todor jovanović - posni kuvar.pdf
Post on 08-Jul-2018
2.269 Views
Preview:
TRANSCRIPT
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
1/155
prim. dr sc.
Todor Jovanović
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
2/155
prim. dr sc. Todor Jovanović
Mila JovanovićDejan Jovanović
T0DoXiN®POSNIKUVAR
Kohoće da zdravlje čuva
mora zdravo i da kuva
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
3/155
UVOD
Hrana je neophodna svakom živom biću da bi živelo i da bi se razvijalo. Svaki živi stvor uzima iz prirode ono što mu je Bog odredio i hrani se tim onako kako ga nalazi
u prirodi. Da bi opstale, hrane se i biljke i životinje. Jedino čovek nije zadovoljan onim što nađe u prirodi, već tu hranu prerađuje i obrađuje na bezbroj maštovitih načina i koristi ju ne samo za održavanje života, već i za uživanje. U tu svrhu napi- sano je mnogo kuvara, manje ili više dobrih, korisnih ili nekorisnih. Ipak, ovaj se u nečemu razlikuje od ostalih.
Čovek je jedino živo biće koje od hrane ume da napravi i svog neprijatelja. Hrana mu služi ne samo za održavanje zdravlja, nego i za razvijanje bolesti - ne samo za održavanje života, već i za ubrzavanje dolaska smrtil Uzrok tome češće je neznanje, a ne toliko halapljivost. Čovek, za razliku od životinja i bez obzira na sva naučna
saznanja o ishrani, najčešće odabira one hranljive materije koje su manje korisne
za poboljšanje kvaliteta života. Događa se i da čovek, ukoliko uspe da izdvoji neke prirodne sastojke sa blagotvornim dejstvom, uspešno poništi njihovu delotvor- nost, bilo nepravilnom primenom ili iz namere da poboljša utisak koji hrana izaziva (miris, boju, izgled...), dodajući veštačka sredstva za ule'pšavanje.
U današnje vreme, zbog problema opšte zagađenosti, Ijudi se iz straha sve više odriču konzumiranja integralne sirove hrane i unošenja neophodnih sastojaka u prvobitnom, najboljem, obliku. Kao zamenu za zagađene namrinice, koje to i jesu,
ali samo donekle, uzimaju se veštački preparati (u prahu, tabletama, kapsulama,
sirupima ...)Te blede kopije prirodnih namirnica zavaravaju organizam i samo do- prinose razvijanju njegove nesposobnosti da ono što je vredno odvoji od bezvred- nog, često i štetnog.
Ljudska vrsta ne uništava samo svoje zdravlje, već i zdravlje živih bića u svom okruženju. Životinjama daje konzerviranu hranu, koja, osim lepe boje i prijatnog mirisa, sadrži i materije koje su štetne po prirodno biće životinja.
Ishrana jednog čoveka nije potpuna bez mesa, ali ono je u današnje vreme više otrov nego hrana. Velike poljoprivredne farme, radi većeg i bržeg sticanja zarade,
hrane životinje veštačkim preparatima.Tako se dobijaju uhranjeniji i lepši, ali bo-
lesni primerci stoke i živine. Za ishranu qotovo da se više ne može koristiti ni riba.
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
4/155
jer su skoro sve vode zagađene. Najekonomičnije i za čovekovo zdravije najboije
rešenje jeste stvaranje neke vrste malih kućnih farmi. Svako bi, na jednom delu
svog prostora na kojem živi (u dvorištu, na terasi...), mogao, uz malo posvećenog
vremena i novca, da napravi uzgajalište kunića, plovki, guski. Za kratko vreme, uz
prirodnu ishranu koja jezdravstveno i finansijski korisna i isplativa, čovek bi stvorio zalihe hrane koja bi, uz neke namirnice biljnog porekla, bila pravo osveženje za
organizam opterećen psihološkim i fiziološkim zagađenjima.
Čovekje stvaran prema Božjem promislu. Rađa se, razvija, regeneriše se (oprav- Ija ono što se u toku života ošteti), brani se od raznih bolesti. Nema potrebe da ga
zrače i seku, organizam ne treba da se ometa u prirodnom okruženju. Največi deo
smetnji koje čovek doživljava posledica su otpađenosti od promisia prema kojem
je stvoren.Ovaj kuvar neće da bude samo zbirka recepata koji su dobri, provereni, ispravni
i imaju tradiciju u ovom narodu. Ova je knjiga smišijena da Ijude uputi u to kako da im hrana bude na korist, a ne na propast Hrana treba da bude izvor zdravlja i
snage, a ne bolesti i slabosti. Zato -- evo ti ove knjige, Srbijo, da ti bude na zdravljei cpefcyi
Pitanja ishrane često se posmatraju kao iična karta. Moglo bi se kazati:„Reci mi šta jedeš, pa ću ti reći ko si!"Sa druge strane, danas se hrana često razlikuje samo
prema biohemijskim i fizikalnim merivim - kvantitativnim - osobinama (količini),
dok se najgrublje zanemaruju kvalitativne biološke uslovljenosti (kakvoća). U sušti- ni, reč je o razmatranju dva pojma: hranljive namirnice iživotne namirnice.
Pod hranljivim namirnicama podrazumevaju se sve neophodne tvari koje su
potrebneza čovekovo postojanje- u uslovima veštačke ishrane, na primer. Grubo
pojednostavljeno, reč je o mehanicističkom pogledu na ono što je čoveku potreb-
no - kao što su za rad motora ulje i benzin. Pri tome nije važno kako izgledaju
proizvodnja i čuvanje.
Kada se govori o životnim namirnicama. u središtu procenjivanja ishrane jeste
biološka vrednost. Jer, ono što čovek uzima kada je gladan i žedan od uvek je sa- stavni deo živog sveta oko nas. Setimo Пse svojih korena, ishrana izgleda ovako:
prvo majčino mleko, posle nekog vremena ono se dopunjava voćnim sokovima,
voćem, povrćem i konačno pirinčem, žitaricama ili krompirom. Ukus se obogaćuje solju i biljkama, odnosno sušenim delovima biljaka kao začinima. Iz domaćinstva dolaze jaja, mleko, mlečni proizvodi poput kiselog rhleka i sira, a u posebnim prili- kama bilo je mesa, mesnih proizvoda i ribe.
Zivot u četiri godišnja doba zahteva čuvanje hrane, radi ravnomerne raspodele u toku godine. Ovde počinju zdravstveni problemi sa našom ishranom. U zavisnosti
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
5/155
od načina čuvanja, životna namirnica pretvara se u izumiruću hranljivu namirnicu koja zadovoljava još samo hemijska ispitivanja.
Čovek ima čula koja oblikuju samu potrebu za hranom. Kome nije poznata želja
za hranom koju pokreće dobar miris! Ima li ikoga ko ne zna kako se jede očima?
Hranu mirišemo, gledamo, pipamo, osećamo njen ukus. Čak ju i čujemo: Legnem i zaspivam, a slušam kako mi sarma šapuče u loncu!
Jedenje je mnogo više od običnog utoljavanja gladi. Ko telesno radi potrebna mu je snaga, a ona na usta uiazi, i to jakom hranom. Ko mnogo sedi i radi pretežno misaono, ne sme da se opterećuje teškom hranom. Sasvim posebne potrebe za hranom i pićem ima sportist koji mora da bude izdržljiv. Duševno obolelim, očaj- nim ili utučenim osobama potrebna je posebna ishrana. Pitanja kakvoće ishrane
zamagljena su danas u savremenom potrošačkom društvu, u njegovim gradovima,
osamušama (što bi, možda, bio prevod za soliter), zagušenom saobraćaju i (ne) kulturi sredstava deformisanja umesto informisanja. Duvan, alkohol, kafa, stres i nedovoljno sna menjaju i pojedinačne sposobnosti da se uoče mogućnosti kako je pojedine proizvode mogućno iskoristiti u njihovom punom zdravstvenom značaju. Takvo ponašanje može se razumeti, ali ne i opravdati. Nužne su, znači, promene u
navikama.Godina navike - dve godine odvike.Tačno, ali tojeigra u kojoj promena dosadašnjih navika znači samo dobitak. Jedino što treba da uradimo jeste da ku- pimo loz: da priznamo da grešimo i da treba da se popravljamo.
Današnjem će čoveku vrlo teško uspeti da proceni da li je neki krompir, koji bi
želeo da sačuva, ozračen ili da li se u bašti iii pod staklenikom uzgaja genski izme- njen paradajz, bez obzira na godišnje doba. Našminkano voće i povrće, od koga bi se prethodni naraštaji trenutno potrovali i dobili grč§ve u stomaku, plastično meso, sirevi poput stiropora - pune su nam radnje svega toga, a prirode nigde
nema. Jedemo strogo belo brašno, ono je, vele svilenostomakovići, lepše. Sladimo
belim šećerom ili veštačkim zaslađivačima ... Stomaci će poželeti proje, ali proje nigde biti neće!
Naročit problem današnje ishrane jeste prerada namirnica i unošenje slatkiša,
proizvoda od belog brašna ili gotovih jeia. U belom hlebu koji danas jedemo goto- vo da više i nema vitamina, fosfata, belančevina, kalcijuma, aminokiselina i sličnih sastojaka koji su se nekada nalaziii u Ijusci pšeničnog zrna. Sada je to samo skroba- sta namirnica, dobra jedino za tovljenje svinja. Danas se unosi suviše belančevina
životinjskog porekla - mesom, kobasicama, jajima i mlekom. Osim toga, suvome- snati proizvodi i peciva sadrže previše nepovoljnih, zasićenih, masnoća (masnih kiselina). U društvu sa savremenim načinom života (suviše duvana, kafe, alkohola, lekova, premalo kretanja, duševni stres) nužno se povećava broj oboljenja koja obično izaziva ishrana.
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
6/155
Zdravlje ugrožavaju mnogi štetni uticaji: veštačka đubriva (naročito nitrati);
sredstva za uništavanje štetočina (fungicidi, pesticidi, hlorisani ugljovodonici, teš~
ki metaii); zagađenje okoline (voda, vazduh, tle); postupci za čuvanje namirnica
(antibiotici, sumpor, nuklearnozračenje i slično); genska muijanja i prčkanja (učeno
rečeno manipulocije).
Za jelo ostaviti dovoljno vremena - kod pripreme polako pirjaniti, sveže voće i
povrće dobro oprati, hranu temeljno žvakati, jesti polako, ostaviti vreme za kratak
odmor posle jela. Jer, ovde se vide mnoge osnovne greške koje se danas prave u
ishrani: nedostatak vremena za ciljanu kupovinu, svuda udobnost i nespremnost
da se uloži trud, razne sprave (zamrzivači, mikrotalasne pećnice) za namirnice sum-
njive hranljive vrednosti (duboko zamrznutu hranu i gotova jela). Razlika između
životne namirnice i hranljive namirnice ovde se može shvatiti kao razlika između
aktivnog i slobodnog prema pasivnom i zavisnom.
U zdravu ishranu spada i vremenska raspoređenost obroka shodno dnevnim
opterećenjima. U načelu, ujutru jesti najviše i najjače, za ručak nešto manje, a za
večeru najmanje i najlakše, jer to povoljno utiče na san. Za užinu su pogodni voće,
orasi, bademi, lešnici, kikiriki.
Najbolje piće jeste sveža voda. Danas voda iz vodovoda nije baš najbolja, pa se
preporučuju prirodne negazirane i mineralne vode te razni ohlađeni čajevi. Zdrava
voda za piće biće u budućnosti dragoceno dobro, jer već danas se uočava ozbiljna
nestašica.
