u okviru programa “jednakost za sve: koalicija ... 2018 usaid.pdf · da žene budu izostavljene...
Post on 21-Jan-2020
1 Views
Preview:
TRANSCRIPT
0
IDEA WSDC WIFIUNIVERSITY
BURCHMREŽA
PRAVDEGRAD
SARAJEVO
VLADA KANTONA
SARAJEVO
Ove Debatne novosti objavljene su u okviru programa “Jednakost za sve: Koalicija organizacija civilnog
društva u borbi protiv diskriminacije” kroz Program grantova u okviru kojeg Centar za kulturu dijaloga provodi
projekat Jednaki u različitosti. Projekat finansiraju USAID i Fond otvoreno društvo BiH.
Disclaimer: Ove Debatne novosti objavljene su uz podršku američkog naroda preko Američke agencije za
međunarodni razvoj (USAID). Autori ove publikacije su odgovorni za njen sadržaj i stavovi koji su u njoj
izneseni ne odražavaju stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
1
GENERALNI CILJ:
Osigurati otvoren dijalog i argumentiranu
javnu raspravu srednjoškolaca o
specifičnim oblicima diskriminacije i
mehanizmima koji su na raspolaganju
građanima BiH kako bi se zaštitili od bilo
kojeg oblika diskriminatorskih politika
SPECIFIČNI CILJEVI:
Informisati i uključiti mlade u dijalog o
pojavnim oblicima diskriminacije u
lokalnoj zajednici
PROJEKT:
“JEDNAKI U RAZLIČITOSTI”
SADRŽAJ
O projektu 1
Uvod 2
Diskriminacije ima ili nema 3
Radionice za djecu 4
MOTIVACIJSKA PRIČA – Kako je učiteljica pokazala djeci težinunepraštanja
5
Argumentirajmo protiv predrasuda 6
Pjesmom da ti kažem 7
Religija i diskriminacija 8
Je li diskriminacija ok? 9
Pitanjima protiv diskriminacije 10
Uloga škole u borbi protiv diskriminacije 11
Debatni klubovi protiv diskriminacije 12
Suočimo se sa diskriminacijom 13
Razgovor i susosjećanje kao oružjeprotiv diskriminacije
14
Diskriminacija jer… 15
Diskriminacija i segregacija 16
Obrazovanje i diskriminacija 17
Segregacija ne smije biti model za život 18
Segregacija i diskriminacija kao paraziti sadašnjice
19
Ne trebaš se boriti u ratu da bi znaovoljeti mir
20
Diskriminacija kao ključni problem 21
Uloga mladih u borbi protiv diskriminacije
22
Iste privilegije za sve 23
A novac za zaštitu ljudskih prava? 24
Škole su krive za nepoštivanje ljudskihprava
25
Pređimo sa riječi na djela 26
Mladi su za ljudska prava 27
Državno debatno natjecanje / Debatna smotra
28
Primjeri diskriminacije kroz slike 52
Debatologija 53
Umjesto kraja 54
2
Dragi naši čitatelji,
Kada smo prije 11 mjeseci započeli stvaranje prvih
Debatnih novosti koje su bile posvećene isključivo
problemu diskriminacije, ni sanjati nismo mogli da ćemo
imati ovoliko materijala za pisanje o diskriminaciji. Znali
smo da je ovo ozbiljan problem i da je prisutan u društvu,
ali da gotovo ne postoji segment života u koji se uvukla
diskriminacija, to nismo znali.
Kroz ovih 11 mjeseci smo istraživali brojne teme koje su u
vezi sa diskriminacijom, nalazili različite potkrepe kako
bismo se što bolje borili protiv diskriminacije i konačno
jedni od drugih učili o različitim slučajevima
diskriminacije.
Da li ovo posljednje izdanje Debatnih koje je specifično
posvećeno problemu diskriminacije, znači da smo završili
naš rad, istraživanje i borbu protiv ove negativne
društvene pojave? Ne! Daleko od toga. CKD kroz svoj
rad, kontinuirano nastoji svima pružiti jednake šanse i
onima manje sretnim omogućiti ravnopravnu
participaciju u društvenim dešavanjima, u aktivnostima i
nastojanjima da se svačiji glas čuje.
Naša borba nije jednostavna. Naša borba nema kraj.
Naša borba je borba od koje nikada nećemo odustati.
Nikada nećemo odustati od naših pokušaja da svi imaju
iste šanse, da se ljudska prava svih građana jednako
poštuju i da postoje samo jednaki, a nikako jednakiji.
Mi nastavljamo sa borbom i nakon zaključenja ovog
izdanja magazina, a nadamo se da ćete nam se, kao i
do sada, pridružiti u našoj borbi.
UVOD Riječi poznatih
Charles
Baudelaire
"Teško mogu da
zamislim ljepotu u
kojoj nema ni malo
melanholije.”
"Ništa se ne može
učiniti osim malo po
malo.”
„Ako svijet i ne postoji,
izmisli ga. Ali se
prethodno uvjeri da
ne postoji!”
"Volim te jer si mi dala
ljubav. Volim ljubav jer
si mi je ti dala.”
"Zdrav čovjek može
da preživi bez hrane
dva dana. Ali ne i bez
poezije.”
3
Kada razgovaramo o diskriminaciji, ako je nismo osjetili
na svojoj koži, ili koži osobe koja nam je bliska, možemo
požuriti pa reći da diskriminacija ne postoji. Ili da je rijetka
pojava. I pogriješit ćemo.
S pravom možemo reći da je diskriminacija sveprisutna i
da ne postoji segment društva u kojem ne postoji. Niti
jedna etnička skupina nije pošteđena. U BIH su
diskriminirani i konstitutivni narodi i manjine. Možda po
različitim osnovima ali je diskriminacija itekako prisutna!
Jedni ne mogu dobiti obrazovanje na jeziku koji smatraju
svojim jezikom. Drugi se žale na nedostatak kulturnih
sadržaja namijenjenih baš njihovoj skupini. Treći opet
kažu da se njihova prava uopće ne poštuju. A četvrti?
Četvrti kažu da se o njima i ne čuje jer ne mogu doći na
red…
I ko je u pravu? Je li moguće da su svi diskriminirani?
Nažalost, moguće je. Itekako je moguće. Ali od
diskriminacije postoji još jedan veći problem. Veći
problem je negiranje diskriminacije i kršenja ljudskih
prava… Da, skloni smo negirati kršenja tuđih ljudskih
prava i zdušno se boriti za svoja. Nalazimo opravdanja
kada neko krši tuđa ljudska prava, ali kada neko krši naša
prava onda govorimo da je to nepravda, ljutimo se i
prijetimo žalbama i tužbama.
I imamo pravo da se ljutimo. Naravno da trebamo
zahtijevati da živimo život oslobođen diskriminacije. Ali,
isto tako moramo i za druge zahtijevati ista prava koja
zahtijevamo za sebe. Jer nismo mi manje ili više ljudi u
odnosu na druge, zar ne?
DISKRIMINACIJE IMA, ILI NEMA?
Slikom da ti
kažem
Međusobne razlike
poštujmo i bolji ljudi
budimo!
Za dugu su potrebne
boje. Da nije više
različitih boja ne bismo
mogli uživati u ljepoti
duge. Život je kao
duga. Razlike ga čine
lijepim.
4
☼ Trajanje: 60 minuta
☼ Potreban materijal: tabela za popunjavanje, olovke, flipčart
☼ Cilj: Razumijevanje razlika
Svaki učesnik radionice dobiva po jedan primjerak tabele u nastavku koju treba
popuniti:
Nakon što svi učesnici popune tabele,
sa voditeljem grupiraju navedene
kategorije na 4 odvojena flipčarta.
Nakon grupiranja voditelj postavlja
sljedeća pitanja:
Koliko vam je teško doći do ovih
asocijacija?
Je li neke lakše generirati od drugih?
Koja vjerovanja imaju veću
vjerojatnost da će biti prihvaćena od
drugih?
Koja ste podržali?
Jesu li neke skupine imale više
pozitivnih opisa?
Jesu li neki imali više negativnih opisa?
Šta mislite o ovome?
RADIONICE ZA DJECU „ODUSTANIMO OD PREDRASUDA“
Osobine
(pozitivne i
negativne)
Zanimanja i
sposobnosti
Fizičke
karakteristike
Očekivana
uloga u
društvu
Rom
Dječak
nasilnik
Djevojčica
nasilnica
Samohrana
majka
Samohrani
otac
5
Čekajući vlak skupilo se preko 10 ljudi u čekaonici.
Jedan od tih ljudi je
počeo glasno pričati
zgodu iz svog života
tako da je svi jasno čuju.
Kada je ispričao
doživljaj, svi okupljeni su
se počeli glasno smijati
jer je doživljaj bio jako
smiješan, a nekima su
čak i suze potekle.
Nakon toga, taj je isti čovjek ponovno započeo
prepričavati isti doživljaj. Tada se nasmijalo samo
nekoliko ljudi.
Ne obazirući se na ostale, opet je počeo prepričavati isti
događaj, a nakon trećeg puta skoro se nitko nije smijao.
Bez obzira na to on je nastavio i dalje ponavljati istu
priču, sve dok se neki ljudi nisu počeli odmicati od njega
jer im više nije bio zanimljiv, štoviše, bio im je naporan.
Kada su se svi prestali smijati i odlaziti u krajnje dijelove
čekaonice, čovjek stade i reče im:
– Evo, vidjeli ste sada da i smiješni događaji nisu više
smiješni kada ih čujete mnogo puta uzastopno, zar ne?
Pa vas sada želim pitati, kako možete biti stalno zabrinuti
zbog istih problema?
Preuzeto sa:
http://mudremisli.net/ne-mozemo-se-stalno-smijati-istom-
vicu-mudre-price/
MOTIVACIJSKA PRIČA – Kako je učiteljica pokazala
djeci težinu nepraštanja
Poznati su rekli
– John Locke
„Prirodna sloboda
čovjeka znači da je
slobodan od ma koje
više vlasti i da nije pod
vlašću i voljom nekog
čovjeka nego samo
priznaje pravilo
prirodnog zakona.”
„Iskustvo: u tome je
utemeljeno sve naše
znanje i iz toga
konačno potječe.”
„Ukoliko bilo ko
dopušta sebi slobodu
da krši zakone opće
pravde koji su
uspostavljeni zbog
očuvanja ovih stvari,
njegovu drskost treba
zaustaviti strahom od
kazne, a ona se sastoji
u oduzimanju ili
smanjenju
građanskog interesa
ili dobara koja bi on
inače mogao i trebao
da uživa.”
"Zdrav duh u zdravu
tijelu je najkraći opis
sreće."
6
Školjka na
pješčanoj obali
poče
u suncu da se sjaji
Zbunom lovorike i
bajama javi se
sjeverni vjetar
Na limunovu stablu
zamirisa jače
bijeli cvijet
Sve prisutnije se
tada čuše glasi
drevnog vremena
Galebovi evo već
dugo kruže okolo
budućeg kretanja
U srebrnoj pjeni
probuđenog mora
izda se boginja
Krajnji je čas zbiljski
shvatiti
vlastitu odsutnost
I zakoračiti u one
neizvjesnosti
provalije
U samom
sebi
Mak Dizdar
Ukoliko pogledate jednu debatu, ili samo čujete za debatu,
možete pomisliti da u debati jednostavno imate samo dvije
strane i da možete biti za ili protiv neke teze. Pa tako ako
debatirate o diskriminaciji možete biti za ili protiv
diskriminacije. Tačno? Ne, nije tačno. Debata nije alatka
kojom se promovira bilo koji oblik diskriminacije ili kršenja
ljudskih prava. Debata nas uči da promišljamo, da vidimo i
drugu stranu i da otvoreno saslušamo oponente koji se
zalažu za sasvim drugačiju argumentacijsku liniju od naše. A
u debati su najvažniji argumenti. Bez dobrih argumenata ne
može biti ni dobre debate…
TEZA: Kvote za zapošljavanje žena u velikim kompanijama su
neophodne
NASTAVITE I SRETNO!
