Šta se zapravo događa sa prečišćavanjem zrenjaninske vode? · 2019. 9. 23. · kanalizacija“...
Post on 04-Nov-2020
0 Views
Preview:
TRANSCRIPT
Razlozi dolaska kineskog
proizvođača guma
Pored Zrenjanina na 100
hektara zemlje koje je dobio od
grada, kineski proizvođač
automobilskih guma Šandong
Linglong će izgraditi fabriku
vrednu skoro milijardu evra.
Više na strani 4.
Koliko mesečno plaćamo
dažbine?
U režimskim medijima često
imamo priliku da čujemo kako
je stanje u Srbiji baš onakvo,
kakvo bi verovatno svaki
građanin poželeo da bude. Šta
je od toga istina? Više na
strani 7.
Šta se zapravo događa sa
prečišćavanjem zrenjaninske
vode?
Krajem decembra prošle godine, kada je postrojenje za
prečišćavanje vode pušteno u probni rad, ni na kraj pameti nam nije bilo
da ni pola godine nakon toga nećemo znati ništa o tome kada će Zrenjanin
konačno dobiti čistu vodu.
Preko portala Grada Zrenjanina i ostalih medija tri meseca od
puštanja u probni rad saznali smo da je tada dobijena „sanitarna saglasnost
za korišćenje Fabrike“. Pošto nikada nije objašnjeno šta to tačno znači
važno je reći da je to samo jedna od saglasnosti koja je davno trebalao da
bude ishodovana i kao takva za građane nema nikakva praktičan značaj.
Više o tome šta se zapravo događa sa vodom u Zrenjaninu i o
razlozima za sadašnje stanje možete pročitati na strani 2.
Šta se zapravo događa sa prečišćavanjem
zrenjaniske vode? Krajem decembra prošle godine, kada je
postrojenje za prečišćavanje vode pušteno u probni
rad, ni na kraj pameti nam nije bilo da ni pola godine
nakon toga nećemo znati ništa o tome kada će
Zrenjanin konačno dobiti čistu vodu.
Preko portala Grada Zrenjanina i ostalih
medija tri meseca od puštanja u probni rad saznali
smo da je tada dobijena „sanitarna saglasnost za
korišćenje Fabrike“. Pošto nikada nije objašnjeno šta
to tačno znači važno je reći da je to samo jedna od
saglasnosti koja je davno trebalao da bude
ishodovana i kao takva za građane nema nikakva
praktičan značaj.
Sa druge strane o onome što je važno ni dan
danas nemamo nikakve informacije, pa možemo da
zaključimo da smo od čiste vode još uvek daleko. Ne
znamo ništa o mešovitoj komisiji, mešovitoj jer
članovi treba da budu predstavnici i grada i izvršioca
usluge prečišćavanja vode, koja treba da isprati
puštanje u rad postrojenja. O toj komisiji ne znamo
ništa zbog jednog od 3 razloga:
1. Nije došlo vreme da se ona formira, jer
postrojenje nije spremno ili kvalitet vode nije
takav da može da se pusti u rad.
2. Grad nije zainteresovan za puštanje u rad
postrojenja tj. usluge prečišćavanja koju je
sam naručio.
3. Komisija je formirana ali se imena kriju od
javnosti. Ovo bi značilo da se postrojenje iz
nekog razloga pušta u rad tajno.
Zašto nam je ova komisija važna? Zato što treba
da isprati merenja parametara koji su ugovorom o
prečišćavanju vode definisani. Između ostalog to je
istovremeno merenje kvaliteta prečišćene vode uz
merenje kapaciteta postrojenja. Podsećamo da je naš
predlog, kroz inicijativu „Zajedno za vodu“, da u
ime grada, jedan član komisije bude
profesor Božo Dalmacija. Reč je o
najeminetnijem stručnjaku iz ove oblasti.
Na ovaj predlog od decembra niko nije
odgovorio.
Građani Zrenjanina plaćaju doradu
postrojenja za prečišćavanje vode Odlukom Skupštine grada na vanrednoj sednici,
glasovima SNS-a i partnera, odlučeno je da grad našim
parama, dakle parama svih Zrenjaninaca, plati doradu
postrojenja za prečišćavanje vode. Citat iz odluke: “U
okviru subvencije za vodosnabdevanje JKP „Vodovod i
kanalizacija“ treba da izvrši uplatu za uslugu
prečišćavanja pitke vode, a koja se odnosi na zamenu
opreme postrojenja ”. Ovim je grubo prekšen ugovor koji
je potpisan još početkom 2015, a koji je u ime grada
potpisao vodovod i kojim je definisano da izvođač usluge
prečišćavanja sam, znači svojim sredstvima, treba da
izgradi i održava u funkciji postrojenje sve dok traje
ugovor.
Tokom probnog perioda, izvođača usluge
prečišćavanja vode Synertek d.o.o. iznenadila je
zrenjaninska voda odnosno zaprljanost filtera, a
ugovorom su se obavezali da samo tu i takvu vodu treba
da prečiste. Pošto očigledno to nisu u stanju, probni rad tj.
prečišćavanje je zaustavljeno bez ijednog zvančnog
merenja dok se postrojenje ne doradi. Međutim, umesto
da tu doradu urade svojim parama kako je ugovorom
definisano, gradska vlast je odlučila da se to uradi parama
svih nas Zrenjaninaca. Odlučeno je da se
Synerteku pokloni 67 miliona dinara da
doradi postrojenje.