Ishrana nije sve što čovek jede. Ako se hrana posmatra celovito, onda je hrana
potrebna celom telu, duhu i duši. Sve to mora biti usklađeno. Gleda li se tako, onda
je razumljivo zašto nezdravi načini ishrane imaju poslediee (prekomerna težina,
reuma, arterioskleroza, karijes, dijabetes i još tušta i tma gluposti), jer reč je o po-
sledici nesklada koji dugo postoji.Tako lečenje ovih bolesti nikada ne može da se
sastoji samo od promene ishrane, ali ona je uvek prvi korak ka boljitku.
Na posletku, svaki je čovek osoben i zato se ne mogu davati nikakva opštevaže*
ća uputstva. Postoje lične potrebe koje su, prema značaju i jačini, različito ispoljene.
Odlučujuća je svest o sebi i osobenosti - da čovek zna koje su mu potrebe i da ih
pravilno zadovoljava.
Sveti Jovan Lestvičnik o hrani kaže:„Ugađanje stomaku je obmana očiju; ono
nas podstrekava da odjednom progutamo sve ono što bi trebalo da jedemo u od-
merenim zalogajima. /.../ Budi gospodar stomaku pre nego što on zagospodari
tobom, a tada ćeš biti prisiljen da se sa stidom uzdržavaš."
Kulinarstvo je, kažu, starije od astronomije.Tako stara, a najprolaznija od svih
umetnosti, kulinarska veština slika je prolaznosti ovoga sveta. Bolje nego u bilo
kom frižideru i zamrzivaču jelo se čuva u receptu. Svaki put ono se pravi prema pra-
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
7/155
vilujsto to, samo malo drukčije", a svakaje kopija sećanje na original,jedinstvenai neponovljiva.
U ovom kuvaru dajemo posne recepte. To ne znači da mrsnu hranu odbacuje-
mo, ali je, ruku na srce, mrsnih izmišljotina na srpskoj trpezi već puna kapa. Prvopravilo ishrane u Srba glasi„Nikada nejedi na prazan stomak" dokza zimske uslo-ve rada važe dobronamerno pokudni stihovi Ljubomira 3imovića:„Sneg na pragu,pečenje na panju - dođi, flašo, u pomoć čokanjur
Čovekjejediniživi stvor kojijedei kad nijegladan i pijekad niježedan.Čuvajućise da i u samom postu ne pređe granicu neumerenog ugađanja stomaku, pravo-slavni čovek, naročito onaj sklon asketizmu, često upada u drugu krajnost - pot-puno odricanje potrebeza ukusom.
Samo ne zaboravimo: trud oko pripremanja posne hrane ne znači samo pod-grevanje ugođavanja trbuhu. Posna hrana nije bolnička hrana. Manastirski tipicipropisuju da hrana bude prijatnog ukusa. Ni pustinjaci za svoje retke obroke nebiraju bljutavu hranu.Trud oko kuvanja zahvalnost je Bogu za dobra koja nam jedao. Umešnost pripremanja jela jedan je od talenata koji nam je Bog dao i ostavioda njime slobođno raspolažemo - na propast ili na spasenje duše i tela.
Filosofija života nije samo u knjigama, već i u loncu. Srbi sve više umesto sasrpskom zastavom idu pod ražnjem na koji je nataknuto ružičasto, krckavo i sočnoprase. Njega su ostali, navodno civilizovani, narodi izbrisaii iz svog zajedničkog
pamćenja i nedužno se predali biljožderstvu (vegetarijanstvu). Ovim životinjolju-bivim postupkom obesmislili su postojanje nama (i menii) omiljenog prasećegroda, pa su izmislili razne nerđajuće (rostfrajne) lonce i poklopce, ne bi li poslednjetrunkeživotnosti iz iznemogle prirode što uspešnije prebacili u svoje stomake. Ze-mljani lonac, ćup, zemljana đuvečara i testija samo su ukrasi, pa u odnarođenih, po-mondijalisalih i zaglobalisanih primeraka koji su poreklom Srbi izazivaju ushićenočuđenje i ciktanje. Srblji su (pogrešno) uvereni da im jejedino preostalo da sveštoiz zemlje nikne pune beskrajnim glistama mlevenog mesa koje izlaze iz mašine za
mlevenje ne samo mesa, već i pravoslavnih duša. Eto još jednog fronta na kojemse bije bitka za duše neohristovljenih i razhristovijenih naroda. Da nije tužno bilobi smešno: Kažu da su Srbi najzdraviji narod na svetu zato što na grbu imaju četirivitamina S.
Običan čovek živi u svetu koji je grubo odvojen od Crkve, od predanja onihod kojih smo i pred koje ćemo jednog dana neumitno stati i račun im podneti, patraži mnoga uputstva kako da bogatstvo prirode što bolje iskoristi. Crkva shvatategobe takvoga života i zato je izgradila pravila o ishrani. Ona propisuju zabrane irazrešenja za pojedine vrste hrane. Osnov toaa ieste hiljadugodišnje svakodnevno
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
8/155
iskustvo. Još se nikada nije desiio da se neko zbog posta razboli ili da izgubi život. Post može samo da koristi. Samo - lako je zboriti, a teško tvoriti.
„Punovredna hrana"„punovredna ishrana';„bio"„eko"i slični pojmovi napravili
su nepreglednu zbrku. Postoji čitava zbirka različitih pristupa ishrani. Ima raznih
pravaca koji govore kako bi čovek trebalo da se hrani. Evo samo spiska tih učenja, iz kojeg se može Birher-Benerova dijeta, Šnicerova hrana, Brukerova hrana, vege-
tarijanstvo, Hejova podeljena hrana, makrobiotika, Buhingerova dijeta, Majerova kura, Šrotova kura, instinktivna ishrana.
j Dug je popis i različitih predloga za ishranu obolelih od raka, a svi su se pokazali kao beskorisni: Mermanova dijeta, ortomolekularna dijeta, dijeta prema Kusminu,
Kulova dijeta sa mlečnom kiselinom, Budvigova dijeta sa lanenim uljem, borba protiv raka prema Kenenu i Šnajderu, Bogomasova dijeta, dijeta protiv raka pre- ma Maru i Klajneu, Vasarheljijev post sa belančevinama, dijeta $a sirovom hranom
prema Verlendu i Vigmoru, Šulc-Frizeov dijetetski režim, Brantova kura grožđem,
Šaseova dijeta, Krečmer-Denhartova dijeta, Krecova dijeta, Kohova hrana bez kise- lina, praterapija, dijeta sa cveklom prema Ferenciju iTribu.
Osim ovih predloga postoji još pet načina ishraneza oboleleod raka, koji su do- kazano opasni: totalno lečenje raka prema Brojsu, Gersonova dijeta, metabolička ekološka terapija prema Keliju, uzimanje petroleja i dijeta prema Lojpoldu/Oleru.
Knjižare su prepune raznih kuvara i kujni - od onih velikih do krajnje egzotičnih.
Tako naš dokoni i pokondireni svet o slavi, rođendanu ili kakvoj drugoj prilici zgod-
noj za prikazivanje svetskosti gotovi kualalumpurški doručak, katanganski ručak, managvansku užinu ili bombajsku večeru. Nije muka naći namirnice, već je teško sve to prevariti. Više volim jesti iz Kalkute nego glupe domaće pršutel
Sve će naš čovek lakše pretrpeti, samo mu ne recite da nije moderan! Biti tradi- cionalan postalo je uvreda.To znači da je neko zastareo, zatucan, glup, da svoje voli
više nego tuđe, što je, naravno, strašno, jerbo je dobro poznato kakva je izvesna
pernata živina u tuđega tatka.
Prilike mi evo da prozborim koju o dva učenja o ishrani koja su u Srba veoma raširena, a dolaze nam sa Dalekog, ali nama bez valjanog razloga veoma bliskog,
Istoka. Reč je o vegetarijanstvu i makrobiotici.Vegetarijanstvo je versko-filosofski zasnovan način života. Veza sa verskim vidi
se u induističkim i budističkim zajednicama, jevrejskih asketa, gnostičara i srednje- vekovnim jeretičkim pokretima. U Evropi je put vegetarijanstvu otvorio Žan-Žak
Ruso. On je čoveka posmatrao kao biće koje je izvorno nesposobno da ubija. Prvo vegetarijansko društvo nastalo je 1811. u Engleskoj. Od 1832. vegetarijanstvo u SAD zastupa lekar S. Graham. Godine 1868. u slobodnomislećim bogoslovskim
krugovima Nemačke nastalo je„Vegetarijansko društvo". Već oko sredine 19. veka
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
9/155
vegetarijanstvo prelazi u okvire koji predviđaju da način ishrane treba da ide za- jedno sa promenom načina života i da tako, na posletku, izmeni svet. Vegetarijan- stvo se povezalo sa„reformom života", koja je bila preuzeia uticaje iz istočnjačkih
kultura. Zatvorene zajednice pokušavale su da vegetarijanstvo i reformu života
sprovedu u delo.Vegetarijanstvo je povezano sa mnogim verskim skupinama. Tvrdi se da je ve-
getarijanstvo„čistiji, spasonosniji"način ishrane, čije je delovanje na čoveka predu- slovza duhovna (naročito ezoterična) iskustva. Osim toga, ezoteričari, induističke i budističke skupine polaze od jedinstva svega stvorenog (,,sve je jedno"). Svaki poremećaj ravnoteže vuče, navodno, sve u zajedničku patnju. Vegetarijanstvo, zato, daje jednostavno objašnjene savremenih nedaća, a istovremeno i sredstvo za spasenje, prema geslu:„Đokje klanica biće i klanja!"Mnogi krugovi ezoteričara pozivaju se pri opravdavanju vegetarijanstva na apokrifna jevanđelja u kojima se,
kažu, zastupa ovakav način ishrane. Zanimljiva je okolnost da induisti - znači: ve- getarijanci - tvrde da uzdržavanje od mesa smanjuje agresivnost, a istovremeno se u indijskom kastinskom poretku propisuje da kšatrije (ratnici) moraju da uzimaju meso, kako bi bili sposobni da brane poredak. Osim toga, nije svaka agresivnost loša. Postoji korisna agresivnost, koja čoveku omogućava da se suoči sa onim što ga ugrožava i da se od toga odbrani.
Za vegetarijanstvo jezanimljivo mišljenje dao i austrijski lekar Franc Ksaver Ma-
jer (1875-1965), koji je, inače, predlagao jedan trostepeni postupakobnove orga-
nizma. Prema njegovom mišljenju, suviše hrane počinje izaziva vrenje u crevima. Tada nastaju alkohol i kiseline.Taj alkohoi, kao u aikoholičara, oštećuje jetru, krvne sudove i nerve. Majer je misiio da nos, uši, šake i stopala u vegetarijanaca imaju ijubičastu boju zato što se prilikom sagorevanja sirove hrane stvara aikohol koji oštečuje krvne sudove. Majer je takve nazivao endogenim aikoholičarima (pijan-
cima iznutra).0 oblicima vegetarijanstva ima različitih viđenja. Najširih su pogleda ovo-lakto
(jajno-mlečni) vegetarijanci. Oni dozvoljavaju jaja i mlečne proizvode. Na Zapadu
je ovo najrašireniji oblik vegetarijanstva. Induistički i budistički zasnovane zajed-
nice najviše su lakto (mlečni) vegetarijanci. Nisu dozvoljena jaja, ali jesu proizvodi od krave, praslike majčinskog principa u tim verskim učenjima. Često crni luk, beli luk, pečurke, duvan, kafu i alkohol isključuju kao nešto što ometa duh. Najstrožiji oblik vegetarijanstva - veganstvo - ne dozvoljava nikakve proizvode životinjskog porekla, uključujući tu i buter i med. Ovome dosta naginju i zastupnici sirove hra- ne - američki novodopci (njuejdžeri). Za odojčad i decu veganstvo je opasno, a vegetarijancima uopšte mogu nedostajati gvožđe,jod, vitamin D i omega-3 masne
kiseline. Mnoge nazovihrišćanske organizacije iz grupe novojavljenih jeresi (Uni-
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
10/155
verzalni život, Fiat /ux) pozivaju se na vegetarijanstvo koje je, navodno, opravdao
sam Hristos i uzdižu ga do uslova za spasenje. Adventisti (subotari) svoju preporuku
da se prihvati vegetarijanstvo dokazuju ukazivanjem na prvobitni poredak u Raju.
