teorijski pristupi u tumacenju nastanka - razvoja ekoloskog pokreta1
Post on 28-Jan-2016
30 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 1
Najopštije gledano, dva su osnovna uzroka neprihvatljive ekološke degradacije prirode, i tiĉu se
„nekontrolisanog rasta populacije (što prati siromaštvo globalnog Juga - naša opaska) i
obrazaca prekomjerne potrošnje na globalnom Sjeveru ".1
Svakodnevno rastući problemi ekologije uslovili su nastanak zasebne nauĉne discipline -
ekonomike okoline, (Environmental Economics), odnosno ekološke ekonomike (Ecological
Economics), koja izuĉava odnos eksploatacije (iscrpljivanja) prirodnih resursa i posljedica
razliĉitih zagaĊenja. Pri ovom, društveno-ekonomski rast dugoroĉno je ostvariv jedino u
okvirima koncepta odrţivog razvoja, uz pravednu raspodjelu dohotka i efikasnu alokaciju
resursa.2
Posebno treba istaći da ekološka problematika sve više postaje predmet ozbiljne brige i paţnje
vlada svih zemalja, meĊunarodnih institucija (Svjetska trgovinska organizacija - STO,
MeĊunarodni monetarni fond -MMF, Svjetska banka i dr.), kao i brojnih nevladinih organizacija,
pokreta i udruţenja. Danas postoji više od 200 razliĉitih meĊunarodnih sporazuma, konvencija i
sl., koji se odnose na problematiku ekologije,3 a neke od njih navodimo u sljedećoj tabeli:
Tabela I: Znaĉajniji globalni ekološki sporazumi4
Naziv Pokrivenost/Zaštita Godina
usvajanja
Konvencija iz Ramsara, Iran Moĉvare 1972.
UNESCO - Svjetska baština Kulturna i prirodna baština 1972.
UNEP Konferencija, Štokholm Opći okoliš 1972.
CITES, Vašington DC Ugroţene vrste 1973.
Sporazum o zagaĊenosti mora, London ZagaĊenje mora od brodova 1973.
UN Konvencija o zakonu o moru Morske vrste, zagaĊenje 1982.
Beĉki protokol Ozonski omotaĉ 1985.
Montrealski protokol Ozonski omotaĉ 1987.
1 U izvještaju organizacije World Wildlife Fund (WWF) za 2006. godinu kaţe se da će nam 2050. godine trebati
nova planeta sliĉna Zemlji, ukoliko nastavimo sa sadašnjom potrošnjom prirodnih resursa, što je iznijeto sa stanovišta uticaja potrošnje ĉovjeĉanstva na globalni ekosistem, a direktor ove organizacije (WWF-sa) R. Little na konferenciji u Kejp Taunu upozorio je da, kada bi svi graĊani širom svijeta ţivjeli kao prosjeĉan Amerikanac, trebalo bi nam šest planeta da bi se odrţala tekuća potrošnja.
2 R. Costanza: An Introduction to Ecological Economics, International Society for Ecological Economics,
Florida, 1997, s. 79. 3 Prema, A. Bogunović: Ekonomske integracije i regionalna politika, Ekonomski fakultet, Zagreb, 2001, s. 412.
4 Prema, M.B. Steger: op. cit., s. 90. i Zbornik radova: Održivi razvoj i očuvanje biodiverziteta, Panevropski
univerzitet Apeiron, Banja Luka, 2011, s. 292.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 2
Bazelska konvencija Opasan otpad 1989.
Bergenska ministarska deklaracija o
odrţivom razvoju
Proklamacija pojma „odrţivi razvoj" 1990.
UN-ov „Samit u Riu" o okolišu Promjena klime, bioraznolikost 1992.
Mandat iz Dţakarte Raznolikost mora i obalnog podruĉja 1995.
Protokol iz Kjota Globalno zagrijavanje 1997.
Berlinska deklaracija o biološkoj
raznovrsnosti i odrţivom turizmu
Oĉuvanje prirode i biološke raznovrsnosti 1997.
Roterdamska konvencija Industrijsko zagaĊenje 1998.
Svjetski samit u Johanesburgu Ekološka odrţivost, zagaĊenje 2002.
Ekološki pokret
Ekološki pokret nastaje u opoziciji prema baziĉnoj logici modernog društva, koja poĉiva na
neograniĉenoj akumulaciji profita, industrijskog i tehno-tehnološkog rasta, ĉak i po cijenu
uništenja ţivotne sredine, a samim tim i egzistencije ĉovjeka i drugih ţivih bića. Pokret
podrţavaju milioni ljudi, i on uţiva veliko povjerenje graĊana širom sveta, koji, kao što
istraţivanja pokazuju, imaju veliko povjerenje u ono što pokret govori i radi, a vrlo malo
povjerenja o ono što vlade govore i rade kada je rijeĉ o ekološkim pitanjima5. Pokret doţivljava
naglu ekspanziju šezdesetih godina prošlog vijeka zajedno sa drugim, alternativnim pokretima,
iako njegovi zaĉeci mogu da se naĊu u XIX vijeku, kada se javljaju protoekološki pokreti kao što
su konzervacionistiĉki i pokreti oĉuvanja prirode (Conservation and Preservation Movement).
Njih još ne moţemo nazvati društvenim pokretima budući da nemaju karakteristike i oblike
djelovanja karakteristiĉne za društvene pokrete, ali se javljaju ideje i vrijednosti suprotstavljene
savremenom urbanom i industrijskom razvoju oko kojih će se kasnije kristalisati i pravi ekološki
pokret. Za razliku od društvenih pokreta, konzervacionisti i prezervacionisti su imali „ograniĉen
diskurs“, u svojim idejama su slavili prirodu „po sebi“ i nisu vidjeli šire društvene uzroke i
posljedice uništenja ţivotne sredine. Njihove aktivnosti su bile kratkoroĉne i pragmatiĉne,
koristili su konvencionalne politiĉke metode i imali oligarhijsku organizacionu strukturu6.
Uprkos tome, postigli su i odreĊene uspjehe u svom djelovanju, tako je 1872. u ameriĉkoj drţavi
Vajoming proglašen prvi nacionalni park u svetu - Jeloustonski nacionalni park (Yellowstone
National Park), a kada je na mjesto ameriĉkog predsednika 1901. došao Teodor Ruzvelt
5 Christopher Roots, Enviromental Movements, in: David Snow, Sarah A. Soule and Hanspeter Kriesi (Eds.): The
Blackwell Companion to Social Movements, Blackwell Publishing, Malden, Oxford and Carlton, 2006., 2nd edition.,
p. 608 6 Christopher Rootes, op. cit., p. 612
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 3
(Theodore Roousevelt), on je ubijedio Kongres da izglasa nekoliko konzervacionistiĉkih
zakona7.
Šezdesetih godina prošlog veka, ekološki pokret dobija novi zamah pojavom knjige Rejĉel
Karson (Rachel Carson) Tiho proljeće (Silent Spring) 1962. koja je postala bestseler. Ubrzo
dolazi do odrţavanja protestnih ĉasova posvećenih zaštiti prirode u ameriĉkim školama i
univerzitetima, organizuju se ekološki protesti i mitinzi, i formiraju brojne ekološke grupe, kao
što su: Fond za odbranu okoline (Environmental Defense Fund), Prijatelji zemlje (Friends of the
Earth), Zeleni mir (Greenpeace)8. Brojne ekološke grupe se umreţavaju, razmjenjuju iskustva i
prave zajedniĉke strategije, i razvija se specifiĉan identitet ekološkog pokreta. TakoĊe, a što je
ujedno i najznaĉajnije kada je rijeĉ o društvenim pokretima, dolazi do masovne politiĉke
mobilizacije aktivistista, pristalica i graĊanstva koji sve više prate i podrţavaju aktivnosti
pokreta. Na globalan uspon i znaĉaj pokreta uticao je njegov univerzalistiĉki diskurs- naime,
ekološki problemi su globalne a ne lokalne prirode, i kako je u ekosistemu sve povezano i u
meĊusobnom odnosu, ekološki problemi i katastrofe ne poznaju nacionalne granice, ideološke i
razlike u bogatstvu. Razvoju pokreta su doprineli i porast nauĉnih saznanja o štetnim uticajima
na ţivotnu okolinu, širenje visokog obrazovanja meĊu populacijom što je omogućilo porast
društvene svesti o vaţnosti ekoloških problema, otvaranje novog politiĉkog spektra pod uticajem
studentskih protesta iz '68. i ideja Nove ljevice9. Nova ljevica je, kritikom kapitalistiĉkog sistema
i potrošaĉkog društva, i razvojem kontrakulture omogućila da ekološki pokret napusti nekadašnji
reformski pravac, uputi se u dublju analizu ekoloških pitanja i razvije specifiĉan identitet.
Novi znaĉajan period u razvoju ekološkog pokreta dolazi sedamdesetih godina, kada se javlja
koncenzus izmeĊu društva i politiĉara o vaţnosti ekoloških pitanja. Ustanovljava se Dan zemlje,
što je inicirao senator Nelson, a 1970. je organizovano prvo masovno obiljeţavanje ovog dana, u
ĉemu su uĉestvovali brojni graĊani, lokalne zajednice, obrazovne institucije, mediji i politiĉari10
.
TakoĊe, dolazi do institucionalizacije pokreta neposredno sa donošenjem brojnih zakona o zaštiti
prirode, uspostavljanjem vladinih agencija za zaštitu ţivotne sredine i sl. u brojnim zemljama, i
pokret gubi na svojoj kritiĉkoj oštrini. Kao reakcija dolazi do pojave tzv. dubinske ekologije
(Deep Ecology), koja otvoreno odbacuje antropocentriĉnu sliku sveta koja je bila karakteristiĉna
i za reformski pokret, budući da on probleme posmatra sa aspekta njihove štetnosti po ljudski
rod. Dubinska ekologija pak razvija ekocentriĉnu sliku sveta, a izraţeno nepoverenje pa ĉak i
neprijateljstvo prema ljudskom rodu je navelo pristalice ove ideje da više razviju razliĉite oblike
direktne akcije, a harizmatske liĉnosti okupljene u ovom pravcu su manje zainteresovane za
njegovo znaĉajnije omasovljenje11
. Devedesetih godina, ekološki pokreti posebnu paţnju
posvećuju situaciji u zemljama tzv. Trećeg sveta, u kojima postoji direktna veza izmeĊu
ekstremnog siromaštva i rapidnog uništavanja ţivotne sredine. Pritisnute ekonomskim potrebama
svog stanovništva, interesima domaćeg i stranog kapitala i politiĉkih elita, ove zemlje
7 Bryn O'Callaghan, op. cit., p. 83
8 Vukašin Pavlović, op. cit., str. 231
9 Christopher Roots, op. cit., 613
10 Vukašin Pavlović, op. cit., str. 236
11 Christopher Roots, op. cit., 615
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 4
nezaustavljivo iscrpljuju vlastite prirodne resurse. MeĊunarodni ekološki pokret, u saradnji sa
lokalnim organizacijama u ovim zemljama, promoviše ideju odrţivog razvoja. Ona se razvija
nasuprot staroj paradigmi o ekonomskoj konkurentnosti koja se definisala kao pristup
najjeftinijim faktorima proizvodnje- kapitalu, radnoj snazi, energiji i sirovinama. U paradigmi
odrţivog razvoja, ekonomska logika povezuje zaštitu ţivotne sredine, produktivnost resursa,
uvoĊenje inovacija s ciljem prilagoĊavanja ekološkim standardima i regulativi, i konkurentnost u
glabalnoj privredi12
. MeĊutim, mnogi kritiĉari istiĉu da se tu zapravo radi o reaktivnom
prilagoĊavanju postojećeg sistema degradacije ţivotne sredine, i da je neophodna radikalna
promena svesti i proaktivan stil voĊenja ekološke politike. Ĉinjenica da mnogi finansijeri na Vol
Stritu angaţuju nauĉnike/ce da bi na najbolji mogući naĉin uloţili sredstva usled klimatskih
promena13
, ukazuje da se postojeći ekonomski i politiĉki sistem vešto (pa i perverzno!)
prilagoĊava ekološkim izazovima bez da dovodi u pitanju temeljnu logiku na kojoj poĉiva, a
koja sve više i više ugroţava opstanak ekosvere.
Istorijski pregled i kontekstualizacija teme
Ekološki pokret nastaje kao odgovor civilnog društva na rastuću ekološku krizu kao
nuzposledicu imperativa ekonomskog rasta u savremenom društvu. Godina 1962., kada je
objavljena knjiga Rejĉel Karson (Rachel Carson) Tiho proleće (Silent Spring)1, uzima se za
prekretnicu u jasnijem profilisanju zabrinutosti za ţivotnu sredinu. Ova knjiga je skrenula paţnju
javnosti na ekološke probleme u Americi, pre svega na one koje su prouzrokovale velike
hemijske kompanije. Jaĉanje ekološke svesti se odrazilo i na pro-ekološku praksu, te od sredine
1960-ih godina ekološke inicijative postaju sve ĉešće. I u naredne dve decenije, ameriĉki
ekološki pokret nastavlja da raste i jaĉa - kako po broju ĉlanova, organizacija i udruţenja koja ga
saĉinjavaju, tako i po uticaju koji poĉinje da ima na drţavnu politiku, obrazovni sistem i ukupno
delovanje civilnog društva. U pribliţno istom vremenskom razdoblju, sliĉni procesi poĉinju da se
javljaju i u Zapadnoj i Severnoj Evropi gde se, inspirisane Tihim prolećem i drugim spisima, kao
i sve jasnijim uviĊanjem negativnih posledice industrijalizacije po ţivotnu sredinu, zapoĉinju
mnoge aktivnosti usmerene na zaštitu ţivotne sredine. Jaĉanje meĊunarodnih zahteva za
rešavanjem ekoloških problema, podstaklo je politiĉke lidere da 1972. godine organizuju
konferenciju Ujedinjenih Nacija o ţivotnoj sredini u Štokholmu. Na ovoj konferenciji je ne samo
priznat zanaĉaj globalnih ekoloških pitanja, nego je i ekološki pokret stekao legitimitet. Istaknuta
je potreba za uvoĊenjem odgovarajućeg zakonodavnog okvira na nacionalnom i
internacionalnom nivou, dok je nevladinim ekološkim organizacijama pruţena prilika da se
poveţu i organizuju oko zajedniĉkih ciljeva. Posle Štokholma, došlo je do nastanka velikog broja
novih ekoloških nevladinih organizacija (ENVO) kao i rasta broja ĉlanova u njima. MeĊutim,
iako su vlade većine evropskih zemalja odmah zapoĉele sa uvoĊenjem pro-ekološke legislative,
globalna recesija, koja je usledila tokom 1970-ih godina, u mnogome je uticala na slabljenje
12
Zelenilo i konkurento, Fondeko svijet, Sarajevo, 2008., br. 25.,god. XII, str. 5 13
Robert J. Brulle, Habermas and Green Political Thaught: Two Roads Converging, in: Piers H. G. Stepehns et all.
(Eds.): Contemporary Environmental Politics: From Margins to Mainstream, Routledge, London and New York,
2006., p.53
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 5
takvih inicijativa u korist oţivljavanja privrede. Novonastala situacija je izazvala nezadovoljstvo
dela javnosti što je istovremeno podstaklo jaĉanje delovanja ekoloških pokreta, ali i formiranje
partija zelenih. Ekološke katastrofe koje su usledile tokom osamdesetih godina 20.veka, meĊu
kojima su svakako najozbiljnije bile one u Bopalu (Indija) i Ĉernobilju (Sovjetski Savez),
dodatno su podstakle proekološko delovanje i proteste širom razvijenog dela sveta. Aktivisti su
konceptualizovali ove nesreće u kategorijama rizika koje one predstavljaju za celokupno
stanovništvo, pojaĉavajući na taj naĉin graĊansko nezadovoljstvo i pritisak na politiĉare da se
pozabave ekološkim problemima ako ţele da budu reizabrani (Dalton, 1994). Danas ekološki
pokret predstavlja stalnu komponentu zapadnih demokratija u kojima se protestna politika,
samonikle inicijative i graĊanska participacija u donošenju odluka ne mogu više smatrati
„nekonvencionalnim" već normalnim delom politiĉkog procesa. Kritiĉari su skloni da osude
rastuću institucionalnizaciju i profesionalizaciju ekološkog pokreta, koja se nadovezuje na
njegovu „normalizaciju" u politiĉkom smislu. MeĊutim, takve kritike zanemaruju sveţe zahteve i
inicijative koje neprestano dopiru „odozdo", iz svakodnevice obiĉnih ljudi suoĉenih sa
ekološkim rizicima. Ovakve inicijative ne dozvoljavaju pokretu da se okameni i postane
neprijemĉiv za probleme sa kojima se susreću marginalizovani slojevi društva. Ekološki pokret,
u tom smislu, i dalje postavlja izazove pred stvaraoce drţavnih politika i suprotstavlja se
odlukama i planovima koji ugroţavaju interese ţivotne sredine i deprivilegovanog stanovništva.
Ovaj kratak istorijski pregled nastanka i razvoja ekološkog pokreta obuhvata uglavnom ameriĉko
odnosno društvo Severne i Zapadne Evrope. U zemljama Istoĉne i Centralne Evrope, tokom
socijalistiĉkog perioda autoritarnost reţima je onemogućavala stvaranje bilo kakvih struktura
paralelnih drţavnim, te i uprkos postojanju zakona i drţavnih institucija koje su se bavile
zaštitom i oĉuvanjem prirodne sredine, ekološke inicijative nisu imale mogućnost da se
kristalizuju u obliku integrisanog ekološkog pokreta. Delovanje na zaštiti ţivotne sredine je bilo
tolerisano samo u okvirima drţavnih ekoloških organizacija koje su se bavile ili nauĉnim
(prirodnjaĉkim) radom na zaštiti prirodne sredine shvaćene kao „nacionalno bogatstvo", ili
organizovanjem izleta i kampovanja u prirodi za mlade (Fagan, 2004, Sarre, Jehlicka, Podoba,
2005, Jehlicka&Smith, 2007). Lokalne graĊanske inicijative i ekološki protesti su se srazmerno
retko javljali, najĉešće kao posledica drastiĉnog zagaĊenja u naseljima u neposrednoj blizini
postrojenja teške industrije. Takve inicijative su ostajale izolovane i veoma brzo bile
zaustavljanje intervencijom policije ili posredovanjem drugih mehanizama drţavne represije.
Tek krajem 80-ih godina XX veka, sa procesima urušavanja socijalistiĉkog sistema, zelene ideje
dobijaju na (politiĉkom) znaĉaju u mobilizaciji graĊanske javnosti, i sluţe kao sredstvo za
izraţavanje graĊanskog nezadovoljstva (ne samo zagaĊenjem ţivotne sredine već i politiĉkim
ustrojstvom i nedostatkom demokratske klime) (Doyle&McEachern, 2008, Jancar-Webster,
1998, Fagan, 2004, Waller & Millard, 1992, Pavlinek & Pickles, 2000). MeĊutim, sa
otpoĉinjanjem procesa postsocijalistiĉke transformacije, u okolnostima teške ekonomske krize
koja je pogodila ĉitav region Centralne i Istoĉne Evrope (CIE), prioriteti ekonomske
revitalizacije su u potpunosti marginalizovali pitanja zaštite ţivotne sredine - kako u drţavnim
politikama, tako i u okvirima civilnog društva. Pitanja nezaposlednosti i podsticanja ekonomskog
rasta su se nametnula kao najurgentnija. Tek sa intenziviranjem procesa evropskih integracija, sa
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 6
postavljanjem zahteva za poštovanjem evropskih standarda iz oblasti zaštite ţivote sredine kao i
sa prilivom meĊunarodnih finansijskih sredstava namenjenih „izgradnji ekoloških kapaciteta",
dolazi do jaĉanja nevladinog sektora koji preuzima kljuĉnu ulogu u bavljenju ekološkim
pitanjima. Tada se stvaraju poĉetni uslovi za nastanak odnosno razvoj ekološkog pokreta u ovom
delu Evrope. MeĊutim, znaĉajnu prepreku u tim procesima predstavlja veštaĉki karakter
novouspostavljenog ENVO sektora koji, strogo se pridrţavajući zahteva donatora, vrlo ĉesto u
obzir ne uzima najurgentnije potrebe datog regiona. S druge strane, samonikle inicijative su
najĉešće isuviše slabe i kratkotrajne (usled nedostatka materijalnih resursa, znanja i veština, te
tradicije civilnog sektora) da bi se pojavile kao znaĉajan faktor na javnoj i politiĉkoj sceni.
TakoĊe, povezivanje „elitnog" ENVO sektora i samoniklih inicijativa i grupa vrlo ĉesto izostaje
(Jancar-Webster, 1998, Fagan, 2004, 2006, Carmin&Jehlicka, 2005, Hicks, 2004).
Sliĉno kao i u drugim drţavama CIE, i u Jugoslaviji su, pod drţavnim pokroviteljstvom, tokom
socijalistiĉkog perioda, delovala udruţenja i organizacije koja su se bavile zaštitom ţivotne
sredine. Ekološki protesti su bili srazmerno retki. Jedan od znaĉajnijih je bio organizovan protiv
izgradnje hidrocentrale u kanjonu reke Tare. Ipak, najviše paţnje privukle su najave vlasti o
planovima za izgradnju novih nuklearnih postrojenja. Tada u nauĉnim i akademskim krugovima,
ali i u široj javnosti, jaĉaju antinuklearne inicijative. One su se dodatno pojaĉale nakon nesreće u
Ĉernobilju, i bile uspešne u postizanju moratorijuma na izgradnju nuklearnih elektrana. Uprkos
postojanju ovakvih inicijativa širom bivše Jugoslavije, meĊutim, nije došlo do povezivanja
ekoloških grupa i aktera iz razliĉitih republika, ponajviše usled meĊusobnog nepoverenja (npr.
ekološke aktivnosti u Sloveniji su u drugim republikama bile dovoĊene u vezu sa separatistiĉkim
teţnjama). Za razliku od većine drugih zemalja Centralne i Istoĉne Evrope, ekološka pitanja nisu
dobila na većem znaĉaju u poĉetnim fazama procesa postsocijalistiĉke transformacije (tu ulogu
je preuzela masovna mobilizacija na nacionalnim osnovama).
Motivi za odabir teme
Nauĉno-istraţivaĉke pobude za odabir navedene teme za doktorsku disertaciju se grubo mogu
podeliti u 4 grupe: znaĉajnost samog fenomena, njegova teorijska izazovnost i plodotvornost,
trenutna aktuelnost ali i neopravdano slab nauĉni interes za bavljenje ekološkim pokretima u
domaćoj sociologiji.
Kako primećuje Stiven Jirli (Steven Yearley), ekološki pokret je poseban iz najmanje tri razloga:
on uspostavlja intimne veze sa naukom, postavlja praktiĉne zahteve za meĊunarodnom
solidarnošću i sposoban je da pruţi kritiku ali i alternativu industrijskom kapitalizmu. Ekološki
pokret postavlja stalni izazov pred neprikosnoveni status moderne nauke, a, ipak, uspeva da se
koristi njenim saznanjima. Po svom karakteru on je istinski globalan, jer svoje delovanje
usmerava na oĉuvanje najopštijih osnova na kojima poĉiva sveukupna civilizacija. On, takoĊe,
pruţa moţda najubedljiviju kritiku troškova koje kapitalistiĉki sistem ima po celokupno
ĉoveĉanstvo i planetarni ekosistem (Yearly, 1994). Sve ovo zasigurno predstavlja dovoljan
razlog da ekološki pokret zadobije posebnu nauĉnu paţnju.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 7
Tema ekoloških pokreta je za sociologe znaĉajna i iz teorijskih razloga. Nauĉno bavljenje
ovakvim predmetom zahteva povezivanje svih nivoa analize: od mikro socijalno-psihološke
perspektive, preko uvaţavanja mezo varijabli (grupa, organizacija i mreţa) do utvrĊivanja uticaja
makro struktura društva. TakoĊe, izuĉavanje ekoloških pokreta zahteva balansirano i
kombinovano korišćenje akterskih i strukturalnih teorijskih pristupa koje sociolozi ĉesto
(neopravdano strogo) razdvajaju. Istraţivanje ekoloških društvenih pokreta podrazumeva ne
samo stalno pomeranje po razliĉitim teorijskim planovima (mikro-mezo-makro) i dimenzijama
društva (politiĉka, kulturna, ekonomska, ekološka), već i kretanje po razliĉitim empirijskim
kontekstima (lokalni-nacionalni-nadnacionalni). Takav rad ĉesto zahteva zalaţenje u polja
razliĉitih subdisciplina u okvirima sociologije - politiĉke sociologije, sociologije okruţenja kao i
prelaţenje preko tradicionalnih disciplinarnih granica i komuniciranje sa srodnim disciplinama
poput politikologije, socijalne ekologije, ekološke filozofije, itd. TakoĊe, analiza fenomena
ekološkog pokreta podrazumeva i ulaţenje u pitanja distribucije društvene moći, promena
dominantnih društvenih vrednosti (od materijalnih ka postmaterijalnim), ustaljenih obrazaca
ponašanja (usvajanje ekološki svesni(ji)h praksi), jaĉine i razvijenosti graĊanskog društva,
socijalnih veza i društvenog kapitala, odnosa drţave i trţišta tj. politike, ekonomije i ekologije,
itd. Tema nastanka i razvoja ekoloških pokreta u postsocijalistiĉkim zemljama je posebno
izazovna jer zahteva povezivanje koncepata razvijenih u okvirima teorija postsocijalistiĉke
transformacije, globalizacije i ekološke modernizacije što dodatno naglašava sloţenu
uslovljenost nastanka i delovanja ekoloških pokreta u ovom kontekstu.
Sa deblokadom procesa postsocijalistiĉke transformacije, sa izvesnim poboljšanjem na
ekonomskom planu i „normalizacijom" politiĉke sfere, kao i pod uticajem meĊunarodnih
organizacija, u Srbiji teme ţivotne sredine postepeno dobijaju na znaĉaju, a u okvirima sveţe
formiranog graĊanskog sektora poĉinju da niĉu ekološke nevladine organizacije. Ekološki
akivizam i delovanje predstavljaju novinu u Srbiji i nedovoljno su istraţeno podruĉje, što
predstavlja dodatni razloga za bavljenje ovom temom.
