,1 milijardu kuna), municipalnih obveznica
(ukupnog iznosa 255,2 milijuna kuna), korporativnih obveznica (ukupnog iznosa 4,2
milijarde kuna), komercijalnih zapisa (ukupnog iznosa 5,1 milijardi kuna) i javnih
ponuda (ukupnog iznosa 287 milijuna kuna). U okviru skrbničkih poslova, banka je
podskrbnik za pet najvećih svjetskih skrbnika, te je prema recentnom istraživanju
Global Custodian-a potvrđena kao vodeća hrvatska skrbnička banka (Godišnje izvješće
Privredne banke Zagreb, 2013).
Erste&Steiermärkische Bank obavlja slične poslove investicijskog bankarstva kao i
prethodne dvije banke: prodaja vrijednosnih papira i strukturiranih proizvoda, trgovanje
putem „trading deskova“, brokerske usluge i investicijsko savjetovanje, izdavanje
57
vrijednosnih papira i skrbništvo (Financijska tržišta,
http://www.erstebank.hr/hr/Financijska_trzista). Od 2010. godine banka je specijalist na
dionicama poduzeća HT d.d., Ledo d.d. i AD Plastik d.d., te je specijalist za trgovinu
strukturiranim vrijednosnim papirima na Multilateralnoj trgovinskoj platformi
Zagrebačke burze. Banka je u 2011. i 2012. u ulozi zajedničkog agenta i pokrovitelja
izdanja na domaćem tržištu uspješno aranžirala dvije tranše dviju obveznice
Ministarstva financija Republike Hrvatske ukupnog nominalnog iznosa 3,5 mlrd. kuna i
1 mlrd. eura. Također je aranžirala izdanje obveznica Jadrolinije nominalnog iznosa 11
mil. eura, te izdanje vlastitih obveznica nominalnog iznosa 300 mil. kuna, čime si je
osigurala dugoročnu kunsku likvidnost za gotovinsko kreditiranje stanovništva.
Navedenim transakcijama u obje godine banka je bila vodeći aranžer dužničkih
vrijednosnih papira u RH sa 26,9% tržišnog udjela u 2011., odnosno 27,6% 2012.
godine. Prosječna vrijednost imovine pod skrbništvom u 2012. iznosila je 5,45 mlrd.
kuna, ali uz brojne fluktuacije povezane sa kretanjima na tržištu kapitala i u fondovskoj
industriji (Godišnje izvješće Erste&Steiermärkische Bank, 2012).
Raiffeisen Bank Austrija obavlja aranžiranje izdanja vlasničkih i dužničkih
vrijednosnih papira, te instrumenta novčanog tržišta, trgovanje vrijednosnim papirima i
izvedenicama na domaćem i inozemnim tržištima, savjetovanje kod spajanja/izdvajanja,
akvizicija, prodaje, preuzimanja/obrane od preuzimanja, restrukturiranja, LBO i MBO
transakcija. Banka je sudjelovala u svim izdanjima državnih obveznica, te u velikom
broju izdanja korporativnih obveznica kao i u inicijalnim javnim ponudama dionica s
tržišnim udjelom od 60% (https://www.rba.hr/wps/public-web/investicijsko-
bankarstvo).
58
5. PERSPEKTIVA RAZVOJA INVESTICIJSKOG BANKARSTVA
U HRVATSKOJ
Jedan od ograničavajućih faktora razvoja investicijskog bankarstva predstavlja
nedovoljna upoznatost građana, iako u posljednjim godinama banke ulažu velika
sredstva u promociju i približavanje usluga investicijskog bankarstva klijentima.
Rezultati istraživanja koje je provela GfK, Agencija za istraživanje tržišta 2006. godine
na građanima višeg socio-ekonomskog statusa govore da je s konceptom investicijskog
bankarstva upoznato 15% ispitanika, dok još gotovo 50% njih navodi da znaju nešto o
takvom obliku ulaganja novca. Što se tiče upoznatosti s pojmom investicijskog
bankarstva i investicijskog fonda, na pitanje da li su čuli za taj pojam i čemu on služi
47% ih je odgovorili da su čuli, ali da jako malo znaju o tome, 33% ih je čulo, ali ne
znaju ništa gotovo ništa o tome, njih 15% je dobro upoznato, dok njih 5% nikad nije
čulo za investicijsko bankarstvo ili investicijski fond. Iako sporo, marketinške kampanje
banaka imaju učinak i ipak se nazire napredak, s obzirom da je u istom istraživanju
2002. godine čak 17% ispitanika odgovorilo da nikad nije čulo za investicijsko
bankarstvo (http://limun.hr/main.aspx?id=113815).
Razvoj investicijskog bankarstva u Hrvatskoj može se promatrati i s aspekta razvoja
investicijskih i mirovinskih fondova. U okviru toga vrlo su bitni čimbenici ponude
među kojima se mogu navesti: trošak i vrijeme potrebno za osnivanje fonda, količina i
vrste distribucijskih kanala putem kojih se plasiraju udjeli, te bankarska industrija. U
Hrvatskoj je jedan od ograničavajućih činitelja daljnjeg razvoja nedovoljno razvijeno
tržište kapitala, na kojemu postoji velik broj formalnih kotacija. Iako je na Zagrebačku i
Varaždinsku burzu do srpnja 2004. godine uvršteno ukupno 568 dionica, aktivno se
trgovalo sa samo oko 200 dionica. Tržište dionica još je uvijek plitko, iako posljednjih
godina bilježi blagi rast, dok je tržište obveznica također slabo razvijeno, uz
prevladavanje državnih obveznica. Pojava mirovinskih i investicijskih fondova
pogodovala je razvoju tržišta obveznica, ponajprije državnih obveznica jer su
mirovinski fondovi obvezni 50% imovine ulagati u njih. Može se reći da se fondovi
brže prihvaćaju u zemljama gdje je stanovništvo obrazovanije, bogatije i bolje
informirano, što objašnjava i slabiju razvijenost u siromašnijim i manje razvijenim
zemljama (Jurić, 2005, pp.393-394).
