Pompea

-1-

Ann Pearlman

Klub božićnih kolačića Naslov izvornika: The Christmas Cookie Club

Pompea

-2-

PROLOG

Okupljamo se svake godine

Ja sam glavna maherica za kolačiće i to je moja zabava. Klub božićnih

kolačića uvijek je prvog ponedjeljka u prosincu. Označi ga na svom

kalendaru. Nas dvanaest nalazimo se s trinaest tuceta kolačića zamotanih u

paketiće. Domaćih, naravno. Svaka od nas donese jedno jelo i bocu vina.

Prije šesnaest godina, kada smo počele, popile bismo vino i otišle van na

ples. Sada malo popijemo pa sjednemo i pričamo ili pustimo Al Greena i

kod mene plešemo. Naša omiljena pjesma je Love and Happiness. Svaka od

nas ispriča priču o kolačićima koje je pripremila. Na neki način, svaka od tih

priča obilježava proteklu godinu. Podijelimo si paketiće i trinaesti tucet

poklonimo obližnjem hospiciju. Od samog početka poklanjamo kolačiće.

Klub božićnih kolačića zamišljen je radi darivanja. Ne radi se samo o

ukusnim zalogajima koje dijelimo s prijateljicama i obitelji, već i s ljudima

koje ne poznajemo, koji prolaze kroz teška vremena pa bi im dobro došao

umotani slatkiš.

Jer, vjerujte mi, usred zime na Srednjem zapadu može biti jako teško.

Tmurno nebo. Hladnoća. I ono malo danje svjetlosti često je prekriveno

oblacima. Ljeta su sjajna zbog brojnih jezera, ali zimi ona navlače oblake.

Trebamo dodati svjetlost i veselje. Na kraju krajeva, nije li bit Božića i

Hanuke da svjetlima i sjajem svijeća obasjaju tamno doba godine? Trebamo

se podsjetiti da će sunce na kraju ipak potisnuti noć u razumnije granice.

Klub božićnih kolačića je, ako ništa drugo, podsjetnik na veselje. I, naravno,

podsjetnik da si prijateljice uzajamno pomažu prebroditi krize i podijeliti

radost.

Imam pravila koja su se stvarala godinama. Evo ih, tek toliko da znaš,

poželiš li osnovati vlastito društvo:

1.Nema kolačića s komadićima čokolade (jedne godine napravile smo ih nas

pet).

2.Nema pločastih kolačića (zalijepe se jedni za druge i mrve se).

3.Nema tanjura omotanih prozirnom folijom i mašnom. Samo pokušaj nositi

Pompea

-3-

dvanaest papirnatih tanjura omotanih plastičnom folijom. Ne mogu niti ja

unatoč tome što sam nekoć bila konobarica. Osim toga, previše su savitljivi

da ih se pokloni dobrotvornoj ustanovi. Posude moraju držati kolačiće i biti

privlačan poklon. Dodatna prednost je to što poslije možemo iskoristiti iste

posude za neke druge poklone.

4.U grupi ne smije biti više od dvanaest žena. Jedne godine nas je bilo

petnaest i sve su se žalile da je preteško pripremiti šesnaest tuceta kolačića.

Nije mi se činilo tako značajnim što su u pitanju još tri tuceta. Ali popustila

sam pod pritiskom. U grupi nas je samo dvanaest, a pripremamo po

"kolačarski" tucet kolačića. Ima u tome i neke poezije.

5.Ne smiješ propustiti niti jednu godinu. Ne možeš li doći, pošalji svoje

kolačiće ili gubiš mjesto. Ima i drugih koji bi se rado pridružili grupi. Ovo

pravilo proizašlo je iz prethodnog.

6.Nakon pet godina dolaska na zabavu imaš osigurano mjesto koje ne možeš

izgubiti, osim ako ne doneseš ili ne pošalješ kolačiće.

7. Uvijek je prvog ponedjeljka u prosincu. Zabilježi na kalendaru i računaj

na to.

Donesi po jedan primjerak recepta za svaku od nas.

Jackie se zaljubljuje, udaje i seli na istok te prestaje dolaziti. Donna obožava

zabavu, ali mrzi peći kolačiće. Janine ima vezu s kolegom s posla, razvodi

se i s ljubavnikom se seli u Benton Harbor. Tako se otvaraju mjesta za

novopečene članice kluba. Kako životi teku, naše članstvo kopni. Točno

nakon Dana zahvalnosti, pečemo kolačiće, razveseljavamo njima jedna

drugu i hospicij, a potom tucet različitih kolačića koje smo dobile

prosljeđujemo prijateljima, obitelji, susjedima, djevojkama koje nam čuvaju

djecu i manikirkama. Oni njima nude goste pri drugim okupljanjima za

Božić, Hanuku i Solsticij. Valovi izvrsnih zalogaja u najtamnijem dobu

godine. Širenje valova u našim životima od sreće koju međusobno

osjećamo.

Pompea

-4-

Marnie

Loptice od pekansih oraha s maslacem

2 šalice isjeckanih pekarskih oraha

2 šalice brašna

1 šalica rastopljenog maslaca

½ šalice šećera

2 šalice vanilije

¼ žličice soli

Šećer u prahu

Isjeskajte pekanske orahe u blenderu ili multipraktiku.

Pomiješajte sve sastojke osim šećera u prahu. Oblikujte

loptu.Nabrašnjenim rukama oblikujte loptice od 2.5 cm i pecite na

nenamašćenom limu za kolačiće. Obično limove za kolačiće

oblikujem masnim papirom ili papirom za pečenje i pošpricam ih

Pamom. Pecite u pećnici 20 minuta na 180C. Uklonite papire i

pustite da se kolači malo ohlade. Dok su još uvijek topli, lagano ih

protresite u vrećici sa šećerom u prahu. Vratite ih nazad na papir i

dodajte još šećera u prahu dok se hlade. Smjesa je dovoljna za pet

tuceta loptica.

San mi polako izmiče dok otvaram oči. Rukom posežem za Jimom, ali njega

nema. Vani pada snijeg u čvrstim kristalićima, gotovo kao magla. Disney

sjedi kraj kreveta i smije mi se dok mu jezik visi, a rep udara o tepih. Danas

je velik dan i imam puno posla pa je bolje da započnem što prije.

Oklijevajući ostavljam ostatke sna u još toplom krevetu i uvlačim se u topli

kućni ogrtač boje lavande, puštam Disneyja van, natočim si noćašnju kavu u

šalicu i stavljam je u mikrovalnu. Obgrlila sam se rukama ne bi li se

zagrijala dok Disney nestaje iza garaže.

Nisam obrezala trajnice i sada se snijeg nakuplja u rupama. Trebala sam još

zadnji put pokositi travnjak. Mikrovalna se oglašava, uzimam kavu i

nastavljam odsutno buljiti kroz prozor. Sedam ujutro. U San Diegu je tek

* Pam — vrsta spreja koji služi da se hrana ne lijepi pri pečenju

Pompea

-5-

četiri. Pitam se je li Sky budna. Danas bi trebala dobiti rezultate... U neko

doba danas poslijepodne po njezinu vremenu. Za vrijeme zabave božićnih

kolačića.

Disney se pojavljuje iza garaže dok mu crne uši klomparaju i sjeda pred

klizna staklena vrata. Utrčava unutra čim sam ih otvorila i otresa snijeg.

"Misliš da je dobro to što nam unosiš zimu?" pitam ga.

Maše repom.

"Dobar dečko." Ima jednostavne odgovore na sva moja pitanja.

Pijuckam kavu i bacam pogled na kuhinju i dnevni boravak. Prisiljena sam

postaviti božićne ukrase zbog zabave s kolačićima. Vani na drvetu vise

lampice. Oko kuhinjskog prozora načičkana su svjetla u obliku čili-

papričica. Jučer sam okitila jelku heklanim i pletenim ukrasima koje sam u

hipijevskim danima prodavala na gradskom sajmu umjetnina. Ispod jelke

nekoliko je zamotanih darova i hrpa plišanih medvjedića iz moje zbirke.

Onaj koji je Alex kupila Sky za prvi rođendan prije dvadeset godina izgubio

je oko, a kad je imala deset godina, Sky mu je isplela nakrivljeni crveni

pulover. Medvjedić marke Steiff, koji sam kupila kad sam bila u Njemačkoj,

ima raširene ruke u očekivanju zagrljaja. Tarina medvjedica sjedi sva

savršena u ružičastoj haljini s tijarom. Lijepa je, ali nitko je ne voli.

Uključujem svjetla na drvcu pa izgleda kao da je Božić. Nakon toga

uključim termostat, napravim krevet, pospremim sobu, navučem traperice i

crvenu majicu s kratkim rukavima. Onda si zavežem pregaču maherice za

kolačiće, onu na koju je Allie šablonom napisala pravila za kolačiće.

Na početku pekanski orasi Ijutito lupkaju u Cuisinart multipraktiku dok se

dovoljno ne usitne. Sky i Tara će ove godine dobiti još po tucet loptica od

pekanskih oraha pa sam recept pomnožila s tri i pol. Stavljam sedamsto

grama maslaca u staklenu posudu i uključujem mikrovalnu. Majčin mikser

KitchenAid je na pultu. Dodajem potrebnu količinu brašna, šećera, vanilije i

soli. Mikrovalna se oglasi pa dodajem rastopljeni maslac i uključujem

mikser. Dok se vrti, izvlačim limove za kolačiće i vadim masni papir iz

ladice. Zatim sastružem svu smjesu na dno zdjele i ova tura je gotova.

Uključim iPod i odaberem listu rock pjesama. Tina Turner se pita kakve to

Pompea

-6-

veze ima s Ijubavi, a ja joj kažem — svakakve. Onda se sjetim sna i pitam

se jesam li ga sanjala zato što ga volim ili jednostavno zato što bih željela

ponoviti naš prvorazredni seks. Možda oboje. Zapravo mi se ne sviđa to što

sam se toliko zaljubila u njega.

Brašno mi leprša po rukama dok oblikujem loptice i posvećujem se

metodičkom, ritmičnom poslu. Ruke mi slažu zalogajčiće u četiri reda duž

gornjeg ruba pleha. Tri tuceta na svakom plehu. Vidi se jednostavnost i

ljepota matematike, a rutina me podsjeća na žene koje predu pomoću

vretena, mijese tijesto, beru bobice, ukrašavaju cipele perlicama, tkaju ili

melju kukuruz. Povezana sam sa svim tim davnim ženama kao i sa ženama

iz čitavog svijeta jer svaka od nas priprema hranu, izrađuje odjeću, alate za

naše obitelji, prijatelje, za sebe. Stavljam pleh u pećnicu i počinjem s

idućim. Lagani dio je gotov. Na nekoliko minuta vraćam se mirnom valjanju

tijesta i stavljam pleh u pećnicu, gledam na timer. Još pet minuta.

Listovima masnog papira prekrivam stol u blagovaonici, punim plastičnu

vrećicu šećerom u prahu i stavljam krpene podloške na sredinu stola. Timer

je zazvonio. Izvlačim pleh i ostavljam ga da počiva na stolu. Kolačići su

smeđi poput hrastovog lišća u jesen, a miris pekanskih oraha ispunjava

prostoriju. Seger pjeva o tome kako dolazi jesen, a ovdje je zima. Već. Kako

se to dogodilo tako brzo ove godine? Razmišljam o promjeni godišnjih doba

i svemu što bez razmišljanja obavljamo u svakom od njih. Počinjem valjati

loptice za treću tepsiju. Potom s vrelog lima povučem papir s kolačićima na

stol, lim odlažem na štednjak da se ohladi, a kuglice lagano stavljam u šećer

u prahu.

Posao treba obaviti brzo, kolačići ne smiju biti previše hladni jer se šećer u

prahu neće zalijepiti. Ako su prevrući, možeš si opeći prste. Druga je tepsija

gotova i odlazim u kuhinju po nju.

Zvoni telefon.

Naglo se okrećem kako bih uzela telefon koji je na pultu kraj prazne posude

za maslac i pritom se uglom otvorenoga kuhinjskog elementa udaram u

obraz. Vrata se bučno zatvaraju, a u obrazu osjećam bol koja se počinje

širiti.

"Mama?"

"Ne možeš spavati, zar ne?"

Pompea

-7-

Ne mogu prestati s poslom pa si ramenom pridržavam slušalicu dok rukama

nastavljam stavljati kuglice u vrećicu sa šećerom.

"Ne. Samo se vrtim. Bojim se da ne probudim Troya." Skyin glas lagano

podrhtava.

Kolačići se umataju u šećer. "Baš sam se pitala spavaš li."

"Mislila sam da radiš kolačiće."

"U pravu si. Upravo sam izvadila prvu tepsiju. Sad ih valjam u šećer."

"Ah, Nanine loptice od pekanskih oraha."

"Moji najdraži."

"I moji."

Nisam znala da su Sky i Troy prvi put tada, prije tri godine, pokušavali

začeti dijete. Uostalom, oboje su studirali pravo, a Sky si planira život tako

da ostvari ciljeve koje si je postavila. Nazvala je da se pohvali da je

zatrudnjela već pri prvom pokušaju. Zbog načina na koji je rekla: "Ostala

sam u drugom stanju iz prvog pokušaja", a zatim se zahihotala, čovjek bi

pomislio da nikad prije nisu vodili Ijubav.

Kupila sam materijal kako bih svom prvom unučicu sašila poplun. Taman

sam ga unosila u kuću kad je nazvala uplakana. Izgubila je bebu.

"Draga moja, jako mi je žao", glas mi je popustio. "Bit ćeš tužna nekoliko

mjeseci."

"To je rekla i liječnica. Rekla je da bismo ponovo mogli pokušati za šest

mjeseci. Ovo je strašno razdoblje." Sky je šmrcnula i pokušala se nasmijati.

"Nije neobično imati spontani pobačaj. Naročito u prvoj trudnoći", rekla je.

"Doći ću ti."

"Ne moraš." U glasu joj se ipak naziralo olakšanje.

Iduće je godine ipak imala i drugi pobačaj. Opet me nazvala da mi to kaže,

opet sam odletjela kako bih bila s njom. "Voljela bih da si bliže."

"I ja."

Kad je zatrudnjela treći put, zadržali smo dah. Pokušala sam ukloniti

prizvuk brige u glasu kad bismo razgovarale. Trudnoća se održala. "Možda

bih trebala prestati raditi", razmišljala je. "Ali oni prate ovu trudnoću." Kad

je bila u četvrtom mjesecu ponovo sam počela disati. U osmom mjesecu

beba se prestala micati. Na ultrazvuku se vidjelo da je umrla. Najbolja stvar

za buduću trudnoću je da se čeka dok ne počnu prirodni trudovi.

Pompea

-8-

"Beba trune u mom tijelu."

"Stižem sutra."

"Ne, pričekaj. Pričekaj dok ne počnu trudovi. Tada ću te trebati."

"Kako je Troy?"

"Uplašen. Zbunjen. Kao ja." Uzdahnula je. "Samo moram preživjeti tih

mjesec dana. Mislim da bih trebala preurediti dječju sobu u sobu za goste ili

radnu sobu ili nešto treće."

"Hoćeš li prestati s pokušajima?" Zamišljala sam je kako hoda držeći

bežični telefon uz uho, dok prolazi kraj kauča i kuhinjskog stola i radi krug

po kuhinji, pa onda ispočetka. To radi kad je uznemirena. Kreće se.

"Ne znam bih li mogla ponovo proći kroz sve to."

"Imaš puno vremena da doneseš odluku."

"Ne znam mogu li i ovo. Živjeti mjesec dana s mrtvom izobličenom bebom u

meni."

"Izobličenom ?"

"To su mi rekli na ultrazvuku. Nešto nije u redu s bebom. Vjerojatno sam

zbog toga imala sve te pobačaje."

"Ne razumijem. Kakve veze ima to što ova beba nije u redu s prijašnjim

pobačajima?"

"Mogla bi biti genetika. Troy i ja možda imamo genetski problem."

Pokušala sam dozvati čudo da je utješi. "Otkrit će što je krenulo po zlu ovaj

put. Možda vam mogu pomoći. Oboma."

"Da. Baš."

"Hoćeš li doći kući?"

"Ne. Želim se praviti da je sve u redu i živjeti svoj život. Ono što imam od

života."

Nisam mogla proturječiti njezinoj gorčini.

Nazvala je čim je počeo porod. Sjela sam na avion i stigla kad je ulazila u

rađaonicu. Držala sam je za ruku. Troy se ushodao. Obrisala sam joj čelo.

Čvrsto je zatvorila oči i dahtala. Gunđala je. Čvrsto mi je stegnula ruku.

Zavrištala je. Izdržala je svu agoniju poroda bez sretnog završetka. Bol nije

nestala s bebinim prvim plačem. Iscijedila je suze kao što istisnula iz sebe

mrtvo čedo. Plavo. Vidjeli smo deformacije koje su se naslućivale na

ultrazvuku. Imao je vrlo kratke ruke, zbrčkano lice. Načas smo ga vidjeli

Pompea

-9-

prije nego što su ga zamotali i odnijeli na genetsko testiranje i procjenu.

"Bar je ovo gotovo." Utonula je kao da će propasti kroz operacijski stol i

nestati. "Nisam mislila da ću uspjeti."

"Jesi. Prošla si kroz to junački." Čvrsto sam je primila za ruku i poljubila u

čelo.

"Zašto me nisi upozorila?" Oči su joj bile širom otvorene od šoka, kao da

sam je izdala, kao da sam joj namjerno zatajila važne činjenice.

"Zato što se bol zaboravi čim u ruke uzmeš svoju bebu."

Šmrcnula je. "Onda mislim da neću zaboraviti."

Troy ju je poljubio. "Jako te volim." Suze su mu se skotrljale niz obraze.

"Jadna naša beba. Tako si hrabra."

Zajecala je.

"Da. Hrabra. Oboje ste hrabri." Pružila sam joj vode da popije. Liječnik joj

je zašio ranu od epiziotomije. Dali su joj injekciju da joj isuše mlijeko.

Nismo znali što bi još rekli. Svatko od nas plakao je pod zasljepljujućim

kirurškim svjetlima dok ju je liječnik i dalje šivao medu nogama.

"Svi smo izgubili bebu, zar ne?" Skyine sive oči susrele su se s našima, a

zjenice su joj bile velike od suza.

Poljubila sam je. "Svi smo uz tebe, draga."

Troy joj je stegnuo ruku i maknuo joj s lica pramenove kose zalijepljene

znojem.

Plakale smo tada i kasnije. Kad sam se vratila kući zajedno smo plakale

preko telefona. Prošlo je dosta vremena prije nego što smo mogle

razgovarati bez suza. A tada je Sky već bila ponovo trudna.

Sada, u četvrtom mjesecu trudnoće šapuće kao da se ispričava. "Sve što sam

ikada željela je da budem majka. Mislim, to je najvažnije, znaš?"

Stavljam još kolačića u šećer u prahu. "Da." Često mi to govori, kao da će se

uistinu dogoditi ako se ponovi dovoljno puta, kao da su molitve uvijek

uslišane.

Ona je bila djevojčica koja je željela bebe dok su njezine vršnjakinje

skupljale barbike. Nosila je Matildu u svojoj staroj dekici, pjevala joj

uspavanke i spavala s njom. Čak je i njezin plišani psić Pound Puppy nosio

pelenu. Ne znam je li to nastalo iz žudnje za našom bliskošću prije nego što

se rodila Tara ili se radi o nekoj vrsti ljubomore ili nadmetanja zbog Tarinog

Pompea

-10-

rođenja. Možda i zbog toga što je vidjela koliko se veselim što sam majka.

Ili je to jednostavno zov prirode i Ijubav prema Troyu te želja da se njihova

Ijubav utjelovi u bebi. Ali majčinstvo je vrhunac Skyinih ambicija. Možda

trebam prihvatiti da su stvari takve kakve jesu.

Stavljam kolačiće u uredne redove. Sada ih je šest u redu. "Ima puno načina

da se bude majka."

"Samo želim da bude gotovo. Želim rezultate testa. Četiri mjeseca brige bilo

je dovoljno. Sad drugi ljudi znaju nešto što je presudno u mom životu, a ja

moram čekati. Voljela bih da saznam odmah ujutro tako da se počnem

suočavati s onim što slijedi bez obzira o čemu se radi."

"Ili da uživaš u tome, trudnoći i porodu." Umatam još kuglica u šećer u

prahu. "Sigurna sam da će te nazvati čim bude znala."

Sky ništa ne govori. Boli me obraz, trebala bih si staviti led, ali ne mogu. Ne

sada. Kad završimo razgovor. Kad bude gotova ova tura.

"Nadam se da neće pokvariti zabavu s kolačićima."

"Pokvariti? Imat ću kraj sebe prijateljice da mi pomognu slaviti."

Prizvuk optimizma u mom glasu zvuči joj obeshrabrujuće. "Ili da te utješe."

"A i tebe isto. Vole i tebe. Nisi sama."

Šećer u prahu mekan je kao paperje dok stavljam kolačiće u redove. Prva

tepsija skoro je gotova.

Tišina s druge strane. Prestaje hodati. "Ne prestajem razmišljati, pitam se

zašto se to nama dogodilo. Čudno je to što i Troy i ja imamo taj recesivni

gen kad nismo čak ni u istoj etničkoj skupini... Hoću reći, mi smo uglavnom

Nijemci, a on je Talijan."

"Oni su vrlo bliski, znaš?"

"Znam, ali liječnik nam je rekao da je to kao da smo brat i sestra, kao da

smo iz iste obitelji."

"Možda se zbog toga vas dvoje tako dobro slažete. I nemoj zaboraviti, imaš

pedeset posto izgleda da je ova trudnoća u redu. Svaka beba ima pedeset

posto izgleda. Možda si obavila tužnu polovicu i sad ćeš imati tri normalne

trudnoće."

"Ne ide to tako, mama. Svako bacanje kocke nosi svojih pedeset posto

izgleda."

Znam. Pričam joj lijepe bajke sa sretnim završetkom kao da tako mogu

Pompea

-11-

izbrisati negativnu stranu koja je proganja. "Sretan kraj nije nemoguć.

Ponekad se stvarno dogodi", kažem. Prvi pleh je gotov. Kolačići s drugog se

hlade. Moram brzo raditi. "Imaš silnu energiju. Čak i nakon posljednjeg

puta opet pokušavaš. Nešto duboko u tebi zna da će uspjeti." Istresem

pregršt kolačića u šećer i okrećem ih s jedne na drugu stranu u vrećici.

"Onda, kakav ti je plan za danas?"

"Kako je Tara?"

"Dobro." Zapravo, njezina je sestrica Tara u osmom mjesecu trudnoće, ima

osamnaest godina i neudana je. Otac njezinog djeteta je crnac, bivši

osuđenik koji želi postati reperska zvijezda. Ovog ljeta izgovorila je nešto

ironično što nije promaklo nikome od nas. Tresući svojom crnom kosom

djelomično obojenom u plavo, rekla je; "Dovraga, ja sam neplanirano trudna

u vezi koju bi većina nazvala nezdravom a ti", nagnula je glavu prema Sky,

"koja sve radiš onako kako bi trebalo, jako želiš bebu i..." Glas joj se

izgubio, pogledala je Sky u oči. "Kao što kažu, život nije pravedan. To je...

Kako to ono zovu? Ironija?" Naš smijeh raspršio je neizrečenu napetost.

Sad kažem: "Nikad se ne zna što će biti od svega toga. A svaki događaj

možemo objasniti kako nam drago. Na sebe i Troya možeš gledati kao na

žrtve neobične biologije ili vas vidjeti kao čak fizički srodne duše, a ovaj

križ kao nešto što vas čini još jačima." Slažem kolačiće uvaljane u šećer u

njihov red. "Onda, kakav ti je plan za danas?" ponavljam.

"Ponedjeljak je. Moram se pripremiti za suđenje. Nadam se da će mi tuđi

problemi doći kao utjeha."

"Nešto što će ti odvući pažnju da brže prođe vrijeme."

"Nosim mobitel sa sobom." Prestaje govoriti. "Hej. Troy je budan. I zove

me."

"Odi svome mužu. Ja sam tu čitav dan. Nazovi ako ti se razgovara. Volim

te." Šaljem joj poljubac.

"Volim te." Zvuk njezinog poljupca odzvanja mi u uhu dok završavam s

kolačićima s drugog pleha. Još šećera u prahu lebdi nad dva lima kolačića

koji se hlade. Šest tuceta je gotovo.

Prekrivam lim za pečenje novim papirom i okrećem se prema zdjeli sa

smjesom, uzmem malo tijesta i počinjem valjati nove nizove kuglica.

Sky je upoznala Troya u osmom razredu odmah nakon zimskih praznika.

Pompea

-12-

Troyeva obitelj upravo se bila doselila u grad, a učiteljica je zadužila Sky da

ga prati do učionica jer su imali isti raspored. "Nije sladak, ali je drag",

izvijestila je. Te večeri razgovarali su na telefon. Idući mjesec na našoj je

televiziji gledao Beverly Hills, Sky je sjedila kraj njega na kauču. Tara mu se

izvalila u krilo. Ja sam radila kokice.

"Troy je moj najbolji prijatelj." Sky je imala kratku majicu, traperice

spuštena struka i otkriven pupak.

"Hladno mi je kad te vidim." A mislila sam da nitko, pa čak ni vitka

djevojčica ne izgleda privlačno u takvoj odjeći.

"Mama, to je takav stil." Napravila je grimasu da pokaže očaj.

"Vidi se da ozbiljno shvaćaš svoje obaveze. Upoznaj ga s nekim dečkima."

"Jesam. Jednostavno volimo biti zajedno." Ne brzinu se nasmiješila, ali nije

promijenila odjeću.

"Mogla bi pozvati prijateljice da prespavaju kod nas u petak. Pozovi

Marissu i Jennifer."

"Super."

Na jesen u devetom razredu, s ruksakom preko ramena, naočalama koje su

joj klizile niz nos i pramenovima kose strateški izvučenim iz konjskog repa,

rekla je: "Mama." Kad bi tako započela, znala sam da slijedi ozbiljan

razgovor.

"Molim?" Odložila sam radnu bilježnicu o zdravstvenom osiguranju koju

sam čitala i okrenula se prema njoj. U to doba učila sam za državni ispit

kako bih dobila dozvolu za rad. Sad imam ovlaštenje za životno i

zdravstveno osiguranje te dugoročno osiguranje automobila i vodim svoju

malu agenciju.

"Troy je rekao da me voli."

"Da te voli?"

"Rekla sam mu da i ja njega volim. A on je nastavio: 'Ne, mislim volim te.

Volim te na onaj način. ' Imala sam u ruci daljinski od televizora pa sam ga

uključila." U ruci joj je bio nevidljivi daljinski i pritisnula je tipku. "Nisam

ga željela čuti. Samo sam nastavila: 'I ja tebe volim. Ti si mi najbolji

prijatelj.' Ali on je rekao 'Želim više od toga.' Pojačala sam zvuk." Pritišće

zamišljenu tipku. "Nisam znala što da kažem. Hoće biti moj dečko. Želi da

hodamo."

Pompea

-13-

"Za ozbiljno?"

Slegla je ramenima i skinula ruksak. "To će nam uništiti prijateljstvo. Uvijek

je tako." Rekla je to kao da ima strašno puno iskustva.

Pitala sam se nije li prisluškivala moje razgovore s prijateljicama. "Kako?"

"Pa, naš odnos će se promijeniti. Nikad više nećemo moći biti samo

prijatelji. A naše je prijateljstvo savršeno." Svojim kaputom zaogrnula je

naslon na kuhinjskom stolcu. Ovog puta nisam se namrštila.

"Ne za njega", istaknula sam. "Nije savršeno."

Žvakala je unutarnju stranu usnice. "Taman mi se počeo sviđati Ryan."

Podigle su mi se obrve. "O, znači, boji se da će te izgubiti zbog Ryana?"

"Ne može me izgubiti. On mi je najbolji prijatelj." Otvorila je limenku

dijetne Coca-Cole. "Vidiš o čemu govorim? Čim počneš s ljubavnim

stvarima bojiš se da ćeš nekoga izgubiti ili da te netko vara."

"Misliš da je zgodan?"

"Nikad nisam razmišljala o njemu na taj način. Pa..." Ugrizla se za usnicu i

srušila na stolac. "Ne želim izgubiti naše prijateljstvo."

"Ionako se ne možeš praviti da ste samo prijatelji, sad kad ti je jasno dao do

znanja da gaji takve osjećaje prema tebi." Koristim prste da riječi stavim u

zagrade.

"To je i on rekao. Rekao je da si ne može pomoći jer sam tako slatka." Lice

joj se postupno zacrvenjelo kao da je prešla granicu.

"Ima pravo. Ti jesi slatka." Nasmijala sam se. "Lijepa. S nevjerojatno

očaravajućim očima."

Raširila je te svoje sive oči sa zelenim mrljicama i rekla kao da je začuđena

slučajnošću. "Upravo je to i on rekao."

Njihovo prijateljstvo postupno se pretvorilo u vezu i u jednom trenutku, ne

znam točno kada, postali su ljubavnici. Zajedno su išli u srednju školu. Već

su zajedno stanovali kad su pošli u drugi razred. Zajedno su maturirali i

studirali pravo.

"Preodraslo, prerano", prigovarala sam.

"Tako je to. Dogodilo se i ne može biti bolje. Zašto bih odbacila nešto tako

savršeno samo zbog svojih godina?"

"Vas dvoje imate tako malo iskustva s vezama." Brinulo me da će ih

znatiželja vezana uz druge ljubavnike uništiti u budućem kaosu varanja i

Pompea

-14-

nevjere.

"Zašto bih odbacila nešto tako savršeno samo zato što smo bili djevice kad

smo se upoznali? Osim toga, pratila sam tebe."

"Da." Dotaknem joj obraz. Prije dvadeset godina prošle smo kroz bolest

njezina oca Alexa, a radilo se o stalnom umoru i drhtavicama koje su

dijagnosticiranje kao akutna leukemija. Hospitaliziran je i naočigled nam je

nestajao. Vidljivo se gubio svakim danom. Umro je za tjedan dana. Nisam

stigla ni povjerovati da je ozbiljno bolestan prije nego što je preminuo.

Imao je trideset i pet godina.

Trideset i pet. Samo trideset i pet.

Tek se sada navikavam na tu činjenicu.

Sky je imala sedam godina. Gledala je kad sam započela odnos sa

Stephenom, kad sam se ponovo udala i rodila Taru. Stephen. Njegovo

šaranje bilo je kao da stojim na žeravici. Neko vrijeme djelovali su naleti

njegovih iskrenih obećanja da sam Ijubav njegova života i obećanja da se to

više nikad neće dogoditi.

Unatoč tome, nekoliko mjeseci kasnije, uvijek bih se ponovo suočila s

neobjašnjivim i nezgodnim izbivanjima i nadala se da se radi o nesreći, a ne

o onome na što sam zabrinuto sumnjala. Onda bih na njemu primijetila miris

druge žene, račune na kreditnim karticama za hotelske sobe, iznenada

zatvorene prozore na kompjuterskim ekranima, tihe telefonske razgovore i

učestalije posezanje za alkoholom — sve što čini klišej prijevare. Razvod.

Ponovo započinjanje života, sada kao samohrana majka s dvije kćeri.

Troy je bio najstabilniji muškarac u njezinu životu.

"Ja sigurno ne znam odgovore kad su u pitanju veze." Istina je, i to prava, da

su muškarci koje sam viđala nakon Stephena željeli vezu, ali meni je trebala

garancija savršenstva, a ljudi nisu takvi. Osim toga, kćeri su mi bile na

prvom mjestu. Nisam znala što bih drugo sa svojim životom kad je skrenuo

s predviđenog puta, nego da ih podižem.

Muškarci žele tvoju pažnju. Nemoj to zaboraviti. Teško im je kad te moraju

dijeliti s vlastitim djetetom, a kamoli s tuđim. Njihove potrebe moraju biti

najvažnije. Jedan je htio poslati Taru u internat. Drugi je htio da je ostavim

u kući i odem živjeti s njim. Tada je imala četrnaest godina. "Da ja imam

četrnaest godina, vrlo rado bih živio sam", rekao mi je.

Pompea

-15-

"Aha, kladim se da bi. Nema šanse. Ni pod razno," odgovorila sam.

Jima sam upoznala na zabavi. On je prijatelj sina moje kolegice. Nije ga

pozvala da se upoznamo. Jednostavno je bio tamo. Ćelav s trbuhom kao

stvorenim za milovanje. Isijavao je potpuno prijateljskom toplinom.

"Prekrasna si s tom bijelom kosom. Ističe te sjajne plave oči", rekao mi je.

"Ti si prijatelj sina moje prijateljice!" kriknula sam kao da je zbog toga bio

mala beba.

"Hej, imam više od dvadeset i jedne", smije se. "Legalno." I povukao me da

plešemo na Marvina Gayea, ljuljao se sa mnom i vrtio me. "I, kao što sam

rekao, prokleto si lijepa i seksi. A plesanje ne može škoditi, zar ne?"

"Naravno da ne." Opustila sam se u njegovim snažnim rukama. "Osim toga,

dobar si."

"To da." Zabacio je glavu i zavrtio me ispod ruke.

Tako je na početku postojao taj opipljivi elektricitet, a poslije smo osjetili

uzajamnu znatiželju. Nakon zabave, došao je kod mene. Rekao mi je da ima

skrbništvo nad dvojicom sinova koji su tinejdžeri. I da su mu prioritet. Ja

sam upozoravala muškarce na moje kćeri gotovo istim riječima. "Sviđa mi

se to. Djeca su zaista na prvom mjestu."

Odmaknuo se od mene. "Većina žena ne razumije što to znači. To znači da

između posla i brige oko njih nemam puno vremena za vezu. Žene žele više

vremena. Tako da nisam ni tražio nekoga." Popio je još malo vina i slegnuo

ramenima.

Mislila sam da će to biti samo flert za jednu večer. Ponudila sam mu brzi i

laki izlaz. "Gle, moram okititi jelku. U ponedjeljak navečer organiziram

zabavu."

"Ne mogu doći u ponedjeljak. U Atlanti sam."

"Nisi ni pozvan. Bit će samo žene. Ali zaista moram okititi jelku."

Jelka je uspravno stajala u svom postolju. Lampice su bile postavljene, ali

nisu bile uključene. Zelena plastična posuda za ukrase bila je sa strane.

Osvijetlio je drvce i rekao: "Sad je bolje." Kimnuo je prema kutiji i pitao:

"Znači, ukrasi su tu unutra?"

"Aha."

"Hajdemo onda. Volim kititi drvca."

Okitili smo jelku i natočili si još vina. "Za izvrsne praznike", rekao je kad su

Pompea

-16-

zazvonile naše čaše. "Za to što sam te upoznao."

To je bilo prije godinu dana. Nedjelju prije božićne zabave s kolačićima. Do

Nove godine već smo bili ljubavnici, a do Valentinova sam već bila

zaljubljena u njega. Ali nisam mu to rekla. Nisam rekla "volim te" niti

jednom muškarcu nakon Alexa. Stephen mi je prvi put rekao da me voli kad

sam otkrila da me vara. Kao da bi to moglo nadoknaditi to što me vara.

Jedino što je time postigao bilo je da me uvjeri da su riječi "volim te"

zapravo manipulacija. Kad me zaprosio, rekao mi je da sam najvažnija

osoba u njegovu životu. Svijet je bio prazan bez mene. Rekao je da je Ijubav

samo riječ. Zbog toga mu je nisam izgovorila. Varao me je već kad sam bila

trudna s Tarom, tako da mu čak nisam ni rekla kad se rodila.

Govorila sam Sky i Tari da ih volim. I mojim roditeljima. Nekim

prijateljicama. Ali kad se radi o muškarcu, nisam sigurna što te riječi znače.

Prevelik su zahtjev i teret. Zvuče kao da nešto želiš. Pričvršćuju spone.

Obaveze. Osim toga, kako možemo znati što znače? Negdje sam pročitala

da boja naših očiju utječe na nijanse koje zapravo vidimo. Ako je to istina,

kako mogu znati da meni "Ijubav" znači isto kao i tebi? Osobito stoga što ne

znamo čak niti je li "crveno" tebi isto što i meni. Osim toga, ne pretpostavlja

li se da je Ijubav vječna? A kad se radi o muškarcima, ne postoji ništa

vječno.

Stoga, kad je na to Valentinovo Jim rekao; "Mislim da se zaljubljujem u

tebe", ja sam odgovorila: "I ja sam zaluđena tobom."

Kimnuo je.

Biti zaluđen je sigurno. Ne veže ni jednog ni drugog. Ne postoji težina

postojanosti, već obećanje prevrtljivosti i prolaznosti koje smiruje.

Ta bi nestalnost Jimu trebala biti olakšanje jer sam smještena uz njegove

rubove. Prodaje medicinski software bolnicama diljem države pa ga zbog

posla često nema, a kad je kod kuće pomaže svojim sinovima oko zadaće,

gleda ih dok igraju nogomet, uči ih voziti. Moje vrijeme, naše vrijeme

događa se kad mu klinci nisu kod kuće. U petak ili subotu navečer prije

njihova policijskog sata. Sad sam ja ta koja treba dopuštati da je

Ijubavnikova pažnja usmjerena njegovoj djeci i poslu. Ali to je ono što kod

njega najviše poštujem i volim: uzima očinstvo za ozbiljno.

Već dva tjedna nisam ga vidjela nasamo. U subotu navečer gledali smo

Pompea

-17-

njegova sina kako igra mali nogomet. Trebali smo zajedno provesti noć u

petak i proslaviti godišnjicu tako da kitimo njegovu jelku. No, avion kojim

se trebao vratiti kući kasnio je i dok je provjerio kako su mu sinovi već je

bilo prekasno. Onda je u nedjelju onaj mlađi uganuo nogu pa su bili na

hitnoj. Došla sam u bolnicu da budem s njima. Nismo zajedno proveli noć,

vodili Ijubav, nekoliko tjedana. Djelomično je to i uzrok mom seksi snu.

Pompea

-18-

I dalje ostaje pitanje: je li Jim druga prilika za intimu, pokušaj ostvarenja

stalne veze ili još jedno izmicanje obavezama? Kako bi stvar bila još

kompliciranija, mlađi je od mene dvanaest godina. Četrdeset i pet. Samo

četrdeset i pet.

Izvlačim posljednju tepsiju iz pećnice, skidam masni papir pun kolačića i

spremam se da zadnjih šest tuceta uvaljam u šećer. Bogu hvala na masnom

papiru. Pečenje čini puno lakšim. Kuham još kave i puštam da mi se jedna

od gotovih kuglica rastopi u ustima pa uživam u orasima, maslacu i blagoj

aromi vanilije.

Disney trči prema vratima, maše repom i poskakuje. Jimova traper jakna

posuta je snijegom.

"O, bok! Nisam te očekivala."

"Pomislio sam da bih mogao svratiti na putu do zračne luke." Kad trlja svoje

usne o moj obraz, san mi se vraća sa svim senzualnim detaljima. U njemu

mi je Jim poljubio obrve, prošao oko trepavica i duž nosa. Njegovi poljupci

imali su okus cimeta. Ja sam bila sama čulnost, prihvaćanje. Oklijevala sam

da okusim taj savršeni spoj, to zlatno ujedinjenje. Sjaj je prerastao u oštre

valove koji su me ispunjavali, prali me. Ushićenje me probudilo.

Iznenađuje me lascivan san. Kad sam zadnji put sanjala nešto tako? Bilo je

to prije mnogo godina. Desetljeća. Možda kad je Tara bila beba. Mislila sam

da je gotovo s tim pritiskom požude i opčinjenosti zadovoljstvom te da je s

vremenom i zbog menopauze žudnja izblijedjela. Ne viđam Jima dovoljno

često. Ali sad je ovdje, iznenađuje me svojim posjetom i ljubi me u obraz.

"Hmmm. Možemo mi i bolje." Čvrsto me steže u zagrljaj, jednom rukom

obuhvaća moju stražnjicu i drži me priljubljenu. Opuštam se, uživajući u

blagom mirisu cimeta i dijelovima sna koji su sada java.

"Aaaah, nedostajala si mi", prostenje.

Odmiče se od mene i gleda na sat.

"Provjeravaš imaš li vremena za jedan na brzaka?" smijem se.

"Da bar", pravi se da je tužan. "Moram biti tamo za četrdeset i pet minuta."

"Jesi li za kolačić?" pogledam ga postrance i podignem obrvu.

"Da", kaže otegnuto. "Želim jedan od tvojih... kolačića."

Dodam mu jedan, kao i svoju šalicu s kavom.

"Ovi su divni. Nadam se da si napravila i za nas."

Pompea

-19-

Nas. Ne znam postoji li "mi". Kad kaže stvari koje impliciraju budućnost

imam puno osjećaja koje treba odvojiti. Strah, uzbuđenje, sreća, mir.

Gledam ga dok uživa u kuglici od pekanskih oraha. "Ne brini se, napravila

sam nekoliko dodatnih tuceta. Osim toga, imat ćemo hrpu kolačića nakon

zabave."

"O, ali ovi su sigurno najbolji." Tada otkriva crvenu prugastu vrećicu sa

zelenim papirom na vrhu. "Ta-ta", naklanja se i daje mi je. "Došao sam da ti

donesem ovo. Mislio sam da će ti trebati za jelku." Zavlačim ruku u šuškavi

papir i izvučem svijetlosmeđega plišanog medvjedića koji ima pulover s

uzorkom božićnih jelki sa srcima.

"O, Jime. Pogledaj ga samo. Tako je ušminkan i smiješi se." Smijem se i

naginjem se da ga poljubim. "Tako si divan."

"Sve je to taktički smišljeno. Samo sam te htio vidjeti jer mi nedostaješ. Ali

nisam htio da to znaš."

"Volim kad očijukaš sa mnom." Naročito kad nisam našminkana. Odlazim u

dnevnu sobu i stavljam ga pod jelku. "Dobro se uklapa medu nove

prijatelje", šalim se.

"Žao mi je što ti nisam pomogao okititi drvce ove godine."

Razmišljam bih li mu rekla da je to bila godišnjica dana kada smo se

upoznali, ali ne govorim. Previše drsko. Umjesto toga kažem: "Pa, savršen

je."

"Hej, što ti se dogodilo s obrazom?"

Zaboravila sam na njega. Kad ga dotaknem, zaboli me.

"Izgledaš kao da te netko pokušao pretući."

"Borbeno kuhanje", nasmijem se.

Jim uzme još jedan kolačić. Trudi se paziti na težinu i žali se na svoj pivski

trbuh, ali meni se sviđa. "Stavi si malo leda na to ili nešto." Ponovo gleda na

sat. "Hej, moram ići. Nazovem te. Vidimo se u petak navečer."

"Sigurno?" Trudim se da mi glas zvuči opušteno tako da ne stekne dojam da

mi je potreban ili da ga požurujem.

Ipak mi nije pošlo za rukom. "Ništa nije sigurno osim poreza. I smrti.

Moram vidjeti što je s klincima. Nazvat ću te."

"Želim ti ugodan tjedan", kažem ljubeći ga u obraz. Otvara vrata i vidim

snježne kristaliće kako lepršaju poput čestica prašina u zraci svjetla.

Pompea

-20-

Vrata se zatvaraju kao da svojim odlaskom usisava sve zvukove. Tada

čujem kako svira moj iPod, a i vrijeme je da se vratim na posao.

Glazba me ispunjava dok valjam posljednji dio tijesta. Lampice na jelci

svjeducaju, a plišani medvjedići su ispod nje. Onaj koji je donio Jim izgleda

kao da je oduvijek bio tamo. Dok sam redala još gotovih kolačića, spoznala

sam da je obećavajuće "mi" odmah bilo izbrisano šalom o smrti i porezima,

bio je to uzmak nakon što sam ga pritisnula da dobijem potvrdu. Možda su

me tako drugi ljudi doživljavali. Kao klackalicu, povuci-potegni. Jesam li

oduvijek bila takva? Nepovjerljiva prema vezama? Moje veze traju samo

sedam, osam godina, a ne dugih četrdeset i pet godina koje su dijelili moji

roditelji dok mi majka nije umrla. Možda je to bila nesreća Alexove bolesti

koja me ostavila na putu kojim nikada nisam željela kročiti. Rano sam

spoznala da se život ne odvija onako kako očekuješ i da tragedija može biti

iza ugla.

Upravo kao i velika sreća, podsjećam se.

Udišem već slabiji miris kolačića koji se hlade i dok izdišem mislim na Sky

i čekanje novosti o održavanju njezine trudnoće, na Taru i rođenje mojega

prvog unučića, dečka, kako su joj rekli i na Jima koji bi upravo trebao

poletjeti za Boston. Prijateljice mi večeras dolaze na zabavu natovarene

umotanim kolačićima. Znam njihove tajne. Znam za napetosti među njima.

Moram se sjetiti da Rosie posjednem podalje od Jeannie. Vjerojatno još nisu

riješile svoju svađu. Rosie će ispitivati Laurie o bebi. Nadam se da su do

sada Taylor ili njezin suprug našli posao. Oboje su nezaposleni i njihove

otpremnine vjerojatno se tope. Pitam se kako će se Sissy uklopiti u mnoštvo

žena koje ne poznaje.

Disney mi donosi svog majmuna, pištavu igračku koja je još davno izgubila

glas. "Hvala." I vraćam mu je. Zahvalna sam zbog radosti u životu. Ne. Ne

samo radosti. Njihova bogatstva. Mogućnosti da se sve doživi. Što u njima

uživam.

Kolačići su gotovi. Trebaju se samo ohladiti i onda ih mogu spremiti u

vrećice. Disney ispušta majmuna i lovi komadiće koji su pali na pod.

Još uvijek je jutro. Pirjam luk i dodajem izrezane rajčice, pileći temeljac i

bosiljak za juhu. Kuha se na laganoj vatri na štednjaku. Kad se ukuha

isključim je tako da se arome pojačaju. Bit će nečega toplog u kući kad

Pompea

-21-

maherice za kolačiće dođu s hladnoće.

Tri malene tegle s božićnim zvijezdama daju vedrinu erkeru nad sudoperom.

Dnevna soba čista je i spremna. Spavaće sobe i moja radna soba

pospremljene su. Imam hrpu vremena da si pogledam lice i utvrdim kako mi

je ispod oka ljubičasta mrlja. Trebala bih otići po malo leda za nju. Ali

umjesto toga uzimam božićnu maramu koju sam kupila za Disneya i vežem

mu je oko vrata. Kunem se da uspravlja vrat i poskakuje uokolo kao da misli

da je nevjerojatno zgodan. Sjedam na kauč s novim kriminalističkim

romanom u ruci i stavljam noge na stolić. Disney skače i glavom mi miluje

bedro. Pročitam nekoliko stranica.

Zazvoni telefon.

"Hej. Kako idu kolačići?"

"Hlade se. Kako si, Tara? Kako je beba?"

"Udara me po mjehuru kao lud. Osjećam se kao lopta s glavom i malenim

nastavcima."

Hihoćem se jer je to zaista dobar opis njezina izgleda. Sva je okrugla

sprijeda, a ima još mjesec dana ispred sebe. "Kako je Aaron?" Sjetim se da

ga uključim kao da je dio obitelji, iako nisam sigurna hoće li ostati zajedno.

Možda nije nitko stalan. Ali uvijek će biti otac mojega prvog unuka.

"Snimamo u studiju... On i Red mijenjaju dio teksta pa sam pomislila da bih

te mogla nazvati. Imam pauzu."

Zamišljam Taru s obojenom crnom kosom i plavim pramenovima kako sjedi

u predvorju studija za snimanje. Na mojoj slici.

Cigareta joj leluja među prstima, ali prestala je pušiti kad je saznala da je

trudna tako da brišem cigaretu. Zatrudnjela je ubrzo nakon što je maturirala.

Rekla mi je to onako usput, kao da mi govori da ide u kino. Njezina

opuštenost bila je način da si smanji brigu oko toga kako ću reagirati ili

možda da iz mene izvuče nonšalantni odgovor.

"Za ime božje, što ćeš učiniti?" pitala sam je. Fascinira me to što imam dvije

toliko različite kćeri. Sky mi je uvijek sve govorila. Tara bi rekla najmanje

moguće. Sky je u srednjoj školi ponekad izlazila sa mnom. Tara ne bi ni

mrtva dopustila da je u javnosti vide u mom društvu. Sky je radila ono što se

od nje očekivalo, imajući u vidu budućnost. Tara je radila onako kako joj se

htjelo u tom trenutku, živjela je u vječnoj sadašnjosti.

Pompea

-22-

Zatreptala je svojim dugim trepavicama dok me gledala i slegnula

ramenima. Povukla je dim i ispuhnula ga. "Mislim da bih trebala prestati."

"Jesi li odlučila?" Bila sam jako uporna. Nisam točno znala kako se

osjećam. Nisam točno znala što bih željela da učini. Nije se radilo o rasi, ali

nisam se obmanjivala da rasizma više nema. Bio je u zatvoru za mlade i

činio se slabo sposobnim da se sam uzdržava. A njihov san da postanu

zvijezde hip-hopa činio se kao kule u zraku. Ona je komponirala glazbu,

svirala klavijature i pjevala njegove pjesme.

"Uzbuđeni smo zbog bebe, mama."

"Hoćete li se oženiti?"

"Oženiti?" Skupila je obrve, izbacila eksploziju zraka iz usta i zatresla

glavom. "Naša Ijubav ne treba papire. Osim toga, kakvu garanciju ti daje

brak?"

Nisam znala kako se osjećam ni u vezi toga. U najmanju ruku, ne bude li

funkcioniralo, neće morati prolaziti kroz komplikacije rastave.

Tada je zagrlim. Isprva se drži kruto, a onda se opušta u mom zagrljaju.

"Pripremit ću ti zabavu za bebu koja stiže."

Izvlači glavu i smije se. "Naravno. Pozovi sve svoje prijateljice. Drage su

mi."

Sad govori vedro. "Hej, dovest ću Aaronovu mamu na zabavu."

"Sissy? Dovest ćeš je?"

"Mislila sam da bih mogla posjetiti prijateljicu dok traje zabava i poslije

odvesti Sissy kući."

"To znači da ću te vidjeti."

"Da, osim toga Sissy ne zna kako doći. O, mama, stvarno je uzbuđena oko

zabave. Jučer je kuhala cijeli dan."

"Ove je godine kolačić-djevica."

"Sissy kaže da je to jako smiješno. Da je zabava pretvori u djevicu nečega,

bilo čega. A ona treba postati baka četvrti put." U pozadini se čuje bijes žica

električne gitare i tada začujem Aarona. "Hej, mala! Na redu si."

"Moram ići."

"Vidimo se onda oko šest?"

"Između šest i sedam. U redu? Sissyna smjena u bolnici traje do četiri i

mora se spremiti. Onda gužva u prometu kad se svi vraćaju s posla... A

Pompea

-23-

večeras se očekuje da će biti i ledene kiše."

"Dobro."

"Znači da ću te vidjeti samo na brzinu... Bok, mama."

"Pazi kako voziš." Ne čuje me, prekinula je vezu.

Pokušavam se izgubiti u napetom zapletu romana koji čitam, ali ne mogu se

koncentrirati. Možda se kolačići nisu dovoljno ohladili. Počinjem brojati po

dvanaest i stavljam ih u vrećice sa zatvaračem. Nakon što sam napunila

trinaest vrećica, vadim male kutijice za šminku sa slikama životinja:

leopard, zmija i tigar. Pronašla sam ih u prodavaonici "sve za dolar".

Kolačići u vrećicama idu u svoje kutijice. Vadim vrpcu i vežem crvene i

zlatne trakice oko ručki i uvijam krajeve. Još je jedna dodatna vrećica viška

za Taru. Ostatak kolačića, što je otprilike tri tuceta, idu u veće vrećice sa

zatvaračem i u zamrzivač.

Obrišem stol i pometem ispod stola. Kuća je uredna. Moji kolačići su

gotovi. Juha se lagano kuha. Eartha Kitt mazno pjeva So hurry down the

chimney tonight. Sve je savršeno.

Pompea

-24-

BRAŠNO

Brašno uzimam zdravo za gotovo. Ne razmišljam o njemu, uvijek ga imam

u kuhinji, kao što ga je bilo i u majčinoj kuhinji. To je dio moje

svakodnevice.

Kad su Sky i Tara bile male, crtale su slike u brašnu koje bih prosijala na

pult nakon što bi kalupom izrezale kolačiće ili valjale košarice za pite.

Brašno koje koristimo kao temelj za većinu kolačića je pšenica u prahu.

Pšenica, zrnje žitarice, može se pretvoriti u kruh, kolače, tjesteninu,

kolačiće, njoke, sok, žitarice za doručak i kuskus. Fermentacijom se dobiva

pivo, votka i alkohol.

Negdje sam pročitala da je pšenica vjerojatno prvi put kultivirana negdje u

Turskoj prije desetak tisuća godina. Bila je idealna kao prvi usjev jer se

sama oprašuje, uzgaja se iz sjemena, može se žeti već kroz nekoliko mjeseci

i lako se skladišti. Domestikacija pšenice omogućila je lovcima i

sakupljačima da stvaraju naseobine. Rasla su sela.

Od trenutka kad smo mi, ljudska bića, mogli računati na postojani izvor

hrane, nismo morali putovati da bi lovili i sakupljali. Kako je dovoljno

hrane postalo dostupno, obavljali smo razmjenu s drugim skupinama i širili

znanje i proizvode po čitavom svijetu. Tako je pšenica do Egejskog mora

došla prije otprilike osam i pol tisuća godina i do Indije prije otprilike šest

tisuća godina. Prije pet tisuća godina stigla je do Velike Britanije, Etiopije,

Španjolske i tisuću godina nakon toga do Kine.

Prije tri tisuće godina, plugovi koje su vukli konji i sijačice povećali su

proizvodnju žitarica. Donedavno, u devetnaestom stoljeću, pšenica se žela

isto kao i u pretpovijesno vrijeme srpom, zatim se vezala u snopove za

mlaćenje gdje su životinje drobile stabljike ili su poljoprivrednici

mlaćenjem izdvajali zrnje. Bacali su zrnje u zrak i otpaci bi odletjeli dok bi

dragocjene jezgre ostale.

Godine 1834. McCormick je izumio žetelicu i industrijalizacija je izmijenila

proizvodnju hrane i naše društvo.

Priča o tome kako se pšenica pretvara u brašno prati povijest strojeva. Prvo

se proizvodilo pomoću tučka i mužara. Nastajala je gruba masa za kašu, a ne

Pompea

-25-

brašno za kruh. U starom Egiptu koristila su se dva velika kamena, pritom je

čovjek gurao gornji kamen. U Rimu se prije dvije tisuće sto pedeset godina

koristila vodena energija za pokretanje kamenja. Snaga vjetra počela se

koristiti prije tisuću godina. Kasnije su došli parni strojevi i električna

energija.

Brašno se sastoji od ugljikohidrata, masnoća i proteina. Pšenica sadrži više

proteina nego riža ili druge žitarice i najhranjivija je od uobičajenih žitarica.

Evo jednog savjeta za pečenje: postotak proteina, koji varira od devet do

dvanaest posto, određuje koliko će hrana biti tvrda i žilava. Brašno za kruh

bolje je s većim postotkom proteina dok su kolačići ukusniji kad se naprave

od brašna s manje proteina. Mekše brašno, s manje proteina, najbolje je za

proizvode koji se dižu uz pomoć kemijskih tvari, a radi se o kolačima,

kolačićima i keksima. Najbolje je koristiti brašno za kolače, ali ako ga

nemate, onda treba koristiti višenamjensko brašno i oduzeti po žlicu od

svake šalice.

Pšenica je poput zraka, uzimamo je zdravo za gotovo. Ali za većinu nas,

zrna zapravo čine život. Sjeti se samo da je uzgoj pšenice omogućio razvoj

naseobina i prvih četvrti. Stoga kad idući put izvažeš malo brašna, razmisli

o njegovoj primarnoj ulozi u ljudskoj civilizaciji.

Pompea

-26-

Charlene

Bomboni od čokolade i badema

1 paket od340 g (2šalice) polugorke čokolade s komadićima

¼ šalice maslaca

1 limenka od 400 g (1 ¼ šalice) slatkoga kondenziranog mlijeka

1 čajna žličica vanilije

2 šalice višenamjeskog brašna

1 limenka (227 g) bademove paste

Žličicom oblikujte male loptice od badeove paste. Odložite ih te zatim

pripremite čokoladu.

U srednje veliku tavu za umake stavite komadiće čokolade i maslac.

Zagrijavajte na laganoj vatri uz miješanje dok se masa ne rastopi i postane

glatka. Umiješajte slatko kondenzirano mlijeko i vaniliju. Zatim umiješajte

brašno dok ne dobijete jednoličnu smjesu.

Kad su smjesa i čokolada spremne, umočite svaku kuglicu od bademove

paste u čokoladu. Stavite oblikovane kuglice od čokolade/badema na

nenamašćeni lim za pečenje. Pecite 6-8 minuta na 180C i premjestite na

žičanu rešetku da se ohlade.

Poškropite glazurom ili šećerom u prahu.

Smjesa je dovoljna za 90 kuglica.

Charlene ulazi ravno bez kucanja ili zvonjenja jer zna da je moja kuća i

njezina kuća. Disney je pozdravlja svojim majmunom. Posljednji put kad

sam je vidjela, prije nešto više od mjesec dana, kosa joj je bila

svijetlosmeđa, a sad ima plave pramenove. Pokušava se vratiti u život.

Charlene živi u gradu otprilike sat vremena udaljenosti i prenoćit će kod

mene. Torbica i torba sa stvarima prebačene su joj preko ramena. Na sebi

ima crne traperice i ukrašenu traper jaknu. I dalje je premršava. I dalje joj

nedostaje oko devet kila koje je izgubila nakon Lukeove smrti. "Napokon

sam moderno mršava", šalila se, "ali preskupo sam to platila."

Stavlja obje torbe na stol i grli me. Osjećam kako joj ramena drhte zbog

suza dok se opušta u mojim rukama pa je ne ispuštam. "Kad te vidim, pada

moja maska hrabrosti."

Pompea

-27-

Samo je tako držim zagrljenu.

"Stalno si ponavljam da je Bog sa mnom, a Luke s njim." Charlene se

odvaja, namješta odjeću, ugleda okićeno drvce, lonac juhe i kolačiće u

kutijama. "Sve si napravila, a tek je jedan sat."

"Jutros sam se rano probudila."

Odmahuje glavom kao da je iscrpljuje i sama pomisao na toliko aktivnosti.

"Sto ti se dogodilo s obrazom?" Odmiče se i stišće crveno obrubljene oči i

potom lagano naginje glavu. "Nije li Jim..."

Charlenin drugi muž ju je tukao, a ona mu je pobjegla tako što je otišla u

sigurnu kuću s Lukeom i Adamom, koji je tada još bio beba. U to doba

živjela je u L.A.-u. Kasnije se odlučila preseliti u Michigan radi sigurnosti.

"Jim? Ne! Udarila sam se u kuhinjski element kad sam radila kolačiće.

Nisam mogla stati i staviti led."

Zatrese glavom. "To se zove strastveno kuhanje." Nasmije se.

"Već te dugo nisam čula da se smiješ."

Vraća se do auta i donosi vrećice s kolačićima, pladanj sa sirevima i kutiju

krekera. Njezini kolačići su u plastičnim vrećicama. "Nisam uspjela kupiti

kutije za njih pa bismo možda mogle nešto zajedno potražiti na brzinu?"