Tema ekoloških pokreta, uprkos svom znaĉaju, aktuelnosti i velikom bogatstvu teorijskih i
empirijskih saznanja razvijenih u ameriĉkoj i evropskoj sociologiji, nije bila znaĉajniji predmet
bavljenja društvenih nauka u Srbiji. Svakako, jedan od razloga je doskorašnje relativno skromno
interesovanje struĉne ali i šire javnosti za pitanja ţivotne sredine. Manjak interesovanja se
odrazio i na nastavne programe, te su kursevi koji se bave socijalnim aspektima ţivotne sredine
(socijalna ekologija, sociologija okruţenja, politiĉka ekologija, ekološka politika itsl.) na
fakultete uvedeni relativno skoro. Slaba institucionalna podloga bavljenja ovim temama se
odslikava i na nauĉni rad, pa je broj struĉnih radova i udţbenika2 koji se bave društvenim i
filozofskim osnovama brige za ţivotnu sredinu, relativno skroman. Ovo posebno iznenaĊuje s
obzirom na jaku katedru za socijalnu ekologiju i postojanje specijalizovanog nauĉnog ĉasopisa
Socijalna ekologija u susednoj Hrvatskoj . Jedan od motiva za bavljenje temom ekoloških
pokreta, i u okviru nje pitanjima vezanim za odnos društva prema svom prirodnom okruţenju,
javio se upravo iz uviĊanja potrebe za pridavanjem većeg znaĉaja ovoj temi u srpskoj sociologiji.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 8
Ni fenomenu društvenih pokreta nije posvećivana veća paţnja u domaćoj nauĉnoj zajednici.
Izuzev dve monografije i većeg broja tekstova politikologa Dušana Pavlovića (Društveni pokreti
i promene, 2006 i Civilno društvo i demokratija, 2009. godine idr.), doktorske disertacije
Miroslava Jevtovića „Sociološko-politikološki aspekti ekološkog pokreta" odbranjene 1996.
godine na Fakultetu politiĉkih nauka u Beogradu, monografije Generacije u protestu (1998)
AnĊelke Milić i Lilijane Ĉiĉkarić, Zbornika radova sa konferencije "1968 i novi socijalni pokreti
u Jugoslaviji" i teksta Ivane Spasić u zborniku Kritički pojmovnik civilnog društva (2003),
većina tekstova je objavljena tokom 80-ih godina XX veka (u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Crnoj
Gori). Radovi nastali u toku poslednje dve decenije su znatno reĊi. U tom smislu ćemo pokušati
da ovim radom pruţimo izvestan doprinos širem teorijskom bavljenju fenomenom društvenih
pokreta kod nas.
3 Ivan Cifrić je svakako najzasluţniji za razvoj socijalne ekologije Hrvatskoj.
II KONCEPTUALNI OKVIR: OSNOVNI POJMOVI I TEORIJSKI PRISTUPI Osnovni
pojmovi
Razvoj i jaĉanje društvenih pokreta i drugih formi kolektivne akcije, pratila su nauĉna
istraţivanja ovih fenomena u okvirima razliĉitih disciplina i subdisciplina (sociologija,
politikologija, politiĉka sociologija, opšta sociologija, sociologija okruţenja, urbana sociologija
itd.), kao i u okvirima razliĉitih nauĉnih tradicija.
Kada je teorijski aspekt u pitanju, problem nastaje usled postojanja dve udaljene tradicije u
pristupu fenomenima kolektivne akcije odnosno društvenih pokreta. Na jednoj strani se nalaze
tzv. američki pristupi kolektivnom delanju, koji se nadovezuju na širu anglosaksonsku
sociološku tradiciju, koju karakteriše metodološki individualizam, mikrosociološki pristup
društvenim fenomenima, naglasak na akterima i naklonjenost empiriji. U skladu sa tim, škole
razvijene u okvirima ovog pravca (klasiĉni pristup kolektivnom ponašanju, teorija mobilizacije
resursa) poseban naglasak stavljaju na razloge iz kojih individualni akteri odluĉuju ili odbijaju
(„free ryder") da uĉestvuju u kolektivnom delovanju. Oni, primera radi, ispituju uzroĉno dejstvo
frustracija i nezadovoljstava, potom racionalne kalkulacije dobiti i troškova ili raspoloţivosti
resursa za individualno uĉešće u kolekivnoj akciji (Pavlović, 2006, Giugni, 1996,
Princen&Finger, 1994, Doyle&McEachern, 2008). Na drugoj strani se nalaze evropski pristupi
(ĉiji je najpoznatiji predstavnik škola „novih društvenih pokreta"), koji stavljaju naglasak na šire
okvire, odnosno strukturalne ĉinioce koji utiĉu na nastanak, razvoj i nestanak društvenih pokreta
sa javne scene. Predstavnici ove škole tragaju za vezama izmeĊu makrodruštvenih procesa i
nastanka i karakteristika novih društvenih pokreta, koji se posmatraju kao izraz konflikata u
okvirima tzv. „programiranog", „postindustrijskog društva" (dok je radniĉki pokret tipiĉan
primer društvenog pokreta industrijskog doba). Ovakvo sagledavanje društvenih pokreta u
skladu je sa makro-strukturalnom i teorijskom orijentacijom evropske sociološke tradicije.
Uprkos bogatom empirijskom radu i obilju literature, studije društvenih pokreta pate od
pojmovne nepreciznosti i prateće teorijske neusklaĊenosti i empirijske neuporedivosti. Postojanje
dva odelita (mada ne i inkompatibilna) pristupa društvenim pokretima naĉinila je pukotinu u
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 9
teorijskim konceptima, što je dovelo do mnoštva razliĉitih, ad hoc odreĊenja društvenih pokreta.
Nedovoljna odreĊenost osnovnog koncepta uslovljava i nedovoljnu uporedivost empirijskih
studija koje se bave razliĉitim fenomenima šireg pojma kolektivne akcije (kao što su revolucije,
religiozne sekte, politiĉke organizacije, kampanje, protesti, itd.), a ne društvenim pokretima u
striktnom smislu. Poslednjih godina, u okvirima studija društvenih pokreta došlo je do
pribliţavanja inicijalno udaljenih teorijskih tradicija. Jedan od znaĉajnih pomaka na polju
integracije naĉinio je sociolog italijanskog porekla Mario Diani (Mario Diani). On je pokušao da
premosti jaz izmeĊu razliĉitih škola i ponudi idealnotipsko odreĊenje fenomena društvenog
pokreta. Prema njegovom mišljenju, takvo odreĊenje treba da bude, s jedne strane, dovoljno
sintetiĉko da obuhvati razliĉite tradicije (pronalaţenjem najmanjeg zajedniĉkog imenitelja), a sa
druge, dovoljno diskriminatorno da napravi jasnu razliku izmeĊu društvenih pokreta i srodnih
fenomena kao što su koalicije, serije protesta i kampanja, organizacije, partije, itd. Na osnovu
temeljne analize razliĉitih teorija društvenih pokreta, Diani je zakljuĉio da se, uprkos površinske
heterogenosti ovih pristupa moţe uoĉiti implicitan konsenzus. Na osnovu zajedniĉkih elemenata
razliĉitih pristupa, on je konstruisao idealno-tipski, sintetiĉki model društvenog pokreta koji je
formulisao na sledeći naĉin : društveni pokreti su „mreže neformalne interakcije izmeĎu mnoštva
individua, grupa i organizacija, uključenih u politički ili kulturni konflikt, na osnovama
zajedničkog kolektivnog identiteta" (Diani, 1992:13). Društveni pokreti nisu posebni ni zato što
usvajaju radikalne oblike akcije, ni zato što su zainteresovani za nova pitanja, niti zato što ih
karakteriše labava organizaciona struktura. Oni su specifiĉni zato što se sastoje od formalno
nezavisnih aktera koji delaju u odreĊenom kontekstu, imaju zajedniĉki identitet, vrednosti i
orijentacije, i rade u pravcu ostvarenja postavljenih ciljeva, i koji su, pritom, meĊusobno
povezani kroz razliĉite oblike konkretne kooperacije i/ili meĊusobnog prepoznavanja, ĉime
ostvaruju vezu koja prevazilazi bilo koju specifiĉnu protesnu akciju, kampanju i sl. (Diani,
2003a).
Imajući u vidu dato odreĊenje društvenog pokreta, idealno-tipski model ekološkog društvenog
pokreta4 bi se mogao formulisati na sledeći naĉin: Ekološki pokret se sastoji iz individua, grupa i
organizacija, uključenih u nebrojeno mnogo inicijativa usmerenih na zaštitu životne sredine a
protiv društveno utvrdljivih „ neprijatelja ", koje dele široki identitet i mogu da povežu
specifične akcije u širi narativ i obuhvatnije kolektivno „ mi" (Diani, 2003a:303). DogaĊaji koji
bi inaĉe mogli biti rezultat ad hoc koalicija i izrazi NIMBY5 kampanja tako stiĉu novo znaĉenje i
postaju percipirani kao deo šireg, dugoroĉnijeg, kolektivnog napora.
U skladu sa navedenim odreĊenjima, izdvajaju se sledeći osnovni elementi koje jedan oblik
kolektivne akcije treba da poseduje da bi se mogao nazvati ekološkim/društvenim pokretom: 1.
individualni akteri - pojedinci, grupe, organizacije; 2. mreţe povezanosti i neformalne interakcije
izmeĊu pojedinaĉnih delatnika; 3. deljeni identitet/ekološka zabrinutost aktera ukljuĉenih u
kolektivno delovanje; 4. konfliktni karakter delovanja.
U okvirima ekološkog društvenog pokreta, na manje ili više povezan naĉin deluju razliĉiti
pojedinci, grupe i organizacije.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 10
Ljudi aktivno ukljuĉeni u rešavanje pitanja ţivotne sredine ĉine „ţivu" supstancu ekološkog
pokreta. Od njihovog ukupnog broja i karakteristika kao i od brojnosti onih koji bi potencijalno
mogli da se angaţuju, zavisi jaĉina pokreta. Istraţivanja koja se bave društvenim
karakteristikama ekoloških aktivista i ĉlanova nevladinih organizacija ukazuju na postojanje
znaĉajnih razlika meĊu njima. Na jednoj strani se izdvaja rukovodstvo/zaposleni u najjaĉim
organizacijama pokreta, meĊu kojima su disproporcionalno zastupljeni visokoobrazovani i
zaposleni u sektoru obrazovanja, kreativnim delatnostima i u oblasti pruţanja socijalne podrške i
pomoći, kao i pojedinci ĉiji su roditelji takoĊe visokoobrazovani (Cotgrove 1982; Kriesi 1989).
MeĊutim, ekološki aktivisti nisu regrutovani samo iz redova „elitnih" srednjih slojeva. Veliki
broj aktivista se mobiliše iz niţih slojeva neposredno ugroţenih ekološkim rizicima i
problemima. Reĉ je pre svega o uĉesnicima samoniklih ekoloških inicijativa, akcija i pokreta,
koji dolaze iz mnogo širih društvnih slojeva nego što je to sluĉaj sa ĉlanovima / liderima elitnih
ekoloških organizacija (Freudenberg&Steinsapir, 1992). Ipak, s obzirom da je razumevanje
sloţenih globalnih ekoloških problema ograniĉeno na visokoobrazovane pojedince, ne treba da
iznenadi da oni dominiraju u akcijama ekološkog pokreta na globalnom planu, dok je delovanje
niţe obrazovanih više vezano za lokalni nivo (Rootes, 1999). Uĉestvovanje u samoniklim
ekološkim pokretima je znaĉajan izvor uĉenja o ekološkim pitanjima i škola graĊanske
participacije, a, takoĊe, i vaţan kanal za prodor novih aktivista i upliv sveţih ideja. Ovakve
inicijative spreĉavaju da se ekološki pokret okameni, preterano hijerarhizuje, te omogućavaju
njegovu revitalizaciju, kao i to da ostane reprezentativan za najširu populaciju (Carmin, 1999).
Mario Diani (2003a) kao organizacije društvenog pokreta (ODP) odreĊuje sve one organizacije
koje smatraju sebe delom pokreta, a koje i drugi tako prepoznaju i identifikuju. Iako se društveni
pokret ne moţe izjednaĉiti sa organizacijama društvenog pokreta, svaka ODP koja zadovoljava
kriterijume interakcije, kolektivnog identiteta i konfliktnosti, moţe se smatrati delom pokreta.
To, dalje, znaĉi da bi deo pokreta mogle da ĉine i politiĉke partije6 i birokratski organizovane
interesne grupe.
Robert Brule (Robert Brulle) pravi razliku izmeĊu dve vrste organizacija društvenog pokreta. Na
jednoj strani se nalaze tzv. samonikle (grassroots) organizacije kao autentiĉni predstavnik
zajednice koje odlikuje demokratska struktura i participacija ĉlanstva u donošenju odluka. Sam
naziv grassroots (koren trave) upućuje na to da je reĉ o organizaciji koja vuĉe svoje poreklo iz
ţivota same zajednice, i zastupa njene interese kao njen legitimni zastupnik. Samonikle ekološke
grupe i organizacije se uglavnom bave lokalnim pitanjima kao što su skladištenje otpada,
spreĉavanje emisije toksiĉnih materija iz fabriĉkih postrojenja, zaštita interesa grupa natproseĉno
ugroţenih ekološkim rizicima, itd. Ovakve organizacije se tek povremeno i veoma labavo
povezuju sa drugim tipom organizacija, koje Brule naziva "astroturf" (engl. veštaĉka travnata
podloga) organizacijama. Ove organizacije, iako mogu da liĉe na samonikle grupe, predstavljaju
veštaĉku tvorevinu koja ne uspostavlja organsku vezu sa zajednicom. Takve organizacije nisu
autentniĉni niti legitimni predstavnik zajednice. Najĉešće se zasnivaju na ekonomskom i
politiĉkom sponzorstvu, i imaju zatvorenu (neparticipativnu) strukturu. Politike koje one
zastupaju su razvijane od strane zaposlenih i borda direktora, a njihovo prihvatanje od strane
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 11
ĉlanova se bazira na masovnoj komunikaciji putem reklama ili slanja obaveštenja putem pošte.
Ovakve elitne organizacije su podloţne trţišnoj i/ili drţavnoj kontroli, te su samim tim
ograniĉene u delovanju usmerenom na rešavanje ekoloških problema (Brulle, 2000).
Sliĉno Bruleu, Kejbl i Benson (Cable & Benson, 1993) izdvajaju sledeće karakteristike
„samoniklih" ekoloških organizacija:
1. fokus na lokalnim ekološkim problemima (naspram zainteresovanosti za korekcije nacionalne
ekološke politike „veštaĉkih" organizacija).
2. reaktivno delovanje - nastaju kao odgovor na zagaĊenje koje proizvodi lokalni biznis i
najĉešće ne traţe donošenje novih ekoloških zakona već primenjivanje onih već postojećih.
Ovakve grupe nastaju onda kada drţava (tj. njeni mehanizmi regulacije) ne uspeva da kontroliše
ilegalno ili štetno delovanje lokalnih zagaĊivaĉa („zloĉin belog okovratnika", korporativni
kriminal). Drugim reĉima, ovakve organizacije nastaju onda kada ljudi smatraju da tradicionalni
mehanizmi socijalne kontrole više ne funkcionišu i predstavljaju „odozdo" inicirani odgovor na
neuspeh drţave da zaštiti dobrobit zajednice. S druge strane, „veštaĉke" organizacije su
zainteresovane za uĉešće u formulisanju nacionalne ekološke politike, unošenje izmena u
postojeće zakonske okvire, razvijanje „dobre ekološke prakse". Takvo delovanje ćemo nazvati
proaktivnim.
3. većina ĉlanova „samoniklih" organizacija dolazi iz redova pripadnika deprivilegovanih slojeva
neposredno ugroţenih lokalnim izvorom zagaĊenja (naspram pripadnika „nove srednje klase"
koji saĉinjavaju većinu ĉlanova/zaposlenih u „veštaĉkim" organizacijama). U skladu sa tim, oni
ne zahtevaju ekološku reformu (promenu odnosa prema ţivotnoj sredini) već ekološku pravdu
(smanjenje izloţenosti odreĊene grupe ljudi ekološkim rizicima). .
U skladu sa navedenim, osnovni kriterijumi za razvrstavanje ekoloških organizacija u
kategorije „samoniklih" odnosno „veštaĉkih", su sledeći: 1. donosilac ključnih odluka : ĉlanstvo
(neposredna participacija) / zaposleno osoblje (direktor)
2.opseg delovanja: primarni fokus na lokalne/ nacionalne (i/ili regionalne) ekološke probleme
3. tipičan oblik delovanja: reaktivno / proaktivno
4. članstvo: deprivilegovani slojevi neposredno ugroţeni zagaĊenjem/ pripadnici „nove srednje
klase"
5. osnovni izvor prihoda: ĉlanarine (liĉna sredstva ĉlanova)/ sponzorstvo
6. odnos prema državnim strukturama: sukob (protest) /saradnja (partnerstvo)7
Mreže neformalne interakcije povezuju razliĉite pojedince, grupe i organizacije u društveni
pokret. One obezbeĊuju protok ideja i uverenja izmeĊu razliĉitih aktera u pokretu, koji ih potom
prevode u zajedniĉku akciju (Diani, 1992). Mreţe neformalne interakcije su ono što razlikuje
društveni pokret od agregata pojedinaĉnih dogaĊaja, kao što su meĊusobno nepovezane
kampanje, demonstracije, protesti i druge aktivnosti inspirisane sliĉnim temama. Iako takvi
dogaĊaji mogu predstavljati manifestacije društvenog pokreta, oni se sa njim ne mogu
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 12
izjednaĉiti. Da bi se moglo govoriti o društvenom pokretu, izmeĊu razliĉitih manifestacija (kao
što su protesti ili kampanje) mora da postoji smisaona i fiziĉka veza. Te veze se ostvaruju preko
aktera koji udruţeno deluju i daju zajedniĉki smisao svojoj aktivnosti (na osnovu ĉega se formira
ili jaĉa kolektivni identitet). Mreţe pokreta, odnosno razmena informacija, znanja, materijalnih i
drugih resursa izmeĊu razliĉitih aktera u pokretu, dodatno osnaţuju kolektivni identitet i jaĉaju
korpus onoga što je zajedniĉko svim ĉlanovima. Neformalna struktura mreţa razlikuje društveni
pokret od organizacija, kao koordinisanih formi interakcije sa ustanovljenim kriterijumima
ĉlanstva i mehanizmima interne regulacije. Ipak, iako su mreţe nuţne one same nisu dovoljne da
bi se neko kolektivno delovanje okarakterisalo kao društveni pokret. Za to je potrebno da razliĉiti
akteri razviju kolektivni identitet.
Kolektivni identitet (deljene vrednosti, osećaj pripadnosti i solidarnost), s jedne strane, povezuje
razliĉite individualne delatnike u isti kolektivni napor, a, sa druge, njihovom delanju daje
objedinjavajući smisao. On, takoĊe, odreĊuje granice do kojih se prostiru mreţe društvenog
pokreta jer podrazumeva odreĊeni stepen slaganja aktera oko toga ko tu pripada, a ko ne.
Naravno, identitet ne treba shvatiti kao zadatu kategoriju, već veoma fluidno i fleksibilno, jer je
on stalni predmet pregovaranja i oblikovanja od stane razliĉitih uĉesnika ĉiji partikularni
identiteti i interesi utiĉu na formiranje šireg kolektivnog identiteta. Identitet se razvija kroz
procese interakcije izmeĊu razliĉitih jedinica koje ĉine deo pokreta. Kolektivni identitet je „ĉuvar
vatre" pokreta, jer mu omogućava da preţivi faze latencije kada nema aktivnosti na javnoj sceni.
Na taj naĉin, postojanje kolektivnog identiteta uspostavlja vezu izmeĊu povremenih eksplozija
protesta, kampanja i drugih aktivnosti, koji se inaĉe ne bi mogle objasniti. Postojanje deljenog
identiteta razlikuje pokret od koalicije, u koju su akteri povezani ne na osnovama zajedniĉkih
ideala, meĊusobne solidarnosti i osećaja pripadnosti, već iz interesa koji ih u ograniĉenom
vremenskom periodu stavlja na istu stranu društvenog konflikta.
Kako primećuje Kristofer Ruts (Christopher Rootes), strogo odreĊenje kolektivnog identiteta
pokreta moţe predstavljati problem u analizi ekološkog pokreta koji se sastoji iz grupa sa veoma
raznorodnim shvatanjima ekoloških, društvenih i politiĉkih pitanja , tako da je relativno malo
onih elemenata koji bi mogli da ĉine korpus zajedniĉkog identiteta pokreta. Stoga je, po ovom
autoru, uputnije umesto o kolektivnom identitetu ekološkog pokreta govoriti o deljenoj
zabrinutosti za životnu sredinu (engl. environmental concern) (Rootes, 1997). Donekle
uvaţavajući ovu kritiĉku opasku, u našem istraţivanju ćemo ekološku zabrinutost tretirati kao
okosnicu kolektivnog identiteta pripadnika ekološkog pokreta, što ne znaĉi da se (u konkretnim
uslovima) šire osnove kolektivnog identiteta ne mogu formirati.
Istaţivanja ekološke zabrinutosti su ustanovila da se ona javlja u dva oblika koja se meĊusobno
razlikuju po pratećim vrednosnim orijentacijama, osnovnim preokupacijama, naĉinima delanja,
karakteristikama socijalnih aktera kao nosilaca ekološke zabrinutosti, kao i po lokacijama na
kojima se ispoljavaju (tabela 1.).
Tabela 1. EKOLOŠKA ZABRINUTOST
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 13
„Braon " zabrinutost „Zelena " zabrinutost
ZagaĊenje i ekološki rizici Oĉuvanje prirodnog okruţanja
Liĉne prituţbe Globalna zabrinutost
8 Na primer, znaĉajne razlike kako po fokusu tako i po ideološkim osnovama postoje izmeĊu
delova ekološkog pokreta koji zastupaju radikalne ideje dubinske ekologije, reformistiĉki
orijentisanih ekologa bliskih drţavnim strukturama, praktiĉno usmerenih zaštitara, boraca za
ekološku pravdu, itd.
13
Materijalizam Postmaterijalizam
Reaktivno delovanje Ekološki aktivizam
(proaktivno delovanje)
Niţi društveni slojevi Viši društveni slojevi
Juţna i Istoĉna Evropa Severna i Zapadna Evropa
Pakulski i Kruk (Pakulski & Crook, 1998) prave razliku izmeĊu „braon" tema koja se odnose na
zagaĊenje i ekološke rizike, i „zelenih" tema, povezanih sa teţnjama za oĉuvanje prirodnog
okruţenja. Sliĉna ovoj je i podela na „liĉne prituţbe" (personal complaints) na loš kvalitet
ţivotne sredine i moguće zdravstvene posledice ekološke degradacije, i „globalnu zabrinutost"
(global concern) za stanje planetarnog ekosistema (Hofrichter & Reif, 1990). Ovo dihotomija se
donekle podudara sa Inglhartovim (Ronald Inglehart) razlikovanjem materijalizma i
postmaterijalizma. Prema ovom autoru, rast ekološkog aktivizma se moţe dovesti u vezu sa
širenjem postmaterijalistiĉkih vrednosti u najrazvijenijim zemljama Zapada. S druge strane,
reaktivni oblici delovanja se najĉešće javljaju kada se dosadašnji (materijalni) uslovi ţivota bitno
naruše, ili se oĉekivanja za boljitkom iznevere (Inglehart, 1977).
Nalazi empirijskih istraţivanja ukazuju na to da je ekološka zabrinutost u Evropi podeljana
dvema osama - jedna koja ide od severa ka jugu, a druga od zapada prema istoku. MeĊutim, to
ne znaĉi da su ljudi više zainteresovani za ekološka pitanja na severu i zapadu nego na jugu i
istoku - ekološka zabrinutost je gotovo univerzalna i visoka. Razlike postoje u vrstama
zabrinutosti, znaĉaju koji se pridaje ekološkim pitanjima i formama akcije koje su ljudi spremni
da preduzmu usled njihove zabrinutost za ţivotnu sredinu (Rootes, 1997). U Juţnoj i Istoĉnoj
Evropi, velika većina stanovništva izraţava zabrinutost za ţivotnu sredinu, ali ona mnogo ĉešće
nego što je to sluĉaj u Severnoj i Zapadnoj Evropi uzima oblike „liĉne prituţbe" na zdravstvene
posledice, nego što iskazuju jednu „globalnu zabrinutost" za ţivotnu sredinu. (Hofrichter & Reif,
1990). TakoĊe, liĉne prituţbe i „braon" zabrinutost su ĉešće prisutni kod pripadnika niţih
društvenih slojeva, što ne treba da ĉudi ako se ima u vidu to da su oni mnogo ĉešće nego viši
slojevi direktno i vidljivo izloţeni ekološkim rizicima poput deponija, fabriĉkih postrojenja itsl.
(Rootes, 1997). Razliĉite idejne osnove kao i nosioci delovanja utiĉu na stvaranje podela unutar
ekološkog pokreta.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 14
Iskustvo društvenih pokreta je neraskidivo povezano sa javnim izraţavanjem društvenog
konflikta. Kao promoteri ili oponenti društvenih promena, društveni pokreti ulaze u konfliktne
odnose sa drugim društvenim akterima (drţavne institucije, privredni subjekti, kontrapokreti,
itd.) suprotstavljajući se nejednakoj distribuciji moći i resursa (politiĉki konflikt), kao i
zvaniĉnim diskursima odnosno naĉinima interpetacije stvarnosti (kulturni konflikt). Ovde
politiĉki odnosno kulturni karakter konflikta treba shvatiti u najširem smislu, kao sukob za
kontrolu nad materijalnim ili simboliĉkim ulozima koji se moţe javiti u razliĉitim društvenim
sferama (socijalnoj, politiĉkoj, ekonomskoj, kulturnoj) (Diani, 2000). Politiĉki konflikt se odnosi
na razliĉite oblike „konvencionalne" politike usmerene na mobilisanje politiĉkih partija,
lobiranje za promene zakonske regulative odnosno uticanje na najvaţnije politiĉke institucije i
proces donošenja odluka. S druge strane, kulturni aspekt je vezan za politiku svakodnevnog
ţivota i odnosi se na konflikte oko kulturnih znaĉanja, te dovoĊenje u pitanje (izazivanje) nekih
crta dominantnog kulturnog koda (Neš, 2006, Doherty & Doyle, 2006). Konfliktnost razlikuje
društvene pokrete od pokreta koji akcenat stavljaju na konkretno delovanje kao što je rekreacija,
ţivljenje u skladu sa nekim duhovnim vrednostima, humanitarni i filantropski rad, itd.