ARGUMENTIRAJMO PROTIV PREDRASUDA Buđenje
ZA PROTIV
Vrlo se često dešava
da žene budu
izostavljene sa vodećih
pozicija jer prema
njima vladaju
predrasude da su
nesposobne i da nisu
dobre kao menadžeri.
Ukoliko su žene
izostavljene sa
određenih pozicija to je
zato jer postoji
sposobnija osoba, u
ovo slučaju muškarac.
Vodeća pozicija nema
veze sa spolom nego
sa sposobnošću!
7
Nikada te voljeti neću
Eho tvog glasa odzvanja bolno
Dadoh ti srce
I svu svoju dušu
Skrivećki poželjeh život sa
tobom
Kraj mene si prošao, a da me ni
pogledao nisi
Ruke su tvoje drugu čuvale
Imao si osmijeh koji sam ti dala i
Misli moje koje su te voljele
Istjerao si me iz srca svoga jer
Nacije tvoje nisam bila
Ahtjela sam te voljeti jače od
ikoga
Cijelim svojim bićem
Imaj svoju sreću ali
Jedno znaj da
Imati otvoreno srce i ljubavi za
svaku boju kože jedini je put u
životni raj.
PJESMOM DA TI KAŽEM
8
Riječi segregacija i diskriminacija nisu riječi koje potiču iz
rječnika jezika u Bosni i Hercegovini. Društvo, kao cjelokupnost
odnosa ljudi jednih prema drugima je sramotno ukoliko u
svojoj bazi podataka posjeduje ova dva pojma. Društvo
postoji da bi takve pojave spriječavalo i rješavalo. Borba protiv
ova dva gorostasa je najžustrija među mladima, pa samim tim
i u školama. Srednjoškolci su još uvijek mlade osobe koje uče
kako misliti, razvijati svoje mišljenje i oblikovati svoju ličnost.
Ova borba je teška i dugotrajna. Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, ova je
borba neizvjesna, ne znamo kad i kako će završiti. Ne nazire joj se kraj. Živimo u
posebnoj, kulturološki šarolikoj, dejtonskoj tvorevini u kojoj dan bez prisustva
segregacije i diskriminacije nezamisliv. Diskriminacija, sama po sebi znači
odvajanje, bilo po rasnoj, moralnoj, socijalnoj ili drugim razlikama. Rezultira
nemogućnošću ostvarenja ljudskih prava. Ako za primjer uzmemo grad Mostar,
nezaobilazno je spomenuti barem jedan segment javljanja diskriminacije.
Najjednostavniji su primjeri škole. Medijima se munjevitom brzinom šire vijesti o
dvjema školama pod jednim krovom. Ne govorim o svojoj školi, ali grad obiluje
ovakvim primjerima, a kako i ne bi kada je podijeljen na dvije strane: zapadnu i
istočnu. Kada govorimo o nacionalnoj i religijskoj podjeli, nisu vjeroučitelji ti koji šire
predrasude. Vjera nije, niti će ikad biti predrasuda. Koja to vjera zagovara nasilje,
nemoralno ponašanje, pravljenje razlika među ljudima? Koji to ajeti iz Kur'ana
govore o diskriminiranju i vršenju podjele? Jesu li zabluda ajeti: „U vjeri nema
prisile.“ i „Ako oni budu skloni miru, budi i ti.“... Da li jedna od 10 Božijih zapovijedi u
kršćanstvu kazuje da činimo nešto loše? Otkud onda tih predrasuda u mom gradu?
Ko su ti samoprozvani proroci i glavešine? Na neki način, svi članovi debatnih
klubova trebaju biti polaskani što kroz razgovor i rad uče šta je krivo, a šta dobro.
Kao član debate, vidim kolika je snaga žive riječi. Razvijanje debatnih klubova svih
škola bi trebalo biti sve masovnije, te kao članice Centra za kulturu dijaloga, bi bili u
toku dešavanja. Škole bi bez obzira na opredijeljenost trebale imati predmet etiku,
koja će učenike učiti o svima. Etika kao nauka o moralu bi podučavala šta je
moralno, te kako pospješiti ponašanje. Debatanti, kao sposobni i učenici zrelog
razmišljanja bi sa drugovima iz klupa mogli dijeliti svoje mišljenje te samim tim i
svijest o društvu u kojem živimo. Debatni klubovi svih škola na području Bosne i
Hercegovine bi putem zajedničkih konsultacija i razmjena iskustava bila u
mogućnosti uvelike promijeniti, zasad nam ne tako jasnu budućnost življenja.
Senad Bajat, Mostar
RELIGIJA I DISKRIMINACIJA
9
Diskriminacija je nažalost česta pojava čak i danas u 21. vijeku. Onapredstavlja izdvajanje ljudi na osnovu njihovog spola, rase, etničkih,vjerskih, individualnih osobina, seksualnog opredjeljenja, starosne dobiili na osnovu socijalnog statusa. Diskriminacija oduzima ljudima njihovatemeljna ljudska prava. Mi kao društvo se moramo suočiti sadiskriminacijom, njenim posljedicama, ali i pokretačima.Jedno razvijeno društvo ne bi trebalo imati primjere izdvajanja iizoliranja pojedinaca zbog njihove različitosti. Svi mi trebamo zauzetijak stav protiv diskriminacije i segregacije, protiv bilo kakvih kriterija koji
se ne poklapaju sa načelima ljudskih prava i sloboda. U prevodu, trebamo zauzeti jak stvarprema svemu što nazaduje naše društvo i vraća ga u neka manje razvijena vremena. Zasprječavanje ovakvih problema je nužno da im javnost posveti dovoljno pažnje. Ovakviproblem se najučinkovitije rješavaju kolektivno.Trebamo shvatiti da žrtva diskriminacije i segregacije može biti bilo ko i bilo gdje.Diskriminacija je bila dosta zastupljena kroz prošlost, te mi ne smijemo dopustiti da nas prati iu budućnosti. Čest primjer diskriminacije je diskriminacija na poslu. Može se javiti u raznimoblicima, zbog spola, starosne dobi, invaliditeta ili vjerskog opredjeljenja. Ponekad je razlog
za diskriminaciju samo često pogrešna pretpostavka pojedinca izazvana raznimstereotipovima. Često je vrlo očigledna. Možemo i uzeti nama blizak primjer, diskriminacija uškoli. Da li vam se ikada desilo da ste nazvani nekim pogrdnim imenom, da li ste bili izoliraniod vršnjaka zbog svog izgleda, ili ste dobili lošu ocjenu iako ste bili uvjereni ste pokazali i višenego dovoljno znanja za veću ocjenu? Bili ste žrtva diskriminacije. Debata je tu da ukaže naovakve probleme u društvu, te da radi na njihovom iskorjenjivanju. Trebamo se boriti protiv
raznih predrasuda i stereotipova koji se nerijetko pokažu pogrešnim. Odbijam biti dio društvakoji za primjer uzima diskriminaciju i segregaciju, te je prenosi na naredne naraštaje.Općepoznato je da djeca uče na primjeru starijih. Jedna diskriminacija za sobom povlači nizdrugih. Djeca dobiju dojam da je sasvim uredu izolirati nekog iz svog kruga društva jer jerazličit od drugih u nekom pogledu. Trebamo otvoreno razgovarati o tom problem i koliko jeon zastupljen u našem društvu. Kroz debate trebamo iznijeti jasnu sliku naše stvarnosti.Razgovor o tome je prvi korak za rješavanje tog problema. Debatom možemo sagledati tajproblem u društvu, te pronaći načine koji otvaraju puteve međusobnog poštovanja itolerancije. Svi imamo jednaka prava. Imamo i pravo na neometan život u kojem senećemo osjećati manje vrijednim. Također, kroz debate možemo pokazati da različitostimeđu ljudima nisu nužno zlo i da je neophodno prihvatati ljude kao posebne indivudue kojese razlikuju po spolu, godinama, vjerskoj i političkoj pripadnosti ili prema seksualnomopredjeljenju. Bez obzira na te razlike oni su sasvim sposobni i imaju pravo da učestvuju uorganizaciji i izgradnji našeg društva. Društvo upravo i čine pojedinci i njihove različitosti.Samo trebamo naći načina da ljude oko nas prihvatimo onakvim kakvi jesu, a to ne bitrebalo biti tako teško. Koliko smo različiti toliko smo i posebni. Pokažimo debatom da jepoštovanje put prema boljem društvu, ali i prema nama kao boljim osobama.Ajla Alić, Gradačac
JE LI DISKRIMINACIJA OK?
10
1948, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Harry Truman
naredio je desegregaciju vojske Sjedinjenih američkih država.
Historijski primjer segregacije, tj moćnik Truman je slabijima od sebe
naredio. Isto tako se sada dešava u školama, tj stariji učenici
naređuju mlađim, naravno ako ih prije toga ne odbace na osnovu ti
si žena, crnac ili vrše jedan od najgorih vidova diskriminacije, ti si
musliman, ti si terorista.
Segregacija i diskriminacija su usko povezani jer i u jednom i u
drugom odbacujemo ljude radi različitih faktora. Segregacija se
najviše ispoljava kada imamo dvije grupe učenika, jedna ima
seniorstvo, a druga, mlađa, je više upoznata sa problemom. Dešava se sljedeće,
starija grupa odbacuje mlađu i indirektno joj naredi da se povuče, naravno ako
uopće dobije priliku da kao žena, musliman, homoseksualac, crnac, ateista itd
učestvuje u nekoj grupi. Pa zar je važno što nismo svi istog opredjeljenja, boje i vjere,
a tek pola? Zašto pravoslavac i ateista ne bi mogli surađivati, zašto se konstantno
neke skupine ljudi izdižu iznad drugih? Ovaj problem bi se mogao riješiti na sljedeći
način. Stavite 4 osobe u 4 prostorije. Neka svi budu potpuno različiti, a svima
postavite identično pitanje. Pustite neka svako čuje odgovore od svakog. Kasnije
povežite te osobe. Kada oni vide da su se složili sa ljudima koje najviše osuđujete
vjerovatno će promijeniti svoje mišljenje.
Knjiga se ne sudi po koricama, tako ni vi nemojte suditi ljude dok ih ne upoznate jer
ipak nepoštivanje jednog jedinog ljudskog bića znači nepoštivanje Božije snage, a
diskriminacijom i segregacijom indirektno činimo baš to. Nikada ne znate da li se vi
slažete sa nekom osobom dok je ne upoznate, a prije nego počnete osuđivati
stavite se u tuđi položaj i pomislite „Kako bih se ja osjećala da se meni to dešava?“
Inela Subašić, Sarajevo
PITANJIMA PROTIV DISKRIMINACIJE
11
Definicije pojmova:Segregacija (lat. segregare - razlučiti, rastaviti) je razdvajanje ljudina osnovi različitih kriterija koji se u pravilu kose sa načelima ljudskihprava i sloboda. Segregacija se najčešće događa kada višepozicionirana grupacija nameće svoja pravila manjepozicioniranoj grupaciji ili pojedincu prema vlastitoj procjeni (kojaobično nije moralna).Diskriminacija (lat. discriminare) znači odvajati, praviti razliku posocijalnim, rasnim, etničnim, vjerskim, individualnim, spolnim,jezičnim, starosnim ili drugima osobinama.Iz definicija ovih pojmova možemo zaključiti šta to oni predstavljajuu našim životima. Nijedan primjer ovih definicija ne može dobro
utjecati na bilo kojeg pojedinca.Osobe koje su diskriminirane imaju vidljive posljedice, najčešće su povučene, zatvorene usebe, te ne ispoljavaju želju za druženjem. Ona se može ispoljiti u različitim segmentimaživota.Segregaciju susrećemo svakodnevno u našim životima, ona predstavlja izraz nesnošljivostiizmeđu ljudi, a koji se najčešće temelji na predrasudama.Ali kako škola može da utječe na to?Škola može da učini ono što je u njenoj moći raspoloživim sredstvima. Naprimjer,organizovati ekipna takmičenja, miješanih ekipa, nasumično odabranih. Organizovanjedruženja, sportskih aktivnosti i slično.