Do sada smo mogli da vidimo nezainteresovanost
grada za obaveze iz ugovora koje se neispunjavaju, a tiču
se velikog kašnjenja, neiformisanosti ili bolje reći
dezinformisanosti u vezi izgradnje i puštanja u rad
postrojenja za prečišćavanje vode. To nam je dalo povoda
da posumnjamo da se interesi gradske vlasti ne poklapaju
sa interesima koji su potpisani. Sada možemo jasno da
vidimo da je usvojena odluka potpuno u suprotnosti sa
raspisanim tenderom koji su sami napisali i potpisanim
ugovorom.
Zašto plaćamo AOFI garancije ? Izvođač usluge prečišćavanja vode je zahtevao
garanciju da će usluga prečišćavanja vode biti plaćena.
Ovde nije ništa sporno. Međutim, obaveze grada prema
konzorcijumu koji prečićava vodu počinju onda kada
poteče čista voda tj. kada se to zvanično potvrdi.
Bez obzira na to grad je ovu garanciju za plaćanje
usluge pribavio od Agencije za osiguranje i finansiranje
izvoza (AOFI) još pre 4 godine. Ova garancija je sve nas
Zrenjanince godišnje koštala 6,7 miliona dinara i taj
novac je svake godine predviđen budžetom grada iako
čista voda nije bila ni na vidiku. Bezuspešno smo
Skupštinu grada nekoliko puta pokušali da ubedimo o
obustavi plaćanja AOFI garancije, podsećajući da
obaveze proizilaze tek kada poteče čista voda. Sredinom
prošle godine sama Agencija je odlučila da obustavi
naplatu pošto su uvideli da im se plaća nešto što nema
smisla.
To, međutim, nije moglo da spreči veliku želju
gradske vlasti da se ta garancija ipak plaća. Na sednici
Skupštine grada 27. marta ove godine odlučeno je da se
garancija plaća i ove godine, ali sada ne više 6,7 miliona
dianara nego 9,7 milona dinara godišnje.
Zaista nije jasna logika da se plaća nešto što ne
postoji, a to je garancija za naplatu usluge prečišćavanja
vode koje nema. Kao što smo rekli, garancija nije sporna,
ali mi prvo treba da vidimo hoće li uopšte te čiste
vode biti. Sudeći po probnom puštanju u rad ona nije ni
najamnje izvesna.
Razlozi dolaska kineskog proizvođača guma
Pored Zrenjanina na 100 hektara zemlje koje je
dobio od grada, kineski proizvođač automobilskih guma
Šandong Linglong će izgraditi fabriku vrednu skoro
milijardu evra. Važno je napomenuti da se radi o
investiciji u proizvodnju, a ne u Zrenjanin. Od te
investicije grad će imati 1.200 novih radnih mesta, a u
gradsku kasu će se slivati novac od nekih lokalnih taksi
uključujući i porez na zarade. Koliko će ova investicija
uticati na dolazak dugih sličnih i na investiranje u putnu
infrastrukturu još uvek ne možemo da procenimo.
Da bismo bolje razumeli razloge dolaska
kineskog proizvođača guma važno je da znamo da motiv
dolaska stranih kompanija nije razvijenje domaće
privrede. Motor razvoja privrede su uvek domaća
preduzeća. Motiv dolaska stranih kompanija treba tražiti
u sledećim činjenicama:
• Srbija je na glasu da je država jeftine radne
snage kojoj cenom rada konkuriše samo nekoliko
najsiromašnijih zemalja Evrope. Strani investitori nikada
neće ponuditi plate koje su iznad proseka. Naprotiv,
obično će to biti plate koje su bliže zakonskom
minimalcu. Imamo, recimo, slučaj očigledno pogrešne
procene pompezno najavljivane kompanije Yazaki u
Šapcu, koja posle godinu dana nije uspela da zaposli
planirani broj radnika jer je ponudila platu od 25.000
dinara.
• Ne smemo zaboraviti da je politika države
subvencionisanje novih radnih mesta. Za svako novo
radno mesto dobijaju se novčane subvencije u iznosu od
nekoliko godišnjih plata, plaćene državnim novcem što je
ustvari novcem svakog od nas. Imamo slučaj kompanije
Yura u Leskovcu koja je to iskoristila i rešila da preseli
deo proizvodnje u Albaniju i zatvori ta nova
subvencionisana radna mesta posle 5 godina, a to je ubrzo
nakon što su ove subvencije na radna mesta potrošene.
• Nisu zanemarljivi i uslovi koji se tiču dobijanja
zemljišta, nepostojanja ekoloških normi i strogih zahteva
zaštite životne sredine koje treba zadovoljiti.