U zapadnom diskursu, ţivotna sredina je koncipirana kao politiĉka, ekonomska, pa i pravna
kategorija, kroz koju se reflektuju razliĉiti poloţaji moći. Borba za ţivotnu sredinu tako postaje
borba za resurse, moć i pravdu. U kulturnoj sferi, potreba za promenu znaĉenja i vrednosti koje
se pridaju prirodnoj sredini stvara napetosti izmeĊu antropocentriĉnih pristupa, koji primat
stavljaju na vrednost koju priroda i ţivi svet imaju za ĉoveka i njegovu dobrobit, i biocentriĉnih
pristupa koji zahtevaju priznavanje autonomne vrednosti prirode i temeljnu redefiniciju odnosa
prema njoj. U politiĉkoj i ekonomskoj areni konflikt se manifestuje kroz zahteve za
redistribucijom moći i praktiĉnim promenama odnosa prema prirodnoj sredini. Konflikti
najĉešće izbijaju usled sukobljenosti ekonomskih i ekoloških ciljeva (zadovoljavanja potreba u
ĉijoj je sluţbi privreda i oĉuvanja ţivotne sredine kao najopštijeg okvira egzistencije). Ekološki
konflikti mogu nastati i usled nejednakog poloţaja koji razliĉite društvene grupe imaju u odnosu
na ekološke rizike, odakle se razvija pokret za ekološku pravdu. Usvajanje odreĊenog pogleda na
prirodu ekoloških odnosa u svoj njihovoj sloţenosti (ĉovek-priroda, siromašni - bogati - ţivotna
sredina, ekonomski rast - ekološka degradacija, zeleni Sever i Zapad - crni Jug i Istog isl.) stvara
osnovu šireg znaĉenja konfliktnog delovanja. To dalje omogućava povezivanje aktera koji se
nalaze „sa iste strane", te prepoznavanje i pokretanje akcije protiv „zajedniĉkih neprijatelja", a
sve u cilju razrešenja konflikta vezanog za neki aspekt odnosa prema ţivotnoj sredini koji je
sporan.
U doktorskoj disertaciji ćemo slediti Dianijevu odrednicu pojma ekoloških društvenih pokreta iz
nekoliko razloga. Pre svega, smatramo da je ona sposobna da napravi razliku izmeĊu društvenih
(ekoloških) pokreta, s jedne strane, i sliĉnih fenomena, s druge. Dalje, njoj polazi za rukom da
obuhvati sve suštinski vaţne elemente iz kojih se sastoje društveni pokreti, i da na taj naĉin
pomiri razliĉite teorijske tradicije u izuĉavanju društvenih pokreta. S obzirom da će ovaj rad
imati analitiĉko-sintetiĉki pristup fenomenu ekološkog pokreta u Srbiji, i da će iz tog razloga
koristiti razliĉite teorijske pristupe fenomenu društvenih pokreta (politiĉko procesna teorija,
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 15
pristup „novih društvenih pokreta", teorija mobilizacije resursa, itd.), suštinski je vaţno da
poĉetna odrednica pojma pokreta bude usklaĊena sa odreĊenjima pokreta od kojih polaze ovi
pristupi. TakoĊe, definicija je operativna, tako da se moţe primeniti u empirijskom istraţivanju.
Na kraju, zbog svojih kvaliteta, Dianijevo odreĊenje društvenih pokreta je široko prihvaćeno u
nauĉnim krugovima.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka /razvoja ekološkog pokreta
U okvirima razliĉitih teorijskih pristupa: teorija (ekološke) modernizacije, politiĉko procesna
teorija, teorija mobilizacije resursa, teorija novih društvenih pokreta, klasiĉni pristupi društvenim
pokretima, izdvojio se veliki broj objašnjenja/faktora za koje se pretpostavlja da utiĉu na
nastanak, razvoj i delovanje ekološkog pokreta. Ova objašnjenja smo (prema faktoru koji
naglašavaju) razdelili u 4 grupe: 1.ekonomistiĉka, 2. politikološka, 3. kulturološka, 4. socijalno-
ekološka. U nastavku teksta ćemo ukratko reći nešto o svakoj kategoriji. Naravno, treba imati u
vidu da ponuĊena lista nije iscrpna, već da sadrţi objašnjenja najĉešće pominjana u literaturi.
TakoĊe, neki ĉinioci su primenljivi za tumaĉenje nastanka novih društvenih pokreta uopšte, dok
su neki specifiĉni za ekološki pokret.
1. Ekonomistička objašnjenja - nivo socioekonomskog razvoja i dostupnost resursa
Prema tumaĉenjima razvijenim u okvirima teorije modernizacije, socio-ekonomski razvoj
obezbeĊuje širenje resursne baze koja, potom, olakšava politiĉku mobilizaciju te nastanak novih
društvenih pokreta. Bogata društva imaju infrastrukturu potrebnu za široku mobilizaciju (visok
nivo urbanizovanosti, guste komunikacijske strukture), kao i relativno veliki udeo graĊana koji
poseduju socijalno-demografske karakteristike koje olakšavaju njihovu angaţovanje na rešavanju
ekoloških pitanja (visoki nivoi obrazovanja, visok materijalni poloţaj). Prema pretpostavkama
ove teorije, iako se ekološki aktivizam ne javlja samo u razvijenim drţavama, društvena
modernizacija odnosno veća dostupnost neophodnih resursa ga olakšava. To potvrĊuju i rezultati
empirijskih istraţivanja koji pokazuju da je ĉlanstvo u ekološkim grupama brojnije u društveno-
ekonomski razvijenijim nego u manje razvijenim zemljama (Dalton, Recchia, Rohrschneider,
2003, Norris, 2003). Istraţivanje Rasela Daltona (Russel Dalton, 2005) je utvrdilo postojanje
pozitivne korelacije izmeĊu visine društvenog proizvoda per capita i udela ĉlanstva u ekološkim
organizacijama. Jedno drugo istraţivanje organizacija društvenih pokreta pokazuju da su one
ranije osnivane i da je njihov broj rastao mnogo brţe u bogatim industrijskim demokratijama u
poreĊenju sa ekonomski manje razvijenim društvima (Smith&Wiest, 2005).
Iako resurse9 ne treba shvatiti samo u ekonomskom smislu (mada se ovaj aspekt pokazuje kao
najvaţniji), smeštamo ih u kategoriju ekonomskih ĉinilaca, pre svega, zbog ekonomistiĉkog
pristupa koji je svojstven teoriji mobilizacije resursa. Ova teorija polazi od pretpostavke da su
nezadovoljstvo i socijalni konflikti inherentni svakom društvu, a da za mobilizaciju pokreta nije
dovoljno samo postojanje interesa, već moraju da postoje i odgovarajuća sredstva (resursi).
Pokretanje kolektivne politiĉke akcije je skup posao, a resursi su od kljuĉnog znaĉaja za
stvaranje trajnijih organizacija pokreta koje će omogućiti njegovo funkcionisanje. Do stvaranja
pokreta ne dolazi usled javljanja društvenih problema, već onda kada jedna grupa (lideri) uspe da
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 16
mobiliše akumulisane resurse. Lideri, kao preduzetnici društvenog pokreta, kombinuju
raspoloţive resurse i tako stvaraju situaciju u kojoj je pokret moguć. Prema mišljenju Mejera
Zalda (Mayer Zald) i Dţona Mekartija (John McCarthy), kljuĉni faktor za uspešnu mobilizaciju
resursa predstavljaju organizacije društvenog pokreta. Njihov razvoj je doveo do
eksponencijalnog rasta društvenih pokreta od šezdesetih godina XX veka. Pored rastuće
profesionalizacije organizacija društvenog pokreta, drugi faktor koji je doprineo rastu aktivnosti
društvenih pokreta je opšti porast materijalnog blagostanja razvijenih društava (McCarthy&Zald,
1977, 1987).
2. Politikološka objašnjenja - struktura političkih mogućnosti, demokratske institucije i socijalni
kapital
Političko procesni pristup poseban naglasak stavlja na strukturu političkih mogućnosti koja moţe
da deluje stimulišuće ili da oteţava nastanak i razvoj društvenih pokreta. Ĉarls Tili (Charles Tilli,
1978) istiĉe da drţava, kao najmoćniji politiĉki ĉinilac u modernim industrijskim društvima,
selektivno potiskuje ili pomaţe delovanje društvenih pokreta u skladu sa onim što drţavne elite
smatraju sopstvenim interesom. OdreĊene pokrete i organizacije poput teroristiĉkih organizacije
drţava zabranjuje, neke druge ne toleriše (one koje se direktno suprotstavljaju vlasti), dok treće
dozvoljava, pa ĉak i podstiĉe, ĉime one dobijaju rutinski pristup procesu donošenja odluka (Neš,
2006).
Herbert Kiĉelt (Herbert Kitschelt,1986) pravi razliku izmeĊu otvorenih i zatvorenih politiĉkih
sistema u odnosu na mogućnost politiĉkih autsajdera da utiĉu na proces odluĉivanja. Otvorenost
politiĉkog sistema je u funkciji njegove (teritorijalne) centralizovanosti - što je veći nivo
decentralizacije više je i mesta pristupa procesu odluĉivanja. TakoĊe, od stepena podele vlasti na
legislativnu, egzekutivnu i sudsku (kao i u okviru njih) zavisi otvorenost politiĉkih struktura, a
samim tim i mogućnosti za delovanje društvenog pokreta. Postojanje podele vlasti stvara
povoljnije prilike za prodor spoljnih uticaja.
Dag Mekadam (1996) izdvaja sledeće kljuĉne elemente strukture politiĉkih mogućnosti:
1. mogućnost pristupa javnosti političkom sistemu (procesu donošenja odluka) - ova
karakteristika jednim delom zavisi od stepena decentralizacije odluĉivanja o ĉemu govori
Kiĉelt (1986).
2. konstelacija odnosa moći u okvirima elite (politiĉke, ekonomske, medijske, vojne) - za
delovanje ekološkog pokreta posebno je vaţan odnos izmeĊu politiĉkih i privrednih elita - u
sluĉaju isprepletanosti odnosno uske povezanosti ove dve elite, ekološka pitanja zapadaju u drugi
plan (iza ekonomskih, koje privredna elita nemeće kao prioritet).
3. postojanje savezništva izmeĎu pripadnika pokreta i nekih predstavnika elite (opozicione
stranke i/ili stanke na vlasti) - ukoliko je prisutno moţe da olakša delovanje pokreta.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 17
4. spremnost i kapacitet drţave da se na represivan naĉin suprotstavi delovanju pokreta. U
drţavama koje se suzdrţavaju od nasilja, pokreti će slobodnije delovati i izraţavati svoj protest
na javnoj sceni. U suprotnom će njihovo delovanje biti pritajeno i umereno.
5. nezavisnost i efikasnost sudstva kao vaţan faktor prethodno nabrojanim elementima pridodaju
Valstrom i Peterson (2006) - ovde se pre svega misli na nezavisnost i efikasnost sudstva u osudi
krivaca za ekološku degradaciju.
Sa globalizacijom ekoloških problema i strategijama njihovog rešavanja znaĉajni delovi
ekološkog pokreta postaju globalni. U cilju analize transnacionlanog ekološkog delovanja, u
okvirima politiĉko procesne teorije je razvijen koncept meĊunarodnih struktura politiĉkih
mogućnosti (MSPM). Kao najznaĉajnije delove MSPM, istraţivaĉi izdvajaju Ujedinjene Nacije
(UN), Evropsku uniju (EU), Svetsku banku (SB) i Svetsku trgovinsku organizaciju (STO). Dok
EU i UN podstiĉu participaciju većeg broja ekoloških lobi grupa, ĉiji domašaj ostaje relativno
ograniĉen, SB i STO provociraju nekonvencionalne akcije sa potencijalno većim uticajem (van
der Heijden, 2006). Na nadnacionalnom nivou dolazi i do povezivanja ekoloških pokreta iz
razliĉitih zemalja, mada, kako primećuje Kristofer Ruts još uvek se ne moţe govoriti o
evropskom ili svetskom ekološkom pokretu (Rootes, 2004). Stvaranje globalnih društvenih
pokreta u budućnosti moţe podstaći ĉinjenica da rešavanje sve većeg broja problema zahteva
globalno angaţovanje, potom, razvoj transnacionalne komunikacije i umreţavanja, ĉemu
posebno doprinose moderne tehnologije, sve izraţenije masovne migracije stanovništva, kao i
izmenjeni poloţaj nacionalne drţave (Neš, 2006).
Stepen demokratske razvijenosti društva se izdvaja kao vaţan ĉinilac koji oblikuje nastanak i
delovanje društvenog pokreta. Demokratska društva su sklonija da ljudima pruţe naĉine da
izraze svoje politiĉke interese, mobilišu podršku i delaju kroz konvencionalne politiĉke kanale.
Demokratska pravila igre olakšavaju slobodu razmene ideja, pruţaju mogućnost formiranja
grupa, predviĊaju mehanizme na koje se opozicione snage mogu na ustaljen naĉin suprotstaviti
vladajućoj politici. Na drugoj strani se nalaze nedemokratski reţimi koji unapred spreĉavaju
nastanak bilo kakvih zvaniĉnih alternativa. Takva sredina primorava pokrete da ostvaruju
neformalne, poluprikrivene mreţe i organizacije, koriste se subverzivnim ali umrenim metodama
koje, kada se prilike promene, mogu da prerastu u radikalno antisistemsko/antireţimsko
delovanje (Dalton, Recchia, Rohrschneider, 2003, Dalton, 2005). Daltonovo (2005) istraţivanje
je ustanovilo postojanje pozitivne korelacije izmeĊu stepena demokratskog razvoja (meren
Freedom house indeksima) i brojnosti ĉlanstva u ekološkim grupama.
Pristup političkog zatvaranja/regulacionistički pristup naglašava znaĉaj civilnog društva
(njegovih karakteristika, razvijenosti) kao mesta nastanka ekoloških pokreta. Prisutne tendencije
stvaranja korporativistiĉkih politiĉkih aranţmana u kojima se privatni biznis, predstavnici velikih
sindikalnih organizacija i drţava partnerski povezuju i tako, zaobilazeći demokratske procedure,
donose vaţne politiĉke i ekonomske odluke iza zatvorenih vrata, rezultovale su, izmeĊu ostalog,
velikom ekološkom degradacijom (pogotovo usled stavljanja naglaska na obezbeĊivanje
ekonomskog rasta i pune zaposlenosti). Ekološki pokret je izrastao u graĊanskoj sferi, izvan
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 18
glavnih politiĉkih tokova, kao izraz nezadovoljstva ekološkim uništavanjem koje korporativna
drţava sistematski marginalizuje. Njegovo delovanje je, pored zaštite ţivotne sredine, usmereno i
na oţivljavanje demokratskih politiĉkih veza izmeĊu drţave i graĊana (Scott, 1990, Hannigan,
1995).
Socijalni kapital predstavlja vaţan preduslov za ostvarivanje kolektivnog delovanja, odnosno
stvaranja društvenog pokreta. Robert Patnam (Robert Putnam), pod socijalnim kapitalom
podrazumeva oblike društvenog ţivota koji uĉesnicima omogućavaju da efikasnije deluju u
ostvarivanju zajedniĉkih ciljeva. Najjednostavnije reĉeno, ako ljudi mogu komotno da
komuniciraju, ako su solidarni i veruju jedni drugima i ako su spremni da se udruţuju, onda
postaje verovatno da će na osnovu toga uspeti u rešavanju zajedniĉkih problema. Patnam razlaţe
socijalni kapital na tri osnovne dimenzije. Prvu ĉine uopštene norme uzajamnosti i kontinuiranih
odnosa saradnje i razmene. Drugu dimenziju predstavljaju mreže graĎanskog angažmana, pri
ĉemu je vaţno naglasiti da je reĉ o horizontalnim vezama meĊu akterima ekvivalentnog statusa i
moći, nasuprot vertikalnim vezama koje ukljuĉuju nejednake aktere. Generalizovano poverenje u
druge je moţda najvaţnija dimenzija socijalnog kapitala, i predstavlja osnovu socijalnog
konsenzusa u modernim društvima. Ono je, pre svega, vid horizontalnog poverenja i odnosi se na
poverenje u pripadnike naše politiĉke zajednice koje ne poznajemo i sa kojima nismo dolazili u
neposredan kontakt. Poverenje stvara reciprocitet i vodi povezivanju na dobrovoljnoj osnovi, a
oni, za uzvrat, stvaraju i jaĉaju poverenje (Putnam, 2003, 2008, Šalaj, 2005, Siisiainen, 2000).
Socijalni kapital omogućava saradnju graĊana i na taj naĉin dovodi do rešavanja zajedniĉkih
problema i postizanja
zajedniĉkih ciljeva (Putnam, 2003, 2008, Norris, 2002).
Kako primećuje Robert Patnam, društveni pokreti i društveni kapital su tako usko povezani da je
nekada teško reći šta ĉemu prethodi. Po njegovom mišljenju, društvene mreţe, pre nego svest o
urgentnosti rešavanja nekog pitanja, društveni ideali ili liĉni interes, odreĊuju ko će pristupiti
društvenom pokretu (Putnam, 2008).
I u okvirima evropske škole društvenih pokreta istiĉe se vaţnost mreţa kao definišućeg faktora
pokreta. Umesto da se mreţe pletu oko već postojećih ciljeva, postojanje mreţa je preduslov za
formiranje simboliĉkog identiteta na kome poĉiva ustrojstvo pokreta (Diani, 1992). Alberto
Meluĉi (Alberto Melucci) smatra da društveni pokreti opstaju u „nevidljivim mreţama ispod
površine" uronjenim u svakodnevni ţivot kroz koje se stiĉu nova iskustva i formiraju kolektivni
identiteti. Kroz mreţe cirkulišu resursi, informacije i druge vrednosti, koje omogućavaju
društvenom pokretu da raste, razvija se i ostvaruje ciljeve (Neš, 2006). TakoĊe, mreţe se
pojavljuju kao vaţne i u mikromobilizacijskim procesima, jer omogućavaju da se preko
prijatelja, poznanika, kolega ili roĊaka novi ĉlanovi regrutuju u pokret (Snow et al., 1980).
Društveni pokreti takoĊe stvaraju društveni kapital, oblikujući nove identitete i proširujući
društvene mreţe. Društvena infrastruktura stvorena kroz jedan pokret se moţe u nekom kasnijem
trenutku aktivirati za potrebe nekog drugog, srodnog graĊanskog angaţovanja. Ukratko,
društveni pokreti sa samoniklim angaţovanjem otelovljuju i stvaraju društveni kapital (Putnam,
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 19
2008). Na primeru Italije, Patnam (Putnam, 2003) uspešno pokazuje da je u onim društvima u
kojima ne postoji tradicija graĊanske saradnje (odnosno socijalni kapital) teţe ostvariti
kolektivno delovanje.
3. Kulturološka objašnjenja
Teorije kulture pruţaju ideološko objašnjenje nastanka ekološkog pokreta. Prema
pretpostavkama ovih teorija, sa društvenom modernizacijom dolazi i do transformacije
vrednosnih sistema te usvajanja novih pogleda na odnos ĉoveka i prirodne sredine. Rili Danlap
(Riley Dunlap) i Vilijem Katon (William Catton) (1979) u tom smislu govore o nastanku i
širenju tzv. „nove ekološke paradigme", koja naglašava intrinsiĉne vrednosti prirode, te tesnu
povezanost društva i ţivotne sredine kao i vaţnost njihovog uzajamnog delovanja. Usvajanje
novog odnosa prema ţivotnoj sredini podstiĉe promene u ponašanju, te pokretanje kolektivne
akcije usmerene na rešavanje ekoloških problema.
Prema Ronaldu Inglhartu (Inglehart, 1990, 1995), u razvijenim industrijskim zemljama,
generacije stasale nakon II svetskog rata su, usled postizanja do tada nezabeleţenog stepena
ekonomske sigurnosti, poĉele sve više da se okreću ostvarivanju „postmaterijalnih" ciljeva
(liĉno ostvarenje, osećanje pripadnosti, poboljšanje uslova fiziĉkog okruţenja, itd.). Veća briga
postmaterijalista za kvalitet ţivota, kao i prihvatanje alternativnih, anti-ekonomskih
(industrijskih) vrednosti ih je dovela do snaţnijeg interesovanja za ekoloških pitanja, te
zauzimanja kritiĉkog stava prema vrednosnoj paradigmi zapadnih industrijskih društava koja
naglasak stavlja na ekonomski rast (Hannigan, 1995, Neš, 2006). S druge strane, participativna
kultura povezana sa postmaterijalistiĉkom vrednosnom orijentacijom, podstiĉe pojedince da
postanu ekološki aktivni (Inglehart, 1990). Empirijska istaţivanja su potvrdila vezu izmeĊu
ekološkog aktivizma i postmaterijalizma (Rootes, 1997, Dalton, 1994, Rohrschneider, 1990).
MeĊutim, kao što smo već pokazali, javna zabrinutost za ţivotnu sredinu nije ograniĉena samo
na razvijene industrijske zemlje već postoji na globalnom nivou (Hannigan, 1995, Rootes, 1997).
TakoĊe, ekološka zabrinutost i delovanje se moţe javiti i iz „materijalnih" pobuda - kao što je
zabrinutost za liĉno zdravlje.
Najĉešće povezana sa postmaterijalistiĉkim gledištem, javlja se hipoteza „nove srednje klase"
koja naglasak stavlja na društvenu poziciju onih koji usvajaju ekološku etiku. Prema ovom
objašnjenju, ekološki aktivisti se disproporcionalno regrutuju iz redova „društvenih i kulturnih
specijalista" - nastavnika, socijalnih radnika, novinara, umetnika, profesora koji obavljaju
kreativne ili poslove orijentisane na pruţenje javnih usluga. Ove grupe su, zbog svoje profesije,
socijalno smeštene tako da se neposredo susreću sa viktimizacijom nemoćnih i posledicama
industrijskog razvoja. Na ovakvo primarno iskustvo se nadovezuju postmaterijalne vrednosne
orijentacije (Hannigan, 1995). Uz to, pripadnici ove klase raspolaţu materijalnim resursima,
znanjima i veštinama vaţnim za politiĉki aktivizam. Alternativna objašnjenja tvrde da pripadnici
nove srednje klase nisu toliko inspirisani altruistiĉnim pobudama koliko su orijentisani na
ostvarivanje sopstvenih interesa, što postiţu kolektivnim delovanjem kroz organizacije
društvenih pokreta (Berger, 1986).
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 20
Nedostatak ovog objašnjenja, sliĉno kao i postmaterijalistiĉke teze, je taj što se ĉlanstvo
ekološkog pokreta regrutuje iz mnogo širih osnova nego što je nova srednja klasa.
Dejvid Snou (David Snow), nadovezujući se na Gofmanovu (Erving Goffman) ideju „okvira",
analizira naĉine na koje akteri pregovaraju o znaĉenjima i opredeljuju se da uzmu uĉešće u
društvenim pokretima. Društveni akteri kroz „okvire" definišu nepravdu, oblikuju kolektivne
identitete, tumaĉe mogućnosti za delovanje. „Okviri kolektivne akcije" deluju tako da
naglašavaju nedopustivost odreĊenog aspekta društvenog stanja i definišu ga na naĉin koji
zahteva kolektivnu akciju. Društveni pokreti regrutuju pristalice tako što povezuju tumaĉenja
pojedinaca sa tumaĉenjima pokreta (proces „usklaĊivanja okvira"). Stvaranje inovativnog okvira
kolektivne akcije je, po mišljenju Dejvida Snoua, kljuĉno za masovnu mobilizaciju. Uspeh
pokreta, s druge strane, zavisi od postizanja i odrţavanja ravnoteţe izmeĊu usklaĊenosti poruke
pokreta sa postojećom politiĉkom kulturom odnosno tumaĉenjima rasprostranjenim u javnosti.
Pojedinci su motivisani za uĉešće u pokretu samo ukoliko to za njih ima smisla (Neš,
2006).
Ovde treba pomenuti i pretpostavke škole novih društvenih pokreta, koja poseban naglasak
stavlja na kulturne odnosno na ĉinioce identiteta. Novi društveni pokreti nastaju iz potrebe da se
povrati izgubljeni/poljuljani identitet u uslovima krize, naglašavajući vrednosti kao što su
autonomija, uvaţavanje, solidarnost i dr. Proces izgradnje kolektivnog identiteta obuhvata
kontinuiranu komunikaciju i pregovaranje o znaĉenjima izmeĊu pojedinaĉnih delatnika. Upravo
formiranje kolektivnog identiteta stoji u osnovi stvaranja pokreta kao takvog. Simboliĉke i
kulturne funkcije pokreta su posebno znaĉajne, kako za ĉlanove tako i za šire društveno
okruţnje. Novi društveni pokreti predstavljaju kreatore drugaĉijih vrednosnih orijentacija i
politiĉke kulture (Pavlović, 2006, Neš, 2006). Kako istiĉe Alen Turen (Alain Touraine), ukoliko
akteri ne dele iste vrednosti zajedniĉka osnova borbe ne postoji, pa se ni konflikt ne moţe
definisati kao društveni. U okviru društvenih pokreta se razvijaju alternativni naĉini ţivota i
tumaĉenja stvarnosti koji izazivaju dominantne društvene obrasce pa se borba se ostvaruje, pre
svega, u kulturnoj sferi (Melucci, 1989, 1995).