"Dobro. Ionako bih htjela kupiti cvijeće." Stavljam svoje kutije s kolačićima

u vrećicu Trader Joea i odnosim ih u radnu sobu. Pladanj sa sirevima

stavljamo u hladnjak, a Charlenine kolačiće na pult. Disney je skoro sruši.

"Vidim da si se sredio za zabavu", kaže mu, a on na to mahne repom, očito

zadovoljan pažnjom.

Charlene sam upoznala prije nego se rodio Luke. Prije više od četvrt

stoljeća. Izlazile smo s istim čovjekom, ali ne samo da se nismo borile za

njega, već smo ga obje ostavile i počele se družiti. Našla sam joj posao u

restoranu Gandy Dancer gdje sam i sama radila. Onda je ona upoznala

Lukeova oca i odselila se u Kaliforniju. Rastala se i udala za Adamova oca.

Nakon što ju je Adamov otac istukao, vratila se s Adamom i Lukeom. Adam

je star kao i Sky. Živjele smo zajedno dvije godine, udružujući sredstva i

uzajamno si čuvajući djecu. Istodobno smo krenule na studij. Charlene je

postala medicinska sestra, a ja sam svojom diplomom iz marketinga postala

prva osoba u obitelji koja je završila četverogodišnji studij. Ona je Skyina

druga majka, a ja sam Adamova i Lukeova druga majka. S njezinim trećim

Pompea

-28-

brakom došla je Diane, kao i preseljenje na drugi kraj države zbog

suprugova posla. Ali ni taj brak nije bio uspješan pa se rastavila i treći put.

Može se brzo prepričati, ali nije bilo tako brzo za proživjeti. Kad pričam,

mogu sažeti desetljeće i pol u dvije rečenice.

"Zašto se uvijek moraš udati ? Zašto jednostavno ne živiš s njima?"

"Ja živim s njima. Poslije se udam za njih. Čini se neispravnim nevjenčano

živjeti s muškarcem kad ima djece u kući."

"Previše si lijepa da bi to bilo dobro za tebe", rekla sam joj tada. Charlene

ima savršene crte lica poput Grace Kelly ili Diane Lane i zategnuto tijelo.

Bez obzira što imala na sebi, elegantna je i zrači posebnim sjajem, čak i

sada, čak i usred tragedije kad nosi crne traperice i majicu s kratkim

rukavima uz traper jaknu. Unatoč tome nije svjesna svoje ljepote. Nosi je

bez manipulacije, bez žudnje da njome nešto postigne. Ne stavlja jaku

šminku. Ne oblači se provokativno i seksi, niti zavodljivo trepće. A

muškarci, koji bi možda ustuknuli pred tako lijepom ženom, umjesto toga

joj se nabacuju. Prvo privuče njihovu znatiželju, a onda probudi požudu

koja se temelji više na suptilnosti nego onome što je vidljivo.

"Naivno mislim da Ijubav rješava sve. Nakon Adamova oca čovjek bi

pomislio da sam naučila da to baš i nije tako."

Tada je umro Luke.

Dogodilo se ovo:

Luke je bio naočit muškarac, oči su mu bile tamno smeđe poput

Charleninih, pomiješane plavom bojom njegova oca. Zelene oči, duge

trepavice, smeđa kovrčava kosa. Visok i mišićav. Pravi komad. Nosio se sa

svojim dobrim izgledom isto kao što se Charlene nosi sa svojom ljepotom.

Nije mu pridavao pažnju. Radio je na čeličnim konstrukcijama. Posao s

dovoljno opasnosti da mu bude stalno uzbudljiv i dovoljnom plaćom da

uzdržava svoje omiljene terenske igračke. Motocikle. Vozila za snijeg.

Konje. Skutere za more. Te godine kad je umro, napunio je dvadeset i

sedam godina i zaljubio se u nešto stariju ženu, Jenny, koja je imala dvoje

male djece. Zajedno su iznajmili stan, tražili su kuću i organizirali

vjenčanje.

Jednog vjetrovitoga svibanjskog dana Luke je bio na poslu. Ljeto još nije

potpuno stiglo pa su se u zraku osjećali ostaci zime. Gradio je novu uredsku

Pompea

-29-

zgradu, hodao je po skelama, a čelične šipke dosezale su šestu razinu. Šipke

su čvrsto držale cement, suhi zid, cigle i drvo na tlu što je činilo stabilno

uporište za strukturu. Bio je ponosan na svoj posao, postavljanje šipki.

Pitam se o čemu je razmišljao. Nikad to nisam pitala Charlene, nisam željela

donijeti novi uzrok za zabrinutost ili opsesiju. Ali to je moja vlastita

opsesija: zamišljam te posljednje sekunde prije nego se sve promijenilo. Je

li mislio na vođenje Ijubavi s Jenny? Je li razmišljao o skijanju na vodi ovog

ljeta? Je li bio lagano mamuran zbog piva koje je popio večer prije sa

svojim kolegama? Ili možda to nije bilo nešto što bih ja mogla zamisliti.

Možda je razmišljao o postavljanju šipke dok ju je nosio po skeli i zavario u

podnožju. Možda je palo nešto majoneze iz nečijeg sendviča. Možda je

iznenadni nalet vjetra zaljuljao skelu upravo kad je koraknuo. Možda ga je

netko pozvao "Hej, Luke, jesi li za piće večeras?" ili "Jesi li gledao

utakmicu Tigersa?"

Ali poskliznuo se.

Pao je.

U padu ga je zadržao oštri vrh šipke koji je u peči izbrušen oštar poput

koplja. Gola šipka bila je dva kata niže.

Probola mu je križa, prošla kroz crijeva, promašila srce, prošla kroz pluća i

izašla kroz rame. Kako je zaustavila pad, visio je tamo, iznad da sa šipkom

koja je prolazila kroz njegovo tijelo. Visio je tamo u potpunoj nesvijesti.

Kada mislim o tome, mislim na njega.

dragog Lukea s kovrčavom kosom i opsceno dugim trepavicama. ("Niti

jedan dečko ne zaslužuje takve trepavice", zafrkavala bih ga.) Zamišljam ga

kao Isusa, kako visi nabijen na kolac. Učvršćen metalnom šipkom umjesto

metalnih čavala. Raspeće modernom konstrukcijom umjesto rimske

okrutnosti.

Luke visi. Sigurno vidi šipku, do koje je četiri kata ispod njega, ljude kako

se okupljaju i gledaju ga. Vrh šipke razdire mu rame, možda dovoljno blizu

da je može poljubiti. Ruke mu vise sa strane. Kaže "Nazovi Jenny. Nazovi

moju mamu."

Prvo nazovu 911.

Prilazi mu jedan od muškaraca. "Hej, Luke. Tu smo. Svi smo tu. Odsjeći

ćemo šipku, stari."

Pompea

-30-

Trebalo je dvadeset minuta da smisle kako će odsjeći šipku i prenijeti ga u

kola hitne pomoći s komadom šipke koja mu je i dalje izlazila iz tijela. Idem

tako daleko da se pitam je li rezač koji je presjekao šipku proširio toplinu

njegovim tijelom ili, ako su koristili pilu, je li osjetio vibracije. Razmišljam

o tih dvadeset minuta kad je visio sa šipke potpuno svjestan. Čini mi se da

toliko snažno zamišljam da sam s njim pa tako nije sam.

Charlene me nazvala na putu za bolnicu. "Luke. Pao je na čeličnu šipku koju

su upravo odrezali i spustili ga. I dalje je pri svijesti."

"Uspori malo." Nisam je razumjela. Nisam znala radi li se o vezi ili

njezinim uzdasima.

"Jedna od onih šipki koja je dio čelične konstrukcije. Naboden je na nju,

prošla je kroz njega. Tako je rekao čovjek. Ne mogu naći Jenny."

"Gdje je on, gdje si ti?"

"Ja sam na putu za St. Joe’s. Upravo ga voze tamo."

"Dolazim."

Kad sam stigla, Charlene je sjedila u čekaonici čvrsto se držeći za stolac.

Crne oči sijevale su joj na blijedom licu, a prsti su joj pobijeIjeli od stiskanja

stolca. Zatvorila je oči i odmahnula glavom. "Upravo sam ga vidjela.

Doktori pokušavaju dokučiti kako da izvade šipku." Govorila je dahćući, a

onda je stavila dlan na donji dio vrata, udahnula i ponovo započela. Ovoga

puta glas joj je bio ujednačen. "Odvest će ga na kirurgiju. Možemo ga opet

vidjeti. Nitko nije uspio pronaći Jenny." Kao da se podsjetila, izvukla je

mobitel i pritisnula broj za brzo biranje. Onda je naglo zatvorila telefon.

"Mislim da je zaboravila platiti račun. Nazvala sam njezinu mamu i ostavila

joj deset poruka na kućnom telefonu. Možda je u kupovini. Možda je na

poslu, ali danas ne bi trebala raditi." Charlenin glas bio je monoton.

"Učinila si što si mogla."

"Vidjela sam ga. Razgovarali smo." Okrenula se prema meni, a oči su joj

bile crne i sjajne. "Rekao je da ga ne boli. U početku ga je boljelo, ali sada

više ne. Rekao mi je da je sretan. Da je ovo bila najbolja godina u njegovu

životu. Ova godina s Jenny i klincima. Tada me pogledao, zatvorio oči i

rekao: 'Ti si divna mama.' Charlenine oči su bile pune suza, a i moje su

počele suziti. Kad mi je to rekla, shvatila sam ozbiljnost situacije. Zbog

činjenice da je bio pri svijesti, da je govorio, da su prerezali šipku i spustili

Pompea

-31-

ga i da je bio u bolnici, izgledalo je kao da će se izvući. Ali Luke je osjetio

da je u opasnosti.

Liječnici su izašli, njih pet. Čovjek s ravnim zubima i kosom koja je počela

sijedjeti na čelu, koraknuo je naprijed. Prišle smo im. "To što je živ potvrda

je njegove snage i mladosti." Kimnuo je Charlene. "Moramo ukloniti šipku.

Razmatrali smo da je izvučemo isto kao što je i ušla, ali odlučili smo da je

bolje da ga otvorimo i tako je uklonimo. To će biti dug i težak kirurški

zahvat, ali dat ćemo sve od sebe. Luke je potpuno svjestan svih mogućih

posljedica i teškoća."

Charlene je kimnula, pokušavajući dokučiti značenje iako je bilo prilično

izravno. "Hoće li biti dobro?" Njezina glava nije mogla prihvatiti promjenu

koja se upravo dogodila.

Liječnik je trepnuo. "Ako preživi operaciju, oporavak će biti dug, a trenutno

ne znamo kakva bi ograničenja ili oštećenja mogao imati." Premjestio je

težinu na drugu nogu. "Ali vaš sin je odlučan."

Liječnik je bio naučen na ljude koji traže ohrabrenje i pozitivne rezultate

koje nije mogao obećati. "Učinit ćemo sve što je u našoj moći, njegova

snaga i mladost idu mu u prilog i vidjet ćemo što će se dogoditi."

Charlene i ja smo stajale, njišući se s jedne noge na drugu, s torbom u

rukama.

"Sada možete do njega. Dali smo mu nešto da se osjeća bolje i ubrzo ga

vodimo u operacijsku salu." Pogledao je na sat. Kosa mu je bila kratko

podšišana, a tjeme ružičasto. "Za petnaest minuta."

Lukeovo lice bilo je tako blijedo da su mu oči izgledale sjajnozelene, gotovo

kao staklene oči u lutke. Nasmiješio se kad nas je vidio. "Bok, teta Marn."

Kad sam se nagnula da ga poljubim, čelo mu je bilo uzbunjujuće hladno, ali

obliveno znojem. Naglo se nasmiješio, a zatim uz osmijeh pogledao svoju

majku. Zgrabila ga je za ruku.

"Gdje je Jenny?"

"Nismo uspjele doći do nje."

"Oh." Nestao je. Plahte su prekrivale njegovo tijelo tako da se stapalo s

bijelim krevetom, a zbog toga je izgledao maleno i mršavo. Tada sam

primijetila šipku koja mu izvire iz ramena. Ciglasto crvene boje, hrđava.

Četvrtasta. Rubovi su bili crni, a gaza zamotana tik uz njegovo meso bila je

Pompea

-32-

zamrljana krvlju.

"Jesi li vidjela liječnike?"

"Vode te u operacijsku salu za nekoliko minuta. Kažu da će operacija biti

duga."

Bacio je pogled na šipku koja mu je izlazila iz ramena. "Sve je krenulo

zaista dobro, a sada... Jedna sekunda. Jedan djelić sekunde i sve se

promijeni."

Charlene je zastenjala.

"Ne brini. Borit ću se. Preživio sam dok je ulazila, preživjet ću i kad izađe

van." Udahnuo je i zaklopio oči.

Charlene mu je protrljala ruku i zatim pogledala u plavo nebo prošarano

oblacima i bolničko parkiralište puno kvadratića koje su činili automobili

pastelnih boja u bijelim pravokutnicima ucrtanim

na crnom asfaltu. Beskonačni pravokutnici u beskonačnim redovima.

Vratila se sinu. "Izvući ćemo te iz ovog. Ti si borac."

"Jako sam umoran." Polako joj je okrenuo glavu kao da su mu odlučnost i

bijes potrošili svu snagu. "Ovo je bila dobra godina. Godina na dar."

Okrenuo se prema meni i rekao: "Pobrinut ćeš se za nju. Dobro?"

Pogledi su nam se sreli. Pomislila sam kako bih trebala reći nešto

ohrabrujuće i optimistično poput "ti ćeš se pobrinuti za nju" ili "ona će se

pobrinuti za sebe, kao i uvijek", ali shvatila sam što traži. Kimnula sam i

rekla: "Naravno, Luke. Naravno. Pobrinut ćemo se jedna za drugu. I za

tebe."

Ali on je znao na što sam mislila i ja sam znala što je tražio.

Činilo se da je zaspao jer je počeo duboko disati. Charlene i ja bile smo

svaka s jedne strane njegova kreveta i obje smo ga držale za ruku. Charlene

ga je držala za ruku kroz koju su ulazile cjevčice i povezivale ga s aparatom

za intravenozno hranjenje. Svjetlo je bilo vrlo mirno. Bio je to jedan od onih

trenutaka kad sve staje kao da je zrak vrlo gust, a čestice prašine prestaju

plesati na svojim zrakama svjetla i cijeli svijet drži dah.

Luke je otvorio oči i rekao: "Reci Jenny da je volim. I zahvali joj se što je

došla u moj život. Možda je i dobro što je nema. Ne želim da me se sjeća

ovakvog. A ni ti." Ponovo je zatvorio oči i pročistio grlo. "Ako ne uspijem,

reci joj da ću paziti na nju i nastojati da krene dalje i ima sretan život. Sretan

Pompea

-33-

život za oboje." Proguta slinu.

Charlene je spustila glavu, a kosa joj je prekrila lice. I dalje ga je držala za

ruku.

"Ako ne budem ovdje da ti dam svu Ijubav koju sam ti želio dati, veselje,

zabavu, tada ćeš to morati sama... Morat ćeš to učiniti za mene." Luke je

udahnuo zrak.

"Reci joj. I reci sama sebi, mama."

Charlene je položila glavu na njegov krevet, znala sam da plače po tome

kako su joj se pomicala ramena. Odlučna u svom nastojanju da održi sliku

snage i optimizma, nije željela da on to vidi. Snagom volje i uz majčinu

Ijubav sve će biti dobro. Vratit će se sa zahvata i krenuti na posao, opet će

voziti motocikle i motorne sanjke. Ovo će biti jedna od onih noćnih mora

koje se izdrže uz snažno lupanje srca, ali jednom, kad se probudiš iz sna i

vratiš običnom životu, noćna mora se zaboravlja.

Suze su mi se kotrljale niz obraze. Sky je izgubila bebu tek nekoliko mjeseci

ranije i pomislila sam na to rođenje, to užasno neživo rođenje i sad ovo.

Luke je djelovao mirno. Bio je to morfij, rekla sam sama sebi. Činilo se da

Luke gubi svijest ili da tone u san. "Pretpostavljam da se odmara kako bi

skupio snagu."

Charlene nije odgovorila. I dalje je držala glavu na njegovu krevetu ljubeći

mu ruku.

Ušle su sestre i rekle: "Vrijeme je da pođemo."

Luke se probudio i stavio ruku na majčinu kosu. Podigla je glavu i pogledali

su se. Među njima je bio snažan naboj. "Ljubav ne umire. Znaš da ću uvijek

biti s tobom. Nije li tako, mama?"

"Da, Luke." Kraj riječi zastao joj je negdje u grlu i ostala je sjediti praznih

ruku dok su ga odvozili. "A ja ću uvijek biti s tobom. Ne možeš umrijeti."

Nije umro na operacijskom stolu.

Preživio je operaciju, ali nije došao k svijesti. Čekali smo. Tada je već i

Jenny bila s nama dok smo se stalno premještali iz jedne u drugu prostoriju

— njegova soba, čekaonica i kafić. Tog su je dana pozvali na posao jer joj je

kolega bio bolestan pa je djecu brzo ostavila u vrtiću i otišla na posao, a

telefon zaboravila kod kuće. Kad ju je njezina mama prvi put nazvala na

posao, bila je na ručku. Jenny je u bolnicu stigla netom prije nego što su ga

Pompea

-34-

odvezli u operacijsku salu. Hodala je uz krevet na kotačima stalno

ponavljajući "Volim te".

Nakon operacije Charlene mu je pjevala omiljene uspavanke Puff the Magic

Dragon i Blackbird.

Jenny mu je čitala viceve koje je našla na internetu. Puštali smo glazbu s

iPoda. Sjetili smo se kad su jednom on i Sky rano ustali i odlučili nam

pripremiti francuski tost. Nisu smjeli uključivati štednjak pa nije bio

prepržen, već smo dobile natopljeni kruh koji je plutao u šalicama sirupa.

Jenny se smijala, ali Luke se nije ni pomaknuo.

Tako je bilo pet dana dok nije postalo očito da je na bolničkom krevetu bila

samo Lukeova prazna ljuštura i da mu je duh otišao.

"On je sa mnom", prošaptala je Charlene. "Upravo kako je i obećao,

osjećam ga."

Sky je došla na pogreb. Još jedan pogreb prebrzo nakon smrti njezine bebe.

Tu smo bile mi, srednjih godina i bavile smo se pogrešnim smrtima. Trebali

bi to biti naši roditelji, Charlenina majka koja je još uvijek bila živa i stariji

prijatelji. Ne naša djeca. Ne naši unuci. Svijet se okrenuo naglavačke.

Ispričala mi je kako je otprilike mjesec dana nakon Lukeove smrti otišla na

to mjesto. Otišla je jedne nedjelje jer je pretpostavljala da neće biti nikoga.

Lukeova Ijubav prema otvorenom bila je jedan od razloga što je postao

radnikom na čeličnim konstrukcijama. Morala je vidjeti ono što je zadnje

vidio. Išla je jednog od onih sunčanih lipanjskih dana kad ptice divlje

pjevaju, zrak je topao i vlažan, ali nema ljepljive vrućine ljeta u punom jeku.

Odvukla je ljestve uz stube do kata na kojem je radio i oslonila ih na čelik.

Vrtjelo joj se od visine i još uvijek golih strana zgrade. Ali nije joj bilo

toliko važno ako padne. Duboko je udahnula i zatvorila oči. Strah se

raspršio zbog njezina poriva da bude s njim, da iskusi njegove posljednje

trenutke, kao da ih ne bi izdržao sam i kao da su zajedno.

Na drugoj prečki od vrha upila je njegov pogled. Bila je tamo gdje je on bio

kad je visio naboden na šipku. Vidjela je polje koje se protezalo do drveća u

daljini. Povjetarac je komešao travu. Nekoliko nevinih tratinčica kimalo je

glavama. Vidio je svježe polje, a ne kostur zgrade koju je podizao. Vidio si

božju ruku na zemlji, pomislila je dok se spuštala Ijestvama, osjećajući dio

Lukeova duha koji je još uvijek lebdio među šipkama koje je učvrstio, na

Pompea

-35-

skeli na koju se popeo i na dasci na koju je sjeo kako bi ručao.

Vratila se do svog automobila.

Bilo je to prije sedam mjeseci. Sada smo u mojoj kuhinji, a Klub božićnih

kolačića počinje za pet sati. "Kakvu si vrstu kolačića napravila?"

"One kuglice od čokolade. Nisam željela isprobati neki novi recept."

"Svi ih vole."

"Nisam mogla propustiti zabavu. Izgubila bih mjesto."

"Ti si jedna od prvih članica. Ja bih tvoje kolačiće napravila umjesto tebe i

pravila bih se kao da su tvoji."

"Pokušavam nastaviti sa svojim životom kao da je sve normalno. Kao i

prije."

"Kako je Adam? A Diane?"

"Diane se uživjela u ulogu tinejdžerice kao da će tako sve vratiti na staro. A

Adam?" Skuplja usne jednu uz drugu. "On je manje deprimiran. Napokon je

dobio posao trenera konja."

"Jesi li gladna? Hoćeš li nešto prije nego što odemo u kupovinu?"

Charlene namreška nos i zatrese glavom. "Nikad nisam gladna." Onda se

trgne kao da je nešto zaboravila. "Kako je Sky? Nije li danas trebala dobiti

rezultate?"

"Tek danas kasno poslijepodne. Po njezinu vremenu. Vjerojatno za vrijeme

zabave."

Duboko udahne. "Nadam se da je ovaj put u redu."

Niti jedna od nas nije mogla spavati. Nazvala me u četiri ujutro po njezinu

vremenu.

"Molila sam se za nju. I za tebe."

"Dobro bi nam došle dobre vijesti. Objema. Svima." Dodala sam kao

zaključak.

"Što radi danas?"

"Na poslu je. Stalno sa sobom nosi mobitel i skače svaki put kad zazvoni.

Pokušava skrenuti misli s rezultata testa."

"Bit će u redu, znaš? Sky će biti dobro."

"Ali ona to još ne zna. I bit će u redu na drugi način."

Kimne glavom. "Postoji mnogo načina da se bude majkom."

"Još uvijek nisu odustali od uobičajenog načina." Pogledam na sat. "Trebale

Pompea

-36-

bi krenuti."

Kad Disney vidi da sam obukla jaknu, gleda me ispod oka spuštene glave.

"A ne. Ne možeš ići sa mnom. Ne ovaj put, osim toga imaš i zadatak. Pazi

da ne pada prašina, Disney", kažem mu, a on maše repom. "Taj pas ima

najveću moć usađivanja osjećaja krivnje."

Snijeg je prestao padati i sunce se pomalja kroz zgusnuto nebo. Okrećem

lice da upijem njegov sjaj. "Moram osjetiti to sunce", kažem više sebi nego

Charlene.

Charlenina Honda opet je na snježnoj ulici. "Gdje bi prvo trebale ići?"

"Idemo iza ugla."

Iza ugla je gotovo kilometar daleko. Vozimo se uz drveće koje se pod

težinom snijega svija u luk i skrećemo ravno prema trgovačkom centru na

otvorenom. "Bi li išla u trgovinu 'Sve za dolar'?"

"Naravno", kaže Charlene.

Hodamo među policama i ona razmišlja o tome da kupi sjajne crvene

vrećice, a onda nalazi plave limene posude sa snjegovićima koji plešu

između borova i tako odabire šest koje imaju svjetlucavo okićene jelke na

rubu.

Gura svoja puna kolica do blagajnice dok ja uzimam komplet različitih

papirnatih tanjura i ubrusa.

Blagajnica uzima kutije ukrašene snjegovićima koji plešu. "Ove su tako

slatke", kaže ushićeno. Nokti su joj zakrivljeni i nalakirani crnim i zlatnim

trakama. Čuje se kako udaraju o kutije. "Uzela bih nekoliko za mamu."

"Ove su zadnje. Ali ima puno onih s borićima."

Uzima jednu od onih ukrašenih borovima i sliježe ramenima. Klikne prstima

po kasi kako bi se otvorila ladica za gotovinu.

Sve što smo kupile u prtljažniku je i Charlene kaže: "Kamo dalje?" pa

pogleda na sat. "Misliš li da imamo dovoljno vremena za Ludu mudrost?"

"Naravno."

Ponedjeljkom poslijepodne nema gužve tako da pronalazimo mjesto za

parkiranje na Main Streetu. Centar grada blagdanski je ukrašen. Neki je

umjetnik na izlogu trgovine naslikao grančice s bijelim listovima božikovine

i nježnim crvenim bobicama. Svjetla na jelkama svijetle pod snijegom.

Ulične svjetiljke obgrljene su vijencima. Izlog Lude mudrosti najavljuje

Pompea

-37-

"Materijalna blaga i Duhovna zadovoljstva". Miris tamjana i mirisnih

svijeća okružuje knjige, nakit i različite male predmete. Otkad je Luke

poginuo, Charlene dolazi ovdje u potrazi za nečim: nadom u vječnost,

neograničenim sugestijama bogova, obećanjima spasa pomoću budizma,

kršćanstva, kristala, paganizma, kabale i I Chinga.

Uzima kipić Ganeša sa surlom i rukama koje se izvijaju i lemanju, afričku

božicu — sirenu. Pokretna postolja s talismanima runa, kineskim godinama

rođenja, zodijakom i životinjskim duhovima.

Otvara knjigu i čita nakrivivši glavu. "'Smrt je prolaznost života. A život je

nizanje mnogo malih događaja. ' Što misliš?"

"Život je više od toga."

Stisne oči. "Ponekad su to kamenčići sreće." Zatvara knjigu. "Vidiš, i dalje

pamtim da je sreća moguća."

Prilazi tamjanu, uzima jedan koji se zove kiša i njuši ga. "Na početku sam

meditirala kako bih pronašla Lukea. Kao da bi on došao do mene i usadio

mi poruku. Tako bih ga opet imala." Vraćajući tamjan na mjesto, pomiriše

svijeću s mirisom borova. "Sad meditiram kako bih pronašla mir." Okreće

se prema meni. "Kako bih pobjegla od ovoga svijeta ili možda zaboravila

samu sebe. Ili kako bih postojala u vječnom sada, bez prošlosti i

budućnosti." Okrene se i ode do drugog odjela, zgrabi knjigu sa slikom

mjeseca, otvori je i reče: "Hej, Marnie."

Promatram kutiju s prekrasno nacrtanim kartama životinjskih duhova.

"Slušaj ovo: 'Osjetilni život je život pohlepe; traži sve više i više. Duhovni

život traži sve manje i manje; vrijeme je prostrano, a njegova prolaznost

slatka.'" Zatvara knjigu i ponavlja. "Vrijeme je prostrano, a njegova

prolaznost slatka."

"Ne upozorava da je duhovni život težak. Toliko toga treba zanemariti i

treba se jako usredotočiti."

"Sve je teško." Charlenina ramena naglo se spuste dok je uglavljivala knjigu

nazad na svoje mjesto.

"Možda se radi o ravnoteži: duh, pohlepa, Ijubav i zabava." Zaustavim se na

minutu i potom dodam: "I nemoj zaboraviti na redovitu tjelovježbu i

čišćenje zubi koncem."

Smije se.

Pompea

-38-

Nailazim na svežanj karata sa seksualnim pozama i brzo ih pregledam

pitajući se postoji li neka koju Jim i ja nismo isprobali. Charlene proviruje

preko mog ramena promatrajući crtež na kojem ženine noge obuhvaćaju

muškarčeva leđa, a on je rukama drži za stražnjicu i tako pridržava.

Zatresem glavom. "Bože. Ovo nisam radila još od Stephena."

Charlene se smije. "Niti ja."

Oči mi se rašire.

"Mislim, otkad si ti bila s njim. Ti i Jim bi se s time mogli dobro zabaviti."

"Ili zaraditi simultane moždane udare." Ali tad pomislim na vino i svjetlo

svijeća, ludu glazbu i igru koju bi mogli igrati, a koja bi nas odvela do vrha

svijeta. Birati karte i puštati ih da nas vode dok se zaigrani seks ne pretoči u

vođenje Ijubavi, razmjenu osjećaja i zrelo prihvaćanje. Sjetim se jutrošnjeg

sna. "Da. Ovo bi mogao biti jedan od božićnih darova uz obećanje da ću

izvesti neke od ovih prijedloga."

Približi mi se. "Nikada te nisam vidjela tako zaljubljenu."

"Da. Dobro smo." A onda tome neobaveznom odgovoru dodajem: "Ne

viđam ga dovoljno često. Sve se urotilo protiv nas." Prstima nabrajam

prepreke na mojoj listi. "Avion kasni, sin mu se razboli, poplava u podrumu,

nepredviđeni sastanak u Denveru." Tada raširim dlanove. "Propuštamo

prilike. A to se može dogoditi dva tjedna za redom."

Ponovo strpam karte u kutiju. "Znam da me želi vidjeti. Ali osjećam da sam

nisko na njegovoj listi. Nakon klinaca, posla, kuće... svih njegovih obaveza.

Ne viđam ga dovoljno često. Ali isto tako ne želim vršiti pritisak ili biti

zahtjevna."

"To je na neki način nevjerojatno, zar ne? Sad osjećaš isto takvo

zapostavljanje kao muškarci s kojima si izlazila nakon Stephena."

"Rekla sam si to milijun puta. Možda imam strah od bliskosti. Prvo koristim

svoje obaveze kao izgovor, a kad odu, onda izaberem muškarca koji ima iste

obaveze. Je li to trik života ili moja vlastita psiha?"

"Jesi li mu rekla?"

"Zapravo, ne. Vrijeme koje provodimo sami ograničeno je okolnostima u

njegovu životu."

"Jesi li mu rekla da ga voliš?"

"Da ga volim?"

Pompea

-39-

Charlene zna da to nikome nisam rekla još od Alexa. "Voliš ga, znaš." Grli

me. "Nemoj se toliko bojati." Odlaže svijeću u obliku bora koju je nosila.

"Gledaj kroz što sve prolazimo čak i kad ne riskiramo."

"Ah, ali Ijubav je najveći od svih rizika."

"Idem gore dok ti platiš karte."

Na blagajni je zelenkasto-žuta zdjela puna anđeoskih kartica. Zatvorim oči i

izvučem jednu na kojoj piše "očekivanje" i tad se popnem do čajane

kružnim stubama duž kojih su postavljeni kipovi Bude i Izide. Na meniju je

zbunjujući izbor čajeva, dnevno svježih juha, sendviča i kolača. Na zidu je

oglas s imenima narodnih pjevača, pripovjedača priča, stručnjacima za tarot

i medija koji će nastupati u čajnoj sobi. Tu je i raspored sastanaka i grupa za

rasprave. Mršavi čovjek sijede kose naginje se nad novine na stolu ispred

prozora.

Charlene i ja naručimo čaj Oblaci i magla i zatražim veganski Ding Dong.

Konobar ima izbijeljenu kosu i kolutove na ušnim resicama. Nakon što je

donio čaj kaže: "Nemojte ga ostaviti da stoji dugo vremena jer će postati

gorak." Čaj pluta u ručno vezanoj vrećici. Pokažem na čokoladni Ding Dong.

"Znam da ćeš mi pomoći s ovim."

"Samo me pokušavaš nahraniti."

"Uhvatila si me", priznajem joj dok ga kušam.

Charlene uzima drugu vilicu i počinje jesti.

"Povremeno se smiješ. Oporavljaš se."

Naginje glavu i lagano stišće oči. "Nisam toga svjesna. Sad postoje trenuci,

djelići sekunde kad ne mislim na njega. Kad ga ne zamišljam kako visi na

sipki ili se ne prisjećam njegova pogleda kad je rekao da sam dobra mama.

A što se tiče Adama, pa, bio je jako težak zbog svoje depresije i pića i zbog

toga što je uporno tvrdio da je zapravo on trebao biti taj. Iscrpio me."

Promiješa čaj. "Možda ipak dolazi k sebi. Sviđa mu se novi terapeut i ide na

sastanke anonimnih alkoholičara. I jako voli biti s konjima."

"Prošlo je tek sedam mjeseci. Ni godina dana."

"Bojim se Božića i Nove godine. I njegova rođendana u veljači."

"Nemoj se praviti kao da se ništa nije promijenilo. Razgovaraj o njemu."

"Ne možemo si pomoći." Nabode još jedan zalogaj slasnog kolača, ali ga

zaboravi pojesti. "Razmišljala sam o tome da upalim svijeću koja bi ga

Pompea

-40-

predstavljala tako da vidimo da je njegov duh s nama."

Kimnem glavom. "Hoćeš li da vam se pridružim jedan od tih dana? Ako

Tarina beba ispoštuje svoj termin, mogla bih doći za Badnjak? I vratiti se

kući ujutro?"

" Želiš li to?"

"Budem li mogla... Još uvijek nisam sigurna hoće li doći Sky i Troy."

"Ne mogu plakati pred djecom, plaši ih da su izgubili i mene, a ne samo

Lukea. Kao da ću zauvijek plakati." Ugrize se za usnicu iznutra, a oči joj se

napune suzama. "Diane je odlučila uživati u svemu što navodno rade

tinejdžeri: zabave, izlasci s dečkima, nogometne utakmice. Uglavnom je

vani s prijateljima. Pretpostavljam da je to njezin način da se nosi s tim.

Jednom kad sam plakala, Adam me pitao želim li biti s Lukeom. 'Još ne. Ne

sada', rekla sam mu.

Ali pitam se nije li depresija njegov način da bude s njim. Ili njegov način

da me zadrži ovdje."

"Ne ideš ti nikamo."

"Ne preostaje mi ništa drugo nego da guram dalje. Kako god", zastaje,

skuplja usne i sjedi kao da sluša flautu koja svira u pozadini. U pletenim

košarama na prozorima vise filodendroni."

"Sranje. Ni ja ne znam kako da ti pomognem."

"Sjedi sa mnom, slušaj me i zajedno plačimo. To je sve. To je Ijubav."

Razmišljam već po tisućiti put o tome kako Charlene prolazi kroz najgori

strah svake majke. Plaši me i svaki me put podsjeti na moj vlastiti

blagoslov.

"Ponekad mislim da je Bog htio da Luke bude s Njim. Ta me misao tješi."

Gleda me u oči kao da očekuje odgovor ili pitanje. Onda nastavlja: "Ljudi

mi kažu, šteta što nije uspio proživjeti cijeli život. Znaš, da oženi Jenny, da

zajedno imaju djecu, ostare zajedno. Sve te stvari. Ali onda se pitam zašto

inzistiramo na tome da cijeli život traje osamdeset godina i da je sve manje

od toga prijevara. To je bio njegov život. Tih dvadeset i sedam godina. To je

bio njegov cijeli život."

"Nikad nisam razmišljala o tome na taj način. Vrijeme ne čini cijeli život.

Kad živiš punim plućima to ga čini cijelim." Pijem čaj. "Sjećaš li se

Doobie?"

Pompea

-41-

"Misliš na onu debelu sivu mačku?"

"Aha. Živjela je dvadeset i dvije godine. Dug život za jednu mačku. Ali sve

što je radila bilo je spavanje. Zimi bi promijenila zvuk predenja. Imala je

dvadeset godina spavanja i dvije godine života." Sliježem ramenima. "Ali to

je ono što je željela raditi. Ne možemo joj suditi zbog toga."

Komadić kolača i dalje je na vilici u njezinoj ruci. Pojede ga. "Bar mogu

spavati. I posao je olakšanje. I pečenje tih kolačića." Smije se. "Iako mi je

na njih otišao čitav jučerašnji dan." Tada zastaje, zatrese glavom i položi

ruku na moju. "Drago mi je što te imam." Oči su joj neznatno vlažne.

Stežem joj ruku. "I meni. Mi smo poput neke vrste duhovnih prijateljica

kroz godine. Malo je takvih. Ti, Allie, Juliet, Tracy. Ljudi koji postoje i

mogu im ispričati sve, bilo što."

Čovjek uz šuštanje zatvara novine i prolazi pokraj nas. Njegovo gibanje

podsjeća me na dan koji je pred nama. "Hej, trebale bismo otići po cvijeće",

kažem. "Gotovo sam ga zaboravila." Na izlasku iz prodavaonice ponovo

nalazi knjigu i kupuje ju.

U Fresh Seasonsu prodavač gura kolica s ružama i trpa ih u kante s vodom.

Karanfili, perunike, sadarke, buketi božikovine i cvjetovi đumbira stoje na

podu u kantama s vodom. Izvlačim cvijet đumbira, bukete crvenih mini ruža

i bijelih karanfila. Kupujem još jednu bocu Chardonnaya. Blagajnica zamata

cvijeće u zeleni papir i veže ga rafijom nakon što je unutra gurnula kuvertu

Floralifea.

Umatamo Charlenine kolačiće u papir i stavljamo ih u posude sa

snjegovićima i jelkama, zatim u vrećice pa u moju radnu sobu. Stolnjak boje

vina štiti stol, a cvijet đumbira u sredini je u uskoj vazi. Ruže i karanfili idu

u trbušastu vazu na stolić, osim nekoliko komada koje stavljam na stolić

kraj kreveta. Jedna je ruža u malenoj vazi u kupaonici.

Vrijeme je da se istuširam. Dok sam se oblačila, Charlene je već sklupčana

na kauču počela čitati. "Evo ti tvoje novine."

Naslov je vezan uz korupciju medu državnim službenicima. Potrošnja je na

cyber ponedjeljak* bila manja. Nastavlja se optuživanje i upiranje prstom

* Cyber Monday, marketinški naziv u SAD-u za prvi ponedjeljak nakon Dana zahvalnosti, kada

obično naglo poraste potrošnja, poticana raznim predblagdanskim akcijama i sniženjima.

Pompea

-42-

među radnicima i direktorima.

"Bila sam u ljekarni. Znam kako se riješiti modrica." Charlene zakoluta

očima i shvati da govori o godinama kad su je zlostavljali. "Žuto prekriva

modrice, zeleno prekriva crvenilo. Imamo plavo." Pokaže na moj obraz.

Zaboravila sam na njega.

Prvi put se pogledam u ogledalo u kupaonici na svjetlu za šminkanje.

Stvarno izgleda kao da me netko lupio šakom. "Dobro mi pristaje uz oči i

ističe moju sijedu kosu."

"Ne želiš cijelu večer odgovarati na pitanja o tome."

Kist sa žutilom lupka mi po licu.

"Vidiš. Onda stavi korektor preko toga." Charlene dodaje svijedobež boju.

"Voila! Nema modrice. Gledaj."

Modrica je manje uočljiva.

"Trebala si staviti led."

"Radila sam kolačiće, razgovarala sa Sky. Obraz mi nije bio važan."

Razmazujem šminku spužvicom. "Ne boli me. Zaista ne."

"Ponekad samu sebe trebaš staviti na prvo mjesto."

"Aha. Imaš pravo."

Nagnem se da nanesem malo sjenila, stavim olovku na donju usnu i

nanesem maskaru tresući četkicu da se ne stvore grudice. Crne hlače i nova

crvena majica kratkih rukava s nekoliko apstraktnih crnih poteza te nekoliko

medaljona i perlica bit će savršeni za večeras. Namještam si kosu,

provjeravam zube i nokte i stavljam srebrne naušnice na uši. Sijeda kosa

zaista mi ističe plave oči. Mislim da ću je pustiti da još malo naraste. Možda

ću pitati Laurie da mi još nekoliko pramenova oboji u platinasto plavu.

Utipkam Skyin broj mobitela. "Kako je?"

"Još uvijek nije nazvala."

"Oh."

"Nadala sam se da je ona kad si nazvala."

"Oprosti. Zvala sam samo da vidim kako si danas."

"I dalje se nadam da 'ovo poslijepodne ' prije znači bliže podnevu nego 6

sati poslije podne."

Čujem kako netko u pozadini kaže: "Ovdje je poziv koji si tražila" i Skyino

tiho "Hvala."

Pompea

-43-

" Čini se da si u gužvi."

"Pokušavam... i uglavnom funkcionira. Da budem nečim zaokupljena i da

obavljam stvari."

"Charlene je kod mene i upravo se oblačimo za zabavu."

"Oh, mogu li je pozdraviti?"

"Tušira se. Sada ću te pustiti da se pozabaviš tim pozivom. Nazovi me kad

saznaš, može?"

"Naravno."

"Obećaješ?"

"Da, mama."

Nakon što sam na kuhinjskom pultu i u dnevnoj sobi upalila svijeće s

mirisom brusnica, podešavam nasumični odabir pjesama na iPod-u i

priključujem ga na stereo-uređaj. Začuje se ritam i ja se vrtim po kuhinji i

pravim se da plešem s Jimom dok vadim čaše za vino i malenu posudu s

ukrasima za čaše kako bi ljudi mogli koristiti istu čašu tijekom cijele večeri.

Juhu pomoću miksera pretvaram u pire, vraćam je u lonac, stavljam na

laganu vatru i posipam sjeckanim bosiljkom. Na stolu uz juhu od rajčica s

bosiljkom postavljam zdjelice.

Svake godine, nakon što je sve sređeno i dok čekam da mi dođu prijateljice,

osjeća se veliko uzbuđenje. Spremna sam. Kuća očekuje moje goste s

mješavinom ugodnih mirisa: kolačići, juha, brusnica i ruže. Krevet čeka da

se na njega sruče kaputi, šalovi i šeširi. U radnoj sobi ima mnogo vrećica

punih slasnih kolačića. Jelka najavljuje Božić, razdraganost i veselje. Vani

sniježi, a pahulje su veličine palca.

Pozornica je spremna.

Moje prijateljice će doći, jedna po jedna i raspršit će se tišina koja se uvukla.

Neke dolaze od kuće, gdje su se presvukle, a druge dolaze ravno s posla.

Neke će stati u prodavaonici da kupe grickalice ili vino. Nekoliko njih ući će

s kolačićima i rashlađenim vinom jer je stajalo cijeli dan u autu. Ali svaka

od njih donijet će nalet očekivanja i entuzijazma. I opuštenosti jer smo

otvorene jedna prema drugoj. Znamo se dovoljno dugo i zajedno smo prošle

kroz previše toga da bismo ostale rezervirane ili oprezne. Gledale smo kako

nam rastu djeca, kako nam se veze raspadaju i razvijaju, kako napredujemo

na poslu, pratile smo bolesti i kirurške zahvate, bore i širenje trbuha i grudi.

Pompea

-44-

Imale smo posla s izdajama i svađama. Ipak, ove godine postoji dodatna

napetost i nisam sigurna kako će se slagati Jeannie i Rosie.

Voda se zatvara i Charlene šuška po kupaonici, utrljava si mlijeko za tijelo,

češlja se, a zatim počinje hučati sušilo za kosu. Izlazi nakon nekoliko

minuta sva u crnom i u jakni s uzorkom leoparda. "Bez obzira na to izgledaš

izvrsno."

"A?"

"Mislim na modricu na tvom obrazu."

Ruka mi poleti prema licu. "Hvala. I ti. Bez obzira na to."

Naginje lice i skuplja usne. Gesta kojom daje do znanja da je nevjerojatan

"bez obzira na to" ipak dopro do nje.

Natočim joj čašu vina, a potom i sebi. Stavljam ukras u obliku snjegovića

oko drške čaše. Sjedimo jedna kraj druge na kauču, a noge smo podigle na

stolić. "Za nas", kažem. Disney skoči kraj mene i nasloni vrat na moje

bedro. Gladim mu meke uši.

"Za prijateljstvo", dodaje. Kucnemo se čašama i pijemo.

Pompea

-45-

BADEMI

Charlenin stariji brat borio se u Vijetnamu. Vratio se prije nekoliko godina i

posjetio zatvor koji nazivamo Hanoi Hilton. Stablo badema uspjelo je izrasti

iz cementa na dvorištu. Znak uz njega objašnjavao je da su zatvorenici

koristili plodove stabla kao izvor hrane, koru i lišće da liječe dizenteriju,

čiste rane i smiruju čireve na koži. Drvo se također koristilo za izradu lula i

frula. Stablo je stvaralo sjenu na ljepljivoj vrućini. Dok je Charlene

oblikovala kuglice od bademove paste, sjetila se kako joj je brat pokazao

sliku stabla i natpisa. Razmišljala je kako je stablo sa svojom grubom korom

i nježnim lišćem davalo toliko utjehe i olakšanja.

A što se mene tiče, bilo posoljeni i pečeni ili samljeveni u pastu, bademi su

jedna od mojih omiljenih vrsta hrane. Kad sam bila djevojčica, gledala sam

kako se marcipan boji prehrambenim bojama i oblikuje u naranče kao

posebna slastica svakog Božića. Kasnije sam shvatila da je sredina ukrasnih

ružica za torte, kada bi mi se posrećilo, bila načinjena od bademove paste, a

sad, kao odrasla, uživam u ukrašavanju kolača listićima izrezanim od te

paste ili cvjetićima izrađenim od nje.

Bademi potječu iz istočne Sirije i Turske. Bili su medu prvim voćnim

vrstama stablašicama, a njihovo pripitomljavanje dokaz je o dovitljivosti

naših predaka. Bademi u divljem obliku sadrže cijanid. Davni ljudi rješavali

su se otrova tako što su ih pekli. Ali pitomi bademi nisu otrovni. Vjeruje se

da je došlo do obične mutacije koja je, srećom, ljudima donijela bademe

koji nisu otrovni. Bilo ih je lako uzgajati jer stvaraju plod iz sjemena pa

cijepljenje nije bilo potrebno. Pripitomljeni su prije više od pet tisuća

godina, a nađeni su u Tutankamonovoj grobnici u Egiptu i spominju se u

Bibliji kad Aronov štap čudom procvate i donese plodove.

Bademi su voće srodno trešnjama, marelicama i šljivama. Oraščić koji

jedemo je sjeme. Mesnati dio ploda zapravo je čvrsta ljuštura oko sjemena.

Postoje dvije vrste biljke. Ona koja ima ružičaste cvjetove daje slatke

bademe, a ona s bijelim cvjetovima stvara gorke bademe. Gorki bademi

zadržavaju kemijske spojeve, uključujući cijanid, od preteče kultiviranog

badema i koriste se u medicinske svrhe. U velikim dozama mogu biti

smrtonosni. Slatke bademe pretvaramo u slane pečene bademe, marcipan,

Pompea

-46-

baklavu, puslice, kolačiće, kolače i miris koji se koristi u aromaterapiji.

Bademi se melju u brašno za ljude koji su alergični na pšenicu ili imaju

celijakiju. Pretvaraju se u maslac za ljude koji su alergični na kikiriki i

koriste se kao zamjena za mlijeko za one koji ne podnose laktozu. Bademi

su bogati izvor vitamina E jer sadrže nezasićene masnoće, pomažu tijelu da

se riješi "lošeg" kolesterola dok povećavaju HDL ili dobri kolesterol. Obje

vrste sadrže magnezij koji je prirodna blokada protoku kalcija i kalija. Oba

djeluju u smjeru sprečavanja ateroskleroze i pomažu pri normalnom radu

srca.

Bademi se uzgajaju u većini mediteranskih zemalja i u Sjedinjenim

Američkim Državama koje su trenutno najveći svjetski proizvođač, a

polovica proizvodnje smještena je u Kaliforniji. Bademi su u

poljoprivrednoj proizvodnji Kalifornije šesti po redu vodeći proizvod te

glavni izvozni proizvod. Stabla badema donesena su u Kaliforniju u dva

navrata. Prvo su ih, prije više stoljeća, zasadili španjolski misionari, ali

uzgoj je bio napušten kad su se zatvorile misije. Ponovo su se tu pojavili kad

se pokazalo da ne uspijevaju u Novoj Engleskoj zbog klime pa su doneseni

u Kaliforniju gdje sada izvrsno uspijevaju.

Pompea

-47-

Rosie

Borovi od zvjezdastih kolačića

1 šalica (2 štapića) maslaca ili pola zamijenite s masti

1 ½ šalica bijelog šećera

1 čajna žličica vanilije

2 jaja

4 šalice neizbjeljenoga višenamjenskog brašna

1čajna žličica soli

2 čajne žličice praška za pecivo

¼ šalice mlijeka

Miješajte maslac i šećer dok ne posvijetli. Dodajte vaniliju i jaja i tucite dok

smjesa ne postane pjenasta. Dobro izmije+šajte brašnio, sol i prašak za

pecivo. Dodajte otprilike 1 šalicu u smjesu s maslacem. Dobro umiješajte

mlijeko, a potom i ostatak suhih sastojaka. Stavite u hladnjak na 2 ili 3 sata

(ili čak preko noći)

Razvaljajte i izrežite oblike. Izr4ežite kolačiće u obliku zvijezda različitih

veličina. Možete kupiti zvijezde ili ih izrezati od kartona kao što sam ja

napravila. Najveća je 15 cm u promjeru, a najmanja 2,5. Napravila sam

četiri različite veličine. S obzirom da treba biti dvanaest kolačića, izrezala

sam po tri od svake veličine. Pecite na 200 stupnjeva 8-10 minuta dok

krajevi ne postanu hrskavi i malo potamne. Premjestite s lima za pečenje na

rešetku za hlađenje.

Kada se ohlade, zalijepite ih pomoću glazure.

Bijela glazura

U električnoj posudi za miksanje izlupajte 3 bjelanjka i ¼ čajne žličice

cream of tartar* dok ne postane pjenasto. Postupno dodajte oko 4 šalice ili __________________

* Cream of tartar, američki prehrambeni dodatak koji se često koristi pri izradi kolača i u

slastičarstvu za fiksiranje pjene od bjelanjaka, a može se zamijeniti limunovim sokom ili octom (1/8

žličice po bjelanjku)

Pompea

-48-

455 g šećera u prahu i velikom brzinom nastavite tući smjesu 4 do 7 minuta

dok ne postane maziva. Ako postane pregusta. Dodajte vodu, po 1 žlicu dok

ne postignete željenu gustoću smjese. ) Prekrijte zdjelu vlažnom krpom jer

se glazura brzo suši.

Slaganje bora

Jednu od najvećih zvijezda stavite na pladanj za posluživanje. Preostale

zvijezde od najvećih do najmanjih slažite u visinu koristeći malu količinu

glazure da ih učvrstite. Naizmjenično polažite vrhove svake zvijezde dok ih

slažete u visinu tako da stvorite drvce. Na vrh stavite čvrstu bijelu zvijezdu.

Možete ga ukrasiti s jošglazure i zatim posuti šećerom u prahu ili u boji.

Pustite mašti na volju.

Na zvuk kucanja Disney ulijeće sa svojim majmunom.

Otvaram vrata i Rosie brzo ulazi s naletom snijega i crvenim našminkanim

osmijehom, u crnom kaputu koji vijori iza nje. Kratka kosa joj se sjaji dok

svjetlo prolazi kroz otopljene pahuljice.

"Bok, bok, bok." Šuška s vrećicama i ljubi zrak, ispuštajući teret na stol.

"Vani postaje gadno... Ledeni snijeg. Odmah se vraćam." Vrata se zalupe

kad opet izjuri van prije nego što je stignem pitati treba li pomoć. Vraća se s

još vrećica. "Nisam mislila da će ih biti toliko. Mogla sam uzeti samo tri

odjednom." I opet je vani. Uzmem dvije od njezinih vrećica i odnesem ih u

radnu sobu, a ona se vrati sa zdjelom tajlandskih rezanaca u umaku od

kikirikija koju stavlja na stol.

"Evo", najavljuje. "Sad sam spremna za zagrljaje." I zgrabi Charlene.

"Taaaako je dobro što te vidim." Stišava glas pa se pozdrav pretvara u

izražavanje sućuti i zadovoljstva i vidi se da nije bila sigurna hoće li

Charlene biti u stanju za zabavu. Charlene se pravi kao da je u pitanju čisto

prijateljstvo, bez primjese brige i sažaljenja. Rosie me onda zagrli kao da se

napokon vratila kući. "O, Marnie."

Miriši na ylang ylang i limetu.

"Dobro izgledaš. Kako je Jim? Kako su cure? Ima li kakvih vijesti?"

Pompea

-49-

"Ne." Bebe su važna tema za Rosie. Ima savršen život osim jedne stvari.

Zapravo dvije. Vratit ćemo se na drugu stvar za minutu. Sretno je udana za

odvjetnika. Radila je kao pravni asistent u istoj tvrtki upravo kad se

razvodio od svoje žene. Ja znam, ali nisam sigurna zna li Kevin da je ona

čekala da se taj brak okonča. Osjetila je da će se to dogoditi u nedostatku

zanimanja njegove žene za tvrtku i rekla mi je prije više od deset godina kad

je s njim počela raditi da sumnja da ima neku vezu.

Obje smo bile neudane i kružile u potrazi za muškarcima ili bar plesnim

partnerima u klubu Top of the Park. Upoznale smo se na ranojutarnjem satu

jazz gimnastike, noseći kavu i torbe za

gimnastiku. "Ako ništa drugo, onda bar plešem", spomenula sam jednog

jutra, brišući si znoj ručnikom.

"Voliš plesati? Pa, možemo ići zajedno", predložila je Rosie.

"Može." Tako smo razmijenile brojeve telefona.

Te večeri u Top of the Parku bend je svirao rock glazbu. Našle smo se kraj

šatora s pivom. Allie je bila s nama. Rosie je na sebi imala ljetnu haljinu s

naramenicama i cvjetnim uzorkom koja je isticala njezinu potamnjelu put,

oblikovane ruke i lopatice. Kosa joj nije bila kratka već je bila teška,

raspuštena i ravna. Sjajila je takvim sjajem da je reagirao svaki muškarac

koji bi prošao kraj nas.

"Večeras izgledamo fantastično", šalila sam se zbog njihovih pogleda. "A ti

Rosie, izgledaš apsolutno spektakularno. O čemu se radi? Novi muškarac?"

Zacrvenjela se. To ju je razotkrilo.

"Uuu." Allie je također primijetila. "Da. Da. Da! Ispričaj nam."

"Nema ničega. Za sada. Ali možda bude."

"Neka tajna veza?"

"Pa, oženjen je."

I Allie i ja zakolutamo očima.

"Nemojte kolutati očima. On je nesretan. Vidim to. I mislim da je možda u

nekoj vezi ili razmišlja o tome ili jednostavno to želi. Ili je tek jadan kod

kuće. Njegova žena je kučka."

"Koliko godina ima tip? Gdje si ga upoznala?"

Rosie je otpila malo Red Rocka i rekla: "On je jedan od odvjetnika u tvrtki i

stariji je dvadesetak godina. U kasnim je četrdesetima ili ranim pedesetima."

Pompea

-50-

Pogledam je i vidim da sva sjaji, kao da je najsretnija kad je s njim, a ako

nije, onda je razgovor o njemu gotovo jednako dobar.

"On je tako usamljen. Ne ide kući odmah nakon posla. Svi idemo na piće,

svi mi, i nema tu ničega nepriličnog. Ali on se zacrveni svaki put kad me

vidi. Taaako je sladak. Iz Portorika je pa se neprimjetno zacrveni, samo na

vratu."

Allie izravna ramena i duboko udahne. "Zašto ne izabereš nešto teže? Kao

prvo, stariji je." Spusti kažiprst. "Drugo. Na neki način tvoj je šef. Ne bi

trebao petljati sa zaposlenicama." Spusti prstenjak dok joj je srednjak ostao

uspravan. "Treće. Oženjen je." Prosikće riječ. "Oženjen je kap koja je prelila

čašu."

"Znam, ali ima to nešto posebno."

Došao je muškarac, visok s kovrčavom kosom i grubim crtama lica, zgrabio

Rosie za ruku i povukao je na plesni podij. Allie i ja smo pošle za njima

prema podiju.

Kasnije sam zgrabila Rosie da otplešemo jedan ples i upitala: "Tko je taj

tip? Sladak je i nema prsten."

Rosie je podigla obrvu, a to je bila gesta koju sam i ja savladala nakon što

sam vidjela Vivian Leigh u Prohujalo s vihorom. Izlazila je s njim neko

vrijeme, ali bez tog sjaja koji je stvarao Kevin, čak i kad je samo razmišljala

o njemu. Fascinirano sam promatrala kako je Rosie, kad se Kevin rastao,

pažljivo, umilno i na seksi način podigla komadiće i pomogla mu da ih

ponovo složi. Uspjela je na prstima proći preko potencijalnih nagaznih mina

i izaći bez ogrebotine, neokaljana, udana i uspješna.

Sad su ugodno smješteni u životu koji su izgradili. Njezine društvene i

poslovne vještine procvjetale su kad su otvorili novi ured i ona ga je počela

voditi za njega. Definitivno ga neće ostaviti samog da mašta o sve mlađim

ženama s još savršenijim tijelima bez njezinoga pozornog pogleda.

Ima samo jedna kvaka. Pile smo vino u petak za vrijeme happy houra. Mene

je brinulo to što sam u vezi s mlađim muškarcem.

"Tako. Bar nemate problema s bebama", komentirala je.

Pijuckala sam vino.

"Mislim, oboje već imate djecu."

"Aha. Trebamo smisliti kako će se klinci s jedne i druge strane međusobno

Pompea

-51-

prihvatiti. I ugurati naše vrijeme između potreba njegovih klinaca."

"Ali to se može. Ja bih silno željela imati bebu. Ali Kevin je već prošao kroz

to. Ne želi opet. Kaže da je sad došlo vrijeme da živi svoj život." Ispreplela

je prste i stavila ruke na stol. Nokti su joj bili srednje duljine i imala je

francusku manikuru. Podigla je ruku, konobar je došao kraj nje kad je

pokazala praznu čašu. Kimnuo je i stavio je na poslužavnik.

"Aha." Nasmijala sam se puna razumijevanja.

"Naravno. Oduvijek je radio ono što se od njega očekivalo. Sve za privid.

Studij prava, brak. Težak rad da stekne ugled, udruge roditelja i učitelja,

dobrotvorne priredbe... Sve to. Otišao je zato da bi mogao raditi ono što je

želio." Konobar je pred nju stavio čašu crvenog vina. Držala ju je s dva prsta

i vrtjela tekućinu. Tada je slegla ramenima. "Bila sam i sad sam dio života

kakvog želi." Popila je malo vina. "A ja? Što je s onim što ja želim?"

"Znala si kakav stav ima."

Spustila je bradu. "Da." Rosie je žvakala jednu stranu usnice i zanijekala

glavom. "Ali nisam znala. Nisam znala kako ću se osjećati sada. Kad smo se

zaljubili i otvorili njegov ured, mislila sam da će biti dovoljno sve što

imamo. Bilo je tako jako uzbudljivo. Kad je došao godišnji, išli smo na tečaj

ronjenja, a onda uzbuđenje oko nastojanja da ured donese dobit i da

izgradimo njegov ugled. Onda smo dobili pse. Mislila sam da će to biti

dovoljno. Ali ne imati djecu se doima tako sebičnim. Tako ispraznim."

"Djeca čine nepomirljivu razliku. Možeš napraviti kompromis oko bilo čega

drugog, ali djeca su preveliki fokus u životu. Prevelika obaveza. Ili si

roditelj ili nisi. Progutaju tvoj život, a to može biti veselje ili uništenje. Ili

oboje. Čak i kad to želiš."

"Njemu bi bilo drugačije da je naše. Naša beba iz naše Ijubavi. Njegova

bivša i on su se svađali. Nikad se nisu slagali ni oko čega. Mi se slažemo u

svemu." Na trenutak je zastala i pogledala u stranu. "Osim u ovome. Ali

proći ćemo kroz to zajedno, kao i s uredom. Bit će dobro."

Njezine ruke, oblikovane od vježbanja u dvorani, bile su prekrižene jedna

preko druge na stolu, a usne su joj bile napete kad su nam se susrele oči.

Stišala sam glas i nagnula se prema njoj. "Ali možda on samo želi i treba svu

tvoju pažnju. Možda te ne želi dijeliti." Tako sam joj to rekla. Možda je

njegova pobuna došla od njegove privrženosti, želje da ga paziš.