59
Intenzitet i smjer razvoja investicijskih fondova ovisi o razvoju tržišta kapitala s kojim
su investicijski fondovi usko povezani, kao i o postojećoj zakonskoj regulativi. Zakon o
investicijskim fondovima iz 2005. donesen je u uvjetima koji su znatno drugačiji od
današnjih, te je jednim dijelom bio neadekvatan i ograničavajući za fondovsku
industriju u fazi razvoja. Ulaskom Hrvatske u EU, 01.07.2013. godine stupio je na
snagu novi Zakon o investicijskim fondovima koji je u potpunosti usklađen sa
direktivama EU. Ovim zakonom fondovi su podijeljeni na UCITS i alternativne
investicijske fondove, te je namjera zakona da se standardiziraju UCITS fondovi na
području EU i stvori jedinstveno tržište, uz uvjet da će se navedeno provoditi uz
restrikcije u smislu ulaganja. Pozitivne strane novog zakona su veća zaštita ulagatelja, te
strategije ulaganja koje će biti znatno bogatije i prilagođenije tržišnim uvjetima uz istu
razinu transparentnosti. Razvoj investicijskih fondova trebao bi ići u smjeru
iskorištavanja znanja koje posjeduje domaća fondovska industrija, kako bi se pronašla
odgovarajuća niša i ulagateljima ponudila paleta proizvoda i usluga u segmentu
ulaganja i upravljanja imovinom koja bi zadovoljila sve njihove potrebe (Poslovni
savjetnik, 2012).
Ovaj zakon u potpunosti otvara tržište registriranim društvima za upravljanje iz EU, što
znači da strana društva mogu s lakoćom otvarati fondove u Hrvatskoj čime će se stvoriti
veća konkurencija i potaknuti domaća društva za upravljanje fondovima na tržišno
natjecanje i poboljšanje ponude usluga svojim klijentima. Negativna strana
konkurencije je ta da strana društva mogu sredstva prikupljena u Hrvatskoj ulagati izvan
Hrvatske čime bi se iznosio domaći kapital. Također zbog opširnosti i detaljnosti
zakona njemu će se lakše i jednostavnije prilagoditi velika društva za upravljanje, dok bi
manja mogla imati problema, zbog čega se očekuje da će ulaskom velikih igrača na
tržište manji propasti. Drugi negativan utjecaj proizlazi iz mogućnosti spajanja fondova
u Hrvatskoj sa fondovima u Europi. Time bi velike banke koje upravljaju velikim
fondovima u EU jednostavno mogle pripojiti fondove iz Hrvatske, budući da je njihova
imovina znatno veća od one u Hrvatskoj. Posljedično to može dovesti do smanjenja
broja domaćih fondova, zbog dolaska konkurencije, ali i pripajanja velikim fondovima u
vlasništvu stranih banka, te se sukladno tome očekuje i smanjenja broja ljudi u
društvima za upravljanje u Hrvatskoj. Primjerice neki od novčanih fondova UniCredit
banke u čijem je vlasništvu Zagrebačka banka, mogao bi pripojiti svu imovinu ZB plus
60
fonda čija ukupna imovina je u lipnju iznosila 2,517 milijardi kuna ili bi isto mogao
napraviti neki od obvezničkih fondova Raiffeisen banke pripajajući domaći Raiffeisen
Bonds čija imovina je u lipnju iznosila 68,6 milijuna kuna. Rezultat takvih preuzimanja
bilo bi značajno smanjenje broja zaposlenih u domaćoj fondovskoj industriji, te je
prijedlog da se u Zakon o UCITS fondovima ili u Zakon o alternativnim fondovima
doda dio o osnivanju NoN-UCITS fondova kao što se napravilo u Mađarskoj. Takvi
fondovi nisu pod direktivnom EU, imaju drugačije upravljanje i lokalnog su karaktera
(http://www.poslovni.hr/burze/stize-inozemna-konkurencija-tko-ce-od-domacih-
prezivjeti-212555). Na taj način opstao bi veći dio fondova, jer u suprotnom
propadanjem fondovske industrije, propada i tržište kapitala.
Investicijsko bankarstvo u pogledu mirovinskih fondova također donosi značajne
promjene. Naime 2014. godine stupila su na snagu dva nova zakona: Zakon o obveznim
mirovinskim fondovima i Zakon o dobrovoljnim mirovinskim fondovima, koji donose
promjene u pogledu kategorija osiguranika. Članovi obveznih mirovinskih fondova koji
su u cijelosti pod upravljanjem mirovinskih društava banaka (Zagrebačka banka,
Privredna banka Zagreb, Erste&Steiermärkische Bank, Raiffeisen Bank) sada će biti
podijeljeni u tri kategorije sudionika: A, B i C. Kategorija A je najrizičnija uz najviši
očekivani dugoročni prinos, B umjereno rizična sa prinosima i rizikom kakvi su imali
postojeći mirovinski fondovi, dok je C najmanje rizična sa najmanjim prinosima.