Zbog strožih ekoloških normi u Kini
proizvođači gume i plastike sele proizvodnju
u zemlje sa manjim ekološkim zahtevima
među kojima je Srbija
Ako zanemarimo male plate i subvencije upravo
segment zaštite životne sredine nama Zrenjanincima treba
da bude posebno interesantan. Pre nešto više od godinu
dana Ministarstvo životne sredine Narodne Republike
Kine odlučilo je da uvede strožije ekološke norme zbog
narastajućeg zagađenja vazduha. Ovim normama su
posebno pogođene provincije Činlin, Džidženg i
Šandong. Najveći zagađivači su proizvođači plastike i
guma. Tamošnji proizvođači guma su zbog poskupljenja
proizvodnje rešili da proizvodnju izmeste u države sa
manjim ekološkim zahtevima. Posle godinu dana traganja
Šandong Linglong našao je da je baš „Srbija u Evropi
najpogodnija za njihovu proizvodnju“.
Mi u Pokretu DJB smo prilično zabrinuti jer više
od 10 godina nismo u stanju da se izborimo sa kafilerijom,
stanovnici Lukućeva ne mogu da se izbore sa Vinexom, a
dolazi nam fabrika koja vazduh može da zagađuje mnogo
kompleksnije i intenzivnije.
Šta od dokumentacije o zaštiti životne
sredine treba da ima kineski proizvođač
guma? Nakon prvih najava dolaska kineske fabrike
guma Pokret DJB je upozoravao da će jedan od glavnih
problema biti problem ekologije, a poučeni iskustvom
nerešavanja manjih sličnih problema sa kafilerijom i
Vinexom.
Krajem marta postavljen je kamen temeljac
buduće fabrike. Ubrzo nakon toga u saopštenjima
Građanskog preokreta i nekih portala mogli smo da
pročitamo da investitor nema Studiju o proceni uticaja na
životnu sredinu. Umesto demanta usledila su objašnjenja
da je sve po zakonu, te da uticaja na životnu sredinu neće
biti iz čega možemo da zaklučimo da studija nije ni
potrebna.
Uzmajući u obzir da je izgradnja počela,
investitor bi po Zakonu o izgradnji morao da ima
najamnje: generalni projekat, idejno rešenje, idejni
projekat i projekat za građevinsku dozvolu. Prvi
dokument u kome bi morala da se nađe procena uticaja na
životnu sredinu je baš prvi od navedenih - generalni
projekat.
Procenu o potrebi i obimu Studije u oticaju na životnu
sredinu ne radi investotor već nadležno ministarstvo tj.
Ministarstvo zaštite životne sredine. Po zakonu pre
početka ili u toku izrade projektne dokumentacije ovom
ministarstvu morao bi da se podnese Zahtev o potrebi
procene uticaja na životnu sredinu. Nakon podnošenja,
nadležni organ bi trebalo da izda pismeno rešenje o tome
da li je studija potrebna i ako jeste šta sve ona treba da se
sadrži.
Dakle, investitor bi do sada svakako morao da
imao ovo rešenje, a ako u rešenju stoji da je studija
potrebna, morao bi da ima i studiju koju je sačinilo
ovlašćeno pravno lice.
Važno je, takođe, znati da nadležni organ koji
izdaje rešenje ima zakonsku obavezu da o svojim
odlukama obavesti javnost putem najmanje jednog
lokalnog lista. I to po Zakonu o proceni uticaja na životnu
sredinu (član 29). Možda nam je promaklo, ali mi se ne
sećamo da smo igde pročitali nešto o tome.
Farmaceutska delatnost u Zrenjaninu
korporativni monopol Farmaceutskom delatnošću kojom se bavila javna
ustanova „Apoteke Zrenjanin“ od sada se u Zrenajninu
bavi firma“ Apoteka Janković“. Svi objekti, a ima ih
ukupno 32, ugovorom o koncesiji predati su na
upravljanje novosadskoj firmi na period od 15 godina.
“Apoteka Janković” pobedila je na tenderu koji je
raspisan 16. novembra 2018.
Osnovni razlog zbog kojeg je doneta odluka da se
upravljanje i obavljanje farmaceutske delatnosti dodeli
kocesionaru je nelikvidnost i loše poslovanje ove javne
ustanove.
Ako novom rukovodstvu pođe za rukom da uz
sve preuzete obaveze posluje sa dobitkom, možemo
zaklučiti da je bilo potrebno samo uvesti red. To smo već
imali. Najbolji primer je NIS koji je bio dugogodišnji
gubitaš sve dok je njime upravljala država, a postao je
veoma profitabilan čim je prodat ruskoj kompaniji. Dakle,
u tom slučaju radilo bi se samo o nestručnosti, neznanju i
nedomaćinskom ponašanju prethodnog rukovodstva.
Činjenica je da javnu ustanovu „Apoteke
Zrenjanin“ nikada nisu vodili najbolji. Kao sve javne
ustanove i javna preduzeća i ova ustanova je uvek bila
partijski plen. Rukovodstvo je sve do 2012. birano iz
redova nosilaca struke. Nakon dolaska SNS-a na vlast, za
direktora je bio postavljen ekonomista, a zatim zubar.
Zbog ovog drugog čak je morao da se menja osnivački
akti i statut.