Pompea

-52-

Ali ona je bila odlučna. "Sa mnom dijeli ured."

Konobar je donio tanjur s dagnjama u biljnom vinu. Otvorila sam dagnju,

zagrabila umak, a onda sam pokušala još jedanput. "Ured je njegov ured.

Vaš, množina od vi, ured. On na to gleda kao na tvoju Ijubav prema njemu."

"Upravo sam to htjela reći. Prema tome, s našom djecom bilo bi jednako."

Znam kad porivi i potrebe zamagle ispitivanje mogućnosti. Vidjela sam

njezinu čeličnu odlučnost. Nisam rekla ništa, ali možda sam trebala.

"Zaključaš uredska vrata i odeš kući. Djetetu ne možeš zaključati vrata... čak

ni kad napuni osamnaest godina. To je zaista vječno."

Ponekad se pitam: kad vidim prijateljicu da kreće teškim putom, koliko se

suočavam s tim, a koliko prihvaćam činjenicu da ću biti uz nju da joj

pomognem? Do koje mjere sam prijateljica koja sluša, puna Ijubavi i do

koje mjere bih trebala upozoriti na opasnost? Koliko primam i koliko

upozoravam? Ovdje vidim opasnost. Kevin je od samog početka jasno dao

do znanja da ne želi više djece. Rosie mijenja osnove ugovora. Je li beba

vrijedna braka? Možda. Prijatelji će učiniti ono što se od njih očekuje, bez

obzira na sve. I bez obzira na sve, ja ću biti uz nju. Neću se mijenjati.

A čini se da Rosie živi životom koji potvrđuje da je ono malo vjerojatno

zapravo moguće. Skrenula je pogled, a zatim me opet pogledala i rekla "U

slučaju da umireš, za što bi rekla da je najvažnija stvar koju si učinila?"

Dala sam joj odgovor koji je očekivala. "Moja djeca".

Slegla je jednim ramenom.

Nastavila sam pijuckati vino i rekla: "Rosie, uvijek uspiješ postići teške

stvari i daš sve od sebe. Nadam se da ćeš uspjeti i u ovome." Svi

nastavljamo raditi stvari koje su nam išle dobro, čak i kad više ne idu.

Naravno da nismo svjesni toga da više ne idu, dok ne postane prekasno.

Sada, osam mjeseci kasnije, kad me Rosie pita jesam li se čula sa Sky i kako

je Tara, znam da je njezino pitanje prepuno nade, straha i očaja iz druge

ruke. I ljubomore. A mene to podsjeti da imam potencijal za veliko

bogatstvo... Ili velik gubitak.

"Tara bi trebala doći svaki čas. Dovodi kolačić-djevicu i onda ide posjetiti

prijateljicu. Tako da ćeš je vidjeti."

"Oh, volim kad imamo nove kolačić-djevice... Ona je druga baka, zar ne?"

Smijem se. "Aha. Tara će je dovesti iz Detroita." Pogledam na sat. "A Sky

Pompea

-53-

bi trebala saznati rezultate testa svaki čas. Nadam se da će sad nazvati."

Charlene stavlja pribor za jelo na simetrične hrpice. "Kako si ti?"

"Imam nevjerojatno puno posla. Sljedeći tjedan imamo božićnu zabavu na

poslu, šef cateringa se uzrujava oko priprema, odvjetnička dobrotvorna

večera je iduće večeri, a oboje smo u organizaciji. Nemam vremena ni

disati!" Rosie raširi pluća i izdahne tako da naglasi bit. "A onda", nastavlja

kao da je gotovo zaboravila, "Kevinova kćer, moja pastorka, ima rođendan

točno nakon Božića i svi bi trebali ići u Steamboat na skijanje. Sve same

dobre stvari. Sve je taaako uzbudljivo i ima taaako puno posla da ne znam

kako ću sve stići." Njezina se kosa ziba i miješa u slojevima, a onda

odjednom zabljesne osmijehom s nasjajenim usnama kojim ukloni svoju

predstavu očaja.

"Ali ti uvijek stigneš", nježno je rekla Charlene. Nije bila razdražena, samo

je bila puna razumijevanja za njezin osjećaj zabrinutosti i panike.

"Onda, dolazi li Jeannie?" Glas joj se promijenio, osjetila se zabrinutost.

"Da."

Grize se za usnicu i počeše po vilici. Tada polako kimne glavom.

"Nedostaje mi. Bile smo tako bliske. Nas tri."

"Možda bi vas dvije trebale razgovarati."

"Pokušale smo. I dalje je ljuta na mene kao da sam ja ta koja spava s

njezinim ocem." Zgrabi kreker i šnitu sira.

Polažem dlan na njezinu ruku.

Čuje se zvono na ulaznim vratima, stigle su Juliet i Laurie. Juliet nosi

ogromne sjajne ružičaste vrećice i jedan tanjur. Vidim kako snijeg ulijeće

kroz popucala vrata i zalutale pahuljice zastaju na plavoj kovrčavoj kosi

koja leti zbog statičkog elektriciteta. "Znam što ću", viče Juliet hodajući

svojim dugim nogama prema stražnjem dijelu kuće. Laurie ulazi iza nje.

"Ne mogu ostati dugo, moram natrag bebi." Prati Juliet. Juliet se vraća,

njezini kolačići ostavljeni su u radnoj sobi, a kaput na krevetu, tako da nas

sve može izgrliti. Skida foliju s tanjura i otkriva namaz od humusa okružen

sjajnim narančastim mrkvama, žutim i crvenim rajčicama i crnim maslinama

te kaže: "Uf. Zaboravila sam." Izjuri van bez kaputa kako bi donijela vrećicu

s integralnim čipsom od pita kruha. Stavlja ga na tanjur i odahne.

Obavila je sve poslove. "A sad je vrijeme za

Pompea

-54-

ZAAAABBBAAAVUUUUUU!" procvrkuće. Juliet je visoka, gotovo 180

cm kad je na svojim visokim i tankim petama. Tijekom zadnjih nekoliko

godina išla je na satove trbušnog plesa. Sad se to vidi po njezinu gipkom

tijelu s kojim se pravi važna u sportskoj majici dubokog izreza i hlačama s

remenom. Znam po njezinoj odjeći da dolazi s posla u medicinskoj

administraciji. Prepoznajem i pladanj s humusom koji je usput kupila u

Plum Marketu.

Laurie unosi zdjelu s cherry rajčicama i slanim bademima. "Mislim da uvijek

dobro dođu zdrave grickalice. Kolačići su sve što sam mogla napraviti uz

bebu."

Rosie joj žuri ususret s čašom bijelog vina u ruci, a nožica njezine čaše

ukrašena je jednim od mojih ukrasa, malom božićnom kuglicom. "Onda,

kako je sada? Koliko je dugo već kod tebe?"

"Tri mjeseca i baš sad počinje sjediti. Ima dvanaest mjeseci." Laurie je

usvojila bebu iz Kine. "Želiš li vidjeti slike?" pita.

"Naravno!"

Laurie uhvati Rosie za ruku i povuče je u spavaću sobu kako bi u torbi

pronašla slike.

"Kako si, mislim, stvarno, kako se osjećaš?" Juliet pita Charlene dok si toči

malo crvenog vina i izabire božićno drvce kao ukras za čašu.

Juliet je moja najstarija prijateljica. Upoznala sam je u učionici u devetom

razredu. Bila je to jedina djevojčica koju sam poznavala, a voljela je

Marvina Gayea i B. B. Kinga dok su ostali klinci bili ludi za Beadesima i

Monkeysima. Starija je od mene dva mjeseca, ali zbog svoje masne kože

koja joj je zagorčavala tinejdžerske godine prištićima, sad je bez bora. Često

se šalimo da je kuga iz srednje škole postala blagoslov nakon četrdesete, a

moja savršena prozračna koža bez pora sad mi ispostavlja račun.

Prije nego što je Charlene uspjela odgovoriti, Rosie izleti iz spavaće sobe

mašući slikama Olivije, Lauriene bebe. "O Bože. Ona je taaako taaako

slatka, mogla bih je pojesti." Olivia je u auto sjedalici, bademaste oči nad

bucmastim obraščićima, a kosa joj strši kraj ružičasto-ljubičaste vrpce na

točkice. Usta su joj otvorena u jednom od onih osmijeha koji izražavaju

silno veselje. Laurie ju je iznenadila igrom skrivača kako bi uhvatila taj

trenutak. Rosie zubima čvrsto grize donju usnu i trese glavom, a oči joj se

Pompea

-55-

pune suzama. Postaje mi jasno da ona vjeruje da beba jest vrijedna toga da

se brak stavi na kocku. Tijekom jedne sekunde otvaraju se vrata njezinoj

budućnosti, upravo kad se zaista otvore vrata i uđe Allie. Bez kaputa.

Sunčane naočale na nosu, iako je pao mrak. Rukama je obujmila vrećice. Ne

prekida razgovor, već hoda oko nas, kružeći na prstima oko našeg razgovora

kako bi došla do radne sobe i ostavila kolačiće. Zatim izlazi i ponovo ulazi,

a ovog puta joj je kaput prebačen preko ruke, sunčane naočale pridržava

zubima, a objema rukama drži lonac prekriven folijom. "Ovdje je hrana?"

upita. Potvrdno kimnem i ona ugura svoj pladanj kraj tajlandskih rezanaca i

skinuvši foliju otkrije piletinu s roštilja. "Kaputi idu u spavaću sobu?"

Taylor je točno iza nje. Taylor s visećim naušnicama, zamotana u dugački

šal koji ne skida. Upravo sada, unatoč prekrasnom crnom mrežastom šalu s

bijelim točkicama izgleda ofiicano. Donosi čips i umak te kolačiće i bocu

vina, sve odjednom. Odjeća je ostatak njezine pjevačke karijere.

Kimnem glavom. Volim ovaj dio večeri kad dolaze prijateljice, pršteći od

uzbuđenja i naoružane finim stvarima. Donose toplinu unatoč hladnoći i

unose blagdanski ushit. Ponovo osjećamo dječje

uzbuđenje zbog Božića. Postavila sam pozornicu, a one je ispunjavaju

aktivnošću i osjećajima, događajem koji je već po svojoj prirodi najbolji

zbog sretnih slučajnih okolnosti u kojima smo se našle. I naše povijesti.

Svake godine jedva čekam da dođu, uzbuđeno očekujem svaku od njih.

Svaku od njih upoznala sam na svom životnom putu: u srednjoj školi, kao

hipijevka, kao mlada majka, kao rastavljena žena, u poslovnom svijetu, kad

sam bila s muškarcem ili bez njega. Ponekad, kad razmišljam o vlastitom

životu, mislim na djevojku koja je upoznala Juliet i hipijevku koja je

upoznala Veru, zatim ženu-borca koja je upoznala Charlene i poslovnu ženu

koja je upoznala Allie. Teško je objediniti različite životne faze kao dio

života jedne žene.

Mene. Supruge koju je prevario muškarac, žene koja je mlada postala

udovicom. I sada. Sada. Dvije trudne kćeri. Ova kuća ispunjena ručno

ofarbanim i ukrašenim zidovima u boji patlidžana, bež i boji lavande te

okićeno božićno drvce. Još uvijek ne mogu razumjeti različite inačice mene,

Marnie. S druge strane, prijateljice koje su upoznale moje prilagodbe

tijekom desetljeća i dalje su dio mog života. Kao da su svjedoci moje

Pompea

-56-

povijesti. Volim ih isto kao što volim sebe, u svim svojim inačicama i

aspektima. I volim ih zato što su fantastične žene, svaka na svoj način.

Oči mi se ispune osjećajima. Allie, sa svježim ružem na tankim usnicama,

pogleda me stisnutim očima pitajući se što se događa. Onda primijeti da mi

je obraz svijetloplav unatoč sloju žute šminke. Nagne glavu i dotakne svoje

lice. "Jesi li dobro?"

"Da. Udarila sam se o kuhinjski element. Kuhinjski bijes." Onda je zagrlim.

"Volim te. Sve vas volim."

Čujem buku koja dolazi sa stražnjih vrata. Disney jurca po kući, žustro

poskakujući gore-dolje, toliko uzbuđen da mu ispadne majmun. Tada se

začuje Tarin glas. "Tu smo", kaže pjevnim glasom. "Hej, Disney, imaš

zgodnu maramu." Zatim kaže tiše: "Uvijek ulazimo na stražnja vrata."

Spremna sam vidjeti Tarinu crnu kosu s kobaltnim pramenovima i srebrne

šljokice po licu. Ali Tarina kosa je prirodno svijetlocrvena, nema okrugle

naušnice i nije našminkana. "Izgledaš kao i

prije, kao moja mala curica." Smijem se. "Maknula si svu okrutnost i

naoružanje."

Ali Tarina namjera nije bila da odustane od svog izdanja za izlaske pa se

Ijutito namrštila. "Previše se toga događa da bih se bavila tim stvarima."

Nagnem se prema njoj i poljubim je. Privijem je uza sebe koliko je to

moguće i zagrlim tvrdu loptu koja će biti moj unuk, a ona se opusti u mom

zagrljaju.

"Jako sam sretna što te vidim, zlato."

"Nije bilo lako stići po ovom snijegu koji pada uz vjetar."

Sissy je točno iza nje. Ima kratke dreadlockse, a kričavi šal grije joj vrat.

"Evo ga. Gdje da stavim hranu?" Odlaže tanjur i širi ruke i usta u osmijeh

koji mi želi dobrodošlicu u njezinu prisutnost. "Moram naći nešto slatko.

Zvučno me poljubi u obraz i oguli foliju kojom je bio prekriven sushi.

"Obožavam sushi."

"Pazi s tim umakom. Zaista je ljut." Sissyine velike oči lagano se naboraju

dok se osmjehuje. Predstavljam je ostalim ženama iako je ovog ljeta

upoznala Charlene.

Charlene kaže Tari: "Donijela sam ti parfem, CD za opuštanje i kristal da ti

pomognu pri porodu. Jesi li vježbala disanje?"

Pompea

-57-

"O da. Vježbamo po Lamaze metodi i to u cijelosti."

"Tako mi Boga, stvarno vježbaju", dodaje Sissy.

Juliet kaže Tari; "Baš ti je dobra kosa. Sviđa ti se?"

"To je moja prirodna boja. Ili bar približno, onoliko koliko se sjećam. Zove

se Jantarno svitanje. Prešla sam s Crnog bisera na Jantarno svitanje." Tara ima

kratku kosu i gotovo vojničku frizuru. "Palo mi je na pamet da bih mogla

biti skroz prirodna. Tako sam izvadila prsten iz nosa, prsten iz obrve i

sedam naušnica. Evo me. Sama ja. Ja i Mrvica", lupka se po trbuhu,

"spremni za našu avanturu."

Tara je opuštena s mojim prijateljicama koje je poznaju otkad je bila beba ili

srednjoškolka ili je prolazila kroz neku fazu odrastanja.

"Ali ne znam. Ovo svijetlocrveno izgleda previše blago. Možda ću dodati

malo platinaste ili boje fuksije, nakon što se rodi beba. Što mislite?"

Izgleda ogoljelo i svježe. Kad trepne, primjećujem da su joj trepavice u

dvije boje, svijetlosmeđe, što je nekad bila moja boja, i crvene od Stephena.

Kao da su nam se geni posvađali i nitko nije pobijedio pa su se dogovorili

da će postojati jedni uz druge i poštovati tuđi prostor.

Tara me pogleda i kaže: "Mama, izgledaš izvrsno. Nadam se da će mi kosa

kad budem u tvojim godinama biti iste boje kao i tvoja. Šokantno bijela. To

je boja koju želim za svoje pramenove".

"Hvala, zlato." Prošlo je tek nekoliko godina otkako je kritizirala sve vezano

uz mene.

"Izgleda kao da se spremaš. Ti i Mrvica", kaže Charlene buljeći u njezin

veliki, izbočeni trbuh.

Rosie joj dolazi u susret. "Izgledaš divno. Tako, tako..." zastaje tražeći

riječi, a potom kaže "trudno". I naglo digne glavu kao da je dala službenu

izjavu.

"Aha, ogromna sam. Čak i ovdje." Stavlja ruke preko prsiju. "Veličina D!

Možeš li vjerovati?"

"Znači tako se dolazi do njih. Ostaneš u drugom stanju", Rosie se smije.

"Sada znam."

"Pa, trebala bih otići do prijateljice. Već kasnim." Dođe do Sissy koja je već

udubljena u razgovor s Juliet. "Vraćam se u jedanaest."

Sissy skuplja obrve. "Nemoj zaboraviti. Sutra moram biti na poslu u sedam i

Pompea

-58-

pol. U redu, srce?" Gleda kako Tara odlazi, a njezin bogati osmijeh otkriva

pravilne bijele zube.

Žene se okupljaju oko stola, grickaju piletinu, umaču mrkve u humus, sushi

u wasabi umak, a kruh u aromatizirano maslinovo ulje pazeći da pritom ne

proliju vino. Juliet razgovara sa Sissy, vjerojatno o bolnicama — obje su

medicinske sestre. Rosie ispituje Laurie o Olivijinom poslijepodnevnom

spavanju i procesu posvojenja djeteta u Kini. Allie i Charlene se grle nad

tanjurima s tajlandskim rezancima. Napunim si zdjelicu s juhom i shvatim

koliko sam gladna kad počnem jesti. Juhu sam začinila savršenom

količinom bosiljka, ako smijem reći. Zvuk različitih razgovora, smijeh i

zvuk vilica i noževa ispunjavaju prostor kuhinje i blagovaonice.

Pogledam na sat. Sky je već trebala nazvati. Razmišljam o tome da

šmugnem u kupaonicu i da je nazovem, ali ipak odlučim da neću. Možda bi

bilo previše bahato, previše nametljivo. Neka ona odluči kad će mi reći.

Mobitel mi je namješten na vibriranje i obješen uz bok.

Jeannie dolazi u skupoj batik obojenoj majici koja joj ističe dekolte, a Rosie

se još više stišće uz Laurie i stane sa strane, tako da su joj leđa okrenuta

prema ulazu. Jeannie donosi salatu s narančama i orasima, a Taylorin čips i

umak već su kušale. Hodamo oko stola poslužujući se hranom, držimo čaše

vina, a svaka nožica čaše ukrašena je jednim od privjesaka koje mi je Juliet

poklonila za rođendan prije nekoliko godina. Pogledam je, a ona se smije

nečemu o čemu priča sa Sissy. Rosie je ostavila Laurie i sad razgovara s

Charlene o ekonomiji dok Allie, Jeannie i Taylor odvaguju mogućnosti

posla za Taylor.

Na trenutak promatram svoju zabavu, kako uživamo jedna u drugoj i naše

prijateljstvo u koje iz godine u godinu ne moramo ulagati napor. Đumbirov

cvijet okružen svijećama daje draž stolu. Sissy uzima malo piletine i

pridružuje se Charlene i Rosie, dok Julie uzme još vina i svima puni čaše

koje su već prazne ili gotovo prazne. Svijeće polako gore, a na bogatoj

božićnoj jelki svijetle lampice.

"Jesmo li sve ovdje? Gdje je Tracy? A Alice?", pita me Juliet. "I Vera?"

"Neće moći doći... Tracy je na Havajima sa Silverom, a znaš da je Alice u

Kaliforniji." Tanjuri su sad složeni na hrpi pokraj sudopera.

Rosie prestaje razgovarati s Charlene i upita; "Vera?"

Pompea

-59-

"Vera će doći. Na žalost, morala je zakazati neki sastanak za danas poslije

podne pa će zakasniti." Primijetila sam da se Sissy mršti i gleda na sat.

"Trebale bi početi. Ona će se uključiti naknadno

kad stigne." Više nitko ne jede. Bar trenutno, ali znam da će jesti cijelo

vrijeme tijekom zabave.

"Oh... A što se tiče pravila za Tracy i Alice?" upita Taylor. "Nećemo ih

izgubiti, zar ne?"

Smijem se. "Ne. Njihovi kolačići još su otprije ovdje. Alice je svoje poslala

FedExom, a Tracy je svoje napravila prije nego što je otišla sa Silverom."

"Bez njih neće biti isto. One su tako važan dio", kaže Jeannie.

"Sve smo važne. A one su tu duhom", kažem. Oči su mi se susrele s

Jeannienim. "Hej, vrijeme je da počnemo."

Selimo se u dnevni boravak. Charlene čeka u fotelji, kao da joj je potrebna

utjeha i sigurnost koju ona pruža. Osjeća se miris bora od drvca i cimet iz

zapaljenih svijeća. Na svim su stolovima domaće pločice karameliziranog

kikirikija, prema tajnom obiteljskom receptu koji nikad nikome nisam

otkrila, i bademi u čokoladi. Naguramo se u sobu. Na kauču nas je četiri,

zauzeti su svi stolci i otoman. Juliet sjedi između Jeannie i Rosie. U

najmanju ruku neće piljiti jedna u drugu.

Disney se zavuče ispod stolića. Donijela sam stolac iz radne sobe i tada se

nas devet ugnijezdimo, držeći čašu s vinom ili vodom i razgovarajući sa

svojom susjedom.

"Uh, oh, Juliet i Jeannie sjede zajedno." Charlene se zafrkava. "Znate što se

dogodilo kad su prošle godine sjedile zajedno." Smijemo se prisjećajući se

njihova razgovora i glasnog smijeha koji je prekinuo protok kolačića i priča

koje su išle uz njih.

Podižem prst i pomičem ga u znak upozorenja, kao da se obraćam dvjema

malim djevojčicama. "Cure, možete li večeras biti dobre?"

I njih dvije se šale. "Obećajemo. Obećajemo. Allie će nas držati pod

kontrolom."

"Aha. Dobro." Allie koluta očima. Sve znamo da se ona ne kontrolira.

"Tko želi početi?"

"Ja želim biti posljednja", kaže Taylor. Taylor je ugurala stolac tako da

može sjediti kraj Allie koja je na kauču. Stolac je ukliješten između Sissy i

Pompea

-60-

Allie.

"Ja ću početi." Rosie ustaje i odlazi po vrećice s kolačićima. Donosi ih u

vrećicama, dvije po dvije i svi počinju razgovarati. Moj mobitel je tih.

Stišavam glazbu i sjednem sa strane, blizu kuhinje. Popijem malo vina. Sad

počinjem uživati u zabavi. Charlene mi sjedi sa strane, a s druge strane je

mjesto za Veru kad stigne. Rosie se vratila s posljednjim vrećicama.

Razgovor i smijeh postali su bučni.

"Kako to funkcionira?" Sissyne obrve su skupljene. "Sto trebamo raditi?"

Sissy ima jedno od onih lica na kojima se odmah sve vidi pa svaki pokret

koji učini, bilo da podiže obrve ili se smije, u skladu je s njezinim

osjećajima. Sada, s obzirom da je podigla obrve, vidi se naznaka

zabrinutosti i to je prvi put da sam osjetila da se na neki način ne osjeća

ugodno.

"Jedna po jedna prosljeđujemo kolačiće. Na prvoj zabavi svi su ih započeli

razmjenjivati istodobno. Ako možeš zamisliti dvanaest ljudi kako daju

trinaest paketa kolačića, onda možeš zamisliti katastrofu. Trebalo nam je

više sati da ustanovimo tko ima čije kolačiće. Tada smo odlučile podijeliti

po jednu vrstu i s obzirom da je svaka od nas potrošila vrijeme da pripremi

trinaest tuceta kolačića, razgovarati o svakoj vrsti kolačića posebno. To je

naš način da odamo priznanje svakoj ženi. Po tome su kolačić i posao koji je

u njega uložen posebni. Koliko se sjećam, to je bilo prvo pravilo. To i da se

ne koriste papirnati tanjuri prekriveni prozirnom folijom."

"Kako je to počelo?" Sissyne obrve sad su opuštene i izbrisana je lagana

nesigurnost.

"U vrijeme kad smo Charlene i ja živjele zajedno, provele bismo jednu noć

na godinu pripremajući šest ili osam različitih vrsta kolačića. Zvale smo to

noć kuhanja i miješanja, pijenja i smijanja. Ostale bi budne cijelu noć dok su

djeca spavala. Stavile bi raznovrsnu glazbu i previše popile. To smo radile

godinama. A onda su me jedan put pozvali na razmjenu kolačića pa sam

odlučila pokrenuti zabavu. Trebalo je pet godina da uđemo u štos. Prvih

nekoliko godina previše smo pile i previše tulumarile. Shvatila sam da nam

je potrebna hrana. Tako se razvilo. Dodajemo pravila uvidimo li da su nam

potrebna."

Rosie stoji kraj kauča, a vrećice s darovima ispred nje. "Malo pažnje,

Pompea

-61-

molim", započne. Ali nitko je ne čuje osim Juliet koja prestane razgovarati s

Jeannie. "Onda." Kaže glasnije, a Taylor i Allie utihnu. No Laurie se i dalje

hihoće nečemu što je rekla Allie.

Rosie pokuša ponovo. Stavi ruku na bok i prekorava. Ne kaže niti riječi,

samo netremice gleda svaku od nas pogledom učiteljice pa zašutimo. Ona je

na redu i traži našu pažnju. Njezina savršena frizura, manikirana ruka na

boku i more među obrvama, i to što stoji dok sve ostale sjedimo, napokon

nas ušutka.

"Hvala", kaže umilnim glasom i nagne glavu na stranu. "Htjela bih vam

ispričati priču o mojim kolačićima. Radila sam ih čitavu subotu. Ideju sam

dobila na internetu. Sve sam ih ispekla i odložila da se ohlade prije nego što

sam ih složila, zato je ispalo taaaaako puuuuuno kolačića." Kratko udahne i

tako nam da do znanja da je bilo puno posla i poteškoća. "Znate koliko inače

imam posla... O, Bože sveti. A kolačići su uvijek dodatni posao. Pa, bili su

preko cijelog stola u blagovaonici, zauzeli su i čitav pult, čak sam na krevet

morala staviti masni papir za kolačiće koji nisu stali drugdje." Izdahne.

"Onda idem napuniti jednu perilicu rublja dok se hlade jer, unatoč svemu,

moram obavljati i kućanske poslove. Tek što sam napunila perilicu, nazove

Kevin. Razmišljam o tome da nešto kolačića stavim na perilicu i sušilicu.

Ali Kevin želi da mu pogledam nešto na računalu vezano uz jedan slučaj.

"Radim kolačiće", kažem mu. Glas joj se promijeni u slatkasti ton kojim

prede kad govori Kevinu.

" 'Znam. Znam da je dan kolačića. Mrzim što te moram smetati. '" A sad joj

se produbi glas.

"Fakat ga je istrenirala", šali se Taylor.

Jeannie kaže: "Aha, moj muž isto zna da mora biti podalje na dan kolačića.

'Ne prekidaj mahericu za kolačiće na dan kolačića ', kaže."

"Ah, hm", Rosie ponovo skreće pažnju na sebe. "Onda. Odlazim u radnu

sobu i na taj dokument potrošim petnaestak

minuta. Cijelo vrijeme mislim, ovo je u redu, kolačići će biti fino ohlađeni.

Onda mu ga pošaljem e-mailom." Pritisne zamišljenu tipku za slanje.

"Nazovem ga da mu kažem da je u njegovoj ulaznoj pošti i opet se vratim

svojim kolačićima." U ruci joj je nevidljivi telefon. Lagano se nagne prema

naprijed. "Ali vidim Thelmu kako dolazi iz spavaće sobe s izrazom krivice

Pompea

-62-

na svojemu psećem licu. Pogledam u spavaću sobu i naravno da je skočila

na krevet i pojela pola kolačića i sredila drugu polovicu." Rosie Ijutito

zatrese glavom. "Taj pas!" i ponovo zatrese glavom. "Taj pas. Volim je ali

to je ipak bilo previše." Zvučno izdahne da pokaže očaj. "Onda pogledam u

blagovaonicu i vidim da je povukla jedan list papira i pojela kolačiće koji su

bili na njemu, tako da sam kolačiće morala ispeći ponovo. I vidjet ćete

zašto, morala sam odgonetnuti koje je pojela, a to mi je oduzelo gotovo još

sat vremena i zatim sam ih morala ponovo napraviti i pustiti da se ohlade."

Osjećamo Rosienu zlovolju jer je morala ponoviti posao, zlovolju koja je

prerasla u tjeskobu dok je razmišljala o svim ostalim kućanskim poslovima

koje je morala obaviti i o onima koje mora ponoviti. Jeannie je okrenula lice

na drugu stranu i proučavala svoj vjenčani i zaručnički prsten.

"Ja sam taj izgovor koristila u višim razredima. 'Pojeo je pas' ", kaže Taylor

pijevnim glasom.

Rosie ne obraća pažnju na naš smijeh. "Ali sve sam stigla. Kimem se da psi

stvaraju više problema nego djeca. Kad se Kevin vratio kući rekao je: "Još

uvijek nisi gotova s kolačićima?" Zasigurno sam ga gadno pogledala jer je

otišao u dnevnu sobu gledati televiziju i nije izlazio dok ga nisam pozvala

na večeru. Onda, evo ih."

Iz jedne od vrećica izvuče kutiju zamotanu u foliju. Poklopac je načinjen od

cvjetnih latica koje se otvaraju. Posegne unutra i izvuče dvadesetak

centimetara visoko drvce načinjeno od kolačića u obliku zvijezda. Bijela

glazura predstavlja snijeg s mekim crvenim mrvicama.

"Oh, Bože."

"Kako si to napravila?"

Sad je Rosie došla na svoje. "Ima dvanaest kolačića — treba biti dvanaest,

zar ne?" Pogleda me. "Svaka iduća je manja, a zalijepljene su jedna za

drugu glazurom. Vidite zašto je bilo teško ustanoviti koje su bile pojedene?"

"Previše je lijepo da se pojede. Moje ću staviti kao ukras na sredinu

božićnog stola", kaže Juliet.

Rosie isijava od ponosa.

"Pa, mi ostale ne moramo ni pokazati naše kolačiće. Ovi su sigurno

najljepši", kaže Allie.

"To je jednostavan recept za šećerne kolačiće i napravila sam samo zvijezde

Pompea

-63-

od kartona i koristila ih za izrezivanje oblika. Zapravo ima ih nekoliko iste

veličine, a postavljene su asimetrično tako da na kraju vršci zvijezda

izgledaju kao grane stabla. Izabrala sam ih jer mi je trebalo nešto kao ukras

na stolu za večeru na Badnjak pa sam pomislila da bi to moglo biti to."

"Ovo je stvarno cool. A i kutije su lijepe", kažem.

Nasmiješi mi se. "Aha, nije mi ih bilo lako pronaći. Tako možeš izvaditi

kolačić, a da ne uništiš cjelokupni dojam."

"Rosie, možda imaš puno posla i vidiš se kao vrlo zaposlenu ženu, ali uvijek

napraviš ono zacrtano. Stvarno su predivni", kaže Charlene. Promatrala sam

je. Djelovala je mrko, priljubljena za stolac i promatrajući zabavu pa sam

odahnula kad je progovorila.

Jeannieno lice je i dalje okrenuto suprotno od Rosie.

"OK, počnimo ih dijeliti." Dodaje jednu kutiju Juliet koja je šalje u krug sve

dok ne stigne do Charlene. A Rosie ih nastavlja dodavati Juliet i svaka od

nas proslijedi kutiju do žene koja nam je slijeva dok i ta osoba ne dobije

kutiju.

"Hej. Gdje je vreća za hospicij? Tko to radi?" pita Allie.

"Ja ću", kaže Charlene i Rosie joj daje kutiju koju stavlja u jednu od

Rosienih vrećica koje su sad prazne.

"A ja ću Verinu dok ne stigne. A i Tracynu." Stavljam praznu vreću na

stolac koji čuvam za Veru i drugu između Charlene i mene. "Tko će

Aliceinu?"

"Ja ću", kaže Rosie. "Imam mjesta za njezinu vrećicu." I stavi jednu od

kutija u praznu vrećicu.

Allie se ustaje po još vina. Nema pauze, tek malo meškoljenja.

"Donesi mi malo crnog, može?" zatraži Jeannie.

Ustajem, uzimam novu bocu bijeloga, donosim crno i stavljam ih na stolić.

Znam da tijekom večeri postoji vrijeme, nakon što svaka od nas ispriča

svoju priču i podijeli kolačiće, kad idemo na toalet, još malo jedemo,

razgovaramo i šalimo se. Osjećam tihi mobitel na boku i pogledam na sat.

Izvadim ga da vidim nisam li nekako propustila poziv ili poruku. Ništa.

Nema poziva. Nema poruka. Malo potonem i ponovo se usredotočim na

topla lica žena koje se smiju i razgovaraju. Natočim si još crnog vina i

uzmem pločicu karameliziranog kikirikija. Pogledam Sissy, ali ona razgo-

Pompea

-64-

vara s Laurie, Taylor i Allie. Allie nešto kaže, vjerojatno neki od njezinih

dvosmislenih viceva koji su potpuno opsceni, a Taylor i Sissy prasnu u

smijeh. Upravo onako kao što sam i mislila. Sissy je dobro. Uklapa se među

sve te žene. Onda pomislim na mog unuka koji se treba roditi i nadam se da

će se i on uklopiti.

"Hej. Juliet, ti si na redu."

Pompea

-65-

SREDSTVA ZA DIZANJE TIJESTA

Nikad nisam razumjela kemiju pečenja. U srednjoj školi na kemiji nismo

učili praktičnu kemiju pa sam jednostavno radila po receptu pomalo svjesna

da moram dodati neke tvari da bi se tijesto pretvorilo u pekarski

proizvod. Ali soda bikarbona, prašak za pecivo i cream of tartar (kalij

hidrogen tartarat) omogućuju čaroliju kojom se kolačići u pećnici dignu. S

lakoćom improviziram količine začina i sastojaka koje dodajem dok kuham,

ali nikad ne improviziram pekarsku kemiju. Djeluju na sljedeći način:

Soda bikarbona je natrijev hidrogenkarbonat. Stari Egipćani našli su

prirodna mjesta taloženja i koristili ga kao sapun. U današnje doba koristi se

kao sredstvo za smanjivanje želučane kiseline, izbjeljivač za zube,

osvježivač mirisa vašeg hladnjaka i kao osvježivač za tepihe, ako ga

pošpricate prije usisavanja. U kombinaciji s vlagom i nekim kiselim

sastojkom poput jogurta, čokolade, limimova soka, octa, mlaćenice ili meda,

nastaju mjehurići ugljičnog dioksida koji se pri toplini šire. Reakcija počinje

čim se sastojci izmiješaju, tako da sve što pripremate sa sodom bikarbonom

kao sredstvom za dizanje, morate odmah peći ili će splasnuti!

Prašak za pecivo sadrži sodu bikarbonu, kiselu tvar (cream of tartar), a isto

tako i sredstvo za sušenje (obično kukuruzni škrob). Koristi se umjesto

kvasca jer je brz, dok su kvascu potrebna tri sata. Moderni prašak za pecivo

obično ima dvostruko djelovanje. Kod praška s dvostrukim djelovanjem,

nešto plina oslobodi se na sobnoj temperaturi kad se prašak dodaje tijestu,

ali veći dio plina oslobodi se kad se stavi u pećnicu. Zbog toga u receptima

stoji da izmiješate sve suhe sastojke, a onda dodate tekućinu. Recepti vam

također kažu da miješate samo dok se sastojci ne navlaže čime se smanjuje

izlazak plina iz smjese na najmanju moguću razinu. Ako predugo miješate,

reakcija se završi i mjehurića više nema. Možete pripremiti

vlastiti prašak za pecivo ako imate sodu bikarbonu i cream of tartar.

Jednostavno pomiješajte dva dijela cream of tartara i jedan dio sode

bikarbone. Moderni prašak za pecivo zamijenio je dio cream of tartara s tvari

koja djeluje sporije poput kiselog natrijeva pirofosfata. On gotovo i ne

reagira na sobnoj temperaturi.

Neki recepti zahtijevaju sodu bikarbonu, dok u drugima stoji prašak za

Pompea

-66-

pecivo. Sto će se koristiti, ovisi o ostalim sastojcima. Soda bikarbona ima

gorak okus osim ako se ne neutralizira kiselošću neke druge tvari, kao što je

mlaćenica. Prašak za pecivo sadrži i kiselinu i bazu i u konačnici, što se tiče

okusa, ima neutralan učinak. Recepti koji zahtijevaju prašak za pecivo često

sadrže sastojke neutralnog okusa, poput mlijeka. Prašak za pecivo

uobičajeni je sastojak u kolačima i keksima.

Cream of tartar dobiva se od taloga u proizvodnji vina. Najbolje ga

poznajemo kao sredstvo za učvršćivanje pjene od bjelanjaka. Baze,

primjerice, čine bjelanjci, cream of tartar i šećer. To je kiseli sastojak u

prašku za pecivo.

Kad Julietini dunkersi traže cream of tartar i sodu bikarbonu, ona u stvari radi

vlastiti prašak za pecivo. Ali svaki put kad netko od nas doda sodu

bikarbonu, prašak ili cream of tartar i izvadi narasle kolačiće i pečene slastice

iz pećnice, koristi se kemijskom čarolijom.

Pompea

-67-

Juliet

Pensilvanijski dunkersi

Sastojci:

225 g omekšalog maslaca

2 šalice bijelog šećera

1 šalica smeđeg šećera

2 velika jaja, razmućena

1 čajna žličica vanilije

3 šalice prosijanog brašna

1 čajna žličica sode bikarbone

1 čajna žličica cream of tartara

1 šalica sitno izrezanih pekanskih oraha

(može i više uvijek ih prvo prepržim)

Pomiješajte maslac, šećere, jaje i vaniliju u velikoj zdjeli. Dobro izmiješajte

suhe sastojke. Suhe sastojke polako dodajte smjesi sa šećerom. Jako dobro

izmijesite rukama. Razdijelite tijesto u četiri dijela. Oblikujte svaki dio u

kobasicu dugačku oko 15 cm, široku 6,5 cm i debelu 2,5 cm. Svaku kobasicu

čvrsto zamotajte u masni papir i zamrznite. Prije pečenja oštrim nožem

izrežite na ploškice debljine 4 mm. Pecite 8-12 min na 180 C dok rubovi

lagano ne potamne. Budite oprezni jer lako zagore. Pustie da se ohlade

nekoliko minuta porije nego što ih skinete s tepsije. Svaka kobasica dovoljna

je za 25-30 kolačića.

Kolačići su vrlo hrskavi i izvrsnog su okusa ako se umaču u kavu ili mlijeko.

Moj omiljeni praznični doručak i grickalica za navečer!

Julietini bokovi njišu se dok odlazi do moje radne sobe po svoje vrećice.

Naginje se nad nama dok joj kovrčava plava kosa pada niz ramena.

"Ti tvoji odlasci na satovi pilatesa zaista se isplate", komentira Allie.

Juliet posegne za čašom da popije malo vina i kaže: "Dobila sam najbolji

kompliment u životu. Kćer mi se neočekivano vratila kući, taman kad sam

se istuširala i na sebi imala samo grudnjak i gaćice. Rekla je: 'Vau, mama.

Kad budem u tvojim godinama, nadam se da ću imati bar upola tako dobro

Pompea

-68-

tijelo. Izgledaš izvrsno. ' "

"Pa, vidi se razlika. Kao Wonder Woman", kaže Laurie.

Juliet skupi obrve i zaškilji na jedno oko te tako mimikom savršeno izrazi

Oh, da, sigurno. "Celulit i naborana koljena su ispod odjeće", smije se.

Ulazim u kuhinju po čips i umak, a Laurie me prati. "Juliet je nešto posve

drugo. Izvrstan muž, izvrsna karijera, izvrsna djeca, unuci. I, kao šećer na

kraju, lijepa je."

Spomen na unuke istog me trena podsjeti na Sky. Mobitel mi još uvijek nije

zazvonio.

"Uza sve to, u izvrsnoj je formi." Laurie si natoči dijetnu kolu u čašu od

vina. "I živi u fantastičnoj kući! Zaista ne znam kako joj to uspijeva. Izgleda

da joj sve ide tako lako."

"Svi smo mi imali svoj dio sranja."

"Ali njezino je nevidljivo. Čini se da proklizi kroz sve. Čak i rak."

"Bila je uplašena. A i ja. Kasnije je više godina vodila grupe podrške."

Nekoliko dana prije operacije, Juliet mi je pričala o svom strahu. Što će se

dogoditi njezinu braku kad bude bez dojki? Dodala je: "Osim toga, veliki

dio mojih erotskih osjećaja je u bradavicama."

Nisam znala što da joj odgovorim. "Bolje da ti nedostaju bradavice nego

život."

"Točno." Pogledala je u stranu.

"Onda, vidiš? Izvukla je najbolje od života", kaže Laurie.

"Aha." Složim se. Sjećam se kad sam je upoznala. Bila je to djevojčica koja

je sjedila kraj mene u razredu i žalila se na svoju kovrčavu kosu koju nije

mogla izravnati dovoljno da bude u skladu s trenutnom modom. Toliko je

toga određeno time je li naš izgled u skladu s idealom tinejdžerskih godina.

Zbog njezine kose, prištića i visine, bila je žirafa medu ponijima.

"Mrzim, mrzim, mrzim svoju kosu", rekla je jednog dana.

"Ja sam nekad željela upravo takvu kosu. Satima bih namatala pramenove

oko prstiju u pokušaju da napravim kovrče."

"Nekad." Ispalila je. "Još u osnovnoj školi."

"Nikad se ne zna. Možda kovrčava kosa ponovo dođe u modu."

Mirisala je na Jean Nate. "Možeš se kladiti." Stavila si je bijeli ruž na usne i

oči iscrtala olovkom za oči.

Pompea

-69-

"Barem imaš duge noge", rekla sam.

Povukla si je minicu prema dolje. "Aha. Zbog toga su mi suknje više od

deset centimetara iznad koljena. Slali su me i kod ravnatelja zbog prekratkih

suknji. Dva puta."

Nije htjela prihvatiti bilo što pozitivno. Razmišljam o njoj kakva je sad i

samopouzdanju koje isijava iz nje, o lakoći kojom prolazi kroz različite

uloge i kontakte s ljudima. Ispod te glatkoće i uglađenosti i dalje ostaje

nesigurna djevojčica koja je živjela u parku za prikolice Courtyard Trailer

Park, koja se nekoć uzrujavala oko kovrčave kose, a koja se sad uzrujava

oko celulita.

Laurie kaže: "Izgleda kao da ne mora ulagati nikakav napor. Ona je...",

Laurie slegne ramenima, u potrazi za pravom riječi, "uvijek sposobna."

U tom trenutku sine mi što zapravo govori. "Teško se prilagoditi činjenici da

si mlada mama."

Malo se lecne i kad se okrenula prema meni, vidim da su joj oči širom

otvorene i nepokretne, poput jelena zaslijepljenog farovima. "Olivia me

oduševljava, ali..." brzo uzme komadić piletine i strpa ga u usta. "Mislim da

se osjećam kao da sam samo ona. Nema više mene. I umorna sam. Još uvijek

ne spava cijelu noć, a kad zaspe po danu, pokušavam pospremiti kuću. Osim

toga, ne mogu je učiniti sretnom."

Moja ruka je na njezinu ramenu. "Prošla je kroz puno toga. Otrgnuta je od

svojih korijena i odveli su je na drugi kraj svijeta. Prilagodit će se." Pitam se

je li to što fetus zauzme tvoje tijelo priprema za preuzimanje života tvog

djeteta. Usvajanje je nenadana bol. I za majku i za bebu. A biološku majku

nećemo ni spominjati. Razmišljam o Sky i njezinu testu. Ne bude li mogla

nastaviti trudnoću, možda usvoji dijete.

"Možda zbog toga toliko plače."

"Radi se samo o nekoliko mjeseci. Toliko, toliko promjena za obje. I za

tebe, naravno. Bez obzira na to koliko si je željela i koliko je voliš."

"Pa, to je valjda očito. Samo se ne čini očitim kad se radi o tebi."

"To je kao Juliet. Nije odjednom naučila biti današnja Juliet. Usvajala je

stvari redom jednu po jednu."

A zapravo i nije ta Juliet koja se pravi da jest. Život u naselju kamp kućica

ostavio je svoje ožiljke. Ne radi se o mjestu, već o svemu onome što je

Pompea

-70-

mjesto uključivalo, a to je da je siromašnija od svojih vršnjakinja. Njezina

samohrana majka radila je noću kako bi mogla izdržavati troje djece. Juliet

je morala sama rješavati stvari. Dok nije počela raditi u Krogeru, na

pakiranju kupljene robe u vrećice, nije mogla doći do stvari koje smo mi

ostali uzimali zdravo za gotovo. Poput školskih fotografija. Da, i nju bi

fotografirali, ali

nikad nije dobila kopiju da je ponese kući. Mi ostali razmjenjivali smo

fotografije veličine novčanika na čijoj bi poleđini ispisivali slogane poput 2

good 2 b 4gotten‘.

Jednom je rekla da je svoje već podijelila i slegla ramenima. Iduće godine

rekla je da ju je mama prisilila da ih da svojim rođacima.

"Trebala si naručiti još", rekla je djevojčica koja joj je sjedila s druge strane.

"To sam i rekla mami." Juliet je zakolutala očima na taj univerzalni

ogorčeni izraz koji tinejdžerice znaju napraviti do savršenstva. U to doba

izgledala sam budalasto s crnim okvirima i napuhanom kosom. Jednom, kad

sam pregledavala njezin novčanik, otkrila sam da su moja slika, slika

njezine mame, brata i sestre bile jedine koje je imala. Ostatak plastičnih

pregrada bio je pun poruka i računa. Tada sam razumjela njezine izgovore.

Nakon toga sam je posjetila u prikolici.

Danas njezina kuća nagovještava pokretljivost. Ukusno je uređena u

neutralnim tonovima, a samo biljke i jastučići unose živost. Unutra je sve

savršeno uredno i besprijekorno. Vani je vrt s cvijećem u posudama,

podrezano drveće i zaravan meke, ujednačene trave. Toliko različito od

neuredne prikolice s dvije spavaće sobe, parkirane na šljunčanom dvorištu.

Pomogla je svojem mužu Danu da završi pravo nakon što je dobila diplomu

medicinske sestre. Njezina kćer sada je učiteljica, a sin joj studira medicinu.

Oboje su oženjeni. Kćer joj ima jedno dijete, a sinovljeva žena je trudna.

Savršena obitelj u savršenoj kući. Sigurna. Uspješna. Sretna.

Radi na tome da taj imidž ostane neokaljan. Ali postoji i druga strana priče.

Ja za to djelomično znam zbog toga što sam se slučajno našla tamo gdje je

počelo i djelomično zbog toga što sam je oduvijek poznavala. Juliet, Dan,

Stephen i ja bili smo na blues i jazz festivalu. Bilo je to jako davno, prije

nego što je između mene i Stephena postalo čudno i grozno, kad smo svi

vjerovali u monogamiju, vjernost, odanost i nadmoć Ijubavi. Juliet i ja smo

Pompea

-71-

ostavile svoje muževe da sjede i piju pivo kako bi došle bliže Al Greenu.

Uletjele smo u skupinu ljudi koja ga je poticala da nastavi. S obzirom da

smo stajale jako blizu, kad je spustio ruku, Juliet se protegnula i dotakla je.

Oči su im se susrele.

Plesala je s rukom u zraku i izvijala bokove na riječi njegove pjesme. Oči su

mu letjele gore-dolje duž njezina tijela i na trenutak se zaustavile na punim

usnicama i kovrčavoj kosi. Skrenuo je pogled i pogledao gomilu. Mnoštvo

ljudi koji su plesali i stvarali buku na jakom suncu. Gomila je vriskom

nadglasavala bučanje zvučnika.

Juliet i ja njihale smo se ispred pozornice s rukama u zraku i pjevale s njim.

A onda je došao kraj. Bio je to njegov zadnji bis.

"Uh, moram piškiti", prošaptala je Juliet i prošetale smo do prijenosnih WC

kabina i stajale u redu. Juliet je prestala govoriti i zagledala se u ženu koja je

upravo izlazila. Djelovala je privlačno, desetak godina starija od nas,

obučena u vojničke hlače, dokersice, majicu s natpisom, a imala je i malu

maramu. Kad je ugledala Juliet, prišla joj je i počela govoriti o savršenom

vremenu za koncerte i kako je prošle godine kiša padala bez prestanka.

"Moram nazad do Toma. Vidimo se na idućoj bolničkoj zabavi." Na usnama

joj je bio svježi crveni ruž.

"Dobro", promrmljala je Juliet. Pocrvenjela je u licu, a ruke su joj ostale

visjeti uz tijelo. Ponovo je bila čudna srednjoškolka koja se tužila na svoju

previše kovrčavu kosu i nalazila izgovore što nije imala svoje fotografije.

"Tko je to bio?"

"Bolje da ne znaš."

Kasnije toga istog tjedna otišle smo se prošetati Gallup Parkom. Tara je bila

u vrtiću, a ja sam napravila pauzu od učenja kako bih poslijepodne provela s

najstarijom prijateljicom. Prošle smo kraj mjesta gdje se održavao festival.

Sad nije bilo ljudi, dekica, stolaca i štandova na kojima su prodavali

indijsku i talijansku hranu ili delikatese, pivo, vino i mineralnu vodu.

Umjesto Al Greenova glasa, postojala je samo tišina koju je povremeno

prekidalo kvakanje pataka.

"Tko je bila ona žena?"

Istog trenutka znala je na koju ženu mislim. "O, Bože." Stisnula je zube i

progutala knedlu. "Ona je žena jednog od liječnika s kojima radim."

Pompea

-72-

"Mrziš ga?"

Frknula je nosom i produljila korak dok joj je kosa poskakivala preko

ramena. "Suprotno. Dobri smo prijatelji."

"Sviđa ti se?"

"Moglo bi se reći." Nastavila je hodati, njezine duge noge prolazile su kroz

ljetni zrak, a raskošne dojke zibale su joj se u ritmu koraka. Morala sam

trčkarati kako bih je mogla pratiti.

"Hej. Uspori."

Usporila je korak. "Dobro." Hodale smo jedna uz drugu, prošle kraj klupe i

skrenule. "Oh, Bože."

"Sto je?"

"Sranje. Još uvijek čak ni sama sebi nisam priznala." Okrenula se prema

meni. "Obećaj. Nikome. Nikada."

Stale smo i okrenule se licem u lice. "Juliet. Godinama si čuvamo tajne."

Kimnula je glavom. "Čini mi se da sam se, da smo se zaljubili."

"U vezi ste?"

"Pa, ne. Ništa ne radimo osim vatrenih pogleda i razgovora u njegovu uredu

nakon posla. Jedno smo poslijepodne uzeli slobodno i otišli u Hudson Mills,

šetali po parku i onda stali na krumpiriće u "Wendy’s. Razgovarali smo o

tome što osjećamo jedno prema drugome. Obavezama prema našim

obiteljima. Ali ništa se ne događa."

"Oh." Udahnula sam.

"Odlučili smo se uzajamno ignorirati i to nam polazi za rukom nekoliko

dana, a onda me opet pogleda na onaj način, jednim od onih pogleda kojima

govori 'želim te' i 'nedostaješ mi', tako da se sva naježim. A onda mi na

beeperu ostavi poruku: 'Nedostaješ mi.' Nekoliko sati kasnije pozove me u

svoj ured preko beepera.

Osim toga, ne mogu prestati razmišljati o njemu i svaki naš razgovor

analiziram bezbroj puta."

"Poput noćnih leptirića oko plamena."

"Ne želimo to. To je tako loše. Preljub." Zadrhti. "Tako loše. Zlo mi je od

mene same. Zlo mi je pri samoj pomisli na to. Laži. Tajne." Dok je hodala,

rukama je preko prsa obujmila laktove. "Svi mi gajimo osjećaje prema

drugim muškarcima."

Pompea

-73-

"Ovi djeluju... Ne znam... Nesavladivo. Neodoljivo. Ne želim poremetiti

živote svoje djece. I ne želim povrijediti Dana. Ali jednom smo se poljubili i

njegove su usne ostale na mojima, slatka menta njegovih usta, tekstura

njegova jezika, kunem se da sam ga osjećala satima i te sam noći imala

fantastičan san."

"A Dan?"

"On samo pita zašto se tako rano ustajem. Ne mogu spavati. Budim se sa

željom da odem u četiri ujutro. Kažem mu da imam puno posla i moram

spremati kuću, prati rublje, spremati posude s ručkom. Sve te stvari."

"Što je s Danom? S tobom i Danom?"

Pogleda dolje u svoje crvene nalakirane nokte u japankama. Okrenula sam

se prema njoj, ali oči su joj bile zatvorene. Zamijenila je parfem Jean Nate

za Charlie. "Ništa. Nema više uzbuđenja." Slegla je ramenima. "Možda ne

možemo očekivati da seks bude izvrstan nakon petnaest godina. Orijentiran

je prema proizvodu. Samo da se svrši. Nema uzajamnih osjećaja. Nije čak ni

rekreacija. Samo požuri i svrši tako da možemo ići spavati i ustati se i

obaviti sljedeći dan."

"Možda bi trebali otići na putovanje. Samo vas dvoje."

Išle smo preko drvenog mosta. Par labudova plutao je jedan uz drugog niz

rijeku.

"Sjećaš li se? Pariz prošlog proljeća?"

"Mislila sam da ste se dobro zabavili!"

"Uživala sam na putu. Muzeji i crkve. Šetnje po Latinskoj četvrti i sjedenje

po kafićima. Izvrsna hrana. Vođenje Ijubavi nije bilo jako zabavno. Ni

razgovor. Bilo je isto kao i ovdje. Užurbano. Užurbano. Užurbano."

Nisam znala što bih joj rekla. Ali, kad bih mogla premotati unazad taj dan,

ne znam što bih joj rekla drugačije. Nije mogla ili htjela popraviti svoj

odnos s Danom. Možda ga je već smanjila u svojoj glavi. Zbog toga naglog

preokreta u percepciji, na čovjeka se gleda kao da vrijedi manje, kao na

polupraznu čašu. Tu je osobu nemoguće vidjeti kroz pozitivnost koju pruža

nada.

"On jednostavno nije uzbudljiv. Više me uopće ne vidi."

Osjetim kako sam se iznenada naježila. " Što vam se dogodilo?" Pitanje

dolazi iz moje žudnje za vječnom Ijubavi i netaknutom obitelji. Kao da već

Pompea

-74-

znam da smo Stephen i ja prokleti, ali tada to nisam znala.

Ona ne odgovara pa hodamo u tišini. "Imaš pravo. Zaista ću pokušati

popraviti situaciju s Danom. Kupiti seksi intimno rublje. Novi parfem.

Priuštiti mu sat vremena oralnog seksa da vidim hoće li to nešto

promijeniti."

Situacija se samo pogoršala. Njezini pokušaji nisu bili uzvraćeni istom

mjerom. Jednostavno bi se iscrpljen okrenuo i zaspao, uzimajući njezine

znakove pažnje zdravo za gotovo. A onda se dogodila eksplozija s Tomom,

liječnikom.

"On me razumije. Zna točno o čemu govorim. Mislim, dolazi iz, pa,

siromašne obitelji. Njegov tata bio je alkoholičar i išao je na fakultet samo

zato što je dobio nogometnu stipendiju. Njegov tata mislio je da je škola

veliko gubljenje vremena." Čvrsto je zatvorila oči i odmahnula glavom.

"Isto kao i moja mama. 'Nadi si posao. '" Julietin glas imitirao je kreštav

glas njezine mame. "'Što će ti diploma? Samo da se šepuriš i misliš da si

bolja od svih nas?'"

Pile smo kavu na sajmu. "Vidi što mi je poklonio." Prošla je kažiprstom

ispod zlatnog lančića koji je imala oko vrata. "Kad ga nosim, podsjeća me

na njega." Oči su joj sjale.

Dvije godine kasnije, nakon poslijepodnevnih susreta u motelima koji

okružuju Ann Arbor, poslijepodnevnih pipkanja u kinu i iznenadnih susreta

u bolnici, iznajmio je stan. Zajedno su ga opremili. Opisala je krevet koji su

kupili i prekrivač s Monetovim cvijećem. Mali kauč i televizor. Čak su imali

lonce, tave, tanjure i srebrninu.

"Namjestili ste kuhinju? Nisam to tako zamišljala."

"Ponekad ćemo si kuhati. Ali uglavnom se jednostavno nađemo nekoliko

poslijepodneva na tjedan", zacrvenjela se. "Dan nikad ništa nije izabrao sa

mnom. Rekao je da radim kako god želim. Ali Marnie, tako je zabavno kad

to radiš s nekim", nasmiješila se.

To je bilo prije dvanaest godina. Veza je u međuvremenu postala dio njezine

svakodnevice.

Prošle godine opet smo otišle u jednu od naših šetnji. Opet smo bile u

Gallup parku u kasnu zimu ili rano proljeće i krivudale smo kroz šumu i po

prirodnom putu koji je bio ispresijecan tragovima skija za trčanje. "Više ne

Pompea

-75-

lažemo jedno drugome. Tom i ja. Da smo namjeravali otići kako bi bili

zajedno, to bi i učinili. Djeca su nam odrasla, ona više ne mogu biti izgovor.

Tomova žena preživjela je majčinu Alzheimerovu bolest i smrt roditelja. Ja

sam uz Tomovu pomoć preživjela rak dojke."

Tom joj je nakon mastektomije došao u posjet i sjedio uz nju za vrijeme

kemoterapije i zračenja. Kad sam joj došla praviti društvo, bio je tamo.

Kad je izgovorila Tomovo ime, prst joj je odlutao do zlatne ogrlice i kliznuo

ispod nje kao da se morala uvjeriti da joj je na vratu. "A Dan je preživio

svoju operaciju ugradnje bypassa. Tom je i tu pomogao, iza zastora, ali ipak

je pomogao. Tom i ja imamo iste smiješne svađe koje se stalno ponavljaju, a

nikad ne riješe, upravo kao bilo koji par. Kao Dan i ja. Ponekad čak i ne

vodimo Ijubav. Samo spavamo jedno drugome u naručju."

"Zašto ste i dalje skupa?"

"Jer postoji povezanost. Oboje smo jedno s drugim. I to je moj..." sliježe

ramenima trudeći se da nađe riječ. "Život? Vezana sam uz njega isto kao što

sam vezana uz Dana. Svaki u svojoj kutijici. Niti jedan me zaista ne

doživljava. A mislila sam da će Tom biti drugačiji. Sjećaš li se? Niti jednom

se od njih ne predajem potpuno." A onda se okrene prema meni i zjenice su

joj jako raširene. "Pretpostavljam da si ti jedina koja nešto zna."

Intima. Mislim. Svi se mi trudimo biti iskreni i autentični mi sa svima

ostalima. Možda Juliet nije mogla ostaviti sliku naselja s kamp kućicama iza

sebe i morala je zadržati nešto neukusa da bolje upozna samu sebe. A kako

sam je poznavala još onda i posjetila to neuredno mjesto, mogla mi je reći i

za tu vezu. Ili je to možda bijeg iz savršenstva srednje klase.

Charlene zove, "Hej. Mi čekamo."

Unosim zdjele čipsa od pita kruha te umak od špinata i račića te sjedam.

Juliet stoji. Osmjehuje se.

