ana kurbalija...sveuČiliŠte josipa jurja strossmayera u osijeku i institut ruĐer boŠkovi Ć,...

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU I

INSTITUT RUĐER BOŠKOVI Ć, ZAGREB

Poslijediplomski sveučilišni interdisciplinarni specijalisti čki studij

ZAŠTITA PRIRODE I OKOLIŠA

Ana Kurbalija

PREGLED ENTOMOFAUNE MOČVARNIH STANIŠTA OD

MEĐUNARODNOG ZNAČENJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Specijalistički rad

Osijek, 2012.

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Specijalistički rad Institit Ruđer Boškovi ć,

Zagreb Poslijediplomski sveučilišni interdisciplinarni specijalisti čki studij zaštita prirode i okoliša

Znanstveno područje: Prirodne znanosti Znanstveno polje: Biologija

PREGLED ENTOMOFAUNE MOČVARNIH STANIŠTA OD ME ĐUNARODNOG

ZNAČENJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Ana Kurbalija

Rad je izrađen na Odjelu za biologiju, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u

Osijeku Mentor: izv.prof. dr. sc. Stjepan Krčmar

U ovom radu je istražen kvalitativni sastav entomof aune na četiri močvarna staništa od me đunarodnog značenja

u Republici Hrvatskoj. To su Park prirode Kopački rit, Park prirode Lonjsko polje, Delta rijeke Neretve i Crna

Mlaka. Glavni cilj specijalističkog rada je objediniti sve objavljene i neobjavljene podatke o nalazima vrsta

kukaca na ova četiri močvarna staništa te kvalitativno usporediti entomofau nu pomoću Sörensonovog indexa

faunističke sličnosti. Na području Parka prirode Kopački rit utvrđeno je ukupno 866 vrsta kukaca razvrstanih u

84 porodice i 513 rodova. Na području Parka prirode Lonjsko polje utvrđeno je 513 vrsta kukaca razvrstanih u

24 porodice i 89 rodova. Na području delte rijeke Neretve utvrđeno je ukupno 348 vrsta kukaca razvrstanih u 89

porodica i 227 rodova. Za područje Crne Mlake nije bilo dostupne literature o nalazima kukaca. Velika

vrijednost Sörensonovog indexa od 80,85% ukazuje na veliku faunističku sličnost između faune obada

Kopačkoga rita i Lonjskoga polja. Najmanja sličnost u fauni obada utvrđena je između močvarnih staništa

Lonjskog polja i delte rijeke Neretve, a iznosi 41,37%. Faunistička sličnost između zajednice obada na području

delte rijeke Neretve i Kopačkog rita iznosi 47,61%. U fauni vretenaca (Odonata) najveća je faunistička sličnost

između Kopačkog rita i delte rijeke Neretve i iznosi 72,91% a podjednaka je faunistička sličnost između

Kopačkog rita i Lonjskog polja i iznosi 72,28%. Najmanja sličnost u fauni vretenaca utvrđena je između

močvarnih staništa Lonjskog polja i delte rijeke Neret ve, a iznosi 65,06%. Vrlo je mala faunistička sličnost u

fauni kornjaša (Coleoptera) izme đu tri močvarna staništa. Izme đu Kopačkog rita i Lonjskog polja iznosi

21,47%. Između Lonjskog polja i rijeke delte Neretve iznosi 11,65%, a između Kopačkog rita i delte rijeke

Neretve iznosi svega 10,71%. Faunistička sličnost u fauni stjenica (Heteroptera) između Kopačkog rita i delte

rijeke Neretve je vrlo mala jer je podudarnost u samo jednoj vrsti te iznosi svega 4%. Najveći broj zašti ćenih i

ugroženih vrsta je utvrđen u redu vretenaca (Odonata) i danjih leptira (Lepidoptera, Rhopalocera).

Broj stranica: 129 Broj slika: 47 Broj tablica: 42

Broj literaturnih navoda: 83

Jezik izvornika: hrvatski

Ključne riječi: entomofauna, faunistička sličnost, rijetke vrste, ugrožene vrste, zašti ćene vrste

Datum obrane:

Stručno povjerenstvo za obranu:

1. Prof.dr.sc.Enrih Merdić, izvanredni profesor Odjela za biologiju Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, 2. Prof. dr. sc. Mladen Kerovec, redoviti profesor Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 3. Prof. dr. sc. Stjepan Krčmar, izvanredni profesor Odjela za biologiju Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku

BASIC DOCUMENTATION CARD

University Josip Juraj Strossmayer Osijek

Institute Ruđer Boškovi ć, Zagreb

Specialistic paper

University postgraduate specialistic interdisciplinary study Environmental

Protection and Nature Conservation

Scientific Area: Natural Science Scientific Field: Biology

WETLAND ENTOMOFAUNA OF INTERNATIONAL IMPORTANCE IN THE

REPUBLIC OF CROATIA

Ana Kurbalija

Thesis performed at the Department of biology, J.J. Strossmayer Univerity of

Osijek Mentor: izv.prof. dr. sc. Stjepan Krčmar

This paper deals with entomofauna of four wetland areas in Croatia which are also the wetlands of international

importance. The wetland areas discussed in the paper are: Kopački rit Nature park, Lonjsko polje Nature park,

the Neretva River delta and Crna Mlaka. The aim of the paper was to consolidate data results on different insect

species in above-mentioned wetlands. Also, the aim was to evaluate entomofauna in a qualitative way by using

Sorensen similarity index. There are 866 insect species classified into 84 families and 513 genera in Kopački rit

Nature park. In Lonjsko polje Nature park there are 513 insect species classified into 24 families and 89 genera.