Međutim, ako hoćemo da budemo krajnje iskreni
postoje objektivne okolnosti koje su znatno umanjile
tržišnu konkurentnost “Apoteke Zrenjanin”. Nabavka
lekova putem tendera bila je obaveza samo za gradsku
apoteku, a ne i za privatne koje mogu da se snabdevaju
diskontno u veleprodaji. Zbog poslovne politike, gradska
apoteka je radila i u selima, tamo gde nije ekonomski
isplativo. Istini za volju obavezu da obavlja delatnost u
svih 32 objekta preuzeo je i koncesionar, ali se nije
obavezao da će tako biti do isteka perioda koncesije.
Koncesionar se, takođe, obavezao da ponudi minimum
jednake uslove svim zaposlenima, ali se nije obavezao da
će ih zadržati do kraja isteka ugovora.
Preuzimanjem javne ustanove „Apoteke
Zrenjanin“, “Apoteka Janković” je nedvosmisleno
zauzela monopol nad obavljanjem farmaceutske
delatnosti u celoj opštini. Korporativni monopol je mnogo
gori od državnog koji je često neminovnost, pogotovo u
zemljama gde ne postoje antimonopolski zakoni kao što
je Zakon o uniformnim cenama lekova u nabavci, a zatim
i zakonski propisane marže.
Zaposlena stručna lica, farmaceuti koje je
preuzeo koncesionar, verovatno će se nalaziti u
nezavidnoj poziciji jer će morati da balansiraju između
dva često suprotstavljena zahteva ekonomskog i etičkog.
Forsiranja prodajnih rezultata i lečenja bolesnih ljudi.
Farmaceutska delatnost je osetljiva i specifična, kao i
zdravstvo i nije dobro da bude prepuštena samo zakonima
tržišta.
Rad koncesionara treba da nadzire i kontroliše
društvo za posebne namene. Nova zdravstvena ustanova
koja tek treba da bude formirana. Ova ustanova čak mora
da odobri godišnji plan koncesionara za svaku godinu
tokom trajanja koncesije. Društvo bi trebalo da bude
ugovorna strana koja štiti interese nas građana.
Sa tim nažalost imamo loša iskustva i imamo
razlog da budemo zabrinuti jer imamo slučaj
prečišćavanja naše zrenjaninske vode. I tamo ugovorom
o prečišćavanju vode interes građana treba da bude
zaštićen. Tamo treba da ga štiti JKP „Vodovod i
kanalizacija“ Zrenjanin. Znamo da je postrojenje pušteno
u rad još decembra prošle godina, a mi još uvek nismo
uspeli da saznamo čak ni ko su članovi mešovite komisije
koja treba da isprati sva ugovorom definisana merenja i
parametre. Utisak je da je svima cilj da voda što pre
počne da se prodaje bez obzira na sve uslove koju su
tenderom i ugovorm definisani.
Koliko mesečno plaćamo dažbine?
U režimskim medijima često imamo priliku da
čujemo kako je stanje u Srbiji baš onakvo, kakvo bi
verovatno svaki građanin poželeo da bude. Ali, ništa od
toga nije dalje od istine.
Prva stvar od koje moramo da krenemo jeste da
danas u Srbiji imate dva osnovna načina kako da dođete
do posla. Ili da se zaposlite u fabrici jeftine radne snage
ili da se, ako ste partijski povezani, zaposlite u javnom
sektoru što onda plaćaju svi građani Srbije. Da ne budemo
pogrešno shvaćeni, i sada postoje delovi javnog sektora
gde nedostaje radna snaga, ali sa druge strane imamo
javna preduzeća u kojima ima daleko više radnih mesta
od potrebnih, a koja su najčešće izmišljena.
Pokret Dosta je bilo stalno govori da je partijsko
zapošljavanje jedan od centralnih problema koji izjeda
naše društvo zajedno sa korupcijom. Partokratija kao
društveni fenomen ne štedi nikada na sebi, često je lišena
svake odgovornosti za svoj rad, a ono što ova vlast
pokazuje jeste i odsustvo bilo kakve samokritičnosti.
Danas imamo situaciju da jedno domaćinstvo,
kada se saberu sve dažbine i režijski troškovi na
mesečnom nivou, a u šta spadaju grejanje, struja, telefon,
internet, tehnička voda, kanalizacija, izdvajanje za
stambenu zajednicu, iznose oko 20.000 dinara, pa i više u
jeku grejne sezone. Naravno, ovde nisu uračunati troškovi
hrane ili, na primer, vode za piće koje, kao što znamo,
Zrenjaninci, takođe, imaju. Treba li da podsećamo da su
akcize na naftu i naftne derivate i na duvan povećane i da
su uvedene akcize na struju...
Pokret DJB ne veruje da grejanje,
struja, voda ne mogu da budu jeftiniji i da
nema novca za besplatne udžbenike
Ako bismo posmatrali zbirnu stopu inflacije za
poslednjih 6 godina, prema zvaničnim podacima, ona bi
iznosila oko 25% i to građani jako dobro osećaju.
Prema podacima Evrostata tri četvrtine ljudi u
Srbiji radi za platu do 312 evra. To je zarada za koju radi
najveći broj ljudi u zemlji i upravo su to najčešća primanja
zaposlenih u fabrikama jeftine radne snage i maloj
privredi. Prosečna penzija je oko 200 eva. Potpuno je
suvišno govoriti da ti isti penzioneri moraju od te i takve
penzije da izdvajaju novac za lekove.