Ukoliko se ta djeca druže jedni s drugima,te ne vid društvene barijere između sebekoje im nameće to isto društvo u kojem seoni odgajaju, ta djeca neće imati problemsa segregacijom i diskriminacijom jer će svijedni druge smatrati prijateljima i sebijednakim. S problemima sa segregacijom idiskriminacijom se suočavamo upravozbog toga što mislimo da smo bolji odnekoga drugog, ali ako našu djecu učimoda bježe od toga, a ne od druženja ilijepih riječi, možemo mnogo postići. Onošto mi trenutno u školi možemo uraditi jesteovo. Trebamo poslati poruku svima kako
zajedno možemo postići mnogo jer je u zajedništvu snaga. Sam pojedinac ne može sam
učiniti mnogo, ali mi nećemo dopustiti da samo na tome ostane. Vjerujem u nas, vjerujemda nam je svima mnogo stalo i to je ujedno jedini način do uspjeha, samo nas trebapreusmjeriti. Mi to možemo.
Anisa Mehremić, Mostar
ULOGA ŠKOLE U BORBI PROTIV DISKRIMINACIJE
12
Danas smo svjedoci segregacije i diskriminacije u društvu na
koji nisu imuni ni vršnjaci. Kada spomenemo razdvajanje ljudi
ono može biti zasnovano na polu, rodu, nacionalnosti,
vjerskom identitetu, polnoj orijentaciji, fizičkim
karakteristikama i mnogim drugim stvarima. Od 2009 god. U
BiH je na snazi „Zakon o zabrani diskriminacije u BiH“,
međutim on se svakodnevno krši i sa time se narušavaju
ljudska prava svakog živog bića.
Ja kao član debatnog kluba se zalažem da ne treba praviti
bilo kakvu razliku između učenika jer svi smo mi ljudi. Svako
od nas se razlikuje na neki način i taj način bi trebao biti prihvaćen jer je dio nas,
našeg karaktera i načina življenja. Ima mnogo primjera segregacije i diskriminacije
učenika u mom gradu, krenućemo od djece koja se fizički razlikuju od drugih, djece
sa posebnim potrebama ili onih koji boluju od različith bolesti. Npr.ako jedan od
članova debtanog kluba ima dijabetes ili nekakvu govornu manu, a trener zbog
predrasuda neće da ga povede na debatni kamp tu se odmah stvara taj veliki
problem, ta razlika od drugih. Svakako, tom djetetu ne bi trebalo zabraniti odlazak
već bi ga trebalo podstaknuti da se suoči sa tim strahom, problemom jer zajedno
smo jači.
Debatni klub po tom pitanju da se smanji
segregacija i diskriminacija učenika u mom
gradu, može učiniti da se organizuju javne
debate u sklopu lokalne zajednice gdje ćemo
raspravljati na temu vezano za razlikovanje i
razdvajanje učenika. Jer ako opština ima bilo
kakav problem treba uključiti sviju, pa tako i
debatni klub. Koji bi ispred stanovnika na javnom
mjestu debatovao na datu temu i gdje bi prisutni
uočili šta je dobro a šta loše a poslije toga lakše i
efikasnije bi se suočili sa problemom.
Darija Cvijić, Novi Grad
DEBATNI KLUBOVI PROTIV DISKRIMINACIJE
13
Svaki dan se susrećem s problemom diskriminacije te raznih vrsta
segregacija učenika u mom gradu. Iako su mnogi upoznati s tim
odlučuju se oglušiti sve dok i sami ne postanu žrtve. Smatram da
je potrebno suočiti se s problemom i ne dopustiti da negativno
ponašanje pojedinaca postane model za život svih nas.
Zapitajmo se kako ukloniti diskriminaciju i segregaciju iz naše
svakodnevnice.
Odbačenost, usamljenost i povučenost, riječi su koje ostavljaju trag. Ponekad je
samo potrebno obratiti pažnju. Prijatelj iz posljednje klupe koji svaki odmor provodi
sam, djevojčica iz susjedstva koja žurnim korakom ide kući i nikada ne ostaje da se
druži s vršnjacima. Potrudimo li se uočit ćemo da oni imaju nešto zajedničko.
Prepoznat ćemo navedene probleme. Možemo li im pomoći ili ćemo kao i svi ostali
ostati nijemi posmatrači? Mnogi naši vršnjaci nikada se nisu ni susreli s ovim
pojmovima i sasvim nesvjesno sudjeluju u širenju istih. Potrebno je upoznati učenike
sa razdvajanjem učenika na osnovu njihovih različitosti. Nažalost, najgori dio
stereotipa i predrasuda predstavljaju njihove posljedice u ponašanju, a to je
diskriminacija. Sama spoznaja da je osoba stigmatizirana u njoj izaziva nelagodu,
odnosno osjećaje poput bijesa, tuge, osamljenosti. Ta negativna osjećanja
rezultiraju izoliranosti mladih u društvu. Ne zaslužujemo li svi oslonac u vidu pravog
prijatelja? Smatram da je potrebno razgovorom doprijeti do učenika koji su žrtve
segregacije i diskriminacije te im obrazložiti da oni nisu krivi i da ne treba da se
osjećaju poraženima. Isto tako, nužno je razgovarati s učenicima koji odvajaju svoje
vršnjake, ističući njihove različitosti. Bilo bi dobro kada bi se u osnovnim i srednjim
školama organizirale radionice i debate kroz koje bi učenici upoznavali problem i
učili da ga prepoznavanju. Nakon što prepoznamo jedan od ovih problema ne
smijemo ostati posmatrač i naša je dužnost da ga riješimo, a ako je to potrebno
obratimo se i profesorima.
Zaključimo da je krajnje vrijeme da problem
pogledamo u oči i da uz malo truda možemo iz
svakodnevnice iskorijeniti isti. Našim negiranjem
dopustit ćemo problemu da raste i postaje sve
češći. Tako će postati model za život svih nas, a to je
nedopustivo.
Stela Zolota, Sarajevo
SUOČIMO SE SA DISKRIMINACIJOM
14
Segregacija je razdvajanje ljudi na osnovi različitih
kriterija koji se u pravilu kose sa načelima ljudskih prava i
sloboda. Postoji više oblika segregacije ali onaj s kojim
se mi svakodnevno susrećemo jeste oblik STVARNE
SEGREGACIJE, a ona predstavlja izraz nesnošljivosti
između ljudi, a koja se najčešće temelji na
predrasudama. Segregacija je jedan od oblika
diskriminacije koji rezultira otežanim ili onemogućenim ostvarenjem određenih
ljudskih prava. Ovaj oblik diskriminacije bio je primijećen prije par godina u školstvu
tj. Općenito u obrazovnom sistemu Zeničko-dobojskog kantona za osnovno školske
uzraste, naime prije više od pet godina u sklopu obrazovnog sistema jedne škole u
Zeničko-dobojskom kantonu nije bilo predmeta iz oblasti etike i kulture i zajednice,
te su učenici koji su pripadali etničkoj manjini morali prisustvovati časovima
vjeronauke iako nisu bili pripadnici te vjere iz razloga tog što raspored časova samih
škola nije usklađen prema tim učenicima. No, kako bi se očit problem diskriminacije
pokušao riješiti predmet etike i kulture i zajednice se uvodi u školama, no ni danas u
mom gradu on nije usklađen sa rasporedom časova/sati u školama. Diskriminaciju i
segregaciju kao jedan od oblika iste nije moguće u potpunosti iskorijeniti, no mladi
bi trebali da uče i međusobno stvaraju osjećaj za različitosti. U mom gradu, kao
relativno maloj sredini to je lako za prepoznati, dok u većim centrima ovaj problem
ne dolazi do izražaja. Upravo će ovaj vid debate u kom učestvuju učenici iz različitih
gradova i sredina jasno pokazati već rečeno. To se vidi iz niza primjera pojedinačnih
ili grupnih, npr. Učenici jednog razreda su počeli da uče znakovni jezik (jezik
gluhonijemih) iz razloga da se njihov vršnjak koji jeste gluhonijem, ne osjeća
drugačije i ne dođe u dodir sa diskriminacijom dok pohađa nastavu.
Posljedično ovom zaključku kao rješenje problema
diskriminacije i segregacije, je da se debata kao osnovno
oružje mojih vršnjaka protiv bilo kakvog vida diskriminacije
koristi u svim školskim ustanovama, da se omasovljavaju
skupovi debate i da se tema, bar osnovne segregacije, ističe i
dolazi u prvi plan jer je nažalost njena prisutnost u posljednje
vrijeme eskalirala, te da se javno predlože i iznesu ideje o
sprečavanju diskriminirajućeg odnosa. Razgovor,
komunikacija, razumijevanje, tolerancija, osjećaj za
drugačijeg, poznavanje drugačijeg, te odbacivanje
predrasuda su osnovni postulati debate kao najjačeg oružja
mladih protiv svih oblika diskriminacije.
Selma Nakić, Tešanj
RAZGOVOR I SUSOSJEĆANJE KAO ORUŽJE PROTIV DISKRIMINACIJE
15
14. децембра 1995. године потписан је Општи оквирниспоразум у Босни и Херцеговини. Његовим потписивањем,за Републику БиХ Алија Изетбеговић, за Републику ХрватскуДр. Фрањо Туђман и за Савезну Републику ЈугославијуСлободан Милошевић, су се обавезали да ће све странкепоштовати прекид непријатељстава започет споразумом од5. октобра 1995., те да ће се и даље суздржавати одмеђусобних офанзивних операција сваке врсте, као и да ћешто брже створити нормалне услове живота.
Босна и Херцеговина је подијељена на три етничке групе, или три конститутивнанарода – Бошњаке, Србе и Хрвате, односно народе који се изјашњавају кроз триглавне вјероисповијести – исламску, православну и католичку. У већ споменутомспоразуму, у анексу 4. – Устав Босне и Херцеговине, одређен је и попис права итемељних слобода међу којима се налазе и право на сигурност личности, те слободувјере. Међутим унаточ овоме, у данашњем друштву је веома честа дискриминација, анајчешће је то облик етничке дискриминације.Дискриминација означава онемогућено уживање права и слобода због кршењаправа једнаког третмана на истом подручју по било којој основи. Овај појам врлочесто људи поистовјећују са појмом сегрегације. Али ова два појма немају истозначење. Заправо, сегрегација представља посебан облик дискриминације.Сегрегација значи да је једна група људи која је повезана одређеном личномкарактеристиком или идентитетом одвојена од доминантне друштвене групе наодређеном подручју друштвеног живота. Она доприноси стварању одвојене срединеза једну групу људи, у којој им је дозвољено да живе само на свој начин, имају правона свој језик, а често могу доћи само до оних добара и услуга које су доступнеискључиво у њиховој заједници. При том, често су ограничени служењем језиком икултуром доминантне друштвене заједнице, као и њиховим начином живота.Посљедице овога су тешке и значе искљученост особе или групе из друштва. Оно штоје потребно учинити је управо супротно, потребно је укључити те људе у друштво, такода су им омогућена иста права, школовање, као и начин живота за који сеопредијелила већина али и истовремено да ти људи имају могућност да очувају својукултуру, језик и начин живота уколико то желе.Најчешћи разлози за дискриминацију су стереотипи и предрасуде,неинформисаност о друштвеним групама изложеним дискриминацији, страх однепознатог, као и потреба да се превлада властити осјећај ниже вриједности. Помоћуових оквира структуришемо сложеност свакодневног живота, али ми као ученици
морамо да помогнемо у разбијању тих оквира, кориштењем разних стратегија попутинформисања путем медија и указивањем на успјешне људе који припадају групикоја подлеже дискриминацији, те упозоравањем на чињеницу да се предрасудаможе вратити и да сам нападач може постати мета стереотипa.Лана Самарџија, Бања Лука
ДИСКРИМИНАЦИЈА ЈЕР...