4. Socijalno-ekološka objašnjenja - hipoteza odraza i društveno-konstruktivistički pristup
Prema hipotezi odraza ekološka degradacija u zapadnim industrijskim zemljama je naglo poĉela
da raste nakon II svetskog rata, dostiţući svoj zenit tokom 60-ih godina XX veka. Nagli rast
ekološke svesti i pokreta koji je usledio tokom 1970-ih godina predstavlja direknu reakciju na
uoĉeno pogoršanje situacije (Dunlap and Scarce, 1990, Jehlicka, 1992). Ovakva shvatanja se
nadovezuju na (dosta kritikovana) klasiĉna tumaĉenja nastanka društvenih pokreta kao reakcije
na nepovoljne prilike, u ovom sluĉaju ekološke. Po ovim tumaĉenjima, nešto ozbiljno loše mora
da se dogodi da bi se ljudi pokrenuli na masovnu kolektivnu akciju i formirali pokret. MeĊutim,
kako kritike uspešno dokazuju, ljudi se pre bune onda kada postoje narasla a izneverena
oĉekivanja, nego u trenucima krize (Gurr, 1970).
Kritike hipoteze odraza ukazuju i na ĉinjenicu da javna percepcija ekoloških problema nuţno ne
odslikava realnost već se formira na osnovu uvida struĉnjaka, politiĉara, ekoloških aktivista,
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 21
novinara, itd. TakoĊe, kako sugeriše društveno-konstruktivistički pristup, politiĉki, društveni i
kulturni procesi su ti koji ekološke uslove definišu u kategorijama neprihvatljivog rizika, te
neĉeg zarad ĉega bi trebalo preduzeti kolektivnu akciju. Ekološki problemi nisu nešto što postoji
nezavisno od društva već su produkti procesa društvenog definisanja, pregovaranja i priznavanja
u privatnoj i javnoj sferi (Hannigan, 1995). Nivo ekološke svesti i zabrinutosti u jednom društvu
zavisi kako od znaĉaja koji se ekološkim pitanjima posvećuje u politiĉkoj sferi tako i od nauĉne i
medijskih prezentacija ovih problema.
Konstruisanje ekoloških problema je sloţen, društveno uslovljeni proces koji se odvija u
nekoliko etapa. U prvoj se problem „otkriva", imenuje te se uspostavljaju osnovni parametri za
njegovo praćenje i procenjivanje. U ovoj fazi kljuĉnu ulogu imaju nauĉnici iz oblasti prirodnih
nauka. U drugoj fazi se potencijalni problem prezentuje široj javnosti putem sredstava masovnih
komunikacija. Tako problem zadobija svoj legitimitet i paţnju javnosti. Treća etapa se odvija u
politiĉkoj areni, gde se nalaţe pokretanje akcije i mobilisanje šire podrške za rešavanje
problema. Da bi postao društveno relevantan, potencijalni ekološki problem mora da zadobije
legitimitet u više arena: nauĉna zajednica, mediji, politiĉke strukture, najšira javnost (Hannigan,
2006).
III KONTEKSTUALNI OKVIR ISTRAŢIVANJA
Istorijski posmatrano, za razumevanje karakteristika savremenog srpskog društva kljuĉne su 4
etape kroz koje je ono prošlo od poĉetka 20.veka do danas. Reĉ je o predsocijalistiĉkom periodu,
periodu drţavnog socijalizma „na jugoslovenski naĉin", potom o fazi (blokirane)
postsocijalistiĉke transformacije, i njenoj deblokadi nakon 2000. godine. Predsocijalističku
epohu je, izmeĊu ostalog, odlikovao dominantno agrarni karakter zemlje i zakasnela
industrijalizacija, nerazvijenost graĊanske sfere kao i dominacija politiĉkih (stvaranje i odbrana
nacionalne drţave) nad drugim tema u javnom diskurs (Ĉalić, 2004, Lazić, 2005). Na temeljima
ovakvog „predindustrijskog" društva, u godinama nakon II svetskog rata uspostavljen je
autohtoni model jugoslovenskog samoupravnog socijalizma sa elementima trţišta, relativno
liberalnim reţimom i izvesnom otvorenošću prema Zapadu. Modernizacija po socijalistiĉkoj
recepturi nametnula je prioritete intenzivne industrijalizacije i urbanizacije sa ciljem prestizanja
nivoa ekonomskog razvoja dostignutog na Zapadu, zanemarujući, pritom, posledice koje ovakav
razvoj ima po ţivotnu sredinu (Berend, 2001, Pavlinek&Pickles, 2000). MeĊutim, uprkos velikoj
ekološkoj degradaciji, u kontekstu totalizujućeg politiĉkog sistema koji nije dozvoljavao
politiĉke aktivnosti izvan drţavnih struktura, i poslediĉne nerazvijenosti civilnog društva,
ekološki pokret nije imao mogućnosti da se razvije. Ekološki protesti su se širom Centalne i
Istoĉne Evrope, do pred sam kolaps socijalistiĉkog reţima, retko javljali i uglavnom se
zadrţavali u lokalnim okvirima. Ekološke teme dobijaju na širem znaĉaju tek krajem 1980-ih
godine, kada ih opozicione grupe koriste u svrhe izraţavanja prikrivene kritike reţima i zahteva
za demokratizacijom društva. Usled liberalnije atmosfera, kritiĉari reţima u Jugoslaviji nisu
morali da se skrivaju iza „zelene maske", te su otvorenije iznosili svoje zahteve za
uspostavljanjem demokratskog ureĊenja i rešavanjem nacionalnog pitanja (zanemarujući
ekološku tematiku). Dok je širom CIE, zaštita ţivotne sredine zajedno sa uvoĊenjem trţišta i
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 22
demokratskih institucija postavljena kao prioritet prvih postsocijalistiĉkih vlada, u Srbiji
ekološke teme nisu dobile veći znaĉaj.
Postsocijalistička transformacija predstavlja proces „reintegracije srednjoevropskih i
istoĉnoevropskih zemalja u kapitalistiĉki (svetski) sistem" (Lazić, 2005:122). Ona podrazumeva
usvajanje demokratskih vrednosti i institucija kao i oţivljavanje trţišnih mehanizama. Proces
postsocijalistiĉke transformacije u Srbiji je tekao veoma usporeno. Tokom ĉitave decenije
vladavine Slobodana Miloševića, ovaj proces je bio „blokiran". Blokirana transformacija
podrazumeva „društveno kretanje tokom kojeg je totalizovani društveni monopol, u
socijalistiĉkom poretku vladajuće kolektivno-vlasniĉke klase (...), zamenjen uzajamno
podrţavanom ekonomskom i politiĉkom dominacijom u osnovi iste društvene grupacije, ĉiji je
cilj bio da se odloţi već zapoĉeto uspostavljanje trţišne ekonomije i politiĉkog takmiĉenja"
(Lazić, 2005: 123). Period blokirane transformacije u Srbiji je odlikovala izuzetno teška politiĉka
i ekonomska situacija, meĊunarodna izolacija i sankcije kao posledice ratova širom bivše
Jugoslavije. Ovakve prilike su kao prioritet postavile teme pojedinaĉnog i nacionalnog
„preţivljavanja". U takvim okolnostima, uprkos daljoj ekološkoj degradaciji koja se nadovezala
na štetu koju je ţivotna sredina pretrpela u godinama intenzivne socijalistiĉke industrijalizacije,
insistiranje na oĉuvanju prirodne okoline je zvuĉalo gotovo „uvredljivo" (Nadić, 2007).
Deblokada procesa postsocijalistiĉke transformacije zapoĉinje pobedom opozicionih snaga na
lokalnim izborima 1996/7., a završa se 2000. godine kolapsom Miloševićevog reţima (Lazić,
2005). Tek sa odmrzavanjem transformacijskih procesa, sa relativnim poboljšanjem ekonomske
situacije, jaĉanjem procesa demokratizacije, pokretanjem inicijativa za integraciju u evropske
tokove, dolazi do oţivljavanja interesovanja za ţivotnu sredinu i posledice koje je na nju ostavio
prethodni period. U novim okolnostima, sliĉno kao i u drugim zemljama CIE (deceniju ranije)
dolazi do jaĉanja ekološkog NVO sektora podstaknutog prilivom stranih donacija namenjenih
izgradnji „ekoloških kapaciteta". U istom periodu, politiĉke strukture poĉinju postepeno (mada
veoma usporeno) da se otvaraju prema inicijativama koje dolaze iz civilnog društva, novi
zakonodavni okvir predviĊa mogućnosti za graĊansku participaciju u donošenju odluka, i
formiranje udruţenja i nevladinih organizacija. Uglavnom pod pritiscima meĊunarodnih
institucija, pitanjima zaštite ţivotne sredine poĉinje da se poklanja odreĊena paţnja, a odnosi u
ovoj oblasti se nastoje regulisati donošenjem tzv. „zelenog paketa zakona". Ovakve promene
pruţaju poĉetne (formalne) osnove za formiranje ekološkog pokreta. Ipak, daleko od toga da su
prepreke nastanku ovakvog ali i drugih društvenih pokreta sasvim išĉezle. Uzimajući u obzir
kontekst srpskog društva nakon 2000. godine, ovim radom ćemo nastojati da ispitamo u kojoj
meri i na koji naĉin postojeće okolnosti, ali i faktori duţeg trajanja, predstavljaju prepreku
odnosno pruţaju mogućnost za razvoj ekološkog pokreta u Srbiji.
Ekonomski kontekst nakon 2000. godine
Prema procenama ekonomista, privredna recesija u postsocijalistiĉkim zemljama u periodu 1990-
1995., uporediva je sa velikom depresijom koja je zadesila Evropu i Ameriku u vreme izmeĊu
dva rata (Milanović, 1998). Ekonomska kriza u većini ovih zemalja trajala je sve do kraja
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 23
devedesetih godina, odnosno poĉetka dvehiljaditih, kada su dostigle nivo GDP iz 1989. godine.
Srbija još uvek nije izašla iz transformacijske recesije (primera radi još nije dostignut GDP iz
1989. godine), a posledice prethodne decenije se i dalje osećaju. Tokom 90-ih godina, u
kontekstu drţavnog raspada, meĊunarodne izolacije / sankcija, ratova i bombardovanja Srbije,
došlo je do kolapsa ekonomskog sistema i, uporedo s tim, do masovnog osiromašenja
stanovništva, praćenog uvećavanjem materijalnih nejednakosti. Prema rezultatima istraţivanja
sprovedenog tokom druge polovine 1990-ih, u Srbiji je tih godina 40% stanovništva bilo
siromašno, dok je sledećih ĉetrdeset posto ţivelo na ivici siromaštva (Lazić, 2000:17). Iako je u
periodu 2003-2007. godine apsolutno siromaštvo u Srbiji prepolovljeno, u 2008. godini trend
pada apsolutnog siromaštva je zaustavljen, a finansijska kriza je uticala na ponovno povećanje
broja siromašnih. Dok je 2008. godine 13,2% ljudi ţivelo ispod linije siromaštva, taj broj se
naredne godine povećao na 13,6% (Praćenje socijalne uključenosti u Srbiji, 2010). Pored
visokog udela siromašnih, u Srbiji je sa procesima postsocijalistiĉke transformacije došlo i do
porasta materijalnih nejednakosti (kako usled uvoĊenja trţišnih mehanizama i otvaranja prema
svetskom trţištu tako i zbog ekstremnog bogaćenja pripadnika bivše nomenklature, kriminalaca i
ratnih profitera). U Srbiji je 1996. godine nejednakost bila veća nego u većini post-socijalistiĉkih
zemlja sa izuzetkom Rusije, da bi se nakon 2000. godine opet pribliţila vrednostima proseĉnim
za post-socijalistiĉki blok (Bolĉić,
2002:40).
Teška ekonomska situacija postavlja ekonomski razvoj kao osnovni prioritet što ima višestruko
negativne posledice po ţivotnu sredinu. Osim štete koju ekspanizija privrede neminovno nanosi
ţivotnoj sredini, prioritet ekonomske revitalizacije smanjuje drţavna izdvajanja namenjena
rešavanju ekoloških problema. Samim tim, manje finansijskih sredstava stiţe do onog dela
nevladinog sektora koji se bavi ţivotnom sredinom. S obzirom na ograniĉenost sredstva koja se
iz budţeta izdvajaju za ekologiju kao i na skromno ĉlanstvo (te veoma male prihode od
ĉlanarina), ekološke organizacije u Srbiji su u velikoj meri zavisne od, takoĊe limitirane, strane
pomoći. MeĊutim, ni dobijanje stanih sredstava ne ide bez poteškoća, jer se kao prepreka kod
konkurisanja za strane projekte javlja nepostojanje minimalnog poĉetnog kapitala kao i
nedostatak znanja i veština potrebnih za sloţeni postupak apliciranja. Nedostatak resursa, osim
što oteţava rad i trajnost ekoloških organizacija, podstiĉe i kompeticiju izmeĊu njih (Petrovi
ć&Vujović, 2010, Korać&Miloradović, 2006).
Politički kontekst
Prema stepenu razvijenosti demokratskih institucija, Srbija spada u kategoriju tzv. nepotpunih
demokratija (Kekić, 2007). Podaci Freedom House Nations in TransitReport-a za 2010. godinu,
svedoĉe o postepenom razvoju demokratskih institucija u Srbiji (demokratska uprava, slobode
medija, razvoja civilnog društva, izborni proces, itd.). Ipak, po stepenu demokratskog razvoja
Srbija i dalje zaostaje za većinom drugih postsocijalistiĉkih zemalja (Pešek&Nikolajević, 2010).
U periodu nakon oktobarskih promena 2000. godine, većina politiĉkih partija se zalagala za
decentralizaciju vlasti. Uprkos tome, i dalje je prisutan zastoj u prenošenju nadleţnosti sa
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 24
drţavnog na lokalni nivo (Milosavljević et al., 2006). U izveštaju Freedom House-a za 2005.
godinu (Nations in Transit Report, 2005), ocenjeno je da je Srbija centralizovana drţava, iako su
primećeni pomaci ka većoj decentralizaciji. U najnovijem izveštaju ove organizacije se
konstatuje da je došlo do izvesnog napretka u pogledu decentralizacije u odnosu na prethodnih
pet godina ali da se Srbija i dalje nalazi iza većine postsocijalistiĉkih zemalja
(Pašek&Nikolajević, 2010).
Izgradnja civilnog društva se u Srbiji odvija postepeno i isprepletano sa postsocijalistiĉkom
transformacijom - nastanak civilnog društva joj neposredno prethodi, a sistemske promene
omogućavaju i ubrzavaju rast ovog sektora (Lazić, 2005: 8). U okvirima civilnog sektora, sa
pobedom opozicije na lokalnim izborima 1996/7, poĉinju da se formiraju nevladine organizacije.
MeĊutim, delovanje NVO sektora je dugi niz godina oteţavao nepovoljni zakonski okvir. Tek je
2009. godine donet Zakon o udruţivanju koji je usklaĊen sa standardima Evropske unije, a vlasti
su najavile osnivanje posebne kancelariju za saradnju sa civilnim društvom (Pašek&Nikolajević,
2010). Uĉešĉe graĊana u donošenju odluka je zakonski ureĊeno 2007. godine donošenjem novog
Zakona o lokalnoj samoupravi. Pravo graĊana na uĉešće u donošenju odluka koje se tiĉu ţivotne
sredine je dodatno naglašeno ratifikacijom Arhuske konvencije (2009. godine).
Jedan od znaĉajnih problema sa kojim se susreće civilno društvo Srbije je ĉinjenica da nevladine
organizacije uglavom nemaju autonomni karakter (zavise od donacija drţave i meĊunarodnih
organizacija) i udaljene su od graĊana koji im ne veruju i ne doţivljavaju ih kao svoje legitimne
predstavnike (Mihailović, 2005b). Pored toga, jedna od karakteristika nevladinih organizacija je
ta da su kratkog veka, obiĉno nastaju za potrebe apliciranja za projekte kod stranih donatora i
prestaju sa radom po okonĉanju projektnog perioda. Trajnije nevladine organizacije su znatno
reĊe. One su uglavnom formirane od strane struĉnjaka, visokoprofesionalizovane, uspešne u
privlaĉenju donacija, orijentisane na realizovanje projektnih zadataka, hijerarhijski ustrojene i
locirane u Beogradu (Lazić, 2005). Ovakve organizacije raspolaţu resursima (novac, znanje,
veštine) neophodnim za trajnije delovanje. MeĊutim, one nisu pravi predstavnik graĊanskih
interesa već deluju u skladu za zahtevima finansijera. GraĊani retko kad uĉestvuju u njihovom
radu, a svoje zahteve i nezadovoljstva najĉešće artikulišu mimo njih kroz kratkotrajne štrajkove i
proteste. Na taj naĉin se pravi podela izmeĊu Bruleovim terminologijom reĉeno „astroturf"
beogradskih organizacija i kratkotrajih, lokalnih „samoniklih" inicijativa. Dok prve organizacije
najĉešće uspostavljaju partnerski odnos sa drţavom i deluju kao njena produţena ruka (servis),
lokalne inicijative imaju protestni potencijal i ĉesto osporavaju drţavne politike. Ovakav rascep
je primetan i kada su u pitanju ekološke organizacije i inicijative u Srbiji izmeĊu kojih se teško
uspostavlja saradnje i komunikacija (Korać&Miloradović, 2006). Osim toga, kao vaţnu prepreku
za delovanje, nevladine organizacije navode nespremnost za saradnju i nezainteresovanost
lokalnih vlasti, kao prve taĉke pristupa procesu donošenja odluka (Petrović&Vujović,
2010).
Forme reaktivnog delovanja prouzrokovane pogoršanim uslovima ţivota su i dalje mnogo
zastupljenije nego proaktivno delovanje (graĊanski aktivizam) (Milivojević, 2006). Nedostatak
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 25
participativne politiĉke kulture, kao i razliĉite zloupotrebe postojećih mehanizama participacije
od stane vladajućih struktura, utiĉu na to da je, uprkos postojanju zakona koji omogućavaju
graĊansko uĉešće, politiĉka participacija u Srbiji relativno slabo razvijena (Mihailović, 2005a,
Milosavljević et al, 2006, Gredelj, 2000).
Za graĊansko angaţovanje vaţan preduslov predstavlja razvijenost društvenog kapitala u
odreĊenoj zajednici (Putnam, 2008). Prema podacima razliĉitih istraţivanja, socijalni kapital u
Srbiji je, sliĉno kao i u drugim postsocijalistiĉkim zemljama, relativno slabo razvijen (u
poreĊenju sa razvijenim zemljama Zapada) (Norris, 2002, Šalaj, 2005). Prema podacima World
Value Survey za period od 1999-2001. godine, poverenje u svoje sugraĊane ima svega 18,8%
Srba (u poreĊenju sa 2/3 Danaca i ŠveĊana, više od polovine Finaca i HolanĊana, trećine
Belgijanaca, Nemaca i Italijana, i u proseku više od ĉetvrtine stanovnika bivših socijalistiĉkih
zemalja) (Klesner, 2004).
Kulturološki i socio-ekološki kontekst
Bivše socijalistiĉke zemlje, u poreĊenju sa zemljama Zapada, karakteriše skromno prihvatanje
postmaterijalistiĉkih vrednosti. Sliĉno kao i u Makedoniji i Crnoj Gori, ni u Srbiji broj
postmaterijalista ne doseţe 10%, po ĉemu znatno zaostajemo za Hrvatskom i Slovenijom, gde se
broj postmaterijalista kreće oko 20%. Istovremeno, Srbija je meĊu retkim zemljama u Evropi u
kojoj materijalistiĉka orijentacija ĉini većinu, dok u drugim evropskim zemaljama mešoviti
model predstavlja dominantan obrazac (Pavlović, 2006a). Stepen prihvatanja
postmaterijalistiĉkih vrednosti raste sa obrazovanjem, visinom prihoda, a opada sa godinama, što
mlade pripadnike srednje klasa izdvaja kao vaţnog nosioca ovih vrednosnih orijentacija
(Pavlović, 2008).
U drţavnim politikama, ali i u široj javnosti, u kontekstu urgentnosti rešavanja gorućih
ekonomskih problema, pitanja zaštite ţivotne sredine i dalje ne uspevaju da dobiju na znaĉaju.
Istraţivanje odnosa razliĉitih društvenih aktera prema ţivotnoj sredini iz 2010. godine, pokazuje
da, sudeći po stavovima predstavnika lokalnih vlasti, ugroţenost ţivotne sredine spada u
probleme srednje vaţnosti i znatno zaostaje za dominantnim temama nezaposlenosti, korupcije,
kriminala i privlaĉenja stranih investicija. Sliĉno tome, iako većina graĊana smatra da je stanje
ţivotne sredine u Srbiji izuzetno loše, pogotovo u poreĊenju sa zemljama Zapada, to ipak nije
dovoljno da bi ekološka pitanja zauzela prva mesta na listi njihovih prioriteta (nezaposlenosti
predstavlja kljuĉni problem za većinu ispitanika). Razultati ovog istraţivanja takoĊe pokazuju da
su graĊani Srbije loše informisani o stanju ţivotne sredine, da imaju slabo poverenje u nadleţne
institucije, retko su graĊanski angaţovani (u proseku se 3% graĊana redovno ukljuĉuje u
aktivnosti usmerene na zaštitu ţivotne sredine), ali im je nivo opšte ekološke svesti relativno
visok (većina ispitanika iskazuje stavove koji ukazuju na razvijenu ekološku svest)
(Petrović&Vujović, 2010). Pored toga, prema rezultatima istraţivanja ekološkog fonda Ecotopia,
mediji u Srbiji veoma malo paţnje posvećuju ekološkim temama. Analiza koja je obuhvatila 14
štampanih i 9 elektronskih medija je pokazala da je tzv. "crna hronika" i do 20 puta više
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 26
zastupljena od ekoloških tema, dok je taj odnos ĉak 40:1 kada se u obzir uzme prisutnost na
naslovnim stranama (izvor: www.ecotopia.rs).
Kada je u pitanju zaštita ţivotne sredine, delovanje meĊunarodnih institucija u Srbiji je
ambivalentno. S jedne strane, meĊunarodne organizacije i institucije (pogotovo EU i UN)
podstiĉu usvajanje ekoloških zakona, obezbeĊuju finansijska sredstva za zaštitu ţivotne sredine
te podstiĉu rad ekoloških nevladinih organizacija. MeĊutim, s druge strane, ekonomski razvoj se
postavlja kao prioritet broj jedan što ĉesto ima negativne posledice po ţivotnu sredinu (Fagan,
2004, 2006).
IV CILJEVI I HIPOTEZE
Istraţivački ciljevi. Prvi cilj rada je deskriptivan što podrazumeva da će jedan deo istraţivanja
biti usmeren na prikupljanje podataka neophodnih za dobijanje što preciznijeg opisa elemenata
ekološkog pokreta (ekološki aktivisti, grupe, organizacije, mreţe interakcije, ekološki identitet/
zabrinutost i konflikt), koji postoje u empirijskoj realnosti Srbije. Takav cilj je znaĉajan jer je
fenomen društvenih pokreta teško uhvatljiv, i lako se moţe pomešati sa sliĉnim oblicima
kolektivnog delovanja, o ĉemu je ranije bilo reĉi. Navedeni opšti cilj se moţe razloţiti na tri
specifiĉna: 1. utvrĊivanje postojanja elemenata ekološkog pokreta; 2. opis njihovih
karakteristika; 3. pruţanje odgovora na pitanje da li ekološki pokret postoji u Srbiji odnosno u
kojoj fazi razvoja se nalazi i koje su njegove karakteristike.
Drugi cilj je eksplikativan, što znaĉi da će se u radu paţnja posvetiti analizi društvenih faktora
koji oteţavaju ili olakšavaju nastanak/razvoj ekološkog pokreta u Srbiji, te oblikuju njegove
karakteristike, usmeravaju odabir odreĊenih ciljeva, strategija, sredstava, itd.
U skladu sa postavljenim ciljevima, u istaţivanju ćemo krenuti od sledećih pretpostavki:
Deskriptivna analiza :
Osnovna hipoteza je da se ekološki pokret u Srbiji nalazi u poĉetnoj fazi formiranja. Na osnovu
ove izvedene su i sledeće hipoteze:
• D.1 Organizacije, grupe i pojedinci koji se bave ekološkim pitanjima predstavljaju
fragmentarne elemente ekološkog pokreta.
• D.2 IzmeĊu ovih elemenata pokreta nisu uspostavljeni kolektivni (kohezivni) elemeni koji
doprinose formiranju pokreta: mreţne interakcije, kolektivni identitet/ekološka zabrinutost i
objedinjavajući ekološki konflikt.
Eksplikativna analiza:
1. Dominacija ekonomskih problema (visoka nezaposlenost, inflacija, i sl.) i materijalna
oskudica predstavljaju prepreku za nastanak/razvoj ekološkog pokreta u Srbiji. Specifikacija ove
hipoteze obuhvata pretpostavke da:
1.a) Dominantnost ekonomskih problema oteţava mobilizaciju graĊana za rešavanje ekoloških
pitanja.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 27
1.b) Oskudnost materijalnih resursa ekoloških organizacija: 1.b1) oteţava dugoroĉnu odrţivost
njihovog rada. 1.b2) oteţava meĊusobno umreţavanje.
1.b3) podstiĉe meĊusobno takmiĉenje za resurse na raĉun kooperacije i saradnje.
2. Nepovoljna struktura političkih mogućnosti otežava nastanak/razvoj ekološkog pokreta.
Specifikacija ove hipoteze obuhvata pretpostavke da: Zatvorenost politiĉkih struktura:
2.a) doprinosi podelama unutar nevladinog sektora, na „samonikle" ekološke inicijative
(kojima je oteţan pristup procesu odluĉivanja) i „veštaĉke" ekološke organizacije (koje
su u partnerskim odnosima sa drţavnim strukturama i/ili imaju pristup procesu
odluĉivanja).
Takve podele oteţavaju:
2.a1) zauzimanje iste strane u ekološkom konfliktu u odnosu na relevantne institucije. 2. a.2)
formiranje kolektivnog identiteta unutar ovog sektora.
2. a.3) meĊusobno povezivanje (umreţavanje) razliĉitih organizacija unutar sektora.