Koja je to ekonomska politika gde je čovek koji
radi toliko siromašan, da gotovo polovinu svojih primanja
treba da da samo za režiju i dažbine. Da li je u redu da
neko bude na platnom spisku ili ima izmišljeno radno
mesto u javnom preduzeću i zaradu znatno veće od
prosečne, a da sa druge strane, ljudi ne mogu da plaćaju
dažbine koje su previsoke i zbog koji ih im privatni
izvršitelji plene stvari iz kuće ili izbacuju na ulicu? Naš
osnovni cilj jeste da javna preduzeća budu uslužni servis
građana i odbijamo da poverujemo da grejanje, struja ili
gorivo ne mogu da budu jeftiniji. Nije tačno da nema
novca za besplatne udžbenike, što je, takođe, naša ideja.
Prema podacima OECD-a, Direkcije za evropske
integracije, oko 600.000 ljudi je napustilo Srbiju za
poslednjih 6 godina. O kojim rezultatima vladajuća
većina govori kada im ljudi masovno beže iz zemlje, a na
dan izbora kupuju glasove za nekoliko hiljada dinara?
Da li Zrenjaninci imaju najveća primanja u
državi?
Da lokalnu samoupravu ne zanima kako žive
njeni građani već je više puta pokazala. Naime, gotovo po
pravilu se dešava da Zrenjaninci komunalne usluge i takse
koje određuje grad plaćaju daleko više od stanovnika
nekih drugih lokalnih samouprava. Pa smo tako grad sa
najskupljim daljinskim grejanjem. Nakon uvođenja
obračuna po potrošnji gađanima su računi za grejanje
drastično skočili, zbog čega su u pethodnom periodu više
puta održavani protesti, kao i tribine na kojima se govorilo
o ovom problemu. Čak je podneto i više tužbi protiv
Gradske toplane. U ovoj ustanovi se ograđuju i kažu da
posluju po zakonu i po odlukama koje je doneo osnivač,
a to je grad Zrenjanin.
Prelazak na obračun plaćanja po utrošku umesto
po kvadratu jeste nešto što zakon propisuje. Ali se
postavlja pitanje zašto nisu stvoreni preduslovi za ovaj
način obračuna. Pre svega, misli se na unapređenje
energetske efikasnosti zgrada u Zrenjaninu.
Prosečna plata u Zrenjaninu je skoro
16.000 dinara manja nego u Beogradu
Pokret DJB pita čelnike grada zbog čega je
Zrenjanin morao da bude među prvim gradovima koji su
prešli na obračun po utrošku, i to pre nekoliko godina,
kada Beograd i Novi Sad to ni dan danas nisu uradili? Da
li zakon važi jednako za sve ili se selektivno primenjuje?
Ili je najveći problem to što je kritična masa upravo u
ovim centrima? Jer objašnjenja koja smo više puta do sada
čuli iz Beograda kažu da se nisu stekli uslovi za prelazak
na ovaj način obračuna, upravo iz razloga što je većina
zgrada u ovom gradu stara i nije energetski efikasna. Pa,
nije ni u Zrenjaninu, ali koga to briga!
Još jedan od apsurda jeste i to što Zrenjaninci više
od decenije unazad plaćaju račune za vodu koja je
zabranjena za upotrebu. A sva je prilika da se ovaj
problem, uprkos višegodišnjim najavama aktuelne vlasti
da je pitanje dana kada će iz zrenjaninskih česama poteći
zdrava voda, neće još skoro rešiti. A i do tada ćemo
uredno dobijati račune za vodu, kao da iz vodovoda
dobijamo najčistiju izvorsku vodu.
Pokret DJB postavlja pitanje imaju li ovakve
odluke veze sa zdravom pameću, pogotovo ako se zna
kolika su primanja u Zrenjaninu, a kolika u Beogradu. Za
one koji to ne znaju, podatke mogu da pronađu na
zvaničnom sajtu Republičkog zavoda za statistiku. I
upravo tu piše da je prosečna neto plata za mart 2019.
godine, što je poslednji podatak u ovom trenutku, u
Beogradu bila 68.015 dinara. U isto vreme Zrenjaninci su
u proseku zarađivali 52.054 dinara ili tačno 15.961 dinara
manje od Beograđana. Ali, to, čini se, nije uopšte važno,
jer će grad donositi odluke o visini lokalnih nameta po
principu koliko nam je potrebno da naplatimo, toliko
ćemo da „rebnemo“ narod.
Gde nam odrastaju deca? U Srbiji svake godine nestane jedan grad veličine
35.000 stanovnika. O tome kako je zadatak držve da stvori
uslove da se rađa što više dece gotovo svakodnevno
slušamo. Imali smo proglašenu i godinu beba pre nekoliko
godina, a od 1. jula prošle godine primenjuje se i novi
Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom.
Ono o čemu se malo ili pak retko govori jeste
kako izgledaju dečiji vrtići i igrališta na kojima bi deca
trebalo da odrastaju. Ako se pogledaju igališta po
Zrenjaninu, malo je reći da je tužno u kakvom su stanju.
Većina ih nema odgovarajuće sprave kao što su ljuljaške,
tobogani, klackalice... Tu su rupe, neravnine. Da se
roditelji na pojedinim igralištima ne organizuju sami, što
se može videti na društvenim mrežama, pitanje je da li bi
i kada pojedina igrališta bila očišćena od trave i opalog
lišća.