There are 348 insect species classified into 89 families and 227 genera in the Neretva River delta area. However,

there isn't any data available on insect species in Crna Mlaka. High Sorensen similarity index of 80.85 % points

to the high similarity of gadfly fauna between Nature park Kopački rit and Lonjsko polje. The lowest faunistic

similarity of gadfly fauna was found between Lonjsko polje Nature park and the Neretva River delta and it was

41.37 %. The similarity index of gadfly fauna in the Neretva River delta and Kopački rit was 47.61%. The

Neretva River delta and Kopački rit have the gadfly fauna similarity level of 47.61% . The highest dragon fly

(Odonata) faunistic similarity level of 72.91% was found between Kopački rit and the River Neretva delta.

Almost equal was the similarity of dragonfly fauna between Kopački rit and Lonjsko polje with the similarity

level of 72.28%. The dragonfly fauna of Lonjsko polje and The River Neretva delta has the lowest level of

similarity which was 65.06%. The beetle (Coleoptera) fauna of Kopački rit, Lonjsko polje and the Neretva River

delta has a lower level of similarity: 21.47% between Kopački rit and Lonjsko polje, 11.65% between Lonjsko

polje and The River Neretva delta and 10.71% between Kopački rit and The River Neretva delta. The bug

(Heteroptera) fauna similarity level of Kopački rit and the Neretva River is only 4% since there is only one

common species between the two wetlands. The highest number of protected and endangered species was

established in dragonfly (Odonata) order as well as daily butterflies (Lepidoptera, Rhopalocera) order.

Number of pages: 129

Number of figures: 47

Number of tables: 42

Number of references: 83 Original in: Croatian

Key words: entomofauna, faunistic similarity, rare species, endangered species, protected species

Thesis defence date:

Reviewers: 1. Enrih Merdić, Associate Professor 2. Mladen Kerovec, Full Professor 3. Stjepan Krčmar, Associate Professor

SADRŽAJ

1.UVOD .................................................................................................................................................... 1

1.1. Ramsarska konvencija ........................................................................................................... 2

1.1.1. Močvarna područja ............................................................................................................. 3

1.2. Cilj rada ...................................................................................................................................... 5

2. OPIS ISTRAŽIVANOG PODRU ČJA .................................................................................. 6

2.1. Močvarna područja od međunarodnog značaja u republici Hrvatskoj ............ 6

2.1.1. Park prirode Kopački rit .................................................................................................... 7

2.1.2. Park prirode Lonjsko polje ............................................................................................ 10

2.1.3. Delta Neretve ..................................................................................................................... 12

2.1.4. Crna Mlaka ......................................................................................................................... 15

3. MATERIJAL I METODE ....................................................................................................... 17

3.1. Prikupljanje i obrada podataka ...................................................................................... 17

3.2. Sørensenov index faunisti čke sličnosti......................................................................... 17

4. REZULTATI ................................................................................................................................. 19

4.1. Entomofauna Parka prirode Kopački rit .................................................................... 19

4.1.1. Vretenca (Odonata) ....................................................................................................... 19

4.1.2. Leptiri (Lepidoptera) .................................................................................................... 24

4.1.2.1. Danji leptiri (Rhopalocera) .................................................................................. 24

4.1.2.2. Noćni leptiri (Heterocera) .................................................................................... 28

4.1.3. Kornjaši (Coleoptera).................................................................................................... 36

4.1.4. Komarci (Culicidae)...................................................................................................... 44

4.1.5. Obadi (Tabanidae) ......................................................................................................... 47

4.1.6. Ušare (Hippoboscidae) ................................................................................................. 50

4.1.7. Braničevke (Simulidae) ............................................................................................... 51

4.1.8. Osolike muhe (Syrphidae)........................................................................................... 52

4.1.9. Ose biljarice (Symphita) .............................................................................................. 54

4.1.10. Grizlice (Psocoptera) .................................................................................................. 57

4.1.11. Raznokrilci (Heteroptera) ......................................................................................... 59

4.1.12. Ravnokrilci (Orthoptera) ........................................................................................... 61

4.2. Entomofauna Parka prirode Lonjsko Polje ................................................................. 63



4.2.3. Kornjaši (Coleoptera) ................................................................................................... 68

4.2.4. Obadi (Tabanidae) ......................................................................................................... 73

4.3. Entomofauna Delte Neretve .............................................................................................. 75



4.3.3. Kornjaši (Coleptera).................. . .................................................................................. 79

4.3.4. Komarci (Culicidae)...................................................................................................... 82

4.3.5. Obadi (Tabanidae) ......................................................................................................... 82

4.3.6. Opnokrilci (Hymenoptera) .......................................................................................... 85

4.3.7. Raznokrilci (Heteroptera) ............................................................................................ 88

4.3.8. Ravnokrilci (Orthoptera) ............................................................................................. 89

4.3.9. Jednakokrilci (Homoptera) ......................................................................................... 90

4.3.10. Mrežokrilci (Neuroptera) .......................................................................................... 91

4.3.11. Kljunarice (Mecoptera) .............................................................................................. 92

4.3.12. Uholaže (Dermaptera) ................................................................................................ 92

4.3.13. Žoharaši (Blattodea) ................................................................................................... 93

4.3.14. Bogomoljke (Mantodea) ........................................................................................... 94

4.3.15. Vodencvjetovi (Ephemeroptera) ............................................................................. 95

4.3.16. Skokunci (Collembola) .............................................................................................. 95

4.3.17. Kudravci (Tysanura) ................................................................................................... 96

4.4. Faunistička sličnost močvarnih staništa od me đunarodnog značenja u republici

Hrvatskoj .............................................................................................................................................. 97

5. RASPRAVA ................................................................................................................................. 111

6. ZAKLJUČAK .............................................................................................................................. 117

7. LITERATURA ............................................................................................................................ 119

8. ŽIVOTOPIS ................................................................................................................................. 128

1. UVOD

Kukci (Insecta) su najbrojnije životinje na svijetu . U njihovu razredu ima više vrsta

nego u bilo kojem drugom: otkriveno je preko milijun vrsta, ali se smatra da je stvarni broj

između 5 i 10 milijuna (Burnie, 2001). Kukci pripadaju člankonošcima (Arthropoda)