"Dakle. Ovo je stari obiteljski recept. Moja je baka bila iz Pensilvanije i

obično je te kolačiće radila kako bi ih moj djed mogao umakati u kavu. Kad

sam bila mala, djed bi i meni pripremio, uglavnom toplo mlijeko s par kapi

kave, kako bih mu se mogla pridružiti. Moja ih je baka uvijek pekla prije

Božića i kad bi im došli u posjet na božićno jutro, djed i ja zajedno bi jeli

dunkerse." Juliet zastaje. Oči su joj bile vlažne. "Naši Božići nisu bili puni

obilja. Odjeće. Možda jedna ili dvije igračke. I dunkersi. A ceremonija s

Pompea

-76-

dunkersima jedina je stvar koju sam zaista dijelila s djedom. To je zaista

jedino sjećanje koje imam na njega." Ruke su joj prekrižene, a glas

ujednačen. "Svaki put kad napravim kolačiće, prvi umočim u kavu i sjetim

se bakine kuhinje s linoleumom koji je imao izlizani uzorak na mjestima

gdje je obično stajala posuda za sol i papar u obliku mačkica na stolu za

objed. Djedov miris pomiješan s kavom i kolačićem. I naravno, okus

kolačića. Ne znam je li to zbog uspomene ili su zaista tako ukusni.

Procijenite same."

Zastaje. To je obično dovoljno za priču o nastanku kolačića, ali Juliet si

vlaži usne. Trepne očima, na trenutak djeluje odsutno, a onda se vrati kao da

najavljuje da ćemo upoznati drugačiju Juliet. "Onda." Glas joj se stišao i

pretvorio u hrapavi šapat. Popije malo vina i podigne prst. "Morate

poznavati svoj kolačić. A moji kolačići sadrže orahe u sebi. Pazite da stavite

pravu količinu." Podiže obrve. "Budite nježne s orasima." Njezin hrapavi

glas govori nam da smo u novoj areni i da se uopće ne radi o orasima.

"Nježno, jer se lako oštete. U ovom slučaju, dok ih sjeckam, vrh noža držim

uz dasku. Lagano ga pomičem tako da se orasi razlome, a ne zgnječe."

Pomiče ruku, stisnutih prstiju naprijed-nazad i usput njiše bokovima.

"Lagano ih prepržite. Na točnoj", zastane i prošapće, "na pravoj

temperaturi." Okrene glavu i pogleda nas sa strane. "Pazite da ne budu

prevrući prije nego ih upotrijebite." Polako zatrese glavom i prošapće: "Ne

želite da budu previše vrući."

Jeannie se glasno nasmije.

Lauriene oči fiksirane su na Juliet.

Juliet pričeka i kaže: "Tada umijesite tijesto. Mijesim ga rukama. Moram

priznati", otvara usta i polako vlaži usne, "nakon što ga umijesim, poližem

masu s prstiju." Isplazi jezik i vrškom dotakne donji kraj kažiprsta. Polako,

jaaako polako pomiče prst uz jezik. Kad stigne do vrha, stavlja ga u usta i

cucla. "Njaaam. Pobrinite se da bude izvrsno. Da ima odgovarajući okus

prije idućeg koraka."

"Onda." Stavlja ruke na bokove i naginje se prema naprijed. "Morate

oblikovati kobasice. Prvo razdijelite tijesto." Uzima nevidljivo tijesto u ruke

i oblikuje ga tako da vidimo. "Kobasice moraju biti barem petnaest

centimetara dugačke. Nekad je bolje i duže. Nekad ne. Ovisno o tome što vi

Pompea

-77-

želite."

"Ja želim dvadeset centimetara", vikne Taylor.

"Veće je uvijek bolje. Uzimam dvadeset i pet", kaže Rosie.

"Tada ćete sve potrošiti na jednu kobasicu", Juliet se okreće prema njoj.

"Možeš tako napraviti. Ali ja želim četiri ili pet."

"Četiri ili pet?" zaskviči Taylor. "Bože! Ja mogu samo jednu!"

"Ali mora biti pet centimetara široka." Raširi palac i kažiprst otprilike pet

centimetara i pomiče ih naprijed i nazad uz nevidljivu kobasicu. Naprijed i

nazad.

"I ne zaboravite biti nježne s orasima." Sad se već tako glasno smijemo da

jedva čujemo tko što govori.

"Jedva čekam da okusim te orahe."

"Ti zadrži orahe. Ja želim tijesto. Tu kobasicu od petnaest centimetara",

hihoće se Allie.

Juliet stavi ruku u veliku vrećicu za kupovinu i vadi pakete u sjajnom

grimiznom papiru zavezane s puno čvrsto uvijenih svjetlucavih ružičastih

vrpca.

Kutije s kolačićima proslijeđene su u krug.

Charlene sjedne kraj mene. Stavi svoju kutiju u vrećicu i nasloni se kako bi

promatrala razuzdane prijateljice.

Allie nastavlja: "Jeste li ikad pomislile što mi ovdje radimo? Mislim na

frojdovski simbolizam. On je rekao da svaka žena želi da joj se pokloni

falus. Ali mi jedna za drugu pripremimo nešto mljac i onda to umotamo

vrlo, vrlo lijepo, obično u nekom tonu crvene boje i onda se darujemo.

Oduvijek sam znala da je u krivu."

Potražim Sissy jer se pitam kako joj je, što misli o našem razuzdanom

razgovoru, ali ona se smiješi i šali s Allie.

Laurie otvara kutiju i vadi recept. "Onda ih moramo staviti u zamrzivač.

Duboko zamrzavanje. Pa, mislim da tako radim otkako smo dobili Oliviju."

"Izvrsni su. Nije samo tvoje sjećanje. Fantastični su čak i bez kave."

Ružičasti paketi podijeljeni su i jedan stavljam u vreću za Veru, a drugi

ostavljam za Tracy. Požudno ih otvaramo, probamo po kolačić i hvalimo ih

na glas.

"Elegantni i savršeni", kaže Laurie. "Poput tebe."

Pompea

-78-

"Elegantni? Doista misliš da sam ja elegantna?" odgovara Juliet.

"Ne samo elegantna. Nisam znala da takvo što kriješ u sebi. Trebala bi

voditi TV show. Rachel Ray upoznaje Dr. Ruth."

Društvo se smije.

Juliet ustaje i odlazi do kuhinje. Na trenutak je vidim s leđa. Glava joj je

pognuta, a jedno rame spušteno. Odem za njom.

" Što se događa?"

"Ne znam. Jednostavno... Znaš, pečenje tih kolačića i sjećanje na djeda,

Dana i Toma, ne znam što se događa ove godine, ali to ima neku svoju

težinu." Izgovara riječi brzo šapćući. "Sve je tako teško", ponavlja, a ramena

joj se spuštaju. "Nedostaje mi." Navlaži usnice. "Ali ne radi se o njemu.

Radi se o ocu kojeg nikad nisam imala, Danu za kojeg sam mislila da se

udajem i Tomu za kojeg sam mislila da bih se možda mogla udati. A sve to

vrijeme radi se samo o meni i djeci i mom rascjepkanom životu. I tebi."

Zatvara

oči. "Uvijek si tu. I moja majka, naravno, u staračkom domu, koja i dalje

vrišti na mene." Dok govori, prstima vrti zlatni lančić.

"Tko bi to rekao onda, kad smo bile na koncertu, da ćeš biti tu gdje si sada i

da će Tara biti trudna i da će Sky prolaziti kroz sve ono?" Pogledam na sat.

Sigurna sam da je već trebala nazvati.

"Tako je!" Juliet se pljesne u čelo. "Mislim samo na sebe. Sky danas dobiva

rezultate testa. Previše toga se događa."

"Danas si bila izvrsna. Bila si u svom elementu."

"Možda i nema ničega drugog. Možda je sve samo igra."

Onda ude Rosie. "Igra? Kakva igra?"

Juliet i ja strelovito se pogledamo, a Rosie kaže: "Oh. Prekinula sam vas."

"Ionako smo se trebale vratiti. Tko je sljedeći?"

"Jeannie." Rosie ode.

Razmišljam o tome kako ima ironije u tome što je sad Jeannie na redu i

sjetim se njihova divljeg smijeha koji im je zajednički. Obje su u ljubavnim

trokutima, ali to ne znaju. Bar mislim da Jeannie nije rekla Juliet. A isto

tako ne mogu zamisliti da Juliet ispriča Jeannie za Toma. Okrenem se prema

Juliet: "Hajdemo na večeru ovaj tjedan, ili ručak? Samo nas dvije. Možda u

Roadhouseu?"

Pompea

-79-

"Naravno." Juliet me zagrli. "Volim te", kaže.

"I ja tebe."

"Osjećala sam se grozno kad te je Stephen varao. Bila sam zabrinuta da mi

možda više nećeš htjeti biti prijateljica."

"Što? Da ti prestanem biti prijateljica?"

"Da će ti postati, ne znam, čudno, jer ja radim isto što je Stephen radio tebi."

"To nije isto. Nisi ti to radila meni. Stephan je spavao sa svima. Možda je to

sebično i egocentrično, ali tako je bilo. Osim toga, bilo je to tako davno."

"Marnie", pozvala me Allie. "Juliet."

"Evo nas. Još smo tu." Zgrabim bocu i pjevušeći se vraćam u društvo:

"Mislila sam da nam treba malo osvježenja."

"Dobro zvuči."

I ponovo me obuzima dobro raspoloženje.

Pompea

-80-

ORAŠASTI PLODOVI

Priznajem da su mi oraščići svih vrsta slabost. Oni su moje omiljene

grickalice i otkad sam otkrila njihove dobre strane, lako opravdavam to što

ih jedem u tolikim količinama. Previše lako! Kolačići nakrcani orašastim

plodovima sigurno su mi među najdražima.

Ali bez obzira na to koliko volim jesti orašaste plodove, prema crnom orahu

sam malo sumnjičava. Često se smatra da je američki crni orah, s obzirom

da naraste do četrdeset metara u visinu i opseg može doseći krošnje do

dvadeset tri metra, američko nacionalno drvo. U vrtu imam nekoliko

primjeraka s prozračnim krošnjama koje stvaraju dobru sjenu, ali vrlo je

teško i često nemoguće uzgajati druge biljke u njihovoj blizini. Prije nego

što kupim bilo koju biljku, prvo istražim kako uspijeva. Kanadsko judino

drvo i srdašca izvrsno uspijevaju, dok jorgovan i peonija propadaju. Od

plodova vam se mogu zamrljati ruke, mogu se koristiti kao boja, a drvo je

vrlo cijenjeno. Orah je manji i ima tvrđu ljusku nego obični orah koji raste u

divljini u širokom području od jugoistočne Europe preko Azije gotovo do

Kine. Ljudi skupljaju i jedu divlje orahe još od pretpovijesnih vremena. U

antičkoj Grčkoj spominje se običaj prešanja oraha kako bi se dobilo ulje.

Rimljani su bili spremni platiti visoku cijenu za kvalitetne orahe i imali su

tradiciju bacanja oraha na svadbama. Rani doseljenici donijeli su orah u

Novu Englesku, iako je već bilo nekoliko dobrih autohtonih vrsta. Orasi su

izvrstan izvor biljnih bjelančevina i omega-3 masnih kiselina. Pomažu u

smanjenju LDL (tzv. lošeg) kolesterola i C-reaktivnog proteina (CRP),

indikatora srčanih bolesti.

Ime "pekanski" dolazi od Algonquin Indijanaca. Od svih biljaka s orašastim

plodovima to je najvažnija autohtona vrsta u Sjevernoj Americi, a potječe

od američkog oraha koji je srodan običnom orahu. Pekanski orasi i

borovnice autohtone su vrste

Sjeverne Amerike i ubrajaju se među najvažnije vrste hrane autohtonog

stanovništva. Pekanski orah bjelogorična je vrsta koja može živjeti i donositi

plodove do tristo godina i narasti do četrdeset metara s opsegom krošnje do

dvadeset i tri metra. Neka od divljih stabala još uvijek donose plodove, ali

većina dolazi iz uzgoja. Antoine, afiroamerički rob iz Louisiane

Pompea

-81-

razmnožavao je pekanske orahe tako što je cijepio visokokvalitetni divlji

pekanski orah s pekanskim orasima uzgojenim iz sjemena. Njegov klon

dobio je 1876. nagradu na filadelfijskoj Izložbi stoljeća, a njegovo je stablo

potaknulo industriju pekanskih oraha. Pekanski orasi izvrstan su izvor

proteina, nezasićenih masti i snižavaju kolesterol.

Sky i Tara obožavale su za ručak jesti sendviče s maslacem od kikirikija i

domaćim džemom od jagoda. Kikiriki nije orah, već je sličan grahu ili

grašku i spušta cvjetnu stapku nakon oprašivanja u do tako da se mahune i

sjeme razviju ispod površine da. Prvi put počeli su ga uzgajati u doba prije

Inki i vjerojatno se udomaćio u Argentini ili Boliviji. To je jedna od

najvažnijih biljaka Novog svijeta. Afroamerikanci su raširili uzgoj u

Sjevernoj Americi i donijeli kikongo riječ nguba koja se pretvorila u goober.

Kikiriki se brzo raširio, a Portugalci su ga prenijeli u Afriku. Danas se puno

koristi u prehrani i to kao maslac od kikirikija, satay umak, grickalice i u

kineskim jelima. Volim ga u svim oblicima. To je jedan od najvažnijih

usjeva jer sadrži trideset posto proteina i pun je "dobrih" tvari poput niacina,

antioksidansa i koenzima Q10. Nažalost puno je ljudi alergično na kikiriki i

mogu imati snažne reakcije pa čak i sama aroma može uzrokovati teške

poremećaje stanja organizma, opasne po život. Negdje sam pročitala kako je

alergija na kikiriki u Sjedinjenim Državama toliko rasprostranjena zbog

običaja da ga se peče, da se njegovo ulje koristi u pripravcima za njegu kože

i zbog konzumiranja prerađevina soje.

Većina nas je u školi učila o Georgeu Washingtonu Carveru i o tome

kako je otkrio tristo načina da se upotrijebi kikiriki. Kikiriki se raširio za

vrijeme Prvoga svjetskoga rata kad je došlo do nestašice biljnih ulja.

Američki kongres proglasio je kikiriki jednim od naših glavnih usjeva.

Pompea

-82-

Laurie

Pustinjakovi kolačići

1 šalica smeđeg šećera (pritisnite tako da bude dupkom popunjena)

¼ šalice omekšalog margarina

¼ šalice meke masti za prhko tijesto

¼ šalice hladne kave

1 jaje

½ šalice sode bikarbone

½ žličice soli

½ mljevenog cimeta

½ žličice mljevenoga indijskog oraščića

1 ¾ šalice višenamjenskog brašna

1 1/4 šalice grožđica ili drugog sušenog voća

¾ šalice narezanih orašastih plodova

Zagrijte pećnicu na 180 C. Promiješajte smeđi šećer, margarin, mast, kavu,

jaje, sodu bikarbonu, cimet i indijski oraščić- Umiješajte preostale sastojke.

Tijesto stavljajte žličicom na nenamašćeni lim u razmaku od otprilike 5 cm.

Pecite dok ne budu gotovo potpuno tvrdi na dodir, oko 8 – 10 minuta.

Odmah ih uklonite s lima. Smjesa je dovoljna za 4 tuceta kolačića.

Onda, ja bih željela biti sljedeća", najavljuje Laurie.

"Sad je trebala biti Jeannie", kaže Juliet. "Hej, maherice za kolačiće,

možemo li se zamijeniti umjesto da idemo u krug?"

Vole me zafrkavati zbog pravila.

"Uh, oh, zar ćemo prekršiti pravilo? Nećemo prekršiti pravilo." Rosie se

ruga dok vinom puni prazne čaše, a onda se uspravlja i stavlja ruku na bok.

Vidite, zbog pravila se još bolje zabavljamo.

Onda Rosie upita želi li još tko vina i oči joj se sretnu s Jeannienima, a

Jeannie odrješito odmahne glavom i pogleda negdje u stranu. Rosie ne

razumije. Ne prihvaća odgovornost, a Jeannie je lakše kriviti nju nego svog

oca.

"Ja sam zadnja i ne sjedim kraj Rosie", podsjeća nas Taylor.

"Možda me Olivia treba i Brian bi mogao zvati." Laurie se lupka po struku

Pompea

-83-

pokazujući mobitel.

I ja dotičem svoj. To je jače od mene. I dalje je tih. Sky se ne javlja.

"I zaista bih svima željela podijeliti kolačiće." Zagasito crvena tunika koju

ima na sebi ističe joj crvene pramenove u kosi. Prošle godine nosila je istu

tuniku.

"Brian će biti dobro. Nedostaje ti beba", nježno kaže Allie, ali ne kao da je

šalje kući.

"Toliko volim ovu zabavu. Volim vas, cure, i Ann Arbor", kaže Laurie.

Iznenađuje me prizvuk nostalgije u njezinu glasu. Oči nam se sretnu. "Ne

želim propustiti ni sekunde. Ovo je početak jednoga uzbudljivog razdoblja."

Osmijeh pokazuje koliko je puna entuzijazma.

"Naravno. Hajde", kimnem Laurie.

Laurie ode do moje radne sobe i vrati se s vrećicama. Disney je prati. Vrti

repom u krug, a oči su mu sjajne.

Laurie je moja frizerka. Vera je počela nositi posebno seksi i atraktivnu

frizuru prije kojih deset godina i rekla mi je da je šiša

Laurie. Odonda idem kod nje na sisanje. U to je doba studirala, ali nikad

nije prestala sa šišanjem. Laurie mi je pomogla u prijelazu moje plave kose

u sijedu jer sam naglo počela sijedjeti. "Istaknut će plavu boju tvojih očiju.

Zablistat ćeš."

"Sigurna si da neću izgledati staro?"

"Ne. Djelovat će upečatljivo."

Polako smo posvijetlile boju koju sam koristila do tada. Postepeno je

povećala broj sijedih pramenova. Sad je potpuno bijela. Tih sam joj godina

donijela nekoliko tuceta naših kolačića. Brian je bio oduševljen, a ona je

voljela peći kolače. Znala sam da se Jackie seli pa nam se pridružila.

Ove godine, nakon što su usvojili Oliviju, smanjila je broj klijenata tako što

je tjedno radila tri poslijepodneva, a ne pet. Muž joj je agent za trgovinu

nekretninama. Budžet im se smanjio, ali Laurie se nikad ne tuži. Ne nalazi

se s nama kad idemo u kupovinu ili na večere, ali to bi moglo biti zbog

Olivije. "Dovedi je sa sobom", govorim joj. "Voljele bismo je vidjeti."

S druge strane slušalice prvo se čuje stanka, a onda kaže: "Pa, bolje ne."

"Samo ćemo podijeliti nekoliko predjela u Zingermansu", pokušavam je

ohrabriti, ali nikako da pristane.

Pompea

-84-

Šušti s vrećicama i donosi ih u nekoliko navrata. Za to vrijeme žene

nastavljaju brbljati sa svojim susjedama, a ja se prisjećam svih tih godina

kad sam slušala o Brianovu niskom broju spermija. Pokušali su s

injekcijama, lijekovima, čak i s operacijom, ali ništa nije pomoglo.

"Možda se dogodi čudo. Potrebno je samo jedno." Tada je imala frizuru s

razdjeljkom iz 70-tih i bila je plavuša.

Ali brzi, uporni plivač koji im je bio potreban nikad nije uspio pa su odlučili

usvojiti dijete. Ja to kažem u jednoj rečenici, ali njima je bilo potrebno cijelo

desetljeće da dođu do toga. Bilo je to desetljeće očekivanja, suza, gubitaka i

više desetaka tisuća dolara. Onda im je trebalo još nekoliko godina da

otkriju da u SAD-u treba čekati pet godina, dok se u Kini čeka kraće. Tjedan

dana prije

nego je otišla u Kinu, Laurie mi je pokazala sliku bebe s bucmastim

obraščićima i kosom koja je stršala u svim smjerovima.

"Već je volim", rekla je Laurie, dotičući sliku dok su joj se oči punile

kombinacijom nade ali i žaljenja što neće roditi vlastitu kćer. Nesigurno je

lupnula prstom po slici, zatvorila oči i prošaptala: "Nadam se da će sve biti

dobro."

Sky i ja već smo se provukle kroz smrt njezine bebe. Pitala sam se hoće li

Sky jednog dana biti tamo gdje je sada Laurie. Hoću

li se veseliti unuku kojeg nije rodila moja kći?

"Hoću reći da je teško imati djecu i kad imaš osjećaj odakle su došla. Od

tebe. Od tvog čovjeka. I to je zastrašujuće. A ovo..." Riječi su joj nestale jer

je spustila glavu.

"To je skok u nepoznato."

Ljubav nastaje iz povezanosti, a ne zbog biologije. Ali mislim da biološka

povezanost olakšava trenutno razumijevanje temperamenta i osobnosti.

Sklonosti, interesi pa čak i omiljene boje, vrste hrane i hobiji djelomično su

određeni genima. Karakteristike za koje smo pretpostavljali da ovise o

okolini jer polazimo od toga da je osobnost stvorena odgojem, zapravo su

uvjetovane biologijom.

Uzmimo, primjerice, sposobnost da se osjeti strahopoštovanje.

Strahopoštovanje. Tko bi pomislio da je to biološki osnovano? Tko bi ikada

pomislio da umjetnička slika, zalazak sunca ili prelijepa glazba ne dirnu

Pompea

-85-

svakoga? Ipak, trideset pet posto ljudi nikad ne upozna taj osjećaj. To mi je

rekla Allie. Pročitala je to u knjizi o biološkim osnovama za osobnost. Bila

je šokirana tom spoznajom isto kao i ja. Dok me je preplavljivalo

strahopoštovanje kad sam gledala u Olivijine duboke oči, razmišljala sam o

tim pitanjima, o Laurie, Oliviji, Sky i meni. Spremala sam se za budućnost

bez obzira što mi donijela. Mentalno sam se pripremala da podržim Sky za

vrijeme usvajanja djeteta, ako vijesti vezane uz trudnoću budu loše.

"Da. Ponekad je zastrašujuće. Nadam se da ću je moći dovoljno voljeti."

"Ta veza, taj nalet materinske Ijubavi dolazi iz brige." Znam to. Sjetim se

koliko sam voljela Lukea. "Ti si spremna."

Obje smo se zagledale u Olivijine oči. "Uvijek je istodobno uzbudljivo i

zastrašujuće." Željela sam da shvati da je ista kao i sve majke. Različit je

početak, ali sve ostalo, Ijubav i strah isti su.

Nisam znala pričam li nam bajke.

"Ne bi li bilo prekrasno, upravo prekrasno, kad bismo mogli uključiti i

isključiti oplodnju prema želji? Pomisli samo koliko bi tuge izbjegli na taj

način."

Stajale smo tako blizu da sam osjetila miris limuna iz njezina parfema.

Uzdahnula je ironično i s gorčinom.

"Nema toga što bi moglo garantirati bilo što vezano uz dijete, bilo vlastito ili

usvojeno. Ovisi o tome hoće li biti pismo ili glava." Sjetim se Tare i svih

onih godina kada je među nama postojala napetost. "Ti i Olivia upuštate se u

veliku avanturu", rekla sam. "Avanturu izvan uobičajenih granica." Uzela

sam je za ruke. "Posebnu." A onda sam je i zagrlila. "S jednog kraja svijeta

na drugi. I to Kina! Tko zna kamo će te odvesti Olivia."

Sad gledam po sobi i vidim sve te žene, toliko njih koje su desetljećima bile

dio mog života. Obitelj i rodbina su ono što se izgradi kroz životne

slučajnosti. Iz raznih razdoblja, raznih bioloških podloga, raznih zemalja,

raznih rasa. To sigurno. Promatram Sissy i zamišljam kako će se njezine

karakteristike pomiješati s mojima. Pitam se hoće li beba imati njezin divan

osmijeh, Aaronov osmijeh. Pitam se hoće li naslijediti njezine pravilne zube.

Tanke obrve. Uskoro ću vidjeti kako izgleda plod Tarine i Aaronove

nezgode, iako je zapravo svako začeće sretno otkriće.

Ne uspije li, dio Sky uvijek će biti tužan što nije mogla roditi, što nije mogla

Pompea

-86-

Ijubav između nje i Troya vidjeti utjelovljenu u bebi, ali unatoč tome stvorit

će obitelj koja će možda biti raznolikija nego da je sama rodila. Ako je ovaj

embrij deformiran, potaknut ću je da usvoji bebu. Znam da kad jednom

postaneš roditelj, bez obzira na koji način, tvoja sigurnosna mreža postane

puna rupa. Može se dogoditi bilo što prekrasno ili užasno.

Laurie me nazvala kad se vratila kući s Olivijom. "Imala si pravo. Bila sam

spremna. Zaljubila sam se u nju i njezine malene prstiće čim su mi je predali

u malenoj ružičastoj dekici. Pogledala me, a ja sam postala njezinom. Kao

da su me njezine oči progutale i proglasile majkom."

Laurie sad stoji s bijelom kartonskom kutijom s prozorčićem od celofana

koji otkriva sadržaj kutije. Zavezana je crvenim i zelenim trakicama s

uvijenim krajevima. Laurie je jedna od najmlađih maherica za kolačiće. Ona

i Taylor u kasnim su tridesetima. Mi ostale smo u četrdesetima i pedesetima.

Ja imam pedeset i sedam. I meni samoj zvuči tako odraslo. Za nekoliko

godina stječem pravo na mirovinu. Mirovinu! To zvuči tako staro! Kako se

to dogodilo? Vera je u srednjim četrdesetima. Allie je u šezdesetima, ili će

uskoro biti. Raspoređene smo po svim desetljećima odraslog doba.

"Ovo mi je bila važna godina. Pa, znate već, zbog Olivije. A danas smo se

razdvojile prvi put otkako je s nama, osim kad radim i..." zastaje i pogleda

svaku od nas.

Osjetila sam nervozu u toj pauzi i po tome sam znala da će nam nešto

najaviti. Srce mi poskoči i nagnem se naprijed.

Stisne usne i kaže: "Pa, volim vas drage moje." Glas joj se lomi. Sad znamo

i stišamo se, zaustavljamo se da čujemo što će reći.

Pucne prstima, brzo udahne i kaže: "Kolačići! Vratimo se kolačićima. Ovo

su klasični kolačići od suhog voća i orašastih plodova, pustinjaci. Ali ove

godine razmišljala sam o našem planetu i Olivijinu dugom, zdravom

životu... O zdravlju svih nas." Rukom opiše krug u zraku pokazujući na nas i

tiho kaže: "Možda zvučim kao zeleni oglas za budućnost naše djece, ali eto,

promijenila sam recept da bude zdraviji. Koristila sam integralno brašno.

Dodala sam još oraha jer navodno imaju puno omega-3 masnih kiselina.

Stavila sam suhe trešnje umjesto grožđica ili ušećerene limunove korice i

ananas. Ali možete upotrijebiti što god želite. Utrošila sam puno smeđeg

šećera. Zato sam napravila baš ove kolačiće. Puno sam razmišljala o

Pompea

-87-

zdravlju."

Proslijedila je kutije. Spustila sam kutiju u Verinu vrećicu, vrećicu za

hospicij i uzela jednu za sebe.

"Zdravi ili ne, izvrsni su." Charlene je probala jedan. "Jako volim suhe

trešnje."

Pompea

-88-

}

Laurie se smije. "Pa, razmišljala sam o tome da stavim suhe borovnice jer

sam negdje pročitala da su borovnice i orasi jako zdrava kombinacija, ali

borovnice mi nekako ne idu uz Božić."

"Volim sušeno voće i orašaste plodove. Ništa im nije ravno." Allie se

tajanstveno smiješi. "Zdravi su, ali debljaju", dodaje.

"Od svega se deblja." Taylorin pogled zastaje na Allie.

Disney skače prema vratima prije nego što se začuje zvono. Krzneni

ovratnik čini Verino tek našminkano lice još nježnijim. Ne pridružuje se

grupi, već na prstima odnosi kolačiće straga, ponovo izlazi i vraća se s

pladnjem hladnih narezaka koje stavlja na stol, skida kaput i sjeda. Vera mi

palčevima pokazuje da je uspjela, da je uspješno obavila prodaju.

"Čestitam", kažem joj bez glasa.

Namršti se i prstom pokaže na svom obrazu mjesto gdje je moja modrica.

Žuti korektor sigurno se obrisao. Sliježem ramenima i kažem bez glasa:

"Nije ništa. Kuhinjski element." Više ne boli.

Trudi se da ne ometa, ali joj ne polazi za rukom.

"Haj, Vera. Kakve su ceste?"

Kimne Laurie, koja i dalje stoji držeći zadnju kutiju kolačića.

"Mokre, ali nisu skliske. Mislim da je pretopio da se smrznu."

"Nedostajala si nam!" kaže Jeannie.

"Pa, evo, tu sam. Kasnim, ali došla sam." Vera ima suknju od devine dlake s

resama na rubu, visoke smeđe čizme i šarenu bluzu koja joj ističe platinastu

kosu. Pokažem joj na stolac: "Ovdje su tvoji kolačići."

"Kako ide posao?"

"Obavila sam prodaju."

Rosie s druge strane stolića diže ruku u znak uspjeha.

"A sad stižem bar na dio Laurine priče." Tako svi opet gledamo u Laurie

koja se zahvalno smiješi.

"Jedva čekam da čujem kako je Olivia", kaže Vera bezglasno.

"Dobile ste kolačiće i čule priču. Iako kolačići i nemaju neku priču. Ne

znam ni odakle mi osnovni recept, možda iz nekog časopisa. Dakle,

napravila sam kolačiće dok je Olivia spavala. Znate kako to ide, jedan dan

napravila sam smjesu, a idući sam ih ispekla. Srećom oblikuju se žlicom...

Ne morate ih rezati ili valjati. Ostavila sam ih da se hlade na stolu u

Pompea

-89-

blagovaonici. Olivia ne može do tamo. Treći dan sam ih stavila u kutije."

Naginje se da popije malo vode iz čaše za vino. "Brian mi je pomogao da ih

probam", smijulji se.

"Onda", zastaje. Pogledom kruži po prostoriji. Proučava sve nas u krugu s

vrećicama napola popunjenim kutijama s kolačićima. Jeannie je kod Laurie

na friziranje počela ići kad je vidjela mene. Kad je Laurie prvi put došla na

zabavu s kolačićima, znala je da će tamo biti i Vera i Jeannie.

Ali nisam znala da je poznavala i Allie. Allie je bila njezina terapeutkinja

kad je Brian otkrio da ima mali broj spermija. Allie mi nikad nije ništa

rekla, ali nakon njezine prve zabave s kolačićima, Laurie mi je rekla da

Allie poznaje profesionalno. Razmatrale su koliko Laurie znači majčinstvo i

koliko joj znači Brian te su analizirale mogućnosti. Sad joj pogled zastaje na

Allie. Taylor je isto netremice promatra, a Allie koja je sad u središtu

pažnje, stavlja kosu iza uha, gesta po kojoj znam da nije opuštena.

Laurie se smiješi Allie i oči joj otputuju do Juliet s kojom se sprijateljila na

Laurienoj prvoj zabavi. Kakvi su bili Laurieni kolačići kad je bila kolačić-

djevica? Ovi isti, sjećam se. I sad znam što će nam reći.

Kratko udahnem i oči mi se ispune suzama. Napravila je puni krug.

"Pa", ponovo pokušava. "Imam novosti."

"Ah. Trudna si", bubne Rosie.

"Ne. Olivia mi je za sada dovoljna."

Znam što će reći. Samo ne znam gdje odlazi.

"I same znate kako je ekonomska situacija bila loša jer je na ovaj ili onaj

način utjecala i na vas. Ali za nas, trgovce nekretninama bila je posebno

loša. Ljudi prodaju kuće, ali cijene su niske. Teže je nego ikada dobiti od

banke kredit i puno ljudi čak ni ne pokušava prodati svoje kuće. Možete

prodavati zaplijenjenu dužnikovu nekretninu, ali često se radi o jako teškoj

situaciji, a ljudi su bijesni na nepravedan sustav, vlastitu lakovjernost i lošu

sreću pa uništavaju kuće. Hi jednostavno napuste kuću i nešto namještaja s

njom. Kad uđete unutra, možete vidjeti koliko su Ijubavi uložili u nju.

Klupice uz prozore presvučene su djetetovom omiljenom tkaninom, stol je

ukrašen otiscima ruku obitelji, zastori su s uzorkom. Istrunuli vrtovi ruža. A

teško je naći kupca." Kad je zabrinuta, Laurie zvuči kao učiteljica, a to je

zato što je njezina mama predavala u srednjoj školi. "Pa", sliježe ramenima,

Pompea

-90-

"novac nam je sada potreban. Osim toga", spusti pogled, "znate da manje

radim, djelomično zbog Olivije, ali zapravo ljudi ne idu toliko često kod

frizera. Manje je skupih pramenova. Manje je onih koji se šišaju svakih šest

tjedana."

Vera, Jeannie i ja pogledamo se kao da nas je prekorila.

Primijetila je to i kaže: "Jednostavno je tako, pa valjda znate? Pa,

razmišljamo o tome već neko vrijeme... i Brianova sestra je u Sjevernoj

Karolini. Ne bismo ponovo morali prolaziti zimu. Bliže je mojim

roditeljima koji su na Floridi. To je jedno od rjeđih mjesta gdje tržište

nekretninama nije jako zahvaćeno krizom." Pozitivne strane broji na prste.

"Brian se uspio povezati s drugim brokerom. Njegov šurjak proizvodi

ormariće tako da Brian može raditi tamo dok stvari ne krenu. A ja mogu

dobiti dozvolu. Pretpostavljam...", Laurie proguta knedlu i premjesti težinu

na drugu nogu, "... da će ovo biti moja posljednja zabava Kluba kolačića."

"Što? Ne možeš nas ostaviti!" kaže Rosie.

"Oh, Bože", Vera objesi usta.

"O, ne", Charlene zvuči potišteno.

"Tako mi je žao. Jako žao", kaže Taylor.

"Uvijek se možeš vratiti, kao Linda", kaže Rosie, "ili putovati kao Alice."

"Znam. Razmišljala sam o tome. Ali mislim da ću osnovati podružnicu u

Charlotteu. Je li to u redu?" pogleda me.

"Naravno."

"Onda, kad se seliš?" upita Rosie.

"Ići ćemo u fazama. Nakon praznika, Brian će započeti s prodajom naše

kuće. Ako se ne proda u roku od tri mjeseca, onda ćemo je nastojati

iznajmiti. Ali on će već biti u Sjevernoj Karolini i započinjat će svoj posao

nekretninama. Već ima dozvolu. Ja ću ostati ovdje u nadi da će se stvari

riješiti." Pokaže figu. "Ali u svakom slučaju selim se u lipnju."

Grupa se stiša.

"Ne mogu putovati na posao kao Alice. Ne s Olivijom."

Nekoliko nas kimne glavom.

"Moramo biti obitelj. Ne možemo biti razvučeni."

Razmišljam od čega je sve Laurie odustala iz Ijubavi prema Brianu.

Usvajanje djeteta, a sad i ova selidba. Ali kad ste par, onda odlučujete u

Pompea

-91-

timu. Žrtvuješ se za svoju obitelj.

"Ako dođe do najgoreg, prodat ćemo kuću na dražbi. Njegova agencija

mogla bi je otkupiti i pričekati dok se tržište ne popravi."

"Oh, Laurie", kaže Jeannie. "Bit će nam teško što odlaziš. Kako ćemo bez

tebe?"

"Najviše ćete mi nedostajati vi, moje cure. Moje prijateljice. Znam da neću

moći naći takve prijateljice kao što ste vi."

"Ne. Nitko nije kao mi." Sve se smijemo.

"Ali ti ćeš već naći druge."

"Drugačije."

"Ali nikoga kao što smo mi." Opet se smijemo.

"S vama sam prošla kroz toliko toga." Pogledi nam se sreću. "Pa, mislim, vi

znate moju cijelu priču. Drugi će me upoznati samo kao mamu."

"Steći ćeš nove prijatelje." Pogledam Allie, a ona kaže: "Da, u Olivijinoj

igraonici i vrtiću. Upoznala sam prijateljice za cijeli život upravo u igraonici

i na dječjim sportskim aktivnostima. Vjeruj mi, kad si mama, to je kao

magnet za prijatelje."

Tada se Allie nasmiješi Laurie i kaže joj tihim glasom: "Neko vrijeme će ti

biti teško, ali uspješno ćeš proći kroz to. Kao i uvijek." Alliena poruka

dobiva na važnosti zbog načina na koji je izgovara.

Lauriene oči ispune se suzama. "Željela sam vam ispričati. Nisam vam

htjela pokvariti raspoloženje, ali to je zaista priča o mojim kolačićima.

Razmišljala sam o tome kako ću vas ostaviti. Ostaviti Ann Arbor i

osvijetljeni centar, skijaško trčanje, čarobnu planinu. Top of the Park i

kafiće ljeti. Parkove i umjetničke galerije. Salon i mušterije. I naravno,

ovo."

"Kako to da se niste odlučili za Floridu?" pita Jeannie. "Tamo su mi roditelji

pa bih te mogla posjetiti kad idem njima u posjet."

"Da, otkako su se mama i tata preselili, bilo nam je lakše preseliti se i

razmišljali smo o Floridi, ali tamo je tržište nekretninama isto tako loše kao

i kod nas. Nitko ne želi plaćati ogromne rate osiguranja." Iznenada se

zaustavi, a oči joj se ispune suzama. "Samo će mi biti teško ostaviti sva ta

sjećanja."

"Hej, pa ponesi sjećanja sa sobom."

Pompea

-92-

"Da, ali to je kao Top of the Park. Znam da je zabavno. Veselim se tome

svake godine. Tu je i Gradska zabava. I ovo. A tamo se neću moći ničemu

veseliti."

Allie kimne: "Iščekivanje je dio zabave. Sada ćeš se veseliti novim

otkrićima."

"Već je sad drugačije. Uvijek mislim hoće li ovo biti posljednji put da vidim

tu osobu ili da tu kupujem? Kao da se ne želim ni od čega rastati, ali

istodobno znam, znam da me očekuje nova avantura." Skuplja usne. "Bit će

bolje za nas, Briana, Oliviju i mene."

"Osim toga, stvorit ćeš nova sjećanja."

"Sjeverna Karolina je izvrsna država. Ocean, planine."

"Nema snijega!"

Sissy kaže; "Cijeli svoj život provela sam na istom mjestu, jednu ulicu dalje

od mjesta gdje sam rođena. Tu je sva moja obitelj. Ne mogu zamisliti da se

odselim čak i da se sve oko mene sruši. Ne mijenjaš prijatelje zato što se

okolnosti mijenjaju." Sliježe ramenima. "Mislim da ostajem zato da se

unaprijedi ovaj grad."

"Ja se isto ne bih mogla odseliti, bez obzira na to što se dogodilo", kaže

Jeannie. "Cijeli svoj život provela sam ovdje. Ja sam prava gradska cura. Ne

znam bih li se prepoznala da mi dom nije ovdje." Nasmiješi se Sissy.

"Bože, pa to nije kao da ideš na Sjeverni pol u osamnaestom stoljeću.

Imamo avione, automobile, elektroničku poštu i mobitele. Možeš se vratiti,"

kaže Rosie.

"Odsjedni kod nas", ponudi se Juliet. "Kod nas ima mjesta otkako su otišla

djeca. Moraš doći na sajam umjetnina. Kakav bi to sajam bio bez nas?"

"Imajte na umu da još uvijek nisam otišla. Biti ću ovdje možda čak do

lipnja."

"Tvoja kuća je tako slatka da će se vjerojatno prodati, a ti ćeš se preseliti u

veljači", potuži se Rosie u šali.

"Pa, nadam se", smije se Laurie.

"Sve se nadamo", podižem čašu. "Za nove avanture u novim gradovima."

"Sve ćemo doći do tebe iduće godine da te gnjavimo."

"Molim vas."

"Doći ćemo za proljetne praznike."

Pompea

-93-

"Dogovoreno."

"I nemojte zaboraviti da tamo otvaram franšizu vašeg kluba kolačića. Onda

ću ja", oči joj se rašire od zadovoljstva, "biti glavna maherica za kolačiće."

"Za maherice za kolačiće u svim gradovima", kažem.

Kucnemo se čašama.

Pompea

-94-

CIMET

Moja mama odavala je počast cimetu tako što nam je pripremala tost s

cimetom: vrući tost s maslacem, cimetom i šećerom. Toplina bi rastopila

maslac i pretvorila mješavinu šećera i cimeta u savršenu slasticu za hladno

zimsko jutro. Danas znam staviti malo cimeta u jutarnju kavu. Njegova

snažna aroma pomaže mi da dan započnem s poletom i energijom. Često se

smatra mirisom Božića i daje okus mnogim kolačima, dok njegov sladak,

intenzivan miris ispunjava naše domove. Donedavno nisam ni znala da

djeluje ljekovito. Pomaže u sprječavanju stvaranja krvnih ugrušaka u žilama

i zaustavlja rast bakterija i gljivica uključujući i problematičnu gljivicu

Candidu. Antibakterijsko djelovanje cimeta toliko je učinkovito da se taj za-

čin može koristiti kao alternativa uobičajenim konzervansima za hranu.

Ne samo da unos cimeta poboljšava sposobnost tijela da koristi šećer iz krvi,

već i mirisanje ovog slatkog začina poboljšava moždanu aktivnost! Da

budem preciznija, cimet poboljšava pažnju, pamćenje, radnu memoriju i

vizualno-motoričku brzinu dok koristite kompjutorski program. Stoga,

žvačite žvakače s cimetom kad polažete ispite.

Cimet je oduvijek bio na cijeni. Cimet ima bogatu povijest s ljubomorno

čuvanim monopolima koji su poticali trgovinu i istraživanja uključujući

otkriće Novog svijeta od strane Europljana. Cimet se dobiva od kore maloga

crnogoričnog drveta poznatog iz pradavnog doba, a potječe iz Šri Lanke.

Uvezen je u Egipat iz Kine prije četiri tisuće godina, a koristio se pri

mumificiranju tijela. Mojsiju je bilo naloženo da koristi cimet kao sveto ulje

za mazanje, a u Solomonovoj pjesmi cimetom je namirisana odjeća njegove

drage. U znak grižnje savjesti, rimski vladar Neron naložio je da se svake

godine spali odredena količina cimeta nakon što je ubio svoju ženu.

Zapadnom je svijetu izvor cimeta bio nepoznat do srednjeg vijeka. Arapi su

vrlo rano uspostavili monopol i njegovo podrijetlo uspjeli održati tajnim.

Indonezijski splavovi prevozili su cimet u istočnu Afriku, a arapski trgovci

donosili su začin kopnenim trgovačkim putovima iz Aleksandrije do Egipta,

gdje su ga kupovali mletački trgovci iz Italije koji su kontrolirali trgovinu

začina u Europi. Jačanje drugih sila na Sredozemlju, poput mamelučkih

sultana i Otomanskog Carstva, prekinuli su te trgovačke putove pa su Eu-

Pompea

-95-

ropljani bili prisiljeni tražiti druge putove do Azije. Tako je Kolumbo otišao

na putovanje do Azije i usput otkrio Novi svijet!

Kolumbo je mislio da je na Kubi 1492. našao cimet, ali to je bio divlji cimet

Zapadne Indije. Unatoč tome, to je otkriće bilo izgovor da otok ostane

okupiran. Portugalci su divlji cimet pronašli na Cejlonu u šesnaestom

stoljeću, a Danci su vlast nad otokom preuzeli 1636. i počeli uzgajati cimet.

Nakon okupacije Britanaca

1796., Istočnoindijska kompanija uspostavila je monopol i zadržala ga do

devetnaestog stoljeća. Tada se već pravi cimet uzgajao i na drugim

mjestima, a kora kineskog cimeta koja se kad je mljevena teško razlikuje od

cimeta, potrošačima je postala prihvatljiva. Naposljetku, trgovina se

cimetom oslobodila monopola i tajni.

Pompea

-96-

Alice

Okrugli kolačići od pekanskih oraha i maslaca

1 šalica brašna

½ žličice soli

1 šalica omekšalog maslaca

¾ šalice tamnosmeđeg šećera

1 veliki žumanjak

2/3 šalice sitno sjeckanih pekanskih oraha polovice pekanskih oraha za

ukrase (nemojte ih prepržiti )

Pecite polovice pekanskih oraha 10 min na 180 C i okrećite ih svake minute.

Ohladite ih te zatim zdrobite ili isjeckajte na male komadiće.

Zagrijte pećnicu na 165C. Prosijajte brašno i sol. Ostavite sa strane.

Pjenasto umiješajte maslac i šećer (3 min). Dodajte žumanjak.

Polako umiješajte brašno dok smjesa ne postane jednolična. Ručno

umijesite isjeckane pekanske orahe. Ostavite u hladnjaku sat vremena.

Žlicom za sladoled promjera 2,5 C stavljajte smjesu na tepsiju obloženu

papirom za pečenje u razmaku od 7 cm. Na vrh svake loptice utisnite pola

pekanskog oraha. Pecite 12-14 min s tim da okrenete tepsiju kad su napola

pečeni. Potpuno ohladite. Smjesa je dovoljna za 36 kolačića.

Zazvoni telefon, a srce mi počne jako lupati. Zaletim se do kuhinje dok

vadim mobitel iz džepa i vidim Aliceinu sliku koju sam slikala kad smo bile

na piću na terasi Gratzi'sa prošlog ljeta u srijedu kasno poslijepodne. Tenda

baca sjenu koja joj ističe osmijeh. Telefon mi je namješten tako da se

pojavljuju slike prijateljica kad zovu.

Nije Sky. Još uvijek ne zove.

"Baš smo razgovarale o tebi." Još uvijek je nisam posjetila pa nemam sliku

unutrašnjosti njezina stana. Njezin suprug Larry našao je savršen posao u

San Diegu tako da Alice trenutno radi ovdje i svaki drugi vikend leti u

Kaliforniju. Ponekad Larry dođe ovdje za vikend. Kupili su stan nekoliko

ulica udaljen od plaže i može vidjeti Tihi ocean stane li u kut balkona. Kad

Pompea

-97-

razgovaramo zamišljam kako se iza nje pjenuša more.

"Kako je na zabavi?"

"Izvrsno, ali nedostaješ nam. Laurie nam je upravo podijelila kolačiće. Seli

se u Charlotte vjerojatno u rano ljeto."

"O, pa to je velika vijest." Glas joj je pun žudnje da uhvati nešto duha

zabave. "Voljela bih da mogu biti tamo. Tražila sam neki jeftini let, ali

nisam imala sreće. Osim toga, dolazim za nekoliko tjedana na Gradsku

zabavu pa ćemo se uglavnom sve vidjeti. Jedva čekam."

"Dođi do mene pa ćemo ići skupa. Ti, Larry, Jim i ja." Naravno, ako se Jim

uspije izvući.

"Dobar plan", kaže Alice.

"Slušajte sve", vičem pri povratku u dnevnu sobu dok se mimoilazim s

Verom koja je na putu za kuhinju.

"Alice je na telefonu", kažem.

"Bok, Alice", kaže Juliet, a poprate je i ostale. Držim telefon u središtu sobe

tako da Alice može čuti kako je sve pozdravljamo.

"Nedostaješ nam!"

"Kad bi barem mogla biti s nama."

Rosie diže ruku: "Daj mi da razgovaram s njom."

Dodajem joj telefon. Taylor se odšeće do kuhinje gdje Vera, Charlene i

Jeannie jedu po drugi put. Sad su se prihvatile Verinog sira i salame. Pojele

smo Sissyin sushi pa mičem tanjur. Vera vadi malo juhe. Nije večerala.

Osjećam potrebu da se prošećemo i promijenimo mjesta, da jedemo, odemo

na toalet, razgovaramo i da se odmorimo od rutine s kolačićima.

"Doći ćeš iduće godine?" Rosie govori u slušalicu. "Znaš, Laurie se seli.

Započet će novu podružnicu."

U kuhinji sam, mičem prazne tanjure sa stola u sudoper, vadim zdjelu s

voćem i stavljam je na stol. Otvaram paket s bademima u čokoladi, stavljam

ih u zdjelu i nosim u dnevnu sobu.

Rosie dodaje telefon Charlene i ulazi u kuhinju.

Vraćam se za njom. Kad uđem u kuhinju, vidim da se Jeannie brzo okreće

od stola kako bi otišla u dnevnu sobu. U jednoj ruci joj je tanjur, a u drugoj

čaša.

"Oh", Rosie zastaje na pola koraka, leđa su joj ravna, a lopatice su se

Pompea

-98-

spojile. "Skoro sam se zaletjela u tebe." Podiže bradu, ali glas joj lagano

podrhtava.

Jeannie je pocrvenjela u licu i podigla obrve. "Pripazi kuda ideš." Čvrsto je

stegnula prste oko drške čaše s ukrasom. Prsti su joj bijeli od naprezanja pa

se pitam hoće li slomiti čašu. "Jesi li svjesna drugih oko sebe? Ikada?"

prosikće.

"Oprosti." Sad je Rosien ton više borben nego pokajnički.

Malo zaškilji. "Oprosti zbog svega. Oprosti što dišem." Već mi je dosta toga

da bude Jeannieno žrtveno janje.

Naglo zatvorim oči i stisnem usta kad sam čula svađu. Prijateljice se

svađaju. Ljubomore i uvrede, zabrinutost da su izostavljene

ili zanemarene zbog neke bliskije prijateljice, vremenom se mijenjaju.

Rješavaju se. Jeannie i Rosie bile su vrlo bliske, najbolje prijateljice. Njih

tri, Rosie, Jeannie i Sue bile su kao tri mušketira. Možda se Sue osjećala

krivom ili nelagodno pa je odustala od zabave i tako se otvorilo mjesto za

Sissy. Meni je pao kamen sa srca. Nisam mogla ni zamisliti njih tri zajedno

u istoj prostoriji. I ovako je bilo dovoljno naporno.

Sad obje stoje. Jeannie drži tanjur prepun povrća i humusa, čipsa od pita

kruha i piletine s roštilja. Vino se trese u čaši.

Rosie je i dalje uspravna, leda su joj potpuno ravna, a gleda kroz uske

procjepe među kapcima. "Onda, nisam te vidjela kako trčiš reći mami.

Vidiš, ista si kao ja. Donijela si istu odluku, a mene kriviš zbog toga."

Rosie ima pravo.

Jeannie je prostrijeli pogledom. Podiže bradu. "Ja", Jeannie reži, "nisam

napravila cijelu ovu zbrku." Jeannie naginje tanjur, a hrana opasno klizi

prema rubu.

Koraknem prema njoj.

Charlene se pojavi iza nje. I ona je gledala kako se razvija scena. "Jeannie?"

kaže nježno. "Jeannie?" Dotiče joj savijenu ruku.

Jeannie se okreće.

Charleneine oči vrlo su mirne i tamne, a duboke linije urezane su joj od

nosnica do kutova usana. Charleneina tuga na tren rasprši Jeannien bijes.

Smrt Charleneina sina pobjeđuje Jeannienu tjeskobu. "Cijele večeri nisam

imala prilike razgovarati s tobom", kaže kao da se ne događa ništa neobično,

Pompea

-99-

dok stavlja svoju ruku na Jeannieno rame. Ona je meka i topla, ali čvrsto

vodi Jeannie dalje od Rosie. Okrenu nam svima leđa i zadube se u razgovor.

Rosie problijedi osim dva savršeno okrugla kruga koji isijavaju crvenilo na

obrazima.

Ruka joj se trese dok si toči vino. Popije velik gutljaj i čvrsto zatvori oči.

Rukom je dotaknem po nadlaktici.

Volim ih obje. Neću se prikloniti niti jednoj. Pitam se hoće li se opet

zbližiti.

"Da, ona nikad neće prijeći preko toga."

"Nikad zvuči kao puno vremena."

"Postavila je sve tako da izgleda kao da sam samo ja kriva. Zapravo ništa

nisam učinila." Rosie proguta još vina. "I nedostaje mi." Duboko udahne

odmahujući glavom. "Bar ona koju sam poznavala."

Allie ulazi u kuhinju i visoko digne telefon. "Jesu li svi uspjeli razgovarati?"

Maše telefonom amo-tamo. Čuje se zborno "da" kao odgovor.

Puno se toga istodobno događa, ali moram razgovarati s Alice pa uzimam

telefon.

"Nedostaješ mi", kaže. "Kao da nema pravoga blagdanskog duha bez

zabave."

"Bar ćeš dobiti kolačiće. Možeš ih ponijeti kući avionom."

"Da. Ovo sranje s dvije obale nije lako. Život mi je podijeljen u dva različita

grada, dvije različite kuće, dvije različite grupe prijatelja. Zapravo jednu

grupu prijatelja. Kad sam ovdje, tu smo samo Larry i ja. Nadali smo se da će

ti vikendi zajedno dvaput mjesečno biti oaza."

Sada bih željela da ne trebam ništa drugo raditi nego se zabavljati s Jimom."

"Ovaj vikend laptop je odnio svu zabavu." Alice obično stavlja optimizam

prije svega, nastoji ne obraćati pažnju ili poriče stres što živi i putuje između

dva grada, dvije vremenske zone i dvije kuće. Onda dodaje: "Imao je toliko

posla da sam bila sretna što je uopće sa mnom gledao televiziju. Mogla sam

isto tako ostati u Ann Arboru. Ako ništa drugo, bili smo zajedno. Ta gužva

na njegovu poslu trebala bi se smiriti do srijede. Idući vikend bit će samo

naš. Normalan." Smije se. "Bez obzira na to što je nama normalno. Možda

ovo ludilo." Na trenutak utihne, a onda čujem kako udiše. "Kako je Sky?"

"Kad je zazvonio telefon, mislila sam da je ona."

Pompea

-100-

"Oprosti. Nazovi me sutra, dobro? U bilo koje vrijeme. Može i usred noći.

Obećaješ?"

Pompea

-101-

"Javit ću ti."

Zatvaram telefon i automatski provjeravam imam li kakvih propuštenih

poziva. Nemam. Razmišljam da iskoristim ovu stanku tako da nazovem

Sky, ali odlučujem da ih ipak neću smetati. U Kaliforniji je sada šest.

Sigurno već zna. Možda je njezina opstetričarka morala na neki porod, a ona

i Troy nervozno pokušavaju večerati. Podsjećam se da moram biti strpljiva.

Bez dvojbe, to mi je najgora vrlina.

Tek onda čujem smijeh pa se okrenem u tom smjeru. Jeannie, Sissy i

Charlene smiju se ispred hladnjaka. Jeannie nešto kaže, a Sissy odgovara

vedrim osmijehom.

U dnevnoj sobi nema nikoga. Uzmem Aliceine kolačiće i stavljam ih svakoj

na stolac. Kad mi ih je poslala, bile su u vrećicama sa zatvaračem, a uz njih

je bilo dvanaest bijelih vrećica ukrašenih srebrnim trakicama i bijelim

krznom. Sad čekaju da ih uzmu sudionice zabave.

Vraćam se u kuhinju i primičem se grupici kraj hladnjaka. "Jeannie, mislim

da si ti na redu."

Rosie ulazi u dnevnu sobu s tanjurom. Prolazi kraj nas spuštena pogleda.

"Je li to u redu?" pitam Jeannie.

Njezin osmijeh samo je prebrzi nervozni tik. Onda kaže: "Da. Idem ja sad."

Pogleda me u oči i kimne.

Pompea

-102-

MASLAC

Maslac je na lošem glasu. Krive ga za pretilost, začepljenje krvnih žila i

srčanu bolest zbog masnoća životinjskog podrijetla. Bez obzira na to,

tisućama godina koristio se kao vrijedan izvor bjelančevina i za poboljšanje

okusa umaka i pečene hrane. Desetljećima sam zamjenjivala maslac s

margarinom, a tek sam nedavno ustvrdila da su masnoće u margarinu

štetnije.

Sky je u osnovnoj školi dobila zadatak da od vrhnja napravi maslac.

Naizmjence smo ga tresle u čaši dok nije nastao maslac. Iz njezina projekta

naučila sam da mućkanjem fermentiranog ili svježeg mlijeka nastaje maslac.

Može se koristiti ovčje, kozje i bivolje mlijeko, ali najčešće se koristi

kravlje. Maslac dobiven od različitih vrsta životinja ima različit okus, a osim

toga ovisi i o ishrani životinja. Na okus posebno utječu aromatske trave.

Za jedan kilogram maslaca potrebno je četrdeset šest kilograma mlijeka.

Maslac se dobiva mlaćenjem vrhnja koje je sazrelo pomoću bakterija koje

stvaraju mliječnu kiselinu, a prirodno su prisutne u nepasteriziranom vrhnju.

Od takve vrste mlijeka dobiva se prirodni maslac. Maslac od slatkog vrhnja

uobičajen je u Sjedinjenim Državama, a dobiva se od pasteriziranog vrhnja

kojemu su naknadno dodane arome.

Obje vrste maslaca u prodaji su ili s dodatkom soli koja ih čuva od kvarenja

ili neslani. Drugi način da se ne pokvari jest da se pročisti tako da se ukloni

voda. Lagano ga zagrijte da se emulzija rasprši, a masnoća ode na vrh. Ako

voda potpuno ispari, dobili ste ghi. To je ono što Allie koristi za ramadanske

kolačiće. U Indiji se ghi nudio bogovima.

Kako čak i slučajna trešnja vrhnje može pretvoriti u maslac, vjerojatno je da

izum potječe još od početaka pripremanja mliječnih proizvoda, možda u

području Mezopotamije prije desetak tisuća godina. Najstariji maslac

vjerojatno je bio od ovčjeg ili kozjeg mlijeka jer su se krave pripitomile tek

tisuću godina kasnije. Postoji prastara metoda izrade maslaca koja se i dalje

koristi u dijelovima Afrike i na Bliskom istoku. Koristi se kozja koža koja

se napola napuni mlijekom. Prije zatvaranja unutra se napuše zrak. Koža se

zatim objesi na štapove pomoću užadi i trese dok se ne stvori maslac.

Tijekom srednjeg vijeka, osobito u srednjoj Europi, maslac su smatrali

Pompea

-103-

seljačkom hranom. Također se koristio u svjetiljkama kao ulje. Na

Britanskom otočju maslac su umatali u kožu i zakapali u tresetište radi

čuvanja. Proizvodnja maslaca smatrala se ženskim poslom, a možda su sve

zadaće vezane uz mlijeko bile u nadležnosti žena. Bio je to "kućni posao"

dok je "obrada zemlje", posao izvan kuće, bila muški posao. Maslac je rađen

ručno do 1860. Tada je počela proizvodnja sira pa je postalo lako

mehanizirati i proizvodnju maslaca. Odjednom je prestao biti ženski posao i

cijena mu je porasla. Do 1950-ih više se prodavao margarin nego maslac jer

je bio jeftiniji i smatralo se da je zdraviji. Gledano u dolarima, margarin i

maslac gotovo su jednaki, ali margarin se više prodaje jer je jeftiniji.

Zanimljivo je to da je prodaja maslaca ostala jednaka ili je blago porasla dok

je prodaja margarina pala.

Na satu kuhanja naučila sam da je maslac bolji za kuhanje zbog svoje

bogate arome i privlačne smeđe boje koju daje termički obrađenoj hrani.

Ipak, ne podnosi toliko visoke temperature kao ulja. Tijesto za kolačiće i

neke smjese za torte djelomično se dižu zbog smjese maslaca i šećera koja

stabilizira mjehuriće zraka u maslacu. Pri toplini od pečenja, ti se zarobljeni

mjehurići prošire. Kolači od prhkog tijesta nemaju drugi izvor vlage nego

samo vodu iz maslaca. U tijestu za pite, čvrsta masnoća dolazi u slojevima

kad se tijesto izvalja. U pećnici se masnoća otopi i daje pečenom tijestu

listastu strukturu. Zbog svoje arome, maslac je u takvoj korici vrlo ukusna

masnoća, ali teže je raditi s njim nego s masti jer ima nisku točku topljenja.