Sukladno tome fond kategorije A u državne vrijednosnice ulaže najmanje 30% imovine,
fond B najmanje 50%, a fond C najmanje 70% imovine, dok je sa ulaganjem u dionice
situacija obrnuta: fond A u dionice smije uložiti najviše 55% imovine, fond B najviše
35%, dok fond C uopće ne smije ulagati u dionice (Novi list, http://www.pbzco-
fond.hr/news/main.aspx). Svi postojeći članovi obveznih mirovinskih fondova mogu do
21. kolovoza 2014. izabrati kategoriju fonda sukladno zakonskim ograničenjima, a
ukoliko to ne učine automatski će postati članovi fonda B kategorije
(http://www.regos.hr/default.aspx?id=2288). Voditelj Front Office-a u Hypo Alpe-
Adria Invest ističe da bi nove promjene u mirovinskom sustavu mogle imati značajniji
utjecaj na domaće financijsko tržište ukoliko bi se provela šira edukacija članova
mirovinskih fondova o prednostima koje nove kategorije mirovinskih fondova
(http://zse.hr/default.aspx?id=51492). U 2013. godini donesen je novi Zakon o
mirovinskom osiguranju (NN157/2013) koji donosi promjene koje bi mogle pridonijeti
61
jačanju sustava dobrovoljne štednje, jer se zakonom otvara mogućnost da obvezna
mirovinska društva upravljaju i dobrovoljnim mirovinskim fondom, što bi omogućilo
spajanje postojećih društva na tržištu. To bi za mirovinska društva značilo smanjenje
troškova i bolju organizaciju, te bi potaknulo razvoj dobrovoljnih fondova koji bi postali
dio marketinga obveznim fondova. S druge strane zakon donosi modernija rješenja koja
bi mogla olakšati poslovanje, ali koja donekle kompliciraju stvari što bi moglo
rezultirati skupljim poslovanjem mirovinskih društava. U 2014. godini očekuje se
usklađivanje s novim pravilima o članovima i njihovom informiranju, te se smatra da to
sa stajališta osiguranika neće donijeti značajnije razlike, ali se također očekuje
poskupljenje poslovanja mirovinskih društava
(http://svijetosiguranja.hr/hr/novosti/vjetar-u-leda-donosi-novi-zakon-o-mirovinskim-
osiguranjima,15019.html).
62
6. ZAKLJUČAK
Investicijsko bankarstvo razvilo se kao odgovor na rastuću konkurenciju nebankovnih
financijskih institucija koje su počele pružati usluge slične onima banaka. Banke
počinju proširivati svoju ponudu usluga, odmičući se od tradicionalne kreditno-
depozitne funkcije, te počinju pružati usluge ulaganja u vrijednosne papire, investiranja
u investicijske i mirovinske fondove koje one osnivaju kroz društva za upravljanje
fondovima. Na taj način banke vrše despecijalizaciju i time postaju full-servise banke ili
banke pune usluge. Investicijske banke kakve postoje u SAD-u bave se emisijama i
trgovanjem vrijednosnim papirima, te savjetovanjem kod spajanja i preuzimanja, dok su
navedene funkcije u Europi integrirane u segment investicijskog bankarstva u
postojećim bankama. Banka u segmentu investicijskog bankarstva može obavljati
dvojaku funkciju: izdavačku ili posredničku. Kod izdavačke funkcije banka sudjeluje u
primarnoj emisiji vrijednosnih papira preuzimajući na sebe rizik emisije, dok kod
posredničke funkcije obavlja poslove brokera i za to naplaćuje naknadu. Poslovi koje
banka može obavljati u okviru investicijskog bankarstva mogu se podijeliti na: poslove
primarne emisije financijskih instrumenata, izdavanje dužničkih instrumenata, poslove
spajanja i preuzimanja, brokerske poslove i investicijsko savjetovanje, te poslove
skrbništva vrijednosnica. Pojedine grupe poslova se isprepliću i nadopunjuju jedne
druge, primjerice uz brokerske poslove vežu se poslovi skrbništva za vrijednosnice
kojima se trguje. Za investicijsko bankarstvo bitna je i sama organizacija poslovanja, te
je prema tome sektor investicijskog bankarstva podijeljen na tri dijela: front, middle i
back office. Front office je dio koji se bavi poslovanjem s klijentima, middle office prati
stanje, položaj i izloženost riziku pojedinih pozicija banke pomoću posebnih indikatora,
dok back office služi kao tehnička podrška front i middle office-u. Kod same
organizacije izuzetno je bitno razdvajanje pojedinih poslovnih funkcija kako bi se
spriječile moguće zloupotrebe.
Za investicijsko bankarstvo važni su investicijski i mirovinski fondovi koji su kao
najznačajniji institucionalni ulagači zanimljivi bankama, te one osnivajući društva za
upravljanje ili mirovinska društva upravljaju fondovima sudjelujući tako na
financijskim tržištima. Investicijski fond predstavlja oblik udruživanja koji prikuplja
63
sredstva od velikog broja malih ulagača plasirajući ih zatim u diverzificirane portfelje
vrijednosnih papira. Ulaganje pojedinog fonda ovisi o obliku (otvoreni, zatvoreni), vrsti
(dionički, mješoviti, obveznički, novčani), te načinu upravljanja fond menadžera.