16
Dopustiti da pravna i stvarna segregaciju među
učenicima postane model, je rušenje prošlosti
onemogućavanje sadašnjosti i destrukcija svake
budućnosti. Dopustiti da ove pojave zažive među
mladim naraštajima koji su nada i budućnost svakog
društva i države je najgora moguća stvar koja se može
dopustiti i uraditi. Prvenstveno treba istaći da su ova
dva pojma prilično nerazdvojna po svojoj osnovi jer je
diskriminacija sama po sebi jedan vid segregacije
tačnije stvarne segregacije, segregacije koju
susrećemo svakodnevno u našim životima, a predstavlja
izraz nesnošljivosti između ljudi, a koja se najčešće temelji na predrasudama. Zaista
su učenici društvena grupa koja nam na neki način predstavlja sliku budućnosti, a
ono što zaista ne smijemo dopustiti jeste to da segregacija i diskriminacija budu
model, budu slika naše budućnosti. Čovjek i društvo se shodno vremenu treba da
razvijjaju i to razvijanje da bude progresivno, napredno.
A segregacija je ono što nas sada vraća u prošlost i primitivizam a istovremeno
itekako osporava da se budućnost uopće zove tako jer ovaj izraz sam po sebi u
jednoj mjeri treba da predstavlja napredak i to u pozitivnom smislu, zato je ova
tema izuzetno povezana i međusobno se nadopunjuje sa prethodnom jer se
borbom za ljudska prava apsolutno borimo i protiv segregacije i diskriminacije kao
unakazitelja i štetočina jednog društva koje da bi bilo „moderno“ , čemu se zaista
teži u današnjici, ne smije biti u svome korijenu, što jesu mladi naraštaji, okupirano i
satkano sa ovako negativnim i štetnim pojavama.
Harun Aldobašić, Sarajevo
SEGREGACIJA I DISKRIMINACIJA
17
Под појмом сегрегација подразумијевамо
раздвајање људи на основу различитих критерија
који се у правилу косе са начелима људских права и
слобода. А под појмом дискриминација свако
неоправдано прављење разлике или неједнако
поступање према неким особама или групама
људи, као и према члановима њихових породица
или њима блиским особама, на отворен или
прикривен начин. Нажалост, у медијима све чешће
чујемо приче о дискриминацији, широм наше
државе. Он је такође веома присутан у средњим
школама, међу вршњацима, гдје све чешће млади
средњошколци врше разне облике
дискриминације. Најчешће жртве су етничке
мањине, дјеца другачије вјероисповјести од оне која
доминира у средини у којој похађају школу, али и дјеца лошијег социјалног и
материјалног статуса.
Проблем „двије школе под једним кровом“ љута је рана образовног система
БиХ. „У Херцеговачко-неретванском кантона, дјеца из Чапљине и Стоца су
раздвојена, односно Бошњаци и Хрвати нису скупа у учионицама и не
образују се по истом образовном систему. Иста ситуација је у
Средњобосанском конатону, односно мјестима Витез, Бугојно, Бусовача,
Горњи Вакуф/Ускопље, Кисељак, Јајце. У Зеничко-добојском кантону било је
осам школа које су функционирале по том принципу. Извршено је
административно-правно уједињење, али дјеца различитих националности још
не иду скупа у разред.“ (Федерално министарство образовања и науке)
(извор бхпортал.ба). Али тај проблем је ријешен 2012 год. када је донесена
пресуда против овога.
Оно што бих ја као дебатант предложила јесте организовање више
међуклупских дружења, јавних дебата, како би се повећала свијест о овој
теми.
Софија Мијовић, Бања Лука
ОБРАЗОВАЊЕ И ДИСКРИМИНАЦИЈА
18
Segregacija je razdvajanje ljudi na osnovu različitih kriterija
koji se u pravilu kose sa načelima ljudskih prava i sloboda.
Dva glavna oblika segregacije su:
1. Stvarna segregacija
2. Pravna segregacija.
A diskriminacija je odvajanje ili pravljenje razlike po
socijalnim, rasnim, etničkim, vjerskim, individualnim,
spolnim, jezičkim, starosnim ili drugim osobinama.
Razdvajanje ljudi na različitim kriterijima znači oduzimati im
njihov položaj u društvu i uzdizati samog sebe na njihov
račun. Po ovome se ne bi trebalo suditi ljudima ni na
jednom mjestu u svijetu. Ovo razdvajanje bi dovelo do
toga da bi ovi ljudi bili izbjegavani u društvu. Pošto bi oni bili izbjegavani u društvu,
počeli bi se zatvarati u sebe i sve manje bi imali dodira sa vanjskim svijetom. Zbog
ovih razloga segregacija i diskriminacija učenika ne bi smjela biti model za život.
Segregacija i diskriminacija bi se mogle suzbiti na način da se svi učenici uključe u
školske i vanškolske aktivnosti, te da učenici sa boljim i lošijim prosjekom rade
zajedno iste vježbe.
Tarik Zaimović, Sarajevo
SEGREGACIJA NE SMIJE BITI MODEL ZA ŽIVOT
19
Сегрегација и дискриминација су паразити
данашњице и нешто што уназађује људско друштво
као цјелину. Борба за једнакост је нешто што је
поприлично запостављено у данашње вријеме.
Овај начин односа према другима, било да је у
питању сегрегација на основу етничке припадности,
изгледа или сполне и сексуалне оријентације не
представља примјер једног савременог друштва у
којем су сви једнаки. Први корак до овог циља је
свакако препознавање дискриминације и сегрегације
што, у ствари, није тешко само када бисмо мало
пажње усмјерили ка међуљудским односима. Колико често смо видјели
наслов у новинама гдје пише да је неко претучен или чак убијен због већ
споменутих разлога сегрегације. Један од вјероватно најзанимљивијих начина
борбе против предрасуда и неразумјевања су разне радионице које би често
могле бити јавно организоване. Такође, у данашње вријеме медији су велики
дио живота сваког појединца и имају велики утицај. Зашто онда то не
искористити и промовисати организације као што су нпр. дебатни клубови?
Зашто да не искористимо оно што нам је при руци?
Да бисмо постигли критеријум сигурног друштва, морамо свим
расположивим средствима да се боримо против предрасуда, сегрегације и
ултимативно дискриминације.
Александра Љепојевић, Бања Лука
СЕГРЕГАЦИЈА И ДИСКРИМИНАЦИЈА КАО ПАРАЗИТИ ДАНАШЊИЦЕ
20
I u ovom trenutku postoji rat. Šta on znači? Znači da
nekoliko miliona ljudi koji spavaju pokušava uništiti drugih
nekoliko miliona ljudi koji spavaju. Oni to, naravno, ne bi
učinili da su se probudili.
Probudimo se, odrastimo I shvatimo da su topovi ušutkani,
onaj davni rat je završen. Sada vodimo rat sa nama
samima, ali ni sami ne znamo zašto, jer ono što je bilo, to je
prošlost. Svi smo mi svjesni da je rat možda najveća
prepreka našoj toleranciji. Zaboravimo rat I otvorimo oči,
pogledajmo budućnost. “ Oko za oko” će samo dovesti
do toga da cijeli svijet postane slijep.
Mir nije odsustvo rata, mir je vrlina, stanje uma, okretanje dobročinstvu, povjerenju I
pravdi. Mislim da je niavno da se molimo za mir u svijetu, ukoliko ne želimo da
promijenimo način na koji živimo. Zašto se mi mladi, različitih vjeroispovijesti, u BiH,
možda ne slažemo? Zato što smo čuli “da tako treba”. Razne priče o davno
minulom ratu siju u nas mržnju koju bismo mi trebali sijati u buduće generacije?! NE!
Na mržnju se odgovara ljubavlju! Nismo ni svjesni koliko nam rat ne da mira, guši u
nama onu ljudskost koju svaki čovjek posjeduje. Debatni klubovi koji debatuju na
temu rata, svjesno, uz sve argumente I sami mogu da zaključe sta je to sto nama
nedostaje. Svi mi to znamo, to je pomirenje, mir… Nije to papir koji nam je
garantovao spuštanje topova, taj mir smo davno stekli, nama fali mir koji sada
pronalazimo. Druženje sa mladima, našim vršnjacima, koji nisu naše vjere je mir
kome ja težim. Svi smo mi isti, a prošlost je samo trag, uspomena I sjećanje, koje
možda nećemo zaboraviti, ali ćemo oprostiti svima koji su u njemu učestvovali, jer
svi smo mi krivci u potrazi za pravdom.
Debatni klubovi srednjih škola, koji često debatuju na ovakve teme, treba da skrenu
pažnju srednjoškolcima na sve ono što imenica mir u sebi sadrži. Debatni klubovi
treba da “otvaraju vrata” svima, ma koje oni nacije ili vjere bili, jer to je valjda
smisao mira I pomirenja. Debatovanje nije svađanje, I mladi to treba da shvate, jer
učestvovanjem u debatama na ovakve teme mi ne budimo sjećanje na rat, već
tražimo argument zašto nam je potreban mir. Traženjem tih argmenata mi i sami
uviđamo da ne smijemo upasti u okove mržnje koji bi oslijepili našu budućnost. Mi
težimo miru, pomirenju…
Ne trebaš se boriti u ratu da bi znao voljeti mir….
Milica Kulina, Istočno Sarajevo
NE TREBAŠ SE BORITI U RATU DA BI ZNAO VOLJETI MIR
21
Сегрегација и дискриминација представаљу кључне
проблеме у БХ друштву. Њихова свеприсутност
посједује веома штетне посљедице на развој свијести
младих људи. Присутност ових проблема је и више
него очигледна, она се огледа у континуираној
сегрегацији као и дискримианцији у школама.
Дискриминација посједује изузетно штетне
посљедице. Она је присутна на глобалном нивоу, те се
самим тим потреба борбе против овог нежељеног
сегмента у друштву још више акцентује. Уколико
сегрегација и дискриминација наставе представљати
модел за живот, Босна и Херцеговина ће се убрзо суочити са још већим и
болнијим проблемима. Управо због тога морамо реаговати одлучно и
компактно у борби против круцијалних проблема данашњег БХ друштва.
Образовне установе не раде довољно квалитетан посао у борби против
сегрегације и дискриминације. Њихова улога није довољно присутна. Школе
морају понудити примарни корак приликом борбе проив кључних проблема.