šestonošcima jer svi imaju tri para nogu. Ve ćina ima krila, što ih čini jedinim člankonošcima

koji mogu letjeti (Burnie, 2001). Nekoliko je razloga zašto su kukci tako uspješni. Mali su pa

mogu zauzeti mikrostaništa koja su nedostupna drugi m životinjama. Op ćenito su vrlo plodni,

brzo reagiraju na obilje dostupne hrane i mnogi su prilagođeni okolišu bojom i oblikom tijela

(Burnie, 2001). Bez kukaca ne bi postojali ni mnogi drugi oblici života: ve ćina cvjetnica ovisi

o njima zbog oprašivanja, a one su glavni dio prehrane mnogih drugih životinja (Durbeši ć i

sur. 1998). Žive na tlu ili u zraku, a brojni s u i u vodama na kopnu. Vode na kopnu kao što su

rijeke, jezera a posebno mo čvare sa svojom karakterističnom florom i vegetacijom pružaju

povoljne životne uvjete raznovr snim predstavnicima beskralježnjaka pa tako i kukcima

(Springer, 2003).

U Hrvatskoj postoje četiri močvarna staništa koja su od me đunarodnog značenja: Park

prirode Kopački rit, Park prirode Lonjsko polje, Delta Neretve i Crna Mlaka. Ova područja

pripadaju najvećim i najbolje očuvanim vlažnim staništima u Europi (Konvencija o

močvarama, Ramsar, Iran 1971.) Međunarodna zaštita mo čvara i močvarnih biotopa

ostvaruje se kroz pet međunarodnih sporazuma: Konvencija o biološkoj raznoli kosti (1992

g.), Bonska konvencija (1979 g.), Bernska konvencija (1979 g.), Washingtonska konvencija

(1973 g.) i najvažniji me đunarodni sporazum o zaštiti mo čvara i ptica močvarica je

Ramsarska konvencija (1971 g.) (http://narodne-novine.nn.hr). Kopački rit, Lonjsko polje,

Delta Neretve i Crna Mlaka su uvrštena na tzv. Ramsarski popis od nosno „Popis mo čvara od

međunarodne važnosti“ (Konvencija o mo čvarama, Ramsar, Iran 1971.). Ova područja su

entomološki slabo istražena. Tako đer je mali broj radova koji govore o kukcima na tim

područjima, a ako ih i ima onda su stari nekoliko desetljeća. Stoga je jedan od ciljeva u okviru

izrade specijalističkog rada načiniti što detaljniji pregled entomofaune mo čvarnih staništa od

međunarodnog značenja u Republici Hrvatskoj radi dobivanja kvalitetnije slike o

rasprostranjenosti kukaca na tim područjima. Vrlo detaljnim pregledom literature doći će se

do vrlo značajnih faunističkih spoznaja koje će ukazati na to na kojim područjima je fauna

kukaca više a na kojima manje istražena. Tako đer će se vidjeti da još uvijek ima mnogo

neistraženih skupina kukaca na ovim mo čvarnim područjima koja im pružaju idealne uvjete

za razvoj i opstanak.

1

1.1. Ramsarska konvencija

U Iranskom gradu Ramsaru, na obalama Kaspijskog jezera 1975. godine potpisana je

Ramsarska konvencija, jedan od najvažnijih me đunarodnih sporazuma o zaštiti mo čvarnih

staništa. Ova konvencija je pohranjena u UNESCO 1 – u, a sjedište administracije joj je u

sjedištu IUCN 2– a. Ta konvencija nastala je kao posljedica borbe za zaštitu mo čvarnih

staništa, a dan kada je proglašena, 2. velja če, proglašen je Me đunarodnim danom zaštite

močvara (http://www.ramsar.org). S obzirom da na svijetu postoje mnogobrojna močvarna

staništa koja trebaju zaštitu jer su ugrožena isuši vanjem, zatrpavanjem, zagađivanjem,

preinačavanjem, prekomjernom eksploatacijom i unošenjem st ranih vrsta, ukazala se potreba

za donošenjem me đunarodnog dogovora o zaštiti takvih podr čja. Na Ramsarskoj konvenciji

donešeni su i neki konkretni zaklju čci. Ona bi trebala poboljšati suradnju sa lokalnim

stanovništvom i sa me đunarodnim udrugama koje se bave zaštitom takvih sta ništa. Tako đer

je iznešeno da je potrebno na činiti popis močvarnih područja u svakoj državi i nazna čiti

osnovne hidrološke, biološke i ekološke posebnosti svakog p odručja. Također je zaključeno

da popis močvarnih područja s vremenom treba proširivati. Mo čvarna područja danas čine 6

% površine Zemlje i u njima živi 40 % biljnih i život injskih vrsta. To je više od 1300 mo

čvarnih područja, a ukupna površina je ve ća od 1,110 000 km 2. Primjerice Kanada ima 130

500 km2 močvarnih staništa, a samo Velika Britanija ima 169 ra msarskih područja

(http://www.ramsar.org).