Ulagač sam bira fond sukladno svojim investicijskim ciljevima i riziku koji želi
preuzeti. Investicijskim fondom upravlja društvo za upravljanje investicijskim fondom,
dok mirovinskim fondom upravlja mirovinsko društvo. Svaki investicijski fond treba
imati depozitnu banku čiji je zadatak skrbništvo nad imovinom fonda i ona je neovisna
u odnosu na poslovanje fonda i društvo za upravljanje, dok je banka skrbnik depozitna
banka mirovinskog fonda.
U Republici Hrvatskoj investicijsko bankarstvo razvijalo se unutar postojećih banaka,
kao specijalizirani segment poslovanja, te kroz upravljanje investicijskim i mirovinskim
fondovima od strane banaka. Prvi osnovani investicijski fond 1999. godine u Hrvatskoj
bio je od strane Privredne banke Zagreb – PBZ Novčani fond, dok krajem 2013. godine
djeluje ukupno 112 investicijskih fondova koji upravljaju sa imovinom u vrijednosti
14,6 milijardi kuna. Najzastupljenija vrsta fondova su dionički i novčani, čiji se broj
kroz godine povećavao. Iako mlađi, daleko razvijeniji institucionalni ulagač na
hrvatskom tržištu su mirovinski fondovi koji upravljaju sa ukupnom imovinom u
vrijednosti 60,9 milijardi kuna. Banke u poslovanju fondova imaju izuzetno važnu
ulogu, upravljajući sa 91,1% imovine investicijskih fondova, 100% imovine obveznih
mirovinskih fondova i 93,7% ukupne imovine dobrovoljnih otvorenih mirovinskih
fondova. O visokoj tržišnoj dominaciji četiriju vodećih banka u Hrvatskoj: Zagrebačke
banke, Privredne banke Zagreb, Erste&Steiermärkische banke i Raiffeisen banke govori
podatak da ove banke upravljaju sa 78% imovine otvorenih investicijskih fondova,
cjelokupnim tržištem obveznih mirovinskih fondova, te sa 98,5% imovine otvorenih
dobrovoljnih mirovinskih fondova.
U strukturi ulaganja otvorenih investicijskih fondova u Hrvatskoj prevladavaju ulaganja
u vrijednosne papire i depozite koja su bila najviša 2007. godine, kada su ostvarivane
visoke vrijednosti na Zagrebačkoj burzi. Te godine samo ulaganje u dionice iznosilo je
16,4 mlrd. kuna, dok u 2013. iznosi tek 1,95 mlrd. kuna, s time da se veći dio sredstva
ulaže u inozemne, a ne u domaće dionice. Za razliku od ulaganja u dionice, ulaganje u
obveznice karakterizira visok udio sredstva uloženih na domaće tržište (83% u 2013.),
64
osim u 2008. kada je taj udio pao na 63% vjerojatno pod utjecajem globalne financijske
krize. Najveći dio sredstva koja su uložena u hrvatske obveznice bile su u one državne,
te jedan dio u korporativne, dok se u municipalne gotovo nije ulagalo. Dio sredstva koji
je uložen u inozemne obveznice povijesno je bio većim dijelom uložen u državne
obveznice, da bi u 2013. veći dio bio uložen u korporativne.
Obvezni mirovinski fondovi najveći dio sredstva usmjeravaju u domaće vrijednosne
papire i depozite, u 2013. godini to je bilo 100% u domaće kratkoročne VP i depozite u
odnosu na inozemne, 98,7% u domaće obveznice u odnosu na inozemne obveznice i
59% u domaće dionice u odnosu na inozemne dionice, dok je u strukturi ulaganja u
investicijske fondove veći dio uložen u inozemne (60,1%). Slična struktura i kod
dobrovoljnih otvorenih mirovinskih fondova, ali sa nešto višim postocima. Od ukupnog
ulaganja u obveznice čak 99,1% je uloženo u domaće, dok je od ukupnog ulaganja u
dionice 63,4% uloženo u domaće, te su cjelokupna sredstva uložena u kratkoročne VP i
depozite uložena u one domaće. Uspoređujući ulaganja u obveznice obveznih i
dobrovoljnih mirovinskih fondova, može se zaključiti da otvoreni dobrovoljni
mirovinski fondovi ulažu manje sredstava u domaće državne obveznice i više u domaće
korporativne nego što je to slučaj kod obveznih fondova, iako obje vrste fondova preko
90% ukupnih sredstva uloženih u obveznice ulažu u one domaće državne.
Analizirajući investicijsko bankarstvo u četiri vodeće banke u Hrvatskoj zaključuje se
da najveći portfelj vrijednosnih papira ima Zagrebačka banka (9,9 mlrd. kuna), iako
najvišu vrijednost portfelja kao udjela u aktivi ima Raiffeisen banka (13%), dok je udio
ukupnog portfelja svih banaka u ukupnoj aktivi 9,9%.