Desetljećima sam radila tijesta za pite prije nego što su mi to objasnili.

Jednostavno sam pratila ono što me naučila majka. Sad mi je jasno zašto je

korisno ohladiti sve sastojke i pribor kad se radi tijesto s maslacem. Rosie,

Juliet i Taylor rade kolačiće za koje je potrebno prije pečenja tijesto

rashladiti u hladnjaku.

Pompea

-104-

Jeannie

Kolačići sudbine

1 veliki žutanjak

½ čajne žličice čiste arome vanilije

½ čajne žličice čiste arome badema

2 žlice omekšalog maslaca

¼ šalice univerzalnog brašna

¼ šalice šećera

Prstohvat soli

Napišite poruke na komadiće papira duge 9 cm, a široke 1,5 cm. Zagrijte

pećnicu na 200 C. Namastite lim za pečenje dimenzija 70x33 cm.

U srednje velikoj zdjeli lagano istucite bjelanjak, aromu vanilije i aromu

badema dok ne postane pjenasto ali ne čvrsto. Možete ih pripremiti i samo s

jednom aromom, ali onda stavite cijelu žličicu. U drugu zdjelu prosijajte

brašno te dodajte šećer i sol.

Dodajte brašno u smjesu s bjelanjkom, a potom i rastopljeni maslac.

Miješajte dok ne dobijete glatku smjesu. Smjesa ne smije biti tekuća, ali bi

se trebala lako odvojiti od drvene žlice. Možda će biti potrebno dodati vode.

Na lim za pečenje stavljajte ravne žlice smjese u razmaku od barem 7,5

cm.Lagano naginjite lim napried-nazad tako da se svaka žlica smjese

rasporedi u krug promjera 10 cm.Izvadite iz pećnice u kolačić brzo uklonite.

Brzo stavite poruku na kolačić i presavijte ga na pola. Stavite presavijeni

rub kolačića preko ruba šalice i povucite krajeve prema dolje, jedan u

šalicu, a drugi s vanjske strane šalice. Tako se oblikuje tradicionalni oblik.

Zatim stavite presavijene kolačiće u košarice na limu za muffine ili u kutiju

od jaja tako da im se učvrsti oblik.

Jeannie pita: “Aliceine Kolačići? I uzima bijelu vrećicu. „Da“, odgovaram.

Stavlja čašu od vina na stolić i izvlači kolačić. „Fantastični su. Ovi kolačići

od maslaca i pekanskih oraščića.Hrskavi su i s bogatom aromom. Nadmašila

je samu sebe.“

„Ovo su pobjednici. Već sam jednog ranije probala.“

Jeannie donosi vrećice sa svojim kolačićima iz sobe. Dok odlazi iz dnevne

Pompea

-105-

sobe primjećujem da joj vise traperice, a kad se vratila s vrećicama vidim da

joj košulja koja joj je prošle godine lijepo isticala dekolte sada visi. Smješta

se na kauč i na trenutak smo same u sobi.

„Jeannie, mora riješiti ovu situaciju zbog same sebe. Učiniti nešto da tebi

bude bolje.“ Naglašavam riječ tebi.

„To nema veze sa mnom. To ima veze s njima.“ Kad odmahuje glavom,

plamen svijeća baca joj crvene iskre u kosu.

"Rosie ima pravo."

Stisne oči, pogleda me i izdahne zrak. Zatim spusti pogled.

"Obje imate pravo", kažem.

Onda evo i priče. Jeannie je upoznala Rosie na zabavi koju su Rosie i njezin

suprug pripremili u ime otvaranja njihova novog ureda. Jeannien suprug

Mark isto je odvjetnik pa su i oni bili pozvani. Jeannie i Mark imaju jednu

kćer, Saru, koja sad ima sedam godina. Jeannie je radila od srednje škole u

očevoj tvrtki koja se bavi prodajom Saturn automobila. Bila je glavni

menadžer za prodaju prije nego što se rodila Sara. Čak se i sada nekoliko

dana u tjednu bavila prodajom u salonu. Vjerojatno će preuzeti posao kad

joj otac ode u mirovinu. Na zabavi su se Jeannie i Rosie odmah sprijateljile.

Sue i Rosie bliske su još od srednje škole. ZP*, kao što djeca danas kažu.

Sue i Rosie otvorile su svoje društvo i progutale Jeannie. Njih tri zajedno su

išle u kupovinu i pohađale satove jazzercisea. U petak navečer išle su na

dagnje i vino u Earle. Ponekad bi se neka od nas pridružila i znale smo da će

od pet i pol sigurno sjediti u vinskom baru za stolom koji se prvi ugleda pri

ulasku. Nasmiješile bi se i mahnule pridošlicama da se pridruže. Zajedno su

uspjele skupiti sredstva za mjesno kazalište i osnovale dobrotvornu

organizaciju za žrtve Katrine. Čak su išle i na Sarine utakmice hokeja na

travi. Sve tri. Tri hokej-mame za cijenu jedne!

Rosiena energija i organizacijska sposobnost nadopunjavala je Jeannienu

kreativnost i osjećaj za usluge. Sue, prava prodavačica, mogla je prodati bilo

koju ideju koju bi osmislile ostale dvije i dobiti potporu od svojih suradnika.

Jeannie je rekla: "Hajdemo na ronjenje, greben Cozumel navodno je

prekrasan". Rosie je tražila ronilačke klubove i hotele s punim pansionom, a

* Zauvijek prijatelj

Pompea

-106-

Sue bi našla posebnu ponudu za sve tri. Mi ostale gledale smo ih kako idu

kroz život, potičući i nadopunjujući jedna drugu.

Trokuti su obično nestabilne konfiguracije, ali ovaj je djelovao postojano.

Činilo se da niti jedna nije uznemirena niti zabrinuta zbog svojeg položaja u

odnosu na druge dvije. Nije bilo uobičajenih loših stvari koje kvare ženska

prijateljstva. Nikad se nisu svađale.

Imam njihovu sliku nakon što su bile kod pedikera. Bila je tako dobro

centrirana da je bilo nemoguće znati koja je od njih slikala. Morala sam se

potruditi da otkrijem koji par nogu pripada kojoj ženi. Hoću reći da i ne

gledam baš previše u noge. Na jednom gležnju bio je svjetleći srebrni lančić.

Znam da pripada Sue. Nokti na drugim nogama su crveni. Pretpostavljam da

je to Jeannie. Čak je i sada njezina ručno obojena majica u raznim nijansama

crvene, a kosa joj ima crvenkasti sjaj. Mali nožni prst svakog stopala do-

diruje nožni palac prijateljice i tako čine puni krug. Novi lak za nokte sjaji

se na suncu. Stoje u travi koja je zacijelo Jeanniena jer je njezin vrt tako

uredan da je zafrkavamo da ga obrezuje škaricama za nokte.

No, Jeannie je u vrt slučajno donijela zmiju, a ta je zmija bio njezin vlastiti

otac.

Sue je tražila posao. Jeannien otac, Jack, htio je proširiti svoj tim prodavača

u zastupništvu automobila. Jeannie je znala da Sue izvrsno poznaje posao

prodaje pa joj je predložila da se prijavi za posao. Preporučila ju je ocu i

tadašnjem menadžeru za prodaju. Sue je dobila posao.

Krivulja učenja za Sue bila je gotovo ravna jer je bila izuzetno uspješna u

poslu. Iduće godine osvojila je put u Barcelonu za dvoje s plaćenim

troškovima i povela Rosie. Pitala sam ju je li se Jeannie osjećala

izostavljenom ili bila ljubomorna. Ipak, ona je bila ta koja joj je pomogla da

dođe do posla. Ali možda je i pitala Jeannie, a ova je odbila zbog Sare.

Jeannien otac bio je vrlo šarmantan. Jedan od onih rijetkih ljudi koje ne bih

ni zamijetila kad miruju da nije njegove aure fizičke snage. Kad se Jack

pokrene, onda osvaja. Kao bilo koji drugi uspješan trgovac, fokusira se na

onog s kim razgovara. Kad su u pitanju žene, gleda ih ravno u oči, ne čini se

da procjenjuje njihova tijela ili ih svlači i brzo otkriva nešto što im je važno.

Postavlja pitanja. Čini se da je potpuno prisutan, da ga oduševljava tema i da

Pompea

-107-

ga osvajaju odgovori. Jack lovi vremenski usklađene strasti.

Što žele žene? Želimo da nas slušaju. I da nas poznaju. Da nas cijene.

Želimo da netko stekne dojam da su naši životi i tijela uzbudljivi. Jack daje

upravo to. I kad s njim razgovaraš, prvo osjetiš da te cijeni, a zatim shvatiš

kako njegov vragolasti smijeh daje naslutiti da je zločesti dečko. Onda

poželiš dotaknuti tih nekoliko pjegica koje su prekrivene mekim

crvenkastim dlačicama na njegovim rukama.

Kad je počela raditi za njega, Sue je bila opet sama. Nedugo prije toga

prekinula je dvogodišnju vezu jer je čovjek previše pio. Problemi su počeli

kad je taj dečko počeo ne dolaziti onda kad bi se dogovorili ili bi stizao vrlo

kasno.

"To mi nije dovoljno. Ne mislim da je pretjerano očekivati da vidim svog

dečka češće no jednom tjedno", tužila se Sue.

Često je pio s društvom ili radio. Djelovao je nervozno kad su bili zajedno.

Čak ga ni vođenje Ijubavi nije previše zanimalo.

"Imaš li drugu? Samo mi reci."

"Ti si jedina žena koju želim. Imam puno posla, to je sve." Obrisao je nos

vanjskom stranom ruke.

"Nešto nije u redu. Kao da više nemamo pogonske energije."

"Nemam nikakvih problema s tobom, Sue." Navukao je traperice i uvukao

ruku u džep i onda posegnuo za čarapama.

Ispala mu je mala plastična vrećica. Sjajila se na njezinu zelenom sagu. Sue

je isprva pomislila da je unutra bio nakit. Kad ju je podigla, pomaknuo se

bijeli prah. "Sto je ovo?"

Pogledao ju je i slegao ramenima.

"Zbog toga je bilo tako teško doći do tebe?"

Nije odgovorio.

Sue je shvatila istog trena da ne može imati vezu s nekim tko je na teškim

drogama. Ona nije bila tip spasiteljice i njegovateljice. Život je prekratak, a

ona nije postajala sve mlađa. "Ja ne želim imati posla s tim. Možeš birati i to

sada."

"Nemoj mi postavljati ultimatume."

"Molim te odi."

Cijeli vikend je plakala. Idućeg je jutra Jack primijetio crvene oči i

Pompea

-108-

jednostavno izvukao iz nje cijelu priču.

Znate scenarij: prijateljstvo na poslu koje postane previše blisko, ručkovi

koji svaki put traju sve dulje. Kad je Jack primijetio kako tirkizna boja ističe

njezine zelene oči i spomenuo da voli kosu koja je jako tamna, ali ne i

potpuno crna, Sue je kupila tirkizni nakit i potamnila kosu.

Sve sam to čula naknadno. Dosta kasnije. Na početku je Jeannie bila

zadovoljna što se Sue tako dobro uklopila u posao. Kad je imao nove

zaposlenike, Jack bi pretočio njihovu odanost i Ijubav prema njemu u

predanost tvrtki. Svi zaposlenici osjećali su njegovu auru. Činilo se da ti

sjajni automobili, koji su savjesno izrađeni i laki za održavanje, nude

obećanje zelene energije, efikasnosti i poštenja u mutnim vodama prodaje

automobila.

Sada je prijateljstvo Jeannie i Sue dobilo još nešto što su dijelile. Jednom

sam vidjela kako je Rosie zakolutala očima kad su se našle u petak navečer i

kad su počele razgovarati o novoj Astri. "Ne opet o poslu, molim te. Sad je

happy hour", rekla je i promijenila temu.

Ne mislim da je Jeannien tata ikada bio uzor supružničke odanosti. Čovjek s

njegovim šarmom ima ženu za ženom koje se nadaju da su samo one dobile

njegovu posebnu pažnju. Ali bez obzira na natjecanje za njegovu pažnju i

dalje je bio oženjen Jeannienom majkom. A žene su polako odlazile, jedna

po jedna.

Sue je bila drugačija. Dvadeset godina mlađa upravo kad je njegova vlastita

muževnost bila na izdisaju. Žena koja je dijelila njegov entuzijazam za

posao. Žena radnica.

Sue i Jack satima bi bili u njegovu uredu iza zatvorenih vrata.

"Trebaš pomoć?" pitala je Jeannie.

"Pomoć?"

"Hej, ako imaš kakvih problema s praktičnom stranom onog što si naučila,

mogu ti pomoći." Jeannie joj je stegnula nadlakticu. "Mogu ti pokazati kako

se radi. Hoću reći, oduvijek sam ovdje."

"Tata ti je nešto rekao?" Sue je skupila obrve.

"Ne. Apsolutno ništa."

"Mislim da sam dobro." Sue se nasmiješila svojim sjajnim crvenim usnama,

otkrivajući savršene bijele zube. Izgledala je kao da je provela tjedan dana

Pompea

-109-

na suncu, što je bilo uobičajeno za nju. Isticala je tamnu kosu srebrnim

ogrlicama oko vrata, zglobova i članaka. Njezina odlučnost i energija

smekšane su time što je bila niska. Tih dana oblačila se u tirkiznim i

tamnoplavim tonovima što je isticalo njezinu prekrasnu crnu kosu.

Ali sastanci nisu prestali.

Kad sam pitala Jeannie kako ide, rekla mi je: "Ne znam, ali prije mi je

uvijek bilo ugodno s Rosie i Sue. Sad se osjećam gotovo isključenom iz

vlastite obitelji".

"Kakao to misliš?"

"Ma to je samo posao. Tata uvijek provodi puno vremena s novim

zaposlenicima."

Ali osjetila sam kako se oko njezinih riječi šulja nelagoda. Godinu dana

kasnije to više nisu bili dugi ručkovi. Onda je jedanput Jeannie trebala nešto

pitati tatu i nije nikako mogla do njega. Nije bio u uredu. Nije bio niti kod

kuće. Nije odgovarao na mobitel. Pomislila je da bi možda Sue znala

odgovor, ali nije mogla ni do nje. Jeannie nije obraćala pažnju na to. Mjesec

dana kasnije ponovilo se.

Jedne večeri nije bilo Sue za happy hour u petak. "Gdje je Sue?" pitala sam.

"Tko zna?" Jeannie je pogledala u stranu i sklopila prste oko drške čaše za

vino.

"Vjerojatno prodaje Vue", dodala je Rosie. "Postala je jako opsjednuta

poslom." A onda je pogledala Jeannie. Ali to je bio leteći pogled i zatim se

lagano zacrvenjela što sam samo ja primijetila.

"Hej, nisam ja kriva", rekla je Jeannie.

"Znam", Rosie je gotovo prošaptala.

Stresla sam se.

Osam ili devet mjeseci kasnije netko me nazvao u sedam sati ujutro. Isprva

mi se zvonjava uklopila u san. Sanjala sam da je mačkica slučajno bila

zaključana u ormar pa je mijaukala. Prije nego što sam uspjela otvoriti vrata

ormara, shvatila sam da se radi o telefonu.

"Marnie?" Jeannie se javila teškim glasom, a nos joj je bio začepljen.

"Jeannie?"

"Oprosti. Znam da je rano, ali možemo li zajedno doručkovati?"

"Dođi do mene."

Pompea

-110-

"Dobro. Ostavit ću Saru u školi pa se vidimo."

Izvadila sam zamrznute muffine i skuhala kavu. Umotala sam se u kućni

ogrtač boje lavande. Bila je rana jesen i cvijeće je izblijedjelo. Samo su

krizanteme cvale žuto i crveno. Jarkost boja ublažavala je srebrna kiša dok

su ptice upozoravale da je zima iza ugla.

Jeannie je imala kapu nabijenu preko kose, što je bio siguran znak da bi je

trebala oprati. Imala je natekle oči.

"Evo ti kava." Stavila sam šalicu na stolić ispred nje.

Izvukla je paketić papirnatih maramica iz torbice i ostala sjediti kao da ne

zna odakle da počne. Disney je sjedio na podu uz nju i gledao je tužnim

očima, a majmuna je ispustio uz Jeanniene noge.

Gurnula sam muffine pred nju i sjela prekriženih nogu na drugi kraj kauča.

"Što se dogodilo?"

"Sue ima vezu s mojim ocem. Spava s mojim ocem."

"Što?" Htjela sam je uzeti za ruke, ali izvukla je jednu, zgrabila maramicu i

ispuhnula nos.

"Kaže da će tata ostaviti mamu."

"Je Ii ti to Sue rekla?"

Jeannie je odmahnula glavom i šmrcnula. "Otkrila sam njihovu vezu i

nazvala Rosie. 'Što se događa sa Sue, mojim tatom i jebenim poslom?'"

Jeannie se rukama uhvatila za glavu. "Rosie

mi je napokon bila iskrena. 'Ne mogu ti lagati', rekla je. Nakon što se

godinama pravila da je sve divno i krasno." Jeannie je podigla glavu i

ispljunuta riječi. "Dvije godine tajile su mi znajući da je Sue u vezi s mojim

ocem, a Sue je bila tako srdačna, tako draga, tako slatka Sue."

"Jeannie." Zagrlila sam je, a ona je plakala u moj ogrtač, na mom ramenu.

"Kako su mi to mogli učiniti? Moj otac? Moje prijateljice? Svi zajedno.

Lagati mi. Izdati me? Kako se moja najbolja prijateljica može jebati s mojim

ocem? Uzeti ga od moje mame? Kako mi to moja druga najbolja prijateljica

može zatajiti? Zajedno su najmanje dvije godine. Možda i više. Koliko dugo

radi za njega? Četiri? Tko bi znao kad je točno počelo. Rosie je isto toliko

kriva." Jeannien jecaj joj priguši riječi.

"Rosie? Ne razumijem."

"Zna već dvije godine. Imaju stan gdje se nalaze. Živjela sam u laži. Mislila

Pompea

-111-

sam da su mi prijateljice dok se sve to odvijalo iza mojih leđa."

Stavila sam prste preko očiju pokušavajući dokučiti priču.

"Oh, Bože", zavapila je. "Jedna spava s mojim ocem. Druga smišlja kako da

ja to ne saznam."

"Ispričaj mi iz početka."

Duboko je udahnula. Zavalila se u kauč i gledala u crni TV ekran. "Već sam

neko vrijeme sumnjala. Ali znaš i sama kakav je moj otac. Uvijek prodavač.

Uvijek ulaže snage u mentorstvo puno obožavanja. Mislila sam, nadala sam

se da je Sue dio uobičajene sheme." Prsti su joj savijali maramicu. "Ali

njegova pažnja održala se dugo nakon uobičajene početne godine. Nestajali

bi u isto vrijeme" Slegla je ramenima. Glas joj je bio monoton kao da je

sama sebi pričala priču tako da nađe smisao u njoj dok su joj se ruke i dalje

bavile maramicom. "Na početku sam mislila da je slučajnost. Ali",

uzdahnula je, "onda sam promijenila dane kad radim, morala sam zbog

Sarinih treninga hokeja na terenu i postalo mi je jasno da na te dane oboje

nestaju satima. Nisu odgovarali na telefone. Nisam ništa pokušavala otkriti,

znaš?" Okrenula se prema meni:

"Nisam željela, ... nije mi palo na pamet da bi moja najbolja prijateljica

mogla spavati s tatom. Da bi tata mogao spavati s mojom najboljom

prijateljicom. Nije mi palo na pamet."

"Jeannie", prošaptala sam brižno.

"Onda sam imala zakazano kod oftalmologa i to je bilo na dan kad sam

radila. Čekaonica je trgovina sa staklenim zidovima kroz koje vidiš van, ali

se izvana ne vidi unutra. Vidjela sam kako tata izlazi iz zgrade preko puta.

Dvije minute kasnije dolazi Sue. Promatram je. Pogleda u oba smjera i onda

zadovoljno ode. Kosa joj poskakuje na ramenima kao i obično."

Jeannie je pucnula jezikom o nepce. "Mislila sam da će mi pozliti.

Prosjedila sam pregled. Ne znam kako. Samo sam ostala sjediti jer nisam

znala što bih drugo. Bila sam previše smrznuta, šokirana da bih mogla

napraviti bilo što drugo osim onog što sam imala isplanirano, dok se moj

svijet raspadao."

"Kako ti je mama?"

Jeannie je bila blijeda, s izgriženim zanokticama i noktima. "Još uvijek ne

zna ništa od toga. Jako je uzbuđena zbog puta u Italiju koji planiraju i zbog

Pompea

-112-

učenja talijanskog." Nastavila je jecati, a zatim je odmahnula glavom.

"Marnie ? Sto se radi kad istodobno izgubiš i najbolje prijateljice i tatu?"

"Nisi izgubila tatu." Popila sam malo kave. "Jesi li razgovarala s njim?"

"Ne znam ni kako da započnem temu. Gadi mi se. To što spava s mojom

najboljom prijateljicom. Skoro kao sa mnom."

"Ti nisi Sue."

Jeannie je opet odmahnula glavom. "Ne znam kako je Rosie mogla učiniti

takvo nešto."

"Vjerojatno se našla u sredini. Nije mogla prekršiti obećanje koje je dala

Sue."

"To je i ona rekla. Rekla je da su se godinu dana mučili sa svojim

osjećajima prije nego što su spavali zajedno. Bože. Tata je ludo zaljubljen u

moju najbolju prijateljicu." Zaškiljila je i zavalila se gledajući me ravno u

oči s podignutim obrvama. "Je li ti rekla? Jesi li znala?"

"Ne. Nisam znala."

"Sranje. Jesmo li bile u Conzumelu nakon što je Sue počela spavati s mojim

tatom?"

Tada se sjetim kako sam pokušavala složiti novu povijest kad sam

ustanovila da mi je Stephen nevjeran.

Jeannie je uvukla usnice tako da su izgledale tanko i obješene na krajevima.

Imala je tamne kolutove oko očiju. Obgrlila je koljena i sklupčala se u loptu.

"Zaboli me srce kad se sjetim mame."

Nisam znala što da joj kažem pa sam pijuckala kavu i počela jesti muffin.

Đumbirova oštrina bila je savršeno društvo za situaciju, začin u kombinaciji

s previše šećera. Hrana je uvijek izvrsna razbibriga i utjeha, ali Jeannie je

bila daleko od toga da ju se moglo tako utješiti. Obgrlila se rukama. "Ne

znam čak ni kako ću sutra na posao. Kako da se pravim da je sve u redu?"

"Kako znaš da će ostaviti tvoju mamu?"

"Pitala sam Rosie ima li još nešto. Rekla mi je da je obećao Sue da će

ostaviti mamu nakon Italije."

Pročistila sam grlo. "To bi mogla biti jedna od onih uobičajenih laži koje

oženjeni muškarci govore svojim ljubavnicama. Obećanje da će napustiti

ženu na dan koji se stalno pomiče." Sad se sjetim Juliet i kako je Tom

obećao da će otići nakon što mu sin završi srednju školu, a onda nakon što

Pompea

-113-

mu kći završi srednju školu. Juliet je čekala prvo jedan datum, a onda drugi.

"Da kažem mami i da joj slomim srce? Ako joj ne kažem, onda sam isto

tako loša kao i Rosie. Trebam li se suprotstaviti ocu? Da jednostavno

ostavim posao i pobjegnem? To je ono što želim." Okrenula se prema meni,

a zjenice su joj bile vrlo svijetle, gotovo žute i gledala me dugo. "Samo bih

željela pokupiti Saru i voziti prema obali. Bilo kojoj obali. Početi novi

život."

"Ovdje imaš previše toga što je važno. A što je s tvojim mužem? Ostavit ćeš

Marka? Jesi li mu rekla?"

Pitanje je ostalo visjeti u zraku dok naposljetku nije odgovorila. "Priprema

se za suđenje idući tjedan. Ne mogu ga smetati. Uvijek se moram prilagoditi

njegovu poslu. Vrijeme mi odlazi na Saru, a onda Rosie i Sue. I sada... Što

sada?"

Pokušala sam joj pomoći da razmisli o mogućnostima. Mogla je reći mami.

Suprotstaviti se ocu i Sue. Mogla je ostaviti posao. Mogla je razgovarati sa

suprugom. Mogla je učiniti bilo što.

Umjesto toga nije učinila ništa.

Osim što je dosta smršavila. A onda je našla i satove joge rano ujutro.

Nakon asana i tuširanja, nakon što bi Sari dala doručak, pripremila joj ručak

i odvezla je u školu, došla bi na doručak koji nikad nije pojela. Tijelo joj se

stanjilo i kunem se da se produžilo. Imala je novu vitku liniju i kretala se

elegantno, ali umorno.

"Možda bi bilo dobro da odeš na terapiju?" Predložila sam. "Tako da odlučiš

što zapravo želiš."

"Rosie je sigurno rekla Sue i ona je to vjerojatno spomenula tati, ali on se

ponaša uobičajeno, normalno." Nije me pogledala, već je buljila u prostor na

zidu, a glas joj je bio jednoličan. "Mislim da me Sue izbjegava na poslu jer

kad sam tamo, gotovo da je i ne vidim. Mama se i dalje tuži da tata previše

radi. Ja se u međuvremenu osjećam kao dio predstave. Tata nije sasvim isti

kao i prije. Ništa nije kao i prije, ali se pravimo kao da jest. Čini mi se da

ništa nije stvarno. Hodam i govorim ispod površine." Razlomila je tost

zamrljan marmeladom i gledala kako joj se prsti igraju s mrvicama. "Plutam

kroz različite slojeve stvarnosti. Opuštenost na poslu, stari odnos između

oca i kćeri, činjenica da oboje znamo da spava s mojom najboljom

Pompea

-114-

prijateljicom, ali nikad o tome ne razgovaramo. Prelazimo iz jednog u drugi

život u raznim dimenzijama. A kad sam s mamom i tatom, sve je kao i prije,

ali osjećam razliku. Kao da sam obavijena slojevima gaze."

"Samo što više ne izlaziš sa Sue i Rosie. To se promijenilo."

"Kad ih vidim, ja..." Tražila je riječ, a zatim je nastavila. "Vidjela sam ih

kako idu po glavnoj ulici zadubljene u razgovor. Nisu me vidjele. Bila sam

nevidljiva. Čula sam kako se Sue smije, znaš već njezin smijeh iz trbuha kao

da je cijeli svijet urnebesno smiješan, a ja sam mislila da ću povratiti ravno

na pločnik. Počela sam se preznojavati. Ušla sam u trgovinu da me ne vide."

Stavila sam joj ruku na nadlakticu.

"Ja da se skrivam. Stvarno skrivam. Znam, znam da sam blokirana. Ne

znam bih li trebala reći mami. Srce bi joj se slomilo. Možda je neće ostaviti.

Ne mogu dokučiti."

"Možda radiš upravo ono što bi trebala. Pusti ih da sami riješe situaciju.

Pusti oca neka sam odluči i pusti neka se odvije klupko."

Nastavila je kao da me nije ni čula. "Ako mama otkrije da joj nisam rekla,

mrzit će me isto onoliko koliko ja sad mrzim Rosie. 'Štitile smo te', rekla je

Rosie. 'Volimo te. Zato nismo željele povrijediti ni tebe ni tvoju majku. Ovo

se jednostavno dogodilo'", nastavila je Jeannie imitirajući Rosie.

To je bilo prije mjesec dana. "Kako će to izgledati na zabavi s kolačićima?"

"Isuse. Sue dolazi?"

"Povukla se. Rekla mi je da ima preveliku gužvu na poslu i da je bolje da ne

dolazi neko vrijeme. To je bilo na proljeće ili ljeto. Sigurno joj je bilo

previše neugodno ili se osjećala krivom pa zato neće doći. Zaključila je

razgovor gotovo odmah nakon što mi je to rekla. Imamo novu kolačić-

djevicu. Sissy. Mama Tarina dečka. Moja 'ko-baka'. Ako uopće postoji

takva riječ."

"Nećeš me valjda izbaciti?"

"Naravno da ne!"

"Neću ni pogledati Rosie, samo ću biti sa svima ostalima."

Lice mi se razvuklo u grimasu kad sam zamislila zabavu na kojoj su uvijek

bile samo prijateljice koje su istinski uživale u zajedničkom druženju. "Čini

mi se da bi ti dobrodošli ti kolačići. Premršava si."

"Da. To je sve zbog vježbanja."

Pompea

-115-

"Možda će se do onda sve riješiti. Točno? Kako bi bilo da odemo na piće i

dagnje ovaj petak. Možemo ići zajedno."

"One i dalje idu?" upita Jeannie.

"Nisam ih vidjela. Bila sam prije dva tjedna."

Namrštila se i odmahnula glavom.

"A da odemo u kupovinu? Uvijek se dobro zabavim kad idem s tobom, a

ima i povoljnih rasprodaja."

"Možda."

Ali nikad nismo otišle. Samo je dolazila na doručak nakon joge i igrala se s

hranom.

Sad smo ovdje. U tri mjeseca ništa se nije promijenilo osim što je Rosie

prestala biti toliko odlučna u tome da povrati prijateljstvo, a Jeannie ostala u

klopci tkanja života uz strast prema jogi. Promatram je sklupčanu među

jastučićima kao da se nada da će je zaštititi od oluje. Jagodice su joj

izbočene, a oči budne.

Ponovo kaže: "To nema veze sa mnom. Radi se o njima. Oni su krivi.

Moraju to riješiti."

Stišam glas i kažem najtiše i najnježnije moguće. "Oni to ne mogu riješiti za

tebe. Oni će to riješiti sami za sebe. Tvoje reakcije, ono što ti radiš vezano je

uz tebe. Kriviš glasnika i ljuta si na Sue."

"I na svog oca. Bojim se za mamu. Pokušavam smisliti što ću dalje."

"Jedino samu sebe možeš spasiti."

"Trebam li reći mami ili ne", kaže kao da sam je prekinula. "Suprotstaviti se

ocu."

"Jeannie, nema načina da se stvari vrate na staro. Nema načina da se to

riješi, a da se ne povrijede ljudi koje voliš. Čak i ako odlučiš da ih pustiš da

učine ono što trebaju učiniti i da se ne miješaš, ipak trebaš to odlučiti. I biti s

tim na miru. Prestati ići amo-tamo u potrazi za rješenjem za sve njih koje će

vrijediti i za tebe."

"Zvučiš kao Allie."

Nastavljam, "Ti — prekrasna, puna života, organizirana Jeannie."

U tom se trenutku Charlene, Sissy i Laurie vrate iz kuhinje. Charlene osjeti

tišinu i ustukne.

"Ja? Puna života?"

Pompea

-116-

"Vizualno kreativna", dodaje Charlene.

"Histerično zabavna", dodaje Juliet dok se ona, Allie i Taylor vraćaju u

sobu.

Allie zagrli Jeannie kad je sjela kraj nje.

"Pogledajte, Aliceini kolačići. Kako slatke vrećice! Tako su ženstvene",

kaže Laurie.

"Izvrsni su", dodaje Charlene.

"Hej. Vrijeme je za kolačiće", Jeannie se smiješi. Osmijeh joj je pretjerano

sjajan i nestaje dok se sve vraćaju na svoja mjesta. Rosie ulazi posljednja i

tiho sjeda.

Jeannie pogleda Rosiene čvrsto sklopljene ruke, pomalo tužne oči i

melankolični izraz lica. Kad Rosie digne pogled, Jeanniene oči strelovito

pogledaju u stranu. Ispituje teren. On je nestalan i stran, ali ogoljen u

nabijenoj atmosferi medu njima.

Opuštam se na stolcu dok Jeannie stoji držeći kinesku kutiju za dostavu,

ručno pomoću šablone ukrašenu zelenim i crvenim srcima i borićima. Na

žičanim drškama vezane su vrpce. Izgleda kao sretno blagdansko pakiranje.

Pitam se hoće li se uspjeti toga riješiti. Pitam se hoće li biti u stanju da

ljutnju i tugu pretoči u veselje, hoće li se sagnuti i zgrabiti optimizam. Allie

i ja obje znamo kakva je situacija. I Rosie, naravno. Možda je zbog toga

Allie sjela kraj nje, kao da bi joj njezina prisutnost mogla donijeti dodatnu

podršku. Allie je pogleda, nasmiješi se i namigne joj.

"Dobro. Nisam znala kakve bih kolačiće mogla napraviti ove godine. Čini se

da je ovo godina kad je budućnost svima na raspolaganju i može se dogoditi

bilo što." Pogledala je Charlene u oči, a potom i mene. "Hoću reći da se

svima nama događaju velike promjene. Zapravo cijelom svijetu."

Pogleda svaku od nas i kaže: "Marnie će postati baka, Laurie odlazi, Alice

leti amo-tamo, a Taylor, pa, tvrtka je zatvorila postrojenje. Charlene se

oporavlja od tragedije. I tko zna, tko ikada zna što će se dogoditi bilo kome

od nas?" Glas joj malo zadrhti.

Položim ruku na telefon, ali je i dalje tih. Pogledam na sat. Skoro je devet i

trideset. Sky je već trebala nazvati.

"Razmišljala sam o tome da napravim bombone od limuna koje sam radila

prošle godine i svima su se svidjeli, ali ipak sam napravila ove."

Pompea

-117-

Jeannie zastaje i pogledi nam se sretnu, a zatim pogleda Charlene i Veru.

"Volim vas, cure." Širom raširi ruke, "Moje prijateljice."

Oči mi se navlaže zbog njezine hrabrosti i truda unatoč vrtlogu osjećaja.

"Kao što sam rekla, počela sam razmišljati o budućnosti. Znate da sam se

počela baviti jogom. Pjevamo prije svakog sata i tijekom dana razmišljam o

raznim rečenicama. Pomislila sam da su nam svima potrebne pozitivne

poruke uz sve što se događa."

"Ommm", šali se Juliet sklopljenih dlanova, a na njezinu zlatnom lancu vidi

se odsjaj treptavih svijeća.

"Učiš sanskrt?" upita Laurie.

"Ne. Samo rečenice. Kao, na primjer, 'diši kroz ovo'. Tako sam odlučila

pripremiti kolačiće sudbine. Sama sam napisala poruke."

"To mi se baš sviđa. Hajdemo si same napisati poruke i pobrinuti se da se

ostvare", kaže Vera. "Novac."

"Ja ću to ponoviti. Zanimljiv posao koji uz to ima pogodnosti", viče Taylor.

"Nek’ prestanu ratovi", kaže Allie.

"Pokušala sam s raznim receptima i odlučila se za najbolji. Najdelikatniji

dio je kad ih se izvadi iz pećnice da se preklope, unutra se stavi poruka,

presavije ih se i ostavi da se osuše u kalupu za muffine. To se mora napraviti

dok su još uvijek topli, tako da se istodobno može napraviti samo nekoliko."

Dodaje kutiju Allie koja je proslijedi dalje ulijevo. Kutije tako putuju u

krug.

"Sviđa mi se kako si kutije ukrasila srcima i borovima", kaže Vera.

"Pokušala sam udahnuti božićni duh kolačićima sudbine." Jeannie okreće

glavu naprijed-nazad dok Allie dodaje kutiju po kutiju.

Rosie oprezno stavlja svoju na nogu kao da bi i dalje mogli biti vrući. Kutija

balansira na njezinu koljenu pa je onda povlači sebi u krilo.

Charlene otvara svoju kutiju i izvlači hrskavi polumjesec. "Zelen je."

"Obojila sam ih u zeleno i crveno." Okreće se prema meni. "Željela sam da

izgledaju blagdanski."

"Unutra su poruke?" upita Vera.

"Aha. Kakvi bi to kolačići sudbine bili bez poruka?".

Pitam se je li uspjela staviti zlosretne poruke i prokletstva u Rosienu kutiju.

Poruke poput: "Nek’ ti zla kob dođe na prag", "Nek’ ti krevet bude kao

Pompea

-118-

goruća slama", "Nek’ ti sva djeca budu mrtvorođena." Razmišljam kako bi

bilo da Rosie dobije takvu poruku i zapljusne me tuga. Gleda u prazno i grli

kutiju. Možda bi to bilo suptilno prokletstvo poput: "Sve što učiniš, vratit će

ti se" ili "Neka ti se ostvare sve želje."

Bi li Jeannie mogla skovati tako gadnu osvetu?

Ne. Rosie je mogla dobiti bilo koju kutiju.

"Kolo se okreće. Ovo je mračno doba. Što će ti donijeti noć?" čita Charlene.

"Oh. Ovo je savršena poruka za mene." Oči joj se ispune suzama. "Sva sam

se naježila. Upravo sam o tome razmišljala ovih dana. Nevjerojatno."

Rosie razdere svoju kutiju u potrazi za spasenjem i oprostom. "Odbacujem

to od sebe poput prazne ljuske." Trepće. "Tako." Nagne glavu pitajući se što

to znači i onda se nasmije kao da je to Jeanniena želja, a ne njezina poruka.

Možda i jest.

"Ukusni su!" usklikne Charlene. "Badem."

"Sigurno si pojela crveni. Zeleni su od vanilije. A neki imaju obje arome."

Zavuče ruku u vrećicu, ali kutija više nema. "Svi su dobili po jednu, zar ne?

A hospicij?"

"Aha." Lupnem po vrećici za hospicij. "I Tracy i Alice. Sve ste dobile."

"Svi kolačići imaju istu poruku?" upita Taylor.

"Ne. Svaka od vas ima dvanaest različitih poruka. Napravila sam trinaest za

svaku poruku koju sam napisala."

"To ima smisla. Prikladno je, znaš," kaže Juliet. "Dijelimo naše živote i

imamo slične sudbine."

"Nisam mislila o tome na taj način", kaže Jeannie. "Nije ih tako lako

smisliti."

"'Nek blagdanska svjetla osvijetle tvoj put.' Savršeno je", kaže Sissy.

"Toliko se veselim ovim blagdanima." Oči nam se sretnu. "I našem novom

unuku." Zastaje i kuša kolačić. "Još jedna osoba koju ćemo voljeti i donositi

joj radost."

Jeannie ponovo sjeda, miče jastučiće, okrene se meni, a potom i Allie vedro

se smiješeći.

Uspjela je. Odglumila je. Izvela je to do kraja.

Pompea

-119-

VANILIJA

Ah taj zavodljivi, bogati miris vanilije. Priče koje se vežu uz nju isto su tako

romantične i putene kao i njezin miris. Totonaci, narod koji je nekoć živio

na području današnjeg Veracruza u Meksiku, prvi su je počeli uzgajati.

Vjerovali su da je princeza Xanat pobjegla u šumu s ljubavnikom jer joj je

otac zabranio da se uda za smrtnika. Obilježene ljubavnike uhvatili su i

odrubili im glave. Tamo gdje je krv dotakla do izrasla je loza.

Povijuša ima debele zeljaste stabljike i duguljaste kožnate listove. Mali

zelenkasti cvjetovi, neka vrsta orhideje, otvaraju se rano ujutro, ali otvoreni

su samo osam sati. Tvari s karakterističnom aromom nalaze se u plodu.

Nakon oprašivanja lijepog i ćudljivog cvijeta, nastane samo jedan plod.

Cvjetovi vanilije hermafroditi su jer nose i muške i ženske organe. Postoji

membrana koja dijeli te organe i tako onemogućuje samooplodnju. Ljudi su

stoljećima pokušavali uzgojiti vaniliju na drugim područjima, dalje od

Veracruza. Španjolski istraživači prenijeli su biljku u Afriku i Aziju, ali nije

donosila plod. Francuzi također nisu uspjeli. Monogamna vanilijina orhideja

bila je vezana za lokalnu vrstu pčele radi oprašivanja. Pokušali su i pčele

preseliti u druga područja, ali mogle su opstati samo u Veracruzu. Činilo se

da je umjetna oplodnja nemoguća. Tako je Meksiko zadržao monopol nad

vanilijom tri stotine godina. Uz šafran bila je najskuplji začin.

Povijuša je rasla i cvala, ali bez pčela nije se razvijao plod sve dok Edmund

Albius, dvanaestogodišnji rob koji je živio na Ile Bourbonu, nije otkrio kako

ručno oprašiti cvijet. Uz pomoć nakošene bambusove treščice, nježno je

podigao membranu koja odvaja prašnice od njuške tučka. Nježno je palcem

premjestio polen s muških organa na ženski. Razvio se plod i tako je njegov

postupak omogućio da se vanilija uzgaja i u drugim tropskim predjelima.

Kako je cvijet otvoren vrlo kratko vrijeme, uzgajivači svakodnevno

provjeravaju ima li otvorenih cvjetova kako bi ih mogli odmah oprašiti, što

je zahtjevan zadatak. Danas je Madagaskar glavni proizvođač. Umjetna

vanilija je uz usjeve s obilnim urodom spustila cijenu.

Koristi se kao parfem, u aromaterapiji i da nas potakne da jedemo deserte.

Stvara blagu ovisnost jer uzrokuje porast adrenalina. Naši preci mislili su da

je afrodizijak i da liječi impotenciju pa je zbog toga predstavljala prvu

Pompea

-120-

Viagru.

Ponekad koristim ekstrakt vanilije kao parfem. Nije li ga Scarlett O’Hara

upotrijebila da zavede Rhetta Butlera?

Pompea

-121-

Allie

Voćni slatkiši za Hanuku

Po 1 šalica grožđica, datulja, suhih šljiva

1šalica oraha ili pekanskih oraha

½ šalice ušećerenog đumbira

Šećer u prahu na tanjuru ili u zdjeli (za početak uzmite ½ šalice i prema

poterbi dodajte još)

Sameljite suho voće, orahe i đumbir u multipraktiku dok se ne pretvore u

pastu. Vlažnim rukama oblikujte kuglice veličine oraha i uvaljajte u šećer.

Mahyoosa

450g datulja bez koštica

1 žlica maslaca

½ šalice ghija (pročišćeni maslac)

1 šalica integralnog brašna

½ šalice kardamona

½ šalice narezanih orašastih plodova poput badema i indijskih oraščića

Datulje i maslac stavite u multipraktik i uključite dok se voće ne preradi u

pastu. Stavite sa strane. U srednje velikoj tavi otopite ghi na umjerenoj

temperaturi. Dok se otapa polagano dodajte brašno i kuhajte uz stalno

miješanje dok ne postane svjetlo smeđ, oko 5 minuta.

Dodajte kardamon i pastu od datulja. Smajite na najmanju temperaturu i

kuhajte uz često miješanje dok smjesa ne postane jednolična. Umiješajte

orašaste plodove.

Uklonite sa štednjaka i ostavite da se ohladi dovoljno da se može dirati.

Rukama odvajajte po jednu veliku žlicu smjese i oblikujte loptice. Stavite u

papirnate košarice za muffine. Smjesa je dovoljna za 36 komada.

Kad Allie ustane da ode po svoje vrećice, Taylor skoči, a prozračni šal

poleti za njom. „Ja ću ti pomoći.“ Ode za njom. Jedna osoba s lakoćom

može nositi dvije vrećice, ali Taylor ipak nosi jednu.

Pompea

-122-

Nešto se promijenilo u njilhovu odnosu. Zašto nisam to ranije primijetila?

Čini se da Taylor ne može odvojiti od Allie čak ni za vrijeme koje je Allie

potrebno da donese kolačiće. Je li moguće da se Taylor zaljubila u Allie?

Čini se ludo. Je li Taylor uopće svjesna toga? Topi li se Taylor dok je

uporno gleda smo zbog osjećaja divljenja i zahvalnosti? Ali to nije u skaldu

s Allie koja je prilično jasna po pitanju muškaraca i koliko joj se sviđaju.

Čini se da nije toga svjesna,ali ona nije takva osoba, već poptuno suprotno.

U ljudima vidi nejasne znakove i slaže ih kao dijelove slagalice dok ne

dobije potpunu sliku. Allie ne interpretira dok je ne zatražiš. Nikad ne

zabada nos u tuđe poslove već je jednostavno zanima i uvijek je sve

fascinira. I svi. Ona je terapeut u duši, koji voli ljude, ali je ne zanima moć

niti želi koristiti profesionalni odnos kao zid protiv intimnog odnosa.

Lice joj je opušteno dok nosi vrećicu i sjeda na rub kauča. Taylor se sruči u

stolac za sklapanje uglavljen kraj nje. Puna je energije što iznenađuje jer je

djelovala letargično većim dijelom večeri. Možda je brine i muči njezino

radno mjesto. Jeannie, koja je Allie s desna, pijucka vino. Alliena kosa

jedva seže do ramena i ima zlaćane pramenove. U neko doba tijekom večeri

ponovo je stavila ruž u nadi da će istaknuti svoje tanke usne. Rekla mi je da

je u vječitoj potrazi za ružem ili sjajilom koje bi dalo dojam punoće

njezinim usnama. Osobito gornje usne. Ona je jedina koja to primjećuje. Mi

ostali vidimo samo njezin široki osmijeh i auru beskrajne mladosti. Masnoća

koja joj je stvarala prištiće kad je bila tinejdžerica, sad se iskupila jer joj

daje glatku kožu zbog koje izgleda mlađe. Ona je u ranim šezdesetima, ali

ljudi često misle da je u četrdesetima.

Ima ljubavnika koji je u ranim tridesetima. To nije nikakva tajna. Sve

volimo T.J.-a. On je bistar, ali divlji. Savršena kombinacija za nju. Umire od

smijeha na njezine šale i toliko je oduševljen njezinim neuobičajenim

smislom za humor da i mi još više cijenimo njezine inteligentne dosjetke.

Zajedno su tri godine, zadnje dvije se rastaju, ali ona mu uporno dopušta da

je ponovo povuče k sebi. Možda će tako plesati još iduće desetljeće, osim

ako Allice jednom zauvijek ne prekine.

Zapravo i nije samo njezin ljubavnik. Živjeli su zajedno više od godinu

dana. Toliko se dobro zabavljaju i djeluju tako sretno da ne znam zašto ne

Pompea

-123-

odluče biti zajedno. To sam joj rekla puno puta.

"Muškarci uvijek mogu imati djecu. On želi djecu."

"Ima drugih načina da imate djecu."

"Moje kćeri ponudile su se za inseminaciju, tako da možemo dobiti njegovo

dijete, ali to mu je bilo previše čudno."

"Usvajanje? Pastorci?"

"Želi običnu obitelj. S djecom. Osim toga, boji se da ću umrijeti kad on

bude imao pedeset godina i da će ostati sam."

"Muškarci to rade cijelo vrijeme. Zašto ne bi mogla i ti?" Prije dvije godine

sjedile smo na njezinu trijemu okružene drvećem. Na mramornom stoliću

čekao je vrč ledenog čaja i zdjela s nasjeckanom dinjom i borovnicama.

Allie je na sebi imala jarko

zelenu majicu s kratkim rukavima i staklenu ogrlicu koja je isticala njezine

zelene oči. Uopće mi nije jasno zašto misli da izgleda nezanimljivo.

"Udovac u pedesetima ne mora biti sam. Ima nas tisuće koje ćemo se

pobrinuti za njega."

Allie zabaci glavu i nasmije se.

"Vi ste tako dobar par da bi trebali prestati razmišljati o tome kako da

prekinete i smisliti kako da budete zajedno." Povjetarac je donio teški

mošusni miris hudike.

"Obećala si da će mi dosaditi."

Jesam. Na početku sam to i mislila. Allie je upoznala T.J.-a preko interneta.

On je tražio terapeute da nauči nešto više o tom području i tamo je bila ona,

smiješeći se u svojoj radnoj sobi, a činilo se da su njezine sjajne, blistave oči

pune entuzijazma. Sigurno voli biti terapeutkinja, pomislio je dok je

istraživao njezinu web stranicu. Kad je vidio da je online, poslao joj je

poruku. Allie je naslutila da traži nešto više od puke informacije i kako je

bila u jednom od svojih pustolovnih raspoloženja, odgovorila mu je.

Tog petka našli su se u Cavern Clubu i plesali na Lady Sunshine i The X Band.

Ja sam bila s njom, kao i Tracy, Silver, Vera i Finn. Dok smo plesali na Hold

on, Im Corning, T.J. je izgledao kao dečko iz konzervativne dobrostojeće

obitelji, ali plesao je potpuno opušteno. Dim iz bara zamaglio je plesni

podij. Ostali su do zatvaranja, a onda su otišli u Fleetwood na doručak.

Njezin sin bio je stariji od TJ.-a. "Mislim da ga neću zvati tata."

Pompea

-124-

"Mama, misliš li da ga zanima tvoj novac? Da te na neki način želi

iskoristiti?" upitala je kćer.

"Ne, trebam mu samo za seks. A on meni treba zbog novca", našalila se

Allie, ali njezina se kćer nije nasmijala.

Aha. T.J. je bio bogat. Naslijeđeni novac sigurno je uložio u dionice od

kojih je dobivao prihod. Bar je onda bilo sigurno. Tko zna kakva je sada

situacija?

T.J. je bio neurolog koji je pokušavao ustanoviti želi li nasta-

viti s preciznim i pretjerano pažljivim kirurškim zahvatima na štakorskim

mozgovima ili se prebaciti na kreativni, slobodni tok terapije.

"Ti si zrelija. Nemoj mu dopustiti da donese bilo kakvu neurotičnu odluku",

rekla joj je prijateljica terapeutkinja.

Njezina prijateljica indirektno je ukazala da je ona neurotična odluka. Bilo je

očito da je Allie dovoljno stara da mu bude majka. Zapravo, bila je starija

čak i od njegove vlastite majke koja je premlada da bi mu mogla biti nešto

više od lude prijateljice.

Rekla sam joj: "Povrijedit ćeš ga. Ostavit ćeš ga kad ti dosadi."

Tako je Allie, koja je obično davala savjete, sada i sama dobivala savjete i to

sa svih strana. Nemoj ga povrijediti. Zaštiti ga od sebe.

U međuvremenu je ono što je trebala biti dvotjedna avantura prerasla u

pravu ljubavnu vezu dok su autom išli u Kaliforniju i na izlet do New Yorka

da odvedu njezinu najmlađu kćer na fakultet. Onda su počeli zajedno

stanovati. Nikad nisam vidjela Allie tako sretnu. Više nije bila nemirna.

"Znaš da ću te uvijek voljeti. Znaš da ćeš živjeti u mojim sjećanjima na sve

što smo zajedno radili." Obećao joj je takvu besmrtnost. Ali joj nije mogao

obećati samog sebe. Oči su mu bile blijedo plave kad joj je to rekao i pritom

ju je držao za ruke.

"Stalno me podsjećaš na moju smrt", ispalila je i istrgnula ruke iz njegova

stiska.

"Mislio sam da sam te uvjeravao u moju vječnu ljubav."

Ali ne i vezu. Kao da amorfna vječna Ijubav znači vezu.

Možda i znači.

Tako su se pokušali rastati. Ona je rekla: "Za ovu Hanuku to će biti to.

Nakon Nove godine, Zoe i ja idemo u Antigvu, a nas dvoje ćemo svatko

Pompea

-125-

svojim putom."

Kupila je kremu za sunčanje sa zaštitnim faktorom pedeset i novi crni

bikini.

Slao joj je e-mailove da joj kaže da je upravo učinio najgoru pogrešku u

svom životu. Koliko često naiđeš na srodnu dušu?

Allie me prostrijelila pogledom i rekla: "Bogu hvala", i zatim, "ali nije stvar

u tome. Znaš? Seks je na kraju krajeva samo seks čak i ako okrene nebo i

zemlju. Postoje druge točke nalaženja među vama. Taj nevidljivi prostor

koji se stvara projekcijama vaših uzajamnih osjećaja i idejama o vašoj

osobnosti. Ogledala u kojima vidite jedno drugo. Nade, strahovi i prijenos

osjećaja."

Hodale smo u tišini nekoliko koraka, a naše su tenisice istodobno doticale

asfaltiranu stazu. Led je slomio granu i čulo se kako se odvojila i pala.

"Ali seks može biti izvrsno ljepilo", dodala je Allie.

"Muškarci su tako vizualno programirani. Nikako si ne mogu zamisliti da za

njega izvodim seksi ples."

"Sigurno bi uživao. Hej. Imam izvrstan CD sa starinskom glazbom za

striptiz. Trebale bi platiti nekoj striptizeti da nas nauči kako to izvesti. Neka

idu k vragu satovi jazzersizea i step-aerobika. Hajdemo naučiti kako se

skinuti i zanjihati bokovima."

Obje smo se nasmijale. Allie bi vjerojatno vježbala u dnevnoj sobi i jedne

noći iznenadila T.J.-a.

"Pokušavala sam zavrtjeti rese na kapicama za bradavice, ali nikad mi nije

pošlo za rukom." Allie je zatresla glavom, a kosa joj se zaljuljala pod

pletenom kapom.

"Ja to mogu! Bila sam prvakinja u hulahopu."

"Nikad nisam mogla ni to", rekla je. "Smiješno, zar ne? Muškarci naših

godina se toliko srame svojih bioloških pitanja. To znači da pedeset posto

pedesetogodišnjih muškaraca ima problema s erekcijom i fantazira o tome

da će mlađa žena probuditi njihova starog prijatelja. To znači da se bave

promjenama u svojoj seksualnosti i izbjegavaju žene naših godina. Gotovo

ih je strah žene njihovih godina koja zna za problem. A mi smo i dalje

sposobne imati i seksualnu ulogu, jedino ne i zatrudnjeti. Čovjek bi mislio

da će muškarci biti pametni i shvatiti koliko to može biti zabavno. Sve što

Pompea

-126-

žele i muškarci i žene je intima, a naša seksualnost nas izdaje, zapravo nije

da nas izdaje već nam stavlja prepreke na put." Napravile smo još nekoliko

koraka, a onda je dodala: "Ali seks je i dalje velika motivirajuća sila, bez

obzira spaja li vas ili razdvaja."

Oko pet minuta kasnije, nakon što smo otišle na toalet, kad smo skretale

prema rijeci koja je i dalje bila zaleđena i nepokretna, rekla je: "Razlika u

godinama na kraju će nas pobijediti, T.J.-a i mene. A tu je i pitanje djece. I

činjenica da ću umrijeti i ostaviti ga. Cijelo vrijeme razmišlja o tome.

Vjerojatno će on biti taj koji će prekinuti vezu."

"Mogao bi dobiti rak ili srčani udar i umrijeti prije tebe. Mogao bi oženiti

ženu svojih godina i ona bi mogla umrijeti. Ne možeš predvidjeti smrt i

nesreću. Pogledaj moj život." Obje mislimo na Alexa.

Napravi još nekoliko koraka. Crveni kardinal proleti ispred nas. "Ah, ali on

je statističar. Broji vjerojatnost. Možda je to jedino sigurno. Vjerojatnost.

Osim toga, kao što sam rekla, tu je i pitanje djece. Ti i Jim ne morate se

brinuti oko toga."

"Ne na način da ih ne možemo imati. Umjesto toga određuju vrijeme koje

možemo provesti zajedno."

"Za nekoliko godina će otići." Hodala je s rukama u džepovima, kapuljačom

preko glave, spuštena pogleda.

Znam da ima pravo. Ali isto tako znam kako djeca uvijek utječu na roditelje,

bez obzira na uzrast. Čak i onda, dosta prije nego što je Sky ostala u drugom

stanju s ovom bebom i prije nego što je Tara zatrudnjela, pomislila sam

kako nam djeca ispunjavaju živote i kako je roditelju koji usvoji dijete teško

napraviti toliko prostora. Kako je teško da se par složi u odgoju čak i kad su

u pitanju vlastita biološka djeca.

"Ironično je to što svi misle da će djeca zbližiti par, a istraživanja pokazuju

da su parovi bez djece sretniji. Barem ako se gleda prema postotku rastava

braka."

Allie je upravo odgovorila na probleme o kojima sam razmišljala. "Volim

tvoje analize."

"Moje razvratno čitanje?" Nasmijala se, a kapuljača joj je spuznula. Kosa joj

je zavijorila na vjetru, a lice joj je bilo diskretno, ali potpuno našminkano.

Onda me Disney povukao niz puteljak.

Pompea

-127-

Prije nekoliko tjedana, tjedan dana prije Dana zahvalnosti, pitala me: "Jesi li

mu rekla da ga voliš?"

Promeškoljila sam se na stolcu. Jednoga radnog dana Allie je došla na

večeru. Nisam bila raspoložena večerati sama. Donijela je salatu sa suhim

trešnjama, Roquefortom i orasima. Ustala sam kako bih otišla po još vina

kad je započela temu.

"Još uvijek nisi odgovorila ni na svoje vlastito pitanje. Je li Jim još jedna

prilika za intimu, pokušaj da se ostvari stalna veza ili još jedno izbjegavanje

obaveza?"

"'Volim te' zvuči tako postojano, a zapravo ne znamo je li išta stalno."

Izvadila sam prhki kolač od jabuke iz pećnice.

"Ništa nije stalno", rekla je i fiksirala me pogledom dok sam se ushodala

kuhinjom i onda opet napokon sjela. "Svi smo samo usputne šetnje. Vrlo

duge šetnje. Desetljeća. Ali ako uopće i postoji gotovo zauvijek, uvijek

postoji pitanje smrti koja će se dogoditi nekome od vas u jednom trenutku."

Nabodem komadić piletine i izvadim malo riže da je pojedem s njime.

"Pričaj mi o tome, ta smrt. Ali te dvije riječi donose zahtjeve i obaveze."

"Aha", Allie se složila dok je držala prokulicu nabodenu na vilici. "Nakon

što mi se raspao brak, osjetila sam gubitak jer više nije bilo zajedničkog

života. Ali ima nešto u tome da je čovjek sam, a tu je i sloboda. Preplavi te

samoća. Ustupci. Nikad nema besplatnog ručka. Kad imaš partnera, tvoj je

život nekome važan. Svjedoci ste jedno drugome. Promatrate se." Polako je

izgovorila promatrate. "Neko vrijeme si manje sama."

Moram priznati da sam osjetila tugu. Bila sam tužna što sam sama, ali isto

tako tužna pri pomisli da nekome dopustim da mi bude blizu pa se onda

dogodi neka nesreća. Bolest. Smrt. Nevjera. Vjerojatno sam kao T.J., ali

godine mi ne mogu biti izgovor, samo prošlost. "Previše je odsutan", rekla

sam samo to.

Ali Allie me je promatrala, promatrala je kako ravnam ubrus, igram se s

hranom, pijem vino i mičem si kosu s čela. "Ne zbog tebe", rekla je. "Zbog

posla. Zbog djece. A ti? Voliš li ga?"

"Još uvijek sam zaluđena njime. Volim njegov slatki osmijeh i način na koji

očijuka sa mnom. Volim što se dobro zabavljamo dok zajedno radimo sve

što volimo, što je dobar otac i što me ne

Pompea

-128-

kontrolira. Kad smo zajedno, sve je savršeno. Cijelo vrijeme mislim na

njega. Bila bih jako tužna da ode."

"Onda?"

U tom času zazvonio je telefon i odgodio odgovor na pitanje.

Taylorini kapci sad su na pola koplja, trepavice joj bacaju raskošnu sjenu na

obraze dok sa strane promatra Allie. Allie nosi crnu usku majicu bez rukava

i zelenu ručno obojenu vestu na vezanje. Crne traperice. Uvijek se obuče

pomalo neobično. Kombinacija odjeće s potpisom i jeftine odjeće koju

kupuje putem interneta, ali uvijek je meka i udobna.