Japanske zajednice primenjuju više makrobiotiku, čije se učenje može delimično
aći i u antropozofiji. Drugi pokreti - teozofi i rozenkrojceri, na primer - neguju
slobodnije vegetarijanstvo pod uticajem budizma. Kako shvatiti suštinu vegetari-
janstva? Najbolje je poći od samoga imena, je r- ime kazuje sve. Reč vegetarijanstvo
ima koren u glagolu vegetare, što na latinskom znači živetikao biljka. Preneseno na
čoveka-životariti. Suština postojanja u induizmu i budizmu jeste priprema za pre-
lazak u novu reinkarnaciju.Tamo nema smrti u smislu koji mi poznajemo. Postoji
samo prelazak duše izjednog pakovanja u drugo. Prekjuče slon, juče gušter, danas
čovekoliko biće, sutra kamen, prekosutra žaba. Pakovanje nije važno. Duša je tu
samo privremeno, te više vremena treba da se posveti, recimo, meditaciji kao obli-
ku joge (duhovno-duševno-telesnog jarma i pripremeza smrt), nego pakovanju.
Telo se održava na najmanjem mogućnom broju obrtaja, tek toliko da se život(inj)
ari.Zatoje, recimo,telesnozdravljeu Indijaca induista zapuštenije nego u Indijaca
muslimana. Pogled na svet da jedemo cvet!
Pravoslavni veruju u večni život u Carstvu nebeskom, za šta se i pripremaju. Na
Zemlji smo, međutim, neponovljiva, jedinstvena bića, sazdana prema Božjem uzo-
ru. Duša se nalazi u telu i, kada nastupi smrt, duša će napustiti telo. Nije, ipak, to telo
obično pakovanje kao u induizmu i budizmu.To telo treba da bude zdravo i snažno,
jer mi nismo stvoreni da bismo životarili, već živeli punim životom, kao slovesna i
slobodna bića. Nije isto bitiživ \živeti. Tu smo da svedočimo Istinu i duhom, i du-
šom i telom. Ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe ne znači samo osećanje, već
i sposobnost da se, ako treba, stane na crtu i bližnji odbrani od telesne sile koja ga
napada.Ta odbrana neće biti mogućna kada je telo nezdravo i propalo. Neće biti da
je svejedno iz kakvoga je tela izašla duša. Jer, neporeciva je istina da se duh, duša i
telo moraju posmatrati kao činioci koji sadejstvuju i tvore čoveka kao biće stvoreno
prema obličju Božjem. Dužni smo, znači, da svoje telo čuvamo koliko možemo, jer
ra nismo kupili, već dobili prema Božjem promislu. Nemamo pravo da takvo nešto
propastimo nestručnim rukovanjem i da prihvatamo načine ishrane koji menjaju
veru, kada već imamo nešto svoje, utvrđeno Svetim predanjem i probom vremena
potvrđeno kao korisno i spasonosno.
Makrobiotika je pogled na svet. Zasniva se na filosofiji i svaštarskom (sinkreti-
stičkom) spoju budizma, zena, taoizma i kinesko-japanskih učenja o ishrani koji
je razvio Japanac Osava. Njegovo učenje osavremenio je i dalje razradio njegov
učenik Mičio Kuši, pa se ono brzo raširilo po severnoj Americi i u Evropi.
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
11/155
Makrobiotika shvata sebe ne samo kao sistem ishrane, već kao celovit sistem lečenja. Sve se deli prema taoističkim suprotnostima jin (žensko, prva polovina go- dine, uzlazno - povrče, voće, tečno, slatko) i jong (muško, druga polovina godine,
silazno - žitarice, proizvodi životinjskog porekla, slano). Sve je deo jedinstva, ali
ništa nije istovetno. Sve ima svoju dopunu, ali ništa nije nepromenjivo izuzev same promene.Teži se sveobuhvatnom zdravlju kroz usaglašenost ovih sila. Životne na- mirnice treba zato da budu odabrane što prirodnije, u skladu sa okruženjem i do- bom godine. Sveskupa, teži se što mirnijem, zadovoljnijem i od veštačkog oslobo- đenom načinu života, u skladu sa prirodom. Makrobiotika vidi sebe kao praktičan lut za zaustavljanjezdravstvenog i duhovnog propadanja i obnovu,
Hranljive namirnice dele se prema svojoj jin ili jang prirodi. Odlučujući za pode-
lu jeste njihov sadržaj kalijuma odnosno natrijuma, ali i sadržaj vode, boja i oblik,
vreme i brzina rastenja.Za makrobiotičare je ishrana najbolje sastavljena onda kada je odnos jina i jan-
ga = 1:5. Integralne žitarice imaju, navodno, takav odnos i smatraju se savršenom hranljivom namirnicom.
Prvobitni Osavin oblik makrobiotike vrhuni u zahtevu da ishrana bude isključi- vo od žitarica. Zasluga je njegovog učenika Mičioa Kušija što je ovaj način ishrane izmenjen tako da bude prihvatijiviji čoveku Zapada.
Kuši, međutim, isto odbacuje mnoge životne namirnice: meso, jaja, mleko i
mlečne proizvode, voće i povrće iz tropskih i dotropskih predela (tu ubraja i krorn-
pir, papriku, plavi i crveni paradajz) i zaslađivače. U makrobiotici važi zapovest: Piti samo kada se oseti žeđ.
Za makrobiotičku ishranu odojčadi i manje dece posioji„kokoh"- mešavina od mlevenih žitarica, susama i zrna azukija.
Makrobiotika obećava zdravlje i dug život, sprečavanje i lečenje svih bolesti, uključujući i rak. Potvrđuje se, međutim, da je obećanje određenim osobama ra- dovanje. Makrobiotička ishrana ima rizike. Nizakunostečnosti možeda ugrozi rad
bubrega. Ako se istovremeno unosi mnogo kuhinjske soli, to može biti opasno no život. Hraniti odojčad i decu samo kokohom može biti isto opasno. Plesnive
hranljive namirnice nisu povoljne za želudac, već mogu da budu nosioci najjačih
izazivača raka. Makrobiotička ishrana ne može da izleči rak, a može da utiče da se čovek hrani lažnom nadom i propusti lečenje koje zaista može da mu pomogne. Uz ishranu lažnom nadom ide i gutanje tuđe duhovnosti, što može izazvati duhovni
rak. Zanimljivo je da svi govore o telesnom raku, a niko o duhovnom. Upravo taj duhovni može imati gore metastaze nego telesni. On se, doduše, može izlečiti, i to zračenjem, ali ne nuklearnim, već onim Boga živog i istinitog. Jedu Srbi šta im kaže Kuši, a ne vide da se duša rušil
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
12/155
Vegetarijanstvo i makrobiotika prilagođavani su u mnogim delovima čoveku
Zapada.To je svojevrsno podilaženje Ijudskim slabostima i nedostacima. Umesto da čoveka nagna da se menja i prilagođava duhovnosti koja sadrži jednu vrstu
ishrane, ta duhovnost, e da bi stekla nove pristalice, prilagođava ishranu, a kroz nju
onda protura svoje učenje. Svetina hoće da ju varaju? Varajmo ju onda! Od biljke u tanjiru do biljke u duši.
Pravoslavni post ovde je jasan i neodstupan. Pravila postoje neizmenjeno, a da se menja treba čovek.Ta pravila su čvrsta, ali ne i kruta. Podilaženja nema, jer za njima nema ni potrebe. Sve je jasno ponuđeno, sloboda izbora jeste čovekova.
Prihvatio - ne prihvatio, biće na njegovo spasenje, odnosno njegovu propast.Duhovnu stranu posta pravoslavno predanje dovoljno osvetljava i o njoj se
može naći dosta napisanog. Šta je sa postom u razmeri hrane i njenog delovanja?
Hrišćani obavezno poste sredom i petkom, a monasi i ponedeljkom. O posto-
vima je sve drugačije. četiri duža posta jesu: Božićni iii post o rođenju Hristovom, Vaskršnji ili Veliki post, Post svetih apostola ili Petrovski post i Gospojinski post,
posvećen Uspenju presvete Bogorodice. Pored posnih dana ostaju na raspolaganju svaki utorak i četvrtak i subote i nedelje i trapave sedmice i dani kada je post razre-
šen. Sabere li se sve to, dobija se više od dve stotine dana kada se ne posti. Malo li
je? Izračunato je da mirjani potpuno - strogo poste samo 36 dana tokom godine. Od ukupnog broja dana u godini to je samo 10%. Mnogo li je?
Sveti Vasilije Veliki o postu poručuje:„Svako treba da posti prema svojoj telesnoj
snazi, kako se ne bi zadovoijavao onim što je ispod njegovih mogućnosti, niti se usiljavao da dostigne ono što prevazilazi njegovu snagu. /.../ Kao što se ne buniš
kada je u pitanju tvoje telesnozdravlje što moraš da držiš dijetu, zašto se onda bu- niš protiv posta kad je u pitanju zdravlje tvoje duše? Međutim, treba da se raduješ što ti je besmrtni lekar ostavio lek da bi pobedio greh i spasao svoju dušu. Kao što su za uništenje zaraznih klica potrebne jake medicine, tako su za uništenje gre- hovnih klica potrebni post i molitva. /.../ lako post postoji iz drevnih vremena, on nikada ne može da zastari; on je uvek savremen i uvek potreban nama hrišćanima kao nasušni hleb; on je jedini do sada poznati duševni lek."
Nije post samo oružje u borbi protiv demona, niti samoobuzdavanje u ishra- ni, niti razuman i celishodan pristup hrani. Zalazi se postom i u oblast morala, jer
je uzdržavanje od grešnih misli i rđavih deia. Ovaj melem na dušu izranjavljenu
svakodnevnim kovitlacem sluđenog života podseća nas da postoje mnogi dav- no posednuti i osvojeni položaji odbrane tela, duha i duše, koje danas drže samo
malobrojni. Ako se pridružimo braniocima Istine - bićemo nagrađeni Ijubavlju, smirenjem, celomudrenošću, neporočnošću, trezvenošću. Za stulanje u stroj ovih
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
13/155
branilaca nema prvog, drugog i trećega poziva, nema škarta, nema nedoraslih. Nikad nije kasno da se pokuša iii započne!