Sve vodeće banke investicijsko bankarstvo imaju organizirano unutar posebnih sektora
u banci u okviru kojih obavljaju sve poslove investicijskog bankarstva: od primarne i
sekundarne emisije, brokerskih poslova i poslova skrbništva, do poslova spajanja i
preuzimanja, te savjetovanje kod takve vrste poslova. Uz ove poslove banke veliku
važnost posvećuju upravljaju investicijskim i mirovinskim fondovima. Najvećim
brojem investicijskih fondova, sa njih osam upravlja Zagrebačka banka koja prednjači
sa veličinom imovine fondova u svim vrstama fondova osim u obvezničkim, gdje
prednjači Erste&Steiermärkische banka.
65
Na dan 12.06.2014. četiri vodeće banke upravljale su sa 79,1% ukupne imovine
dioničkih fondova u Hrvatskoj, 84,06% ukupne imovine mješovitih fondova, 86%
ukupne imovine novčanih fondova, te sa čak 94,6% ukupne imovine obvezničkih
fondova. Dionički fondovi ostvaruju značajne gubitke, izuzev onih Zagrebačke banke,
dok ostale vrste fondova uglavnom ostvaruju dobitke. Prosječni godišnji prinos za
dioničke fondove kreće se u rasponu od -8,89 do 6,09%, za mješovite od 2,92 do 3,07%,
obvezničke 2,19 do 4,41%, te za novčane od 1,71 do 5,32%. Treba imati na umu da ovi
prinosi nisu konačni, tj. da ne uključuju ulazne i izlazne naknade. Za navedene banke
ulazne naknade iznose 0%, osim za fond ZB europlus, dok izlazne naknade iznose do
najviše 3% ovisno o vrsti fonda, razdoblju povlačenja novca i banci.
Analizirajući mirovinske fondove pod upravljanjem četiriju vodećih banaka, uočava se
da svaka od navedenih banaka upravlja sa po jednim obveznim mirovinskim fondom, te
da ukupno upravljaju sa 100% imovine obveznih mirovinskih fondova u Hrvatskoj.
Njihov prosječni godišnji prinos kretao se od 4,96 do 5,92%, dok je prosječni godišnji
prinos dobrovoljnih otvorenih mirovinskih fondova bio viši i kretao se od 5,56 do
7,97% ovisno o vrsti fonda. Vodeći obvezni mirovinski fondovi su AZ fond kojim
upravljaju Allianz i Zagrebačka banka sa udjelom od 40,2%, te Raiffeisen OMF sa
udjelom od 30,4% u ukupnoj imovini obveznih mirovinskih fondova. Obvezni fondovi
upravljaju sa više od 58 mlrd. kuna, dok dobrovoljni upravljaju sa tek nešto više od 2
mlrd. kuna. Na tržištu dobrovoljnih fondova najveći udio opet zauzimaju fondovi AZ-a
(ukupno 54,9% ), dok je drugi Raiffeisen DMF sa 34,6%. Privredna banka Zagreb ne
upravlja sa niti jednim dobrovoljnim fondom.
Može se zaključiti da je Zagrebačka banka apsolutni lider kako na tržištu investicijskih,
tako i na tržištu mirovinskih fondova, uz što ima i najvišu vrijednost portfelja
vrijednosnih papira. Velika imovina pod upravljanjem i nova promjena zakonodavnog
okvira vezanog uz fondove koji pogoduje spajanju fondova i dolasku stranih fondova u
Hrvatsku, vjerojatno će potaknuti strane bankarske grupacije u čijem su vlasništvu naše
vodeće banke da pripoje hrvatske fondove njihovim matičnim, što bi rezultiralo
smanjenjem broja fondova u Hrvatskoj kao i njihovih zaposlenih, te mogućim
propadanjem fondovske industrije.
66
Fondovska industrija u Hrvatskoj trenutno se nalazi u fazi stabilizacije, što nije loše s
obzirom na činjenicu da se Hrvatska nalazi u dugogodišnjoj recesiji. Iako su prinosi na
tržištima kapitala visoki ulagači to još uvijek nisu prepoznali, vjerojatno iz nepovjerenja
prema fondovskoj industriji koje je uzrokovano krahom dioničkih fondova u vrijeme
krize. Daljnji razvoj investicijskih fondova teško je predvidjeti s obzirom da on ovisi o
mnogim činiteljima, iako bi se njihov razvoj trebao poticati uz uvjet da investicijski
fondovi provode aktivniju politiku sa većim ulaganjem u dionice hrvatskih poduzeća,
ali i sa većim ulaganjem u hrvatske vrijednosne papire, što bi u konačnici dovelo do
jačanja hrvatskog tržišta kapitala.
S druge strane mirovinski fondovi držali su gotovo 70 posto svoje imovine u hrvatskim
državnim obveznicama, iako je minimalni zakonski limit bio 50 posto, čime nisu bili
aktivno uključeni u financiranje projekata u realnom sektoru. Donošenjem novog
zakona i triju kategorija obveznih mirovinskih fondova omogućit će se veća ulaganja u
izdanja dionica kao i u infrastrukturne projekte kroz ulaganja u dužničke ili vlasničke
vrijednosne papire. Također u Hrvatskoj postoji ideja o mogućnosti nacionalizacije
drugog mirovinskog stupa, čime bi se ukinuo drugi mirovinski stup, tj. bio bi pripojen
prvom mirovinskom stupu. Same posljedice takvog poteza teško je predvidjeti, ali one
bi mogle biti pozitivne ako bi se time omogućila održivost mirovinskog sustava.