Prednosti pristupanja konvenciji su od velike važ nosti. Prije svega to su djelotvorna

zaštita mo čvarnih staništa i provedba odredbi na nacionalnoj r azini. Zatim, mogućnost pristupa

informacijama i stručnim savjetima te naravno vrlo bitna stavka je međunardna suradnja što je

dodatna promidžba za svaku zemlju p ristupnicu. Osim određenih privilegija, potpisivanjem ovog

sporazuma, države potpisnice dob ile su i neke obveze. Prije svega dužne su pri prostornom

planiranju uzimati u obzir zaštit u močvarnih područja, utvrditi zalihe močvarnih područja i

konzultirati se s drugim ugovornim strankama o primjeni konvencije. Zaštita voda je glavni

ekološki čimbenik koji uvjetuje nastanak i opstanak močvarnih staništa pa se poseban naglasak

stavlja na tu sferu zaštite. Stranke koje su uvrštene u konvenciju obvezne su donijeti nacionalni

program zaštite mo čvarnih staništa i uklju čiti mjere njihove zaštite i razumnog korištenja u svoje

nacionalne pl anove uređenja i uporabe prostora. Također su obvezne štititi mo čvarna staništa

stvaranjem prirodnih rezervata, od k ojih najmanje jedan koji zadovoljava kriterije za

međunarodnu važnost mora biti predložen za upis u Rams arski 1 UNESCO - United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu)

2 IUCN - International Union for Conservation of Nature (Međunarodni savez za očuvanje prirode) 2

popis. Uvrštavanjem u Ramsarski popis, takva podru čja dobivaju status prirodnog dobra koje

predstavlja bogatstvo cjelokupnog čovječanstva. Do sada Konvencija ima 160 stranaka,

uključujući i Republiku Hrvatsku, te su stranke Konvencije do sada upisale 1899 močvarnih

područja u Ramsarski popis, čime je obuhvaćena ukupna površina od gotovo 186.549,792 ha

(http://www.ramsar.org.).

1.1.1. Močvarna područja

Članak 1.1 Ramsarske konvencije određuje: „U smislu ove Konvencije mo čvarna

staništa obuhvaćaju područja močvara, cretova, tresetišta ili vode, kako prirodna t ako i

umjetna, stalna ili povremena, sa stajaćom ili tekućom vodom, slatkom, bočatom ili slanom,

uključujući područja morske vode duboke do šest metara za vrijeme ose ke“ (Konvencija o

močvarama, Ramsar, Iran 1971.).

U močvarama je voda primarni faktor koji kontrolira okoliš i s njim povezan biljni i

životinjski svijet. Mo čvarna područja su močvare, bare, rijeke, jezera, mangrove, koraljni

grebeni, ribnjaci, uzgajališta rakova, pojilišta, n avodnjena zemljišta, šljun čane jame i kanali.

Močvare se najčeš će nalaze u riječnim nizinama ili uz jezera, odnosno u reljefnim depresijama s

intenzivnom vegetacijom. Važnost močvara se odražava u tome što su one kolijevka

bioraznolikosti jer pružaju vodu zbog čega je omogućena primarna reprodukcija. U njima je

sadržana velika koncentracija životinja te su velika skladišta biljnog genetskog materijala.

Močvarna su staništa dio hidrogeološkog ciklusa (http: //www.ramsar.org). Neke države su se

pokušavale riješiti mo čvara i pretvoriti ih u poljoprivredne površine koje su bile korisnije za

okolno stanovništvo. Razlog tomu je št o se još donedavno na mo čvare gledalo, ne samo kao

beskorisne površine, nego i štetne za čovjeka. U preinačavanju močvara u poljoprivredne

površine prednja čile su bogate države jer su za takvo nešto imale na jbolje mogućnosti. Tako se

sa sigurnoš ću može re ći da su bogate zemlje i na ovom području, na globalnoj razini, nanijele

veliku biološku i ekološ ku štetu i ostalim državama, posebice najsiromašnijima. Najve ći borci

za očuvanje takvih staništa bili su znanstvenici koji su imali najbolja saznanja o biološkoj

vrijednosti mo čvarnih staništa. Kasnije se znanstvenicima pridružila i šira javnost, a to je

ponukalo i političare na razmišljanje, jer oni širu javnost promatraju prvenstveno kao moguće

birače. Močvarna područja imaju vrlo veliko ekološko značenje jer brojnim vodenim i

močvarnim pticama služe kao stanište, odmorište ili

3

zimovalište (Slika 1). Tako đer su visokoproduktivni sustavi jer uvelike sudjeluju u

primarnoj produkciji biomase.

Iz svih tih razloga postojala su nastojanja i želja za zaštitu mo čvara, a kao posljedica je

nastala Ramsarska konvencija, donesena 1971. godine (http://www.ramsar.org.). Kako nisu

sve močvare iste ekološke ili biološke vrijednosti tako ni su sve uvrštene u Ramsarski popis

koji određuje njihovu zaštitu. U Ramsarskoj konvenciji razra đeni su kriteriji koje neko

močvarno područje mora ispuniti da bi došlo na popis te Konvencije .

Slika 1. Močvarno područje (preuzeto s web stranice http://www.kopacki-rit.com/)

4

1.2. Cilj rada

Cilj ovog rada je objedinjavanje sve do sada objavljenih, kao i novijih, neobjavljenih

podataka o nalazima vrsta kukaca na četiri močvarna područja od međunarodnog značaja u

Hrvatskoj (Park prirode Kopački rit, Park prirode Lonjsko polje, Delta Neretve i Crna Mlaka)

te usporedba faune pojedinih skupina kukaca na ova četiri močvarna staništa.

Na taj način će biti omogućen bolji uvid u praćenje stanja entomofaune na istraživanim

područjima. Zbog toga će ovaj rad poslužiti kao osnovno polazište za daljn a istraživanja

entomofaune na ovim područjima, tim više što su literaturni podaci o nekim sk upinama

kukaca prilično skromni i starijeg datuma.