Kako tumači Taylorino ponašanje u zadnje vrijeme? Misli li da je to neka

vrsta privlačnosti koju mlade žene počnu osjećati za starije, a nastaje

uglavnom zbog pokroviteljskog odnosa ili se radi o seksualnoj privlačnosti?

Vidi se da AIlie nije ni najmanje neugodno pa možda postoji nešto što ne

znam.

Sve su na svojim mjestima, pričaju i smiju se. Provjeravam mobitel, ali

nema poziva. Zamišljam kako je Sky nestrpljiva, kako se počinje sve više i

više brinuti dok čeka vijesti od liječnika. A onda zamislim nju i Troya za

večerom kako nazdravljaju svojoj zdravoj bebi s mineralnom vodom u

čašama. U svom veselju zaboravili su na mene. Razmišljam o Allienoj

statistici prema kojoj se parovi s djecom češće razvode i o svemu kroz što su

prošli Sky i Troy da dobiju dijete. Laurie i Olivia. T.J. i njegova žudnja za

biološkim djetetom.

Kad pogledam na drugi kraj sobe, vidim medvjedića sa srcima i božičnim

drvcima kojeg je danas kupio Jim. Smjestio se ispod jelke kao da je tu bio i

prošle godine i godinu prije toga. Uklopio se jako dobro. Jedna šapica

podignuta mu je u "daj pet", a druga je položena na Tarinoj medvjedici koju

napokon netko voli. Zaljubimo se i prisiljavamo da našu Ijubav vidimo u

novom životu. Pitam se kako bi izgledalo Jimovo i moje dijete. Kakve bi

imala ili imao talente i što bi je ili ga zanimalo. Kad vodimo Ijubav želim

zaboraviti na naša tijela i doživjeti orgazam koji briše našu individualnost.

Dijete bi bilo materijalni dokaz spajanja. A onda bi se razvilo i pobjeglo

našoj želji da bude dokaz uzajamne Ijubavi. Imalo bi neki svoj cilj.

Jeanniena usta opuštena su, a čelo ravno. Nestao je zabrinut i ljutit izgled.

Pažnja joj se preusmjerila na Allie koja je ustala. "Ništa se nije promijenilo

Pompea

-129-

ove godine. Bila je to jedna od onih godina koje prebrzo prođu, a zapravo

ništa se nije riješilo s T.J.-em. I dalje plešemo naprijed-nazad. Iduće godine

bit će drugačije."

"Nazdravimo." Rosie diže čašu, a blijedo bijelo vino zaljulja se u čaši.

"Naomi će maturirati. Ali već je otišla od kuće. I dalje viđam svoje pacijente

i igram se s bojama. Ovo je jedna od onih godina koja je prošla u znaku

promjene godišnjih doba i Ijubavi za obitelj i prijatelje. Prošla je u hipu.

Kao da se vrijeme skupilo, a mi se spremamo za brzinu svjetlosti. Čini se da

se nisam suočila s izazovom." Skuplja usne.

Sve znamo da govori o T.J.-u.

Allie zavlači ruku u vreću i izvlači crvene božićne čarape.

"Oh. Super mi je kad se pakiranje može koristiti kao ukras", kaže Laurie,

"ili nešto praktično."

Allie dodaje Taylor crvenu plišanu čarapu koja ju pogleda prije nego što je

dalje proslijedi Sissy.

"Hmmm. Ispričat ću vam nešto o kolačićima. Prije nekoliko mjeseci našla

sam u novinama Ann Arbora recept iz Saudijske Arabije vezan uz slavlje

Ramadana. Kad sam pročitala recept, shvatila sam da je vrlo sličan

kolačićima za Hanuku koje je radila moja mama. Stoga sam ga sačuvala

razmišljajući o tome koliko je čak i hrana između Arapa i Židova slična.

Dva bratska plemena koja su ratovala tisućama godina."

Allie nastavlja slati crvene čarape. "Ove godine jedinstva i nade za mirom,

napravila sam obje vrste. Židovski kolačići uvaljani su u šećer, a arapski u

brašno, ali i jedni i drugi napravljeni su od gotovo istih sastojaka. Saudijski

imaju jedan novi sastojak, a to je ghi, odnosno pročišćeni maslac i smjesa se

kuha na štednjaku. Ali bit kolačića je u suhom voću. Ono je glavni sastojak i

daje aromu. Tako su slični. A čarape? Pa, mislila sam kad već radim

muslimanske i židovske kolačiće, bilo bi dobro da ih zapakiram u nešto s

božičnom tematikom. Tri velike svjetske vjere. Idu uz nadu da će biti više

mira ovdje i diljem svijeta."

Nakon što sam jednu kutiju stavila u vreću za hospicij, otvaram svoju i

probam jednu Hanuka-lopticu. "Kladim se da su također i zdrave." Slatki

bombon s laganim okusom začina i dumbira.

"Napravljene su od sušenog voća i orašastih plodova. Vrlo su kalorične."

Pompea

-130-

"Ove godine nadmašila si samu sebe", kaže Vera. "Kolačići s porukom

mira."

Allie se nasmije. "Znam da zvuči previše sentimentalno, ali unatoč lošoj

ekonomskoj situaciji i mračnoj hladnoći, razmišljam

o svim koracima koje smo napravili u smjeru jednakosti i svjetskog mira. A

nije li ovo obilježavanje datuma, bio to Božić ili Hanuka, slavljenje

povratka svjetlosti u najvećem mraku? Točno nakon zimskog solsticija, koji

je najkraći dan u godini, dobivamo duže dane te iznova očekujemo proljeće

i obnavljanje. Poput kolačića, imaju puno više sličnosti nego razlika."

Idućih nekoliko sekundi dok vadimo po kolačić nitko ništa ne govori.

"Uzela sam jedan saudijski", kaže Jeannie.

"Ja imam židovski", kaže Rosie i netremice gleda u Jeannie, kao da govori

da se i one mogu pomiriti ako se mogu nadati miru između ove dvije zemlje.

Svi smo griješili.

Jeannie joj kimne dok jedu kolačiće i promatraju jedna drugu.

Vau, pomislila sam. Vau, je li moguće da to vidim? Je li to moguće?

Promatram ih s druge strane sobe. Rosie, čija kratka kosa svjetluca i Jeannie

koja i dalje djeluje poput preplašene srne.

Sve dižemo kolačić u zrak. "Za mir", kaže Charlene i strpa svoj u usta.

"I za povratak u blagostanje", kaže Laurie.

"Hej, idemo dalje. Neka svi dobiju značajne poslove."

"Za zdravstvenu skrb."

"Za brigu za majku zemlju."

"Prihvaćanje Ijubavi", kaže Allie i rukama obgrli nekoliko prijateljica.

"Da ne bude puno štetnih isparavanja." "Za nefosilna goriva."

Smijemo se.

Zazvoni telefon. Držim ga uz sebe i pojurim u spavaću sobu. Zove Jim.

"Bok."

"Hej, bok. Je li ti se javila Sky?"

"Mislila sam da je ona."

"Oprosti."

"Uvijek mi je drago kad te čujem."

"Kako je na zabavi?"

"Dobro. Zabavno."

Pompea

-131-

"Htio sam ti reći da su djeca ovaj vikend sa svojom mamom. To znači da se

sigurno vidimo."

Zadržim dah. Čujem smijeh iz druge sobe i osjetim miris karanfila i ruže

koji stoje uz krevet trenutno zatrpan kaputima. Znam što bih trebala učiniti,

što moram učiniti. Jedan od čipkastih jastučića pao je pod. Podižem ga i

stavljam na uzglavlje te ostanem stajati i promatrati kapute razbacane po

krevetu.

"Jesi li se dogovorila s nekim drugim?" Smije se, ali osjećam da je

nervozan.

"Volim te."

S druge je strane mrtva tišina.

Nije me čuo.

"Sve što trebam učiniti je da ti obećam da ćemo se vidjeti u petak i ti me

voliš?" Šali se da prikrije nenadanu nelagodu. Nije mi uzvratio istim

riječima.

Kasnim. Trebala sam mu reći ranije, onda kad je on meni rekao. Trenutak je

izgubljen. Prekasno je. Otišao je od mene, od nas. Zakopalo me čekanje.

Sve što sam postigla je to što sam samu sebe učinila ranjivom.

Sranje. Srce mi počne ubrzano tući.

Njegovi klinci bili su izgovor. Njegov način da se održi udanost. Ne želi

ništa više od onog što imamo.

"Rekao sam ti kad je bilo Valentinovo. Sad je gotovo Božić", kaže nježno,

gotovo šaptom. "Odonda sam te čekao. Dao sam ti vremena unatoč mome

ludom životu."

Izdahnem. "Volim te." Ponavljam, pitajući se zvuči li drugačije drugi put.

Sada mi je glas tih i svaka riječ pažljivo oblikovana.

Volim. Te. Ovaj put mirno stojim i slušam kako je to rekao prije mnogo

mjeseci. Duboko, s naznakom nježnosti.

"Nazovi me kad zabava bude gotova, bez obzira na to koliko sati. Čekat ću.

I, Marnie", zastane na trenutak, "volim te. I ja tebe volim."

Pompea

-132-

O DATULJAMA

Datulje se jedna od mojih omiljenih vrsta voća, užitak kojem se prepustim

na kraju objeda, kad mi treba nešto slatko. Ponekad u udubljenje gdje je

inače koštica stavim badem, pekanski ili obični orah.

Moja baka obožavala je datulje. Rekla mi je da su drvo života, glavna hrana

u afričkoj pustinji i na Srednjem istoku te neizostavna biljka o kojoj je

ovisio ljudski život. Kako se uzgaja još od davnih vremena, najmanje osam

tisuća godina, teško je reći odakle potječe, ali najvjerojatnije dolazi iz oaze

sjeverne Afrike i Perzijskog zaljeva, poznatoga plodnog područja u obliku

mladog mjeseca. Uz masline, smokve, nar i grožđe, datulje predstavljaju

drugi val uzgojnih biljaka na planetu. Ovim stablašicama nedostatak je što

plod počnu donositi nekoliko godina nakon sadnje pa je uzgoj bio moguć

tek kad su ljudi počeli živjeti u selima. Palme datulja ukrašavaju crteže iz

najranijeg doba egipatske i mezopotamijske civilizacije.

Datulje se mogu uzgajati iz sjemena, ali kako plodovi mogu biti manji, a

stablo muško, obično se razmnožavaju reznicama tako da biljka donosi isto

toliko plodova kao i majčinska. Potrebno je četiri do sedam godina da

datulja počne rađati, a plod može donositi idućih sedam do deset godina.

Plodovi koje obično kupujemo suše se na stablu. Jedu se također i ne toliko

suhe varijante ploda. Kod modernog uzgoja datulje se ručno oprašuju. Jedna

muška biljka može oprašiti sto ženskih. Treba reći da neki muškarci

smatraju da tako veliko širenje sjemena treba postojati kod svih vrsta.

Unatoč tome, muške biljke zahtijevaju vrlo stručne radnike koji se trebaju

penjati po Ijestvama ili korištenje specijalne naprave za oprašivanje koja je

učvršćena za stablo, kao što je to slučaj u Iraku.

Datulje su i dalje neizostavni usjev u Iraku, Saudijskoj Arabiji i sjevernoj

Africi zapadno od Maroka. U islamskim zemljama datulje

s jogurtom ili mlijekom za vrijeme Ramadana tradicionalno su predjelo kad

zađe sunce. U osamnaestom stoljeću datulje su uvedene u Kaliforniju i

Arizonu te se i danas uzgajaju. Kad jedemo datulje, uzimamo dar stabla

života.

Pompea

-133-

Sissy

Cheeseburger kolačići

680 g okruglih piškotica (70-80 kom)

1 bjelanjak

¼ šalice sezama

4 šalice šećera u prahu

4-5 žlica mlijeka

½ žličice arome badema

Žuta prehrambena boja

Crvena prehrambena boja

Zelena prehrambena boja

1 šalica kokosova brašna

285 g okruglih čokoladnih keksa s valovitim rubovima.

Složite piškote u dvjema tepsijama. U jednoj trebaju biti okrenute na leđa, a

u drugoj na trbuh. Na tepsijama treba biti jednak broj piškota ( 35-40)

Piškote kojima je okrugla strana prema gore namažite bjelanjkom i pospite

ih sezamom.

Pripremite glazuru (sir): umiješšajte 4 žlice mlijeka i aromu badema u šećer

u prahu. Ako je potrebno, dodajte još mlijeka.Dodajte žutu i crvenu

prehrambenu boju dok ne dobijete boju američkog sira. Obojite kokos,

stavite kokos u staklenku u poklopcem i dodajte zelenu boju.Tresite dok ne

dobije boju salate.

Spojite: glazura-sir služi kao ljepilo. Staivte glazuru na kolačić koji je

naopačke. Zalijepite čokoladni kolačić i umočite u zeleno kokosovo brašno.

Ponovite postupak sa svim kolačićima. Zatim u glazuru umočite ravnu

stranu kolačića koje ste4 posipali sezamom i zalijepite na salatu.

Pompea

-134-

Sissy me na Praznik rada pozvala na roštilj. Pretpostavljam da je to bio

njezin način da me upozna na vlastitom teritoriju. Tada su već Tara i Aaron

živjeli u istoj četvrti i nazirao se naš unuk u Tatinu trbuhu. Nije bila tako

ogromna kao što je sada, ali nije bilo pogreške. Preko ceste bila je kuća čiji

su prozori bili prekriveni zakucanim daskama, a bila je gotovo zagušena

razraslom tekomom. Aaron s umjetničkim imenom Special Intent, Red Dog

i Tara puno su radili na svom demo CD-u. Tog dana i s raznobojnim

perlama oko vrata Sissy mi je poželjela dobrodošlicu širokim osmijehom.

Tamne kože i raskošnih grudiju, raširila je ruke, zagrlila me i poljubila.

Osjetila sam miris limuna i ruža. Željela mi je pokazati Aaronov svijet ili je

možda samo željela da se povežemo kao bake. Ona je bila ta koja je imala

dovoljno samopouzdanja i hrabrosti da me pozove.

Volim na sebe gledati kao na osobu koja je opuštena u novim situacijama,

ali istini za volju, s Tarom nikad nije bilo lako jer se teško prilagođavala i

uvijek je pomicala granice uobičajenog. Željela je živjeti prema svom

vlastitom nahođenju i ideji o tome kakav bi svijet zapravo trebao biti.

Izabrala je Aarona koji je zasigurno bio njezin izbor a ne neka nezgoda koja

se jednostavno dogodila. To je stav koji zauzme puno klinaca. Nisam znala

je li to bio znak buntovništva ili iskrene Ijubavi. Sada znam, ali na početku

nisam znala.

Sjećam se dana kad je Tara upoznala Aarona. Tjedan dana prije toga obojila

je kosu u crno.

"Djeluješ starije, kao da ti je oduzela nevinost."

Tara je zakolutala očima. "U tome i jest stvar, mama."

Dvije subote na mjesec. Tara je radila za Youth Volunteer Corps-u* The Y-

u* i tog dana poslali su ih u Habitat for Humanity*”. Imala je petnaest

godina.

Te je večeri za stolom Tara ispričala kako je cijeli dan provela u ličenju i

kako je stekla novog prijatelja.

"Dobro." Prijatelj koji radi za Habitat for Humanity sigurno je savjesna

osoba, pomislila sam.

"Aha. On je iz Detroita. Crnac. Sad je u popravnom domu."

"Što?" Popravni dom eufemizam je za zatvor za mlade. "Kako može biti

Pompea

-135-

volonter?" Dok sam posluživala salatu, osjetila sam kako kroz bujicu riječi

nastoji zvučati samouvjereno.

"On je u posebnom programu, sprema se da ga puste. Proveli smo dan tako

što smo ličili njegovu sobu u bijelo i razgovarali o mojoj školi i glazbi. On

je glazbenik. "Tarine oči postale su zelene, kao kad je sretna. To čak ni crna

kosa nije promijenila. "Piše tekstove za rap glazbu. Svidio bi ti se."

"Zašto je u zatvoru?" Bilo je proljeće i sunce je tek počelo zalaziti. Bacalo je

ružičasti sjaj preko stola i njezinih ruku.

Tara je slegla ramenima. "Nisam ga to pitala. Aaron ima moju adresu pa mi

može pisati." Trenutak sklada netragom je nestao.

"Možda", rekla sam.

Ipak je pisao. Stiglo je pismo napisano raskošnim krasopisom,a svako

početno slovo bilo je posebno ukrašeno. Tara je zgrabila omotnicu i

nasmiješila se. "Rekla sam ti da će pisati." Otrčala je gore u svoju sobu.

Cijelu večer provela je odgovarajući mu svojim okruglim rukopisom, a

svaka točka na "i" bio je kružić.

Razmjena pisama postala je učestalija. Nastavila sam je ispitivati. Kad

izlazi? Koliko ima godina? Gdje su mu roditelji?

"Ima sedamnaest godina."

Dvije godine više nego Tara. "Hoće li završiti srednju školu?"

"Izlazi iduće godine. Da, završit će srednju školu. Tamo ih tjeraju da idu u

školu. Mama, pametan je. Zaista pametan. Nikad ga ne pitam za roditelje."

Zastala je na trenutak, pokušavajući se sjetiti. "E da, njegova je mama

medicinska sestra. Rekao mi je. Nije rekao ništa u vezi tate."

"Zašto je zatvoren?" pitala sam.

"Ne znam." Tara je pogledala u stranu.

"Ne znaš? Nisi ga pitala?"

"Rekao je da će mi ispričati kad se ponovo budemo vidjeli." Okrenula se da

izađe iz sobe.

"Tara, to ne može biti dobro." Rekla sam kad se već okrenula.

Kad je nazvala Sky, izrešetala je Taru. Iz Tarinih odgovora vidjelo se da je

suzdržana, ali ipak je bila otvorenija sa Sky nego sa mnom. "Imamo toliko

toga zajedničkog. Mi smo srodne duše", čula sam kako govori.

Došla je jesen, a oni su se i dalje dopisivali. Tara je i dalje volontirala u The

Pompea

-136-

Y-u, ali Aaron se više nikada nije vratio u Habitat. "Željela bih pozvati

Aarona na ples povodom početka školske godine."

"Na ples? Mislila sam da je u popravnom domu", rekla sam. Bile smo u

kuhinji i kuhale špagete.

"Pa je, ali misli da bi možda mogao dobiti slobodan vikend za posjete. Nije

imao problema otkako je tamo, a dopuštaju posebne povlastice. Može li

odsjesti kod nas?"

"Kod nas?"

"A gdje drugdje? Detroit je predaleko. Mama, svidjet će ti se. Njegovo

repersko ime je Special Intent i stalno mi piše tekstove. Želiš li ih čuti?"

Pogledala sam svoju kćer suženim očima. Je li Tara naivno pretpostavljala

da ću pristati ili me ispitivala? Klinac u zatvoru za mlade koji želi postati

reperska zvijezda? Ipak, znala sam da bi, kad bih stala na put toj vezi, to

samo potaknulo Tarinu znatiželju.

"Razmislit ću o tome", rekla sam, a onda dodala, "znaš, u tvojim godinama,

dečki su samo u prolazu." Posipala sam bosiljak po umaku. Za večerom smo

uvijek razgovarale. Tara se dala podmititi hranom, što je značilo da će doći

u kuhinju i možda razgovarati sa mnom. Neobično je koliko su mi kćeri

različite. Sky bi mi uvijek sve ispričala. Tara jedva da mi nešto kaže.

Tara je zakolutala očima i naglo odmahnula glavom. "Mama, prošlo je već

skoro pet mjeseci." Trgala je zelenu salatu na komadiće.

"U vezi na daljinu nema dovoljno vremena da si dosadite ili počnete ići na

živce", upozorila sam je.

Tara je držala ruku na boku, a usta iskrivljena u znak ljutnje. Onda je rekla:

"Osim toga, pogledaj Sky i Troya."

Tu me uhvatila. "Samo ne želim da se razočaraš", polako sam rekla dok sam

miješala umak. Nisam bila opuštena po tom pitanju, iako sam nastojala tako

zvučati. Izlazila sam s dečkima raznih rasa, ali zbog ovog ili onog razloga ti

izlasci nikad se nisu razvili u nešto ozbiljnije. Odrasla sam uz očeve blago

rasističke komentare i znala sam da bi bio razočaran Tarinim dečkom da je

živ. Ja nisam dijelila njegove stavove kad sam bila malena. Sada još manje.

Čak bi i moj otac do sada vjerojatno promijenio stavove. Mene je najviše

brinulo to što je Aaron u zatvoru. Teškoće se samo zbrajaju. Rasa, status,

obilježenost zbog zatvora. Tara je moj posljednji komentar protumačila kao

Pompea

-137-

pristanak. "Imaš li kartu? Treba znati kako će doći dovde."

"A računala i traženje karata?"

"Mama, da može, sigurno bi je već nabavio tako."

"U autu, Tara. Uzmi jednu iz auta."

Zabava je bila za dva mjeseca. Nisam željela da ima bilo kakav razlog za

pobunu. Sve je bilo napeto otkako je Tara ušla u pubertet

i odlučila živjeti život po svojim principima.

Pisma su dolazila i dalje. Dva, ponekad i tri tjedno, debela od puno stranica.

Tara mi je pročitala nekoliko pjesama. Ako ništa

drugo, bar nisu bili mizoginični tekstovi puni riječi na "n"* koju sa mrzila.

Činilo se kao da ima neki cilj.

"Zvuči jako ljut na ovaj svijet."

"Mislim da se dobro izrazio."

"Znaš", nastojala sam da mi glas bude ujednačen i tih, "većina ljudi koji su

bili u zatvoru, opet se vrate. Mislim više od šezdeset pet posto njih. Nemoj

zanemariti što to znači. U zatvoru te čak i ne pokušavaju preusmjeriti. Samo

učiš o nasilju i kako biti još bolji kriminalac."

"On ne. Ne poznaješ ga. Osim toga, on je u posebnom programu."

"Brinem se za tebe. Tebe, draga moja kćeri."

Tara si je obojila nekoliko pramenova u tirkizno plavo. Izbušila je još tri

rupice u uhu, jednu u obrvi, jednu na usnici i stavila prstenaste srebrne

naušnice.

Kad sam je vidjela, rekla sam: "Izgleda strašno. Kao da želiš biti smeće."

"To rade svi klinci."

"Ne svi."

"Svi umjetnici i glazbenici."

Samo si isprobava krila, govorila sam sama sebi. Uvijek propituje granice

svega. Bar si nije počela stavljati kolutove u uši. Ocjene su joj bile izvrsne i

većinu je vremena provodila za klavirom, skladajući i pjevajući. Nije bilo

lako uz Stephenovu i moju rastavu. Gotovo je nismo ni viđali.

Pitala sam je nekoliko tjedana kasnije. "Kad dolazi taj Aaron?"

Tara je slegla ramenima. "Pročitali su pisma i kad su vidjeli kartu pomislili

su da planira pobjeći pa je izgubio svoj status minimalne sigurnosti i

maknuli su ga iz specijalnog programa. Sad nema šanse da dođe na ples."

Pompea

-138-

"Žao mi je, dušo."

Glas mi je bio tako monoton da je Tara pogledala kakav mi je izraz lica

kako bi vidjela jesam li sarkastična ili mi je laknulo. Iskreno mi je bilo žao

Aarona, ali nadala sam se da će strast i opčinjenost do idućeg susreta nestati.

"Aaron kaže da je to zbog glupe ustanove. Ne bih se trebala osjećati loše",

rekla je Tara.

"Je li ti rekao zašto je tamo?"

"Nismo se vidjeli, mama. Zar nikad ne slušaš moje odgovore?" Obrisala

sam radnu površinu u kuhinji.

"Jennie, Robin i ja idemo van sa Shortyjem, Tedom i Kevinom. Nema

dečki. Samo prijatelji. Iznajmit ćemo limuzinu, izaći i večerati u Macaroni

Grillu. Svi su razočarani što ga neće upoznati."

"Kako ćeš to platiti?"

"Mama. Uštedjela sam od novca koji sam ovog ljeta dobila za rođendan.

Aaron i ja znali smo da želimo ići."

Iznenadila me. Iz ljute i prividno nepromišljene tinejdžerke pretvorila se u

mladu ženu koja je planirala i žrtvovala se da bi ostvarila svoje ciljeve.

Nisam bila u pravu što se tiče Aarona. Nije nestao kao tinejdžerska romansa.

Umjesto toga, Tara je postala dio statistike hip-hopa dvadeset i prvog

stoljeća. Neudata trudna osamnaestogodišnja bjelkinja i crnac tek izašao iz

zatvora koji želi postati reperska zvijezda. Samohrana majka. Razni poslovi

kojima jedva krpaju kraj s krajem. Snovi o slavi i novcu. Bilo bi smiješno da

nije tako tužno. U međuvremenu, moja kći i njezin dečko sastajali su se u

prostoru vlastitog stvaralaštva.

Tara je oduvijek obožavala glazbu. Činilo se kao da je preuzela Stephenov

neostvareni san — da postane rock zvijezda — koji je onda postao njezin.

Bila to genetika ili poticaj ili nešto drugo u njoj, njezina izuzetna sklonost

prema glazbi bila je očita dok je još bila posve mala. "Ne zvuči li kao kiša,

mamice?" Svirala je veoma tiho dvije note na dječjem ksilofonu. Kad je

napunila šest godina, već je smislila melodije koje su oponašale ptičji pjev,

a nožicama nije mogla dosegnuti ni pedale na klaviru.

Tako se pojavio Aaron, a oni su ušli u zajednički san. Naposljetku su ga

pustili pa je živio s obitelji u Detroitu i viđali su se kad god bi imali

vremena, auto na raspolaganju i novac za benzin.

Pompea

-139-

"Onda, zašto je uopće bio zatvoren?"

"To je luda priča, mama." Tara je izbjegavala moj pogled.

"Mogu slušati koliko god je potrebno." Zatvorila sam roman koji sam čitala.

Tara mi je sjela preko puta i počela se igrati svojim trapericama dok su joj

se sjajili plavi pramenovi.

Čekala sam.

"Možeš pitati Speciala, znaš, on bi ti sve ispričao. Nije zatvorena osoba.

Razgovara o stvarima." Tara je vršcima prstiju pritiskala nabore na

trapericama kao da tako briše sve moje brige.

"Ali ti si ovdje. Ispričaj mi."

"Pa, on i frendovi stali su da kupe pizze. Sjedio je na stražnjem sjedalu auta i

nije čak ni ušao u pizzeriju. Nije siguran jesu li njegovi prijatelji u tom

trenutku odlučili opljačkati pizzeriju ili su došli s tom idejom. Neki policajac

koji tada nije bio na dužnosti, kupovao je pizzu za svoju obitelj. Izvukao je

pištolj i uhapsio ih. Vidio je Aarona kako sjedi u autu pa je uhapsio i njega."

"Bio je kriv za sudjelovanje?"

Tara je pogledala iza mene. "Aaron je imao pet vrećica trave u vrijednosti

po deset dolara koje je dobio za trideset dolara."

"Zbog toga su ga zatvorili? Zbog trideset dolara marihuane?"

"Uglavnom. I zbog toga što je bio na krivom mjestu u krivo vrijeme."

Pogledala sam je u oči. Bilo je tu još nečega. "Je li to bilo za prodaju? Je li

to bio posao?"

Tara je slegla ramenima.

"Je li bio diler na malo?"

"U to doba jest."

"Je li još uvijek?"

"Ne."

Pompea

-140-

"Je li bio tada?"

Kimnula je glavom

"Mala od Harva i Kim, kako se ono zove?"

"Katie..."

"Dobila je uvjetnu i dobrotvorni rad zbog puno veće količine. Što su joj

našli? Sedam grama. Je li to cijela priča? Je li i prije imao problema?"

"Ne. Prvo uhićenje. Ali mama", Tara je govorila tako Ijutitim tonom kao da

je ona bila odrasla osoba, a ja tinejdžer, "Katie je bjelkinja i imala je

odvjetnika. Katie živi u Ann Arboru, a on živi u Detroitu."

Podigla sam glavu i rekla i njoj i sebi: "Nesretne okolnosti. Nepromišljeni

potezi. Loša sreća. Loše odluke." Kad sam joj se okrenula, vidjela sam da

me promatra, dok je prstima gladila nabore na trapericama. "Ne želim da se

upetljaš u to."

"Aaron se mogao nagoditi. Mogao je svjedočiti protiv prijatelja. Biti

izdajica. Nije mogao učiniti takvo nešto. Dali su mu najveću kaznu."

"Misliš da je to časno i vrijedno hvale?"

"Ti ne?"

"Ovisi o tome kako gledaš na to. Kakav je utjecaj to vrijeme imalo na

njegovu vlastitu budućnost? Kako je utjecalo na njegovu obitelj?"

Tara je izravnala ramena i podigla bradu. "Mislim da su odanost i briga za

druge više nego dobre karakterne crte."

"Ponekad." Kimnem. "Jesu li oni njemu bili odani? Ako zaista nije znao da

planiraju pljačku, zašto ga nisu zaštitili? A sad ima policijski dosje."

Tara se malo zamislila. "Maloljetnički dosje. Ali da. On je bio glup za sebe,

ali dobar za svoje kompiće." Ramena su joj se opustila. "Maturirao je u

zatvoru i radio na svojoj glazbi. Kaže da je svako zlo za neko dobro, a

ponekad je i obrnuto."

Prvi put sam ga čula kako pjeva na Praznik rada. A to je bilo i prvi put da

sam vidjela Sissy koja mi je svojim osmijehom poželjela dobrodošlicu. Tog

dana imala je sjajni ljubičasti ruž, a ja sam si obećala da ću isprobati tu boju.

Bili smo vani. Netko je dovukao stari kauč, kartaške stolove plastične

stolce. Sissy je na sebi imala bluzu s V-izrezom koja je isticala njezin

dekolte. Na ušima su joj bile velike okrugle naušnice. Tamo je bio i Sissyin

prijatelj Darling u ružičastoj majici s kratkim rukavima i s kapom Pistonsa.

Pompea

-141-

■

r.

Pomagao je Sissy okretati rebrica. U zraku se osjećao miris umaka za

pečenje i masnoće koja je cvrljila na roštilju. Obitelji iz susjedstva donijele

su piletinu, tjesteninu, sir, tortu i još stolaca i deka. Onda kad se počelo

smračivati, tražili su Aarona da pjeva.

Red Dog kimnuo je Sonnyju, dječaku koji je mogao imati deset godina.

"Moraš nam pomoći. Ti kažeš: 'Ne znaš za što bukse služe? Apsolutno za

ništa, druže!' kad pokažem na tebe."

"Hajde, Dog. Idemo pjevati." Aaron je stao kraj Red Doga. Tara je uključila

klavijature.

Ako tebi netko kaže

Da je buksa super mjesto

Reci pizdi da te laže

Sada braco slušaj

Dvadeset tri sata čamiš unutra

Šetnja neće smirit bijes

Šest kvadrata danas sutra

Od betona imaš lijes.

Red Dog pokazuje na Sonnyja.

Zatvor!

Ne znaš za što bukse služe?

Tara mu je pomogla.

Apsolutno za ništa, druže!

Mi ostali smo uzvratili.

Svaki dan se jadan pitaš

Kad je vrijeme da se skitaš

Jedeš, piješ, plahte dereš

Samo metar dalje sereš.

Oko srca teško bude

Misleći na drage ljude

Kada gledaš kako ptice

Lete s druge strane žice.

Zatvor! Braco, Isusa ti, idemo svi.

Sissy kaže.

Ne znaš za što bukse služe?

Pompea

-142-

Svi viču.

Apsolutno za ništa, druže!

"Ti, frajeru! Reper koji je bio u zatvoru." Sonny je pročistio

grlo.

"Što?" povikala je njegova majka.

"Nije fora ići u zatvor", rekao je Aaron i sjeo kraj Tare koja se opustila na

plavoj dekici, a ruka ukrašena crnim noktima obgrlila je loptu koja je bila

njezina beba.

"Jesi li čula što je rekao? Nije fora ići u zatvor."

"Pjesma govori o tome. Gubitak vremena, a i teško je biti tamo. Shvatio sam

da ne želim nazad. Spoznao sam da moraš znati kome ćeš biti odan. Ne

možeš biti odan frendovima koji nisu odani tebi i ne znaš to sve dok im se

nešto ozbiljno ne dogodi, dok im voda ne dođe do grla." Aaron se nalaktio.

"Mislim da sam naučio da mi je zrak na slobodi previše mio da bi se

izgubio. Ovo je moj život, moj jedini život i ne želim potrošiti ni tren da

budem zaključan u prostoriji 'dva s dva'." Pogledao je Taru koja je ležala na

dekici s trbuhom koji je najavljivao trudnoću. "Želim biti u blizini, brinuti se

za mene u malom i gledati kamo će nas nositi glazba."

Nisam znala što da mislim. Nije bilo upitno da je Aaron imao ozbiljan stav

prema životu i da je bio odan Tari. Nije bilo upitno da je znao što želi.

Osjetila sam ljubav, privrženost i povjerenje među njima.

"Gle, mama", Sonnyjevo lice okrenulo se prema nebu. Neprimjetno se

spustila noć. Zvijezde su zažarile crno nebo. Utihnuli smo promatrajući

Mliječni put sa svojim dijamantima koji su zbog sjaja izgledali puno veći.

"Ljudi su nekad u zvijezdama vidjeli likove poput kraljeva i sirena, bogova i

božica. Izmišljali su priče o njima", rekla sam.

"Ne vidim nikakve ljude tamo gore", rekao je Sonny. "Vidim automobil",

pokazao je na nebo ocrtavajući obris auta. "Vidite? I gle. Tamo je pištolj.

Zapravo mitraljez."

"Aha, izgleda kao poluautomatski." Red Dog se smijuljio.

"Što rade na tom nebu?" pitao se Sonny.

"To je BMW SUV Big Mickeyja tamo gore i kruži u potrazi za tipom koji je

ubio njega, njegovu gospodu i bebu prošle godine." Predložio je Red Dog.

Pompea

-143-

"To je njegov Uzi* koji drži uperen prema gradu čekajući Big D-a", dodao je

Sonny. "Dobit će on svoje zbog frendova koje je sredio. Mickey i dalje štiti

svoje dečke."

"Štiti? Zlato moje, nitko od njih ništa ne čuva osim svojih vlastitih grobova.

Pogledajte tamo." Sissy je pokazala na zvijezdu koja je pretvorila njezin

ljubičasti nokat u ametist: "Znaš li što vidim? Vidim kako Martin Luther

King drži govor upravo ovdje u Detroitu 1963. Vidite kako visoko drži

ruku? To je ona sjajna zvijezda tamo." Sissyn prst pokazao je na drugu

zvijezdu. "Što je rekao? 'Mi ćemo marširati i dati život novom danu slobode.

Pretvoriti američki san u stvarnost. ' Rekao je to točno ovdje kad sam bila

još malena djevojčica. Mama me odvela da ga slušam, a sad je ovdje na

našem nebu. Kako bi bio siguran da će se ostvariti. Možda i hoće."

Svi su pogledali u zvijezde zaštitnice.

"On je tamo gore. Martin Luther King, a ne Big Mickey koji se još uvijek

svađa oko toga tko će kome prodavati drogu." Sissy kimne glavom.

"Tamo gore su Tupac i Biggie da nas inspiriraju svojim riječima", rekao je

Red Dog. "Svjetlucave zvijezde su pozadina."

Aaron je ležao na leđima, glavu je naslonio na ruke i promatrao nebo. "Aha,

tamo, točno tamo", Aaron je prstom pokazao na skupinu zvijezda blizu

zenita, "to je tata. Vidite ga? Vidite njegove oči ? To mliječno područje oko

njih njegova je afro-frizura, a zvijezda upravo na tom mjestu predstavlja

brkove. Gore je i govori: 'Dobro je to što radiš, dečko moj. Ljubav, samo

ljubav.' Možda je tako nešto i govorio, mama? 'Samo ljubav, ljubav prema

drugima i sve će biti dobro?'"

"Aha. Tako je govorio Garvey. Umjesto da kaže 'volim te', rekao bi: 'Samo

ljubav. Samo ljubav.' To i: 'Budite dobri jedni prema drugima.' Na odlasku."

Sissy se naslonila na naslon stolca, licem nagnutim prema zvijezdama i s

limenkom Budweisera u svojoj ruci.

"Sjećaš li se gitare koju mi je kupio? Zamijenio je svoj stari sat za gitaru

koja nije imala žice?"

"Čovjek je bio velikodušan na svoj način", rekla je Sissy. "To je dobar dio,

njegova jednostavna ljubav. Zaboravila sam na to. Samo se sjećam da je

uvijek negdje odlazio, a nikad nisam znala točno gdje. Dok napokon jednom

* Vrsta vatrenog oružja

Pompea

-144-

nije otišao zauvijek."

"On nije otišao, curo moja. Garvey je umro." Darling je uzeo kolačić s

punjenjem od kikirikija.

"Lakše mi je da budem ljuta nego da plačem za njim." Sissy je pila iz

limenke. "U svom tom ostavljanju zaboravila sam na ljubav. Tako ima više

smisla kad se uzme u obzir ostatak mog života."

"Cijelo vrijeme izmišljamo priče", rekla je Tara. "Čak i ne vidimo

kontinuirano, nego u fotografijama, a onda ih u glavi vežemo u film. Čak i

kad sanjamo, zapravo se radi o slikama od kojih stvaramo priču kako bi

imala smisla."

"Možda mijenjamo naše vlastite priče zbog onog što smo kasnije saznali

tako da stvari dobiju smisao", dodala sam. "Možda se naši životi napokon

stvore kroz priče koje sami sebi pričamo. Kad prolazimo kroz iskustva, ne

znamo ništa drugo osim onoga što osjetimo na svojoj koži. Ljudi u našim

životima često se mijenjaju kao što se i naše razumijevanje mijenja." Otpila

sam malo piva.

Sissy se naslonila i pogledala me. "To si dobro rekla. Uvijek se oslanjamo

na nesigurne stube našega vlastitog znanja. Pokušavamo pronaći smisao. I

pokušavamo smisliti kako dalje."

Tara i Aaron sklupčali su se na dekici.

Naslonila sam se i promatrala zvijezde. "Mislim da je vrijeme za polazak.

Sutra je radni dan."

Dok sam se penjala stubama do Aaronova i Tarina stana, čula sam kako se

Sissy smije i kako je Sonny zatražio još jednu pjesmu.

Zato danas moram patit

Ljubav nisam znao vratit

Lagao sam bezbroj puta

Nisi dala da odlutam

Neću više da ti grcaš

Jer sam bio tvrda srca

Ali sada preko zida

Preko željeza i stida

Tvoja ljubav sja za mene

Briše loše uspomene

Pompea

-145-

Anđele moj dragi priđi

Nemoj stajati po strani

Anđele moj dragi priđi

Tvoja ljubav mene hrani

Red Dog se uskladio sa Specialovom melodijom dok su pjevali njegovu

pjesmu.

Razmišljala sam o Aaronovoj i Tarinoj Ijubavi, o zajedničkom snu i

strastima, o jasnoj bliskosti Sissy i njezinih prijatelja. Roštilj je postigao ono

što je željela Sissy; bila sam manje zabrinuta zbog Tarine i Aaronove

Ijubavi. Vidjela sam da želi biti s njom i da joj želi biti dobar. Ali dug je put

od želje do njezina ostvarenja kako godine prolaze. A osobito zbog toga što

počinju tako mladi i što dolaze iz toliko različitih sredina. Pa, možda i nisu

toliko različite. I Sissy i ja smo samohrane majke s djecom različitih očeva.

Ni Sissy ni ja ne vjerujemo da nas neće ostaviti zbog ovog ili onog razloga.

Kako će se to ispoljiti na njima dvoma? Možda će se vezati jedno uz drugo

posebno snažno. Možda će se lakše rastati.

Dok sam išla po torbu i kalupe za pite koji su sad bili prazni, pomislila sam

kako je među svima njima tekla jednostavna ljubav. Jim je te noći ostao s

djecom kod svoje mame. Pitala sam se bismo li mi mogli imati život

ispunjen s toliko Ijubavi i prihvaćanja. Usamljenost u braku gora je nego

kad si sam.

Stihovi su lebdjeli u noći.

Vjeruj u mene

A ovo ti obećavam

Možeš biti sigurna u jedno

Voljet ću te više

Od tvojih rana

Od tvoje boli.

Čak i tada, prije četiri mjeseca, razmišljala sam o tome kad bi barem netko

to učinio. Nisam dopustila nikome čak ni da pokuša još od Stephena. Možda

bi me Jim mogao voljeti više od moje boli. Možda sam večeras napravila

prvi korak tako što sam mu rekla da ga volim. Samo možda.

Sad smo ovdje i jesen se pretvorila u zimu. Sissy je donijela svoju vreću s

kolačićima.

Pompea

-146-

"Vrijeme je da kolačić-djevica izgubi svoju nevinost", našalila se Rosie.

"Ne brini. Bit ćemo blage", rekla je Juliet i Jeannie se počela smijati.

"Oh, Bože. Pustite je na miru," rekla je Vera. Sjećam se kad sam ja izgubila

kolačić-nevinost. Brinulo me da možda kolačići neće biti dovoljno dobri da

ispune sva pravila i da paketići neće biti dovoljno privlačni. Da neću biti

prihvatljiva. Bilo je to kao da sam opet u školi."

"Kao da će te maherica za kolačiće izbaciti ako ne dostigneš potrebnu

kvalitetu", rekla je Taylor. "Nije tako. Nikad nisam nikoga izbacila. Osim

ako nije došla ili poslala kolačiće. Samo sam rekla da kolačići nisu bili

dovoljno uspješni."

"Da, kao one štangice od limuna koje su bile izvrsne, ali su se slijepile."

"I one godine kad je nas pet napravilo kolačiće s komadićima čokolade."

Sissyne oči redom nas promatraju dok joj marama jarkih boja ističe

narančaste odsjaje u kosi.

"Osim toga, želimo priču", rekla je Charlene.

"U redu." Sissy jako raširi ruke. U njezinim pokretima nema nervoze, čini se

da je isto tako opuštena kao kad sam bila na roštilju za Praznik rada.

"Nevjerojatno mi je da sam djevica u bilo čemu u ovom trenutku mog

života. Došlo je vrijeme da prestanem biti djevica." Brzo kimne glavom kao

da stavlja uskličnik te se sve nasmijemo. "Moram vam ispričati priču o

svojim kolačićima, a ona ide ovako. To je priča o Aaronu, ocu Tarine bebe.

Moj najmlađi sin. Njegova bit bile su riječi." Sjela je i nagnula se prema

naprijed te se okrenula prema meni kao da sam jedina u sobi i da je priča

samo za mene. "Aaron je najbistriji od moje petero djece. Moram to reći. Ne

znam zašto, ali tako je. On je bio taj koji je oduvijek vidio svijet drugim

očima, vidio je stvari na koje drugi ljudi uopće ne obraćaju pažnju. Čuo je

ritam. Čak i kod trube." Sissy cokće jezikom u ustima. "Još kad je bio mala

beba, kada bi čuo trubu udarao bi taj isti ritam po stolu ili po podu." Rukom

radi pokrete udaranja ritma.

Kao Tara i njezin ksilofon, pomislim.

"Razmišljao je o riječima." Izdahne malo zraka i odmahuje glavom. "Stalno

je razmišljao o riječima i popeo mi se na vrh glave sa svojim pitanjima. 'Tko

odlučuje o riječima, mama?' pitao me. 'Tko odlučuje? Tko daje svemu

imena?'"

Pompea

-147-

"Rekla sam mu: 'Adam. Bog je dopustio Adamu da imenuje sve.'" Sissy

skupi oči kao da je pokušavala vidjeti Aarona kao malenog dečka. Nakupina

malih madeža zapleše na njezinu obrazu. "Najčudniji dječačić. Kao da je za

njega snaga stvari bila u riječima.

Hodao je naokolo i pitao kako se zove sve, kao da je skupljao riječi u

kutiju." Zastaje.

Ja se naslonim, a njezin pogled putuje prema Juliet i Allie, dvije žene s

kojima je provela najviše vremena večeras. "Kad otkrije dva naziva za istu

stvar, poput kiša-rosulja-pljusak pita zašto je Adam dao više imena.

Pokušavam mu objasniti da je svaka malo drugačija. Onda je otkrio da

ponekad postoji jedna riječ za dvije stvari. Kao nail Nastavlja. 'Zašto postoji

jedna riječ za metalni šiljasti predmet koji ukucavaš čekićem kao i za ono

što imaš na vrhu prsta? Zašto nas je Adam prevario s tom riječi?'"

"'Zlato moje, pa ti si ljubomoran na Adama.'"

"Pogledao me, zatvorio oči dok je ozbiljno razmišljao i onda nastavio: 'Da,

vjerujem da jesam.'"

"'Nemoj biti ljubomoran na božje odluke.'" Sissy maše prstom kao da pred

njom stoji mali Aaron.

"'Mislim da ću izmisliti svoje vlastite riječi'", rekao je.

"Bio je to pravi kaos. Neko vrijeme izmišljao je riječi tako da ga nitko nije

razumio. Zvali su me iz škole: 'Gospođo Peoples, Aaron mora ići na

govornu terapiju.' Nije mu trebala govorna terapija, trebalo mu je opaliti

pljusku da prestane biti ljubomoran na Adama, kažem ja njima."

Smijemo se.

"Prestala sam razgovarati s njim dok nije počeo koristiti obične riječi.

Nisam ga htjela ni nahraniti dok me ne zatraži na engleskom." Sissy otpije

malo vina. "Sigurno je bio gladan. 'Mlijeko. Hot dog. Špageti. Hamburger.

Piletina', rekao je."

"Dala sam mu večeru. 'Vidiš sine, obične te riječi nekamo vode. Vidiš

zlato.'"

"Izgledao je kao da je izgubio najboljeg prijatelja pa sam mu pokušala

pomoći. 'Znaš li da i ti daješ imena tako što slažeš riječi? I ti pomalo kao

Pompea

-148-

Adam. Na taj način dodaješ riječi božjima, a ne izmišljanjem novih riječi

koje nitko ne razumije. '"

Njegova je opsjednutost počela vrlo rano i rasla je. Isto kao i kod Tare.

Neobično je kako su mi obje kćeri partnere upoznale u srednjoj školi i

započele veze koje su trajale godinama. Možda je to pobuna protiv moga

neprestanog lova i potrage.

"Mislio bi da će to biti dovoljno." Sissyne ruke su na koljenima dok joj se

glas gubi. Sjedi na rubu stolca i govori stoliću. "Ali taj mali čovjek ima

nešto u glavi i nikako da se opusti. Bori se dok ne razriješi. Iduće je godine

u školi našao rječnik. Oh, Bože. Evo ga opet. 'Vidiš, nije Adam imenovao

sve. Ova je knjiga imenovala sve.'"

"'Ovako stvari stoje', kažem. 'Adam je svemu dao ime, a onda je neki Englez

zapisao sve te riječi u ovu knjigu i nazvao je rječnikom. Ako ikad čuješ

neku riječ koju je izmislio Adam, a ne znaš što znači, potraži je u ovoj

knjizi. '"

"Aaron me gleda tim dječjim pogledom koji nikada ne prestaje i znam da mi

ne vjeruje pa nastavljam: 'Dečko, bolje da me prestaneš tako gledati. ' On

spusti pogled, a ja kažem. 'Hajde, pitaj me nešto. Hajde. Smisli neku riječ.'

Pogleda me, trepne i kaže; 'Ništa.'"

"Pogledam u knjigu. Pokažem prstom. Ništa, nikakva stvar, nedostatak

postojanja, nepostojanje."

"'Mama, što to znači? Nepostojanje?' Potražim i to."

"'Oooo, mama. Te riječi se drže za ruke... Hoću da mi čitaš tu knjigu, mama.

Hoću znati sve te riječi."

"Kažem mu da je to knjiga koju mora čitati sam. Evo. Vratim mu je. On je

bio tek u drugom ili trećem razredu, ali sjedi i razbija si glavu oko tih riječi.

Taj mali i riječi. Trebao si je nadjenuti ime Word Serious*''."

Sissy se nasloni i otpije malo crnog vina. Očima prođe sobom da vidi kakva

nam je reakcija na priču. Naginjemo se prema njoj u iščekivanju nastavka

priče. "To je moj sin. Aaron Marcus Peoples. Special Intent." Sissy se

nasloni i nasmije. "Možda je to njegov poseban pokušaj da pomogne

objasniti ovaj svijet svojim riječima."

Sissy posegne u svoju vreću i izvuče vrećicu iz McDonald’sa.

Netko tko ozbiljno doživljava riječi

Pompea

-149-

"Ovo je zabava s kolačićima. Nije zabava s brzom hranom", šali se Rosie.

Sissy proslijedi crveno-žutu vrećicu Laurie koja ju proslijedi Veri i tako

počinje krug. "Aaronova prva pjesma bila je o hamburger kolačiću. Njegove

dvije omiljene vrste hrane. Zaboravila sam kako ide, ali bila je to reperska

pjesmica. Stoga sam mu napravila ove kolačiće." Zavuče ruku u vrećicu i

izvuče mali hamburger. "Djelomično je to bio moj način da ga potaknem da

govori običnim jezikom". Diže ga u zrak da ga sve možemo vidjeti. "Vidite,

to je hamburger načinjen od kupovnih kolačića. Narančasto obojena glazura

služi da zalijepi sve slojeve i izgleda kao sir."

"O, gledajte. Imaju čak i sjeme sezama na malom pecivu", ushićeno kaže

Taylor.

Sissy šalje vrećice iz McDonald’sa. Čim dobijem svoju i stavim jednu u

vreću za hospicij, otvorim je i izvučem minijaturni hamburger.

"Nevjerojatno! Izgleda upravo kao hamburger." Zagrizem u slatku hrskavu

kombinaciju čokolade i mente. "Ima izvrstan okus."

"Vau", smije se Julie. "Dobit ćeš nagradu za najbolju kolačić-djevicu do

sada."

"Fantastični su."

"Uglavnom se radi o montaži. Kao u automobilskoj industriji", smije se

Sissy.

"Kako originalno."

"Doista si nevjerovatna", kaže Charlene. "Svidjela mi se i tvoja priča."

"Nek’ ostane s nama ova kolačić-djevica", smiješi se Jeannie. Već neko

vrijeme nisam je vidjela da se smiješi spontano. U posljednje vrijeme

osmijehe namješta za posebne prilike pa se rijetko vide.

"U hospiciju će biti oduševljeni ovim hamburgerima. Sigurno će ih

iznenaditi i razveseliti", kaže Allie.

"Oh, Bože, nevjerojatni su!" govori Rosie.

"Sve smo kreativne. Svaka na svoj način." Kad bi se izdvojila jedna

prijateljica, možda bi se druge osjećale manje vrijednima ili bi

Pompea

-150-

bile ljubomorne. Odrasla sam s toliko braće i sestara da uvijek pokušavam

izbjeći bilo kakvu naznaku favoriziranja ili sklonosti nekome. "Gotovo su

previše zgodni da bi ih se pojelo, ali izvrsni su."

"I tako slatki u vrećici iz McDonald’sa. Kako si zapravo došla do njih?"

"Brinule su me kutije. Kad sam otišla u McDonald’s s jednim od mojih

malih unučića, vidjela sam vrećice. Jednostavno sam ih pitala da mi ih daju i

ispričala im zašto mi trebaju. Dali su mi cijelu hrpu. Činilo se da su sretni

što mogu sudjelovati."

Sissy me pozvala na roštilj na Praznik rada, a ja sam je pozvala na moju

zabavu s kolačićima. Životi su nam se počeli miješati. Naš odnos baka trajat

će bez obzira na ljubavni život Tare i Special Intenta. Beba će sigurno dobiti

puno Ijubavi od obitelji. Sissyno lice okruženo je osmijesima, a njezina dva

piercinga s crvenim kamenčićima sjaje se na svjedosti svijeća. Obje znamo

za prijateljstvo i ljubav u naša dva različita svijeta dok izvodimo ples

uzajamnog upoznavanja.

Sad Sissy kaže: "Znaš, nisam bila sigurna oko cijele te stvari s mahericama

za kolačiće, ali ti...", kimne prema meni, a onda se zaustavi kao da je

odlučila da neće reći ono što joj je palo na pamet. "Pa, drago mi je da će se

malo naših gena izmiješati za vječnost."

Sissyne riječi podsjećaju me na moju baku. Dok sam joj sjedila u krilu,

ispričala mi je o prvoj ženi koja je hodala po zemlji. Ljudi iz cijelog svijeta

potječu od nje, te davne evolucijske Eve koja je hranila i štitila svoje

potomke i osigurala naše postojanje. I moja djeca i djeca moje djece nastavit

će s time što sam im dala od svog tijela i duše. Tako je moja baka gledala na

smisao i svrhu seksa i razmnožavanja. Činilo se da je Sissy prisluškivala taj

naš razgovor jer je i ona govorila o vječnosti. Možda je na bakama i

djedovima da budu most između prošlosti i budućnosti. Opkoračenje. Da, to

je ta riječ.

Pompea

-151-

ŠEĆER

Šećer je nekoć bio skup kao zlato. Rad robova u karipskom području

omogućio je da proizvodnja šećera bude dovoljno jeftina te da šećer postane

obična namirnica. Volimo šećer. Njegova slatkoća daje brzu energiju koja je

danas uobičajena u piću, slatkišima i desertima. Ali ne uzimamo ga zdravo

za gotovo jer do srednje škole naučimo da, unosimo li ga previše, deblja i

stvara karijes. Prevelik unos također je povezan sa šećernom bolešću tipa 2.

Stoga, šećer ima i tamnu stranu — povijesno gledano, koštao je radnike koji

su ga proizvodili i košta one koji s njim pretjeruju.

Šećerna trska raste u tropskim klimama i potječe iz južne i jugoistočne

Azije. Naši preci cuclali su trsku kako bi izvukli slatku aromu. Sok je prvi

put pretvoren u šećer u Indiji prije kojih tisuću i sedamsto godina.

Muslimani su unaprijedili proizvodnju. Aleksandar Veliki poslao je nešto

šećera iz Indije u Europu. U 1390-im godinama razvila se bolja preša koja je

udvostručila količinu soka dobivenog iz trske. Plantaže šećerne trske raširile

su se do Kanarskog otočja, a zatim su Portugalci odnijeli šećer u Brazil.

Kolumbo je dobio trsku za Karibe i ubrzo se pretvorila u glavni usjev, a

Karibi su tako postali najveći proizvođač šećerne trske. Robovi su svojim

radom omogućili proizvodnju jeftinog šećera i do početka osamnaestog

stoljeća nekadašnji luksuzni proizvod bio je dostupan svim slojevima

društva.

Niti jedan usjev nije imao tako snažan utjecaj na društvo. Proizvodnja šećera

iziskuje puno ljudskog potencijala koji su u početku činili afrički robovi,

zatim radnici na ugovor od nekoliko godina koji su radom plaćali troškove

života na plantažama, i naposljetku slobodni radnici. Industrija je stvarala

multietničke populacije. Danas je ponuda šećera veća od potražnje, a

ovisnost o šećeru pogađa populacije država u kojima se uzgaja šećerna

trska.Pred kraj osamnaestog stoljeća, Europljani su počeli eksperimentirati s

dobivanjem šećera iz drugih usjeva. Industrija šećerne repe razvila se

tijekom Napoleonovih ratova kad je Francuska bila odsječena od karipskog

šećera. Danas se trideset posto šećera proizvodi od šećerne repe.

Granulirani šećer dobiva se od gruboga zrnatog šećera, a može imati

Pompea

-152-

kristaliće raznih veličina, kao što je to dekorativni šećer koji se koristi za

ukrašavanje peciva i kolačića. Prosječna veličina kristalića stolnog šećera je

0,5 mm u promjeru. Šećer u prahu dobije se mljevenjem šećera u fini prah, a

veličina čestica je od 0,024 do 0,06 mm.

Smeđi šećer dobiva se u kasnijim fazama rafiniranja kad šećer stvara fine

kristaliće s većim udjelom šećernog sirupa ili se bijeli kristal šećer oblaže

sirupom dobivenim od šećerne trske. Ako je veći udjel šećernog sirupa, boja

i okus su intenzivniji, a isto tako i sposobnost zadržavanja vlage. Zbog toga

su smeđi šećeri skloni tome da se stvrdnu na zraku. Nebrojeno sam puta

morala čekićem razbiti stvrdnuti smeđi šećer na manje komade kako bi se

mogli staviti u multipraktik i vratiti u prvobitno stanje.

Pompea

-153-

Vera

Kolačići od maslaca od kikirikija s dvije vrste čokolade

1 ¼ šalica višenamjenskog brašna

½ žličice praška za pecivo

½ žličice soda bikarbone

½ žličice soli

½ šalice omekšalog maslaca

½ šalice krupnog šećera

½ dobro napunjene šalice svijetlosmeđeg šećera

½ šalice kremastog maslaca od kikirikija ili s komadićima kikirikija

1 jaje

1 žličica vanilije

1 ½ šalica polugorke čokolade u komadićima

1 ½ šalica mliječne čokolade u komadićima

3 čajne žličice meke masti podjeljene u dva dijela

Zagrijte pećnicu na 180 C. U zdjelici pomiješajte brašno, prašak za pecivo,

sodu bikarbonu i sol. Miješajte maslac i po ½ šalice krupnog i smeđeg

šećera u velikoj zdjeli električnim mikserom na srednjoj jačini dok smjesa

ne posvijetli i postane pjenasta. Umiješajte maslac od kikirikija, jaje i

vaniliju. Polako umiješajte smjesu s brašnom i dobro izmiješajte. Po žlicu

tijesta oblikujte u kuglice veličine 4 cm. Stavljajte kuglice u nenamašćeni

lim za klačiće u razmaku od 5 cm. Ako je tijesto previše mekano da bi se

moglo oblikovati u kuglice, stavite ga u hladnjak 30 min. Umočite viloicu u

još krupnog šećera i svaku kuglicu ppritisnite u križ tako da se spljošte na

debljinu 1,25 cm.

Pecite 12 min, ili dok ne budu pečeni. Premjestite ih kad se ohlade.

Rastopite polugorku čokoladu i 1 ½ žličicu masti na ari, na vrućoj, ali ne

kipućoj vodi. Umočite svaki kolačić do trećine u čokoladu i odložite na

masni papir. Ostavite na miru 30 min.

Pohranite kolačiće među listove masnog papira na hladnijoj sobnoj

temperatzuri ili ih čuvajte zaleđene do 3 mjeseca. Smjesa je dovoljna za 2

tuceta kolačića veličine 7,5 cm.

Pompea

-154-

Kad Sissy završi sa svojom pričom, zavlada tišina. Nije da često

razmišljamo o svojim tijelima kao dijelu evolucijskog procesa.

Usredotočimo se na nas same kao pojedince i zaboravljamo na opće. Poruka

moje bake zaboravlja se u svakodnevnom životu. Ponekad, kad se neka od

nas tuži na nešto, kažemo: "Oh, pa zašto se toliko pjenim? Svi prolaze kroz

to." Ili: "Trebala bih biti svjesna svog blagoslova. Imam dvoje zdrave djece,

dok je Joannie danas na kemoterapiji, a ljudi u New Orleansu i dalje nemaju

domove." Toliko smo oduševljene našim jedinstvenim i posebnim bebama

da zaboravljamo da rađanjem doprinosimo evoluciji. Uskoro ću postati

vlastita evolucijska Eva.

Pogledam na telefon, ali i dalje nema poziva.

Pogledam na sat. Petnaest do deset je. Gotovo sedam u Kaliforniji. Može se

očekivati da je liječnica do sada već nazvala.