Suočavajući se sa problemom konstantnog pada nataliteta i radno aktivnog stanovništva
u Hrvatskoj potrebno je osigurati dugoročnu održivost mirovinskog sustava kroz
racionalno upravljanje fondovima osiguravajući dugoročnu sigurnost sredstva, ali i
kroz povećanje broja zaposlenih građana.
67
LITERATURA
1) KNJIGE
1. Alajbeg D., Bubaš Z. 2001, Vodič kroz hrvatsko tržište kapitala za građane, Institut
za javne financije, Zagreb
2. Bodi, Z., Kane, A., Marcus, A. 2006, Počela ulaganja, MATE d.o.o. Zagreb,
Zagreb
3. Gregurek M., Vidaković N. 2011, Bankarsko poslovanje, RRiF Plus, Zagreb
4. Klačmer Čalopa M., Cingula M. 2009, Financijske institucije i tržišta kapitala,
TIVA Tiskara Varaždin, Varaždin
5. Leko, V. 2004, Financijske institucije i tržišta I, Ekonomski fakultet Zagreb i
Mikrorad, Zagreb
6. Leko V. 2008, Financijske institucije i tržišta, Ekonomski fakultet Zagreb i
Mikrorad, Zagreb
7. Mishkin F.S., Eakins S.G. 2005, Financijska tržišta i institucije, 4. izdanje, MATE
d.o.o. Zagreb, Zagreb
8. Orsag S. 1997, Financiranje emisijom vrijednosnih papira, RIFIN, Zagreb
9. Prga, I., Stojanović, A., Šverko, I., Škember, A., Živković Matijević, Z., Krišto, J.
2011, Upravljanje institucionalnim investitorima, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb
10. Rose, P.S. 2003, Menadžment komercijalnih banaka, MATE d.o.o. Zagreb, Zagreb
11. Saunders A., Millon Cornett M. 2006, Financijska tržišta i institucije, drugo izdanje,
Poslovni dnevnik MASMEDIA, Zagreb
12. Zelenika, R. 2011, Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela,
5. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, IQ plus, Kastav
2) ČLANCI
13. Jurić, D. 2005, 'Perspektiva razvoja investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj',
Zbornik Financijska teorija i praksa, vol.29, no.4, pp. 385-398
68
14. Jurić, D. 2008, 'Položaj depozitne banke u odnosu na društvo za upravljanje i
investicijski fond', Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol.29, no.2, pp.
1009-1031
15. Morić Milovanović, B., Galetić, F. 2006, 'Otvoreni investicijski fondovi u
Hrvatskoj', Financijska teorija i praksa, vol.30, no.1, pp. 79-91
3) OSTALI IZVORI
16. Erste&Steiermärkische Bank d.d., 2013, Godišnje izvješće 2012., pregledano:
25.06.2014.,
http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0CBk
QFjAA&url=http%3A%2F%2Fwww.erstebank.hr%2Fhr%2FDownloads%2F28abb
852-dbc3-40af-8478-8d33d3878793.pdf&ei=fjitU7TXH-
OGywO99IDoCg&usg=AFQjCNGnlsOBvSJMxzS5vC4tDNlCTK3QHA&sig2=Xh
r5v7tOMulgxzpDo775JQ&bvm=bv.69837884,d.bGQ).
17. Erste&Steiermärkische Bank d.d., Financijska tržišta, pregledano: 25.06.2014.,
http://www.erstebank.hr/hr/Financijska_trzista
18. Finance Maps of World, 2014, Top 10 Investment Banks, pregledano: 02.06.2014.
http://finance.mapsofworld.com/investment/banks/top-10-bank.html
19. HANFA, 2014, Broj investicijskih fondova, pregledano: 22.06.2014.,
http://www.hanfa.hr/getfile/40008/B-01_broj_IF.xls
20. HANFA, 2014, Broj mirovinskih fondova, pregledano: 08.06.2014.,
http://www.hanfa.hr/getfile/40018/C-01_broj_MF.xls
21. HANFA, 2014, Članstvo u mirovinskim fondovima, pregledano: 12.06.2014.
http://www.hanfa.hr/getfile/40019/C-02_clanstvo_MF.xls
22. HANFA, 2014, Mirovinski fondovi i mirovinska društva,
http://www.hanfa.hr/getfile/39367/Mirovinski%20fondovi%20i%20mirovinska%20
dru%C5%A1tva.pdf, pregledano online: 13.06.2014.