5

2. OPIS ISTRAŽIVANOG PODRU ČJA

2.1. Močvarna područja od međunarodnog značaja u Republici Hrvatskoj

Republika Hrvatska je bogata močvarnim staništima no dugo nije napravljen popis

močvarnih područja. 2003. godine Državni zavod za zaštitu prirode p roveo je projekt

„Inventarizacija mo čvarnih staništa“, koji je financiran od strane Rams arskog fonda za male

grantove za zaštitu i razumno korištenje mo čvarnih staništa (http://www.dzzp.hr). Cilj

projekta je bio izraditi što potpuniji popis mo čvarnih staništa u Hrvatskoj te usmjeravanje

nacionalne politike na zaštitu tih podru čja. Time bi se dodatno vrednovala takva područja sa

ciljem proglašenja novih Ramsarskih podru čja. Ovim projektom identificirano je i kartirano

oko 3800 pojedinačnih lokaliteta i 8 velikih kompleksnih močvarnih područja

(http://www.dzzp.hr) (DUZPO, 1999). Prema rezultatima projekta 6,9 % površine Hrvatske

pokriveno je močvarnim staništima. Svi podatci projekta svrstani su u jedinstvenu GIS 3 bazu

podataka koja se sastoji od karata i pridruženih at ributnih tablica s osnovnim podacima o

svakom močvarnom staništu. U Hrvatskoj su četiri močvarna područja uvrštena u Ramsarski

popis u površini od 86.579 ha. To su park prirode K opački rit (23.894 ha), park prirode

Lonjsko polje (50.560 ha) planirani park prirode Delta Neretve (11.500 ha) i ornitološki

rezervat ribnjaci Crna Mlaka (625 ha) (http://www.ramsar.org.). Iako na prostoru Hrvatske

mnoga područja zadovoljavaju uvijete za uvrštenje na Ramsarski popis, za sada su samo ova

četiri upisana (Slika 2).

Slika 2. Ramsarska područja u Hrvatskoj (preuzeto s web stranice: http://www.dzzp.hr/zasticena-podrucja-75.html, 15.7.2010.)

3 GIS – geografski informacijski sistem

6

2.1.1. Park prirode Kopački rit

Park prirode Kopački rit jedno je od najočuvanijih močvarnih staništa u ovom dijelu

Europe i najveće mrijestilište riba dunavskoga toka nakon delte Du nava. Smješten je na

sjeveroistoku Hrvatske, u Baranji, u kutu što ga čine rijeke Drava i Dunav (Slika 3). Ovalnog je

oblika, dužine 8-10 km u smjeru zapad – istok, t e oko 7-9 km smjerom sjever- jug, s površinom

od oko 100 km 2 (Bognar, 1990). To je i najniži dio Baranje, s nadm orskom visinom manjom od

82 m (Mihaljević i sur., 1999). Jedno od tumačenja po kojem je Kopački rit dobio svoje ime jest

da potječe od mađarske riječi „kapocs“ što na hrvatskom zna či kopča. Kopča je po tome što su

mostovi, kojima su mještani kom unicirali u Kopačkom ritu poput kopče, povezivali razne

dijelove ovoga područja, i riječi „rét“ kojom se ozna čava močvarna livada. Po drugom tumačenju

Kopački rit dobio je ime od slavenske riječi „kopa č“ i njema čke riječi „ried“, što zna či

močvarno tlo (Springer, 2003). Zbog svoje iznimne ekološke vrijednosti i biološke raznolikosti

Kopa čki rit je odlukom Sabora Republike Hrvatske 1967.godine zašti ćen statusom Upravljanog

prirodnog rezervata na površini od 17 730 hektara (NN, 45/67). Uže podru čje rezervata od 7 220

ha proglašeno je Specijalnim zoološkim rezervatom, a šire podru čje od 10 510 ha Parkom prirode

(NN, 54/76) (Mihaljević i sur., 1999). Godine 1993. Kopački rit je na Ramsarskoj konvenciji

uvršten na popis međunarodno značajnih močvara, osobito kao stanište ptica mo čvarica („List of

wetlands of International Importance“). Sabor Republike Hrvatske je 1999. god ine potvrdio

zaštitu Zakonom o Parku prirode Kopački rit. Osnovno ekološko obilježje ovom prostoru da ju

dinamika i intenzitet plavljenja. Karakteristično poplavno područje su formirala dva velika

vodotoka, Drava i Dunav svojim akumulacijskim i erozijskim radom. Ovisno o količini nadošle

vode, dijelovi rita, i kopno i vode mijenjaju svoju veličinu, oblik i funkciju. Njučestalije poplave

pojavljuju se u kasno proljeće kada se počinju topiti velike količine snijega i leda u Alpama pa

vodostaj rijeka raste. Na poplavljivanje Kopačkoga rita najviše utjecaja ima rijeka Dunav, a manj

e rijeka Drava. Naime, kada Dunavski val, nastao topljenjem snijega, dođe do uš ća rijeke Drave u

Dunav, korito Dunava ne može primiti te velike ko ličine vode, jer su tu već ranije nadošle

dravske vode s povišenim vodostajem i Aljmaška plan ina, te se Dunav razlijeva u rit i uzrokuje

poplave. Područja u Kopačkom ritu, koja su stalno ispunjena vodom su jezera (najveće je

Kopačko jezero, a najdublje Sakadaško jezero), povremeno plavljene udubine su bare, a

udubljenja kojima struji voda su tzv. kanali. Linearna, uska i duboka udubljenja koja su izravno

povezana s Dravom i Dunavom su tzv. fokovi a žile su tako đer linearana udubljenja ali šira i pli

ća. Najveći je dotok vode u rit Hulovskim kanalom iz Dunava, a manje vode dolazi Renovskim

kanalom iz Drave. Iz tih dvaju glavnih kanala voda se dalje razlijeva

7

mrežom manjih kanala i fokova po ritu (Mihaljevi ć i sur., 1999). Posebni zoološki rezervat

prosječno je 99 dana pod vodom, dok je 266 dana suho (Mikuska, 1979). Iako se poplave

mogu pojaviti u bilo koje doba godine, visoki vodostaj je u pravilu od ožujka do kolovoza, a u

razdoblju od rujna do veljače je niski. Još jedna specifi čnost Kopačkoga rita je izmjena tvari i

energije u vidu izmjene kopnenih i vodenih organizama, a to mu daje redovito plavljenje, a

zatim povlačenje vode. Naime, nailaskom vodenog vala ugibaju mnogi kopneni organizmi