Pravila za ishranu za vreme posta jesu, u suštini, znanja o tome šta čoveku godi
i ide na korist i spasenje, uklopljena u veru pravosiavnu. Prema tim pravilima živi
danas malo Ijudi. Mnogi su zapali u zabludu, pa poistovetili post sa nejedenjem i umislili da je to savršen način za brzo skidanje suvišnih kilograma. Ta takozvana nulta dijeta nema nikakve veze sa pravim postom, koji koristi zdravlju. Uz to, za- padni je čovek uvrteo sebi u glavu da postiti znači odvojiti se od porodice, posla, svakodneeice - ceiog sveta. Naravno, sasvim u skladu sa samoživošću i duhovnom čamotinjom Zapada. Lako je postiti u okruženju skoro bez iskušenja koja nameće okolina. Smisao posta i jeste da se čovek u međusobnom odnosu sa svojom sva-
kodnevnom okolinom odvaži da se iskušenjima odupre i da druge, ako je moguć-
no, uputi na pravi put jačanja duha, duše i tela. Post je čišćenje duha, duše i tela te vraćanje na put kojim se možemo barem približiti cilju - da čovek bude Bogočo- vek.To nije usamljivanje i život u zatvoru. Baš drugačije: Post omogućava vraćanje
Bogu, ali ne samo jedne osamljene jedinke, već i njenih bližnjih. Post nije kazna, već radost kada se pobede iskušenja i ojača svoja volja. Odbiti iskušenja svesno
vrhovni je dokaz slobode čoveka kao slovesnog i bogolikog biča.To vraćanje na
pravi put može u bolesnih izazvati samo povoljne posledice, nekada čak i izlečenje. Posna hrana može da deluje predupređujuće, tako što sprečava nastanak oboljenja
čiji je uzrok neodgovarajuća ishrana. Za neke boiesti posna hrana može biti jedini
celishodan način lečenja uzroka.Sa biološke strane, post treba da ima dejstvo operacije bez noža. Jedna od
osnovnih postavki delovanja posta jeste ono što tradidonalna medicina naziva šljakom iliti smećem. Školska medicina stalno ukazuje na to da nema dokaza za takve naslage. Međutim, ako nešto ne vidimo ili ne razumemo to nije dokaz da i ne postoji. Ako se to smeće i ne može videti pod mikroskopom, opet je neosporno da pogrešna ishrana stvara u telu uslove koji mu ne gode. U tom smislu, čišćenje
šljake znači da se ćelije tela oslobode suviška belančevina, vode, kiselina i otrova.Te
naslage, đubrište otpadaka metaboiizma koje je sve veće kako je čovek stariji, us- poravaju promet između kapilara, nervnih ćeiija i ćelija organa.To može biti uzrok mnogih hroničnih zapaljenja zglobova, tkiva i krvnih sudova, a stvara i povoljne uslove za nastanak i rast tumora.
Telo ima razrađene postupke za vanredne okolnosTi ishrane. Prelazi se na rad u uslovima varenja unutrašnjih zaliha. Glavni posao imaju jetra i bubrezi. Rad hor-
mona priiagođava se naredbi da se energija štedi. Kada potroši skladišta ugljenih hidrata, telo prelazi na svoje masnoće. Iz tkiva se uzima više tečnosti. Usled sma- njene količine tečnosti u tkivima srce i krvotok rade lakše i bolje, krvni pritisak se
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
14/155
snižava. Prazniji želudac smanjuje pritisak i lakše se diše, u krvi ima više kiseonika, a to povoljio utiče na rad mozga i sva tkiva uopšte. Post u redovnim razmacima,
kakav je pravoslavni, omogučava da se snaga organizma koristi domačinski i osna-
žujeodbranutela.SvetiTeofan Zatvorniko postu u vreme bolesti, neznanom verniku:„Veoma me
raduje što Vam je lakše. čuvajte se da ponovo ne razdražite bol. Što se poščenja tiče, ne slušajte doktora, pitajte ga samo kakva Vam posna hrana odgovara. Nemojte
ra pitati da li smete da postite. Recite direktno: Hoču da postim, kakvu hranu da
uzimam. Ma šta Vam on govorio, ne pokoravajte se! Zar je malo posne lake hrane? Zar je nedelju dana mnogo? Eno Vam naših monahinja, neke po čitavu nedelju ne
jedu skoro ništa. Gospod neka Vas blagoslovi! Spasavajte se!"
U postu se smanjuje unos jestivih činilaca koji pogoduju nastanku bolesti, a u
bolesnih je vidljiv boljitak, pošto više ne deluje ono što ne godi. Post je dokazano uspešan kod prekomerne telesne težine, reumatskih oboljenja, degenerativnih
oboljenja zglobova, povišenog krvnog pritiska, bolesti srca i krvnih sudova, povi-
šenih vrednosti masnoča u krvi, alergija, dijabetesa tipa II (staračkog dijabetesa), gihta i kožnih bolesti. Kod zapaljenske reume povoljno dejstvo posta iznenađuje staino i lekare i bolesnike, a naučno zadovoljavajučeg objašnjenja za to još uvek nema.Takođe je korist od posta sigurna i za obolele od raka, pošto se ćelije tumora
hrane belančevinama životinjskog porekla. Niko ne kaže da post zamenjuje leče-
nje i da treba da se odreknemo stručne pomoći lekara, ali nema utuka na istinu
da hrana u skladu sa pravilima pravoslavnog posta nikome nije škodila. Duševno
stanje čoveka poboijšava se kada doživi da sebe može da zauzdava jedno određe- no vreme. Verujući duhovnu sigurnost održavaju pojačanom molitvom, te nema tegoba kao što je slab san, na koji se žale neverujući. Njima evo prilike da upoznaju
lekovito delovanje pravoslavne molitve - umesto da meditiraju, vizualizuju, fan- taziraju, dave svoje duše u nazovinaučnim polu - i četvrtpsihološkim tehnikama i stvaraju tako duhovnu šljaku.
Sveti Serafim Sarovski opominje i poučava:„Hranu treba da upotrebljavamo
toliko da telo, okrepljujući se, bude prijatelj i pomoćnik duše. Inače ako telo izne- mogne i duša slabi"
Svesno postupanje sa telom, duhom i dušom pridonosi na posletku postizanju
unutrašnjeg reda -zdravlja u sveobuhvatnom smislu - i uspostavljanju spoljašnjeg reda -životu u saglasju sa okolinom, a nju čine i bližnji i priroda.
Generacijama se Ijudi navikavaju na hranu koja se nalazi u njihovoj okolim.Tako
se stvara saglasje sa prirodom, što je osnov zdravlja, Srbi žive u oblastima koje su bogate i neviđeno plodne. Da posadiš dugme - nikao bi kaput! Ova zemlja uspela
je da zatre svoje domaće vrste voća. Dobila je tuđe, neprovereno i za ovdašnje Ijude
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
15/155
često nesvarijivo. Napisaše mnogi znani i neznani mnoge knjige, ne bi li nas uverili
da su bolji svi kokosi nego sve naše kruške. Rendaju mi, utrljavam tigrovu masnoću,
amajlijom energiju jačam.
Stigoše tako mleko i jaja u prašku, vino u kesi, razni penušavi napici od kojih
se čovek naduje kao žaba, a ako ih pije posle jela prostružu ga u roku od odmah,
dadoše nam mek (Donaldov) hamburger (obavezno sa 17% masnoće - nije mi
jasno kako bez hemije, a niko ne ume da mi objasni kako može da nauči bika da
pravi 17% masnu telad), čizburger, fišburger, pa razne uvozne pasulje, (na)strane
šljive, voćke za koje prvi put čusmo i da postoje. U kući nam klavir„stenvej" a u tegli
šljiva„stenlej"!
Nije niko u ovoj knjizi protiv nečeg sa drugih prostora. U receptima koje nudimo
ima i stranih začina i sastojaka i soje. Mnogi od tih začina, međutim, dugo su ovde
prisutni i Ijudi su se na njih navikli. Soja ima mnoge korisne sastojke koji mogu da
spreče nastanak raka, od kojeg nam, usled mnogih opačina koje su nam učinili,
preti velika opasnost. Nemamo nikakvo pravo da svom narodu ne ponudimo ono
što mu može pomoći. Može i nešto drugo, ako baš hoćemo, ali samo radi promene
i potvrde da je naše ono pravo.Time što ponegde stavimo strani začin i sastojak
pokazujemo da možemo i tuđe da ukiopimo u svoje, a ne da budemo neuspešno
poindušene, pojapanjene, pokinežene i potajlanđanjenejedinke potekle izSrbije
među šlzivama.
Hrana s nogu, na brzaka, jedenje bezsedenje. Porodice su i onako rastočene, a
obaška što se sve ređe okupljaju oko zajedničkog obroka. 0 praznicima ožderava-
nje i oblokavanje, posie kojih sledi odležavanje - u bolnici ili, ne daj Bože, na gro-
biju. Izgovor je često gostoijubivost. Može biti, ali gostoljublje niježderoljublje. Od
takve Ijubavi može da se umre. Više vrede puna duša i jabuka od srca nego domaćin
panj i astal što pod hranom krca. Pravednikjede da živi, a grešnik živi da jede!
Od gotovog napravismo veresiju, pa su nam tako veretizna i deca, posebno u
gradovima. Bolešljiva su, pikljava, neotporna, bleda, providna i bćzživosti. Na ka-
kvoj su hrani i dobra su! Briga o povećanju stanovništva i suzbijanju bele kuge ne
vodi se kada neko dođe u godine u kojima se prave i rađaju deca. 0 tome se vodi
računa od malih nogu.Jer,akojenekoživeo na plastici, hemiji, hormonski unaka-
ženoj hrani punoj antibiotika, jeo s nogu, gutao gazirane napitke, nosio tesne gaće
i glava mu postala četvrtasta kao televizor - tu zdravog potomstva nema!
U tunelu smo. Vidi se svetlo na njegovom kraju. Samo - da nije voz? Nije! To su
živa svetla, učitelji koji neće razobručenost duše, već odlučnost i samoobuzdava-
nje. Pravoslavni svetitelji, neutuljeni i neugasivi svetionici koji nas upućuju i vode i
daju nam trpezu bogatu i za telo i za dušu.
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
16/155
Kuhinjsko uninije iliti duhovna čamotinja poreklom iz tanjira? Jeste! Dizanje poklopca na pravoslavnom loncu može biti i otvaranje prozora sa kojeg se nazire mnogo toga zaboravljenog, zamagljenog, naopako tumačenog. Čukundeda i ču-
kunbaba, pradeda i prababa, deda i baba - svi su oni živeli veru najbolje skrojenu
prema meri čoveka: pravoslavlje. Okolnosti su jednom naraštaju natukle tuđa odela i neke druge kape. Sta onda - i dalje da nosimo te košulje sa kopčanjem na leđima i kape sa praporcima? Neće biti! Obucimo svoju nošnju i stavimo šajkaču. Nije to odelo ni izmodelo, ni ružno, ni spram drugih mrzno. Biti trpeljiv ne znači odreći se sebe, već priznati da je i onaj drugi čovek. Ako je neko bio udaren pogrešnom kutlačom po glavi - pomozimo mu da dođe sebi. Opasuljimo se - ne samo u šerpi, nego i u glavi!
Kaže jedna lesma o Srbiji:„Uzlu i dobru uveksam s tobom,zna se! Ai'ko ćetebe i ko će mene od same sebe da spase?"Za to spasavanje, pored ostalog, umesto čamca - lonac, umesto vesla - varjača, pa kreni, Srbijo, u susret Bogu ocu i majci Crkvi, koji sa Ijubavlju čekaju da im se vrate njihova zabludela deca!
Poslednju bi, vazda, trebalo da kaže neko mudar i za uzor podoban. Zato pomoć, još jedared, nalazim u Svetom Serafimu Sarovskom:„Nahrani onoga koji je gladan, daj vode onome koji je žedan, budi pravičan, čuvaj svoj mir i budi dobre volje!"
Autoriiurednik
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
17/155
NEKA PITANjA O HRANII ZDRAVLjU
Alergijenahranu
Alergija na hranu dobro je prepoznata u kliničkoj medicini kao izazivač akutnih
napada astme, angioedema i urtikarije, te kao dodatni činilac u nekim slučajevima
ekcema i rinitisa. Smatra se da ove tipove alergijskih reakcija izazivaju /gE-antitela i
obično se mogu dijagnostikovati s pomoću istorije bolesti i ispitivanja reakcije na
koži ili/gE~radioalergoapsorbenttestom (RAST).