Tiho, tako tiho da je zapravo jedva čujno, s mog iPoda počinje pjevati Al

Green. Zaboravila sam da je uključen jer je bio toliko stišan, a mi smo bile

silno zaokupljene razmjenom kolačića.

"Hej, je li to ono što mislim da jest?" vikne Juliet. "To je moja pjesma i

savršen trenutak da protegnemo noge!"

Allie ode do stereo-uređaja i pojača ton tako da ga čujemo kako obećava da

će sve popraviti. Juliet pjeva s njim i počinje njihati bokovima, micati

ramenima te me povuče za ruku da plešem s njom. Osjećam njezine dlanove

na leđima, gleda me u oči, a miris parfema Addict sada zamjenjuje Charlie.

"Sjećaš li se?" pita me. "Bilo je to tako davno na festivalu jazza." Pomiče

glavu u ritmu, zavrti me i okrene ispod ruke. "Ne, to je bilo jučer."

Ostale slijede naš primjer. U kutu je Taylor koja drži ruku na Allienim

leđima dok se njišu u ritmu, onda se razdvoje i njišu bokovima u ritmu dok

se opet ne zagrle.

Sissy njiše bokovima, miče ramenima i lovi istančanost ritma. Vera ustaje.

Čuju se trube.

Disney skače između nas, maše repom i čini se kao da se smije. "Gledajte, i

Disney pleše." Taylor se smije Disneyjevu uzbuđenju. Njegova božićna

kravata trese se uz njegove pokrete. "Pleše dvokorak." Osmijeh joj je i dalje

na licu, vraća joj se vatra.

Pompea

-155-

Vera bokovima opisuje krugove, a oči su joj poluzatvorene. Vera je nekad

bila striptizeta, kad je bila na kokainu i kad je pokušavala zaboraviti na

nesretno djetinjstvo i to što su je muškarci stalno zlostavljali. Ali bez obzira

na to, bez obzira na vezu plesa i striptiza, ona voli plesati. Sad podiže ruke u

zrak, pomiče se u

ritmu i na licu joj zabljesne osmijeh. Nitko drugi ne zna za Verinu prošlost,

bar ne u ovoj grupi. Ja znam jer joj je konobarenje bilo most prema

solidnom životu, a ja sam je obučavala. Jednom sam joj predložila da ispriča

svoju priču svima u grupi i da nam daje satove. "Ne želim se ni sjetiti tih

dana. Jednostavno uživam u pokretu, glazbi i obećanju da će te negdje

odvesti. Plešem za sebe, a ne za muškarce."

"To je čista laž", kaže na riječi pjesme koje sugeriraju da je ljubav uvijek

ispravna bez obzira ne sve. "To može biti tvoja najveća pogreška." Zatvara

oči i počinje se drmusati vrlo polako, ruke su joj u početku uz bokove, a

poslije se ispravljaju. "Nije stvar u Ijubavi. Radi se o tvojem izboru, kome

ćeš je dati." Disney skače ispred nje.

Uhvatim je za ruku i počnem plesati s njom.

"Ovo je ljubav", kaže u trenutku kad su riječi pjesme sugerirale da je ljubav

kad su ljudi dobri jedni prema drugima. "Nije bezuvjetno. I nema ništa loše

u tome da se zaljubiš u nekog, osim ako se radi o krivoj osobi."

"To je istina", kaže Sissy. "Samo što je pola njih kriva osoba." Sissy drži

glavu gore, a marama ne umanjuje eleganciju njezina dugog vrata.

Bokovima naglašava rafinirani ritam, a noge i ramena lagano joj se gibaju u

skladu.

"A druge polovice su najbolja stvar na svijetu", kaže Laurie.

"Ovdje. Ovdje", javljaju se Rosie i Jeanette.

Postupno, poput plime dolazi mi spoznaja da me to što sam Jimu rekla da ga

volim zapravo plaši.

Kako mogu biti sigurna? Kako ću ikada moći biti sigurna?

Juliet je zatvorila oči, Alliene ruke plešu u zraku, a bokovi joj se njišu kao

da je T. J. pred njom i da zajedno plešu. Nevjerojatno je to kako plešemo

sve zajedno. Slobodnije smo u našem društvu nego kad plešemo u javnosti.

Allie je opet u Taylorinim rukama i Taylor si svojom rukom polaže Allienu

glavu na rame. Allie me pogleda u oči s izrazom mira i pripadanja.

Pompea

-156-

Tada dolazi do nagle promjene ritma jer je uređaj namješten na nasumično

biranje pjesama. Odjednom na mojem tepihu plešemo twist, skačemo u ritmu

pjesama naše mladosti. Sve smo bez partnera i plešemo kao grupa. Pjesma i

snažni pokreti traju dovoljno dugo da se počnem znojiti.

Nas nekoliko pođe u potragu za vinom, vodom i sodom.

Onda se ponovo vrača spori ritam i žene se počinju kao opčinjene njihati u

parovima. Sissy i Juliet. Taylor i Allie. Malo stišam glazbu.

A onda, nevjerojatno, Rosie raširi ruku prema Jeannie.

Jeannie pruži ruku. Vršci prstiju im se dotaknu.

Plešem s Charlene i okrenem je tako da možemo vidjeti što se događa.

Jeannie pogleda u pod.

Rosiena ruka ostaje ispružena. Usta su joj otvorena, a usne se oblikuju u

blagi smiješak.

Jeannie osjeća kako se svi nadaju i iščekuju. Gleda u središte zabave, daleko

od Rosie.

Rosie skuplja usne i tužno odmahuje glavom, ali ruka joj je i dalje

ispružena.

Onda Jeannie dotakne Rosieno rame.

Rosie počinje voditi sentiš, a onda se najednom nadu zagrljene i uplakane.

I Allie ih vidi pa ih ona, Charlene i ja okružimo. Nas pet njišemo se u ritmu,

a Jeanniena glava naslanja se na Rosieno rame. Rosie joj s čela sklanja

pramenove kose.

"I meni je bilo teško. Teško na drugi način, ali isto tako teško. Onda.

Onda?" Rosie se malo nagne unazad i skloni još jedan pramen kose s

Jeanniena lica.

Jeannie ne odgovara.

"Bit ćemo dobro. Na neki način. Ja ću uvijek biti uz tebe", nastavlja Rosie

kao da će riječi izgovorene tiho, gotovo šapatom, uvjeriti Jeannie da

popusti.

"Ali ti ćeš isto biti uz Sue, a naši su interesi suprotni. Željet ćeš za nju nešto

što će me povrijediti i nešto za mene što će povrijediti nju."

"Imaš pravo. To znate obje." Kimne. "I Sue je svjesna, bila je svjesna od

samog početka njezine..." Rosie ne može naći pravu riječ i počinje iznova.

Pompea

-157-

"Zna koliko boli ona i tvoj otac nanose tebi i tvojoj majci. Čak i da nikad

nisi otkrila. I bol koju nanose jedno drugome."

Sjećam se tog osjećaja "povuci-potegni" zbog užasa i ekstaze koji su

dolazili sa Stephenom, kad misliš da jedva održavaš ravnotežu na rubu

svijeta i da ne bi preživjela napuštanje, gubitak. A onda kad ste zajedno, kad

pripadate jedno drugome i kad ste jedno biće, dosegneš nebo. Strah se

ugnijezdi kao dio tebe. To ludilo i dalje osjećam u svojoj Ijubavi prema

Jimu. "Ta bol povećava stanje blaženstva", kažem.

Niti jedna od nas ne zna što bi rekla na to pa jednostavno slušamo glazbu.

Onda Rosie duboko udahne i izbaci bujicu riječi. "Tvoj će otac riješiti to jer

mu se Sue već potpuno predala. Ljubav je jača od nje ili bilo koga drugog i

ne ovisi ni o čemu. Jača je od njezine boli i krivice ili moje i tvoje boli ili

čak njene vlastite."

Glazba se promijenila i sada se čuje pjesma o ovisnosti o Ijubavi.

Odmičemo se, a Charlene kaže: "Kontrolira li naš um tvoje dugme za

nasumično biranje pjesama? Glazba kao da je izabrana upravo za naš

razgovor."

"Sranje. To je glazbena pozadina naših života."

Disney sada veselo pleše ispred Charlene, a u ustima mu je majmun.

"Aha. To je Sue", kaže Rosie. "Zapela u Ijubavi ili požudi. Mislim da se to i

meni dogodilo."

"I meni. Češće nego što bih željela pamtiti", smije se Charlene.

"I meni. Čak i sada", kaže Allie.

"Ljubav." To je sve što kažem.

A onda čudom završi pjesma o nagonu Ijubavi i počne druga

o ovisnosti o drogama.

Vera je čuje i još se više raspleše. Plesala je dok smo razgovarale o Sueinoj

nepogrešivoj razornoj strasti i kaže dovoljno glasno da je čujemo:

"Ovisnosti, droge. Seks. Posao. Novac. Ljubav." I onda se udalji vrteći se.

"Čovjek bi pomislio da su odgovor na život, a to je čista laž."

Onda plesnim korakom dođe do nas, povuče Charlene za ruku, zavrti je i

okrene ispod ruke te opet sve plešemo. Ovog je puta na Jeannienu licu širok

osmijeh dok pleše s Rosie. Začuje se sretni rock i dovodi Laurie, Jeannie,

Taylor i Sissy koje su opet bile navalile na hranu i piće.

Pompea

-158-

Sve zajedno pjevamo uz pjesmu.

Alliene ruke su u zraku i pomiču se u ritmu. Taylor se smiješi, energično

pomiče ruke i maše kosom. Kosa joj pada niz ramena i ziba se uz pokrete.

Vera pleše bokovima i vrti se. Vera, o koliko Vera voli plesati. Nas deset u

glas Everybody is dancin tonight.

Osjeća se jak mladenački naboj dok se smijemo i zajedno pokrećemo.

Uhvatim Julietin pogled. "Sjećaš li se ovoga?"

"Više mi se sviđa sada nego onda", kaže.

"Prenese me u to vrijeme."

Plešući dođe do mene i grli me. "Što bih ja bez tebe?" šapuće. "Moja

najbolja prijateljica. Ja. Moja svjedokinja."

Oči mi se napune suzama. Prijateljice.

Laurie nas prekida. "Hej, svi. Možemo li završiti s kolačićima? Moram

nazad kući k Oliviji."

Vera kaže: "Moji kolačići čekaju." Na njezinu stolcu definitivno stoje dvije

plastične vrećice iz Trader Joea.

"Vrijeme je za kolačiće", viče Allie, a onda se izgubi u kuhinji u potrazi za

još vina.

Pompea

-159-

Stišam glazbu upravo kad počinje pjesma o nesigurnosti naše prošle

mladosti.

"I dalje ne znamo što radimo, a prošlo je već četrdeset godina", kaže Juliet.

Polako se ubacujemo u tijek zabave s kolačićima. Juliet zatvara oči. "Što se

više stvari mijenjaju, više ostaju jednake." Nesvjesno dotiče svoj lančić kao

da će tako biti sigurnija.

Vera kaže: "Uf, imaš pravo." Ima neobičan način pronicanja u tuđe tajne

koje onda prihvaća i prilagodava im vlastite. Od svih nas očekuje da ih

imamo.

Tajne.

Ponekad, kao kod Juliet, u pitanju su cijeli tajni životi. Ponekad, kao kod

Vere, tajna postaje dio prošlosti. Onda postoje stvari koje ispričamo tek

nekoliko osoba ili samo jednoj. Juliet me pogleda i namigne. Ponekad, kao

kod Charlene, postoje stvari koje jednostavno ne možemo prenijeti. Tajne su

ponekad događaji koje ćemo si ispričati tek kada se dovoljno zbližimo.

"Hej. Kolačići!" Laurie je uporna.

"Pa ti bi trebala biti šefica. Nečija šefica", kaže Rosie.

"I jesam. Olivijina."

Sve se smijemo osim Vere koja stoji kraj svojih vrećica iz Trader Joea u

odjeći za posao. Uvijek je dobro obučena. Bež i crvenkastosmedi tonovi

njezine bluze izvrsno joj pristaju uz kratku plavu kosu. Ona je

najglamuroznija od svih nas, izgleda poput Marilyn Monroe sa svojim

silikonskim grudima još iz dana kad se bavila plesom i očima plavim poput

vedrog neba. Za razliku od Marilyin, Verin osmijeh nije plah ili suzdržan

kao u djeteta. Jednom mi je rekla da je kao dijete bila sramežljiva. Iscrpljena

od velike bijede i oca koji ju je zlostavljao. Ali današnja Vera, Vera na

poslu, moja je najbolja osoba za prodaju. Ona je stručnjak za dugotrajnu

njegu i ljubazna je s ljudima koji su zabrinuti za svoje zdravlje. Topla je

osoba koja zna pažljivo slušati svoje klijente i ponuditi im program

prilagođen njihovim potrebama, postepeno ih uvjeriti da nema razloga za

brigu hoće li biti prihvaćeni ako imaju problema sa zdravljem. Nitko nije

tako dobar u prodaji kao Vera. Teškom mukom došla je do svog

samopouzdanja. A večeras je dovela klijenta za kojeg sam prognozirala da

će prohodati. Prodavač je prodavač i isto kao što je koketiranjem uspjela

Pompea

-160-

prodati samu sebe, u stanju je prodavati osiguranje.

Sjećam se kad sam je upoznala. Bile su to teške godine za nas obje. Obje

smo bile samohrane majke. Nije bila puna samopouzdanja kao danas. Iza

razmetljivosti krila se djetinja sramežljivost. Tako je skrivala svoju

ranjivost. Kad ju je Gandy Dancer zaposlio kao konobaricu i rekao mi da je

obučim, nije bila sigurna ni u što.

"Jesi li to radila ikad prije?"

"Što? Radila u baru?"

"Ne. Mislim na konobarenje."

Zahihotala se i odmahnula glavom.

"Kako si dobila ovaj posao? Novi obično prvo rade kao pomoćno osoblje."

Slegla je ramenima i iznenada sam primijetila njezinu figuru. "Oh."

Menadžeru Carlu su žene s velikim grudima bile slabost i Vera ga je očito

šarmirala da bi dobila posao.

"Srećom imaš samo ručak, a ne večeru. Nisi u rasporedu za večeru, zar ne?"

"Navečer imam drugi posao."

"Prati me i promatraj. Sve što ti nije jasno, pitaj me kasnije. I ponesi si

jelovnik kući da ga naučiš napamet."

Učila je brzo i očajnički. Drugi posao bio je striptiz. Tih dana, u

sedamdesetima, nije bilo interneta. Bilo je više barova i ljudi su se često

nalazili tamo. Puno se više očijukalo na poslu. Nisu se zamarali seksualnim

zlostavljanjem niti mogućim komplikacijama romansi na poslu. Stephena

sam zapravo upoznala kad je došao u restoran kao gost.

Striptizom je zaradila šezdeset tisuća dolara, ali postala je ovisnica o

kokainu. Poslije je uzimala Dilaudid* kako bi uspjela malo odspavati.

Uzdržavala je svog sina Petera i muškarca imenom Mickey koji ju je vozio

na posao i s posla i brinuo se da bude sigurna. Mickey joj je rekao da je

najljepša žena u klubu i svakodnevno ju je podsjećao na to koliko je sretna

što joj upravo on čuva leđa. Volio ju je kao nikoga prije i umro bi bez nje.

Možete zamisliti kakva je to prijevara bila dok je uzimao njezine napojnice

kako bi se mogao "brinuti za nju". Kad bi zaradila nešto sa strane, i tu bi

omastio brk. I ne samo to. Redovito ju je tukao samo da je podsjeti tko je

glavni i koliko je voli. Ona ga je tjerala da tako postupa kad se bojao da će

* Lijek protiv bolova sličan morfiju

Pompea

-161-

je izgubiti. Kad te tuku, to je ljubav. Tako ju je volio i otac.

Onda je netko od susjeda nazvao socijalnu službu jer je čuo nepogrešive

zvukove da netko nekoga udara, čuo je viku i psovke kroz zidove. Taj poziv

doveo ju je pred tešku odluku: mogla je birati između sina Petera ili

Mickeyja. Pustila je da Mickey uzme preveliku dozu Dilaudida. Kad je

izdahnuo, zgrabila je nešto odjeće, Peterov omiljeni kamiončić i dekicu i sve

strpala u auto. Uzela je sina i odvezla ih u motel. Našla je posao kao

striptizeta u predgrađu Ann Arbora. Ostavila je sav svoj namještaj,

posteljinu, većinu odjeće i sve što je uspjela sačuvati iz djetinjstva. Ono je

bilo isto tako bijedno kao što je zamalo bilo i njezino odraslo doba. Ogrlica

koju joj je majka poklonila za šesnaesti rođendan. Lutka bez ruke.

Fotografija na kojoj je bila s roditeljima, jedina fotografija iz djetinjstva.

Sve je ostavila i odvezla se.

Ne sjećam se odakle je, ni gdje je živjela prije. Nisam sigurna jesam li ikad

znala.

Kokain je izliječio bol. Nije joj nedostajao Mickey. Kad je gledala muškarce

u oči, to više nije bila žrtva, nego prijezir. Opet je plesala za sebe, a oni nisu

bili važni. Bila je dobra i lijepa. Plesala bi cijelu noć i spavala tek nekoliko

sati. Peteru je čitala knjige, vodila ga u šetnje, gledali su Ulicu Sezam, a

spavala je za vrijeme njegova poslijepodnevnog odmora. Kokain joj je

pomagao da ostane budna tako da može biti s njim. Onda bi stigla djevojka

koja ga je čuvala i Vera bi ga stavila na spavanje i otišla na posao.

Jednog jutra zaspala je na kauču i kad se probudila vidjela je kako Peter čisti

kokain sa stolića. "Gle, mama. Našao sam šećer." Polizao si je prst da

zalijepi malo šećera i proba ga.

Vera je skočila. "To nije šećer. To je loše." Obrisala je kokain. "To je loše.

Loše za tebe."

"Zašto to imaš?" pitao je Peter. Jedno oko gledalo mu je u križ i polako se

okrenulo u smjeru kauča.

Odmahnula je glavom i dalje se boreći s dijelovima sna. U snu se mačka

potukla i bila je rasporena duž tijela. Slika joj je još uvijek bila jasna.

Vidjela je unutrašnjost mačke koja je sklopljenih očiju zlovoljno mijaukala.

Vera je čvrsto zatvorila oči, potisnula sliku crvenih mišića i zaobljenih

rebara prekrivenih krvlju. Pogledala je razmrljani bijeli prah, namočila

Pompea

-162-

krpicu za pranje posuđa vodom, obrisala stol i zatim bacila kokain i

natopljenu krpu u smeće. Usput je bacila i ostatak kokaina.

Iduće poslijepodne otišla je na sastanak Anonimnih ovisnika o drogi, a

dva dana kasnije upoznala sam je u restoranu Gandy Dancer.

Kad nas ljudi pitaju kako smo se upoznale, kažem im da sam je obučavala u

Gandyju. Znam da je rekla Charlene da ju je Mickey zlostavljao, ali ne i da

je bio njezin svodnik i da se bavila striptizom. Ne da je bila ovisnica o

heroinu, već da ga je povremeno koristila kad bi joj ponestalo Dilaudida.

Kad je pitaju gdje je upoznala Finna, njezina sadašnjeg muža, nikad ne kaže

da je to bilo na sastancima Anonimnih ovisnika o drogi. Umjesto toga, bez

da trepne, bez da pogleda u pod, bez smiješka, bez premještanja s noge na

nogu, kaže: "Na nekom sastanku. Roditelji bez partnera, mislim."

Sad sastavlja ugovore i najbolje prodaje osiguranja. Peter popravlja

računala, oženjen je i ima sina. Čini se da su izbrisani svi ostaci droge i

poniženja koja uzrokuje.

Ponekad pomislim da je prošlost iza nas, kao da smo zatvorili jednu knjigu i

otvorili drugu. Ali onda gledam Veru dok pleše i kako joj taj mudri izraz

preleti preko lica, kao da je na nekom drugom mjestu. Vidim stare pokrete i

prema njima znam da se prošlost vratila, iako u nekome novom obliku. Opet

ima trideset godina i bori se za goli opstanak, pokušava pronaći neko svoje

mjesto pod suncem gdje je nitko, niti jedan muškarac neće moći

Pompea

-163-

dotaknuti. I kad vidim koliko je uporna pri prodaji, znam da iza toga stoji

strah od siromaštva.

Znam da bez obzira što Jeannie odluči, bez obzira na to koliko joj Rosie ili

Allie pomognu da riješi taj zamršeni trokut, život joj se promijenio. Njezin

odnos s ocem trajno se promijenio. Možda će jednog dana biti jači i

iskreniji. Ali izdaja, izdaja postoji u njezinoj sadašnjosti i bit će utkana u

svaki dan njezine budućnosti.

Prošlost nosimo sa sobom. Uvijek je s nama.

Čuje se pjesma o tinejdžerskoj tjeskobi. Opet imamo dvadeset godina sa

svim nesigurnostima i nadama jednog doba kad se činilo da odluke nemaju

nikakve posljedice jer ima toliko vremena da se poprave. Sad je sve ključno

pitanje, a možda i nije toliko jer smo već proživjele većinu naših života.

Vera kaže: "Ovo su kolačići koje toliko volite i koje želite svake godine.

Maslac od kikirikija s dvije vrste čokolade."

"Nadala sam se", reče Rosie. "To su Kevinovi najdraži kolačići."

"Ipak, napravila sam nešto novo s pakiranjem. Reciklirala sam ono što smo

koristile ranijih godina." Zavuče ruku u vreću i izvadi crvenu limenu kutiju s

poznatim kuglicama za bor.

"To sam kupila prije dvije godine!" kaže Allie. Disney se ugurao kraj nje na

kauč, a vrat joj je naslonio na nogu.

Vera mi dodaje kutiju, a ja je dalje prosljeđujem Charlene. Zavuče ruku u

vrećicu i izvadi zelenu limenku s bijelim listovima božikovine.

"Nisam to vidjela već sto godina", kaže Rosie. "To znači da si ih čuvala sve

ove godine?"

"Da. A ove godine bavim se recikliranjem." Vera dodaje veliku šalicu punu

papira.

"Oh, voljela bih ovu šalicu tako da imam još jednu uz onu koju smo dobile

prošle godine", kaže Allie. "Donijela ju je Jeannie."

"Sjećam se kad si upotrijebila one baršunaste torbice kao ambalažu. Nosila

sam svoju na Staru godinu", kaže Vera i proslijedi kutiju ukrašenu crvenim i

zlatnim kvadratima, zlatnom mašnom i crvenim zvončićima.

"To je kao da se ponovno vraćamo na stare zabave."

"Sve naše prošle Božice."

"Bože. Ovo sigurno ima dvanaest godina." Charlene drži kutiju s vedrim

Pompea

-164-

uzorkom.

"Aha. Samo se sjetite da smo dobile sto četrdeset i četiri različita paketića u

zadnjih dvanaest godina."

Vera pruža zelenu pustenu vrećicu.

"To je od Pat."

"Pat. Daaa. Nismo je vidjele već šest ili sedam godina."

"Koliko dugo se sastajemo?"

"Šesnaest godina", kažem. "Od Tarine druge godine."

"Ja dolazim od početka", kaže Jeannie.

"I ja", dodaje Charlene.

"Ja sam se pridružila nekoliko godina kasnije". Vera mi dodaje plastičnu

zelenu kanticu ukrašenu nasmiješenim Djedovima Božićnjacima, a poslije

toga crvenu kuhinjsku rukavicu s bijelim pahuljicama.

"To je bilo Laurieno."

"Od prije dvije godine. Kako se sjećaš?" kaže Laurie.

"Uvijek želiš praktične stvari. Ili jednostavne. Poput elegantnih bijelih kutija

koje si donijela ove godine."

"Nedostajat ćeš nam", kaže Charlene. Shvatile smo da je ovo njezina zadnja

zabava kolačića s nama. Ne govorimo joj da će sve biti u redu samo iz

pristojnosti. Iduće godine neće je biti ovdje.

Utihnule smo. Razmišljamo o prolaznosti vremena dok prosljeđujemo,

dodirujemo i proučavamo pakiranja prošlih godina, prošlih zabava. Možda

je stvar u tom dobu noći jer znamo da je proteklo više od pola zabave. Jedna

nas napušta, a druga se bori sa smrću djeteta čega se sve najviše bojimo.

Svaka od nas prošla je kroz razočaranje, tugu, gađenje prema samoj sebi,

ovisnost i gubitak.

Vera stoji držeći malenu vrećicu s uzorkom šećernih štapića i božikovine i

onda mi je predaje. Pogleda u svoju vrećicu i objesi usta. "To je to. 'Nema

više', kako bi znao reći Peter kad je bio mali." Stoji i sliježe ramenima dok

su joj ruke na bokovima.

"Ova je za hospicij", kažem i stavim je u vreću.

"Zašto hospicij?" pita Sissy. "Zašto ne sigurna kuća ili dom za beskućnike?"

"Nekad smo ih davali u sigurnu kuću", kaže Juliet.

"To je bilo prije dosta vremena."

Pompea

-165-

"Evo zašto ih dajemo u hospicij. Prije deset godina Tracyna mama umirala

je u vrijeme Božića. Tracy ju je posjećivala kad god je mogla i ostajala bi

koliko god je mogla."

Pomislim na smrt vlastite majke, sjetim se boli kroz koju je Tracy prolazila i

oči mi se napune suzama. Gotovo automatski uzmem pločicu

karameliziranog kikirikija, koji sam pripremila po maminom receptu.

"A onda jedne noći u dva ujutro, njezina mama spavala je onim teškim

snom, jedva dišući. Tracy je otišla u dnevni boravak u potrazi za nečim.

Željela je kolačić. Samo nešto slatko. Nešto dobro u ogromnoj tuzi dok je

čekala idući korak. Istodobno je htjela doći i ne doći jer je željela da se

majčina patnja okonča. Kad je spoznala koliko je silno željela kolačić te

noći, predložila je da ubuduće kolačiće doniramo hospiciju."

"Onda, što kažete na kolačiće?" upita Rosie.

"Možete poći sa mnom ove godine. Prvi put razgovarala sam s osobom

zaduženom za donacije. Ispričala sam joj o Tracy i objasnila sam da su

kolačići za obitelji koje posjećuju svoje bližnje u vrijeme blagdana. Dala mi

je da ispunim formular i dobila sam ukras za bor. Evo ga." Ustajem i skidam

s drvca srebrni krug s riječima Drvo sjećanja 1998. Pošaljem ga u krug da ga

sve vide. "Stoji na mojoj jelki na svakoj zabavi s kolačićima." Smijem se

kao da ukras zna da je prisustvovao tolikim zabavama koje su prekidale

njegovo dugo spavanje u mračnoj kutiji.

"Sad me već znaju. Samo predam kolačiće osobi na recepciji i ona mi

zahvali."

"Uvijek si zamišljam kako ih jedu ljudi u hospiciju", kaže Allie.

"Razmišljam o onome kroz što prolaze. Obuzima ih tuga, zavijeni su u

mrak, a tu je još i apsurd da se događa upravo u doba blagdanskog veselja.

Najmlađa sestra moje bake umrla je pri porodu na Badnjak." Allie odmahuje

glavom. "Pomislite samo na veselje oko rođenja djeteta, strašnu tragediju

što ste izgubili vlastitu sestru i opće ludilo oko slavljenja Božića." Allie

sliježe ramenima. "Moja je baka posvojila bebu koja je kasnije postala moja

omiljena tetka. Uvijek se toga sjetim kad pečem kolačiće. Toga i neznanaca

u hospiciju tijekom zadnjih deset godina."

"Deset godina. Ja sam toliko dugo izliječena od raka", kaže Juliet. "Ovo mi

je deseta godina od mastektomije, kemoterapije i zračenja." Prije deset

Pompea

-166-

godina Tracyna mama je umirala, a Juliet se borila s rakom. Svi su se borili

za svoje živote.

"Meni je prošlo pet godina", kaže Vera. "Nikad ne prestaneš razmišljati o

tome." Vera je imala karcinom debelog crijeva.

"Kod mene se radi o gotovo dvije godine", kaže Allie. "Stalno mi vade male

dijelove, uvijek su to prekancerozni madeži, ali srećom nema više zloćudnih

tumora."

"Koliko nas je imalo rak?" pitam i podignem ruku jer sam prije osam godina

imala rak maternice, a prije tri godine uklonili su još nešto nakupina

malignih stanica. Nas šest podigne ruke.

"Ja sam imala rijetki oblik raka kostiju kad sam bila u kasnim dvadesetima",

kaže Charlene. "A Alice je imala rak kože."

"Nas sedam? Sedam od dvanaest? Nevjerojatno."

Šutimo. Onda Charlene kaže: "Radi se o okolišu."

"I suncu", dodaje Allie. "Plaže koje toliko volimo."

"Ali mislite li da je to prava slika? Da će taj veliki postotak — više od pola

— dobiti neku vrstu raka?" pita Laurie kao da je sve njezino zdravo kuhanje

beskorisno.

Niti jedna ne odgovara.

"Onda", kaže Rosie. Na nogama je, pokreti su joj brzi, a osmijeh širok. Ne

može se opustiti uz taj ozbiljni zaokret. Naginje se i puni nam prazne čaše

vinom, a onda se uspravlja i kaže; "Tracy. Što je s Tracy? Gdje su njezini

kolačići?"

Pompea

-167-

Sol

Juliet i Dan jedne su godine bili u Tajlandu. Kad su se vratili, pokazala mi je

slike i bilo je nekoliko njih s rudnicima soli. Piramide soli protezale su se u

redovima do horizonta. Radnici su bili po čitavom rudniku. Morska je voda

ulazila, a male brane onemogućavale su joj da izađe. Dolazilo je do

evaporacije koju je pomagalo jako sunce i vjetrenjača. Radnici su grabljali

sol na hrpe do visine struka. Ovaj rudnik soli protezao se više od kilometra i

pol u more. Bio je to niz pravokutnika gdje su stajale hrpe soli u urednim

redovima. Nakon potpune evaporacije, radnici su punili ručna kolica solju i

vozili po plićaku do iduće faze u proizvodnji. Tako se vadila sol najmanje

osam tisuća godina.

Sol ima važnu ulogu i u našim životima jer je to jedan od elektrolita koji je

nezamjenjiv u regulaciji sadržaja vode u našem organizmu. Ironija je u tome

što su prevelike količine štetne jer višak soli dovodi do povišenoga krvnog

tlaka. Osim toga, iako je važna za životinje, otrovna je za mnoge kopnene

biljke.

Sol smo sposobni otkriti receptorima okusa u ustima, što djelomično

objašnjava zašto je ona najpopularniji začin. Jednako je važna njezina uloga

kao konzervansa, osobito za meso i to posebno nekad kad nije postojalo

hlađenje, zamrzavanje i pakiranje u limenke.

Prema tome, još od pretpovijesnog doba, ljudi su dosta vremena trošili za

dobivanje ovoga važnog i neophodnog kemijskog spoja. Koristili su je u

starom Egiptu za mumificiranje i također se koristila za soljenu ribu i ptice

kojima se trgovalo diljem Sredozemlja. Tuarezi su od davnina do 1960.

kontrolirali karavane soli koje su išle preko Sahare. Rimski vojnici ponekad

su dobivali plaću u soli pa otuda dolazi riječ salary* i riječ soldier*. Riječ

salata doslovno znači zasoljeno jer je u kuhanju bilo uobičajeno da se lisnato

povrće soli. Venecija je ušla u renesansu ne zbog proizvodnje soli, već zbog

toga što je njome trgovala, Mahatma Gandhi vodio je protestni marš protiv

poreza koji su nametnuli britanski vladari na izvoz soli. Marš je ujedinio

* Engl.plaća ili Engl. vojnik

Pompea

-168-

milijune ljudi i bio je to ključan događaj koji je doveo do nezavisnosti

Indije.

Morska sol iz raznih krajeva ima različite okuse. Stolna sol dobiva se

masovnom proizvodnjom soli, vrlo često iz podzemnih nalazišta, a zatim se

rafinira u sitna zrnca. Poput rudnika soli koji je vidjela Juliet, proizvodnja

soli ubraja se među najstariju kemijsku industriju. Soli se dodaje jod kako bi

se upotpunila ishrana. Osim toga, sol se obrađuje tako da se može sipati bez

obzira na vlagu. Sjećam se kao danas, kako sam još kao mala djevojčica

promatrala crtež djevojčice koja drži kutiju soli na kojoj je bila ista slika

djevojčice koja drži kutiju soli i tako su redom slike postajale sve manje i

manje dok su se na kraju jedva razaznavale. Nad glavom joj je stajao slogan

Kad pada kiša, pljušti. Crtež me je ponukao da razmišljam o beskraju dok sam

promatrala sve manje i manje slike.

Sol se dodaje sirovim sastojcima da izvuče vlagu. Mala količina soli može

se upotrijebiti da pojača slatkoću. Moja majka uvijek je solila dinju, a neki

sole ananas i grejpfrut. Sol ističe slatkoću zbog kontrasta. Zbog tog principa

sol poboljšava okus slastica koje se peku, poput torti i kolačića.

Pompea

-169-

Tracy

Od: Tracy Temple

Datum: 7. prosinca 2008., 16:59:03

Za: marnie444@aol.com

Predmet: Tracyne "jako tvrde" hrpice od orašastih plodova

Ovaj recept prilično je zastrašujući.

Budite vrlo pažljive!

Hrpice od kikirikija

120 g polugorke čokolade (upotrijebila sam marku Guittard)

120 g mliječne čokolade (ista marka)

1797., žličica biljnog ulja

1798., šalice kikirikija

Koristila sam također pekanske orahe, bademe i indijske oraščiće

(isjeckane).

U vodenoj kupelji zagrijte

prvo ulje, a onda rastopite čokoladu.

Slijedi teški dio...

Pazite da voda ne uđe u posudu, da cijela stvar ne eksplodira!

Lim za pečenje obložite masnim papirom i na njega stavljajte hrpice uz

pomoć čajne žličice.

OHLADITE! I Zatim lijepo u pakirajte,

Znam da je ovo bio još jedan težak recept, ali kad sve postane preteško, oni

teški odu na Havaje.

Želim sretne praznike svim mojim omiljenim ženama.

Zaista mi je žao što vas neću vidjeti!

Puno Ijubavi i sreće, XXOO T.T.

P.S.

Isuse! Zaboravila sam vam reći da umiješate orašaste plodove u rastopljenu

čokoladu. Hehehe

Čekajte da ih donesem, Tracyne kolačiće." Odem u radnu sobu, a za leđima

čujem kako se moje prijateljice smiju i pričaju. Osjećam kako ljutiti

komadići tuče pogađaju kuću. Ne lijepe se, ali pogađaju kuću uz neugodan

Pompea

-170-

zvuk. Donosim vrećice, a Taylor pita: "Gdje je ono Tracy?"

"Na Havajima. Sa Silverom je", odgovaram.

Tracy i Silver jedan su od onih parova koji su pronašli tajnu prave i trajne

Ijubavi. Kad sam s njima podsjetim se koliko je dobro kad je dobro. Oboje

žele jedno drugo učiniti sretnim i neosjetno se žrtvuju i prilagođavaju.

Unatoč tome, njihovi počeci nisu bili tako glatki. Tracy je prebrzo izašla iz

lošeg braka. Udala se u ranim dvadesetima i kroz nekoliko godina spoznala

da je to zapravo učinila da bi prestala ovisiti

o roditeljima i dokazala da je odrasla. Na početku si roditelj onom drugom

dok ne odraste, a onda se ispostavi da si ne odgovarate.

Tako je Tracy s ravnom plavom kosom do kraja leđa, usnama koje su uvijek

izgledale kao da će se napućiti ili nasmiješiti i smijehom na koji su reagirali

svi koji bi ga čuli, došla u restoran Gandy Dancer.

Pretpostavljam da je odlučila upotrijebiti seks, droge i rock and roll kao lijek

za tugu jer je radila dvije smjene kao konobarica i onda bi išla tulumariti.

Vrhunac tulumarenja bio je sredinom sedamdesetih, kad se još uvijek nismo

oporavili od činjenice da bi mi ili naša braća ili ljubavnici mogli biti

prisiljeni da umremo u Vijetnamu. Upoznala je Silvera na jednoj od tih

zabava. Bio je visok i dobro građen, a kosa mu je bila duga i kovrčava.

Došao je u grad kao zvučni tehničar Iggyja Popa ili Boba Segera ili obojice.

Silver je isto bio u lošem braku, ali nisu ga službeno okončali. Mislim da to

nisu čak ni priznali. Njegova žena živjela je u jednom od onih malih gradića

u sjevernom Mitchiganu koji opstaju zahvaljujući turizmu i sportu.

Motorcross utrke, planinarenje, vožnja čamcima, kampiranje ljeti, lov zimi,

vozila za snijeg, skijaško trčanje, ribolov na ledu zimi... Stanovnici su cijele

godine živjeli od prirodnih ljepota unatoč trajno teškoj ekonomskoj situaciji

i oštrim zimama. Silver je izbivao iz kuće sve više i više i u tom trenutku

svoju ženu nije vidio nekoliko mjeseci, kao izgovor uvijek je navodio posao,

a ona se nije žalila. Uživala je u novcu koji je slao.

Onda je došla zabava u ostacima komune, oko pola sata od središta grada.

Bilo je kasno ljeto, rana jesen, dnevno svjetlo i dalje je bilo dugo, a vrtovi

komune bili su puni plodova. Patlidžani, prokulice i karfiol. Cijelo polje

puno rajčica, od kojih su neke još uvijek bile zelene i povijale su grane

unatoč tome što su bile privezane. Origano i timijan pleli su mi se oko nogu

Pompea

-171-

dok sam hodala između redova. Uz rub sam osjetila nepogrešiv miris

marihuane koja je rasla na tlu poput neke podivljale rajčice. Intenzivni miris

bosiljka gotovo je potpuno prikrivao njezin miris.

Silver je stigao na svom bučnom motoru. Kaciga mu je izravnala dugu kosu

dok nije protresao glavom. Tracy je nagnula bradu i ispravila ramena čim ga

je ugledala. Prstima je prošla kroz svoju dugu kosu, oblizala usnice i

fiksirala ga pogledom.

Osjetio je kako ga gleda dok je stajala tamo s napućenim ustima koja su se

gotovo smiješila.

"Tako je vatren, treba mu malo leda", rekla sam.

Nasmijala se.

Okrenuo se u smjeru njezina hihota i smijeha, koji je bio toliko veseo, ali s

nagovještajem još nečega ulovila ga je. Krigle piva i zdjele domaćih pereca

kao da se nikako nisu praznile. Pala je noć pa su zapalili vatru na

otvorenom. Silver i Tracy plesali su na Earth Wind and Fire čvrsto zagrljeni

dok su se njihali i gledali duboko u oči.

Oooo, pomislila sam i odmahnula glavom.

Onda su nestali. Otišli su se šetati medu rajčice ili u šumu jasike koja je

okruživala polje. Nisam joj bila čuvarica, samo prijateljica. Jednostavno

sam uživala u zabavi, plesala, pila pivo, razgovarala s Juliet i Alex, mojim

prvim suprugom koji je došao sa mnom na zabavu.

Onda je bio živ. Jako živ.

Sky se još uvijek nije bila rodila.

Nismo bili oženjeni. Samo smo bili zaljubljeni.

Prošlo je toliko vremena.

Tog poslijepodneva vozili smo se u kanuu, ploveći niz Huron. Lijeno, bez

želje da pođemo niz rijeku, samo smo vjerovali struji da će nas odvesti u

pravom smjeru. Stali smo kraj arboretuma i jeli sendviče od salame i sira,

pili vino koje sam ponijela, promatrali patke koje su plivale po vodi, a

pratile su ih već velike bebe.

Dok smo plesali, njegove sive oči tražile su moje. Vidjela sam kako sjaje

kraj treperave vatre. Osjećala sam toplinu njegovih ruku na mojim leđima,

njegov dah mi je škakljao uho i mrsio kosu. Mirisao je na mošus, a majica

mu je imala blagi miris po zapaljenom drvetu trešnje. Osjećala sam kako mi

Pompea

-172-

njegov ud pritišće pupak, privila sam se uz njega i polako se spuštala tako

da ga još više ohrabrim.

Prostenjao je: "Hajdemo kući."

Još sam se više privila uz njega i provukla ruku ispod njegove majice pa

sam osjetila napete mišiće njegovih leđa.

" Želim te."

Ruka mi se spustila niz njegove hlače dok ga nisam uhvatila za stražnjicu.

"Još malo."

Nasmijao se. Osjetila sam nešto tvrdo na trbuhu i njegovu bradu kako mi

grebe čelo. "Volim te."

"I ja tebe volim." Vidiš. Izgovorila sam to. Onda je bilo lako. Sporazumjeli

smo se. Voljeli smo jedno drugo. Bili smo par. Rekla sam mu milijun puta

jer sam pretpostavljala da ćemo trajati vječno.

"Tako smo jebeno dobri. Život mi je prekrasan kad si ti dio njega."

"I moj. Možeš li si zamisliti kako sjedimo na trijemu u stolcima za ljuljanje

za trideset godina? Naše unuke kako se igraju oko nas?" Vidite kako sam

pretpostavila da ćemo trajati vječno? Bila sam uvjerena kako će naša ljubav

oko koje smo se sporazumjeli postaviti naše živote na predvidljive, sigurne

putove u društvu i uz svjedoke? Moj život pratio bi uobičajenu stazu. Udana

za jednog muškarca. Djeca. Poslovi. Kuća s vrtom koji održavam tako da je

uredan i lijep. Prijatelji.

"To je ono što želim." Još me jače zagrlio, zgrabio za kosu, nježno mi je

povukao niz leda i nagnuo mi glavu da me poljubi. Njegova usta zagrijala su

cijelo moje tijelo, a erekcija je obećavala sedmo nebo.

Bio je tako živ. Bio je pun života i topline. Svakog jutra otvorio bi žaluzine i

zapjevao: "Neka uđe sunce."

Zavrtio bi me kad bi došao kući nakon posla.

Svakog proljeća bio je uzbuđen oko igranja u amaterskoj baseball ligi.

Bilo mi je teško pomisliti da je osam godina kasnije preminuo. Ne. Nije

preminuo. Umro je. Jebeno je umro. Dok si rekao "keks", tako brzo. Kao

grom iz vedra neba.

Pitam se jesu li mutirane stanice koje su zakrčile njegovu krv i ubile ga

počele rasti još onda. Pitam se. Jesu li se razmnožavale dok me je pitao hoću

li se udati za njega i dok smo vodili ljubav i stvorili Sky? Jesu li se

Pompea

-173-

provlačile njegovim žilama kad je prošao ispit da bi dobio dozvolu kao

izvođač radova, smijao se i pjevao Sky dok je napravila četiri nesigurna

koraka prema njemu.

Naučila sam ništa ne uzimati zdravo za gotovo. Naučila sam si ispuniti život

i pokušati živjeti punim plućima svakog trenutka. Također sam naučila da

ljubav nema smisla ako nije vječna i da ništa nije zauvijek, osim možda

djece. I prijateljica. Vidite. Tracy je i dalje dio mog života. I Juliet.

Oči mi se napune suzama kad se sjetim njegove smrti, čak i sada kad je

prošlo više od četvrt stoljeća, dok nosim Tracyne kolačiće u dnevnu sobu.

Dotaknem mobitel. I dalje je tih. Pogledam na sat. Pokazuje 22:15.

Zastanem u hodniku i sama sebi kažem: "Suoči se s time. Sad već znaju.

Sky vjerojatno plače u Troyevu zagrljaju i odgađa poziv dok ne završi

zabava." Zapljusne me žaljenje, žaljenje zbog nje, zbog Alexa. Pitala sam

se, pitala sam se još prvi put kad je Sky ostala u drugom stanju hoće li

njezina beba imati njegove sive oči.

Ali one noći, one jesenje noći kad je voće i dalje bilo neobrano, Tracy je

plesala sa Silverom, a ja sam plesala s Alexom. Alex ih je ugledao i rekao:

"Oženjen je."

Tracy je došla do mene, sjajnih očiju i usta vlažnih od njegovih poljubaca.

"Idem kući s njim." Držala me za ruke kad je to rekla. "S njim." "M" je

vibriralo među njezinim usnama i ostalo visjeti u zraku. Tracy je mirisala na

mošus i limun koji je dolazio od Silvera.

"Oženjen je."

"Rekao mi je."

Namignula mi je, a taj mig značio je da sve ostaje među nama

ii da je tako jebeno sretna. "Znam da ću biti dobro." Stisnula mi je ruke.

Dlanovi su joj bili vlažni, a zjenice toliko raširene da se činilo da ima crne

oči.

"Nazovi me sutra."

"Obećavam."

Obično ne počinje tako. Brzi seks koji se pretvori u vječnost. Možda je to

naša najveća fantazija. Seks koji je toliko nevjerojatan

da se sve kockice odmah poslože i da se svi drugi odmah odbace. Iznenada

život ima ravan put. Jednostavan, jasan i siguran. Znaš što ćeš učiniti i zbog

Pompea

-174-

čega.

A možda je upravo suprotno. Sve je već na mjestu, a seks dolazi samo kao

pečat na kraju. Stvoreni ste jedno za drugo, u početku kao vatreni ljubavnici,

a onda kao društvo jedno drugome. To je jedna od onih rijetkih avantura za

jednu noć koje zapravo nikada ne prestanu, kao da fizička veza omogućuje

sve ostalo, kad emocionalna, mentalna veza omogućuje fizičku. Možda

znaju na prvi pogled. Ljubav na prvi pogled koja nadilazi sve prepreke i

lako se pomiče iz desetljeća u desetljeće. Tako da su veza, komunikacija,

instinktivna svjesnost i uvažavanje prisutni od samog početka. Nijanse u

intimi i slatka ljubav prema domu pretvorili su rutinu u radost.

Nazvala je nakon nekoliko dana, a u glasu joj je bila neka nova primjesa

ekstaze pomiješane s mirom. "Ovo je bilo drugačije. O, moj Bože",

uzdahnula je, "drugačije od bilo čega što sam dosad iskusila."

"Znači da je zaista izvrstan?"

"Izvrstan, da, ali ne mislim na to. Seks nije bio samo seks. Bilo je to... kao

da smo transportirali jedno drugo na neko drugo mjesto. Neko mjesto na

kojemu nikada dosada nisam bila. Bilo je više od čistog seksa, bilo je...

duhovno. Kao da smo dijelovi kozmosa. Sve je bilo jedno, a mi smo bili dio

toga."

Nasmijala sam se. "Onda, što ste pušili vas dvoje?"

"Ništa. Samo jedno drugo."

Nisam znala na što misli. Ne tada. Kasnije sam naučila. U međuvremenu je

Tracy iz Ijubavi prema njemu bila opčinjena također njegovim

zanimacijama, tako je otkrila i svoj poziv. Silver je bio tehničar zvuka za

rock bendove. Tracyn polet, energija, organizacijske sposobnosti i mnoštvo

glazbenika i umjetnika koje je upoznala na glazbenoj sceni dali su joj ideju

da postane rock producentica. Sad ona i Silver zajedno idu na turneje. On se

bavi zvukom, a ona produkcijom. Izvana djeluje glamurozno: šest mjeseci

na putu po cijelome svijetu, svake godine nova obitelj, a čini je ekipa ljudi

koji zajedno rade. Tokio, Chicago, Sidney, Montreal, Pariz, Madrid, Seul,

Nairobi, Los Angeles, Rio. Dobivam razglednice iz cijelog svijeta s otiskom

Tracynih usana. Ponekad mi pošalje samo poljubac. Sliku Michelangelovog

Davida iz Firence i sjajne ružičaste usne, njezin zaštitni znak.

"Tako. Čovjek bi pomislio da će se umoriti od putovanja i ostati kod kuće za

Pompea

-175-

blagdane", kaže Rosie.

"Koriste programe nagrađivanja putnika", odgovaram. "Osim toga, ono je

posao. Ovo su praznici."

"Počnimo onda", kaže Laurie.

Svi sjedaju i ja im podijelim Tracyne kolačiće. "Hmmmm. Tracy je željela

da vam kažem koliko joj je žao što ne može biti ovdje. Napravila ih je prije

nego što je otišla na put i stavila u ove posude." Kutije su prekrivene

ukrasnim papirom koji je namreškan poput crvenog mora na kojem plove

komadići sjajnih zlatnih listića. "Oni su božanstveni."

Vera podiže poklopac i rastvara papir koji pucketa. "Na svim etiketama

otisci su njezinih usana."

Nasmiješim se kad vidim nagovještaj osmijeha uz njezin seksi poljubac.

Nastavljam prosljeđivati njezine kutije s kolačićima, stavljam jednu u moju

vrećicu i posljednju odvajam za hospicij. "Poslala mi je ovaj e-mail da svima

dam po jedan primjerak." Mahnem papirima koje sam isprintala i podijelim

ih.

"Oh", uzdahne Taylor dok čita e-mail, "ovo joj tako naliči. Gotovo je mogu

čuti kako se smije."

"Volim taj smijeh", kaže Allie. "Razveseli me svaki put kad ga čujem."

"Nedostaje mi." Julietina usta pretvore se u hiperbolu tuge. "Kad se

vraćaju?"

"Točno prije Božića. Stižu na Gradsku zabavu."

Vera jede čokoladni slatkiš. "Hmmmmmm. Prije nekoliko godina napravila

je ove iste."

"Zna da su svima bili dobri. Osim toga, lako se rade i dugo se drže."

"Ipak mi nedostaje."

"Hej. Živio Tracyin smijeh." Podižem čašu i sve me prate. "Živjela Tracy."

"I Alice", dodaje Vera.

Pitam se treba li nam novo pravilo. Možeš propustiti samo jednu zabavu u

tri godine. Želim ljude koji zapravo mogu doći. Nije stvar u kolačićima,

nikada nije stvar u njima, radi se o tome da budemo zajedno i da se dobro

zabavimo. Svaka od nas doprinosi tome da bude veselije.

Ne znam pokreće li Charlene to što spominjemo one koje nedostaju, jer

ustaje i najavljuje: "Ja sam sljedeća." I donosi vrećice koje smo spakirale

Pompea

-176-

ranije toga istog dana.

"Pretpostavljam da smo došli do čokolade jer su moji kolačići isto čokoladni

slatkiši. Kuglice. Svidjele su vam se prije nekoliko godina i možda ja..."

Charlene proguta knedlu kad se sjeti kako je sve bilo prije godinu dana i

kako se sve promijenilo u svibnju. "Željela sam napraviti nešto bez

razmišljanja ili sam se možda željela prisjetiti tog vremena."

Oči su joj mirne dok pogledom kruži po sobi i vlaži si usne. Smjela veselost

jakne s uzorkom leoparda koju je nosila prije nekoliko godina, danas izgleda

kao laž. "Mislim da vam nemam puno toga za ispričati ove godine. Bar ne o

kolačićima. Napravila sam upravo ove kolačiće jer su vam se jako svidjeli, a

prošle godine jedna od vas bila je razočarana što ih opet nisam napravila.

Nisam bila u stanju napraviti ništa novo. Dovoljno sam toga novog

napravila u životu. Slušala sam gregorijanske korale dok sam ih

pripremala." Njezina meka kosa pada joj na lice. Ruka joj lagano drhti dok

poseže u torbu za bijelo-plavim vrećicama. Prisilno se osmjehne kao da se

podsjeća da i dalje postoji radost življenja i da je zbog toga ovdje.

"Oh. Tako su slatke", kaže Jeannie za pakiranje.

"Obožavam te kuglice", kaže Laurie. "Brian i ja smo se tukli za njih.

Napravila sam mu ih za rođendan, kao dio poklona."

"Hvala vam. Charlenine oči su vlažne, ali osmijeh joj otkriva pravilne zube i

zahvalnost. "Pa, željela sam vam se zahvaliti. Svima. Svakoj od vas

posebno", dodaje kao da ju je naša briga i ljubav sačuvala od raspadanja.

"Hvala vam na vašoj podršci, pozivima,

pismima i posjetima", zakašlje se, a potom pročisti grlo, "za ljubav." Dodaje

Rosie drugu kutiju i nastavlja. "Zaista ste mi pomogle da to prebrodim.

Znate i same da je Luke bio vrlo duhovan. Posljednje što mi je rekao je da

će uvijek biti sa mnom." Oči joj se sjaje i izgleda sretno, glas joj je tih,

gotovo šapće.

Slušamo je u tišini.

"Pa, ne vjerujem u anđele, ali osjećam njegovu auru. Kad razmišljam o

njemu, osjećam ga i on mi je u mislima. Jednom je rekao da je ljubav

besmrtna. Možda ima pravo. Besmrtna je bar za ljude koje volite." Dok

govori, nastavlja dijeliti kutije. Polažemo ih u krilo ili stavljamo u vreće i

nastavljamo slušati.

Pompea

-177-

Je li ljubav besmrtna? Volim li i dalje Alexa? Da. I Stephena, jer je to jače

od mene. Ljubav za njega pomiješana je sa strahom, bijesom i razočaranjem.

Zbog toga me toliko boli. Moja ljubav, moji osjećaji i briga za Jima bit će

isto tako postojani.

Charlene nastavlja: "Svaki dan koji proživim, naučim nešto novo. Večeras

sam se podsjetila na vas cure i koliko ste vi i ova zabava dio mog života. I

koliko to volim. Kako ste zabavne. Kako u životu ima zabave." Ponavlja to,

kao da je nešto naučila. "Zabava u životu."

Okreće se Jeannie. "Tvoj kolačić sudbine imao je poruku: 'Kolo se okreće.

Ovo je mračno doba. Što će ti donijeti noć?' Ne mislimo često na to, zar ne?

Što možemo naučiti od noći, noći kao simbola teških trenutaka ili..." glas joj

popušta, "tragedije."

Zastaje i malo zaškilji dok razmišlja. "Još uvijek nisam sigurna, ali mislim

da me Lukeova smrt na neki način promijenila i da sam upravo ponovno

počela učiti o sebi. Znam da se Lukeova smrt nije dogodila zato da me

nečemu nauči, ali tako se dogodilo i to bez najave."

"To je zato što se brzo oporavljaš. Drugi ljudi bi se utopili u boli", kaže

Allie.

"Radi se o tome što dobivam, jer ispalo je da je kolačić sudbine u pravu. To

sam znala čim sam ga pročitala. Svaka smrt je dar. Još uvijek nisam sigurna

o kakvom se daru radi. Možda je moja misija u tome da otkrijem taj dar.

Možda je to moj nezavršeni posao."

"Kladim se da je u pitanju nešto duhovno", kaže Juliet. "Kažeš da je Luke

duhovan... Pa, to je dobio od tebe."

"Hmmmm", kaže Charlene.

"Možda je medij?" dobaci Laurie.

"Dovraga. Nisam mislila da će moje poruke imati takav učinak", kaže

Jeannie.

"Palo mi je na pamet dok je Allie govorila."

Allie skupi obrve. "Dok sam govorila o miru?"

"O tami i svjetlu. O iščekivanju proljetnog obnavljanja. Znam da nikad više

neće biti isto. Dar je djelomično u tome što ću ja biti različita. Ponovno

rođena."

"Radi se o tome da si preživjela", kažem. "Prošla si kroz to, a i dalje si ovdje

Pompea

-178-

i razgovaraš s nama. I svjesna si toga da i dalje postoji zabavni dio života."

"Dala si nam nešto što si stvorila vlastitim rukama i znaš da to volimo",

kaže Allie. "I dalje mislim da je ljubav besmrtna. T. J. uvijek mi to kaže.

Znaš, u židovskoj vjeri živiš na vlastitim djelima dobrote i milosti, a

zapravo nema ni raja ni pakla."

"Možda je ljubav drugi način da se kaže dobrota i milost, možda obje rastu

iz Ijubavi", kaže Charlene. "To ću pomalo otkrivati."

"Budi redovnica." Sissyna glava lagano je nagnuta, a oči joj počivaju na

Charlene. "Vodi druge kroz dolinu mraka. Ti si to spoznala."

Ostale smo iznenađene ovim prijedlogom. Čini se da nema puno veze sa

starom Charlene, ali sada dok promatram njezin mudar, ali ozbiljan pogled i

lagano otvorena usta, mislim da joj savršeno odgovara.

"Da", kaže Allie.

Charlene se malo namršti, a to je jedini pokret koji je napravila dok je

gledamo kako razmišlja. "Zaista ne vjerujem da je jedna vjera važnija od

druge. Ili čak da jedna vjera ima odgovore na sve."

"Možda ekumenska?" kaže Allie. "Možda za hospicij?"

"Možda za zlostavljane žene i ljude u zatvorima", Vera pogleda Charlene u

oči i jedna drugoj kimnu. Charlene podigne obrve.

"Možda", kaže Charlene polako, a djeluje kao da je došla do spoznaje.

"Ne bi li to bio izvrstan dar koji ti je Luke ostavio? Da budeš redovnica?"

kažem.

"Osjećam to u tebi." Sissy se nije pomaknula, glava joj je i dalje nagnuta, a

dlanovi počivaju na koljenima. "I ja sam razmišljala o tome, da to bude

idući korak u mojoj karijeri medicinske sestre jer medicina je samo dio

ozdravljenja."

"To je dobra ideja, Sissy. Hvala ti." Charlene sjeda, naslanja se na stolac,

ruke su joj na rukohvatima, a dlanovi prekrivaju krajeve. Sjedi kao lavica ili

sfinga, nepokretna, a jakna s uzorkom jaguara savršeno joj pristaje u tom

trenutku.

Znam da sam sada ja na redu. Pogledam van i vidim da više nema vjetra.

Snijeg čine razdvojene, meke pahuljice veličine novčića. Padaju ravno na

do. Sve je mirno osim snijega koji pada na do.

Ali žene nemaju mira, kao da im treba odmor od ovoga teškog razgovora, pa

Pompea

-179-

prvo ustaje Rosie i ode u kupaonicu. Sissy je sjela na moje mjesto i

razgovara s Charlene.

"Trebale bi se naći i istražiti to", kaže Sissy. "Znam koje bi vjeroispovijesti

željela biti, ali ne znam kako da to učinim."

Allie tiho govori Jeannie. Čujem je kako kaže: "Trebala bi reći svima", i

Jeannie kako odgovara: "Ne bi razumjeli."

"Razumjeli bi da ideš za svojim vlastitim snom."

Jeannie kimne. Onda ustaje Allie i odlazi u kuhinju po malo vode.

Skuham kavu i pripremam šalice, mlijeko, šećer i umjetno sladilo dok Allie

kruži oko stola. Ostalo je samo nešto sira i krekera. Dodajem tanjur s

pločicama od karameliziranog kikirikija i odmotam tortu od ruma koju je

donijela Vera. Cvijet dumbira djeluje elegantno na gotovo praznom stolu.

Upravo u tom trenutku zazvoni telefon. Baš tada na stol polažem kuglof sa

svojim blago zaobljenim rubom te slatkim i osebujnim mirisom ruma i

šećera u prahu. Nježno ga spuštam na tanjur tako da ostane ravno stajati, da

se ne pomakne ili sklizne s tanjura. Pomičem ruku i ostavljam kolač da stoji

i tada osjetim kako mi telefon vibrira.

Uspravim se i izvučem mobitel. Pogledam prema prozoru.

Tamo je i dalje slika Sky od prošlog ljeta kad sam je posjetila. Doručkovale

smo u dvorištu, a ona je na sebi imala majicu bez rukava. Gledam kako mi

se njezine sive oči smiješe. Njezin osmijeh daje mi nadu da će ishod biti

pozitivan.

Odem u spavaću sobu.