koji predstavljaju obilje hrane za mnogobrojne ribe i rakove kao i hranu za vodeno bilje u

obliku organskih tvari. Plitka i topla voda te velika količina hrane idealni su uvjeti za mrijest

ribe. Nakon poplava slijedi povlačenje vode u korito rijeka, zbog čega vodeni organizmi

ostaju zarobljeni u malim baricama pa tako postaju hrana za mnogobrojne ptice i kopnene

organizme. Isto tako počinje i značajna biljna produkcija (rast travnate vegetacije) bitna za

ishranu biljojeda rita poput jelenske i srneće divljači. Velike količine ribe stvaraju idealne

uvjete za gniježnenje ptica mo čvarica, kao i ptica selica koje Kopački rit koriste za svoju

postaju, što Kopa čkom ritu daje njegovu osnovnu ekološku prepoznatlji vost. Zbog

specifičnog mikroreljefa i plavljenja, na području rita razvija se specifična vegetacija U

Kopačkom ritu tako postoje četrdesetak biljnih zajednica i preko četiri stotine biljnih vrsta

(Mihaljević i sur., 1999). S jedne strane to su močvarne vegetacije, trš čaci i zajednice visokih

šaševa, a s druge strane tu su poplavne šume. Najve ći dio prekrivaju zajednice šume bijele

vrbe (Salix alba L.) koja može podnijeti visoke i dugotrajne poplave. Na nešto višim terenima

gdje su poplave česte, ali nešto kratkotrajnije, razvija se zajednic a bijele vrbe i crne topole

(Populus nigra L.). Na još višim gredama su hrastove šume. Na vlažnij im je dijelovima

zajednica hrasta lužnjaka ( Quercus robur L.) i velike žutilovke ( Genista elata Wender.), a na

sušim je podru čjima šuma hrasta lužnjaka i obi čnoga graba (Carpinus betulus, L.). Najveće

površine unutar rita pokriva vodena i mo čvarna vegetacija s mnogobrojnim zajednicama. Tu

rastu zajednice vodenih leća (Lemno – Spirodeletum polyrhizae, Koch 1954), zajednice

mrijesnjaka (Potamogetonetum lucentis i Potamogetonetum graminei), zajednica krocnja i

lokvanja (Myriophyllo – Nupharetum ). Najveće površine zauzima zajednica plavuna

(Nymphoidetum peltatae). Trš čaci (Scirpo – Phragmitetum ) i zajednice visokih šaševa

(Caricetum elatae, Caricatum versicariae, Caricetum gracilis) nalaze se na rubovima jezera i

kanala dajući ritu specifičan izgled. Bogata vegetacija Kopačkoga rita pruža povoljne uvjete

za razvoj brojnog i raznolikog životinjskog svijeta : od beskralježnjaka, riba, vodozemaca,

gmazova, ptica močvarica do raznolike divljači. O Kopačkom ritu i njegovom živom svijetu

rađene su brojne studije i do sada je izdano više od 5 00 znanstvenih i stručnih radova

(Mihaljević i sur.,1999). Dobro su proučena područja ornitologije, ihtiologije, ekologije voda i

drugih znanstvenih disciplina. Kopački rit je posebno poznat po fauni ptica koja već

8

stoljećima privlači znanstvenike, promatrače ptica i ljubitelje prirode na ovo područje. Do

sada je zabilježena 291 vrsta ptica od kojih se 144 vrste redovito ili povremeno gnijezdi u ritu

(Springer, 2003). Veliki je broj onih vrsta koje su zašti ćene na europskoj ili svjetskoj razini:

crna roda (Ciconia nigra, L. 1758 ), orao štekavac ( Haliaeetus albicilla, L.1758), patka

njorka (Aythya nyorca) i dr. Od ostalih kralježnjaka utvr đeno je 10 vrsta gmazova od kojih se

posebno ističe barska kornjača (Emys orbicularis, L., 1758) i 5 vrsta zmija, 11 vrsta

vodozemaca od kojih sedam vrsta žaba, 44 vrste riba i 55 vrsta sisavaca (Springer, 2003). Iako

je Kopački rit poznat po kralježnjacima, uz njih u ritu živ i jedinstven i vrlo bogat svijet

beskralježnjaka. Do sada je u ritu utvr đeno više od 600 vrsta beskralježnjaka, a s obzirom na

nepotpuna istraživanja o čekuje se puno veći broj vrsta (Springer, 2003). Područje

entomologije je slabo istraženo iako Kopa čki rit pruža idealne uvjete za razvoj kukaca. U

entomofauni Kopačkog rita prevladavaju kukci čiji je život usko vezan za vodu, neovisno o

tome služi li im ona za postavljanje legla ili kao pojilište, odnosno životni okoliš

(Merdić,1991 a).

Kopački rit jedan je od posljednjih očuvanih ritova u Podunavlju i kao takav ekološki

sustav ima veliku vrijednost, jer su gospodarskim razvojem u Europi gotovo uništeni takvi ili

slični ekosustavi. Prisutnost rijetkih, ugroženih i zaš tićenih vrsta iz biljnog i životinjskog

sviijeta čine ga još vrijednijim.

Slika 3. Smještaj Parka prirode Kopa čki rit (preuzeto s web stranice:

http://antun.biz/kopackirit/polozaj.asp, 15.7.2010.)

9

2.1.2. Park prirode Lonjsko polje

Park prirode Lonjsko polje jedno je od najugroženij ih močvarnih staništa na svijetu.

To je najveće zašti ćeno močvarno područje ne samo u Hrvatskoj već u cijelom Dunavskom

porječju. Park prirode obuhvaća Lonjsko i Mokro polje i ornitološki rezervat Krap je dol.