2.b) Zatvorenost politiĉkih struktura umanjuje spremnost graĊana da uzmu uĉešće u ekološkom
pokretu (odsustvo uverenja u svrsishodnost graĊanskog angaţovanja).
3. Nerazvijenost socijalnog kapitala predstavlja prepreku za nastanak/razvoj ekološkog pokreta
u Srbiji.
Specifikacija ove hipoteze obuhvata pretpostavke da:
3.a) Nerazvijenost socijalnog kapitala oteţava umreţavanje individualnih aktera (pojedinaca,
grupa i organizacija) u ekološki pokret.
3.b) Nerazvijenost socijalnog kapitala oteţava sticanje šireg uporiša ekološkog pokreta u
graĊanskom društvu.
4. Delovanje meĎunarodnih organizacija/institucija i stranih vlada/fondova ima ambivalentno
dejstvo na nastanak/razvoj ekološkog pokreta u Srbiji.
Specifikacija ove hipoteze obuhvata sledeće pretpostavke
4.a) UsklaĊivanje domaćih propisa sa zakonodavstvom EU u oblasti zaštite ţivotne sredine
povećava (formalne) mogućnosti za nastanak ekološkog pokreta. 4.b) Donacije stranih vlada i
meĊunarodnih fondova jaĉaju resursne (materijalne) osnove za delovanje ekoloških organizacija.
4.c) MeĊunarode donacije smanjuju autonomiju ekoloških organizacija (zastupaju interese
donatora).
4.d) MeĊunarodno finansirani programi ĉesto nisu dovoljno lokalno specifikovani (ne polaze od
specifiĉnih potreba graĊana) što smanjuje realni opseg rada ekoloških organizacija.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 28
5. Preovladavanje materijalističkog vrednosnog sistema u svesti graĎana Srbije otežava
nastanak/razvoj ekološkog pokreta. Specifikacija ove hipoteze:
5.a) Preovladavanje materijalistiĉkih vrednosti oteţava mobilizaciju graĊana za proaktivno
rešavanje ekoloških problema u Srbiji.
V METODOLOGIJA
Operacionalna definicija ekološkog pokreta i operacionalizacija bitnih eksplikativnih dimenzija
nalaţe korišćenje razliĉitih izvora podataka (primarnih i sekundarnih) i razliĉitih istraţivaĉkih
tehnika. Istraţivanje mogućnosti i prepreka za nastanak/razvoj ekološkog pokreta u Srbiji ćemo
zapoĉeti analizom sekundarnih izvora podataka koja treba da nam pruţi polazne osnove za dva
planirana empirijska istraţivanja (koja su neophodna zato što dostupna sekundarna graĊa nije
dovoljna za testiranje postavljenih hipoteza).
Sekundarni izvori podataka
Analiza sekundarnih izvora će se sprovesti na osnovu operacionalne definicije ekološkog pokreta
i na osnovu eksplikativnih koncepata koji ukazuju na relevantne dimenzije konteksta odnosno
pojava koje utiĉu na nastanak/razvoj pokreta, a preko njih i na potrebne indikatore tih pojava
(ekonomske, politiĉke, vrednosne karakteristike, stanje ekoloških problema, nivo svesti i
aktivnosti u društvu u domenu ekoloških pitanja itd.). Izvori sekundarne graĊe se mogu podeliti u
sledeće kategorije:
1. Baze podataka:
Baza Instituta za sociološka istraţivanja (ISI) (Istraţivanje stavova graĊana o rodnoj
ravnopravnosti, zaštiti ţivotne sredine i evropskim integracijama, sprovedeno proleća 2010.
godine) treba da omogući testiranje hipoteza na nacionalnom reprezentativnom uzorku od 2000
graĊana i 400 predstavnika lokalnih vlasti i NVO sektora. Ova baza omogućava da se ispitaju
nivo svesti, informisanosti i spremnosti graĊana, lokalnih politiĉkih struktura i predstavnika
NVO sektora u pogledu većeg angaţovanja u oblasti ţivotne sredine, njihova meĊusobna
percepcija kao i percepcija institucionalnih i zakonskih prepreka većem angaţovanju svakog od
aktera, te veza izmeĊu vrednosti (materijalistiĉke odnosno postmaterijalistiĉke) i ekološkog
aktivizma. Pored toga, ova baza podataka pruţa mogućnost ispitivanja karakteristika odnosa
graĊana prema nevladinim organizacijama (poverenje u njih i informisanost i procena kvaliteta
njihovog rada u oblasti zaštite ţivotne sredine), kao i prirode veze izmeĊu zainteresovanosti
graĊana za zaštitu ţivotne sredine, ekološke svesti i ekološkog aktivizma. Ove podatke moguće
je staviti i u širi komparativni okvir sa meĊunarodnim bazama podataka World Values Survey i
European Values Study (koje će biti korišćenje u komparativne svrhe).
Kako je istraţivanje ISI sprovedeno sa nešto drugaĉijim fokusom u odnosu na istraţivaĉke
ciljeve postavljene u doktorskoj disertaciji i s obzirom na podzastupljenost ispitanika iz
ekoloških NVO, neophodno je sprovesti istraţivanja koja će obuhvatiti ostale znaĉajne dimenzije
i dozvoliti testiranje postavljenih hipoteza (o ĉemu će biti reĉi u nastavku teksta).
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 29
2. Izveštaji i veb prezentacije:
Izveštaji relevantnih institucija - (kao što su NGO Directory of South Eastern Europe, REC
(2006), TACSO Izveštaj tehničke podrške organizacijama civilnog društva, godišnji Izveštaj o
zaštiti životne sredine u Republici Srbiji, Ministarstva ţivotne sredine i prostornog planiranja,
Environmental Action Programme for Central and Eastern Europe (1998), World Bank),
medijski izveštaji (štampa, elektronski mediji), veb prezentacije i publikacije ekoloških
organizacija - sadrţe parcijalne podatke o rasprostranjenosti (E)NVO u Srbiji, njihovim
aktivnostima i polju delovanja, prioritetima i ciljevima, finansijskim i drugim resursima, stepenu
umreţenosti, odnosu prema graĊanima, politiĉkim strukturama, predstavnicima privrede, medija.
Ovakvi podaci daju polazne osnove za dubinsko istraţivanje karakteristika, ciljeva, mogućnosti i
prepreka za delovanje ENVO u Srbiji.
2. Zakonski okvir - uvid u relevantne zakone treba da nam omogući zakljuĉivanje o formalnim
mogućnostima za nastanak/delovanje ekološkog pokreta u Srbiji. Kao relevantne izdvajamo
zakone, propise i strategije iz oblasti zaštite ţivotne sredine (zakoni RS koji ureĊuju oblast
zaštite ţivotne sredine (2009. i raniji), Nacionalna strategija odrţivog razvoja (2009), Nacionalni
program zaštite ţivotne sredine (2010)), Zakon o udruţivanju (2009. i raniji), Zakon o lokalnoj
samoupravi (2007. i raniji), zakone EU iz oblasti zaštite ţivotne sredine, Arhusku konvencija
(1998) (koju je Srbija ratifikovala
2009. godine) itd.
4. Relevantna istraživanja drugih istraživača - istraţivanja civilnog društva i organizacija u
Srbiji (Milivojević, 2006, Paunović, 2006, Grodeland, 2006, Korać&Miloradović, 2006,
Petrović, 2002), graĊanske participacije (Milosavljević et al, 2006, Mihailović et al., 2006,
Ćosić, 2008), ekoloških stavova i aktivizma (Petrović&Vujović, 2010), prihvatanja
postmaterijalistiĉkih vrednosti (Pavlović, 2006, 2008) kao i druga sociološka istraţivanja koja se
bave relevantnim elementima konteksta (siromaštvo i socijalna iskljuĉenost, postsocijalistiĉka
transformacija i njen uticaj na karakteristike srpskog društva, socio-ekonomska i socio-politiĉka
istraţivanja srpskog društva, itd.).
Primarni izvori podataka:
I Studije slučaja Bor i Pančevo - Studije sluĉaja dva grada u Srbiji sa izrazitim ekološkim
problemima treba da nam omoguće da sagledamo mikrodinamiku procesa ekološkog kolektivnog
delovanja i graĊanske participacije u pokretanju/rešavanju ekoloških problema koja uglavnom
ostaje skrivena u anketnim istraţivanjima na nacionalnom nivou (kakav je sluĉaj sa istraţivanjem
ISI, 2010). Bor i Panĉevo su izabrani kao pogodni iz nekoliko razloga. Pre svega, reĉ je o
gradovima u kojima postoje veliki ekološki problemi (zagaĊenje vazduha i tla kao posledica
koncentracije industrije sa zastarelom tehnologijom i NATO bombardovanja), dok sa druge
strane privreda ova dva grada (ali i Srbije) zavisi od kljuĉnih zagaĊivaĉa - Rafinerija NIS,
Petrohemija, RTB Bor. Pored sliĉnosti u pogledu izvora zagaĊenja, Panĉevo i Bor se razlikuju po
tome što se nalaze u razliĉitim regionima Srbije (preciznije, Panĉevo je u neposrednoj blizini
Beograda). Odabir ova dva sluĉaja je podstakla i potreba da se ispita uticaj razliĉitih faktora
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 30
(blizina/udaljenost od prestonice u kontekstu centralizovane drţave, uticaj strateškog znaĉaja
zagaĊivaĉa za lokalnu/nacionalnu ekonomiju) na graĊansko angaţovanje u oblasti zaštite ţivotne
sredine, te mogućnosti formiranja (lokalnog ogranka) ekološkog pokreta. Pretpostavka je da,
usled blizine prestonice, rešavanje ekoloških problema u Panĉevu moţe da dobije veći znaĉaj u
odnosu na situaciju u Boru. S druge strane, veći znaĉaj Rafinerije i Petrohemije za privredu
Srbije u odnosu na RTB Bor (ĉiji pogoni samo delimiĉno funkcionišu) moţe da oteţa rešavanje
ekoloških problema u Panĉevu. Istraţivanjem ćemo nastojati da sagledamo krajnje efekte
suprotnih uticaja na angaţovanje graĊana (postojanje ekoloških problema, uviĊanje ekonomske
zavisnosti od zagaĊivaĉa, udaljenost od centra odluĉivanja i posledice na percepcije graĊana o
verovatnoći da njihovo delovanje moţe nešto da promeni) odnosno njihov pojedinaĉni znaĉaj u
percepciji graĊana.
Pored graĊana, u istraţivanje će biti ukljuĉeni i drugi relevantni akteri: predstavnici ekoloških
nevladinih organizacija (lideri i ĉlanovi-aktivisti), predstavnici lokalnih medija, lokalne uprave,
privrednih struktura i akademske zajednice. Ukljuĉivanje percepcije ovih aktera o znaĉaju,
medijskom predstavljanju, prioritetnosti rešavanja ekoloških problema itd. treba da nam omogući
dobijanje potpunije slike (iz ugla kljuĉnih aktera) o uslovima u kojima ekološki pokret moţe da
nastane/deluje. Akterska perspektiva će biti dopunjena analizom strukturalnih prepreka i
mogućnosti za delovanje pokreta (zakonske mogućnosti, lokalni planovi razvoja i ekonomska
zavisnost od osnovnih izvora zagaĊenja, lokalni ekološki akcioni planovi (LEAP) i njihovo
sprovoĊenje, itd.).
Istraţivaĉke tehnike koje će se primeniti u ovim studijama sluĉajeva su : anketno istraţivanje
graĊana i dubinski intervjui sa predstavnicima ekoloških nevladinih organizacija, lokalne uprave,
lokalnih medija, akademske zajednice i poslovnog sektora (privatnog i javnog).
1. Anketno istraživanje ekoloških stavova i praksi stanovnika ova dva grada će se sprovesti na
uzorku od 800 ispitanika (450 u Panĉevu i 350 ispitanika u Boru). Uzorak će biti dizajniran na
osnovu biraĉkih spiskova, s tim da će se voditi raĉuna o proporcijalnoj zastupljenosti delova
grada sa izrazitim ekološkim problemima (npr. u neposrednoj blizini Juţne zone Panĉeva) i onih
delova koji su „manje" ugroţeni. Mislimo da je prostorni aspekt odnosno udaljenost od izvora
zagaĊanja znaĉajan za percepciju i uvaţavanje ekoloških problema. Upitnici za anketno
istraţivanje će sadrţati kako zatvorena pitanja tako i veći broj otvorenih pitanja na osnovu kojih
bi se mogli dobiti detaljni podaci o preprekama na koje graĊani nailaze onda kada pokušaju da se
organizuju na rešavanju ekoloških problema. Ovo istraţivanje treba da omogući uporedivost ali i
produbljivanje pitanja prethodnog istraţivanja ekoloških stavova i delovanja sprovedenog na
reprezentativnom uzorku na nivou Srbije (ISI, 2010).
Podaci prikupljeni aneketnim istraţivanjem treba da nam omoguće testiranje pretpostavki o
uticaju dominantnosti ekonomskih problema na ekološku mobilizaciju graĊana (hipoteza 1.a);
uticaju zatvorenosti politiĉkih struktura na spremnost graĊana da uzmu uĉešće u ekološkom
pokretu (kolektivnoj akciji) (H 2.b)10
; vaţnosti socijalnog kapitala za širenje osnova pokreta u
civilnom društvu (H 3.b); uticaju meĊunarodno finansiranih projekata na delovanje ENVO
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 31
(sagledano iz perspektive graĊana kao krajnjih korisnika) (H 4.d); uticaju materijalistiĉkih
vrednosnih obrazaca na ekološko angaţovanje graĊana (H 5.).
2. Druga tehnika koju ćemo primeniti u ovoj studiji sluĉaja je dubinski intervju na 100 odabranih
predstavnika (po 50 iz svakog grada) ekoloških nevladinih organizacija (lideri i
(ĉlanovi/aktivisti), lokalne uprave, lokalnih medija, akademske zajednice i poslovnog sektora
(privatnog i javnog). Najveći broj ispitanika će biti iz ENVO sektora (ukupno 50 lidera
organizacija i ĉlanova (aktivista)) dok će ostatak ispitanika biti iz preostale 4 kategorije.
a) Dubinski intervjui sa predstavnicima ENVO sektora (lidera i aktivista) iz Bora i Panĉeva će
sadrţavati lokalno specifiĉna pitanja ali i i pitanja koje se tiĉu ekološke situacije u Srbiji. Osnova
intervjua će biti razvijena tako da omogući uporedivost sa podacima dubinskih intervjua sa
liderima ENVO iz drugih delova Srbije (videti u nastavku). Podaci prikupljeni na osnovu
intervjua treba da nam pruţe uvid u lokalnu dinamiku, strukturalne i akterske prepreke za
delovanje ovih organizacija kao i da nam omoguće da testiramo pretpostavke (na lokalnom nivou
Panĉeva/Bora): da izmeĊu ekoloških nevladinih organizacija nisu uspostavljeni kolektivni
(kohezivni) elementi koji doprinose formiranju pokreta : mreţe interakcije, kolektivni identitet,
objedinjavajući ekološki konflikt (H D.2); da oskudnost materijalnih resursa oteţava odrţivost,
umreţavanje i podstiĉe takmiĉenje izmeĊu ekoloških organizacija (H 1.b); da zatvorenost
politiĉkih struktura doprinosi podelama unutar civilnog sektora što za posledicu ima teškoće u
formiranju kolektivnog identiteta, umreţavanja i zauzimanja iste strane u ekološkom konfliktu
(H 2.a); da nerazvijenost socijalnog kapitala oteţava umreţavanje i šire mobilisanje graĊana za
podršku ekološkom pokretu/kolektivnom delovanju. Ovi intervjui, takoĊe, treba da nam
pomognu da doĊemo do uvida o tome na koji naĉin delovanje meĊunarodnih organizacija
/institucija/stranih vlada i donatora ima na mogućnosti nastanka/razvoja ekološkog pokreta (tj.
njegovog lokalnog ogranka) u Srbiji
(H 4.).
b) Dubinski intervjui sa ostalim relevantnim akterima bi trebalo da nam pruţe detaljnije
informacije o meĊusobnoj percepciji aktera, (lokalnim) odnosima moći i njihovim posledicama
po ekološku situaciju i mogućnosti delovanja NVO i graĊana u oblasti zaštite ţivotne sredine.
Ovi intervjui će biti dopunjeni saznanjima dobijenim iz analize sekundarne graĊe (lokalni
ekološki akcioni planovi, srategije i ciljevi lokalnih vlasti, delovanje privrednih aktera na
spreĉavanju i sanaciji zagaĊene ţivotne sredine (odgovorno poslovanje), medijski izveštaji o
lokalnim ekološkim problemima i akcidentima, delovanje akademske zajednice na promovisanju
znaĉaja zaštite ţivotne sredine itd.)
II Pored studija sluĉaja, za potrebe dobijanja što potpunijih odgovora na postavljena istraţivaĉka
pitanja, u istraţivanju prepreka i mogućnosti za nastanak/razvoj ekološkog pokreta u Srbiji ćemo
primeniti i tehniku dubinskog intervjua na uzorku koji će sačinjavati lideri ekoloških nevladinih
organizacija iz Srbije. Ovo istraţivanje treba da nam omogući da ispitamo validnost postavljenih
hipoteza (iste kao i za intervjue sa ENVO liderima u Boru i Panĉevu) za celu teritoriju Srbije. U
tom smislu, u uzorak će biti ukljuĉeni lideri ekoloških organizacija iz razliĉitih delova (regiona)
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 32
Srbije: Vojvodina, Beograd, Centralna, Istoĉna, Zapadna i Juţna Srbija. U uzorku bi trebalo da
se naĊu ispitanici iz gradskih ekoloških organizacija kao i iz seoskih. Za odabir ispitanika
odnosno organizacija koristiće se postojeći registri (ekoloških) NVO uz mogućnost korekcije u
toku samog istraţivanja (npr. ukoliko se u intervjuima neka ENVO više puta navede kao
znaĉajni partner ili kao vaţan akter ekološkog sektora u Srbiji i ona će biti ukljuĉena u
istraţivanje).
Na osnovu intervjua bi trebalo da se doĊe do informacija o karakteristikama ovih organizacija
(finansijski i drugi resursi koji im stoje na raspolaganju, osnovni ciljevi i strategije, polje
delovanja, dosadašnje aktivnosti, odnosi sa graĊanima, politiĉkim strukturama, medijima,
akademskom zajednicom, prepreke na koje nailaze u radu) kao i njihovih ĉlanova
(sociodemografske karakteristike, naĉini regrutovanja itd.). Posebna paţnja će se posvetiti
utvrĊivanju stepena razvijenosti i karakteristika meĊusobnog umreţavanja organizacija iz
razliĉitih delova zemlje, njihovoj meĊusobnoj percepciju kao potencijalnih
saradnika/konkurenata, kao i viĊenju drugih aktera kao saradnika odnosno protivnika ENVO
sektora i pokreta, te prepoznavanju strukturnih prepreka i potencijalna za zajedniĉko delovanje.
Kombinovanje navedenih istraţivaĉkih tehnika i izvora podataka trebalo bi da omogući
mapiranje (elemenata) ekološkog pokreta u Srbiji, opis njegovih karakteristika, strukture,
strategija, ciljeva, kao i utvrĊivanje dejstva razliĉitih društvenih faktora na svojstva ekološkog
kolektivnog delovanja/pokreta u Srbiji.
VI STRUKTURA RADA
1. UVOD
2. POJMOVNO, TEORIJSKO I METODOLOŠKO ODREĐENJE
a) Konceptualizacija problema, odreĊenje osnovnih pojmova i teorijskih pristupa
b) Kontekst istraţivanja
c) Ciljevi i hipoteze b) Metodologija
3. EKOLOŠKI POKRET U SRBIJI - prikaz stanja
a) Akteri ekološkog pokreta - pojedinci, ekološke grupe i organizacije u Srbiji
b) Umreţavanje aktera
c) Ekološki identitet i zabrinutost za ţivotnu sredinu
d) Ekološki konflikti u Srbiji
e) Da li u Srbiji postoji ekološki pokret?
4. PREPREKE i MOGUĆNOSTI ZA RAZVOJ EKOLOŠKOG POKRETA U SRBIJI -
analiza kljuĉnih eksplikativnih dimenzija
a) Ekonomska
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 33
b) Politiĉka
c) Kulturološka
d) Socio-ekološka
5. ZAKLJUĈNA RAZMATRANJA
Na sednici Odeljenja za sociologiju odrţanoj 7.10.2010. godine izabrani smo u Komisiju za
odobrenje teme doktorske disertacije Jelisavete Vukelić: Mogućnosti nastanka i razvoja
ekološkog pokreta u Srbiji u kontekstu postsocijalističke transformacije,
pripremljene pod mentorstvom prof. dr Mine Petrović. Nakon uvida u obrazloţenje teme i
razgovora sa kandidatkinjom, Komisija podnosi Odeljenju i Nastavno-nauĉnom Veću
Filozofskog fakulteta sledeći:
IZVEŠTAJ O ODOBRENJU TEME DOKTORSKE DISERTACIJE
Predloţena tema doktorske disertacije kandidatkinje Jelisavete Vukelić bavi se izuzetno vaţnom
društvenom temom u procesima socio-ekonomske transformacije srpskog društva. GraĊanski
aktivizam uopšte, a posebno u sferi ekologije, nedovoljno je istraţena oblast u Srbiji, što
odabranoj temi daje dodatni znaĉaj. Njena sociološka relevantnost nalazi se u ĉinjenici da
zahteva analizu strukturnih i akcionih karakteristika u kljuĉnim društvenim oblastima (politika,
ekonomija, kultura), i na razliĉitim analitiĉkim nivoima, kako konceptualnim (mikro-mezo-
makro) tako i kontekstualnim (lokalni-nacionalni-nadnacionalni). U skladu sa sloţenošću teme,
kandidatkinja namerava da sprovede opseţno empirijsko istraţivanje teorijski relevantnih
društvenih ĉinilaca koji utiĉu na mogućnosti nastanka i razvoja ekološkog pokreta u Srbiji tokom
post-socijalistiĉke transformacije.
Konceptualni i kontekstualni okvir istraţivanja je adekvatno postavljen. Kandidatkinja polazi
od definicije ekološkog pokreta, kao tipa društvenog pokreta, koja je sadrţinski dovoljno široka,
da omogući povezivanje sa razliĉitim konceptima, a istovremeno i dovoljno operativna za
potrebe empirijskog istraţivanja. Sledi iscrpan pregled teorijskih pristupa, koji obuhvata
koncepte poput teorije mobilizacije resursa (ekonomistiĉki pristup), strukture političkih
mogućnosti i socijalnog kapitala (politiĉko procesni i regulacioni pristup), nove ekološke
paradigme, postmaterijalizma (kulturološki pristup), hipoteze ekološkog odraza i društveno-
konstruktivističkog pristupa (socio-ekološki pristup). Kontekstualizacija teme prati teorijski
relevantne dimenzije društva u Srbiji unutar koncepta post-socijalistiĉke transformacije.
Predmet doktorske disertacije, formulisan već samim nazivom teme, specifikovan je
istraţivaĉkim ciljevima, na deskriptivnoj i eksplikativnoj ravni. Na deskriptivnom nivou, analiza
je usmerena na precizan opis elemenata ekološkog pokreta u Srbiji, da bi se utvrdile njihove
karakteristike, odnosno u kojoj fazi razvoja je ekološki pokret u Srbiji. Kandidatkinja polazi od
pretpostavke da se ekološki pokret u Srbiji nalazi u poĉetnoj fazi formiranja, koju obeleţava
nastanak organizacija, grupa i pojedinca koji se bave ekološkim pitanjima, ali i izostanak
kohezije elmenata pokreta (u vidu mreţne interakcije, profilisanog kolektivnog
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 34
identiteta/ekološke zabrinutosti i percepcije objedinjavajućeg ekološkog konflikta). Na
eksplikativnoj ravni rad se bavi analizom društvenih faktora koji oteţavaju ili olakšavaju
nastanak/razvoj ekološkog pokreta u Srbiji i oblikuju njegove karakteristike. Takva analiza je
zasnovana na pet polaznih hipoteza, koje su detaljno specifikovane. One obuhvataju, u skladu sa
razmatranim konceptualnim okvirom, varijable za koje se pretpostavlja da imaju ograniĉavajući
uticaj na nastanak/razvoj ekološkog pokreta u Srbiji, a odnose se na dominaciju ekonomskih
problema i materijalnu oskudicu, nepovoljnu strukturu politiĉkih mogućnosti, nerazvijenost
socijalnog kapitala, karakteristike delovanja meĊunarodnih organizacija i prevlast
materijalistiĉkih vrednosti.
U metodološkom pogledu reĉ je o veoma kompleksnom istraţivanju koje nalaţe korišćenje
razliĉitih izvora podataka (primarnih i sekundarnih) i razliĉitih istraţivaĉkih tehnika. Sekundarni
izvori podataka obuhvataju bazu podataka empiriskog istraţivanja Instituta za sociološka
istraţivanja posvećenog zaštiti ţivotne sredine (statistiĉka analiza na reprezentativnom uzorku),
analizu zakona i strateških dokumenata i izveštaja meĊunarodnih i domaćih nevladinih
organizacija (sa elementima analize sadrţaja), kao i nalaza relevantih istraţivanja civilnog
društva, vrednosti, siromaštva, socio-ekonomske i politiĉke transformacije društva u Srbiji, i sl.
Za potrebe doktorske disertacije organizovaće se i terenska istraţivanja zasnovana na metodama
ankete i intevjua, u cilju sagledavanja poloţaja i (uzajamne) percepcije aktera ekološkog pokreta
(nevladine organizacije i graĊani), kao i drugih aktera (mediji i predstavnici vlasti i privatnog
sektora), bitnih za razvoj i delovanje ekološkog pokreta u Srbiji. Ova istraţivanja osmišljena su
kao dopunsko prikupljanje podataka u odnosu na već postojeće istraţivanje ISI, koja treba da
pruţe produbljena saznanja u specifiĉnim sredinama (Bor i Panĉevo vruće ekološke taĉke u
Srbiji) odnosno o specifiĉnim aketrima (ekološke nevladine organizacije i privatni sektor).