Drugi tip reakcije na hranu, često nazvan„skrivenom'4li,,maskiranom,'alergijom
na hranu, predmet je suprotstavljanja već godinama. Neki praktičari uočili su da su
skrivene alergije na hranu uobičajeni uzročnik (ili okidač) širokog opsega fizičkih i
emocionalnih poremećaja. Prema jednoj proceni, više od 60% stanovništva pati od
neotkrivenih alergija na hranu. Veliki broj simptoma i poremećaja izgleda da ima
značajnu alergijsku komponentu. Sa druge strane, mnogi konvencionalni lekari
sumnjaju u to da je skrivena alergija na hranu uobičajen problem, a neki čak poriču
da ona uopšte postoji kao klinički entitet.
Skeltici naglašavaju da se mnoga stanja za koja setvrdj ,ф su povezana sa alergi-
jom razlikuju prema ozbiljnosti i imaju značajnu psihološku komponentu. Shodno
tome, može biti teško dase razlikuju prava reakcija na hranu i uslovljeni (psihogeni)
odgovor ili spontano pogoršanje simptoma.Takođe se ističe da simptomi izazvani
hranom ne bi trebalo da se nazivaju alergijama, osim ako ne može da se pokaže
imunski posredovan mehanizam. Mada je tačno da bi za mnoge reakcije na hranu
bolje bilo da se kaže da su netolerantnost na hranu, termin alergija koristi se da bi
označio neželjenu reakciju na hranu.
Zastupnici veze između alergije na hranu i bolesti tvrde da se skrivene alergije
na hranu često previđaju zato što se teško otkrivaju. Za razliku od očiglednijih ne-
posrednih reakcija hipersenzitivnosti koje mogu da budu okidač za akutnu astmu
ili anafilaktički šok, skrivena reakcija na hranu često može da se pojavi odloženo,
posle više sati ili, čak, nekoliko dana.
Utvrđivanje uzročno-posledičnog odnosa između unošenja određene hrane i
razvoja simptoma otežana je sklonošću Ijudi da postanu zavisni od hrane na koju
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
18/155
su alergični. Ovaj takozvani sindrom alergijskezavisnosti uočio je veliki broj kliniča-
ra i on se, izgleda, uklapa sa Selejevim opisom„generalne adaptacije"kao odgovora
na stres. Zbog toga pacijenti često doživljavaju kratkoročno olakšanje pošto unesu
hranu za koju je utvrđeno da je uzrok njihove hronične bolesti. Ovaj paradoksni
odgovor može sve istorije boiesti i dijete učiniti doslovno neupotrebljivim za ot-
krivanje skrivenih alergija.
Do sada je utvrđena veza između alergije na hranu i sledećih oboljenja: migre-
na, artritis, sindrom iritabilnog kolona, inflamatorne bolesti creva (ulcerozni kolitis i
Kronova bolest), astma, aftozne ulceracije, nefritički sindrom, oboljenježučne kese,
rekurentni Otitismedia, poremećaj nedostatka pažnje (hiperaktivno dete), druga
alergijska stanja (umor, enureza, često mokrenje, epilepsija, bruksizam, grčevi u
dece, ekcem, psorijaza, urtikarija, purpura, trombocitopenija, gojaznost, hronični
bronhitis, rinitis i IgA-nefropatija).
U 10% osoba reumatične promene, neke infekcije (sinusitis, zapaljenje srednjeg
uva), opstruktivni bronhitis ili slični problemi mogu biti izazvani i alergijom na mle-
ko i mlečne proizvode ili hleb i kvasac. Zato bi valjalo da se proba da se na 7-14
dana mleko i mlečni proizvodi isključe, pa da se razvoj stanja prati i vidi da li ima
poboljšanja. Ako nema, probati da se na 7-14dana isključe hleb i testa sa kvascem
i da se prati razvoj stanja. U zavisnosti od toga posle kojeg isključivanja nastupa
poboljšanje, te namirnice treba da budu isključene.
Skrivene alergije na hranu često se mogu„demaskirati"eliminacionom dijetom.
Pošto je pacijent neko vreme bio na hipoalergenoj dijeti (obično 1-3 nedelje), hro-
nični simptomi gube se ili poboljšavaju i telo se iz stanja alergijske zavisnosti (koje
odgovara Selejevom stanju adaptacije) vraća u stanje povišene budnosti i osetlji-
vosti (koje odgovara Selejevom stanju uzbune). U ovom stanju hipersenzitivnosti
unošenje neodgovarajuće hrane izaziva brzu i izraženu reakciju, što pacijentu omo-
gućava da prepozna alergene na koje pre nije sumnjao.
Idealno bi bilo da se proučavanje skrivene alergije na hranu izvodi u dvostruko
slepoj placebo kontrolisanoj studiji, kako bi se isključili placebo odgovori i spon-
tane fluktuacije u ozbiljnosti simptoma. U svakom slučaju, alergija na hranu jeste
važan, a često previđan, uzrok (ili okidač) za veliki deo hroničnih fizičkih i mentalnih
poremećaja. Rutinska primena eliminacionih dijeta u kliničkoj praksi mogla bi pri-
lično da poveća stopu odgovora u mnogim stanjima koja se teško leče.
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
19/155
Žvakanje
Ljudi bi pre svega trebalo dovoljno da žvaću.To pomaže ne samo boljoj probavi,
već utiče povoljno na zaštitu i regeneraciju zuba. Čitavo neobrađeno područje i pravi izazov jeste bioelektrika i elektrohemija zuba. Oni su, prema strukturi, kristali,
i to najtvrđi u Ijudskom organizmu.Ta kristalna struktura propada .kada slabi elek- trično polje koje drži kristale. Baš tu jesu mnoga objašnjenja za ono što se dešava sa čovekovim zubima.
Žvakanjem se stvara električni naboj. Kada se ne žvaće, svi produkti u oralnoj
sredini i celokupni potporni aparat zuba deluju u suprotnom smeru i tako pomažu streptokokama da se, privučene naelektrisanjem kristala, zalepe za zube. Može ih odbiti samo zaštitno električno polje oko zuba, a ono se stvara kada se žvaće. Grupe stanovništva čija se ishrana najviše odvojila od prirodne i koje najmanje žva- ću imaju najlošije zube. Više od 95% Amerikanaca ima kvarne zube kada odrastu. Kvarenje zuba najčešće je oboljenje u SAD, češće nego grip. Nedovoljno žvakanja
jeste akumulativna devijacija: genima stiže informacija da zubi nisu više tako po- trebni i zato su, iz generacije u generaciju, sve slabiji.To se događalo, i događa se, „civilizovanim" narodima.
Zašto se sve manje žvaće? Najviše je u pitanju način ishrane, ali i ceo socijalni sklop. Jede se s nogu, hrana je sve više ona brza, instant, mnogo je stresa, nema se
vremena da.se jede polako, da se svaki zalogaj preturi po ustima i sažvaće najmanje
28-30 puta, sve, ako je mogućno, uz tihu muziku koja opušta.
Zagađenjeideca
Niko ne može pobeći zagađenju štetnim materijama preko vazduha, vode i tla. Či- njenica da se, na primer, u majčinom mleku nakupljaju dioksini odnosno hlorisani
ugljovodonici i opterećuju odojče trebalo bi da bude razlog za osudu odgovornih,
ali ne i razlog da se prekine životno neophodno dojenje. Što je više štetnih stvari u okolini, to je važnija čovekova lična sposobnost odbrane, a ona se najbolje gradi dojenjem.
Zato prvih 6 meseci samo majčino mleko, a onda početi sa voćnim sokovima,
koji se daju na kašičicu, kuvano voće (recimo - jabuke), onda dinstano povrće (na primer- krompir), a na kraju pirinač, kukuruz ili krompir kao osnovna hrana. Kako se zubi razvijaju trebalo bi da im se daje da nešto rade, što znači uvođenje sirove hrane, čvrstih plodova i celog zrna kukuruza.
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
20/155
Moramo, znači, od malih nogu navikavati decu da sve jedu. Utvrđeno je da su
za zdravlje i umni razvoj čoveka presudne prve godine života, pa se zato u da-
našnje vreme bebama starim nekoliko nedelja već daje raznovrsna hrana, bogata
istovremeno proteinima, vitaminima i mineralnim solima. Gotovo je s brašnastim
kašicama od kojih su deca postajala bucmastija, ali i mlitava. Danas odojčad već
hranimo voćnim sokovima, kašicama od povrća, mesa i ribe.
Mleko
Kravlje mleko je majčino mleko za telad i shodno tome njegov sastav nije prikladan
za čoveka (u poređenju sa Ijudskim majčinim mlekom, kravlje mleko sadrži suviše
belančevina, suviše soli, suviše fosfora i previše je prerađeno). Mleko se lako kvari,
izloženo je svim mogućim mikrobima i u njemu se nakupljaju sve otrovne materije
iz tela krava.
U načelu, mleko nikada ne bi trebalo da se natura deci ili odraslima. Mleko ne
smatrati napitkom i ne davati da bi se pilo! Mleko se može dopustiti kao doda-
tak musliju, kašama ili u obliku kiselomlečnih proizvoda, budući da se oni ne piju,
nego žvaću, i svojim kulturama podržavaju crevnu floru. Mlečni proizvodi kao što
su kajmak i sir jesu vredne životne namirnice, ako se uzimaju sveži ili što manje
konzervirani.
U novije vreme pojavili su se na tržištu mnogi veštački obojeni proizvodi od
mleka koji su vrlo prijatnog mirisa. Oni se nipošto ne preporučuju! Upotreba ve-
štačkih boja u životnim namirnicama izaziva opravdana strahovanja. Može biti da
su te boje i jedan od uzročnika raka, a svega što je sumnjivo treba da se odreknemo.
Deci treba da se daje neprerađeni jogurt i svež kravlji sir, a ako hoćete da budu
ukusniji-sami dodajte vanile, kakaoa ili domaćeg džema.
Kiselaibaznasredina
Eksperimenti sa mikoplazmama, hlamidijama i trihomonasom pokazali su da se
ovi mikroorganizmi odlično razvijaju u kiseloj sredini (rN 5,8-6,3), dok seživotvor-
ni procesi najbolje odvijaju u baznoj sredini. Kiseline uvek koče životne funkcije.
Kisela hrana smanjuje količinu baznih soli i u krvi i u ćelijama, pa tako smanjuju
životnu snagu. Paraziti koji pojačano upijaju masne i belančevinaste hranljive ma-
terije izlučuju u krv mlečnu kiselinu, perokside i toksine i čine ju kiselom. Radovi
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
21/155
nemačkog nobelovca Otoa Varburga, iz 20-ih godina 20. veka, pokazali su da ćelije tumora stvaraju oko sebe blago povišeno kiselu sredinu, koja pogoduje njihovom
razvoju,
Zbog svega ovoga trebalo bi da se kontroliše acidobazna ravnoteža, odnosno acidobazni disbalans (rN vrednost) krvi. Normalna rN vrednost krvi je 7,35-7,45, i
na nju bi prilikom svakog pregleda morala da se obrati pažnja, kako bi se odgova- rajućom promenom ishrane pomoglo uspešnosti lečenja. Acidobaznu ravnotežu u krvi i mokraći zdrav ogranizam sam održava. Bolesnom je potrebna pomoć u tome. Osim toga, nauka jos nije jasno utvrdila kako se odvijaju procesi acidobaznog me- tabolizma u ćelijama, ali to ne znači da oni nisu značajni.