Дужност школских установа јесте да кроз прегршт радионица и предавања
акцентује борбу против сегрегације и диксриминације у друштву. На тај начин,
млади људи ће бити у могућности да схвате шта заиста доносе ови кључни
проблеми. Образовне установе морају на себе преузети улогу протагонисте
приликом савладавања сегрегације и дискриминације јер посједују највеће
капацитете. Што се дебатних клубова тиче, њихова витална улога јесте да
заједно са школама скрену пажњу младим људима. Поједностављивање
проблема могуће је остварити преко многих дебатних активности. Кампови,
такмичења и међуетничка дружења шаљу позитивне поруке у борби против
сегрегације и дискриминације. Дебатни клубови су дужни укључити што већи
број ученика у своје програме, јер се на тај начин рекламира и проширује
аргументована расправа. За коначно савладавање дискриминације и
сегрегације неопходни су заједнички напори. Шкослске установе и дебатни
клубови морају остварити заједничку сарадњу на промовисању
аргументоване расправе као и борбе против сегрегације и дискриманације.
На тај начин је могуће подићи свијест у локалним заједницама, градовима,
регионима, ентитетима , али и на државном нивоу. Неопходна је сарадња која
нас може одвести далеко и додијелити пораз сегрегацији и дискриминацији у
БХ друштву.
Јовица Јовић, Бања Лука
ДИСКРИМИНАЦИЈА КАО КЉУЧНИ ПРОБЛЕМ
22
Сам појам људских права (концепт који се базира на
идеји да људска бића имају универзална природна
права, или статус, независно од правне јурисдикције
или других одређујућих фактора као што су етницитет,
држављанство и пол) датира још од прије 4000 година,
из времена вавилонског краља, Хамурабија.
Ратоборни Хамураби у историји је остао познат по
своме законику, којим је регулисао све законе у својој
земљи. Тај законик говорио је о казнама за кривична
дјела, али и о правима жене, мушкарца и дјетета.
Вратимо ли се у савремено доба, људска права су
данас заштићена Повељом Уједињених Народа (УН), Универзалном
конвенцијом о људским правима, као и разним другим конвенцијама и
законима широм свијета. Подаци Омбудсмена за људска права БиХ у којима
се наводи да се тој организацији у 2014. години за помоћ обратило више од 13
000 градјана говоре нам о учесталости проблема кршења људских права у
БиХ. Једне од најбројнијих жалби биле су везане за дискриминацију, најчешће
по родној и вјерској основи. Многобројне су и жалбе које се односе на
дискриминацију на радном мјесту.
Управо млади људи играју кључну улогу у заштити ових права. Сви млади људи,
као будућност једне државе морају да раде на изградњи мостова мира који
су порушени у не тако давној историји од стране оних који су на уму имали
само сопствени интерес. Дебатни клубови, као и остале школске секције
морају ударити камен темељац. Разне активности као што су предавања и
презентације које би се одржавале у школама, али и кампови као што је овај
само би убрзали овај процес и едуковали младе људе. Спајајући на једном
мјесту десетине младих људи сличних интереса, али из различитих градова и
култура, да заједно уче нове ствари у многоме би допринијело заштити
основних људских права. У борби за заштиту људских права битну улогу играју
и многобројне невладине организације. Сарадња средњих и основних школа
са овим организацијама у циљу едукације младих је од кључног значаја.
Дебатни клубови широм БиХ такодје су изузетно важни у рјешавању овог
проблема. Организовањем дебата привлачимо пажњу младих људи и у њима
будимо свијест о проблемима који су постали учестали у нашој држави. Један
од највећих проблема данашње омладине јесу предрасуде које су стекли
због средине у којој су одрасли. Једини начин да ове предрасуде оставимо
иза себе и упутимо БиХ на пут просперитета, јесте да дозволимо себи да
упознамо људе различитих позадина, и да са њима разговарамо и радимо на
рјешењу проблема.
Александар Бакмаз, Бања Лука
УЛОГА МЛАДИХ У БОРБИ ПРОТИВ ДИСКРИМИНАЦИЈЕ
23
Svaki čovjek treba da ima slobodu, neophodnu za život,
razmišljanje, sazrijevanje I učinkovito izvršavanje fukcije u društvu i
komuni. Kako ista sloboda ne bi utjecala na navedeno, potrebne
su norme, ograničenja koje se odražavaju u vidu ljudskih prava,
koja ujedno i čuvaju sve što čovjeka čini čovjekom, njegovu
osobnost. Da li onda mi, mlade osobe, u čijim rukama ostaje
budućnost, zaslužujemo manje potenciranje ljudskih prava? Da li
imamo manje privilegije od ostalih članova našeg društva? Osbno smatram da
ovakvi postupci ne smiju biti zastupljeni ni u jednom društvu. Mladi oblikuju
zajednicu, ujedno I sve ostalo, obezbjeđuju prosperitet samih sebe i onoga što ih
okružuje, zato je potrebno pružiti zdravo okruženje koje ih podržava i obezbjeđuje
ono što ih čini posebnim; ljudska prava. Kako bi ovo obezbijedili, potrebno je
koncentrisati se na vlastito okruženje; svoj razred, školu, ili grad. Sami možemo učiniti
mnogo, a još vise ujedinjeni. Zato se zalažem za timski rad sa svrhom promovisanja
ljudskih prava. Kako bi došli do cilja, potrebno je riješiti se mnogih društvom
nametnutih kompleksa, poput superiornosti. Mnogi među nama, kolege I kolegice iz
naših školskih klupa, žele da ih se čuje, da govore o svojim problemima I
nepravdama, ali njihovi glasovi se gube u jeki. Samim time gube želju za
promjenom, za popravljanjem greški u sustavu. Želimo da učinimo promjenu, ali niko
ko je sposoban da tu promjenu omogući ne reaguje. Kao rješenje ovom problem
navela bih učenički orijentiran program, u kojem bi sudjelovali svi polaznici škole u
pitanju. Financijsko pokrivajnje nije problem, jer nije potrebno. Kao I za svaki
problem, potrebno je samo uložiti vrijeme I rad. Organizirala bih okrugli sto učenika,
po uzoru na vijeće učenika, međutim u ovakvom tipu udruženja sudjelovali bi
striktno učenici, a svaki glas bi bio važan. Svaki glas bi se čuo. Učenici bi rješavali
problem koje bi sami iznijeli, a ukoliko iznijeti pred nadležnog prosvjetnog organa, isti
bi bio dužan uzeti ga u obzir te postupiti u skladu sa rješenjem dovedenim u skladu
sa zaključkom. Samim time, pohađatelji školske ustanove imali bi jedno od osnovnih
ljudskih prava; pravo glasa. Nakon toga, posvetila bih se suzbijanju bilo kakve vrste
narušavanju drugih ljudskih prava fizičkim ili psihičkim maltretiranjem. Navedeni
okrugli sto primao bi sve vrste žalbi drugih, koji nisu u stanju izvršiti to sami (čest je
slučaj strah od napadača, te nemogućnost zaustavljanja zlostavljanja). Okrugli sto
prenio bi to nastavničkom vijeću ili nadležnom organu sa dužnosti da na to reaguju.
Čak i nama samima lakše je požaliti se svojima prijateljima, nego školskom psihologu
čija je uloga upravo da budu tu za nas (zapitajmo se, koliko oni zapravo onda
pomažu?). Onog trenutka, kada bi dobili ono što je pravom naše, kad se budemo
osjećali jednako važnima poput bilo kojeg drugog homo sapiens, moći ćemo reći
da su naša ljudska prava zadovoljena. Dajući mojim školskim kolegama pravo glasa
I osjećaj sigurnosti u školi, smatram da bi postigla taj cilj.
Mirna Čobanović, Zenica
ISTE PRIVILEGIJE ZA SVE
24
Dvije institucije trenutno imaju mandat da promovišu i štite
ljudska prava u BiH:
-Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH
-Ustavni sud BiH
Za državu koja ima 3.791.662 stanovnika (Po preliminarni
rezultatima popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013.
godine) razumno je da dva izvršna organa imaju dovoljno
finansijskih sredstava i više nego dovoljnu podršku medija za
sve svoje aktivnosti. Činjenica je da i pored postojanja svih
ovih institucija, kao i njihovog rada na poboljšanju svijesti
građana o Ljudskim pravima, većina stanovništva ne
poznaje svoja prava, niti organe koji su zaduženi da ih štite.
Srednjoškolcima se u školama iznosi mnogo činjenica, informacija, školski sistem je
takav da srednjoškolac teško nalazi vrijeme za vanškolske aktivnost. Srednjoškolci su
upoznati sa mnogim informacijama, koji nekad ni na indirektan način ne utiču na
njihov život. Zašto onda, svaki srednjoškolac u BiH nije upoznat sa ljudskim pravima?
Zašto dozvolimo sebi, da ne poznajemo svoja prava koja su priznata najvišim
zakonima u našoj državi? Ja, kao srednjoškolac, smatram da bi se o ljudskim
pravima trebalo posvetiti mnogo više pažnje, prije svega edukacijom. Časovi
razredne nastave su idealni za temu poput te, kako u osnovnim tako i u srednjim
školama, mladi bi se trebali upoznati sa svojim položajem u društvu, obavezama
dolaze punoljetstvom i sl. Za svaku promjenu i društvu edukacija je od krucijalne
važnosti. Počevši od poznavanja osnovnih prava djeteta, do prava čovjeka i
kaznenih zakona. Omladinske organizacije se često bave sličnim temama, a prije
nekoliko sedmica sam imala priliku da prisustvujem edukaciji Asocijacije
srednjoškolaca u BiH gdje je jedna od tema upravo bila „Ljudska prava“. Sve
informacije i znanja koja sam tu stekla su za mene bile novost. Iako se aktivno bavim
pravima srednjoškolaca, na toj radionici sam ostala u iznenađena tako precizno
određenim zakonima, za koje vrlo malo stanovništva zna, a još manje poznaje.
Zato smatram, da bi se trebale radionicu na temu „Ljuska prava“ trebale održavati
češće i imati veću podršku medija, a samim tim i veći odziv srednjoškolaca.
Kao debatna sekcija, vjerujem da bi moj tim i ja mogli organizovati nekoliko debata
na temu „Ljudska prava“ koje bi se nadovezivale jedna na drugu. Te debate bi za
cilj imale povećanje svijesti kod srednjoškolaca na datu temu, kao i stvaranje
kritičkog mišljenja. U našem društvu, informacije se neprestano kreću, na mnoge od
njih ne obratimo pažnju, i upravo zato bi se o našim pravima trebalo mnogo više
pričati, diskutovati, prije svega edukovati mlade o toj temi a nakon toga pomoći im
da razviju kritičko mišljenje.
Tanja Mitrović, Banja Luka
A NOVAC ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA?
25
Као што је свима познато, људска права се на сваком
кораку крше и не поштују, нажалост такав је случај и у
средњим школама у БиХ. Имајући у виду прошлост БиХ
ово је само посљедица тих дешавања која су погодила
нашу земљу прије 20 година. Без обзира на чињенично
стање, ми морамо више урадити да се људска права у
БиХ поштују.
Проблем видим у неефикасном школском систему који
само кажњава и грди и не даје прилику младима да се
образују и васпитају на прави начин, као што то раде
цивилизоване земље и друштва. Наравно да је извор овог проблема међу
наставницима, професорима и управи школе који су често нијеми на захтјеве
младих и у већини случајева циљ је само испунити норму и отићи кући. У
таквом окружењу млади немају чврсту потпору и често подлегну притиску
околине која је озбиљно заражена лошим понашањем, мржњом...
Оно што бих ја издвојио као рјешење јесте увођење обавезних разредних
часова на којима би стручне особе заједно са ученицима и професорима
разговарали о проблемима који муче младе, о насиљу и наравно о људским
правима у школи. Други дио овог плана биле би активности на пољу
презентовања кршења људских права у школи. Свака секција би на себи
својствен начин једном седмично у холу школе презентовала ученицима и
професорима на који начин се крше људска права и како спријечити кршење
људских права.