Operacionalizacija koncepata kroz ciljeve i hipoteze, specifikacija hipoteza i povezanost sa
izvorima podataka, kao i predstavljena komplementarnost izvora podataka, govore o
izvodljivosti planiranog istraţivanja.
Obrazloţenje teme dopunjeno je velikim spiskom preliminarne literature, što ukazuje na
ozbiljnost i kompetentnost sa kojom kandidatkinja pristupa predloţenom predmetu istraţivanja.
Uzimajući to u obzir, kao i obrazloţenu sociološku relevatnost teme, potencijalne teorijske i
metodološke doprinose predloţenog istraţivanja, Komisija jednoglasno predlaţe Veću da
prihvati temu i da Jelisaveti Vukelić odobri izradu doktorske disertacije.
U Beogradu, 15.11.2010. Ĉlanovi Komisije:
dr Sreten Vujović, redovni profesor dr Vladimir Vuletić, vanredni profesor dr Slobodan Cvejić,
docent
Mentorka
dr Mina Petrović, vanredni profesor
Dr Darko Nadić295
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 35
UDC 512.11 32:502/504
POLITIČKA EKOLOGIJA.
PRILOG ZASNIVANJU POLITIKOLOŠKE DISCIPLINE296
Saţetak
U radu se izlaţe kratak pregled razvoja ekologije i drugih ekoloških nauka. Od opšte ekologije,
shvaćene kao prirodne nauke, do socijalne ekologije, kao jedne od poddisciplina sociologije.
Usloţnjavanje politiĉkih odnosa i ekoloških problema u društvu XX i XXI veka neminovno je
dovelo do društvene i nauĉne potrebe da se ovi kompleksni odnosi izmeĊu društva i prirode
istraţe u okviru jedne nove nauĉne discipline - politiĉke ekologije. U radu se takoĊe izlaţu i
nauĉne nedoumice, razliĉiti stavovi, mišljenja i definicije, koje se odnose na pitanja predmeta
prouĉavanja politiĉke ekologije i njenog mesta u širem sistemu nauka. Jedno od osnovnih pitanja
jeste da li je politiĉka ekologija jedna od disciplina politiĉke ekonomije, geografije i politiĉke
antropologije ili je u pitanju politikološka disciplina. Autor stoji na stanovištu da je moguće
politiĉku ekologiju definisati kao disciplinu politikologije koja za predmet svog prouĉavanja ima
uticaj politike, politiĉkih ideologija, politiĉkih pojava, politiĉkih odnosa, institucija, i drugih
subjekata politiĉkog ţivota na odnos društva prema ţivotnoj sredini i kako specifiĉni i
nespecifiĉni ekološki problemi utiĉu i menjaju politiku.
Ključne reči: politiĉka ekologija, socijalna ekologija, humana ekologija, ekologija, politika
POJAM EKOLOGIJE I RAZVOJ EKOLOŠKIH NAUKA
Saznanje da je budućnost ĉoveĉanstva ozbiljno ugroţena pokrenula je pravu lavinu formiranja
nauka i nauĉnih disciplina koje su za predmet svojih prouĉavanja imale i imaju odnos društva
prema ţivotnoj sredini. Poĉeci ustanovljavanja nauĉne osnove u procesu prouĉavanja ovog
odnosa doseţu do 1866. godine, kada je nemaĉki biolog Ernest Hekel prvi upotrebio pojam
ekologija u svojoj knjizi Prirodna istorija stvaranja kako bi objasnio sveobuhvatnost odnosa
izmeĊu ţivotinjskih vrsta i njihove organske i neorganske okoline.297
Kako istiĉe prof. Danilo Ţ.
Marković, ekologija nastaje u okviru biologije, ali u nauĉnoj evoluciji pojma „ekologija"
dolazilo je i do odreĊenih promena shvatanja, definicije ekologije, tako da je biološko znaĉenje
ekologije postepeno ustupalo mesto širem shvatanju. Pojam ekologije je evoluirao od pojma
„ţivotinja" ka pojmu „ţiva bića", tako da se (opšta) ekologija moţe odrediti kao: nauka čiji je
predmet proučavanja odnos živih bića prema njihovoj sredini, njihov meĎusobni odnos u sredini
i uticaj sredine na živa bića.2998
Time su ujedno odreĊene i ĉetiri bitne kategorije, odnosa, koje
postoje u ovoj definiciji i koje se mogu uzeti kao osnova za dalja tumaĉenja i definisanja drugih
„ekoloških nauka". To su: ţiva bića, sredina (okolina), meĊusobni uticaj ţivih bića u sredini
(okolini), i odnos ţivih bića i sredine.299
Drugi korak u razvoju ekoloških nauka bila je humana ekologija. Termin „humana ekologija"
prvi su upotrebili ameriĉki nauĉnici Bardţes i Park 1921. godine, koji su pod ovom naukom
podrazumevali medicinsku disciplinu koja je prouĉavala uticaj sredine na ĉoveka. Od Hekelovog
kljuĉnog ekološkog pojma „ţivotinje" i opšteekološkog pojma (oba u definiciji ekologije) „ţiva
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 36
bića", jedna nova nauka suţava ovo na pojam „ĉovek". U tom smislu humana ekologija se
...odreĎuje kao nauka o strukturi i razvoju ljudskih zajednica i društva sa stanovišta procesa
kojima se ljudska populacija prilagoĎava svojoj sredini, uzimajući pri tome u obzir tehnološke
sisteme i obrasce društvene organizacije kojima je ovo prilagoĎavanje postignuto.300
Humana
ekologija prouĉava uticaj ĉoveka na svoje prirodno okruţenje, ali istovremeno i uticaj prirodne
sredine, ţivotne sredine, na ĉoveka. I kao u sluĉaju (opšte) ekologije, i kod humane ekologije se
mogu utvrditi ĉetiri bitne kategorije: stanovništvo, okolina, tehnologija i organizacija.301
Treći korak u razvoju ekološkog sistema nauka bio je poseban i dugotrajan, i on je doveo do
stvaranja jedne posebne sociologije - socijalne ekologije. Ono što je prethodilo nastanku i
razvoju ovakve jedne sociološke discipline bila su istraţivanja u okviru prirodnih nauka i
humane ekologije. Sredinom prošlog veka, istraţivanja narušavanja ekološke ravnoteţe uglav-
nom su sprovoĊena u okviru prirodnih nauka. Postojalo je mišljenje i stav nauĉne javnosti da
jedino prirodne nauke mogu dati nauĉan, pragmatiĉan pa i politiĉki prihvatljiv odgovor na
nastale ekološke probleme i ekološku krizu. Osim toga, pojedini nauĉnici su smatrali da je stanje
ekološke krize samo jedna sporedna i prolazna posledica tehnološkog razvoja. Razne tehniĉko--
tehnološke inovacije i mere su u to vreme bile ekonomski i politiĉki prihvatljive (ugradnja filtera
za preĉišćavanje voda i vazduha itd.). MeĊutim, ovaj pristup je ubrzao dostigao svoj zenit i nije
mogao da pruţi odgovore i rešenja za druge ekološke probleme koji su u meĊuvremenu
nastajali.302
Na taj naĉin, tehniĉke i prirodne nauke su uspele da samo, na kratko vreme, uspore
dalje širenje ekoloških problema, odnosno da prikriju moguće politiĉke i socijalne posledice.
Istraţivanja koja su nastajala u kasnijem periodu uglavnom su imala za cilj prouĉavanje ljudskog
ponašanja u odnosu na zadovoljavanje ţivotnih i drugih potreba. Rezultati su ukazivali da
zadovoljavanje potreba ljudi utiĉe u većoj meri na stepen degradacije prirode. U tim
istraţivanjima prirodne nauke su ubrzo zamenjene ekonomskim naukama. Ekonomske nauke su
bile prve koje su opisale razliĉite ekološke probleme pruţajući pri tome opšti ekonomski model
za njihovo rešavanje.303
MeĊutim, ni ekonomske nauke nisu mogle da sagledaju svu sloţenost i
ozbiljnost problema degradacije ţivotne sredine. Parcijalni pristupi, ekonomski i tehnološki,
morali su biti integrisani u sociološko prouĉavanje ekoloških problema i negativnog uticaja
industrijske civilizacije po ţivot ĉoveĉanstva i po ţivotnu sredinu. Tehnologija i ekonomija su
bile u mogućnosti da rešavaju samo postojeće probleme bez dubljeg zadiranja u razloge
narušavanja ekološke ravnoteţe. Za to vreme, tradicionalna sociologija je bila priliĉno
nezainteresovana za istraţivanje ekoloških problema. Razlozi ovakvom neaktivizmu sociologije
nalaze se u ĉinjenici da su u tom trenutku sociolozi govorili o dva, u potpunosti, odvojena
fenomena - o prirodi i o društvu, ne shvatajući povezanost i uslovljenost jednog sa drugim.
Krajnji rezultat svega toga bio je potpuna ignorisanost ekoloških problema i njihovih društvenih
posledica od strane sociologije. MeĊutim, neuspesi u saznavanju uzroka narušavanja ekološke
ravnoteţe od strane ekonomskih i tehniĉkih nauka doveli su do stvaranja „nove ekološke
paradigme" u sociologiji, odnosno da se priroda (a samim tim i problemi njene destrukcije) ne
posmatraju i ne prouĉavaju kao neka „nova tema" u okviru sociologije već kao radikalno nov
naĉin razmišljanja o društvu.304
Razloge ovakvog preokreta u razvoju savremene sociologije
treba traţiti i u ĉinjenici da sociologija za predmet svog prouĉavanja ima „najopštije zakonitosti
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 37
o društvu i nije mogla da se drţi po strani od saznanja o odnosu ĉoveka i njegovog
ekosistema".305
Kako istiĉe Huber, sociologija je konaĉno „priznala da problem ţivotne sredine
predstavlja fundamentalni politiĉki problem - ekološki problem - po vaţnosti uporediv sa
nacionalnim pitanjem, ustavnim pitanjem, i sa drugim društvenim problemima, ukljuĉujući tu i
pitanje svetskog razvoja".306
Iako je kasnila u odnosu na tehniĉke i prirodne nauke, sociologija je
uspela da preko odreĊenih teoretiĉara i mislilaca, kao i preko odreĊenih knjiga, skrene paţnju
javnosti na ekološke probleme. Na prvom mestu je to svakako knjiga Hermana Kana O
termonuklearnom ratu i knjiga Rejĉel Karson Tiho proleće, koja je upozorila na preteranu up-
otrebu pesticida u poljoprivredi.307
Ĉasopis „Ekolog" (The Ecologist) 1972. godine objavljuje,
kao specijalni dodatak, Uputstvo za preživljavanje308
, braĉni par Erlih (Ehrlich) objavljuje,
poĉetkom sedamdesetih, dve knjige koje otvaraju put promišljanju uloge rasta stanovništva u
stvaranju ekoloških problema (Stanovništvo, resursi, životna sredina - teme u humanoj ekologiji,
i Populacijska bomba).309
Pitanja uticaja tehnologije i industrijalizacije su bila predmetom knjige
Frica Šumahera Malo je lepo.310
Sve ove knjige imale su jednu zajedniĉku karakteristiku.
Budućnost sveta više ne moţe biti nesazna-tljiva i budućnost koju saznajemo nije nimalo svetla.
Naime, većina ovih autora, u ţelji da upozori ĉoveĉanstvo na predstojeće ekološke i društvene
opasnosti, nije izbegla da ne ode u jednu drugu specifiĉnu krajnost - futuri-zam. Budućnost koju
su predviĊali nije bila nimalo optimistiĉka. Zloslutna predviĊanja i radikalna ekonomska rešenja
nisu ipak bila dobar naĉin da se prepozna suština ekoloških i civilizacijskih problema u drugoj
polovini dvadesetog veka i da se daju pravilni odgovori. S druge strane, sociologija se popriliĉno
identifikovala sa futurizmom. Sociologija je pokušala da anticipira buduća društvena dešavanja,
ali je to predstavljalo izvesnu zamku i opasnost da ta predviĊanja budu neostvarljiva a da
sociologija, i njene srodne discipline budu, na neki naĉin, optuţene za „iskrivljavanje"
budućnosti.311
To su samo neki od razloga koji su doveli do stvaranja socijalne ekologije. Socijalna ekologija je
definisana kao posebna sociologija koja za predmet svog proučavanja ima i specifične veze
izmeĎu čoveka i njegove životne sredine, istražujući (u kontekstu opšte konceptualizacije
univerzuma ujedinjenog sa specifičnim uslovima života) uticaj životne sredine kao ukupnosti
prirodnih i društvenih činilaca na čoveka, kao i uticaj čoveka na njegovu životnu sredinu sa
stanovišta njenog očuvanja kao okvira čovekovog života, kao prirodno-društvenog bića.312
Jedan
od predmeta prouĉavanja socijalne ekologije svakako jeste i odnos politike kao društvene
delatnosti na stvaranje i umnožavanje ekoloških problema, ali i to kako politika može da spreči
ili da razreši ekološke probleme. Na ovaj naĉin pojaĉavanjem i upotpunjavanjem svoje
sociološke i politikološke osnove ekologija i socijalna ekologija su se u većoj meri udaljavale od
biolo-gizma. Ovaj pristup otvorio je socijalnoj ekologiji mogućnost da se redefiniše i da
ekologizuje pojam politike. To znaĉi da politika nije samo delatnost drţave i usmeravanje
društva u odreĊenom pravcu radi efikasnijeg zadovoljavanja ljudskih potreba i višeg kvaliteta
ţivota, gde kvalitet ţivota podrazumeva ne samo odreĊeni nivo ţivotnog standarda (shvaćenog
kao potrošaĉko društvo) već i kvalitet ţivotne sredine.313
Istovremeno, promišljanje politiĉkih
odnosa i politiĉkih institucija u okviru socijalne ekologije moţe znatno da ugrozi njen primarni
predmet prouĉavanja, pa i samu disciplinu. Stoga je mnogo bolje i racionalnije da se politika i
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 38
politiĉki odnosi u kontekstu ekologije i ekoloških problema detaljnije prouĉavaju u okviru neke
druge discipline, koja bi ostala u simbiotiĉkoj vezi sa socijalnom ekologijom. Imajući u vidu
korišćenje pojmova politike i ekologije onda bismo tu novu disciplinu mogli da nazovemo
politiĉka ekologija. MeĊutim, da li bi to ime stvarno odgovaralo suštini predmeta prouĉavanja te
nauke? Da li termin „politiĉka ekologija" zaista moţe da izrazi sve veze i odnose koji postoje
izmeĊu politike i ekologije?
POLITIKA U EKOLOGIJI
U akademskoj debati široko je prihvaćeno shvatanje da termin „politiĉka ekologija" upućuje na
socijalne i politiĉke uslove koji obuhvataju uticaje, iskustva i upravljanje ekološkim problemima.
MeĊutim, postoji i odreĊena grupa autora koja se u raspravi o pojmu politiĉke ekologije ne
dotiĉe definisanja šta se to zapravo podrazumeva pod ekologijom, isto kao što postoje i odreĊeni
teoretiĉari politiĉke ekologije koji uopšte ne pristupaju definisanju mesta politike u ekologiji. U
tom smislu imamo dve struje mišljenja, pristupa, pa i nauke koje operišu pojmom politiĉka
ekologija, i pri tome podrazumevaju razliĉite, ĉak i dijametralno razliĉite predmete prouĉavanja
i, naravno, razliĉite nauke kojima bi ova disciplina trebalo da pripada.
Prva grupa autora smatra da politiĉka ekologija predstavlja objašnjavanje ekoloških problema
kao oblika fenomenološke interakcije biofiziĉkih procesa, ljudskih potreba i široko shvaćenog
politiĉkog sistema.314
...Fraza „politička ekologija" kombinuje zabrinutost ekologije i široko
shvaćene političke ekonomije. Zajedno, one obuhvataju konstantnu kombinaciju ekologije i
široko definisane političke ekonomije", kojom se objašnjava dijalektička veza izmeĎu društva,
prirodnih resursa, klasa i drugih društvenih grupa...315
Evidentno je da je politiĉka ekologija
jedna od poddisciplina geografije. U geografiji, koja se, u nekim razmatranjima, postavlja kao
osnova za politiĉku ekologiju, i koja pretenduje kao osnivaĉ i utemeljivaĉ politiĉke ekologije,
vaţna su dva dela: Pirs Blejki (Blaikie) -Politička ekonomija erozije zemljišta u zemljama u
razvoju (Political Economy of Soil Erosion in Developing Countries) i knjiga Harolda Brukfilda
(Brookfield) i Pirsa Blejkija -Degradacija zemljišta i društvo (Land Degradation and Soci-ety).
U ovim knjigama Blejki odbacuje „kolonijalni model" erozije zemljišta koji se objašnjava
ekološkim faktorima klime, lošim upravljanjem zemljištem, uvećanim stanovništvom i propašću
ekonomskog trţišta u zemljama „trećeg sveta". Blejki i Brukfild su problem erozije zemljišta
doveli u vezu sa problemima marginalizacije, odnosno specifiĉne proletarizacije stanovništva
nein-dustrijalizovanih zemalja. Ekološki problem, kao što je na primer erozija zemljišta, ovi
autori su predstavili kao klasiĉan politiĉki problem i doveli ga u vezu sa klasnim odnosima u
globalnom društvu, ali i u lokalnim i nacionalnim okvirima. Po njima, uzrok degradacije
zemljišta, kao ekološkog faktora ali i resursnog faktora u ekonomskoj proizvodnji, jeste
siromaštvo, koje stvara situaciju da seljaci uništavaju ţivotnu sredinu u pokušaju da odgode
sopstvenu destrukciju, siromaštvo i ekonomsku propast na koju ih prisiljava trţište. Drugo
shvatanje, politiĉke ekologije u okviru geografije, jeste da politička ekologija za predmet
proučavanja ima ruralnu sredinu i promene koje se u njoj dešavaju pod uticajem prirode. Reĉ je
o preteţno ruralnim sredinama u zemljama „trećeg sveta" i u tom kontekstu politiĉka ekologija
figurira kao neka vrsta resursnog menadžmenta, što samu politiĉku ekologiju opasno pribliţava
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 39
ekonomskim naukama. Ovakvo shvatanje politiĉke ekologije je najdominantnije u geografiji i,
po njemu, predmet prouĉavanja jeste kako društvena organizovana de-latnost menja prirodnu
sredinu, a to je opet, na neki naĉin, istrgnuti predmet prouĉavanja kulturne ekologije.
U polit-geografskom smislu, politiĉka ekologija se izjednaĉava sa politiĉkom ekonomijom, tako
da „geografi" pod politiĉkom ekologijom podra-zumevaju jednu vrstu političke ekonomije koja
izučava kako različite (državne i društvene institucije) u različitim delovima sveta, kao deo
globalne strukture, eksploatišu jedna drugu. Ovo shvatanje potiĉe od Imanuela Valerštajna (Ima-
nuel Wallerstein), koji smatra da je svetski razvoj uspostavljen na osnovu nerazvijanja
(osiromašivanja) neevropskih društava.316
M'Gonigl (M'Gonigle) u ĉlanku Ekološka ekonomija i
politička ekologija: Ka neophodnoj sintezi (Ecolo-gical Economics and Political Ecology:
Towards a Necessary Synthesys) istiĉe neophodnost postojanja politiĉke ekologije kao nove vrste
politiĉke ekonomije koja, zapravo, treba da negira klasiĉno razumevanje politiĉke ekonomije
koja se bazira na klasiĉnim ekonomskim kategorijama kao što su trţište, vrednost, profit,
besplatni resursi itd. Po njemu, shvatanje klasične ekonomije da su prirodni resursi besplatni je
zastarelo, a politička ekologija bi trebalo da bude „ekosistem menadžment", odnosno
upravljanje ekosistemima.317
Drugim reĉima, to bi trebalo da znaĉi uvoĊenje ekoloških pojmova
u kategorijalni aparat politiĉke ekonomije. Dţejms Grinberg i Tomas Park (James Greenberg,
Tho-mas, K. Park), u radu Politička ekologija (Political Ecology), definišu političku ekologiju
kao društvenu nauku koja se nalazi u sklopu ekonomskih nauka bez obzira na njene korene
(pošto je ekologija prirodna nauka). Po njima, politiĉka ekologija uspostavlja nauĉnu i
metodološku vezu izmeĊu politike, ţivotne sredine i politiĉke ekonomije, odnosno politiĉka
ekologija je politiĉka ekonomija koja uspostavlja vezu izmeĊu distribucije (politiĉke) moći i
ideološke analize bio-ekoloških odnosa. Cilj politiĉke ekologije jeste da da odgovore na pitanja
društvenih nauka o odnosima ljudskog društva, kao bio-kulturnog i politiĉkog kompleksa i
humanizovane prirode.318
Pit i Vots (Peet, Watts), u knjizi iz 1996. godine Oslobodilačka
ekologija: Razvoj, održivost i životna sredina u doba tržišnog trijumfalizma (Liberation
Ecologies: Environment, Develop-ment, Social Movements), definišu politiĉku ekologiju kao
„jedinstvo izmeĊu ekološki zasnovanih društvenih nauka i principa politiĉke ekonomije".319
Kasnije, sam Vots, u radu Politička ekologija (Political Ecology) iz 2000. godine, definiše
politiĉku ekologiju kao razumevanje kompleksa odnosa izmeĎu prirode i društva kroz analizu
formi pristupa i kontrole nad resursima i njihove posledice za (ekološko) zdravlje i održivo
okruženje.320
Geri Peterson (Garry Pe-terson) u svom radu, Politička ekologija i ekološki
oporavak (Political Ecology and Ecological Resiliance: An Integration of human and ecological
Dynamics), istiĉe da je politiĉka ekologija jedan multidisciplinaran pristup pomoću koga bi se
došlo do integracije prirodnih i društvenih nauka kako bi se razumeli odnosi izmeĊu društvenih i
prirodnih sistema. Ova integracija bi se sprovela kroz politiĉku ekonomiju.321
U tom konceptu,
politiĉka ekologija bi predstavljala stalnu dinamiku izmeĎu ekoloških i ljudskih promena, izmeĎu
različitih grupa u okviru društva na skali od individua do celokupne ljudske zajednice na
Zemlji.322
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 40
Razmatranja o politiĉkoj ekologiji unutar geografije i politiĉke ekonomije dovela su i do
shvatanja da je politiĉka ekologija disciplina antropologije. Arturo Eskobar (Arturo Escobar)
decidirano smatra da politiĉka ekologija pripada antropologiji. On smatra da je politička
ekologija nauka koja treba da proučava, istražuje, prirodu odnosa izmeĎu čoveka modernosti i
prirode u smislu širih odnosa nego što to pruža politička ekonomija, odnosno samo proizvodni
odnosi.323
Ali, isto tako, Eskobar smatra da problemi kojima se politiĉka ekologija bavi
podrţavaju, stimulišu i inspirišu društvene pokrete koji se bave zaštitom ţivotne sredine u
lokalnim zajednicama, jer je jedan od glavnih ciljeva politiĉke ekologije prouĉavanje ekoloških
konflikata i njihovih posledica.324
Endrju Vajda (Andrew Wayda) i Bredli Volters (Bradley
Walters), u svom radu Protiv političke ekologije (Against Political Ecology), smatraju da je
politiĉka ekologija reakcija na humanu ekologiju i ekološku antropologiju 60-ih i 70-ih godina
prošlog veka, odnosno da je politička ekologija nastala kao reakcija na zanemarivanje političkih
dimenzija u odnosu ljudi prema životnoj sredini. MeĊutim, po njima, politiĉka ekologija se
vremenom ekstremizovala tako da se ekologija bez politike pretvorila u politiku bez ekologije. Po
njima, politiĉka ekologija bi trebalo da ima novo ime, kao npr. politika prirodnih resursa, ili
politička antropologija, ili da se posmatra kao deo politiĉkih nauka. To je, po njima, u vezi sa
pitanjima koje forsira savremena politika: kako decentralizacija, privatizacija, nacionalizacija,
odnosno kako ovi ekonomsko-politiĉki procesi utiĉu na promene u ţivotnoj sredini.325
Sponu izmeĊu politiĉke ekologije, shvaćene kao dela politiĉke ekonomije i antropologije, i
politiĉke ekologije, shvaćene kao politiĉki koncept, dao je Erik Volf (Eric Wolf) u svom
pionirskom radu iz ove oblasti, Vlasništvo i politička ekologija (Ownership and Political
Ecology). Po njemu, politiĉka ekologija izražava rastuću svest političke dimenzije ekoloških
pitanja, a sama definicija političke ekologije bila bi nepouzdana kao i definicija šta bi to bila
„moralna ekonomija". Ipak, srţ koncepta politiĉke ekologije se, po njemu, nalazi u znaĉaju
izmeĎu odnosa moći i vlasništva u ekološkom menadžmentu.326
U sliĉnom kontekstu je i
shvatanje Stota i Salivena (Stott, Sullivan) koji politiĉku ekologiju definišu kao nauku koja
identifikuje političke okolnosti koje primoravaju ljude u aktivnosti koje stvaraju degradaciju
životne sredine u nedostatku alternativnih mogućnosti.327
Volfov, Stotov i Salivenov pristup su
politiĉku ekologiju predstavili kao nauku koja ne pripada nijednoj do sada grupi spominjanih
nauka, ali je isto tako istaknuto da politiĉka ekologija ima odreĊene veze sa politikom.