23. HANFA, 2014, Registar mirovinskih fondova, pregledano: 06.06.2014.,
http://www.hanfa.hr/registar/28/?csrf_token=70c2301222be5042815aaac5162885c6
a8aa16e0.3f97c3a5-
69
aca4c454abbcae310e8380f42c201d3b4aae05c6®isterId=28&searchquery=&ord
erBy=MIRFONDVRSTA
24. HANFA, 2014, Neto imovina investicijskih fondova, pregledano: 10.04.2014.,
http://www.hanfa.hr/getfile/40010/B-02_neto_imovina_IF.xls
25. HANFA, 2014, Neto imovina mirovinskih fondova, pregledano: 08.06.2014.,
http://www.hanfa.hr/getfile/40020/C-03_neto_imovina_MF.xls
26. HANFA, 2014, Neto imovina UCITS fondova, pregledano: 12.04.2014.,
http://www.hanfa.hr/getfile/40016/B-08_neto_imovina_OIF.xls
27. HANFA, 2014, Revidirani pojedinačni podaci subjekata nadzora, pregledano:
20.08.2014., http://www.hanfa.hr/HR/nav/106/statistika.html#section1
28. HANFA, 2014, Struktura ulaganja UCITS fondova, pregledano: 12.04.2014.,
http://www.hanfa.hr/getfile/40011/B-03_str_ulaganja_ukupno_JP.xls,
29. HANFA, 2014, Struktura ulaganja ukupne imovine obveznih mirovinskih fondova,
pregledano: 30.04.2014., www.hanfa.hr/getfile/40021/C-04_struktura_OMF.xls
30. HANFA, 2014, Struktura ulaganja ukupne imovine otvorenih dobrovoljnih
mirovinskih fondova, pregledano: 30.04.2014., www.hanfa.hr/getfile/40022/C-
05_struktura_ODMF.xls
31. Hrvatska narodna banka, 2013, Bilten o bankama, broj 26, kolovoz 2013,
pregledano: 22.06.2014., http://www.hnb.hr/publikac/bilten-o-bankama/hbilten-o-
bankama-26.pdf
32. Investicijsko bankarstvo, 2000, pregledano: 20.04.2014., ,
http://burza.com.hr/novac/burza/2000/11/001102-investicijsko-bankarstvo/
33. Jelić, N n.d., Velika mirovinska laž, Globus, pregledano: 16.06.2014.,
http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/velika-mirovinska-laz
34. Korda, Z, 2014, Zarada „mirovinaca“ 4,46 posto, a 70 posto imovine u
obveznicama, http://www.tportal.hr/vijesti/biznis/310577/Zarada-mirovinaca-4-46-
posto-a-70-posto-imovine-u-obveznicama.html, pregledano: 21.08.2014.
35. Novi list, 2014, Znate li u koju ćete kategoriju mirovinskog fonda?, pregledano:
20.06.2014. http://www.pbzco-fond.hr/news/main.aspx
36. PBZ Invest, PZB Investicijski fondovi, pregledano: 11.06.2014.,
http://www.pbzinvest.hr/main.aspx?id=42770
70
37. Poslovni savjetnik, 2012, Kako će se domaća fondovska industrija nositi sa novim
Zakonom o investicijskim fondovima, pregledano: 10.06.2014.,
http://www.poslovni-savjetnik.com/analize-i-komentari/financije/kako-ce-se-
domaca-fondovska-industrija-nositi-sa-novim-zakonom-o-inves
38. Privredna banka Zagreb d.d., 2014, Godišnje izvješće 2013., pregledano:
25.06.2014.,
http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=0CCE
QFjAB&url=http%3A%2F%2Fwww.pbz.hr%2Flgs.axd%3Ft%3D16%26id%3D362
03&ei=kC2tU-
LsLq2O4gSaxICIDg&usg=AFQjCNFRbkfyz0JBbMdvyZ6ZNLE7BAnt2A&sig2=
Qe742bxo0JSIUwCvaGgh0w&bvm=bv.69837884,d.bGE).
39. Privredna banka Zagreb d.d., Investicijsko bankarstvo, pregledano: 26.06.2014.,
http://www.pbz.hr/investicijsko#.U60yOXa8TkM
40. Proširena tečajnica mirovinskih fondova, 2014, pregledano: 13.06.2014.,
http://www.hrportfolio.hr/hr/fondovi/fondovi_2_0_0_2/|Mirovinski_fondovi|Pro-
shirena_te-ccajnica_mirovinskih_fondova||
41. Proširena tečajnica otvorenih investicijskih fondova, 2014, pregledano: 12.06.2014.,
http://www.hrportfolio.hr/hr/fondovi/fondovi_1_5_0_1/|Otvoreni_fondovi|Pro-
shirena_te-ccajnica||
42. Raiffeisen Bank Austria d.d., Investicijsko bankarstvo, pregledano: 26.06.2014.,
https://www.rba.hr/wps/public-web/investicijsko-bankarstvo
43. Središnji registar osiguranika, 2014, Od 20. svibnja 2014. na prijemnim mjestima
REGOS-a u poslovnicama FINA-e omogućen je izbor kategorije obveznih
mirovinskih fondova, pregledano: 20.06.2014.,
http://www.regos.hr/default.aspx?id=2288
44. Udruženje društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih
osiguravajućih društava, 2011, Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj, Zagreb,
pregledano: 09.06.2014., http://www.azfond.hr/doc/Mirovinska%20reforma.pdf
45. Zagrebačka banka, 2014, Godišnje izvješće 2013., pregledano: 26.06.2014.,
http://www.zaba.hr/home/wps/wcm/connect/d56b0b53-0835-4fa4-8029-
4198a0010a82/ZABA-Godisnje_izvjesce-31-12-2013.pdf?MOD=AJPERES, p.9
71
46. Zagrebačka banka, Investicijsko bankarstvo – ZABA IB, pregledano online:
25.06.2014.,
http://www.zaba.hr/home/wps/wcm/connect/zaba_hr/zabapublic/investicijsko+bank
arstvo/zaba+ib/opis
47. Zagrebačka burza, Održan šesti okrugli stol Akademije Zagrebačke burze,
pregledano: 26.06.2014., http://zse.hr/default.aspx?id=51492
48. Zakon o alternativnim investicijskim fondovima, pregledano: 22.06.2014.,
http://www.zakon.hr/z/565/Zakon-o-alternativnim-investicijskim-fondovima, NN
16/13
49. Zakon o investicijskim fondovima, pregledano: 22.06.2014.,
http://www.zakon.hr/z/366/Zakon-o-investicijskim-fondovima, NN 150/05
50. Zakon o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom, pregledano:
22.06.2014., http://www.zakon.hr/z/564/Zakon-o-otvorenim-investicijskim-
fondovima-s-javnom-ponudom, NN 16/13
51. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, O investicijskim fondovima, pregledano:
26.06.2014., http://www.mirovinsko.hr/print.aspx?id=119
52. http://www.banka.hr/projekti/analiza-mirovinskog-sustava/pojmovnik, pregledano:
26.06.2014.