Уколико дјецу из образовно-васпитних установа пустимо напоље, у живот, а не
дамо им праву лекцију да морају поштовати туђа права, створићемо друштво
у коме ће се млади свакодневно враћати оним навикама за које сматрамо
да смо их оставили иза себе прије 20 година . Зато сви заједно, и као ученици,
и као професори, морамо да се потрудимо да спријечимо насиље у нашим
школама, али и да спријечимо и апсолутно искорјенимо кршење људских
права.
Ако не сад, сутра ће већ бити прекасно.
Бојан Белензада, Бања Лука
ШКОЛЕ СУ КРИВЕ ЗА НЕПОШТИВАЊЕ ЉУДСКИХ ПРАВА
26
Kao što je već poznato, ljudska prava su zapravo ideja da
sva ljudska bića imaju svoja univerzalna prirodna prava, bez
obzira na „određujće“ faktore poput pola, nacionalne
pripadnosti i slično. Kroz burnu istoriju ova prava se znatno
mijenjaju, a ni dan danas nisu univerzalno određena za sve
ljude na planeti. Među srednjoškolcima, ova prava nisu jasna
tema. Zaslijepljeni nametnutim stavovima okoline, mladi ljudi
nisu u mogućnosti sebi da razgraniče šta njih odvaja od
drugih ljudi, kao ni da shvate da je to zapravo ništa. Ne
posvećuje se dovoljno pažnje ujedinjavanju mladih ljudi u
jednu funkcionalnu zajednicu, koja se ne obazire ni na kakve predrasude i faktore
bitisanja. Nevladine organizacije redovno organizuju govore o tome da nam ukažu
da su ova prava za sve nas ista. Ali ja mislim da govor nije poenta. U školama, kako i
u lokalnim zajednicama, treba organizovati druženja. Jer kroz druženje se zapravo
shvati koliko smo svi isti, i koliko smo svi ljudi. To se može gledati i sa biološke strane:
ista vrsta može da se reprodukuje međusobno.
A svaki čovjek je jedinka iste vrste homo
sapiensa, a to ne određuju ni boja, ni nacija, ni
državljanstvo, ni pol. Kao što sam već
pomenula, druženja su idealan i zapravo jedini
realan način da bi se ovo stanje poboljšalo.
Ovaj kamp je jedan primjer za to. Cilj je spojiti
mlade ljude iz različitih krajeva i kultura i
pokazati im da su svi oni jednaki. Svi imaju pravo da vole, da osjećaju, da žive
slobodno i uživaju. To je ono što se treba pokazati svim mladim ljudima, ne bi li se
oslobodili okova koje nam istorija kroz ratove i nesuglasice nameće. Moja vizija je da
jednog dana, nadam se uskoro sve krene od nule ponovo. Čist papir, nova olovka
kojom ćemo pisati nova, nadam se i bolja iskustva. Da se ne osvrćemo na ono što je
bilo, da živimo sad i da vjerujemo u sutra. Kada se to desi, i kada se takav način
razmišljanja stavi u mentalitet okoline, tada ćemo sa sigurnošću moći reći da smo
ljudi i da imamo svi svoja prava. Kada istorija počne da se gradi na prijateljstvu, ne
na ugnjetavanju slabijeg, tada ćemo biti slobodni. Svi problemi koji se dešavaju
ekološki, ekonomski i socijalni jesu zapravo posljedica hijerarhijskog odnosa jaki-
slabi. Jednog dana, kada čovjek shvati da je najveći neprijatelj sam sebi, i da niko
nije opasan po njega, koliko on sam po sebe, tada će da počne naš razvitak u
bolje sutra.
Nadežda Drašković, Istočno Sarajevo
PREĐIMO SA RIJEČI NA DJELA
27
Ljudska prava u BiH trebaju biti promovisana u vidu
radionica, društvenih akcija i edukacije mladih i
profesora.
Zašto radionice? Na radionicama bi učestvovali
učenici koji pripadaju raznim etničkim grupama. Na
taj način svi bi uvidjeli međusobne sličnosti a upoznali
razlike, te bi naučili da ih poštuju. Iz ovoga bi proizašlo
veće poštovanje ljudskih prava u BiH.
Zašto društvene akcije? Kada spoznaju međusobne
sličnost i razlike vrijeme je da mladi i stariji krenu da
sarađuju. Prije svega, ta saradnja bi se odnosila na
volontiranje, društveno koristan rad, te bi se na taj
način vraćalo ono uloženo u same radionice.
Zašto edukacija mladih i profesora? Neko će
radionice morati da vodi. Stoga potreban nam je obrazovan kadar koji će da
promoviše ljudska prava u BiH.
Ono što nama nedostaje je želja, znanje i svijest. Smatram da bi se na gore
navedene načine steklo sve ovo što nedostaje.
Moj prijedlog je da se mladi sastaju. Jednostavno od svega neće biti ništa ukoliko se
mladi ne budu sastajali i upoznavali te razbijali predrasude kojima ih svi truju.
Moramo da ih potaknemo na međusobnu saradnju. Jer, poznanstvo ništa ne znači
ako nema stalne interakcije. Na taj način mislim da ćemo dobiti jednu zdravu
generaciju koja će biti u stanju da, ne samo promoviše, već i razvija ljudska prava u
BiH. Treba gledati na duge staze. Sve ovo traži energiju i vrijeme. Ali mislim da
predugo čekamo da neko drugi riješi sve za nas. Moramo da preuzmem stvar u
svoje ruke i gradimo bolji svijet, a on na mladima ostaje. Stoga, mislim da su oni ključ
promovisanja ljudskih prava u BiH.
Ivan Ilić, Banja Luka
MLADI SU ZA LJUDSKA PRAVA
28
.
Centar za kulturu dijaloga je u periodu 23. - 25. 02. 2018. godine organizirao
Debatnu smotru srednjoškolaca iz BiH „JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE
DISKRIMINACIJI!”. Smotra je organizirana u Behram-begovoj medresi u Tuzli. Na
ovom događaju je učestvovalo 159 osoba: 60 muškaraca i 99 žena.
GENERALNE TEME NATJECANJA:
Zajedništvo u školi (u Bosni i Hercegovini)
Izuzeće od jednakog postupanja (gdje je najveća dobrobit od pozitivne
diskriminacije) u Bosni i Hercegovini
Utjecaj medija na poticanje diskriminacije (u Bosni i Hercegovini)
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
Muškarci38%
Žene62%
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
Muškarci
Žene
29
.
TEZE DEBATNOG NATJECANJA:
U bh. školama se njeguje zajedništvo različitosti (da/ne)
zuzeće nadarene, darovite i talentirane djece od jednakog postupanja je
opravdano (da/ne)
Mediji u BiH potiču diskriminaciju (da/ne)
KLJUČNI POJMOVI:
Diskriminacija - Diskriminacija je svaki postupak razlikovanja i nejednakog tretmana
osobe ili grupe osoba zbog ličnih osobina koje ih čine različitim od ostalih. Pod
"ličnim osobinama", odnosno osnovama diskriminacije, podrazumijevamo: etnički,
nacionalni, vjerski identitet, invaliditet, seksualnu orijentaciju, spol, rodni identitet i
izražavanje, političko uvjerenje, članstvo u sindikatu, status povratnika/ce, i ostalo.
(http://www.diskriminacija.ba/)
Zajedništvo - 1. osjećaj pripadnosti zajednici i njegovo izražavanje 2. ukupnost
nastojanja i napora za održanje i dobrobit zajednice (hjp.znanje.hr/)
Škola - ustanova čija je svrha podučavanje, odnosno obrazovanje učenika, pod
nadzorom i vodstvom učitelja. Većina zemalja u današnjem svijetu poznaje škole
kao dio formalnog, odnosno obaveznog školovanja, kroz koje učenici prolaze
nekoliko razina škola. Za najmlađe učenike, odnosno djecu, su predviđene osnovne
škole; za starije učenike, odnosno adolescente su predviđene srednje škole.
(https://www.merriam-webster.com)
Jednako postupanje - načelo da se
prema svim ljudima u istoj ili sličnoj
situaciji postupa isto.
(http://struna.ihjj.hr/naziv/jednako-
postupanje/21854/)
Nadarena ili darovita djeca - sveukupna
sposobnost, osobina koja pojedincu
trajno omogućuje postizanje izrazito
natprosječnog uratka u nekoj
djelatnosti. Taj »sklop osobina« čine
opće i specifične sposobnosti koje se
temelje na naslijeđenim dispozicijama, kreativnosti, drugim osobinama ličnosti te na
motivaciji. (http://www.enciklopedija.hr)
Talentrirana djeca - oni pojedinci koji postižu visoka postignuća u nekim
aktivnostima (http://www.enciklopedija.hr)
Poticati - izazvati u pojedincu ili u više ljudi kakvo drugačije raspoloženje, navesti na
kakvu aktivnost, pobuditi volju; obodriti, osokoliti
(https://jezikoslovac.com/word/f4sd)
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
30
.
UČESNICI:
svi debatni treneri/suci članovi mreže klubova Centra za kulturu dijaloga, bez
obzira da li je njihova ekipa izborila plasman na Državno natjecanje
članovi pobjedničkih ekipa sa regionalnih debatnih natjecanja u Banja Luci i
Sarajevu
najbolji pojedinačni govornici nakon kvalifikacija na Državnom natjecanju (12
govornika) - za smotru govornika.
TIP NATJECANJA:
Govorništvo
Debatno natjecanje
PROBLEMSKE TEME ZA GOVORNIŠTVO:
Afirmativna akcija (pozitivna diskriminacija) Roma je opravdana u bh.
obrazovnom sistemu
Sve škole u Bosni i Hercegovini treba da osiguraju uvjete za inkluziju slijepih i
slabovidnih učenika
Jednaki uvjeti za upis u škole i fakultete mogu dovesti do diskriminacije
Jednaki, ali odvojeni – jeste diskriminacija
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
31
.
Natjecanje je održano prema sljedećem planu rada:
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
32
.
PETAK, 23.02.2018.GODINE
17.00 - 18.00 Svečano otvaranje natjecanja
U 17.00 sati, u Behram begovoj medresa je počela Ceremonija otvaranja. Domaćin
ceremonije otvaranja je bio profesore Ervin Sejdinović, dok je domaćin cjelokupne
smotre bio profesor Ahmed Omerović. Smotra je započeta svečanim intoniranjem
Himne BiH.
Sanja Vlaisavljević, direktorica Centra za kulturu dijaloga je
imala uvodno obraćanje tokom kojeg je istakla da su
osnovna vrijednost Smotre učesnici koji dolaze iz cijele Bosne
i Hercegovine i koji su kroz različite aktivnosti u svojim lokalnim
zajednicama istraživali temu diskriminacije spremni da
rezultate svojih istraživanja prezentiraju tijekom debatnih
rundi i individualnih govora. Posebno je značajna podrška
lokalne zajednice Tuzla, prije svega kroz domaćinstvo
natjecanja u Behram-begovoj medresi, pa i kroz učešće u
Ceremoniji otvaranja Vahida ef. Fazlovića, muftije tuzlanskog; Mersije Jahić
pomoćnice ministra obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona;
gospodina Midhata Čauševića, poslanika u Skupštini TK; i gospodina Ahmeda
Hatunića, direktora Behram-begove medrese; Osnovna poruka natjecanja jeste
njegovanje različitosti i borba protiv bilo kojeg oblika diskriminacije. Važno je
naglasiti da je podrška lokalne zajednice vrlo značajna jer omogućava ne samo
borbu protiv diskriminacije u lokalnoj zajednici nego i dalekosežnu borbu protiv
diskriminacije jer će svi učesnici sa Smotre otići noseći posebno poruke tolerancije,
međusobnog uvažavanja i nediskriminacije.