Prostire se na 51.000 hektara poplavnih šuma hrasta i jasena, pašnjaka, livada i oranica, voda i

naselja (Bilten Parka Prirode Lonjsko polje, 2004). 1990. godine proglašen je Parkom prirode

(Narodne Novine br. 11/1990). Na taj način htjelo se i zakonski zaštiti to, u prirodnom

pogledu, vrlo vrijedno područje. Zbog svog izuzetnog međunarodnog značaja Park prirode je

uvršten u tzv. Ramsarski popis mo čvara koje su od međunarodnog značaja, osobito kao

prebivalište ptica mo čvarica (http://www.pp-lonjsko-polje.hr.) Posebna vrijednost Parka

prirode Lonjsko polje temelji se na poplavama koje se redovito odvijaju, na velikoj površini

na kojoj se Park prirode prostire i na tradicionalnom načinu života pu čanstva na tom

području. Rijeke Sava, Una, Kupa, Lonja i Strug susreću se upravo na području parka prirode

(Slika 4). Zbog njihove vrlo složene dinamike, u ov om su području poplave nepredvidive pa

se na njih mora računati u svako doba godine. Zanimljivo je da Lonjsko polje mijenja svoj

izgled gotovo svakog tjedna. Tijekom zime i u rano proljeće nalikuje na jezero ili, za hladnih

zima, na veliku ledenu ploču. Kasnije mijenja boju od zlatno žute cvjetova žab njaka, u

proljeće, do ljubičaste mirisne metvice, u kasnu jesen. Brojni konji, krave i svinje, što

slobodno pasu pašnjacima, i paleta zelenih boja šum a dopunjuju ovaj srednjovjekovni,

jedinstveni krajolik .

Slika 4. Smještaj parka prirode Lonjsko polje ( pre uzeto s web stranice http://www.pp-

lonjsko-polje.hr, 15.7.2010.)

10

Biološka raznolikost i estetika krajobraza ovise o vodi i dinamici plavljenja.

Tisućljetnim periodičkim plavljenjem i meandriranjem rijeka Sava je stvorila čitav niz

različitih stanišnih tipova koji ovom kraju daju fascinan tnu vrijednost od nacionalnog i

međunarodnog značaja. Oko 60% ili 30.600 ha površine Parka prirode čine šume koje

uglavnom pripadaju nizinskom vegetacijskom pojasu nadmorske visine od 80-150 m (Bilten

Parka Prirode Lonjsko polje, 2004). U sklopu te šume posebno treba spomenuti hrast lužn jak

(Quercus robur, L.), kao jedno od najvrjednijih vrsta drveća na tom području, ali i poljski

jasen (Fraxinus ornus, L.), čija je vrijednost također velika i u gospodarskom i u ekološkom

smislu. Uz njih, kao nisko grmlje, česte su vrste lijeska (Corylus avellana, L.), bijela lipa

(Tilia cordata, Mill.), divlja kruška ( Pyrus pyraster, L. 1758) i mnoge druge (Schneider – Jacoby i Ern, 1993; Schneider – Jacoby, 1994 ). Znatan dio poplavnih površina koje nisu

pokrivene šumom čine vlažne livade i pašnjaci, a zauzimaju površinu od 12.000 ha (Bilten Parka

Prirode Lonjsko polje, 2004). Poplavne vode koje se zadržavaju čine temelj života u Lonjskom

polju i razlog su bogatstva flore i faune. Posebno je ovdje bogata ornitofauna pa se tako na

području Lonjskog polja nalaze se dva ornitološka rezerva ta. Krapje Đol je proglašen posebnim

zoološkim (ornitološkim) rezervatom 1963. god., a rasprostranjen je na površini od 25 ha, Rakita

sa svojih 430 ha proglašena je specij alnim ornitološkim rezervatom 1969. godine

(http://www.pp-lonjsko-polje.hr.). Ptice poput štekavca ( Haliaeetus albicilla, L. 1758), žli čarke

(Platalea leucorodia, L. 1758), crne rode (Ciconia nigra, L. 1758), bijele rode (Ciconia ciconia,

L. 1758), orla kliktaša ( Aquilla pomarina; Brehm, 1831), močvarne patke (Aythya nyroca; Güldenstädt, 1770), mogu se u polju promatrati kako love plijen ili traže

hranu u plitkim vodama zaostalim nakon poplava. Sve su te vrste drugdje u Europi (neke i na

svjetskoj razini) vrlo rijetke i mnogo napora se ulaže u njihovu zaštitu. U Lonjskom polju je

zabilježeno oko 250 vrsta ptica od kojih se 170 vrs ta tu i gnijezdi (Bilten Parka Prirode

Lonjsko polje, 2004). Posebno je poznata velika kolonija bijelih roda (Ciconia ciconia). U

selu Čigoć koje se nalazi u okviru Parka prirode na velikoj većini kuća nalaze se gnijezda

bijelih roda. Pučanstvo sela skladno živi s rodama, ne ruše njihova gnijezda, nego ih čekaju

do njihova povratka, svakog proljeća s juga Afrike. To selo je proglašeno Europskim se lom

roda. Ornitolozi procjenjuju da na području Parka prirode obitava oko 500 parova bijelih

roda. Od ostalih kralježnjaka zabilježeno je 33 vrs te riba, 16 vrsta vodozemaca, 10 vrsta

gmazova i 78 vrsta sisavaca (Bilten Parka Prirode Lonjsko polje, 2004).

Lonjsko polje je ipak carstvo beskralježnjaka o koj ima se nažalost zna jako malo.

Mnogi kukci, izumrli ili ugroženi drugdje u Europi, brojni su u staništima Lonjskog polja.

Lonjsko polje ima i vrlo značajnu ekološku vrijednost na regionalnoj, nacionalno j, pa čak i

11

na globalnoj razini. Ovdje se uzgaja blago, živo je šumarstvo, lov i ekoturizam, a ono čuva i

kulturnu baštinu i služi kao odlagalište hranjivih tvari.

Unazad nekoliko godina Lonjsko polje je postalo izuzetno posjećeno turističko

izletište koje plijeni svojim prirodnim ljepotama i bogatstvom biljnog i životinjskog svijeta.