Pre godinu dana Zrenjanin je bio jedan od
gradova u kojima je održana javna rasprava o predlogu
novog pravilnika o bezbednosti dečijih igrališta na kojoj
smo mogli da čujemo zabrinjavajuće podatke o stanju
dečijih igrališta u našem gradu. Više od 95 posto njih ne
zadovoljava standarde bezbednosti. To praktično znači da
na većini igrališta u Zrenjaninu deca nisu bezbedna dok
se igraju.
Kada nadležni izađu sa takvim podatkom pitanje
je kako da se postave roditelji dece i šta da rade u toj
situaciji. Da li da brane deci da se igraju na igralištima ili
da ih puste i rizikuju da im se dete povredi? Ko u tom
slučaju snosi odgovornost za povredu deteta? Da li je to
roditelj koji mu je dozvolio da se igra na nebezbednom
igralištu ili je to vlasnik igrališta tj. lokalna samouprava
koja je dozvolila da se igrališta prave bez da se poštuju
standardi bezbednosti.
Kakva je sudbina dečijih igrališta u
Zrenjaninu i gde će se deca igrati?
Naime, učesnici tribine, za koju je većina građana
čula tek nakon što je u medijima videla izveštaj da je
uopšte održana, pa nije imala prilike da postavi pitanja
govornicima, tvrde da je problem u Zrenjaninu nastao jer
je smo u prethodnom periodu imali hiperprodukciju
igrališta. Prema popisu koji je urađen u gradu i okolnim
mestima postoji više od 100 igrališta. Većina nema
odgovarajuću podlogu, niti bezbednu opremu što znači da
bi, ukoliko se usvoji novi pravilnik, morala da budu
zatvorena.
Pokret DJB pita gde će se u slučaju zatvaranja
više od 95 posto igrališta u Zrenjaninu deca igrati i kako
će razvijati svoju motoriku? Na koji način će ovaj
problem biti rešen? Kako će se nabaviti novac da se
postojeća igrališta privedu nameni, ako je tačan podatak
da je samo za posavljanje adekvatne podloge na njima
potrebno oko 300.000 evra? I konačno, ali ne najmanje
važno pitanje jeste i da li će oni koji su dozvolili podizanje
nebezbednih igrališa biti sankcionisani ili će se po ko zna
koji put nekažnjeno izvući zbog svog lošeg rada?
Kada će se popraviti uslovi u dečijim
vrtićima?
Slična situacija je i sa vrtićima. Umesto da to
budu dečije oaze, slika mnogih predškolskih ustanova je
blago rečena jeziva. Fasade su ispisane grafitima,
nedostaju ograde, u dvorištu se mogu naći opušci,
limenke, flaše, pa čak i špricevi sa iglama... Kada je reč o
inventaru, ni on nije za pohvalu. Stolice, stočići, krevetići
su dotrajali... Čak ni radno vreme vrtića nije prilgođeno
radnom vremenu roditelja.
Srbija želi ulazak u EU i čini mnoge stvari kako
bi se tu našla. Ipak, dečija igrališta i vrtiće bi trebalo
urediti, ne zbog drugih, već zbog naše dece. Jer upravo u
vrtićima i na igralištima deca provode dobar deo svog
odrastanja. Pozdravljamo odluku grada Zrenjanina da se
proširi lista parova kojima je potrebna pomoć da ostvare
potomstvo, ali briga o natalitetu se ne zaustavlja kod
procesa vantelesne oplodnje ili davanja novčane pomoći
za rođenje deteta. Naprotiv, deca koja se rode moraju da
imaju adekvatna mesta za odrastanje. Za pohvalu je i što
se u naselju Putnikovo gradi novi vrtić.
Ali, Pokrte DJB pita nadležne u lokalnoj
samoupravi da li i kada namerava da poboljša uslove u
postojećim vrtićima u Zrenjaninu? Ima li plana da se
osavremeni enterijer, ali i da se urede fasade i dvorišta?
Zašto je zemlja data u zakup investitorima
koji je ne obrađuju? Novembra 2017. godine Skupština grada
Zrenjanina je donela odluku koja je, i tada po mišljenju
odbornika Dosta je bilo, izuzetno loša i za grad Zrenjanin
i za poljoprivrednike iz ove opštine. Reč je o davanju
državnog poljoprivrednog zemljišta u zakup na 30 godina,
a na osnovu investicija. I poljoprivrednici i mi smo
ukazivali da će zbog te odluke mnogi mali i srednji
proizvođači prestati da se bave poljoprivredom, jer će
ostati bez zemlje koju su godinama obrađivali, a koju su
svake godine zakupljivali od države. I to na period od
godinu dana, na šta su se posebno žalili, jer je to kratak
rok da bi se nešto ozbiljnije planiralo i radilo na toj zemlji.
Da podsetimo, reč je o oko 3500 hektara oranica
koje su date u dugoročan zakup kompanijama Tenis, Food
planet i Farmer 023 M&V. Zbog toga što vladajuća većina
tada nije htela da sluša primedbe opozicije i
poljoprivrednika, opozicioni odbornici nisu prisustvovali
sednici na kojoj se glasalo o ovoj odluci. Tada su nadležni
uveravali da će ovi investitori uložiti u agrar 26 miliona
evra i da će otvoriti stotinu novih radnih mesta.