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
33
.
Profesor Ahmed Omerović je kao domaćin Smotre zahvalio
svim učesnicima Smotre za dolazak i podcrtao značaj aktivnosti
u kojoj se mladi nastoje oduprijeti bilo kojem obliku
diskriminacije i promovirati uzajamno povjerenje i poštivanje.
Istaknut je značaj prisustva predstavnika vladinih institucija na
Smotri jer se na taj način pokazuje da je suradnja između
vladinog i nevladinog sektora jedan od osnovnih preduvjeta za
uspostavljanje kulture dijaloga i otvorenog društva
oslobođenog svih oblika diskriminacije i netolerancije.
Gospodin Ahmed Hatunić, direktor Behram-begove medrese,
Tuzla je svim učesnicima, u ime Behram-begove medrese Tuzla
zaželio dobrodošlicu uz nadu da će učesnici steći mnogo
znanja, vještina i prijatelja i da će debatanti u budućnosti bili
mladi lideri zemlje spremni da BiH vode ka općem dobru.
Posebno je važno naglasiti da samo kontinuiran rad može
dovesti do odličnih rezultata, a Centar za kulturu dijaloga već
21 godinu radi kontinuirano i isto tako radi na sprečavanju bilo kojeg oblika
diskriminacije. Zbog toga debatanti CKD-a postaju odrasli ljudi spremni na
prihvaćanje drugih i drugačijih i spremni da odbace bilo koji oblik netolerancije.
Gospođa Mersija Jahić, pomoćnica ministra za obrazovanje,
nauku i kulturu TK, je u svome obraćanje navela važnost lijepog
ponašanja prema drugima osnova za kreiranje društva
oslobođenog diskriminacije, jer ako ne pravimo drugome ono
što ne želimo da nama neko drugi napravi, onda neće ni drugi
prema nama biti loši i tako se stvara društvo u kojem su razlike
prednost, a ne nikako osnova za sukob i međusobno neprihvaćanje.
Vahid ef. Fazlović, muftija tuzlanski je svim učesnicima poželio
mnogo sreće istaknuvši važnost aktivnosti u kojima se upoznaju
mladi ljudi različitih lokalnih zajednica, različite etničke
pripadnosti koji njeguju različite običaje, ali ipak uspijevaju
zajedno živjeti u jednoj državi. Debatanti debatnog programa
BiH, pokazuju da je suživot moguć i da bilo koji oblik
diskriminacije njima nije, niti će ikada biti, prihvatljiv. Muftija
tuzlanski je također podcrtao značaj koji imaju natjecateljske aktivnosti kroz koje
učenici uče pobijediti, ali i dostojanstveno prihvatiti poraz. Jedino što nikada ne
smiju prihvatiti je bilo koji oblik odvajanja, diskriminiranja i nepoštivanja drugih i
drugačijih. Kultura dijaloga i dijalog među kulturama trebaju biti nit vodilja u radi svih
ljudi kao što je to slučaj sa debatantima. Vahid ef. Fazlović je proglasio smotru
otvorenom i svim učesnicima zaželio mnogo uspjeha i sreće.
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
34
.
18.30 - 19.30 UVODNE RADIONICE ZA DEBATANTE I TRENERE
Ove radionice su održane nakon Ceremonije otvaranja. Održana je zajednička
radionica u kojoj su ravnopravno učestvovali i treneri i debatanti i dali svoje
prijedloge za nastavak borbe protiv diskriminacije i promoviranje tolerancije.
Zajednički prijedlozi su bili:
U borbu protiv diskriminacije potrebno je uključiti što veći broj mladih ljudi.
Potrebno je organizirati što više aktivnosti u različitim lokalnim zajednicama.
Neophodno je da geografski bliske lokalne zajednice, bez obzira da li se nalaze u
FBiH, RS ili Distriktu Brčko više surađuju na rješavanju problema diskriminacije.
Najvažniji aspekt antidiskriminacijske politike jeste preventivno djelovanje kroz
različite edukacije.
U edukacije o diskriminaciji važno je uključiti što veći broj škola.
Izjave mladih osoba nakon ove radionice su bile:
“Mislim da je vrlo važno omogućiti nama mladima da kažemo svoj stav i damo
prijedloge za borbu protiv diskriminacije. Drago mi je da sam učestvovala u ovoj
radionici i da sam imala priliku da otvoreno kažem svoj stav. Posebno mislim da je
osim razgovora o diskriminaciji važno biti aktivni sudionik u konkretnim aktivnostima
kojima se borimo protiv diskriminacije.” (Lejla Hadrović, Prva Bošnjačka gimnazija,
Sarajevo)
„Mi nismo mnogo različiti. Evo, navodno, mi koji smo ovdje, svi njegujemo svoj jezik
ali se svi dobro razumijemo. Problemi mladih u RS-u i u FBiH su izuzetno slični i ako
pitate bilo koga od nas, svi ćemo vam reći da ne podržavamo bilo koji oblik
diskriminacije i da samo zajedničkim radom možemo doći do društva koje ovu
društvenu pojavu smatra izuzetno negativnom, kakva i mora biti!“ (Aleksandar
Bakamz, Gimnazija Banja Luka)
„Samo ako budemo složni i ne budemo imali predrasude prema drugima, moći
ćemo kreirati prosperitetno društvo koje ide prema naprijed i u kojem ima mjesta za
sve ljude dobre volje.“ (Milica Ivković, SŠC „Istočna Ilidža, Istočno Sarajevo)
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
35
.
SUBOTA, 24.02.2018. GODINE
9.00 - 9.45 I DEBATNA RUNDA; TEZA: "U BH. ŠKOLAMA SE NJEGUJE ZAJEDNIŠTVO
RAZLIČITOSTI (DA/NE)"
Nakon prve debatne rudne ostvareni su sljedeći rezultati:
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
36
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
37
09.45 - 10.00 POPUNJAVANJE SUDAČKIH LISTOVA I ORALNA KRITIKA PO POTREBI
10.00 - 10.45 II DEBATNA RUNDA; TEZA: "IZUZEĆE NADARENE, DAROVITE I TALENTIRANE
DJECE OD JEDNAKOG POSTUPANJA JE OPRAVDANO (DA/NE)"
Nakon druge debatne runde ostvareni su sljedeći rezultati:
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
38
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
39
10.45 - 11.00 POPUNJAVANJE SUDAČKIH LISTOVA I ORALNA KRITIKA PO POTREBI
11:00 - 11:30 PAUZA
11.30 - 12:15 III DEBATNA RUNDA; TEZA: "U BH. ŠKOLAMA SE NJEGUJE ZAJEDNIŠTVO
RAZLIČITOSTI (DA/NE)"
Nakon treće debatne runde ostvareni su sljedeći rezultati:
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
40
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
41
12.15 - 12:30 POPUNJAVANJE SUDAČKIH LISTOVA I ORALNA KRITIKA PO POTREBI
12:30 - 13:15 IV DEBATNA RUNDA; TEZA: "IZUZEĆE NADARENE, DAROVITE I
TALENTIRANE DJECE OD JEDNAKOG POSTUPANJA JE OPRAVDANO (DA/NE)"
Nakon četvrte debatne runde ostvareni su sljedeći rezultati:
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
42
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
43
13.15-13.30 POPUNJAVANJE SUDAČKIH LISTOVA I ORALNA KRITIKA PO POTREBI
13.30-16.30 RUČAK I SLOBODNE AKTIVNOSTI; RAZGLEDANJE TUZLE
16.30-18.00 ANALIZA KVALIFIKACIJSKIH DEBATNIH RUNDI; VRIJEME ZA PODNOŠENJE
PRIGOVORA; PROGLAŠENJE ČETVRTFINALISTA ZA DEBATNO NATJECANJE I
NATJECANJE U GOVORNIŠTVU
Tijekom ovog dijela natjecanja učesnici su imali
priliku vidjeti rezultate nakon ostvarenih debatnih
rundi. Osim toga, svi su učesnici imali priliku
pregledati sudačke listove i uložiti eventualne
prigovore. Uložena su dva prigovora.
Oba prigovora je uložila trenerica Gimnazije Banja
Luka, profesorica Branka Ljubojević.
Prvi prigovor je bio u vezi sa nejasnim komentarom
koji je sudija postavio u sudačkom listu. Naime,
prema prigovoru trenerice iz komentara sudije se može zaključiti da je ekipa
Gimnazije Banja Luka pobijedila, dok takva nije bila konačna odluka sudije. Ovu
debatnu rundu je sudila prof. Meliha Saračević, koja je objasnila svoj komentar kao
način za ohrabrenje debatantima za nastavak debatiranja. Sutkinja je u komentaru
istakla pozitivne dijelove debate i debatnog umijeća debatanata, ali postojanje
dobrih strana u debati ne znači da je automatski dobivena debatna runda. Prisutne
sudije su glasovanjem odlučile da prigovor nije osnovan i da je sutkinja donijela
dobru odluku.
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
44
Drugi prigovor je bio u vezi sa snižavanjem
ocjena u jednoj debatnoj rundi za tim
Gimnazije Banja Luka. Naime, prema odluci
sudije ocjena je snižena jer ekipa negacije
(Gimnazija Banja Luka) nije ponudila tri
argumenta. Profesorica Ljubojević je u
prigovoru istakla da tim negacije, prema
pravilima debatnog formata, ne može biti
kažnjen ukoliko ponudi jedan argument
manje u odnosu na tim afirmacije. Profesor
Ahmed Omerović, koji je bio sudija u debati je naveo da postoji mogućnost greške s
obzirom da je razumio ekipe moraju imati isti broj argumenata. S obzirom da je
profesorica Ljubojević imala opravdan prigovor, profesor Omerović je odlučio da
će ocjene debatantima biti povećane, što u svakom slučaju ne mijenja tijek debate
i odluke za ovu specifičnu debatnu rundu. Ostale sudije u Sali su podržale odluku
profesora Omerovića i prigovor je usvojen kao opravdan.
Ostalih prigovora na suđenje i tijek natjecanja nije bilo.