53. Stiže inozemna konkurencija, tko će od domaćih preživjeti?, Poslovni dnevnik,
pregledano: 25.06.2014.http://www.poslovni.hr/mobile/burze/stize-inozemna-
konkurencija-tko-ce-od-domacih-prezivjeti-212555
54. GfK: 15 posto građana dobro zna što su investicijski fondovi i investicijsko
bankarstvo, 2007, pregledano: 26.06.2014., http://limun.hr/main.aspx?id=113815
55. Svijet osiguranja, 2014, Vjetar u leđa donosi novi Zakon o mirovinskim
osiguranjima, pregledano: 27.06.2014., http://svijetosiguranja.hr/hr/novosti/vjetar-u-
leda-donosi-novi-zakon-o-mirovinskim-osiguranjima,15019.html
72
POPIS TABLICA
Redni
broj Naslov Stranica
1. Broj i neto imovina investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju
od 1999. do 2013. godine
25
2. Broj i neto imovina mirovinskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju
od 2002. do 2013. godine
29
3. Nominalni prinosi obveznih mirovinskih fondova u razdoblju od
2009. do 2013. godine (u postocima)
30
4. Nominalni prinosi dobrovoljnih otvorenih mirovinskih fondova u
razdoblju od 2009. do 2013. godine (u postocima)
31
5. Promjena neto imovine otvorenih investicijskih fondova po
društvima za upravljanje u 2013. godini i udio u ukupnoj neto
imovini po godinama (u tisućama kuna)
37
6. Struktura ulaganja otvorenih investicijskih fondova s javnom
ponudom prema vrsti imovine u razdoblju od 2006. do 2013.
godine (u milijunima kuna)
39
7. Udio ulaganja u domaće i inozemne državne, municipalne i
korporativne obveznice u ukupnim ulaganjima u obveznice
otvorenih investicijskih fondova u razdoblju od 2006. do 2013.
godine (u postocima)
43
8. Struktura ulaganja obveznih mirovinskih fondova prema vrsti
ulaganja od 2006. do 2013. godine (u postocima)
44
9. Struktura ulaganja otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova
prema vrsti ulaganja od 2006. do 2013. godine (u postocima)
45
10. Udio ulaganja u domaće i inozemne državne, municipalne i
korporativne obveznice u ukupnim ulaganjima u obveznice
obveznih mirovinskih fondova u razdoblju od 2006. do 2013.
godine (u postocima)
46
73
11. Udio ulaganja u domaće i inozemne državne, municipalne i
korporativne obveznice u ukupnim ulaganjima u obveznice
otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova u razdoblju od 2006.
do 2013. godine (u postocima)
47
12. Prinosi i imovina dioničkih fondova vodećih banaka u 2014.
godini
49
13. Prinosi i imovina mješovitih fondova vodećih banaka u 2014.
godini
50
14. Prinosi i imovina obvezničkih fondova vodećih banaka u 2014.
godini
50
15. Prinosi i imovina novčanih fondova vodećih banaka u 2014. godini 51
16. Prinosi i imovina obveznih mirovinskih fondova vodećih banaka u
2014. godini
53
17. Prinosi i imovina dobrovoljnih otvorenih mirovinskih fondova
vodećih banaka u 2014. godini
54
74
POPIS GRAFIKONA
Redni
broj Naslov Stranica
1. Broj investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju od 1999. do
2013. godine
26
2. Struktura otvorenih investicijskih fondova u ukupnom broju prema
vrsti u 2003. i 2013. godini
27
3. Neto imovina investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju od
1999. do 2013. godine, u tisućama kuna
28
4. Udio u neto imovini otvorenih investicijskih fondova po društvima
za upravljanje u 2013. godini
38
5. Struktura ulaganja otvorenih investicijskih fondova s javnom
ponudom prema vrsti imovine u razdoblju od 2006. do 2013.
godine
40
6. Udio ulaganja u domaće i inozemne dionice u ukupnim ulaganjima
u dionice otvorenih investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju
od 2006. do 2013. godine
41
7. Udio ulaganja u domaće i inozemne obveznice u ukupnim
ulaganjima u obveznice otvorenih investicijskih fondova u
Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do 2013. godine
42
8. Visina portfelja vrijednosnih papira i ukupne aktive vodećih
banaka u Hrvatskoj u 2012. godini ( u milijardama kuna)
48
75
POPIS SHEMA
Redni
broj Naslov Stranica
1. Poslovi investicijskog bankarstva 9
2. Klasifikacija investicijskih fondova u Hrvatskoj od 01.07.2013.
godine
33
3. Djelatnosti društva za upravljanje UCITS fondovima 34
76
top related