U tom konceptu politiĉke ekologije kao politike ekologije jeste i tumaĉenje politiĉke ekologije
kao specifiĉne vrste politiĉkog aktivizma, a posebno u korist „zelenih" politiĉkih pokreta
(envajronmentalizma i ekologizma) i njihove kritike procesa modernizacije i kapitalizma...
politička ekologija je i skup političkih predloga i ideja na jednoj strani, i na drugoj strani
društveni pokret proizašao iz „ekološkogpokreta" ili kasnijeg „Zelenogpokreta". 328
Sliĉnu definiciju politiĉke ekologije daju i Kokburn i Ridţvej (Cock-burn, Ridgeway). Po njima,
politiĉka ekologija je: koristan način opisivanja namera radikalnih pokreta u Sjedinjenim
državama, u Zapadnoj Evropi i u ostalim industrijski razvijenim zemljama...veoma različita od
prvobitne aktivnosti „eko lobija".329
Pojam „politiĉke ekologije" moţe biti shvaćen i kao me-
tafora za meĊupovezanost u politiĉkim odnosima. Raset (Russett) smatra da je termin politička
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 41
ekologija izveden iz opšteg pojma ekologije. Naime, on smatra da, budući da je ekologija „odnos
organizama i grupe organizama prema njihovom okruţenju", isto tako politiĉka ekologija moţe
da istraţuje odnose izmeĎu političkih sistema i njihovog socijalnog i biofizičkog okruženja.330
Alan Lipic (Lipietz) smatra da politiĉka ekologija moţe biti shvaćena i kao šira i specifiĉna
analiza materijalizma, prirode i pravde u kapitalistiĉkom sistemu sa ciljem ostvarivanja poštenije
distribucije prava i resursa ... politička ekologija, kao i Marksom inspirisan radnički pokret, je
zasnovana na kritici, pa prema tome i na analizi, teorijskom razumevanju „reda postojećih
stvari". Konkretnije, Marx i zeleni se veoma precizno fokusiraju na sektor stvarnog sveta: odnos
prirode i društva, i još više konkretnije, na odnose izmeĎu ljudi koji se odnose na prirodu (ili ono
što bi marksisti nazvali „proizvodnim snagama").331
Lipicevo promišljanje politiĉke ekologije
kao „kritiĉke" (politiĉke) nauke veoma je blisko onome što je Pol Sirs (Paul Sears) sredinom
šezdesetih godina prošlog veka napisao u radu Ekologija - subverzivni predmet (Ecology - a
subversive subject), tvrdeći da je „ekologija neodvojiva od politiĉkog": Da li je ekologija faza
nauke ograničenog interesa i namene? Ili, ukoliko bi se posmatrala kao ozbiljan instrument
dugoročne dobrobiti čovečanstva (sic), da li bi to ugrozilo pretpostavke i prakse prihvaćene u
modernim društvima bez obzira na njihova naučna stanovišta?.... U samoj svojoj suštini,
ekologija proizvodi stalnu kritiku onoga što čovek čini u okviru ekosistema.332
Sledeće mišljenje, koje ovom prilikom istiĉemo, jeste ono koje uopšte iskljuĉuje bilo kakvo
razmatranje ili ukljuĉivanje pojma „ekologija" već ga za-menjuje pojmom „ekološki problemi".
U tom kontekstu politiĉka ekologija se tumaĉi kao istraživanje unutar političkih snaga, procesa i
posledica ekoloških promena333
, odnosno ona predstavlja debatu usmerenu ka interakcijama
izmeĎu države, nedržavnih subjekata, i fizičke sredine, a gde se ekološka politika tiče generalne
uloge države.334
U tom sluĉaju, politiĉka ekologija, kao nauĉna disciplina, predstavljala bi
nauĉnu legitimizaciju ekološke politike.335
Hempel (Hempel) sliĉno definiše politiĉku ekologiju.
Po njemu je politiĉka ekologija studija o meĎusobnoj povezanosti izmeĎu političkih entiteta i
meĎusobnih veza izmeĎu političkih entiteta i njihovog okruženja... zainteresovana za političke
posledice ekoloških promena.336
Cilj tako definisane politiĉke ekologije jeste da istraţi i objasni
politiĉke akcije na lokalnim i regionalnim nivoima kao odgovor na degradaciju prirode i
oskudice.
EKOLOGIJA U POLITICI
Pre definitivnog odreĊivanja predmeta prouĉavanja politiĉke ekologije treba postaviti odreĊena
pitanja koja imaju metodološki karakter, ali koja upućuju i na mnoga druga specifiĉna pitanja
koja se mogu ticati ove nauĉne discipline. Prvo pitanje, koje se nuţno nameće, jeste da li je
moguće konstituisa-ti politiĉku ekologiju kao samostalnu nauku ili se njen predmet prouĉavanja
nalazi, već, u okviru predmeta prouĉavanja nekih drugih nauka i nauĉnih disciplina. U prvom
redu tu se misli na socijalnu ekologiju, ali i na opštu sociologiju, politiĉku sociologiju,
ekonomiju, antropologiju itd. Drugo pitanje, da li je politiĉka ekologija samostalna ili
eklekticistiĉki formirana nauka. Isto tako, termin „politiĉka ekologija" postavlja pitanje i gde je u
politiĉkoj ekologiji politika uopšte a gde se nalazi ekologija u politiĉkoj ekologiji imajući u vidu
relativnu suprotstavljenost predmeta prouĉavanja ove dve nauke. I na kraju, treće pitanje jeste da
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 42
li je moguće definisati politiĉku ekologiju kao politikološku disciplinu. Ova pitanja ukazuju na
sloţenost odnosa izmeĊu politike i ekologije, ali isto tako ukazuju i na sloţenosti odnosa koji
postoje izmeĊu prirode i društva.
Prvi rad u kome se uopšte spominje pojam politiĉka ekologija jeste rad ĉuvenog britanskog
knjiţevnika Oldouza Hakslija (Aldous Huxley)337
pod nazivom Politika ekologije. Pitanje
opstanka (The Politics of Survival. The Question of Survival) iz 1963. godine.338
U ovoj brošuri,
Haksli je identifikovao nekoliko problema za koje je smatrao da mogu negativno da utiĉu na
razvoj ĉoveĉanstva a samim tim da ti faktori, pojave, mogu da dovedu civilizaciju do svoga
kraja. Prvi problem koji za Hakslija predstavlja potencijalnu opasnost jeste problem rasta
stanovništva. Pišući ovaj deo svoga rada u potpunom Maltusovom duhu, Haksli je smatrao da
problem rapidnog uvećavanja stanovništva ostavlja trajne posledice na socijalnom, ekonomskom
i politiĉkom nivou. Po njemu, sliĉno kao i po nekim drugim kasnijim misliocima (Erlih, Midouz,
Pestel, Mesarević i drugi), rast stanovništva se vezuje za zemlje u razvoju. Udvostruĉavanje
stanovništva vodi ka bedi i nemaštini, nepismenosti i nemogućnosti industrijskog razvoja. A ova
društvena stanja vode, kako je tvrdio Haksli, ili ka anarhiji ili ka diktaturi. Drugi problem jeste
širenje nacionalizma koji celoku-pnu ljudsku vrstu na Planeti parceliše i sukobljava traţeći
iracionalne razloge za dominaciju i supremaciju: Koja je najbolja nacija, koja je najbolja
religija, koja je najbolja politička teorija, koji je najbolji oblik vladavine.339
Treći problem jeste
upotreba tehnologije u svrhe koje nisu primenjene ljudskoj vrsti, odnosno voĊenju ratova i
militarizaciji planete. Ĉetvrti problem, koji je Haksli identifikovao, jeste ugroţavanje prirode,
odnosno, suoĉavanje tehnološko--militaristiĉkih društava sa ekološkom katastrofom ... Kako
ljudska rasa na-merava da preživi, i, ako je moguće, da puno poboljša intiristički kvalitet svojih
članova? Da li nameravamo da živimo na ovoj planeti u simbiotičkoj harmoniji sa našom
sredinom? Ili bi radije da budemo bezobzirno glupi, pa da živimo kao paraziti ubice i samoubice
koji će ubiti svog domaćina i tako uništiti sebe... PodreĎena politika opstanka, sreće i ličnog
ispunjenja trebalo bi da zauzme oduzeto mesto od strane politike moći, nacionalističke idolatrije
i trajne bede.340
Drugi rad, koji ovom prilikom istiĉemo kao osnovu za formiranje politiĉke ekologije, jeste rad
Hansa Magnusa Encensbergera (Enzensberger), Kritika političke ekologije.341
Osnovna
Encensbergerova ideja u ovom radu jeste kritika klasnog, kapitalističkog, poimanja ekologije i
ekoloških problema. Odnosno, onoga pod ĉim Encensberger podrazumeva pojam „politiĉka
ekologija". Tri ideje, odnosno kritike, zastupljene su u ovoj kritici „politiĉke ekologije". Prva
kritika govori o prirodi ekološkog pokreta koji je nastao tek kada su područja u kojima je
stanovala buržoazija i njeni uslovi života bili ugroženi ekološkim nevoljama koje
industrijalizacija nosi sa sobom.342
Druga kritika obuhvata problem interesa eko-industrijskog
kompleksa i zaštitnika tog kompleksa - državu.343
Treća kritika jeste kritika shvatanja, odnosno
kako Encensberger kaţe, „imperijalističkog" tumačenja demografskih problema.
„Imperijalističke nacije shvataju da dolazi vreme kada će one predstavljati neznatnu manjinu u
poreĎenju sa ostalim delom sveta i njihove vlade se boje da će porast stanovništva postati izvor
njegove političke i, u krajnjoj analizi, vojne moći... demografska politika nikada nije bila
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 43
osloboĎena iracionalnih i rasističkih tragova; ona uvek sadrži demagoške elemente..."344
Rešenje ovih problema, ekoloških i politiĉkih, sadrţanih u nazivima, danas „klasiĉnoj politiĉkoj
ekologiji, a koje je Encensberger ponudio sredinom sedamdesetih godina prošlog veka, ponovo
su aktuelne. Ono što je on tada napisao da Socijalizam, koji je nekad bio obećanje osloboĎenja,
postao je pitanje opstanka u životu. Ako se ekološka ravnoteža poremeti vladavina slobode će
biti udaljenija nego ikada345
u potpunosti je istovetno onome što moţemo tvrditi i danas, a to je
da će „postojanje ekoloških problema u XXI veku, njihova sistemska i praktiĉna nerešivost u
okviru postojećih klasnih osnova znaĉiti ujedno i evolutivno odumiranje kapitalizma. Širenje
globalne ekološke krize sa sve većim predznacima katastrofiĉnosti samo će ubrzavati taj proces
nestajanja sistema koji je antiprirodan po svojoj suštini."346
PREDMET POLITIČKE EKOLOGIJE KAO POLITIKOLOŠKE DISCIPLINE
Imajući u vidu prethodno iznesena shvatanja o politiĉkoj ekologiji, kako je to tumaĉeno u
geografiji, politiĉkoj ekonomiji i antropologiji, zadatak politiĉke ekologije bio bi da ne istraţuje
samo geografske, ekonomske, već i politiĉke odnose koji usmeravaju i odreĊuju odnos društva
prema ţivotnoj sredini. Zato bi politiĉka ekologija trebalo da prouĉava kako politika, političke
ideologije, političke pojave, politički odnosi, institucije, i drugi subjekti političkog života utiču na
odnos društva prema životnoj sredini, i kako specifični i nespecifični ekološki problemi utiču i
menjaju politiku. Ova definicija politiĉke ekologije, kao dela politiĉkih nauka, ali i kao
„politiĉka" nadogradnja socijalne ekologije podrazumeva da se u okviru ovih grupa politiĉkih
odnosa podrazumevaju i ekonomski ali i svi drugi odnosi koji postoje u nekom društvu i da se
oni ne mogu ad hoc iskljuĉiti iz konteksta politike. Politiĉka ekologija uspostavlja nauĉnu i
metodološku vezu izmeĊu politike, ţivotne sredine i ekonomije, odnosno politiĉka ekologija je
politikološka disciplina koja uspostavlja vezu izmeĎu distribucije (političke) moći i ideološke
analize socio-ekoloških odnosa.347
U tom sluĉaju, politiĉka ekologija bi bila disciplina politikologije, ali postoje i odreĊena
shvatanja o tome da, osim politiĉke ekologije, postoje i neke druge „politiĉke ekologije" samo
pod drugim imenom. To moţe, na neki naĉin, ugroziti predmetnu odreĊenost prave politiĉke
ekologije. Nemaĉki sociolozi, kao što su Miler-Romel (Ferdinand Muller-Rommel) i Majer
(Holger Meyer), istiĉu postojanje ekoloških političkih nauka ili političke nauke o životnoj sredini
(Environmental Political Science), ĉiji je predmet prouĉavanja specifiĉan u odnosu na socijalnu
ekologiju i sociologiju ţivotne sredine. Po njihovoj tipologiji, predmet „ekoloških politiĉkih
nauka" jesu: Načela (nacionalni zakoni o zaštiti ţivotne sredine i regulativa; Nacionalna
ekološka politika; Ekološka politika Evropske unije; MeĊunarodni sporazumi o zaštiti ţivotne
sredine); Državni organi, odnosno državno ureĎenje, političke institucije i organizacije
(Institucije za zaštitu ţivotne sredine, npr. Ministarstvo za zaštitu ţivotne sredine, Agencije za
zaštitu ţivotne sredine; politiĉke stranke (klasiĉne i „ekolo-gistiĉke" - „zelene"), Nevladine
organizacije, i Politika (sukobi interesa i spo-razumevanje; odrţavanje i sticanje politiĉke
moći).348
S druge strane, predmet sociologije životne sredine i ekološke psihologije jeste
ekološko ponašanje pojedinaca i društvenih grupa; sredina i društvo; percepcija ekoloških kriza;
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 44
posle-dice ekoloških kriza na pojedince i društvene grupe; obaveštenost o ekološkim
problemima; studije rizika itd.349
Drugi pravac upotpunjavanja socijalne ekologije je moguć kroz stvaranje multidisciplinarne,
generalistiĉke, i mogli bismo reći sintetiĉke i eklekticistiĉ-ke nauke -Nauka o životnoj sredini
(Environmental Science). Ova nauka bi objedinjavala „prirodne nauke (biologiju, medicinu,
fiziku, hemiju, šumarstvo, geografiju, matematiku, statistiku i druge) i društvene nauke (pravo,
ekonomiju, sociologiju, etiku, demografiju, politiĉke nauke, organizaciju i upravljanje
poslovanjem i druge)".350
MeĊutim, politiĉka ekologija nije usmerena da preuzme ili da u potpunosti pokrije predmet
prouĉavanja „ekoloških politiĉkih nauka", dok skoro da i nema dodirnih taĉaka sa „Naukom o
ţivotnoj sredini". Ona svojim predmetom obuhvata samo neke segmente obe ove spomenute
nauke i koje politiĉka ekologija prouĉava znatno šire i sveobuhvatnije. Zato su bitna ĉetiri
momenta politiĉke ekologije koja mogu detaljnije da odrede njen predmet istraţivanja. Prva
dimenzija politiĉke ekologije bila bi da ona istraţuje specifiĉnu sektorsku politiku (ekološka
politika) i posebne politiĉke procese koji utiĉu na odnos društva prema ţivotnoj sredini, ali i
uticaj specifiĉnih društvenih grupa, klasa, slojeva, pokreta. U tom smislu, poseban naglasak je
stavljen na proces donošenja i sprovoĊenja politiĉkih odluka, problem motivacije i motivisanja
donosioca politiĉkih odluka, odnosno nosilaca politiĉke moći u jednom društvu. Druga
dimenzija jeste ekološka svest kao posebna politiĉka svest, koja se pita o uzrocima i posledicama
odnosa izmeĊu društva i prirode, posledicama tog odnosa, i koja treba da prouĉava metode i
tehnike poboljšavanja i podizanja kvaliteta te politiĉke svesti prisutne kod svih politiĉkih
subjekata u društvu. Treća dimenzija politiĉke ekologije jeste prihvatanje ekologije (shvaćene
kao delatnosti a ne kao nauke) kao permanentne kritike tradicionalne, konzervativne, politike,
gde se ekologija tretira kao subverzivna delatnost ili kao politiĉki problem koji je daleko manji
po znaĉaju od ekonomskih ili socijalnih problema. Odnosno, kao kritika stanja i aktivnosti
politike gde ona ignoriše kritiĉku misao politiĉke ekologije. I četvrta dimenzija jeste prouĉavanje
ideoloških momenata i politike koje ih nose sa sobom, kao ekološka ideologija koja se javlja u
svoja dva pojavna oblika: ekologizam351
i envajronmentalizam, prisutna kao dva oblika
delovanja ekoloških (ekologistiĉkih) partija i ekoloških pokreta.
Konkretan predmet prouĉavanja politiĉke ekologije bio bi: Odnos politike prema idejama zaštite
ţivotne sredine i posledice tog odnosa; Ekologizam i envajronmentalizam, kao „zelena politiĉka
ideologija" ili „politiĉka ekosofija"; Društveno, odnosno politiĉko organizovanje radi zaštite
ţivotne sredine - u smislu izuĉavanja ekoloških pokreta, drugih oblika neprofitnog proeko-loškog
organizovanja, kao i tradicionalno politiĉko organizovanje - ekološke partije; Ekološka politika,
u smislu prouĉavanja donošenja odluka, motiva i motivacija za drţavno proekološko ponašanje;
Specifiĉne i nespecifiĉne ekološke i ekopolitiĉke pojave, kao što su ekoterorizam, institucionalni
terorizam nad prirodom, prava ţivotinja, politika genetski modifikovanih organizama i hrane;
MeĊunarodni odnosi u cilju zaštite globalne ţivotne sredine, procesi meĊunarodnog ekološkog
pregovaranja i ekodiplomatija, i, politiĉko pitanje prirodnih resursa, posebno energetskih izvora,
u kontekstu istraţivanja procesa ekonomske i politiĉke dominacije.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 45
LITERATURA
Atkinsion, A., 1991, Principles of Political Ecology, Belhaven Press,, London. Blaikie, P.,
Brookfield, H.C., 1987, Land Degradation and Society, Methuen, London.
Bookchin, M., 1970, Ecology and Revolutionary Thought, New York.
Bryant R., Bailey, S., 1997, Third World Political Ecology, Routledge, London.
Cockburn, A., Ridgeway, J. (Eds), 1979, Political Ecology, New York Thimes Book Company,
New York.
Escobar, E., 1999, After Nature. Steps to an Antiessentialist Political Ecology, Current
Anthropology, Vol. 40, No.1.
Escobar, E., 1998, Whose Knowledge, Whose Nature? Biodiversity, Conservation, and the
Political Ecology of Social Movements, Journal of Political Ecology, Vol. 5.
Freeman, Ch., Jahoda, M., 1980, Budućnost svijeta. Velika rasprava, Globus, Zagreb.
Forsyth, T., 2003, Critical Political Ecology. The Politics of Environmental Science, Routledge,
London.
Goldman M., Schurman, A.R., 2002, Closing the „Great Divide": New Social Theory on Society
and Nature, Annual Review of Sociology, No. 26.
Greenberg, J., Park, T., 1994, Political Ecology, Journal of Political Ecology, No.1.
Hempel, C., 1996, Environmental Governance: The Global Challenge, Island Press, Washington
DC.
Huber, J., 2002, Environmental Sociology in Search of Profile, Soziologie. Forum derDeutschen
Gesellschaft fur Soziologie, Heft 3.
Huxley, A., 1963, The Politics of Ecology. The Question of Survival, Published by The Center
for the Study of Democratic Institutions at Santa Barbara.
Lipietz, A., 2000, Political Ecology and the Future of Marxism, Capitalism, Nature, Socialism,
Vol 11, No.1.
Marković, Ţ. D., 2005, Socijalna ekologija, Zavod za udţbenike i nastavna sredstva, Beograd.
M'Gonigle, M. R., 1999, Ecological Economics and Political Ecology: Towards a Necessary
Synthesis, Ecological economics, No. 28.
Miltojević D.V., 2004, Ekološka kultura, Fakultet zaštite na radu, Niš.
Muller-Rommel, F. Meyer H., 2001, Social Science and Environmental Science: A State of the
Art Review, Environmental Politics, Vol.10,
Winter. Nadić, D. Šuvaković, U., 2010, Politika i biodiverzitet, Ecologica, God. XVII, No. 59,
Beograd.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 46
Nadić, D., Milašinović, S., 2009, Politička ekologija energetske bezbednosti, Nauka, bezbednost,
policija, Vol. 14, br. 3,
Nadić, D., 2007, Ekologizam i ekološke stranke, Sluţbeni glasnik, Beograd. Nadić, D., 2005,
Ekološko obrazovanje politikologa, u Zborniku radova, Zaštita radne i životne sredine u sistemu
nacionalnog i evropskog obrazovanja, XIII nauĉni skup
Čovek i radna sredina, Fakultet zaštite na radu, Niš. Peet R., Watts, M., 1996, Liberation
Ecologies: Environment, Development, Social Movements, New York, Routledge.
Peterson, G., 2000, Political Ecology and Ecological Resiliance: An Integration of Human and
Ecological Dynamics, Ecological Economics, No. 35.
Russet B., 1967, International Regions and the International System: A Study in Political
Ecology, Rand Mc Nally Chicago. Sears, P. 1964, Ecology - a Subversive Subject, Bioscience
Vol. 14, No. 7.
Stott, P., Sullivan, S. (Eds.), 2000, Political Ecology: Science, Myth and Power, Arnold, London.
Vayda, P. A., Walters, B.B., Against Political Ecology, Human Ecology: An Interdisciplinarz
Journal, march 1999, v. 27,
Wallerstein, I., 1999, Ecology and capitalist costs of production: no exit, u: Goldfrank,
W., Goodman, D., Szasz, A (Eds.), Ecology and the World System, Wesport, CT, Greenwod
Press.
Watts, M.J., 2000, Political Ecology, u: A Companion to Economic Geography, Sheppard, S.,
Barnes, T., Blackwell, Publishers, Malden (MA).
Wolf, E., 1972, Ownership and Political Ecology, Anthropological Quareterly, No. 45.
PRELIMINARNA LITERATURA
Almond, G., Verba, S. (1965) The Civic Culture, Boston: Little, Brown. Anderson, L, Mellor,
J., Milyo, J.(2005) 'An Experimental Study of the Effects of Inequality and Relative Deprivation
on Trusting Behavior', Working Paper, College of William and Mary, Department of Economics.
Baker, S. (2002) 'Environmental politics and transition', u: Carter, F.W.,Turnock, D.(eds.),
Environmental Problems of East Cental Europe, Second Edition, NY, London: Routledge.
Baker, S. and P. Jehlicka (eds.) (1988) Dilemmas of Transition: The Environment, Democracy
and Economic Reform in East Central Europe, London and Portland, OR: Frank Cass. Barkan,
S.E. (2004) 'Explaining Public Support for the Environmental Movement: A Civic Voluntarist
Model', SocialScience Quarterly, Vol.85, No.4. Baumgartl, B. (1995) 'Green mobilization
against Red politics: environmentalists' contribution to Bulgaria's transition' in W.Rudig (ed.)
Green Politics Tree, Edinburgh: University Press.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 47
Baumgartl, B. (1997) 'Environment in eastern Europe', u: Redclift, M., Woodgate, G. (eds.), The
International Handbook of Environmental Sociology, Cheltenham UK, Northampton, MA:
Edward Elgar.
Berend, I. (2001) Istočna i Centralna Evropa 1944-1993, Podgorica: CID.
Berger, P. (1986) The Capitalist Revolution, New York: Basic Books.
Bolčić, S. (2002) 'Post-socijalistiĉka transformacija i društvene nejednakosti u Srbiji u
komparativnoj perspektivi', u: Bolĉić, S., Milić, A. (prir.) Srbija krajem milenijuma:
Razaranje društva, promene i svakodnevni život, Beograd:ISI FF.
Borzel, T.A., Buzogany,A. (2009) 'Greening the East: Weak States and Even Weaker
societies?', Paper prepared for the EUSA Eleventh Biennial International Conference Los
Angeles, California, April 23-25, 200.9
Branilović, J., Šimleša, D. (2007) 'Poloţaj i utjecaj ekoloških udruga u Hrvatskoj', u:
Laj, V. Razvoj sposoban za budućnost - prinosi promišljanju održivog razvoja Hrvatske,
Zagreb:Biblioteka Centra za integralnu odrţivost i odrţivi razvoj.
Cable, S., Benson, M. (1993) 'Acting Locally: Environmental Injustice and the Emergence of
Grass-Roots Environmental Organizations', Social Problems, Vol. 40, No. 4, pp. 464-477.
Canaglia, B.S., Carmin, J. (2006) 'Scholarship on Social Movement Organizations:
Classic Views and Emerging Trends', Mobilization, 10(2): 201-212.
Carmin, J. (1999) 'Voluntary Associations, Professional Organisations and
Environmental Movement in the United States', Environmental Politics, 8:1, 101-121.
Carmin, J. (2003) 'Non-governmental Organisations and Public Participation in Local
Environmental Decision-making in the Czech Republic', Local Environment, Vol.8, No.5, pp
541-552.
Carmin, J., Vandeveer, S. (2004) 'Enlarging EU Environments: Central and Eastern Europe
from Transition to Accession', Environmental Politics, Vol.13, No.1, Spring
2004, pp.3-24
Carmin, J., Jehlicka,P. (2005) 'By the Mases or for the Mases? The Transformation of
Voluntary Action in the Check Union for Nature Protection', Voluntas: International Journal of
Voluntary and Nonproft Organizations, Vol. 16, No. 4.
Carter, N. (2007) The Politics of Environment: Ideas, Activism, Policy, 2nd Edition, New
York:Cambridge University Press.
Carter, F.W.,Turnock, D.(eds.) (2002) Environmental Problems of East Cental Europe, Second
Edition, NY, London: Routledge.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 48
Cellarius, B. (1998) Environmental Nongovernmental Organizations at the Local Level: some
preliminary observations from Bulgaria, Colorado: The Aspen Institute. Cifrić, I. (2005)
'Ekološka zabrinutost. Percepcija ekoloških problema kao zabrinjavajućih' Socijalna
ekologija, 14 (2005) , 1-2; 1-28.
Clarke, R. (2002) 'Yugoslavia', u: Carter, F.W.,Turnock, D.(eds.), Environmental
Problems of East Cental Europe, Second Edition, NY, London: Routledge.
Cohen, J. (1985) 'Strategy or Identity: New Theoretical Paradigms and Contemporary
Social Movements, u: Pavlović', V. (prir.), Obnova utopijskih energija, CID, Beograd.
Costa, D. ,Kahn, M.(2003) 'Civic Engagement and Community Heterogeneity: An
Economist's
Perspective', Perspectives on Politics 1(1): 103-111.
Coy, P.G., Wallimann, I. (eds.) (2001) Research in Social Movements, Conflicts and Change,
Oxford: Elsevier.