18:00 - 18:45 ČETVRTFINALE (OSAM NAJBOLJIH EKIPA); TEZA: "MEDIJI U BIH POTIČU
DISKRIMINACIJU (DA/NE)"
Nakon četvrtfinalne debatne runde ostvareni su sljedeći rezultati:
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
45
18:45 - 19:00 POPUNJAVANJE SUDAČKIH LISTOVA I ORALNA KRITIKA
19.00 - 20.30 VEČERA
20:30 - 21:30 PROGLAŠENJE POLUFINALISTA DEBATNOG NATJECANJA
NATJECANJE U GOVORNIŠTVU (12 NAJBOLJIH GOVORNIKA IZ KVALIFIKACIONIH
RUNDI) – DVOMINUTNI GOVORI NA JEDNU OD PROBLEMSKIH TEMA
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
46
Nakon proglašenja ekipa koje su se plasirale u polufinalnu debatnu rundu održano
je natjecanje u govorništvu. U ovom natjecanju su participirali najbolji pojedinačni
govornici iz kvalifikacijskih debatnih rudni. Oni su bili:
Govorili su o sljedećim temama:
Afirmativna akcija (pozitivna diskriminacija) Roma je opravdana u bh.
obrazovnom sistemu
Sve škole u Bosni i Hercegovini treba da osiguraju uvjete za inkluziju slijepih i
slabovidnih učenika
Jednaki uvjeti za upis u škole i fakultete mogu dovesti do diskriminacije
Jednaki, ali odvojeni – jeste diskriminacija
Dvije škole pod jednim krovom jeste diskriminacija
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
IME I PREZIME
Aleksandar Bakmaz
Amina Kahriman
Lejla Hadrović
Harun Tucaković
Alija Mevkić
Ena Kadrić
Ensar Joldić
Aiša Čanić
Sadžid Tulić
Marko Štaka
Muhamed Bogilović
Mirnes Mujezinović
47
21.30 - 23.00 SLOBODNE AKTIVNOSTI I DRUŽENJE UČESNIKA NATJECANJA
NEDJELJA, 25. 02. 2017. GODINE
8.00 - 9.00 DORUČAK
9.00 - 9.45 POLUFINALE; TEZA: "U BH. ŠKOLAMA SE NJEGUJE ZAJEDNIŠTVO
RAZLIČITOSTI (DA/NE)"
Nakon polufinalnih debatnih rundi ostvareni su sljedeći rezultati:
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
48
9.45 - 10.15 POPUNJAVANJE SUDAČKIH LISTOVA I ORALNA KRITIKA; PROGLAŠENJE
FINALISTA
10.15 - 11.00 FINALE; TEZA: "MEDIJI U BIH POTIČU DISKRIMINACIJU (DA/NE)"
Nakon finalne debatne runde ostvareni su sljedeći rezultati:
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
49
11:00 - 11:30 PAUZA
11.30 - 13.00 SMOTRA NAJBOLJIH GOVORNIKA (6 NAJBOLJIH IZ PRETHODNOG
KRUGA NATJECANJA U GOVORNIŠTVU), PROGLAŠENJE POBJEDNIKA, I ZATVARANJE
NATJECANJA
Tijekom smotre najboljih 6 govornika iz prethodnog kruga natjecanja:
Aleksandar Bakmaz
Amina Kahriman
Alija Mevkić
Lejla Hadrović
Harun Tucaković
Ena Kadrić
Govorili su o sljedećim temama:
Afirmativna akcija (pozitivna diskriminacija) Roma je opravdana u bh.
obrazovnom sistemu
Sve škole u Bosni i Hercegovini treba da osiguraju uvjete za inkluziju slijepih i
slabovidnih učenika
Jednaki uvjeti za upis u škole i fakultete mogu dovesti do diskriminacije
Jednaki, ali odvojeni – jeste diskriminacija
Dvije škole pod jednim krovom jeste diskriminacija
Neke od ideja/zaključaka koji su prezentirani su:
Pojava „dvije škole pod jednim krovom“ predstavlja diskriminaciju i najgrublji oblik
segregiranja djece i mora biti zabranjena.
„Dvije škole pod jednim krovom“ su kada su nastale, predstavljale način koji je
omogućavao svima da izučavaju ravnopravno nacionalnu grupu predmeta.
Danas je ovo moguće postići u jednoj školi u kojoj se djeca ne dijele po vjeri i
naciji. Bilo koja podjela vodi ka nazadovanju i društvo ne može prosperirati sve
dok postoji makar jedna osoba koja smatra da su joj prava ugrožena.
Jednaki uvjeti mogu dovesti do diskriminacije ukoliko se istovjetno primjenjuju na
sve prilikom upisa na fakultet. Naime, ne možemo očekivati da osoba koja ima
oštećen vid, slijepa i slabovidna osoba, uspijeva pratiti zabilješke koje su napisane
običnim pismom. Za ovakvu osobu je neophodni prilagoditi literaturu i obrazovni
proces.
Osiguravanje jednakih uvjeta za inkluziju slijepih i slabovidnih lica u svim školama u
BiH zvuči previše utopistički da bi trenutno moglo biti realizirano. Za sada je jedino
moguće insistirati na tome da što veći broj škola obezbijedi inkluziju, posebno u
sredinama u kojima živi više slijepih i slabovidih učenika.
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
50
Osiguravanje jednakih uvjeta za inkluziju slijepih i slabovidnih lica u svim školama u
BiH zvuči previše utopistički da bi trenutno moglo biti realizirano. Za sada je jedino
moguće insistirati na tome da što veći broj škola obezbijedi inkluziju, posebno u
sredinama u kojima živi više slijepih i slabovidih učenika.
Romi u BiH su obespravljena kategorija čija se čak ni osnovna ljudska prava
nepoštuju. Jedan od osnovnih problema romske populacije je nepostojanje
tačne evidencije rođene djece, niti evidencije kojom bi se pratio dolazak djece u
osnovnu školu, s obzirom da je osnovnoškolsko obrazovanje u BiH obavezno. Kako
se često dešava da djeca Romi ne dobiju niti osnovno obrazovanje, tako se
problem produbljuje jer nedostatak obrazovanja znači i manje šanse za
napredak u životu i inkluziju u redovne društvene tokove.
Nakon prezentiranja 6 govora, započeta je Ceremonija zatvaranja Smotre, tijekom
koje su proglašene najuspješnije ekipe, pojedinačni govornici kao i najbolji oratori u
disciplini govorništva.
NAJBOLJE EKIPE:
1. MJESTO: Gazi Husrev-begova medresa, Sarajevo
2. MJESTO: SŠC „Istočna Ilidža“, Istočno Sarajevo 1
3. MJESTO: Gimnazija Banja Luka 1
NAJBOLJI POJEDNINAČNI GOVORNICI:
1. MJESTO: Amina Kahriman, Gazi Husrev-begova medresa Sarajevo
2. MJESTO: Aleksandar Bakmaz, Gimnazija Banja Luka
3. MJESTO: Marko Štaka, SŠC „Istočna Ilidža“, Istočno Sarajevo
NAJBOLJI GOVORNICI U OBLASTI GOVORNIŠTVO:
1. MJESTO: Aleksandar Bakmaz, Gimnazija Banja Luka
2. MJESTO: Alija Mevkić, Behram-begova medresa, Tuzla
3. MJESTO: Amina Kahriman, Gazi Husrev-begova medresa Sarajevo
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
51
DEBATNA SMOTRA SREDNJOŠKOLACA IZ BiH
„JEDNAKI U RAZLIČITOSTI - NE DISKRIMINACIJI!”
52
PRIMJERI DISKRIMINACIJE KROZ SLIKE
Spolna diskriminacija Rasna diskriminacija
Diskriminacija na osnovu seksualnog
opredjeljenja
53
U februaru smo nastavili debatirati o diskriminaciji.
Sve teze su kreirane na osnovu aktuelnih
dešavanja i medijskih tekstova. Debatanti su,
vrijedno postavljali komentare o sljedećim
temama:
U BiH je vrlo izražena diskriminacija
pacijenata?
Sudovi u BIH uvijek ne razumiju dovoljno
značaj Zakona o zabrani diskriminacije?
U BiH ne postoje sigurna javna mjesta za
LGBT osobe?
Tekstovi u nastavku su
komentari online
debatanata
ozdrav.
Branim afirmacijski stav.
Definicije:
Diskriminacija je svaki
postupak razlikovanja i
nejednakog tretmana
osobe ili grupe osoba
zbog ličnih osobina koje ih
čine različitim od ostalih.
Može biti zasnovana na
spolu, nacionalnom,
vjerskom identitetu,
seksualnoj orijentaciji,
invaliditetu, političkom
uvjerenju, boje kože,
imovnog stanja i sl.
izvor:(
http://www.diskriminacija.
ba/%C5%A1ta-je-
diskriminacija )
Argument:”Sudovi vrše
diskriminaciju”.
”Do sada, naš pravni tim iz
Vaša prava BiH je uspeo
da dobije 8 slučajeva na
sudu, odnosno u 8
prijavljenih slučajeva je
presuđena diskriminacija,
kaže Slobodanka Dekić iz
Koalicije ”Jednakost za
sve”.
Pročitajte...
DEBATOLOGIJA
54
Na izlogu jedne prodavnice u centru grada stajao je natpis na kome je pisalo „Psići
na prodaju“. Privučen natpisom, jedan mali dečak stajao je ispred tog znaka i
upitao vlasnika kada se on pojavio na vratima: „Za koliko novca nameravate da
prodate te kučiće?“
Vlasnik radnje je odgovorio: „Za nekih trideset do pedeset dolara.“
Dečak se odmah mašio za džep i izvadio sve što je imao. „Imam svega dva dolara i
trideset sedam centi.“ – rekao je. „Da li biste mi dozvolili da uđem da ih vidim?“
Vlasnik radnje se nasmejao, a zatim zviznuo, iz kućice za pse izašla je prvo kuja i
otrčala do drugog kraja radnje. Za njom je trčalo pet malih, nežnih loptica od krzna.
Jedan psić poprilično je zaostao za ostalima. Dečak je odmah primetio da psić koji
zaostaje šepa, pa je pitao: „Šta, se desilo sa ovim mailišom, šta nije u redu sa
njegovom nogom?“
Vlasnik je objasnio dečaku da je veterinar pregledao to kučence i utvrdio da ima
iščašen kuk. Takođe je rekao da će uvek će šepati. Da će uvek biti takav. Dečak se
najednom vrlo uzbudio. „Želim da kupim baš tog psića.“
Vlasnik radnje mu je rekao: „Ne, ti ne želiš da kupiš baš tog psića. Ali ako ga baš
stvarno želiš, spreman sam da ti ga poklonim.“
Dečak se veoma uznemirio. Pogledao je vlasnika radnje pravo u oči, i preteći
prstom rekao: „Ne želim ga kao poklon. Taj mali pas vredi isto toliko koliko i ostali
psići, sada ću vam dati dva dolara i trideset sedam centi, a pedeset centi plaćaću
vam mesečno sve dok ga ne isplatim.“
Vlasnik radnje ga je i dalje ubeđivao: „Ti ustvari, ne želiš da kupiš tog psića. On
nikada kao drugi psi neće moći da trči, skače i igra se sa tobom.“
Tada je mali dečak seo, povrnuo svoju nogavicu pantalona i pokazao vlasniku
radnje svoju uvrnutu levu nogu u velikoj metalnoj protezi. Pogledao je vlasnika
radnje i nežno odgovorio: „Vidite. Ni ja ne mogu dobro da trčim, a tom malom
kučencetu potreban je neko ko će ga zaista razumeti!“
IZVOR:
https://duhoviti.com/motivacione-price/psici-na-prodaju-poucna-prica.html
UMJESTO KRAJA – PSIĆI NA PRODAJU
55
Debatne novosti, br. 2Februar 2018. godine
SVAKO UMNOŽAVANJE I KORIŠTENJE SADRŽAJA IZ NOVINA JE VEOMA
POŽELJNO!Cijena: 0 KM + obaveza da ponekad napišete članak za novine Izlazi mjesečno, a nekada i
češće
Fra Anđela Zvizdovića 171 000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina+387 33 203 668
TRN: 1610000047260060 Raiffeisen banka BiHizvjestaji.ckd@gmail.com
www.ckdbih.com
ZA „CENTAR ZA KULTURU DIJALOGA“Sanja Vlaisavljević
UREDNICA Nadina Balagić
REDAKCIJADebatni klubovi, Amela Ibrahimagić, Amer Musić, Anesa Vilić, Nadina
Balagić, Zoran Marčeta i svi debatni klubovi CKD-a.
DTPAnesa Vilić
WEB INFONadina Balagić
IZDAJE I UMNOŽAVACentar za kulturu dijaloga
CKD STRANICA:
https://www.facebook.
com/groups/13420044
3968/?fref=ts
DEBATOLOGIJA:
https://www.facebook.
com/Debatologija?fref
=ts
top related