Tako ću biti sama bude li mi trebalo nekoliko minuta da se isplačem.

Disney me prati. Ne maše repom jer osjeća moju napetost, strah i

iščekivanje.

Nema nikoga osim mene i Disneyja, i kreveta punog kaputa. Vidim sjajni,

crni kaput s krznenim ovratnikom i kapuljačom, crveni, s vunenim šalom

ludih boja i smeđi s elegantnom žarko zelenom maramom od kašmira. Neki

su uredno položeni i rukavi su uredno složeni kao da mirno stoje, dok su

drugi bačeni kao da su ulovljeni u nekom ludom plesnom koraku.

Zatvaram vrata i otvaram telefon.

"Sky?"

"Mama?"

Pompea

-180-

Pokušavam osjetiti na temelju te jedne riječi kakav je ishod testa, ali veza je

loša pa je ne čujem jasno.

Udahnem.

"Mama?"

"Da, tu sam." Glas mi podrhtava.

"U redu je. Ona je dobro." Skyin glas treperi i počinje govoriti sve glasnije

od uzbuđenja i sreće.

Izdahnem takvom silinom da sjednem na rub kreveta. Sjednem na nečiji

kaput.

Pompea

-181-

"Oh, hvala ti, Bože."

"Bilo me je tako strah. Prošla je cijela vječnost. Nazvala sam sestru, ali nije

bilo nikog. Onda sam pomislila: "O, Bože, moram čekati do idućeg dana.

Ne mogu čekati do idućeg dana. Neću izdržati još jednu noć." Riječi joj

navru poput bujice.

"Onda me nazvala. Toliko sam snažno primila Troya za ruku da mislim da

sam mu slomila nekoliko prstiju", zahihoće se Sky. "Ispričala se što zove

tako kasno, ali imala je jedan hitan carski rez. Rezultati mog testa stajali su

joj uz telefon i baš je krenula u ured da me nazove, kad su je hitno pozvali u

salu. I..." Sky zastane i udahne zrak.

"Već sam počela..." Nisam dovršila rečenicu.

"Znam. I ja. Izgubila sam svu nadu. Ali onda je nazvala. Troy i ja samo smo

se grlili. Ja sam jako plakala i silno sam nastojala razmišljati pozitivno, ali

optimizam mi se polako topio kako je prolazilo vrijeme. Cijeli cjelcati dan.

Bio je to najdulji dan u mojem životu. Javili su mi tek prije minutu.

Dovoljno dugo da se Troy i ja smijemo i plačemo od olakšanja i da te

nazovem pomoću brzog biranja."

"Aaaaaaa", pjevam, gotovo vičem. A onda izdahnem. "Toliko sam sretna

zbog tebe. Zbog mene. Zbog svih nas." Zastanem na trenutak. "Što je iduće

na redu? Ima li još testova?"

"Ne. To je samo normalna trudnoća. Ultrazvuk je savršen. Razvija se onako

kako bi trebala i nema genetskih anomalija. Ona je jedna savršena mala

djevojčica. Trebate me samo hraniti, da bih ja mogla hraniti nju i voljeti me

i pričekati još četiri mjeseca da je vidimo. Ona i ja, obje ćemo rasti." Sky se

smije.

Iznenada osjetim veliko olakšanje od napetosti koja se uvukla u mene.

Osjećam se lako, ali nisam bila svjesna toga da sam se osjećala teško.

Toliko sam dugo živjela s tim strahom, s tim majčinskim osjećajem da se

nešto ne odvija dobro za njezino dijete, da je postao dio mene. To je težina

za koju znam da je sada mogu otpustiti.

Kakvog li veselja.

Kakve li noći.

"Toliko sam sretna, zlato, da ne znam što bih rekla."

"Ni ja. Ostvario mi se san. Dobro je." Sky izvikuje "dobro" kao da i dalje ne

Pompea

-182-

može vjerovati. "Sad nam ostaje samo čekanje. Možemo početi s Lamazom.

Jupiiiii! Doći ćeš, zar ne, da budeš na porodu?"

"Naravno!"

"Vidimo se kroz nekoliko tjedana. Moramo proslaviti trudnoću."

"Do onda bi se mogla roditi Tarina beba."

"Možda."

"Ne bi li to bilo izvrsno da se rodi na Božić?" kaže Sky. "Kakav li bi to bio

poklon." Prvi put Sky je sretna zbog Tarine trudnoće. Prije je govorila da je

sretna zbog toga, ali riječi su zvučale formalno. Oči joj se nisu smiješile

zajedno s ustima.

"Sve su bebe fantastični pokloni."

"Nadam se da će se sprijateljiti. Bit će bratić i sestrična gotovo istog uzrasta.

Kako zabava?"

"Izvrsno. Znaš već. Uvijek se dobro zabavljamo i uživamo."

"Troy i ja smo bili previše nervozni da bi večerali pa idemo van proslaviti.

Čujemo se sutra, mama. Dobro?"

"Naravno." Disneyjeva usta otvore se i izgleda kao da se smiješi, a repom

udara o pod. "Dobro se naspavaj."

"Mama." Glas joj se uozbiljio. "Znam da je malo čudno, ali kad sam mislila

da ne mogu imati bebu, mislila sam na tatu. Kao da je dio njega opet umro,

kao da je opet na neki način otišao. Znaš? Kao da sam ga razočarala. Sada je

na neki način i dalje tu. Znaš što želim reći?"

"Da, znam. I ja sam razmišljala o nečemu sličnom."

"Mama, volim te. Silno. I hvala."

"Hvala? Za što?"

"Zato što si mi mama."

"O, Ijubavi. Ne moraš mi zahvaljivati zbog toga. Bilo mi je zadovoljstvo, a i

više od toga. Volim te."

"I ja tebe. Bok", kaže i prekine vezu.

Pompea

-183-

ČOKOLADA

Čokolada. Toliko je volimo. To je slastica Ijubavi i slavlja. Asteci su je

smatrali božjim pićem. Čokolada sadrži tvar koja oponaša osjećaj

zaljubljenosti i ima djelovanje poput marihuane u blažem obliku stvarajući

euforiju i smanjujući stres. Također sadrži kofein. Priča

o čokoladi vezana je uz kolonizaciju, borbu oko putova razmjene

i trgovine, ropstvo, krijumčarenje, crno tržište i naposljetku, ogromnu

popularnost na svjetskoj razini i modernu industrijalizaciju.

Stablo koje stvara čokoladno zrno, kakaovac, potječe iz Srednje i Južne

Amerike. To je zahtjevno stablo jer traži određenu temperaturu, stalnu

vlagu, zaštitu koju mu pruža veće drveće, poput banane i gumijevca, koji ga

štite od prevelike izloženosti suncu. Također ga dosta napadaju gljivice i

nametnici. Cvijet oplođuju određene vrste muhe, a raste izravno iz debla.

Samo njih nekoliko preraste u plod koji je veličine i oblika lopte za američki

nogomet. U mahuni se nalaze zrna. Kad se otvori, zrna fermentiraju i suše

se. Jedno stablo godišnje proizvede samo četiristo i pedeset do devetsto

grama zrnja.

Asteci i Maje pili su čokoladu pomiješanu s medom, vanilijom i čilijem

prije tri tisuće petsto godina. Probajte kavu s kakao prahom i malo ljute

papričice. Fantastična je. Čokolada je bila piće elite i vojnika, a isto tako

bila je uobičajena na velikim festivalima i proslavama. Poput pušenja

duhana, čokolada se pila nakon jela i imala je nekakve veze s krvlju, možda

zbog njezina korištenja na ritualima za vrijeme prinošenja ljudskih žrtava.

Samo zrnje bilo je korišteno kao novac, pa se doslovno moglo reći da novac

raste na drveću. Kad je Kolumbo otkrio kanu pun zrnja, znao je da se koristi

kao kovanice, ali nije bio svjestan da je imalo puno veće potencijalno

bogatstvo kao piće i slatkiš.

Španjolci su donijeli čokoladu u Europu i ta je namirnica prerasla u priču o

borbama, zakonima, razvoju uzgoja i krijumčarenja.

Drugi tip kakaovca otkriven je u Ekvadoru i porječju Amazone Lakše se

uzgaja i danas se uz prvotni hibrid uzgaja u Zapadno Africi i Aziji. U

međuvremenu je Venezuela razvila plantaže ka kaovca. Autohtono

stanovništvo polako je nestajalo zbog ratova bolesti donesenih iz Europe, a

Pompea

-184-

dovedeni su afrički robovi kako bi radili na plantažama od kojih su neke

imale čak četvrt milijuna stabala. Španjolska kruna zabranila je trgovinu kad

je vidjela da su Južna Amerika i Meksiko uspostavili trgovačke putove i na

taj način počeli ugrožavati njezinu kontrolu nad europskom robom. Danci su

okupirali Curasao 1634. i poslali velike količine prokrijumčarene čokolade

u Amsterdam. Do sredine sedamnaestog stoljeća, Amsterdam je postao

središte tržišta kakaa i mjesto gdje je cvalo krijumčarenje i prijevare.

Običaj pijenja čokolade proširio se po cijeloj Europi u specijaliziranim

čokoladarnicama koje su se natjecale s kafićima. Do 1800. i drugi napitci

postali su popularni, osobito čaj u Engleskoj, možda da bi se povećalo

konzumiranje čaja iz njihovih azijskih kolonija. Kava je isto tako dobila na

popularnosti kao stimulans. Čokolada je do tada već dobila veliki udio

šećera i najviše su je konzumirala djeca i invalidi. Kad je čokolada već bila

na putu da se prestane uživati, počela se razvijati kao slatkiš. To se također

dogodilo u Amsterdamu i to kad je Van Houten izdvojio kakao maslac što je

omogućilo stvaranje tabli čokolade. Tvrtka Cardbury u međuvremenu je

zajedno počela prodavati čokoladu i cvijeće što je postalo simbolom

romanse uz implikaciju afrodizijačkih sposobnosti. Onda je Lindt 1879.

otkrio postupak kojim su se dobivale mekše pločice. Prateći Fordov primjer,

Hershey je uvidio način da mehanizira proizvodnju te je u Pensilvaniji

podigao radnički grad koji su okruživale velike farme mlijeka koje su

isporučivale 227 125 litara mlijeka na dan. Posjedovao je velike plantaže

šećerne trske na Kubi koje su bile upotpunjene željeznicom i lučkim

terminalima, a kasnije je sve nacionalizirao Fidel Castro.

U to je doba čokolada već postala ključna namirnica vezana uz proslavu

Božića, Valentinova i Uskrsa. Proizvodnja čokolade narasla je od sto tisuća

tona u 1900-im godinama do dva milijuna i petsto tisuća tona u 1990-ima.

Čokolada je napravila puni krug. Primijetila sam da se čokolada uzgaja na

specifičnim područjima tako da se mogu kontrolirati osebujne arome. Na

policama se uz takve čokolade nalaze pažljivo pripremljeni slatkiši

proizvedeni u lokalnim pogonima. Čokolada koja sadrži više od šezdeset pet

posto kakaa, poput ostalih tamnih plodova i crnog vina, održava niski tlak,

olakšava protok krvi jer snižava kolesterol i dobra je za zdravo srce. Dodatni

joj je plus to što uzrokuje laganu euforiju. Tako ova hrana bogova, koja je u

Pompea

-185-

početku bila dostupna samo od jedne vrste drveta na određenom području,

danas pruža zadovoljstvo i dobrobit cijelom svijetu.

Pompea

-186-

Ta y lo r

P r hk i k o lač ić i sa š eće r n i m s i r up om iđu m bi r o m

1 š a l i c a m as l a ca

1 ½ š a l i c a š eće ra

M i j e ša j t e ma s l ac i š eće r 2 m in u t e e l e k t r ičn i m m i ks er om

D o da j t e j e dn o ja j e + žu ta n j ak , ¾ ž l ič i c e so l i , 1 ž ič i c u

s v j e ž eg đu mbi ra ( s i t no i s j e ck an og ) i 2 ž l i c e i s j e c ka no g

u š ećer en og đu mbi ra .

P j en jačo m i z mi j eša j t e 2 š a l i c e + 2 ž l i c e br aš na , 1 ½

ž l ič i c u đu mb i r a u pr ah u , 1 ž l ič i c u praš k a za p e c i v o I

d o da j t e s mj e s i .

D o da j t e 1 /3 š a l i c e t a mn og a š eće rn og s i r up a .

O b l i ku j t e t i j e s to u k o ba s i c e š i ro k e 5 cm I u va l j a j t e i h u

k r up n i š ećer . S ta i v t e u h l ad n j a k n ek o l i k o sa t i (m o ž e t e i h I

ču v a t i u z a mrz i vaču ne k o l i k o da na ) . Re ž i t e na p lo šk i ce

d e b l j i n e 3 m m I p os p i t e i h g r ub i m š eće r o m. P e c i t e

o tp r i l i k e 1 2 mi nu ta n a 18 0 s tu pn je v a .

Nesvjesno pružim ruku i pogladim Disneyjeve meke uši. Uzbuđen je zbog

moje pažnje pa šape stavlja na rub kreveta dok brzo maše repom. Nagnem

se da ga zagrlim i ustanem.

Sjetim se razgovora s Allie kad sam saznala za Skyinu prvu trudnoću, što je

bilo prije četiri godine. Bile smo u restoranu Roadhouse. Ljeto je taman bilo

počelo pa smo sjedile na unutrašnjoj terasi i uživale u salati koju smo

dijelile.

"Da. Baka. Upravo sam spoznala da sam potpuno odrasla osoba."

Odmahivala sam glavom u čudu. "Kako se to dogodilo tako brzo?"

Allie se nasmijala. "Znaš, upravo sam pročitala da smo mi, žene koje smo

prošle menopauzu, ključni element u evoluciji." Podigla je u zrak čašu

Coca-Cole bez šećera kao da će nam nazdraviti: "Ostaje nam jedno ili dva

desetljeća u životu kad ne možemo imati djecu. Unatoč tome, puno radimo i

Pompea

-187-

trošimo manje kalorija nego drugi radnici."

"Pa, to se od nas očekuje u svakom slučaju." Uzela sam još komadić kruha i

obje smo se nasmijale.

Allie nastavi: "Ispostavilo se da smo se tijekom milijuna godina, dok smo

bili lovci i sakupljači, brinule da nam unuci budu siti dok ne odrastu, a

posebno dok su njihove mame imale bebe. Bake su nam bile potrebne kako

bi omogućile postojanje djetinjstva svih tih desetljeća dok djeca uče od

odraslih."

"Ali ipak. Uzbuđena sam zbog Sky i jedva čekam da uzmem svoju malu

bebu u naručje, ali još uvijek nisam dovoljno stara da budem baka."

"Znam. To sam samo ja i moje slobodno čitanje."

Rekla je to prije mene, ali zaista volim učiti od nje iz druge

ruke.

Kad uđem u dnevni boravak, Charlene digne obrve.

"Dobre vijesti." Na licu mi je širok osmijeh. "Sky će roditi djevojčicu,

zdravu djevojčicu! Prema tome, bit ću dvostruka baka", smijem se. "Za

nekoliko tjedana i na proljeće. Puno beba."

Charlene me grli.

Sissy se pomaknula na stolac do Charlene, razgovarale su kad sam ušla.

"Izvrsno! Čula sam od Tare da je Sky trudna", kaže Sissy.

Zatvorim oči da otjeram sve svoje dosadašnje brige. "Osjećam veliko

olakšanje."

"Hej, Sky se javila?" Allie dolazi iz kuhinje. Nosi šalicu kave i kolač od

ruma na tanjuru.

"Da."

"Ne moraš mi ništa reći. Sva sjajiš. Isijavaš."

"Ovo je bio poseban dan. Pun dobrih vijesti."

Uđem u kuhinju da si napravim šalicu kave bez kofeina. Dok prolazim kraj

stola, osjetim miris ruma i šećera iz Verina kolača pa si odrežem tanki

komad. Laurie, Juliet i Rosie smiju se ispred sudopera. "Ostale su još samo

dvije. Ti i Taylor." Rosie napuči usne tako da vidimo da joj je žao što se

zabava bliži kraju.

Laurie kaže: "Pa, na kraju krajeva, sutra je radni dan."

"Olivia te čeka", Rosien glas vedar je, ali osjeća se prizvuk ljubomore.

Pompea

-188-

Donesem svoje vrećice i kažem: "Čekaju nas bebe, muževi, ljubavnici i

poslovi."

Sve se polako skupljaju i sjedaju. Svaki put kad je zabava, svaka od nas

izabere svoje mjesto koje je onda naše dok se ne raziđemo. Kad se dijele

kolačići, sjedimo na istom mjestu kao da je bilo naše godinama i nikad ga se

ne odričemo. Iduće godine izaberemo drugi stolac i isto ga tako ljubomorno

čuvamo.

"Dobre vijesti. Upravo me nazvala Sky i rekla da je beba dobro.

Djevojčica."

Zborno se čuju "Bravo", "Tako mi je drago", "Bogu hvala", "Kakvo

olakšanje" tako brzo da ih ne razaznajem. "Nazdravimo." Rosie visoko diže

čašu. "Za Skyinu kćer."

"Za sve zdrave bebe." Allie pogleda Laurie pa onda Taylor. "Oh, Bože, pa

to je tako sentimentalno."

"Ali iskrena i dobra želja", kaže Rosie.

Sve malo otpijemo, bez obzira što nam je u čašama. Nazdravljam kavom

bez kofeina.

Počinjem: "Ove bih godine željela dodati još dva pravila. Evo ih: ako prvi

ponedjeljak u prosincu pada točno nakon vikenda kad je Dan zahvalnosti,

onda se zabava s kolačićima seli na drugi ponedjeljak. Kao što sam je

pomaknula ove godine."

"Sjećam se kako su sve bile lude kad se to dogodilo prije nekoliko godina.

Ne možemo kuhati za Dan zahvalnosti i onda odmah za ovo", kaže Vera.

"Ne mogu se najesti za Dan zahvalnosti i onda doći ovdje četiri dana

kasnije", Juliet drži komadić pločice od karameliziranog kikirikija dok

govori.

"Točno. I drugo pravilo: počnimo si slati e-mailove s receptima. Tako ih neću

morati pretipkavati prije slanja. Jednostavno ih šaljite e-mailom meni ili

svima. To će olakšati stvari."

"Ja sam tako i napravila ove godine", kaže Allie.

"Pa, ja sam mislila da su ta pravila već postojala", kaže Laurie.

"Dosta je bilo službenog dijela." Zavučem ruku u vrećicu i izvučem kutijice

za šminku sa životinjskim uzorcima i počnem ih dijeliti.

"Baš su otkačene. Tako cool! Baš mi je trebala nova kutija za šminku."

Pompea

-189-

Rosie dodaje Juliet kutiju s uzorkom zmijske kože koja tako počne kružiti.

Rosie djeluje veselo. Ne znam je li to zbog vina ili zbog naznake da će se

pomiriti s Jeannie.

"Ovo su kuglice od pekanskih oraha i maslaca. Meni je to najbolja

kombinacija maslaca, oraha i šećera. Već sam ih jednom ispekla i dobile su

prolaznu ocjenu kod vas." Proslijedim kutiju s uzorkom jaguarova krzna.

"Pogledajte. Ova mi pristaje uz jaknu!", kaže Charlene. "Mislim da ću je

zadržati." Proslijedi kutiju sa zebrastim uzorkom koja je bila iduća na redu.

Allie je već otvorila svoju kutiju i gricka keks. "Oh, sjećam se. Jako su

dobri."

"Jesu li svi dobili kolačiće?" Na pitanje su odgovorile tišinom pa posljednju

kutiju stavljam u vreću za hospicij. "Zašto sam izabrala baš te kolačiće ove

godine? Mojim kćerima su najdraži. Osim toga, to su kolačići moje bake

kojih se najbolje sjećam. Zapravo ne sjećam se da je radila bilo koje druge

božićne kolačiće. Radila je Christstollen* i puslice, ali samo ovu vrstu

kolačića. Dosta sam razmišljala o njoj jer preuzimam njezinu ulogu bake.

Imam osjećaj da mi je sada bliža, iako je umrla prije nego što se rodila

Tara." Zaustavim se i pomislim kako je nevjerojatan način nastavljanja

generacija. Kako ponavljamo prastare obrasce ako želimo i ako imamo

sreće. "Unuci su bili moj lajtmotiv cijele ove godine." A tu je i Jim. Nije li

zastrašujuće što sam se zaljubila sada, iste godine kad ću postati baka, što

sam našla mlađeg ljubavnika, a možda i partnera za cijeli život. "Mislim da

su ovi kolačići simbol veze baka-unuci", nasmijem se.

Sjetim se Tarinih malih ručica dok oblikuju loptice od tijesta. Sky poseže za

masom u zdjeli. Promatram samo njihove ruke dok valjaju kuglice. Sky ima

ispucali nježno ružičasti lak za nokte. Tara ima oko četiri godine i liže prste

zamrljane od tijesta. Sky si pažljivo nabrašni ruke i usredotoči se na izradu

okruglih hrpica pažljivo, kao što uostalom radi i sve drugo.

Pročistim si grlo. "Sjećam se kako sam baki pomagala raditi kuglice od

pekanskih oraha, a kad su Sky i Tara bile malene, one su pomagale meni.

Razgovarala sam na telefon sa Sky kad sam radila ove kuglice." Stavljam

kažiprst na obraz s modricom. "Tako sam ovo i zaradila. Kad istodobno

radim razne stvari." Prije nego što sam počela govoriti, nisam bila svjesna

* Tradicionalni njemački božićni kolač od dizanog tijesta i suhog voća

Pompea

-190-

kako su ovi kolačići ostavština prijašnjih generacija. Zaklela sam se da ću ih

kroz nekoliko godina raditi sa Skyinom kćeri i Tarinim sinom. Nasmiješim

se sebi u bradu kad se sjetim kako je izgledala kuhinja kad su Tara i Sky

završile s kuhanjem. Polovicu smjese su pojele, a ostatak je bio na njihovim

rukama i podu. Čak su i tada veselje i zabava bili važniji od nereda.

Ljudi koji zajedno kuhaju u kuhinji. To je gotovo jednako zabavno kao ljudi

koji zajedno objeduju. Gotovo tako dobro kao seks.

"Onda, na redu je Taylor." Složim vrećice i stavim ih u prostor za

recikliranje.

"Oh", kaže Juliet. "Uvijek mrzim kad počne posljednja. To znači da je

zabava skoro završila."

"Ne nužno. Charlene će ovdje prenoćiti. Ostanite koliko želite."

Taylor donosi svoje vrećice. Mjesto gdje se ugurala uz Allie sad je prepuno

vreća. Upoznala sam Taylor na jednoj od zabava koje obožava priređivati.

Iznajmila je praznu štalu i dovela domaće bendove. Možda im nije ni morala

platiti, već su joj učinili profesionalnu rock'n roll uslugu jer su poznavali nju

i Silvera s posla. Stephen i ja smo neposredno ranije bili prekinuli. Taylor i

ja počele smo plesati kad je bend svirao Honky-Tonk Woman. Obje smo bile

na podiju, gibale smo se uz glazbu, a parovi i drugi samci plesali su oko nas.

Taylorin muž Rick nije plesao pa smo nas dvije većinu večeri provele

zajedno dok je Rick pio pivo i promatrao. Osjetila sam da nas gleda pa sam

mu mahnula da nam se pridruži, ali pogledao je u stranu. Rick je bio naočit

muškarac s kiselim izrazom lica u kojemu bi dosta žena vidjelo izazov.

Osjetile bi potrebu da postignu da se nasmiješi pod svaku cijenu. Žena koja

drži da je njezina misija usrećiti muškarca, u stanju je čak i smotati se u

perec da to postigne. Te večeri Taylor je bila drugi put u drugom stanju.

Tada se još nije vidjelo.

"Djeluješ mi poznato", rekla sam.

Slegla je ramenima i pogledala u stranu. "Nekad sam imala žarko crvenu

kosu. Imala sam i devet kilograma manje." Odmaknula se i vratila

savršenim korakom swinga.

Pokušavala sam se prisjetiti gdje sam je ranije vidjela. Znala sam da nije na

nekom tulumu. "Možda sam te vidjela negdje u gradu."

Kad ju je vodeći gitarist pitao želi li uzeti mikrofon, odmahnula je glavom, a

Pompea

-191-

ja sam se iznenada sjetila. "Bila si s onim bendom... Kako se ono zvao?

Crazy Alligator."

"Ali to je bilo u drugom životu. Bilo je to prije... petnaest godina. Ne mogu

vjerovati da se uopće sjećaš!"

U pauzama mi je ispričala da se sad bavi internetom i da radi za Pfizer. Rick

je isto radio tamo i to na istraživanjima u laboratoriju. Rick je svirao

klavijature, a Taylor je pjevala u bendu Crazy Alligator. Bila je pjevačica

bluesa, ali u glasu joj se nije dovoljno osjećala bol pa je bila dobra za lokalnu

scenu, ali nikad ne bi postala zvijezda. Imala je previše tanak glas. Očajnički

se držala mikrofona kao da ju je vezao za pozornicu, kao da ne može

pobjeći. Mislila sam kako bi se pjevačica trebala malo opustiti. Nisam obra-

ćala pažnju na klavijature. On je obavljao svoj zadatak, ali bez imalo duha.

Razumio je glazbu na matematički način, ali ne i osjećaje koji su je nosili.

Rick i Taylor su se umorili od večeri provedenih u dimu, slabo priznati i s

još manje novca. Rick je studirao prirodne znanosti, završio je

poslijediplomski studij i počeo raditi za Pfizer. Onda se možda još zvao

Parke-Davis. A Taylor, koja je bila učiteljica, upisala se na tečaj informatike

i počela obučavati ljude za korištenje specifičnih računalnih programa za

farmaciju.

Taylor danas nije ona sa žarkom crvenom kosom, uskim trapericama i

živahnim stilom kojim je nekad pjevala, niti rasplesana Taylor s obojenim

pramenovima u širokoj šarenoj tunici koju je imala na Tracynoj zabavi. Ima

obojenu smeđu kosu, malo izraslu na korijenima. Nije se udebljala, već se

čini kao da je malo smršavila. Djeluje eterično i pomalo krhko zbog crnih

kolobara oko očiju. Marama skriva puno više nego što ponosno pokazuje.

Nema ruž.

Ne znam izgleda li Taylor tako zato što je zaljubljena u Allie, jer podiže

obitelj ili se bori da nade drugi posao jer se Pfizer povukao sa svoje lokacije

u Ann Arboru. A možda se radi o sve tri stvari.

Sada stoji ispred svojih vrećica. Strpljivo čeka da se publika stiša i sjedne.

Ali mi se ne stišavamo. Međusobno razgovaramo. Jearmie i Juliet se smiju.

Taylor pročisti grlo i pričeka. Onda to ponovo napravi i napokon se

smirimo.

"Kao prvo, željela bih vam reći da volim ovu zabavu. Veselim se cijele

Pompea

-192-

godine i svake godine, a vjerojatno počinjem negdje na ljeto. Tada krenem u

potragu za receptima i zanimljivim kutijama. Meni je to početak

blagdanskog doba. Znamo da će se dogoditi kod tebe." Okreće mi se.

"Marnie, kad ovdje uđem, pozdrave me miris bora i cimeta. Vidim tvoje

ukrase, drvce s pletenim ukrasima, posvuda upaljene svijeće. Osjećam

prijateljsku ljubav."

"Ovo je moje omiljeno doba godine. Zabave. Svjetlucave lampice na

božićnoj jelki, središte grada, prodavaonice, kuće. Radost i slavlje traju od

ove zabave do prvog siječnja. A tu je i prekrasan snijeg. Sanjkanje,

snjegovići, vožnja vozilima za snijeg i klizanje na otvorenom. Obožavam

sve to. A s tvojom zabavom sve kreće i ona je najbolji dio." Glas joj

posustaje. Stoji kao da je zbunjena.

"Naša zabava. Stvaramo je sve mi", kažem.

"Ali ti si organizatorica. Ti pripremiš pozornicu."

Taylor se premješta s noge na nogu. "Ove godine mislila sam da ću biti

prisiljena odustati. Sve mi je krenulo nizbrdo." Zatvara oči i proguta knedlu.

Tiho smo i osjećamo kako joj podrhtava glas.

"Srce mi je bilo slomljeno jer znam pravilo. Ako ne donesem kolačiće,

izbacit ćete me."

Oči joj se zaustave na Allie i ispune suzama. Udahne, zadrži dah i sve nas

pogleda. "Samo neke od vas znaju za to. Život mi se potpuno raspao."

Čvrsto steže usne. "Rick je imao ljubavnicu s posla. Posumnjala sam,

suočila sam se s njim, ali naravno da je lagao. Kad se Pfizer zatvorio i dalje

je nestajao. Rekao mi je da uz pomoć agencije traži posao koji je vezan uz

istraživanja. Ali to je bila laž. U međuvremenu mu nisu ponudili da ode u

Connecticut, a ja nisam uspjela naći drugi posao. Bili smo dvoje

nezaposlenih s dvoje djece, dva automobila, kreditom za kuću, psom i

mačkom.

Pogleda Laurie. "Nikad ti ne padne na pamet da bi se moglo dogoditi i tebi."

Odmahuje glavom. "Radite sve kako treba, puno radite, ali ipak se može

dogoditi. Vi ste pametne što ne čekate da dođe do katastrofe."

"Ne znamo što će sutra biti."

"Ali imate jedno drugo. I zajedno radite. Ja..." Zastaje i onda opet nastavlja.

"Onda, Rick je otišao prije četiri tjedna s tom ženom koja se preselila u

Pompea

-193-

Connecticut. Uzeo je sav novac koji je dobio od Pfizera. Ostavio mi je ono

što je ostalo od mojega."

"Kučkin sin", kaže Rosie.

"Ispostavilo se da nije plaćao kredit otkako su rate porasle. Pokušavala sam

zadržati kuću, ali onda smo se, točno prije Dana zahvalnosti morali iseliti."

Oči joj je prekrila sjena. "Bilo je teško. Jebi ga. Bio je pravi pakao."

"Oh Taylor", kaže Laurie. "Zašto nisi ništa rekla?" odmahnula je glavom.

"Znam. Želiš se pobrinuti za sebe. Misliš da se to od tebe očekuje. Kao da je

na neki način tvoja krivica. Moj muž i ja osjećali smo se kao da nismo

dovoljno radili."

"Nisam mogla naći posao i nije bilo dovoljno novca za račune i hranu.

Pržila sam srdele i rastezala piletinu da nam traje tri dana. Spašavao me

maslac od kikirikija i grah. Potrošila sam naknadu za nezaposlene i

otpremninu iz tvrtke." Obgrli se rukama.

"Kuća je bila zaplijenjena. Prije samo dva tjedna. Točno prije Dana

zahvalnosti. Rick je to sigurno znao jer je otišao dva tjedna prije nego što im

je isteklo pravo otplate kredita. Nisam mogla vjerovati, ali dogodilo se i nije

bilo pomoći." Zastala je i zatvorila oči. "Nitko nije bio zainteresiran za

kuću, a osim toga vrijedila je manje nego što smo bili dužni. Potražila sam

pomoć na sudu i u banci, ali stvari su otišle predaleko. Rick mi je zatajio

koliko je sve bilo loše."

"Rick će na kraju biti prisiljen platiti, znaš", kaže Rosie. "Morat će plaćati

alimentaciju, potporu za supružnika i zaostatke. Ne može otići samo tako.

Znam odvjetnika koji će ti pomoći." Misli na svog supruga.

"I ja", kaže Jeannie. "Možda bi mogli učiniti nešto s hipotekom."

"Bila sam pre...", Taylor zastaje. "Iznenađena i šokirana poput jelena

zaslijepljenog farovima. Posramljena. Poražena."

"Je li prekasno?"

"Prekasno je za kuću i za Ricka." Taylor izravna leđa.

"Ali nije prekasno za tebe i tvoju djecu." Charlene i Sissy govore u glas.

"Ali nije stvar u tome. Mislila sam da neću moći doći ovdje jer novac koji

mi je potreban da nahranim djecu nisam mogla potrošiti na kolačiće ili

kutije, čak ni iz trgovine 'sve za dolar'. Pokušavala sam smisliti gdje bi

mogli otići. Kod moje mame? Rickovih roditelja? Moje sestre?" Uzme čašu

Pompea

-194-

vode.

Znala sam da je ostala bez posla. Nazvala me prije nekoliko mjeseci i ja sam

joj predložila da se počne baviti prodajom. Nije bilo lako, ali nešto bi se

našlo. Željela se i dalje baviti poučavanjem i obukom. Trebao joj je neki

posao koji bi joj ostavio prostora za brigu o djeci. Predložila sam joj da

pokuša na fakultetu, ali zapošljavanje je bilo zamrznuto. Tamo je već

pokušala. Nekoliko puta pozvala sam je na doručak za razmjenu

informacija, ali nije bilo sreće. Svi su obijali vrata u potrazi za poslom i

koristili za sebe svaku uslugu koja im je ponuđena.

"Trebala bih se preseliti u Indiju", našalila se.

Nisam znala da je Rick bio u vezi. Nisam znala da je pokupio novac i

napustio nju i djecu. Sjećam se njegovih očiju kad smo plesale prije toliko

godina, kako je promatrao ljude iskosa iz svoga kuta. Pri svakom okupljanju

držao bi se podalje i samo je promatrao dok smo mi pile i smijale se. Linija

njegovih usana koja se spuštala, davala je dojam da prezire i ne odobrava

ono što vidi. Govorila sam sama sebi da su mu usta jednostavno takva.

Zadnjih godina rijetko bi nam se pridružio jer je bio prezaposlen u labora-

toriju završavajući eksperimente. Svi koje sam poznavala u Pfizeru radili su

šezdeset sati tjedno pa nisam dovodila u pitanje njegovu iskrenost. Kad si

toliko na poslu, teško je da ti veza bude živa.

Sjetim se Jimova ludog ritma na poslu.

Činilo se da Taylor daje iskru tom braku, da ga začinjava vatrom i

entuzijazmom. Rick je trošio njezinu energiju, ali to je možda odgovaralo

njezinoj potrebi da se osjeća potrebnom. Njegov izraz govorio je da je

samozadovoljan, ali i nezadovoljan. Depresija, pomislila sam. Ljudi će

učiniti bilo što da zaborave na nju. Bilo što. Čak i napustiti ženu i djecu.

Bilo što.

"Dan prije Dana zahvalnosti Allie nam je ponudila da se preselimo u njezino

prizemlje. To je odvojen stan, ima jednu malu

spavaću sobu, ogromnu dnevnu sobu i vlastitu kuhinju i kupaonicu."

"Dobro je kad si u škripcu i mogu ostati dok ne nađe posao i ne uštedi

dovoljno novca da iznajmi stan negdje drugdje." Allie se nasmiješi Taylor.

Tada sam razumjela zašto je Taylor gleda s obožavanjem.

"Allie mi je spasila život", kaže Taylor.

Pompea

-195-

"Glupost. Ja sam luka u oluji. Zato smo tu. Prijateljice. Da si pomognemo.

A ja imam prostor", kaže Allie. Odmahne rukom, kao da na taj način Taylor

više ne ovisi o njoj. Njezina gesta kaže da bi to učinio svatko na njezinu

mjestu.

"I sama sam prošla kroz to. Ne bih uspjela da nije bilo Charlene kad smo

bile samohrane majke i kad su nam djeca bila malena. Udružite se i

prebrodite to", kažem.

Taylor nastavlja: "Tracy nam je također pomogla, a Silver nam je posudio

svoj kamion za selidbu. Prije nego što je otišla na put, otišle smo kupiti

kutije, a ona ih je platila. Allie je kupila namirnice tako da mogu ispeći

kolačiće. Osim toga, pomogla mi ih je peći." Nasmiješila se Allie.

"To je bio zabavan dio", rekla je Allie.

"Kako to da nam nisi rekla?" pitam.

"Sve se to dogodilo tek prošli tjedan. A i onda sam znala da bih to željela

svima reći sama. Večeras i ovdje. Allie nas je spasila od... ne znam... ulice, a

ona i Tracy su mi omogućile da budem ovdje." Lice joj obasja blagi

osmijeh, nježan i ispitujući. "Tako je dobro biti ovdje. Ovo je hrana za moju

dušu. Liječim se samim time što sam ovdje. Toliko vas volim. Ovo je nešto

što ne želim izgubiti." Taylor zavuče ruku u vrećicu i izvuče vedre kutije

zvjezdastog oblika. Na poklopcu je Djed Božićnjak, a sobovi trče po

rubovima. "Ovdje su." Dodaje prvu kutiju Sissy koja je šalje dalje.

"U kolačiću su tri različite vrste đumbira: svježi, u prahu i ušećereni. Volim

taj kontrast pikantnog i slatkog u ušećerenom đumbiru, međusobno se ističu.

Ali ove godine, uza svu ljubav koju sam dobila od Allie, Tracy i Mamie

koja mi je pokušavala pronaći posao, i svu ljubav i brigu ostalih

prijateljica..." oči joj se ispune

suzama tako da mora obrisati obraze. "Pa, vi ste zasladile moj gorki život."

Tišina traje nekoliko minuta.

Upijamo njezine riječi.

"To je tako dirljivo", kaže Jeannie.

A onda Taylor nastavi: "Moje prijateljice, sve vas volim. Sto bih ja bez

vas?" Taylor dodaje svoju posljednju kutiju. "Zbog toga sam željela biti

posljednja. Jer... bila mi je potrebna snaga koju daje vaša ljubav", podigne

čašu bijelog vina i nasmiješi se. "Željela sam vam ispričati što se događa, ali

Pompea

-196-

najviše sam željela reći koliko volim ovu zabavu i koliko mi znači i koliko

mi vi značite. To je kao da ste nam gotovo spasile živote." Skuplja usnice, a

oči su joj širom otvorene kao da je rekla više nego što je željela i sruči se na

stolac.

"Sto bi mi da nemamo jedna drugu?" To je bila izjava, a ne pitanje. Svaka

od nas znala je odgovor za sebe.

"Ova zabava i postoji upravo zbog toga. Zbog prijateljica", kaže Taylor.

Nestalo je njezino mračno raspoloženje i vratila joj se vedrina.

"Da."

"Ne zbog kolačića. Čak i ne zbog toga da ih damo prijateljicama ili u

hospicij. Zbog prijateljica", kaže Vera.

"Bez obzira na bilo koje drugo sranje ili veselje, imamo jedne druge", kaže

Allie.

"Bez obzira na sve, uvijek smo ovdje", kaže Taylor.

"Za prijateljice." Ponovo dižemo čaše.

Allie počinje čistiti kuhinju. Rosie sjeda, a Jeannie i Rosie su uz Taylor.

Rosie jako dobro poznaje obiteljsko pravo. "Vjeruj mi, na kraju će ga sve to

koštati", čujem je kako govori.

"Ali to mi sada ne pomaže. Ne mogu glavom kroz zid", odgovara Taylor.

"Bit će bolje", kaže Jeannie.

"To je pitanje vremena." Pogledi im se sretnu kao da govore jedna drugoj

isto kao i Taylor.

"Znam. Tome će doći kraj. Ali rješenje je u poslu s plaćom od koje se može

živjeti i pogodnostima." Sliježe ramenima. "Poslala sam najmanje dvije

stotine zamolbi. Bila sam na dvadeset i pet razgovora za posao da bi mi rekli

da sam prekvalificirana."

Laurie je već obukla kaput, torba joj je prebačena preko ramena, a kolačići

su spremljeni u velikoj vrećici za kupovinu. "Moram ići Oliviji", kaže i ljubi

me. "Nađimo se poslije praznika."

"Puno je pozdravi", kaže Sissy.

"Bok, svima", Laurie zastaje kraj vrata i gleda nas.

Čujem kako joj podrhtava glas. Ovo je njezina posljednja zabava. "Sve vas

volim." Laurie se utapa u zagrljajima. Sve joj govorimo da je volimo,

želimo joj sretan put, sigurnu vožnju i sretnu novu godinu. Obasipamo je

Pompea

-197-

željama koje su toplije od kaputa koji ima na sebi.

Otvorena vrata otkrivaju da je snijeg prestao padati. Nadam se da nema leda

pod snijegom koji je poput pokrivača prekrio grane drveća, krovove, ulice i

automobile.

Vera kaže: "Pripremit ću joj oproštajnu zabavu."

"Ja sam također razmišljala o tome."

Disney kreće prema vratima u divljem zanosu, majmun mu je u ustima.

Vratila se Tara.

"Kakve su ceste?" Čujem kako je Laurie pita na prilazu do moje kuće.

"Dobre su, ali vozi polako. Mjestimično su skliske." Tara nas pozdravlja

dok ulazi u kuću.

"Došla sam u pravo vrijeme?" kaže Tara.

"Upravo smo završile." Zagrlim Taru i osjetim njezin tvrdi trbuh između

nas.

"Jesi li se čula sa Sky?" Tarine se obrve dignu dok pita šapćući.

"Aha", nasmiješim se.

"Tako mi je drago! Sad mogu odahnuti. Bilo bi grozno. Osjećala bih veliku

krivicu ili tako nešto."

"Da, bila bi to grozna ironija koju si spomenula prošlog ljeta."

"Točno", kaže Tara. "Ali sada je sve u redu."

"Djevojčica. Nosi zdravu djevojčicu."

"Imat ćeš i unuka i unuku. A moja beba imat će sestričnu gotovo istog

uzrasta." Nasmiješi se. "Savršeno. Pokušavala sam doći ranije, htjela sam

uloviti malo zabave, ali prijateljice i ja smo... proletjelo mi je vrijeme." Tara

sliježe ramenima.

"Ovo su kolačići za tebe." Pružim joj tucet kolačića od pekanskih oraha koje

sam pripremila za nju.

Sissy je i dalje razgovarala s Charlene kad je ušla Tara. "Evo mi prijevoza",

kaže Sissy i ustaje.

Charlene izvadi papir i olovku iz torbe i počinje pisati. "Hajdemo se naći",

kaže. "Evo ti moj broj."

Juliet grli Sissy. "Drago mi je što smo se upoznale." Zatim grli Taru.

Jeannie pita: "Jesi li već dobila trudove? Lažne trudove?"

"Možda se beba rodi na Božić", kaže Taylor dok pratim Sissy do svoje

Pompea

-198-

spavaće sobe da joj pomognem naći kaput.

Sissy izvlači svoj kaput ispod nekog drugog kaputa i pridržavam joj ga tako

da s lakoćom uvuče ruke u rukave.

"Hvala ti, Marnie. Zabava je bila predivna."

"Drago mi je što si uspjela doći i što Tara ima tebe za djetetovu baku.

Sissy se smije: "Još uvijek nisi sigurna za Aarona, zar ne?"

Impresionira me što govori bez okolišanja.

"Valjda niti jedna od nas ne može biti potpuno sigurna kad su u pitanju

muškarci." Odmahuje glavom, a kratki dreadlocksi joj plešu oko glave.

Smijem se jer ima pravo. Na žalost, ima pravo što se tiče svih nas. "Radim

na tome s Jimom."

"Aaron je u redu s obzirom na godine." Riječi joj nastoje umanjiti ponos

koji isijava iz nje.

"Mislim da je iskren i definitivno dijele strast prema glazbi." Pogledam je,

ozbiljno je pogledam i kažem: "Voli Taru. Znam to. Hvala ti što si me danas

upoznala s njime."

"To je bilo samo za tebe, odnosno uglavnom za tebe."

Zbližavamo se i postajemo rodbina zbog igre sudbine, jer su nas zbližila

naša djeca.

"Pretpostavljam da ako vole jedno drugo i ako toliko toga dijele, onda je

nešto od toga i u nama", kaže. "U tebi i meni." Pokaže na mene i sebe.

Vrlo je direktna, ali nikoga ne vrijeđa. "Cijenim način na koji stavljaš karte

na stol. Ne dopuštaš da se neugodne teme izbjegavaju."

Smije se. "Ovo je novo i za tebe i za mene. Nikad nisam očekivala da ću

imati polubijelo unuče."

"Niti ja." Obje se nasmijemo. "Ne radi se zapravo o rasnoj razlici, nego o

tome što je bio u popravnom domu."

Kimne glavom, a onda podigne svoje fine obrve i kaže: "Ni meni se to nije

svidjelo. Ni najmanje. Ali Aaronu je to sad za leđima, postao je pametniji

nakon tog iskustva."

"Čini se da jest i vidjet ćemo hoće li si uzajamno pružati sigurnost i utjehu.

Nije lako bez obzira kakve odluke donijeli, osobito ne sada."

Sliježe ramenima: "Život nosi svoje bez obzira na naše malenkosti."

Zakopča si kaput.

Pompea

-199-

"Naša beba imat će nas, a mi smo se udružile."

"Imat će nas, a i njih. To je puno", kaže Sissy.

"Idući put vidjet ćemo se u rađaonici."

"Rekla sam svima da budu spremni i da me pozovu istog trena tako da

možemo zajedno odjuriti u bolnicu." Smije se. Izvlači crvenu pletenu kapu

iz džepa na kaputu.

Vera ulazi u sobu. "O", zgrabi svoj kaput i odlazi uz pozdrave. "Vidimo se,

Marnie. Sissy, bilo mi je drago."

"I ja odlazim", kaže Sissy i pogleda na sat. "Drago mi je što smo se

upoznale", javlja se dok izlazi.

Vera me ljubi na odlasku.

Zagrlim Taru i kažem: "Vidimo se na Badnjak, ti, ja i Aaron."

"Ako želiš i nemaš neke druge planove, mogla bi doći do mene navečer na

Božić", kaže Sissy.

"Sky i Troy će biti kod mene."

"Neka dođu i oni."

"Baš dobra ideja, da svi budemo zajedno", kažem.

Tara i Sissy idu prema vratima. "Pozdrav svima", kaže Sissy.

"Vidimo se iduće godine."

"Sviđaju nam se tvoji hamburgeri."

"Baš si dobra kolačić-djevica", čuje se više glasova.

A potom: "Veselimo se tvojoj bebi, Tara", kaže Rosie.

"Nemoj zaboraviti na disanje. Samo diši", kaže Jeannie.

Allie i Taylor završile su s posuđem dok sam razgovarala sa Sissy. Napune

si čaše vodom ili vinom i dođu u dnevnu sobu. Radim kružne pokrete

ramenima i vratom. Boli me gornji dio leđa. Natočim si još vina i odem u

dnevnu sobu.

Juliet već ima kaput na sebi, u jednoj ruci vreću s kolačićima, a u drugoj

prazni pladanj. "Bok. Volim vas. Vidimo se za nekoliko tjedana."

Nas šest vraćamo se i sjedamo na ista mjesta.

"Odlučila sam", kaže Jeannie. "Ostavljam tatinu tvrtku."

"Tamo radiš još od srednje škole! Željela si postati menadžerica", kažem.

"Sada je postalo mučno. I tko zna kako će se sve završiti? Možda će postati

Sueino i ja ću raditi za nju. U svakom slučaju, ništa se neće riješiti brzo, a

Pompea

-200-

kad se riješi, bez obzira na ishod, tvrtka više neće biti ono što je bila. Sjećat

ću se tate i Sue i njihove neuviđavnosti."

"Bili su uviđavni prema tebi", kaže Rosie. "I prema tvojoj majci."

Jeannie ispija čašu i stavlja je energično na stolić.

Još je ljuta, pomislila sam. "Tvoje je pravo da budeš ljuta", kažem.

Kimne. "Ne želim više biti blokirana i imam potrebu ostvariti vlastiti san.

Razmišljam o tome da otvorim studio za jogu. Ne bih odmah ostavila posao.

Neko bih vrijeme još učila i onda otvorila studio. Da se emocionalno

udaljim od ovog posla."

"Mogla bi ga odmah otvoriti, naći ljude da vode tečajeve, dok ti u

međuvremenu ne dobiješ potvrdu."

"Moguće."

"Najmovi su jeftini. Ovo bi moglo biti jako dobro vrijeme da se nešto

iznajmi." Rosie obožava definirati stvari.

"Mogla bih pomoći", kaže Taylor. "Imam vremena. Bilo bi mi zabavno

raditi nešto korisno. Osim toga, mogla bih ti napraviti web stranicu."

"Dobro", kaže Jeannie. Reći ću tati da mi je zbog njegovih postupaka

postalo nemoguće raditi za njega. Da mi je jako nezgodno to što ništa ne

mogu reći majci. Nisam još odlučila što ću učiniti po tom pitanju, ali bar se

ne moram pretvarati pred ocem. To je razlika. Neću se više pretvarati."

"U jogi si našla utjehu." Sjetim se naših doručaka rano ujutro i kako je

Jeannie bila sva sjajna od znoja.

"Promijenila mi je život", kaže. "Voljela bih to prenijeti drugim ljudima.

Utočište gdje...", traži pravu riječ. " Namaste postoji u svim svojim oblicima.

Joga. Možda meditacija. Možda trening umijeća življenja. Možda nešto

vezano uz zdravu prehranu. Zeleni način života. Ne znam."

"Terapija?" dodaje Allie.

Taylor ponavlja: "Trening umijeća življenja... to je kao poučavanje.

Hmmm."

"Utočište za žene?"

"I muškarce. Zašto bi ih zaobišli?"

Charlene ulazi u dnevnu sobu, na sebi sada ima meke hlače boje marelice i

majicu bez rukava. Omotana je u maramu. Lice joj je umiveno i miriše na

Pompea

-201-

limetu i lavandu. Drži čašu vode i ponovo sjeda na svoje mjesto.

"Ne znam što da radim sa Sue", kaže Rosie. "Našla sam se u sredini. Možda

bi nas tri trebale sjesti i riješiti to."

Jeannie odmahuje glavom. "Nemam joj što reći."

"Možda nakon Italije?"

"Moj će otac tada biti prisiljen odlučiti se. Ili će Sue vječno čekati?"

Rosie sliježe ramenima, zatvara oči i stisne usne.

"Jednom će se sve razriješiti."

"Da. Kao kad si nezaposlena i živiš od Alliene dobrote. To je privremeno",

kaže Taylor.

"Ali ima svoju cijenu."

"Možda ne cijenu, već blagoslov. Osnaženje", kaže Charlene. "Već si otkrila

neke nove stvari o sebi i mogući novi put."

Allie pronalazi svoj kaput. U rukama su joj kolačići i prazan tanjur. Imam

pacijenta u osam ujutro." Onda se spakira i Taylor i spremna je za pokret.

"Onda, Taylor, nazovi me sutra. Ozbiljno ti kažem. Razgovarat ću s

Kevinom da vidimo što se može učiniti", kaže Rosie.

"Hvala ti. Hvala ti puno što organiziraš ovu zabavu svake godine", zagrli

me.

"Možda bi mogle raditi zajedno u studiju za jogu?" kaže Jeannie.

"Volimo te", kaže Charlene. Ne kaže joj: "Prebrodit ćeš to".

I ne kaže da je i sama prošla kroz to i da zna. Ne kažem ni ja. Pogledamo

se. Jedan pogled dovoljan je da se prisjetimo onih dana kad smo živjele

zajedno i kad smo udružile čuvanje djece, poslove, brigu oko Sky, Lukea i

nas samih.

Taylor nas vidi i kaže: "Da, znam. To je kao što si rekla, izaći ću iz toga jača

i više 'ja'." Okrene se Jeannie: "A možda ću i pjevati u tom studiju." Nasmije

se.

Kad je došlo vrijeme za rastanak, Rosie i Jeannie su u kaputima. Rosie

uvijek stiže prva i odlazi posljednja. Zagrlim ih i promatram

kako zajedno izlaze. Jeannie kaže nešto Rosie. Vidim da je Jeannie okrenula

glavu i promatram kako joj se pomiču usta, ali ne znam što govori. Rosie je

na to zagrli. Stoje na sredini ulice, utihnule pod svjeducavim snježnim

prekrivačem. Ulična svjetla sjaje im u kosi i ja ih gledam kako se grle prije

Pompea

-202-

nego odjure svaka do svog automobila.

Skinem odjeću i umijem se. Modrica je sada ljubičasta sa žućkastim

mrljicama, izgleda poput cvijeta na mojem obrazu. Oblačim flanelnu

pidžamu ludih boja koju kad sam s Jimom nikad ne bih obukla i umotam se

u kućni ogrtač boje lavande.

U čaši koja je još uvijek ukrašena Djedom Božićnjakom ima nešto vina.

Charlene leži na kauču. Pod glavu je stavila jedan jastuk s mojeg kreveta i

pokrila se dekom. Sjedim na stolcu koji je cijele ove večeri bio njezin.

"Još jedna izvrsna zabava."

"Iduće godine bit će još bolje."

Charlene stavlja ruke pod bradu. "Da, bit će lakše, ali neće nestati. Mislim

da je Sissy možda u pravu."

Kimnem. "Mogu te zamisliti kao svećenicu. Ne prije dvadeset godina, ne

prije deset godina, ali danas da." Radim kružne pokrete ramenima, a potom

si masiram vrat. "Rekla sam Jimu da ga volim."

Charlene diže čašu. "Ova noć je za tebe bila zaista posebna. Dobre vijesti od

Sky. Veliki korak naprijed s Jimom. Osim toga, spremna si za oba unučića."

Naglašava riječ oba kako bi istaknula moju prijašnju brigu i nezadovoljstvo

Tarinom situacijom.

"Sissy je nevjerojatna. Ako je njezin sin barem upola toliko fantastičan, Tara

je dobila premiju. A ja sam zaista sretna što mogu doprinijeti svoj toj

Ijubavi."

"Možda je Luke imao pravo kad je rekao da je ljubav besmrtna. Možda je to

najvažniji efekt valova ili domino-efekt."

"U svakom slučaju nešto od toga." Ne mogu si pomoći, sjetim se da postoje

i negativni efekti. Ratovi stvaraju nove ratove. Mržnja kulminira u osveti.

Ali Charlene sad nije potrebno da je podsjećam na zlo. "A možda je ljubav

ono najbolje što dobivamo. Ne može riješiti sve, ali unatoč svemu

najvažnije je što imamo."

"Da. Najbolje što imamo." Ukloni zalutali čuperak kose s lica. "Uspjele

smo."

"Još jedanput." Ispekle smo kolačiće, podijelile ih s prijateljicama i pomogle

jedna drugoj u mračnim trenucima.

Veselile smo se i slavile još jednu godinu.

Pompea

-203-

"Hura za nas."

Da.

Pompea

-204-

ĐUMBIR

Prije nego što je čokolada dala okus slasticama, Europljani su đumbir

smatrali luksuznim začinom. Potječe iz Azije, a koristi se kao začin kod

kuhanja već najmanje četiri i pol tisuća godina. Đumbir raste na plodnom,

većinom tropskom tlu. Biljka stvara cvatove koji imaju bijelo-ružičaste

pupoljke, a procvatu u žute cvjetove. Začin se dobiva od podzemnog

korijena.

Đumbir je u najmanju ruku isto toliko poznat po svojim ljekovitim

svojstvima, koliko se uživalo u njemu kao namirnici. Stoljećima je bio

važan u kineskoj medicini. Spominje se u Konfucijevim zapisima i Kuranu,

što znači da je bio poznat u arapskim državama još 650. godine. Đumbir je

poznati dijaforetik, što znači da uzrokuje znojenje. Henrik VIII. naložio je

gradonačelniku Londona da ga koristi kao lijek protiv kuge.

Koristio se kod probavnih smetnji te protiv mučnine kod morske bolesti i

kemoterapije. Svaki put kad je netko osjećao mučninu u želucu, moja je

baka inzistirala da popije gazirani napitak s blagom aromom đumbira. Meni

je odličan kao čaj. Naribajte korijen, stavite ga u zatvoreno cjedilo i dodajte

med. To je svakodnevni lijek bez tableta. Izvrstan ako vam je muka.

Dokazano je da smanjuje bol u zglobovima i artritis te može utjecati na

razrjeđenje krvi i snižavanje kolesterola. Učinkovit je protiv proljeva,

osobito onog koji je glavni uzrok smrtnosti djece u zemljama u razvoju.

Đumbir je dugo bio korišten kao afrodizijak za vanjsku ili unutarnju

upotrebu. Spominje se u Kama Sutri i na Melanezijskom otočju na južnom

dijelu Tihog oceana, a koristi se za povećanje seksualnog zanimanja kod

žena jer, kad se pojede, povećava priljev krvi u prepone. Zanimljivo je to što

ga na Filipinima žvaču da bi se otjerali zli dusi.

U Aziji se mljeveni suhi korijen koristi za marinade, u kombinaciji s ljutim

začinima i curryjem. Marinirani đumbir koristi se za satay umake i sushi, te

kao ukras mnogim kineskim jelima.

Đumbir je bio jedan od najranijih začina, a za vrijeme Rimskog Carstva i

najcjenjenija uvozna namirnica s Istoka. Poznat je u Europi još od devetog

stoljeća, a postao je toliko omiljen da je stajao na svakom postavljenom

stolu uz sol i papar. Do dvanaestog stoljeća đumbir se počeo koristiti u

Pompea

-205-

raznim slasticama poput kolača, kolačića i licitarskog kruha. U engleskim

pubovima i krčmama u devetnaestom stoljeću vlasnici su nudili male

posudice s mljevenim đumbirom kako bi ga gosti mogli posuti po pivu, a

tako je i nastao gazirani napitak s aromom đumbira. Đumbir daje aromu

desertima, džemovima, pićima i čaju. Konzervirani đumbir jede se kao

slatkiš, komadići se dodaju u kolače i deserte i ponekad se koristi kao

sastojak sladoleda. Ušećereni đumbir probala sam prvi put kad mi ga je dala

baka. Omiljena je slastica u blagdansko doba.

Svi ti sastojci obogaćuju naše živote. Jedan od blagoslova modernog doba je

što se koristimo suradnjom majke prirode, ljudske kreativnosti i civilizacije.

Pomislite samo. Šećer, đumbir i cimet s Istoka. Čokolada i vanilija iz

Meksika. Datulje i brašno sa Srednjeg istoka. Orašasti plodovi sa svih strana

svijeta. Mnoštvo vrsta hrane koju nam daje zemlja, koja nam uz njezinu

povijest budi maštu i otvara apetit.

Ljudi su također mješavine začina. Svi smo kombinacije šećera i soli, začina

i slatkog, što pojačava obje arome. Našu ljubav i podršku hrane orašasti

plodovi i pšenica, oštrina đumbira i bogatstvo vanilije, čokolada sa svojom

omamljujućom aromom, sve te biljke koje su kao i ljudi rijetke i ponekad se

teško oprašuju.

Iduće godine ponovo ćemo se naći, nakrcane novim kolačićima,

uzbuđenjem, veseljem i bit ćemo mudrije. Tko zna točno u kojoj ćemo fazi

biti? Otvorit ćemo krug za novu kolačić-djevicu. Mislim da ćemo Sissy i ja

postati bliske saveznice. Hoće li Rosie dobiti bebu, a Taylor pronaći novi

posao? Hoće li se Jeannie odmaknuti od svoje dileme oko nesretnih trokuta i

usredotočiti se na vlastitu karijeru i život? Hoće li Allie konačno odlučiti

nešto po pitanju svog odnosa s T.J.-em? A ja?

Pompea

-206-

A ja?

Možda, ali samo možda, Jim i ja ćemo biti zajedno i voljeti se. Možda, tek

možda, prepoznat ću to i u to vjerovati.

Imat ću dva unuka. Dvije bebe. Bit ću na potpuno novom terenu i još

jedanput promatrati svijet očima djeteta. Znam da, bez obzira što se

dogodilo, bez obzira na prepreke ili čuda koja nam donosi život, moja

obitelj i ja zajedno ćemo putovati.