Naravno, još jednom se pokazalo da su se naše
sumnje da od najavljenog posla neće biti ništa obistinile.
Za sada nema najavljenih investicija po osnovu
dugoročnog zakupa državne zemlje jer je kompanija
Tenis tražila da sa investicijom počne 2019. godine. I
kompanija Food planet je već drugi put zatražila da joj se
investiciono ulaganje odloži. I na prošlogodišnjoj i na
ovogodišnjoj licitaciji je državna zemlja koju su ove
kompanije tražile ponovo data poljoprivrednicima, kako
tu ne bi došlo do stvaranja parloga i kako zemlja ne bi
ostala neobrađena.
To je još jedan dokaz da je grad trebalo
dugoročno da da u zakup državnu zemlju malim i
srednjim proizvođačima, a ne investitorima, koji su, kako
se pokazalo, spremni da zemlju ne obrađuju. Dosta je bilo
izražava sumnju da će i sledeće godine ove kompanije ući
u zakup zemlje koja im je odlukom Skupštine grada data.
Zbog toga još jednom postavlja pitanje zašto se ta zemlja
oduzima od naših poljoprivrednika i daje onima koji su
očigledno neodgovorni?
Javna rasveta na javno privatno partnerstvo Veoma malo Zrenjaninki i Zrenjaninaca zna da je
na Sednici skupštine grada decembra prošle godine
usvojen Predlog odluke o usvajanju projekta javno
privatnog partnerstva za rekonstrukciju, adaptaciju,
modernizaciju, upravljanje i održavanje javnog
osvetljenja našeg grada.
Ovaj predlog odluke je uvršten u dnevni red
sednice u toku same sednice i izglasan je, a da se niko sa
njim nije upoznao. U sklopu odluke formiran je i tim koji
će pratiti projekat. Nakon usvajanja odluke uslediće
raspisivanje javne nabavke.
Ne možemo da ocenimo ovaj projekat, jer o
njemu nemamo pojma. O njemu nemaju pojama ni oni
koji su za njega glasali, a to su odbornici SNS-, SPS-a,
SVM-a i ostali koji čine vladajuću većinu. Možemo da
sumnjamo da ovde, ipak, nešto nije u redu jer se odluka
donosi ovako tajno. Ako, međutim, pretpostavimo da je
sve u redu ostaje potpuno nejasno zašto se o ovako važnim
stvarima odlučuje potpuno nakaradno.
Ovo, naravno, nije prvi put da se ovakve odluke
donose. Na toj istoj sednici mi smo zahtevali da se usvoji
odluka kojom će se Gradsko veće tj. predlagač odluka
obavezati na redovne izveštaje o radu u kojima će, između
ostalog, objasniti zašto ovako važne odluke predlažu na
prečac u toku same sednice. Podsećamo da je rad
Gradskog veća javan isto kao i sednice. Međutim,
pojedine odlluke se očigledno ne donose na tim javnim
sednicama.
O bitnim odlukama za funkcionisanje grada
često se odlučuje bez prave rasprave na
Skupštini
Čelnici grada Zrenjanina često se oslanjaju na
praksu provlačenja jako bitnih tačaka dnevnog reda
Skupštine grada na mala vrata. Uvek nekako pred kraj
sednice odjednom predsednik Skupštine krene da ređa
dodatne tačke. Većina koju čine SNS-SPS se sa tim
tačkama složi, a na pitanja opozicije kako da iščita po 30
strana koje su stigle na odborničke tablete za manje od 2
minuta odgovor je uvek isti: “Gradonačelnik i sekretar
imaju pravo na to, te je sve regularno. Ukoliko neko ima
primedbi može da se žali na pravilnik”.
Problem je što žalbe opozicije nemaju smisla, jer
treba da ih izglasa većina. U ovakvoj situaciji većina može
bez ikakvih posledica da izglasa da je crno belo i obrnuto,
jer su opoziciji vezane ruke. Na takav način obesmišljeni
su i Skupština grada i odbornički rad. Odbornici većine
glasaju po komandi i njima očigledno ne znači ništa to što
nemaju pojma šta izglasavaju. U suprotnom zahtevali bi i
oni više vremena za upoznavanje sa materijalom.
Veoma je važno da građani donesu
ispravnu odluku kada glasaju za odbornike
Ovo je nešto što je jako bitno i što mora dopreti
do Zrenjaninaca kako bi dobro razmislili ko se nalazi na
listi za odbornike, kako i da li rade u njihovom interesu.
Za nečiji interes sigurno rade, ali za interese običnih
građana po svemu sudeći ne. Pravilnik rada Skupštine
grada mora pod hitno da se menja, inače će sve proći
nezapaženo, ispod žita. Pokret DJB se trudi svim
sredstvima da ukaže na ove nelogičnosti u radu, međutim,
napominjemo, sva regularna sredstva nikako ne pomažu.
Zato je jako bitno kome građani daju poverenje da ih
predstavlja.