Čalić, M-Ţ. (2004) Socijalna istorija Srbije 1815-1941, Beograd: Clio.
Dalton, R. (1994) The Green Rainbow: Environmental Interest Groups in Western
Europe (New
Haven, CT: Yale University Press).
Dalton, R. (2005) 'The Greening of the Globe? Cross national levels of environmental group
membership', Environmental Politics, vol 14, no 4., pp. 441-459. Dalton, Russell, Recchia,
Steve & Rohrschneider, Robert (2003) 'The environmental movement and the modes of
political action", Comparative Political Studies, 36, pp.
743-771.
Dellapenna, J. (2010) 'Behind the Red Curtain: Environmental Concerns and the End of
Communism', Villanova University School of Law School of Law Working Paper Series, paper
152_ http://law.bepress.com/villanovalwps/papers/art152
Della Porta, D. and M. Diani (1999), Social Movements: An Introduction, Oxford: Blackwell.
Diani, M. (1992) 'The Concept of Social Movement', The Sociological Review, 40, str.
1-25.
Diani, M. (1995) Green Networks: A Structural Analysis of the Italian Environmental
Movement,Edinburgh: Edinburgh University Press.
Diani, M. (1997) 'Social Movements and Social Capital: A Network Perspective on Movement
Outcomes', Mobilization: An International Journal, 2(2):129-147
Diani, M. (2000) 'Simmel to Rokkan and Beyond: Towards a Network Theory of (New) Social
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 49
Movements', European Journal of Social Theory, Vol.3.
Diani, M. (2003a) 'Networks and Social Movements: A Research Programme', in: Mario Diani,
Doug McAdam, Social Movements and Networks - Relational Approaches to Collective Action,
Oxford University Press, Oxford.
Diani, M. (2003b) 'Introduction: Social Movements, Contentious Actions and Social
Newtworks: „From Metaphore to Substance', in: Mario Diani, Doug McAdam, Social
Movements and Networks - Relational Approaches to Collective Action, Oxford University
Press, Oxford.
Diani, M. and P. Donati (1999), 'Organisational Change in Western European Environmental
Groups: A Framework for Analysis', Environmental Politics, Vol.8, No.1. Diani, M., McAdam,
D. (eds.) (2003) Social Movements and Networks: Relational Approaches to Collective Action,
Oxford: Oxford University Press
Doherty, B. (2002) Ideas and Actions in the Green Movement, Routledge, London & New York.
Doyle, T, Mc Eachern, D. (2008), Environment and Politics, Routledge, London & New
York.
Dunlap, R.E., Catton, W. R. Jr. (1979) 'Environmental Sociology', Annual Review of
Sociology: 243-273.
Dunlap, R., Scarce, R. (1990) 'The polls: poll trends, environmental problems and protection',
Public Opinion Quarterly 55: 651-6
Ellison, D.L. (2006) Politics and the Environment In Central and Eastern Europe, Conference
of
Europeanists, March 11-13th, 2004.
Fagan, A. (1994), 'Environment and Transition in the Czech Republic', Environmental Politics,
Vol.3, No.3, pp.479-494.
Fagan, A. (2004) Environment and Democracy in the Czech Republic - The Environmental
Movement in the Transition Process, Edward Elgar, Cheltenham, UK, Northampton, MA, USA.
Fagan, A. (2006) 'Neither North nor South: The Environmenta and Civil Society in Post-conflict
Bosnia-Herzegovina', Environmental Politics, 15, 5: 787-802. Fagan, A. (2006a) 'Knowledge
and Policy Learning in Capacity Building: Environmental Movements in Post-Socialist
Europe', Paper prepared for Annual Meeting og the American Political Science Association.
Fagan, A., Jehlicka, P. (2001) 'The Impact of EU Assistance on Czech Environmental Capacity
since 1990', paper presented at the conference: 'Environmental Challenges of EU Eastern
Enlargement', European University Institute Florence, Italy, 25-26 May. Fagan, A., Jehlicka, P.
(2003) 'Contours of the Czech environmental movement: a comparative analysis of Hnuti Duha
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 50
(Rainbow Movement) and Jihoceske matky (South Bohemian Mothers)', Environmental Politics,
12: 2, 49 — 70.
Fagan, A., Ostojic, M. (2008) 'The UE and Civil Society in Serbia: Governance rather than
politics', Balkanologie, vol. XI, no. 1-2.
Finger, M., (1994) 'NGOs and Transformation: Beyond social movement theory' u: Princen, T,
Finger, M., Environmental NGOs in World Politics-linking the global and the local, Routledge,
London and New York.
Freudenberg, N., Steinsapir, C., (1992) 'Not in our backyards: the grassroots environmental
movement', in: R.E. Dunlap and A.G. Mertig, eds. American environmentalism: the US
environmental movement, 1970-1990. New York: Taylor and Francis, 27-37.
Gamson, W. and Meyer, D. (1996) 'Framing Political Opportunity', in D. McAdam, J.
McCarthy and M. N. Zald (eds) Comparative Perspectives on Social Movement, Cambridge:
Cambridge University Press.
Goodwin, J., Jasper, J.M. (1999) 'Caught in a Winding, Snarling Vine: The Structural Bias of
Political Process Theory'. Sociological Forum, 14 (1): 27-54. Giugni, M. (1996) 'L'etude de
l'action collective entre deux traditions sociologiques', Swiss Political Science Review 2(1): 1-51.
Giugini, M. (1998) 'Structure and Culture in Social Movement Theory', Sociological Forum,
Vol.13, No.2.
Giugni, M., McAdam, D., Tilly, C. (eds.) (1999) How Social Movements Matter,
Minneapolis/London: University of Minnesota Press.
Gredelj, Stjepan (2000) 'Politiĉka kultura graĊana Srbije', Filozofija i društvo br. XVI. Gurr,
T.R. (1970) Why Men Rebel, Princeton University Press, N.J. Hannigan, J.A. (1995)
Environmental Sociology: A Social Constructionist Perspective. London & New York:
Routledge.
Hannigan, J.A. (2006) Environmental Sociology 2nd
Edition, London & New York: Routledge.
Hejvud, E. (2004) Politika, Beograd: Clio.
Hicks, B. (2004) 'Setting Agendas and Shaping Activism: EU Influence on Central and Eastern
Europe Environmental Movements', Environmental Politics, Vol.13, No.1 Hofrichter, J., Reif,
K. (1990) 'Evolution of environmental attitudes in the European Community', Scand. Polit. Stud.
13(2): 119-146.
Horak, M (2001) 'Environmental Policy Reform in the Post-Communist Czech Republic: The
Case of Air Pollution': Europe-Asia Studies, Vol. 53, No. 2, pp. 313-327
Howard, M.M. (2002) The Weakness of Civil Society in Post-Communist Europe Cambridge:
Cambridge University Press.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 51
Inglehart, R. 1977. The Silent Revolution: Changing Values and Political Styles Among Western
Publics. Princeton, NJ: Princeton University Press. Inglehart, R. (1990) Culture Shift in
Advanced Industrial Society, Princeton, NJ: Princeton University Press.
Inglehart, R. (1995) 'Public support for environmental protection: objective problems and
subjective values in 43 societies', PS: Political Science and Politics, 28, pp. 57-72. Istraţivanje
- ekološke tuţbe: Ljudi i priroda bez zaštite, Vreme 741, 17. Mart 2005./ Mozaik.
Jancar-Webster, B. (1998) 'Environmental movement and social change in the transition
countries', Environmental Politics, 7: 1, 69 — 90.
Jehlicka, P. (1992) 'Environmentalism in Europe', Paper presented to the British Sociological
Association.
Jehlicka, P. and J. Kara (1994) 'Ups, and Downs of Czech Environmental Awareness and
Policy:Identifying Trends and Influences', Regional Politics andPolicy, Vol.4, No.1, pp.153-70.
Jehlicka, P., Sarre, P. and Podoba, J. (2005) 'The Czech Environmental Movement's
knowledge interests in the 1990s: compatibility of Western influences with pre-1989
perspectives', Environmental Politics, 14(1),pp. 64-82.
Jehlicka, P., Smith, J. (2007) 'Out of the woods and into the lab: exploring the strange marriage
of American woodcraft and Soviet ecology in Czech environmentalism', Environment and
History, 13(2), pp. 187-210.
Jehlicka,P., Tickle, A. (2004) 'Environmental Implications of Eastern Enlargement: The End of
Progressive EU Environmental Policy?', Environmental Politics, Vol.13, No.1,
pp. 77-95.
Jenkins, J.C., Klandermans, B. (eds.) (1995) The Politics of Social Protest -Comparative
Perspectives on States and Social Movements, Minneapolis: University of Minnesota Press.
Kekić, L. (2007) The Economist Intelligence Unit 's index of democracy 2006, Economist
Intelligence Unit.
Kitschelt, H. (1986) 'Political opportunity structures and political protest', British Journal of
Political Science, 16, 57-95.
Klesner, J. (2004) Social Capital and Political Participation in Latin America, Prepared for
delivery at the XXV International Congress of the Latin American Studies Association, Las
Vegas, October 7-9, 2004.
Knoke, D. (1990) Political Networks - The Structural Perspective, Cambridge: Cambridge
University Press.
Koopmans, R. (1999) 'Political. Opportunity. Structure. Some Splitting to Balance the
Lumping', Sociological Forum, 14 (1): 93-105.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 52
Koopmans, R., Kriesi, H. (1995) 'Institutional Structures and Prevailing Strategies', in: Kriesi,
H., Koopmans R., Duyvendak J.W., G. Giugni, M.G. (eds.), New Social Movements in Western
Europe: A Comparative Analysis. Minneapolis: University of Minnesota Press, 26-52.
Koopmans, R., Statham, P. (1999) 'Ethnic and Civic Conceptions of Nationhood and the
Differential Success of the Extreme Right in Germany and Italy'. In Marco G. Giugni, Doug
McAdam, and Charles Tilly (eds.), How Social Movements Matter. Minneapolis: University of
Minnesota Press, 225-52.
Kriesi, H. (1995), 'The Political Opportunity Structure of New Social Movements: Its Impact on
Their Mobilization', in J. Jenkins Craig and Bert Klandermans, The Politics of Social Protest,
London: UCL Press.
Kriesi, H. et al. (1995), New Social Movements in Western Europe: A Comparative Analysis,
London: UCL Press.
Kriesi, H. (1989) 'New Social Movements and the New Class in the Netherlands'. American
Journal of Sociology, 94 (5), March: 1078-1116.
Kriesi, H. (1996) 'The Organizational Structure of New Social Movements in a Political
Context'. Pp. 152-184 in Comparative Perspectives on Social Movements: Political
Opportunities, Mobilizing Structures, and Cultural Framings, edited by D. McAdam, J. D.
McCarthy, and M. N. Zald. Cambridge: Cambridge University Press. Kriesi, H. (2007) 'Political
Context and Opportunity', pp. 67-90 in The Blackwell Companion to Social Movements, edited
by D.A. Snow, S.A. Soule, and H. Kriesi. Malden, MA: Blackwell.
Korać, Z., Miloradović, U. (2006) Registar NVO Srbije iz oblasti zaštite životne sredine
registar i rezultati procene organizacija civilnog društva iz oblasti životne sredine u Srbiji,
Szentendre: REC.
Kowalewski, David and Karen L. Porter. 1992. 'Ecoprotest: Alienation, Deprivation,
or Resources?'. Social Science Quarterly, 73 (3), September: 523-534.
Kubik, J. (1998), 'Institutionalization of Protest during Democratic Consolidation in
Central
Europe', in Meyer, David S. and Sidney Tarrow (1998), The Social Movement Society:
Contentious Politics for a New Century, Lanham, MD and Oxford: Rowman &
Littlefield.
Kurzman, C. (1996) 'Structural opportunity and Perceived Opportunity in Social Movement
Theory: The Iranian Revolution of 1979', American Sociological Review, Vol. 61, No.1, pp. 153-
170.
Lazić, M. (2000) (ur.), Račji hod, Beograd: Filip Višnjić. Lazić,M. (2005), Promene i otpori,
Beograd:Filip Višnjić.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 53
Lazić, M., Cvejić, S. (2004) 'Promene društvene strukture u Srbiji: sluĉaj blokirane
postsocijalistiĉke transformacije' u: Milić, A. (prir.) Društvena transformacija i strategije
društvenih grupa: svakodnevica Srbije na početku trećeg milenijuma, Beograd: ISI FF. Linc, H.,
Stepan, A. (1998) Demokratska tranzicija i konsolidacija- južna Evropa, južna Amerika i
postkomunistička Evropa, Filip Višnjić, Beograd.
Maney, G. M. 2001. 'Transnational Structures and Protest: Linking Theories and Assessing
Evidence'. Mobilization: An International Journal, 6 (1): 83-100. McAdam, D. (1982) Political
Process and the Development of Black Insurgency, 19301970, Chicago, IL: University of
Chicago Press.
McAdam, D. (1996) 'Conceptual Origins, Current Problems, Future Directions', pp. 2340 in
Comparative Perspectives on Social Movements: Political Opportunities, Mobilizing Structures,
and Cultural Framings, edited by D.McAdam, J. D. McCarthy, and M. N. Zald. Cambridge:
Cambridge University Press.
McAdam, D. and D. Snow (eds.) (1996) Social Movements, Readings on Their Emergence,
Mobilization and Dynamics, Los Angeles, CA: Roxbury.
McBeath, J., Rosenberg, J. (2006) Comparative Environmental Politics, Netherlands: Springer.
Manning, N. (1998), 'Patterns of Environmental Movements in Eastern Europe', Environmental
Politics, Vol.7, No.2, pp.100-34.
McCarthy, John D. and Mayer N. Zald. 1977. 'Resource Mobilization and Social Movements:
A Partial Theory', American Journal of Sociology, 82 (6): 1212- 1241. Melucci, A. (1989)
'Nomads of the Present: Social Movements and Individual Needs in Contemporaty Society',
(eds.) Keane, J., Hutchinson, P.M, Radius: London.
Melucci, A. (1995) 'The New Social Movements Revised: Reflections on a Sociological
Misunderstandin', u L. Meheu (ed.), Social Movements and Social Classes: the future of
Collective Action, Sage: London.
Meyer, David S. and Sidney Tarrow (1998) The Social Movement Society: Contentious
Politics for a New Century, Lanham, MD and Oxford: Rowman & Littlefield.
Milić, A., Čičkarić, Lj. (1998) Generacija u protestu - Sociološki portret učesnika
Studentskog protesta 96/97 na Beogradskom univerzitetu, Beograd: ISI FF.
Mihailović, S. et al. (2005a) Istraţivanje javnog mnenja Srbije, Političke podele u Srbiji
u kontekstu civilnog društva (Mogućnost baziĉnog konsenzusa i mogućnost
konstituisanja demokratskog bloka), Beograd: CESID.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 54
Mihailović, Srećko et al. (2005b) Istraživanje javnog mnenja Srbije: Političke podele u Srbiji -
pet godina posle (Mogućnost baziĉnog konsenzusa i mogućnost konstituisanja demokratskog
bloka), Beograd: CESID.
Mihailović, S. et al. (2006) Korak ka graĎanima: vodič kroz mesnu samoupravu u Srbiji,
Beograd: Centar za slobodne izbore i demokratiju.
Milanović, B. (1998) Income Inequality and Poverty During the Transition from Planned to
Market Economy, Washington DC: World Bank.
Milivojević, Z. (2006) Civilno društvo Srbije: potisnuto tokom 1990-ih - u potrazi za
legitimitetom, prepoznatljivom ulogom i priznatim uticajem tokom 2000-i, Beograd: Argument i
Centar za razvoj neprofitnog sektora.
Milosavljević B., Popadić, D., Logar,S. (2006) Učešće graĎana na lokalnom nivou -Analiza
pravnog okvira i politike u Srbiji i drugim evropskim zemljama, Stalna konferencija gradova i
opština, Beograd.
Milosavljević, M. (ur.) (2008) Finansiranje političkih partija- izmeĎu norme i prakse,
Beograd: CeSID.
Nadić, D. (2007) Ekologizam i ekološke stranke, Beograd: Sluţbeni glasnik.
Neš, K. (2006) Savremena politička sociologija: globalizacija, politika, moć, Sluţbeni
glasnik: Beograd.
Nikolić, D. (2009) 'Pravna zaštita ţivotne sredine - stanja i perspektive', Zaštita prirode, vol.66,
iss.1-2, pp. 671-681.
Norris, P. (2002) Count Every Voice: Democratic Participation Worldwide, Cambridge
University Press, Cambridge.
Norris, P. (2003) The Democratic Phoenix: Reinventing Social Activism (New York: Cambridge
University Press).
Oberschall, A. (1973) Social Conflict and Social Movements, New Jersey: Prentice Hall.
O'Brien, T. (2005) 'The Environment and Transition in Romania and Hungary', Griffith Journal
of the Environment, Issue 1, June 2005: Ecopolitics XVI Conference; selected papers, Article 2,
pp1-25.
Pakulski, J., Crook, S. (1998) 'The end of the green cultural revolution?', in: Pakulski J., Crook,
S. (eds.) Ebbing of the Green Tide? Environmentalism, Public Opinion and the Media in
Australia, pp. 1-20, Hobart: School of Sociology and Social Work, University of Tasmania.
Patnam, R.D (2008) Kuglati sam- Slom i obnova američke zajednica, Novi Sad: Mediterran
Publishing.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 55
Paunović, Ţ. (2006) Nevladine organizacije - pravni i politički status NVO u Srbiji, Beograd:
Sluţbeni glasnik.
Pavlinek,P., Pickles,J. (2000) Environmental Transitions: Transfromation and
ecological defence in Central and Eastern Europe, Routledge, London and New York.
Pavlinek,P., Pickles,J. (2004) 'Environmental Pasts/Environmental Futures in Post-Socialist
Europe', Environmental Politics, 13: 1, 237 — 265 Pavlović, V. (2006) Društveni pokreti i
promene, Sluţbeni glasnik, Beograd. Pavlović, V. (2009) Civilno društvo i demokratija,
Sluţbeni glasnik, Zavod za udţbenike, Beograd.
Pavlović, Z. (2006a) 'Vrednosti u Srbiji u drugom dobu modernizma', Sociološki
pregled, vol. XXXX (2006), no. 2, str. 247-262.
Pavlović, Z. (2008) 'Is there a Sociodemographic Model of Acceptance of Postmaterialist Values
in the Case of Serbia?', Sociologija, Vol. LI, No. 2. Pešek,S., Nikolajević, D. (2010) Nations in
Transit Rerport - Serbia, dostupno na www.freedomhouse.org
Petrović, M., Vujović, S. (2010) Zaštita životne sredine na lokalnom nivou u Srbiji -izveštaj,
neobjavljen materijal.
Pickvance, K. (1998), Democracy and Environmental Movements in Eastern Europe, Boulder
CO: Westview.
Pope, V. (1989) „A Dam on the Danube: The Greening of Hungarian Politics", APF Reporter,
vol. 12, http://aliciapatterson.org
Princen, T., Finger, M. (1994) Environmental NGOs in World Politics-linking the global and
the local, Routledge, London and New York.
Putnam, R.D. (2003) Kako demokraciju učiniti djelotvornom - Civilne tradicije u modernoj
Italiji, Zagreb: Fakultet politiĉkih znanosti sveuĉilišta u Zagrebu. Pušić, Lj. (2009) 'Sociologija
okruţenja u traţenju svoj akademskog i istraţivaĉkog profila', Sociologija i prostor, Vol.47 No.1
Raustiala, K. (1997) 'States, NGOs and International Environmental Institutions', International
Studies Quarterly, vol.41, No.4, pp. 719-740.
Redclift, M., Woodgate, G. (eds.) (1997) The International Handbook of Environmental
Sociology, Cheltenham UK, Northampton, MA: Edward Elgar.
Rice, J. (2007) 'Ecological Unequal Exchange: Consumption, Equity, and Unsustainable
Structural Relationships within the Global Economy', International Journal of Comparative
Sociology 2007; 48; 43.
Rohrschneider, R. (1990) 'The roots of public opinion toward new social movements: an
empirical test of competing explanations', American Journal of Political Science, 34,
pp. 1-30.
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 56
Rootes, C.A (1997) 'Environmental movements and green parties in western and eastern
Europe', in Michael Redclift, Graham Woodgate (eds.), The International Handbook of
Environmental Sociology, Cheltenham UK/ Northampton, MA, USA: Edward Elgar. Rootes,
C.A. (1999) 'Acting Globally, Thinking Locally? Prospects for a Global Environmental
Movement', Environmental Politics, Vol.8, No.1, pp.290-310.
Rootes, C.A. (2004) 'Is there a European environmental movement?', in: Barry, J, Baxter, B.,
Dunphy, R. (eds.), Europe, Globalization and Sustainable Development, London: Routledge.
Rootes, C.A. (2006) 'Environmental movements' in: Snow D.A., Soule S.A., Kriesi, H., (eds.)
The Blackwell Companion to Social Movements, Oxford: Blackwell publishing ltd.
Rootes, C.A. (2007) 'Acting Locally: the character, contexts and significance of local
environmental mobilisation', Environmental Politics, 16:5, 722-741. Sarre, P., Jehlicka, P.
(2007) 'Environmental movements in space-time: the Czech and Slovak republics from Stalinism
to post-socialism', Transactions of the Institute of British Geographers, 32(3), pp. 346-362.
Scott,A. (1990) Ideology and the New Social Movements, London: Unwin Hyman. Shemtov, R.
(2003) 'Social Networks and Sustained Activism in Local NIMBY Campaigns', Sociological
Forum, Vol. 18, No.2, pp. 215-244
Siisiainen, Martti (2002) Two Concepts of Social Capital: Bourdieu vs. Putnam, University of
Jyvaskyla. www.istr.org/conferences/dublin/workingpapers/siisiainen.pdf; Smith, J., Wiest, D.
(2005) 'The uneven geography of global civil society: National and global influences on
transnational association', Social Forces, 84, 632-652. Snow, D.A., Zurcher, L.A.,Ekland-
Olson, S. (1980) 'Social Networks and Social Movements: A Microstructural Approach to
Differential Recruitment, American Sociological Review, Vol.45, No.5, pp. 787-801.
Snow, D.A, Soule, S.A., Kriesi, H. (eds.) (2004) The Blackwell Companion to Social
Movements, Oxford: The Blackwell Publishing Ltd.
Stopić,M., Dičić, N., Zorić, J. (2009) Pravci zaštite životne sredine u Srbiji, Beograd: Centar za
ljudska prava.
Šalaj, B. (2005) 'Socijalni kapital, demokratsko graĊanstvo i inkluzivna obrazovna politika',
Političko obrazovanje, vol. 1, br. 4, str 200-210.
Tarrow, S. (1994) Power in Movement: Social Movements and Contentious Politics,
Cambridge: Cambridge University Press.
Tickle, A., Vavrousek,J. (1998), 'Environmental Politics in the former Czechoslovakia', in A.
Tickle and Ian Welsh (eds.), Environment and Society in Eastern Europe, Harlow, Essex:
Longman.
Tilly, C. (1978), From Mobilization to Revolution, Reading MA: Addison-Wesley. Tim za
socijalno uključivanje i praćenje siromaštva i RSZ (2010) Praćenje socijalne uključenosti u
Srbiji - pregled i trenutno stanje socijalne uključenosti u Srbiji na osnovu praćenja evropskih i
Teorijski pristupi u tumačenju nastanka/razvoja ekološkog pokreta
Ekološki pokreti i organizacije 57
nacionalnih pokazatelja (2010), Beograd: Vlada Republike Srbije Turnock, D. (2002) 'The
central importance of European Union', u: Carter, F.W.,Turnock, D.(eds.), Environmental
Problems of East Cental Europe, SecondEdition, NY, London: Routledge.
van der Heijden, H.A. (1999), 'Environmental Movements, Ecological Modernisation and
Political Opportunity Structures', Environmental Politics, Vol.8 No.1, pp.199-221. van der
Heijden, H.A. (2002), 'Political Parties and NGOs in Global Environmental Politics'
International Political Science Review, vol.23, No.2, pp 187-201. van der Heijden, H. A.
(2006) "Globalization, Environmental Movements, and International Political Opportunity
Structures", Organization Environment, 19:28
Verba, S. (1967) 'Democratic Participation', Annals of the American Academy of Political and
Social Sciences, vol.373/2, pp.53-78.
Verba, S., Schlozman, K.L., Brady, H., Nie, H.N. (1993), 'Who Participes? What Do They
Say?', The American Political Science Review, Vol.87, No.2.
Vukelić, J. (2008), Neposredno učešće graĎana u donošenju odluka na lokalnom nivou vlasti u
Srbiji, diplomski rad, Filozofski fakultet u Beogradu.
Wahlstrom, M., Peterson, A. (2006) 'Between the State and the Market: Expanding the
Concept of 'Political Opportunity Structure' Acta Sociologica, Vol. 49, No. 4,pp. 363-377
Waller, M. (1989), 'The Ecology Issue in Eastern Europe: Protest and Movements', Journal of
Communist Studies Vol.5, No.3, pp.303-28.
Waller, M and F. Millard (1992), 'Environmental Politics in Eastern Europe' Environmental
Politics, Vol.1, No.2, pp.159-85.
Weigle, M.A., Butterfiled, J.(1992) 'Civil Society in Reforming Communist Regimes: The
Logic of Emergence', Comparative Politics, Vol.25, No.1, str. 1-23. Yanitsky, O. (1991)
'Environmental movements: some conceptual issues in East-West comparisons', International
Journal of Urban and Regional Research, 15, 524-41. Yanitski, O. (1999) 'The Environmental
Movement in a Hostile Context - The Case of Russia', Interantional Sociology, Vol. 14(2):157-
172.
Zald, M.N., McCarthy,J.D. (1979) ' Social Movement Industries: Competition and Cooperation
Among Movement Organizations' , CRSO Working Paper No. 201. Zald, M.N., McCarthy, J.D.
(eds.)(1987) Social Movements in an Organizational Society : Collected Essays, Transaction
Books: New Brunswick.
Zald, Mayer N. and McCarthy, John (1998) Social Movements in an Organizational Society,
New Brunswick, NJ: Transaction
top related