Životne namirnicesa kiselim (-) dejstvom - na 100 gr
badem -2
bakalar -5
belance, sveže -5
borovnica -6
bukvin žir -60
govedina -17...-25
grašak, baren -1
guščetina -13
dvopekod pšeničnog brašna
-10
dvopekod ražanog
brašia-9
dimljena govedina -14
edamersir -6
žumance,sveže -33
zečetina -20
zobene pahuljice -13
jaja -16
jegulja -7
jezik -24
ječam, glazirani -1 0
Životne namirnice
sa kiselim (-) dejstvom - na 100 gr
ječam, kuvan -6
ječmeno brašno -20
junetina, pečena -23
kavijar -11
kajmak -17
kikiriki -12...-17
kobasice -3...-10
komisbrot • -8■■?
kukuruz -5
kukuruzne pahuljice -4
kukuruzni štirak -6
kunićevo meso -2 0
lešnik -2
linjak -14
losos -3
margarin -7
mladi list kupusa (u
proleće)
-4
mozak -21
o v n u j s k o meso, srednje masno
-9
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
22/155
Животне намирнице caкиселим (-) дејством - н а 100 gr
ovčetina -14
omlet -13
parmezan sir -5
pastrmka -9
pačetina -22
piletina -24
pirinač, glazirani -11
pirinač, integralni -18
proso-2
pšenica,glazirana -8
pšenični beli hleb -11
pšenični griz -10
pšenično brašno -3
raž,glazirana -11
ražani hleb -6
ražano brašno -16
svinjetina -19
Животне намирнице caкиселим (-) дејством - н а 100 gr
slanina -7 ...-10
smrčak -4
srnetina -23
suvo grožđe, sa semenom -15
teletina, bez kosti -28
teletina, kotlet -23
ćuretina -20
haringa -17
heljda, glazirana -7
hleb od mekinja -6
hleb od pšeničnih ili
ražanih mekinja-7
crveni kupus -13
crna džigerica, teleća -14
čokolada, gorka -7
špagete -8
šunka -16
Životne namirnice sa baznim (+) dejstvom -n a lOOgr
dinja +2...
+7.
začini
+30...
+86zelena salata +5 ... +7
zeleni kupus (u jesen) +0,1
karfiol, baren +2... +5
keleraba, krtola +6
keleraba, listovi +18
kelj +3
kesten +3 ... +9
kiseli kupus +5
Životne namirnice sa baznim (+) dejstvom - na 100 gr
artičoke +3 ...-4
banane +5... +8
bela rotkva +4... +6
beli kupus +4
beli luk, kuvan +5
biskviti + 1 ... +7
blitva, sveža +8
boranija, žuta +12
boranija,zelena +4
bundeva +2
gloginje, sušene +15
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
23/155
Животне намирнице ca
базним (+) дејством - 1н а100 gr
kokos +3...+5
krastavac +3... +8
krompir, sirov +7...+10
krompirovo brašno +0,3
krompir-pire +5
kruške +3
lisičarka +4
loćika, kuvana +4
lukvlašac +8
maslačak +19
masline +34
mepasa +7
mirođija +18
mleko +3... +5
mleko, kondenzovano +S.+8
nektarina +4
ostrige +10pavlaka +3
paprika, zelena +2
pomfrit +13
ren +3
ribizla +7
Животне намирнице ca
базним (+) дејством - 1на100 gr
rogač +49
rotkvice +6 ... +8
smokve, sušene+28 ...
+36
sočivo, bareno +0,4
spanać baren +11
spanać kasniji +27
spanać, mladi +8
suvo grožđe, bez semena +8
urme +6...+10
cvekla +9
celer, listovi i stabljike +8
celer, sveži koren +1
cikorija +7
crvena repa, krtola +11
crvena repa, listovi +27
crna rotkva +23
crni luk +0,5
šampinjoni +2
šargarepa;;b.arena +4
šargarepa, sirova +9 ...+10
šećerna repa +8
šećerna trska +3
Sveže mleko može da prija, ako se jede kašiku po kašiku i dobro natopljeno
pljuvačkom. Da li voće deluje kiselo Шbazno - to zavisi kako od količine pojedene
za jedan obrok, tako i odzdravstvenog stanja creva. Vočeje najbolje uzimati ujutru,
zagrejano i posuto sa malo mlevenog đumbira. Voće i drugu sirovu hranu nikada ne
jesti posle nekog kuvanog jela. Način pripreme takođe može da ima uticaja.
Ovaj spisaktreba da bude samo neka vrsta usmerenja. Ne bi bilo celishodno da
ishrana uvekzavisi od tabela. Ono što se jede sa uživanjem - bolje se i iskoristi.
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
24/155
Jod je neizbežan za normalno funkcionisanje štitaste žlezde. Bez joda ne mogu da
se stvaraju hormoništitastežlezde.Ti hormoni uključeni su u mnogobrojne važne
procese u metabolizmu i regulaciji krvotoka. Rad štitastežlezde utiče i na plodnost muškaraca i žena, normalan razvoj dece u majčinoj utrobi i duševno stanje.
U periodu rastenja hormoni štitaste žlezde naročito su važni, pošto utiču na tefesni razvoj u skladu sa uzrastom kao i na procese sazrevanja mozga te na inte-
lektualne sposobnosti povezane sa tim.U najvećem broju slučajeva joda danas nema dovolzno u tlu. Razlog za to jesu
geološki procesi u poslednjem ledenom dobu7koji su iscrpli jod iz tla. Od tada
nema dovoljno joda u ishrani životinja i Ijudi. Veliki deo stanovništva pati zato od
posledica nedostatka joda. Uz to ide i okolnost da veliki deo Ijudi slabo jede morsku ribu i morske životinje, koji su bogati izvori joda.
Dugotrajan nedostatakjoda izaziva, pošto se potroše rezerve joda u telu,zdrav- stvene probleme, jer štitasta žlezda reaguje ograničenim stvaranjem svojih hormo- na. To za posledicu ima smanjenu funkciju štitaste žlezde - hipotireoidizam. Ova bolest veoma utiče na telesne i duševne sposobnosti. Simptomi su letargija, lenja creva, nepodnošenje hladnoće, ukočenost i grčevi u mišičima, sindrom karpalnog
tunela i menoragija, i oni nastaju postepeno. Intelektualna i motorna aktivnost us-
poravaju se, težfna se povećava, kosa i koža postaju suvi, a glas dublji. Može se javiti
i gušenjeza vreme spavanja. Kod uznapredovale kliničke slike oboleli ima tupo,
bezizražajno lice, proređenu kosu, periorbitalne otoke, uvećan jezik i bledu, testa- stu, hladnu kožu. Može se javiti i miksedemska koma. Zbog respiratorne depresije raste Rso2u arterijskoj krvi. Porast ove vrednosti remeti acidobaznu ravnotežu (rN vrednost) krvi. rN vrednost jeste funkcija odnosa NSOz (koji regulišu bubrezi) i Rso2(koji regulišu pluća). Porast vrednosti Rso2izaziva acidozu - povećanu kiselost, koja
je povoljna za razvoj mikroorganizama, te je zato kod hipotireoidizma povećana
sklonost infekcijama.Štitasta žlezda tokom vremena može da se bolesno poveća. Razvija se jodna
struma (gušavost, škrofule). Gušavost nije samo kozmetički problem. Veće strume pritiskaju jednjak i dušnik i krvne sudove u predelu grla. Mogu nastati teškoće u gutanju, nedostatak vazduha i osećanje utučenosti. Kao posledica duže prisutnih struma mogu se javiti promene tkiva štitaste žlezde i stvaranje tumora.
Jo d
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
25/155
Zaravstveni rizici nedostatka joda
period oplodnja rizik poremećaj plodnosti muškaraca i žena
razvoj u majčinoj utrobi • endemski kretenizam (duševni poremećaj sa
nagluvošću)
• povišena stopa deformiteta ploda, pobačaja i
mrtvorođene dece
novorođenčad • struma novorođenčadi
• poremećaj sazrevanja mozga, rastenja i intel ektualnog
razvoja
• poremećajisluha
• sindrom nedostatka vazduha
• nedovoljnosazrevanjeskeletnog sistema
pubertet * mladalačkastruma
* poremećaj razvoja mozga, sa teškoćama u učenju i
opažanju
* povišen rizik od arterioskleroze
* struktrune promene štitaste žlezde
odrasli • struma sa kompi ikacijama
• smanjena funkcija štitaste žlezde
• povišena funkcija štitaste žiezde (hipertireoidizam)
Simptomi hipertireoidizma jesu: nervoza, palpitacije, emocionapna iabilnost,
pospanost, tremor, hiperaktivnost creva, izraženo znojenje, nepodnošenje vrućine,
oligomenoreja, amenoreja i gubitak na težini uprkos ndrmainom ili povećanom
apetitu. Pacijent je anksiozan, nemiran i teskoban. Koža je topla, vlažna i baršuna-
sta. Dlanovi su eritematozni, a i nokti mogu biti odvojeni od podloge. Kosa je tanka
i svilenkasta, a fini tremor može da zahvati prste i jezik. Javlja se buljavost oćiju.
Kako stoji stanje sa unosom joda u savremenoj ishrani? Evo nekih pokazatelja:
Preporučene količine joda i stvarni unos (u mikrogramima joda dnevno)
uzrast preporučeno stvarni unos nedostatak
bebe koje sisaju 50-80 40-50 10-30
deca 1-9godina 100-140 60-100 40
mladi,odrasli 180-200 120 60-80
trudnice, dojilje 230-260 110-125 120-135
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
26/155
Lečimo, znači, uzrok, a ne posledicu? Dobro, onda kako nadoknaditi jod?Joda u neznatnim količinama ima u namimicama koje jedemo svakoga dana.
Može li naša štitasta žlezda iz tih namirnica da izvuče dovoljno joda za normalne
dnevne potrebe? Ne može!Primer: krompir sadrži 40 fig. joda u kilogramu. Da bismo uneli količinu joda
potrebnu dnevno odrasloj osobi (oko 200 цд), morali bismo pojesti 5 kilograma krompira!
Prilagođenom ishranom mogućno je povećati unos joda. Njega, međutim, ima dovoljno samo u morskoj ribi i morskim životinjama. Šta je sa ostalim namirnica-
ma?
namirnica
količina
po porciji
“u jig
jod u
№
ananas, 1 kriška 100 8
bademi 100 2
bakalar 150 61
banana, 1 kom. 100 3
beli kupus, svež ili
propržen 150 8borovnice 125 6
breskva, 1 kom. 100 1
brokoli, sveži iii proprženi
150 22
buter, 1 pakovanje 250 7
goveđa džigerica 100 14
goveđe meso 100 7
grašak 150 7
grejpfrut, 1 kom. 200 2
grožđe 100 1
guščije meso 150 6
ementaler sir sa 45% masti, 1 kriška
30 12
zelena salata 50 2
zeleni kupus,
propržen 150 15
namirnica
količina
po porciji
-u jig
jod u
pg
zobene pahuljice, 6
kašika60 2
zovin sok, 1 čaša 200 6
jabuka, 1 srednja 125 3
jabukovsok, 1 čaša 200 4
jaje, kokošije, 1 kom. 60 6
jegulja, dimljena 100 4
jogurt sa 7,5% masti,
1 čaša150 11
kajmak sa 20-40%
masti100 6
kajsija, sušena 100 3
kajsija, sveža 100 1
kamamber sir sa 45%
masti30 6
kikiriki, pečen i soijen 50 7
kifla, sa jodiranom
solju50 20
knedle od griza i jaja 125 1
knedle od integralnog brašna
125 1
knedle od krompira 100 15
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
27/155
namirnica
količina po porciji
- u p g
jod u
№
kokosov orah 100 1kokošije meso 150 16
kopar, propržen 150 8
krompir, IjuŠten (2 veća)
200 8
kruška, 1 srednja 125 2
kukuruzšećerac 150 5
lešnici 100 2
mandarine, 2 kom. 100 1
mast, svinjska 100 10
mleko punomasno, 1 čaša
150 8
mleko sa 0,3% masti,
1 čaša200 15
mleko sa 3,5% masti,
1 čaša150 10
musli, 5 kašika 50 2ovnujski but 100 2
orasi 100 3
osiić 150 6
pavlaka, 1 čaša 150 5
paprika, sveža ili
propržena150 3
paradajz 150 3
pastrmka 150 4
pasulj 150 5
pečurke
pirinač, deiimično
kuvan
pistaći, pečeni i
soijeni
намирница
коли-
чина no
порцији
-ygr .