Mnogi će se zapitati zašto se te tačke ne uvrste u
dnevni red u pozivu za skupštinsku sednicu? Objašnjenje
je jednostavno - kada se tačka dnevnog reda nalazi
redovno u pozivu za sednicu onda s njom ide i materijal
sa obrazloženjem. Međutim, kada se tačka uvrsti u dnevni
red u toku same sednice, materijal o toj tački dnevnog
reda odbornici mogu da pročitaju tek kada se sednica
završi.
Na ovaj način vladajuća većina obično u
skupštinsku proceduru ubacuje tačke dnevnog reda o
kojima ne želi debatu.
Zbog toga Pokret DJB još jednom insistira na
promeni pravilnika rada Skupštine grada.
Naš san je SRBIJA u kojoj se rado i lepo radi i živi, ona za kojom čeznemo i kad iz nje odemo i dok u njoj ostajemo.
Srbija upornih, izuzetnih, ponosnih ljudi kadrih da prepoznaju i štite sopstvene interese i stvore sreću za sebe, svoju porodicu i
okruženje.
Naš cilj je SISTEM u kom vlada red, gde ista pravila važe za sve, sistem jači od svakog pojedinca.
Dosta je bilo ima plan za Srbiju u 20 tačaka:
1. Uvesti POTPUNU transparentnost rada javnog
sektora. Zabraniti potpisivanje tajnih ugovora. Za ceo javni
sektor objaviti sve potpisane ugovore, mesečno objavljivati
ko dobija novac od države, javnih i državnih preduzeća, svih
zdravstvenih, kulturnih, prosvetnih i svih drugih ustanova.
Objaviti sistematizacije radnih mesta i merila radnog učinka
za ceo javni sektor.
2. Popisati i proceniti SVU državnu imovinu.
3. Doneti nove izborne zakone: direktni izbori za
predsednike opština i gradonačelnike, veći cenzus za
koalicije, ravnomerna teritorijalna zastupljenost, nov zakon o
finansiranju političkih stranaka
4. Nov zakon o medijima i slobodnom političkom
pristupu medijima.
5. Zakon o poreklu imovine.
6. Ukinuti subvencije stranim investitorima Ne postoji
razlog da strani investitori budu privilegovani u odnosu na
domaće. Fokus ekonomske politike je domaća privreda.
7. Uvesti red u javna preduzeća. Javni konkursi za sve
direktore.
8. Ukinuti protivustavno smanjenje penzija. Vratiti
oteto. Dug prema penzionerima pretvoriti u državne
obveznice sa kamatom. Vojnim penzionerima uskladiti
penzije u skladu sa odlukom Ustavnog suda sa kamatom.
Reforma penzionog sistema.
9. Vratiti plate u javnom sektoru na nivo pre smanjenja
krajem 2014. Dug za otete plate, kao i za solidarni porez,
pretvoriti u državne obveznice sa kamatom.
10. Raskinuti ugovor za Beograd na vodi. Raspisati
javni konkurs za urbanističko rešenje za Savski amfiteatar.
11. Staviti van snage štetne zakone Zakon o
poljoprivrednom zemljištu, Zakon o konverziji zemljišta,
Zakon o ulaganjima.
12. Povezati radni staž SVIM zaposlenim u firmama u
restrukturiranju, privatizaciji i stečaju. Isplatiti zaostale
zarade. Nije posao zaposlenih da naplaćuju doprinose. To je
posao države. Staž se povezuje na nivou minimalca. Zaostale
zarade takođe. Deo iznad minimalca se konvertuje u
vlasništvo nad preduzećem.
13. Otvoriti široku javnu raspravu o pravosuđu,
obrazovanju i zdravstvu. Ove reforme se ne mogu sprovesti
za godinu dana. Ali je moguće otvoriti raspravu o njima i
uvesti transparentnost u njihov rad.
14. Ukinuti pretplatu za RTS. Izvršiti racionalizaciju.
Trajno rešiti finansiranje. Ne plaća se naknada za prijem
preko antene.
15. Ukinuti overu zdravstvenih knjižica. Zdravstveno
osiguranje za sve građane plaćeno iz budžeta.
16. Smanjiti poreze i doprinose za trećinu u dva koraka.
Uvesti progresivan sintetički porez. Prvi korak sa početnom
stopom od 20% sprovesti odmah. Drugi korak oročiti rastom
poreskih prihoda. Povećati minimalac da prati poresko
rasterećenje.
17. Uvesti univerzalnu socijalnu zaštitu za sva
domaćinstva bez primanja. Svako domaćinstvo bez primanja
bi dobilo socijalnu pomoć od 15.000 dinara mesečno, plus
5.000 dinara po dodatnom članu domaćinstva, tako da bi
tročlana domaćinstva primala 25.000 dinara mesečno, a
četvoročlana 30.000 dinara. Ceo sistem socijalne zaštite koji
imamo danas bi zamenio novi univerzalan sistem.
18. Postaviti temelje agrarne reforme: državnu zemlju
obrađuju naši zemljoradnici uz ograničen posed. Vratiti
sistem zadruga.
19. Završiti restituciju bez troška za budžet. Vratiti oteto
u naturi. Ono što ne može, vratiti kroz supstituciju.
20. Rešiti problem kredita u švajcarskim francima. Teret
rasporediti između banaka i građana koji su uzimali kredit.
top related