јодуц г
plavi kupus, svež ili propržen
150 8
pomoranua, 1 kom. 125 3
pomorandžin sok, 1
čaša200 4
ribizlin sok, 1 čaša 200 4
riblji fileti, panirani 150 263
rotkva 150 12rctkvice, 10 kom. 100 8
salama, sa jodiranom
solju, 1 režanj15 12
svinjsko meso 100 5
sir topljeni 30 11
skuša, dimljena 40 40
smokve, sušene 100 4
sok od povrća, 1 čaša 200 11spanać, baren 150 17
suncokretovo seme 20 3
teleće šnicle' 100 3
tikvice 150 4
trešnje 100 1
tunjevina 150 57
haringa 150 31
hleb beli 30 1
hleb mešani, sa jodiranom solju
45 12
hleb od integralnog brašna, 1 kriška
60 2
hleb polubeli, 1 kriška
45 1
šargarepa, sveža ili
propržena150 23
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
28/155
Istraživanja su pokazala da jod pove-
ćava sposobnost leukpcita da uništava-
ju mikroorganizme koji izazivaju bolesti.
To je osnova prirodne otpornosti bole-
stima. U bolesnika sa arteriosklerozom
koji uzimaju jod poboljšava se krvna
slika - viši je sadržaj hemoglobina i broj
eritrocita, smanjuju se hoiesterol i lipo-
proteini.
Kada su životinjama u hranu doda-
vali jedinjenja joda i drugih mikroele-
menata, u tih su se životinja aktivirali svi životni procesi, a naročito reproduktivna
funkcija. U mužjaka se povećavala količina sperme, poboljšavala otpornost i po-
kretljivost spermatozoida, a u ženki se povišavala stopa oplodnje, smanjivao se broj
pobačaja i mrtvorođenja.
Majke koje u svoje dece, bez obzira na uzrast, primete sklonost ka depresivnosti,
mlitavost, lako zamaranje, bezvoljnost, slabosttrebalo bi da dete odvedu lekaru i
krenu sa nekim sredstvom koje dodaje jod i tako sređuje rad štitastežlezde. Gesto
ovi poremećaji mogu da navedu lekara da dete pošalje psihoterapeutu, zanema-
rujući problem sa štitastom žlezdom.
U stara vremena, od današnjih bolja, lekari su pacijentima propisivali jodotera-
piju. Mogućno je da su Ijudi zbog toga od raka i infarkta oboljevali manje i kasnije
nego danas. Jodoterapija počinjala je davanjem 1 kapi 5%joda. Onda jesvakoga
dana dodavana po 1 kap, sve dok se ne dođe do 20 kapi. Onda je sledilo izvođenje
iz terapije - svakoga dana po 1 kap manje. Doze više od 8 kapi uzimane su iz dva
puta, a doze više od 12 kapi iz tri puta. Ako je stanje bilozapušteno, izbegavalo se
da se uzima više od 3-4 kapi dnevno, kako se ne bi izazvala oštra reakcija. Jod je
rastvaran u malo mleka (30-50 gr) i uzimao se 30 minuta pre jela, a posle toga se
pila prokuvana voda, kako se ne bi nadražili sluzokoža, jednjak i creva.Kura jodoterapije ponavljana je najmanje tri puta godišnje, ako nije bilo drugih
mogućnosti da se unosi jod. Na primer, uzimanjem morskog kupusa ili algi. Jod je
naročito važan u proleće, kada je hrana siromašna jodom, i leti, pošto sejod gubi
znojenjem.
Inače, jod ne mora da se daje samo u mleku. Može i u štirku, u jogurtu ili soku
od paradajza. Važno je samo da je to neka neutralna sredina, koja je povoljna za
želudac i sa kojom jod može odmah da se proguta, da se ne zadržava u ustima.
Za rastvaranje joda može da se koristi voda u kojoj se kuvalo žito ili pirinač.Ta je
намирница
К О Л И '
чина n o
порцији
-ygr .
јод
У џг
šargarepin sok,
1 čaša200 14
štuka 150 6
šunka, sa jodiranom
solju, 1 režanj30 12
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
29/155
voda jako dobra, jer u njoj ima dosta vitamina V, a inače je vrlo prijatna za creva i želudac.
Skrob je, zapravo, štirak. Nekada se štirak koristio za štirkanje veša. Danas se to
(sa vešom) više ne radi. Štirak je pravljen od krompira. Šta bi smetalo da se i čovek
nekako uštirka iznutra? Ništa. Mogao bi da se izrenda svež krompir i potopi u vodu.
Ostavi se da voda izvuče sastojke iz njega i to bi bila samo skrobna voda. Može krompir i da se skuva, pa da se upotrebi voda u kojoj se kuvao. Bilo bi to najjedno- stavnije i najdeiotvornije.
Naučnici su još na početku 20. veka otkrili korisnost plavog joda. On smanjuje nivo hoiesterola i šećera u krvi, čisti krvne sudove, povećava aktivnost leukocita i broj eritrocita, jača imunitet. Plavi jod priprema se na sledeći način: u 50 grtople
prokuvane vode rastvori se 1 kašičica 5% joda. Sve se promeša i doda se 1 puna
kašičica krompirovog skroba, onda se sve stavi na tihu vatru i, uz povremeno me- šanje, dodaje se 200 rp. prokuvane vode i pusti da provri. Ostavi se na vatri još2-3 minuta, sve dok se ne stvori plavi sirup. Uzima se svakog drugog dana po 4-8 kašičica posle jela 1 put dnevno. Za bolesnike sa kardiovaskularnim oboljenjima uzimaju se po 2 kašičice, i to dve nedelje po 2 kašičice 1 put dnevno svakog drugog dana, a posle toga po 2 kašičice 2 puta dnevno, isto svakog drugog dana. Kura traje dva meseca, a trebalo bi da se godišnje sprovede 2-3 puta.
Vitamini da, aii ne veštački!
U novije vreme sveje veća moda da se uzimaju sredstva Roja sadrže vitamine i ele- mente u tragovima. Osnovna postavka koja se koristi kao osnova za uzimanje ta-
kvih preparata jeste da vitamina nema dovoljno i da su oni odlična zaštita od obo-
Ijenja koja mogu da nastanu kao posledica zagađenja životne okoline i, u našem slučaju, bombardovanja - radioaktivnog, biološkog i hemijskog zagađenja. Kako bi
se svim tim lošim uslovima doskočilo - moraju se uzimati dodatni vitamini.Tu se pravi prva greška. Naime, nemački stručnjaci skoro su dali svoje mišljenje
da uzimanje veštačkih vitaminskih preparata uopšte nije potrebno i da uravnote- žena i raznovrsna ishrana nudi sasvim dovoljno vitamina i bez dodataka.Tu se vidi zamena teza koju potura industrija: umesto da se promeii ishrana i vrati u prirodne i tradicionalne okvire - nude se veštački vitamini. Umesto prirodnog - sinetika.
Ne može se sve označiti kao vitamin. Oznaka da je nešto vitamin znači, osim
ostalog, da su telu potrebne veoma male količine te materije i da ju telo, po pravilu,
ne može proizvoditi samo.
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
30/155
Druga greška jeste mišljenje da se vitamini mogu uzimati bez ikakvih ograniče-
nja i da mogu da ih uzimaju svi. Kod vitamina A, D, E i K mogu da se jave predozira-
nja - hipervitaminoze, sa veoma teškim posledicama. Hipervitaminoze mogu da
se vuku dugo i da budu prepoznate tek posle dužeg ispitivanja, jer pacijentima ne
pada na pamet da kao mogućni uzrok svog pogoršanog stanja pomenu vitaminske
preparate koje uzimaju, a lekar pred sobom ima sliku bolesti koja zahteva detaljno
ispitivanje. Vitamin S može u velikim količinama da bude opasan po osobe obo-
lele od čira na želucu, jer može da izazove rupturu i krvarenje. Osim toga, čisto je
bacanje para uzimanje vitamina S u tabletama od 1.000 mg, budući da organizam
dnevno apsorbuje samo 75 mg. ovog vitamina, a sve ostaio izbaci se mokraćom.
Industrija reklamira svoje vitamine slikama koje prikazuju poželjan model pona-
šanja.Tu važi sledeća maksima:„Srećan sam jer sam uspešan - uspešan sam jer sam
zdrav - zdrav sam jer uzimam vitamine - najbolji vitamini su vitamini naše firme!"
Možda je najbolji primer zaluđenosti nekim dodatnim preparatom koenzim
Q-1Q. On se preporučuje kao sredstvo koje je ključno za obolele od bolesti srca
i kaže se da ga u hrani nema dovoljno, te da mora da se uzima u veštačkom pre-
paratu. Navodno je koristan za smanjivanje rizika od raka, pojačanje imuniteta i
usporavanje starenja. Nemački priručniko alternativnim oblicima lečenja koji je
izdala državna ustanova za kontrolu kvaliteta roba i usluga kaže sledeće:„Gnjenica
da se Q-10 u telu očigledno proizvodi u dovoljnim količinama, da nisu poznate
pojave deficita i da nije dokazano da postoji delotvornost posle uzimanja Q-10 dali
su osnova da'Nemačko društvo za ishranu'donese ocenu'beskoristan preparat',,.
Koenzim Q-10 javlja se inače u dovoljnim količinama u kukuruzu, soji, orasima i
masnim uljima, te mesu i ribi (sardini i skuši).
U nas je raširena pojava da pojedini lanci prodaje koji rade prema principu mul-
tilevel marketing (MLM) prodaju veliki broj različitih preparata koji se predstavljaju
kao vitaminski preparati ili dodaci ishrani. U časopisima koji predstavljaju te pro-
izvode uvek se nalazi slika nekog lekara ili farmaceuta koji govori o delovanju tih
preparata na određene poremećaje zdravlja - bolesti. Pominju se oboljenje kod
kojih određeni preparat deluje.Time se ovi preparati defacto, a u smislu„Zakona
o proizvodnji i prometu lekova"(„Službeni list SRJ", 9. april 1993.), mogu smatrati
lekovima ili pomoćnim lekovitim sredstvima.
Međutim, oni ne ispunjavaju uslove koji su propisani pomenutim zakonom, te
je njihovo stavljanje u promet pod imenom dodatka ishrani dovođenje potrošača u
zabludu i lažno predstavljanje, a i kršenje„Zakona o proizvodnji i prometu lekova".
To što ova sredstva - praktično: lekove- preporučuju farmaceuti i osobe koje po
kućama prodaju ove lekoveznači i da postoji krivično delo nadrilekarstva. Naime,
lek može da propisuje samo doktor medicine ili doktor stomatologije.
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
31/155
Ako i mogu da se ostave po strani sve ove okoinosti o vitaminima i dodacima
ishrani koji se prodaju preko MLM i nepostojanje svih potrebnih ispitivanja i do-
zvola, može se postaviti pitanje oko načina unošenja tih preparata u zemiju. Oni
obično ulaze u privatnim automobilima, jer ih izzemalaa u našem okruženju unose
prodavci članovi mreže.Tu se izbegava obavezna sanitarna kontrola lograničnih
vlasti i plaćanjecarine, što je direktno ugrožavanjezdravstvene bezbednosti zemlje
i finansijskog sistema.
Uravnoteženaishrana
Pogrešna ishrana pridonosi mnogo nastanku bolesti metabolizma i krvotoka. Ako
nesaglasnost metabolizma ostane da lostoji, nastaju hronične bolesti. Metaboli-
zam određuje i telesnu odbranu. Pre nego što se promene u telu mogu izmeriti,
osetiti iii uočiti, imunski sistem je već odgovorio na hranu koja na neki način nije
bila odgovarajuća. Koliki je značaj ishrane za nastanak svih bolesti jasno je kada se
vidi da neke bolesti mogu da se razvijaju tek pošto je savladana telesna odbrana.
Praviia ishrana održava i sređuje osnovne funkcije tela: metabolizam, krvotok i od-
brambeni sistem. Nekada se desi da hrana mora da ponovo pokrene te funkcije.
Prirodne hranljive namirnice jesu nešto celovito, sređeno, stvoreno. One na
telo deluju drugačije nego veštački stvorene materije. Prirodne namirnice imaju
sastojke čije osobine još nisu poznate. Povoijno dejstvo takozvanih sekundarnih
biljnih materija otkriveno je tek poslednjih godina. Reč je o sastojcima hranljivih
namirnica koje se javljaju samo u veoma malim količinama, ali čine znatan deo
zdravstvenog delovanja biljne hrane.Tako, na primer, alicin iz belog luka i izotio-
cijanat iz krstašica deluju protivbakterijski. Flavonoidi, koji postoje u svim vrstama
povrća, a ima ih naročito u brokoliju, mogu da ponište delovanje materija koje
izazivaju rak. Izgleda da mnogi sastojci koji postoje u jednoj hranljivoj namirnici
deiuju sjedinjeni sasvim drugačije nego svaki sastojak posebno.Uravnotežena ishrana obezbeđuje svakoj osobi onu količinu hranljvih materija,
vitamina i elemenata u tragovima koja mu je potrebna da bi bio zdrav i sposoban
za rad, ne ugrožavajući pri tome svoje zdravlje bilo kakvim viškom. Istovremeno,
uravnotežena ishrana znači i pravilnu količinu hrane, koja se razlikuje od čoveka do
čoveka i zavisi od opterećenja kojima se izlaže, godina i zdravstvenog stanja.
Ne smemo se hraniti naslepo. Od onoga što jedemo zavisi i naše zdravlje. Me-
sojedac je snažan i pokretljiv, ali ako preteruje tokom godina će mu se u krvi nago-
milati štetni holesterol i urea, patiće od kostobolje... Ko stalno jede hranu bogatu
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
32/155
skrobom i slatkiše ubrzo ćezapaziti kako postaje gojazan, a verovatno će oboleti
od dijabetesa. Skromni vegetarijanac, za koga mnogi misle da je mnogo pametan,
poćeće posle nekog vremena da oseća slabost i istrošenost, jer će mu sve telesne
zalihe biti iscpljene.Uveren sam da je čovek svaštojedac. Do hrane je oduvek dolazio ne samo saku-
pljanjem plodova (korenja, biljaka, voća), nego i lovom i ribolovom. U svim zeml-
zama sveta, među najzaostalijim plemetima, sretamo najraznolikije izvore hrane.
Urođenici, doduše, nastoje da dođu do mesa krupnih životinja i korenja i hranljivog
voća, ali isto tako grickaju i sitne insekte i najmanje bobice koje im pruža priroda. U
zemljama gde je veget.acija oskudna, na primer u Laponiji, Ijudi posežu iza kržlja-
vim biljkama kao što su alge i lišajevi. Slično je u pustinjskim krajevima.
Znači li sve ovo da se namirnice životinjskog porekla isključuju? Naravno da ne
znači! One se moraju unositi, ali umereno i kad im je vreme.Trebalo bi da se poštuje
raspored velikih postova i drugih posnih dana u godini, a da se ostalim danima
unose namirnice polut jaja, mlečnih Iroizvoda, ribe, mesa. To je sve hrana koja je
ovde u skladu sa narodnim predanjem, navikama i potrebama. Zamislite samo sliku
da Indus na tamošnjoj vrućini i vlažnosti vazduha zaklapusa slaninu sapunjaru, sve
sa belim lukom i uz čokanjče. Pao bi iz mesta! Zamislite, opet, kosača na Rajcu koji
pre kosidbe pojede dve šake bambusovih klica. Pao bi i on, i to kao letva!
Meso treba da sejede, ali samo provereno, od životinja koje su se hranile prirod-
no. Goveče i ovca pasu travu na livadi, a ta njihova glavna hrana nije obrađivana
veštačkim dodacima kakvi se daju teladi i svinjama.Teladi se sve češće daju braš-
nene kaše kojima dodaju antibiotike, ne bi li ih zaštitili od zaraze. Meso njihovo
jeste belo, ali je bljutavo i nedovoljno hranljivo, nekada čak i opasno.Tim mesom
unosi se u telo određena količina antibiotika, organizam se na njih navikne, pa više
uopšte ne deluju kada u bolesti moramo da ih primamo.
Da ne bude na kraju ovog razmatranja o hrani da nisu date nikakve jasne pre-
poruke, evo predloga koje bi namirnice valjalo upotrebljavati svakoga dana, koje
ne baš svaki dan i kojih se valja kloniti.
Svakog dana:
integralna zrna žitarica i pahuljice, sveže, bareno i pirjanjeno povrće, očišćene
mahunarke, orasi, bademi, lešnici, razno semenje, nerafinisana ulja, kiselomlečni
proizvodi, negazirane i mineralne vode, sveži biljni čajevi, (blago jodirana) morska
so, sveže i natopljeno sušeno voče, hleb i peciva od integralnog brašna, sokovi od
povrća i gusti sokovi od voća, voćni čaJevi, med, žuti šećer, prirodni začini, negla-
zirani pirinač.
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
33/155
Ne baš svakog dana:riba, jaja, meso, domaća slanina i šunka, domaća svinjska mast, soja, skuvani
nezaslađeni kakao, kvas, kafa, pivo, vino, malteks, zeleni ćaj, domaći slatkiši.
KSoniti se:
hleb i peciva od belog brašna, beli šećer, rafinisana ulja i rafinisane masnoće,
glazirani pirinač, kuhinjska so, voće i povrće u konzervama, proizvodi od krompira,
mleko u prahu i kondenzovano mleko, meso u konzervama i suvomesnati proizvo-
di, veštački začini, veštački zaslađivači, iznutrice (u njima se nakupljaju kadmijum i
olovo), veštački slatkiši, veštački vitamini, sredstva za mršavljenje, veštački sokovi
od voća i povrća, gazirani napici, sokovi u prahu, veštačke arome.
Prijatno!
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
34/155
TODoKiN 9
U zdrav način ishrane spađa i uzimanje preparata„TODoXIN®" Preparat se uzima
najmanje42 dana, uz hranu koja je prema pravilima posta i receptima koji su dati u
ovoj knjizi ili drugim receptima koji odgovaraju posnoj hrani prema pravoslavnim
pravilima, što znači da su isključene namirnice životinjskog porekla. Posle prva 42
dana uzimanja može se napraviti pauza, završava se post, hrani se mogu dodati
namirnice životinjskog porekla ili se može nastaviti sa posnom hranom - sve u
zavisnosti od toga kako kome odgovara, Najvažnije je da se čovek ne opterećuje i
da sve ide lagano, opušteno i bez stresa.
TODoXIN®'je dijetetski proizvod na bazi meda i bilja. Primenjuje se kao doda-
tak ishrani svih osoba, bez obzira na uzrast. Proizvod ne sadrži nikakve veštačke
sastojke ili konzervanse.
Dugoročna delotvornost uzimanja/JODoXiN®"-a proizilazi iz sinergizma farma-
koloških dejstava meda i bilja. Izuzetno visoka podnošljivost proizvoda omogućava
da se koristi duže vreme, bez ikakvih štetnih posledica. Bolesne osobe mogu da
uzimaju preparat bezobzira na medikamentoznu terapiju koju primaju, budući
da do sada nijezabeležen nijedan slučaj interakcije;/TODoXIN®'-a i bilo kojeg me-
dikamenta.
U predkliničkim i kliničkim studijamaJODoXIN®"je davan pod kontrolom leka-
ra. Zapaženi su sledeći efekti:
• mogućnost oralnog uzimanja preparata i laka resorpcija
• dobra biološka iskoristivost i prolaznost kroz barijeru krv- mozak
• vrlo dobra podnošljivost, sa veoma retkim i blagim nuspojavama
• podizanje i rekonstrukcija prirodnog imuniteta
• smanjivanje sadržaja potencijalno onkogenih virusa u serumu do ispod gra-
nice detekcije
• smanjivanje tumora, metatumora i migrirajućih malignih ćelija do ispod gra-
nice detekcije
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
35/155
'TODoKIN®'je potpuno prirodan preparat, koji nema nikakvih kontraindikacija
niti bilo kakvih interakcija ni sa jednim obiikom medikamentozne ili nemedika-
mentozne terapije. Preparatje prošao i sve tri faze ispitivanja koje se zahtevaju za
lekove i/ili pomoćna lekovita sredstva - higijensko, toksikoioško i kliničko ispitiva-
n je- i dobio je isključivo pozitivna mišfjenja. Ispitivanja su izvršena na sledećim
ustanovama:
• Nacionalni institut za rak (National Cancer Institute), Betezda - Vašington,
SAD
• Karolinški institut-Odsekza imunologiju (Karolinska Institutet- Department
of /mmunology), Stokholm - prof. Sven Briton i prof. Mikael Jondal
• Technical Service /aboralories, Misasaga - Ontario, Kanada
• Savezni institutza ispitivanježivotnih namirnica (Bundesanstalt fur/ebensmi-
tteluntersuchung in Graz), Grac, Austrija
• Medicinski fakultet Univerziteta u Londonu - Odsek za virusologiju (University
College/ondon Medical School -Department ofVirology) - prof. R. S.Tedder
• Kraljevska slobodna bolnica - Odeljenje za retroviruse (The Royal Free Mospi-
tai - Department of Retrovirology), London -prof. C. /oveday
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
36/155
,/ ТО О оШ Њ г . 1"
UZIMANjE PREMA UZRASTU
Decado12meseci:
prvi dan: pre doručka i večere po 1/2 kašičice
drugi dan: pre doručka, ručka i večere po 1/2 kašičice
od trećeg do 42. dana: 4 puta po 1/2 kašičice
Decaod 12mesecido2godine:
prvi dan: pre doručka i večere po 1 kašičicu
drugi dan: pre doručka, ručka i večere po 1 kašičicu
od trećeg do 42. dana: 4 puta dnevno po 1 kašičicu
Deca od2-3 godine:prvi dan: pre doručka i večere po 2 kašičice
drugi dan: pre doručka, ručka i večere no 2 kašičice
od trećeg do42. dana: 4 puta dnevno po 2 kašičice
Deca od 3-6 godina:
prvidan: pre doručka i večere po 1 manju kašiku
drugidan: pre doručka, ručka i večere po 1 manju kašiku
od trećeg do 42. dana: 4 puta po 1 manju kašiku
Deca od 6-9 godina:
prvidan: pre doručka i večere po 1veću kašiku
drugidan: pre doručka, ručka i večere po 1veću kašiku
od trećeg do 42. dana: 4 puta dnevno po 1veću kašiku
Deca starija od 9 godina iodrasli:
prvidampre doručka i večere po 1 veću kašiku
drugi dan: pre doručka, ručka i večere po 1veću kašiku od trećeg do 42. dana: 4-6 puta po 1 veću kašiku
-
8/19/2019 Todor Jovanović - Posni Kuvar.pdf
37/155
Preparat se može davati ili integralno (kao kaša) ili isceđen u sok, ako dete ili
odrasla osoba ne podnosi celulozni deo sastojaka. Sok se dobija tako što se kaša
cedi kroz dvostruku sterilnu gazu kao kada se, na primer, pravi sok od višanja: gaza
se skiopi oko mase, pa se onda uvrće sve dok se ne iscedi sav sok. Suvi deo se baci,
pa se sipa nova koiičina mase, sve dok se ne iscedi sva sadržina teglice. Isceđeni sok
čuva se u dobro zatvorenoj staklenoj posudi, n
top related