2.1.3. Delta Neretve

Neretva je jedina naša rijeka koja na svom utoku u more stvara deltu. Izvire

jugoistočno od Zelengore (BIH) i nakon 218 km ulijeva se u Jadransko more kod Ploča. Delta

je površine 20.000 ha, od čega je 12.000 ha u Hrvatskoj, a ostatak u Republici Bosni i

Hercegovini (Durbeši ć i sur.,1998) Unutar granica Hrvatske deltasti prostor čine tri trokutasta

proširenja (Slika 5). Prvo proširenje, V idovsko blato, prostire se s desne obale Neretve unutar

trokuta Podgrede – Kula Norinska – G abela. Drugo proširenje delte je s lijeve strane Neretve

unutar trokuta Metković – Opuzen – jezero Kuti. Tre će proširenje je unutar trokuta Ploče –

Krvavac – Lovorje (Durbeši ć i sur.,1998)

Slika 5. Smještaj Delte Neretve (preuzeto s web str anice: http://www.metkovic.hr,

15. 7. 2010)

12

U davnoj prošlosti, našu najve ću deltu krasila je jedinstvena močvarna vegetacija. U

doba Austro – Ugarske monarhije na čitavom su području obavljani intenzivni melioracijski

zahvati koji su se nastavili i nakon Drugog svjetskog rata. Prvim melioracijama stvorila se

obradiva zemlja, kopanjem kanala isušivalo se mo čvarno tlo, drastično se promijenio krajolik

u poljoprivredno područje, pokrenule su se nove metode obrade zemlje i uvele nove kulture.

Na tom prostoru nastale su brojne plantaže mandarin a, naranči, limuna, jabuka, šljiva, kivija

te raznog povrća. Osim u melioraciji utjecaj čovjeka se osjeti i na prečestoj i nekontroliranoj

uporabi pesticida što ugrožava raznolikost života b iljnih i životinjskih vrsta te remeti

prirodnu ravnotežu (Durbeši ć i sur.,1998). Ipak, u posljednjih deset godina intenzitet

poljoprivrede opada i mnoga meliorirana područja ponovno se pretvaraju u močvaru.

Najznačajnije obilježje ovog prostora je velika raznolikos t krajolika. Na relativno

malom prostoru nalaze se mnogobrojne raznolike vodene površine (rijeke, jezera, izvori,

močvare). Na području delte nalaze se neka od nekoliko preostalih europskih močvarnih

područja uvrštenih u Ramsarska podru čja i Područja značajna za ptice, ali i Barcelonskom

konvencijom posebno zašti ćena područja (lagune, jezera, plaže, rijeke, humke- vapnenast i

brežuljci ). Na podru čju delte, na površini od ukupno 1620 ha nalaze se l okaliteti koji su

zašti ćeni slijedećim kategorijama zaštite: ornitološki rezervati (Pod grede, Prud i Orepak),

jedini ornitološko-ihtiološki rezervat u Hrvatskoj (Parila) i značajni krajolik Baćinska jezera i

dio krajolika Modro oko. U budućnosti se predviđa zaštita cijelog ovog prostora kao parka

prirode (http://www.neretva.info). Pojava vode, prisutne tijekom cijele godine rijetka je u kršu

na našoj obali. Zbog stalno prisutne vode razvio se bujan biljni pokrov močvarne, livadne i

šumske vegetacije što je omogu ćilo razvoj mnogim vrstama koje su u drugim dijelovima krša

rijetke ili nisu prisutne. Na deltu utje če i morska voda koja se pretvara u bočatu vodu. Ona je

značajna i za biološku raznolikost. Na delti Neretve ja ko je dobro izražena suprotnost krških

biotopa i zelenih mo čvara. Upravo ta suprotnost daje veliko bogatstvo staništa i raznoliki

biljni svijet. Može se uo čiti čitav niz raznolikih biotopa koje razlikujemo na osnovi biljnog

svijeta (Durbeši ć i sur.,1998). Uz uš će, na mnogobrojnim pješ čanim sprudovima i otočićima

koja su podložna utjecaju plime i oseke, razvij a se specifična vegetacija npr. sa tušnjem (

Obione portulacoides, L.) i pelinom (Artemisia caerulescens, L.; Artemisia absinthium, L. i

dr.). Na pjeskovitim obalama sa stalnim zadržavanjem vode razvijaju se različite vrste sitova

(Juncus maritimus, Lam.1789; J. actus, L. i dr.) i neke halofilne biljke poput sodne solnjače

(Salsola soda, Weinm.), metlike (Tamarix spp., L.) i dr. (Durbeši ć i sur.1998).

Uz glavni tok Neretve i mnogobrojne rukavce i jezera razvijaju se trš čaci. Njihov je utjecaj u

prirodi velik jer vežu ve će količine organskih čestica i zamočvaruju otvorene vodene 13

površine, upijaju vodu, zašti ćuju životinjski svijet i dr. Na površini staja čica ili vodotoka sa

slabim protokom nalaze se plivajuće biljne vrste poput lopoča (Nymphaea alba, L.), lokvanja

(Nuphar lutea, L.) , vodene leće (Lemna minor, L.) i dr. U samoj vodi razvija se tip vodene

vegetacije s krocujem (Myriopilum verticillatum, L.) i mrijesnjakom (Potamogeton lucens, L.)

gdje se zadržavaju razli čite životinje. Osim trš čaka, vlažna staništa obraštavaju rogozom

(Typha latifolia, L. i T.angustifolia, L.) i šašem ( Carex elata, All.). U močvarnom dijelu

Neretve razvijena je vegetacija šumaraka bijele vrb e (Salix alba, L.) a tu je često i crna topola

(Populus nigra L. subsp. italica) (Durbeši ć i sur., 1998). Na sušijim podru čjima razvija se

livadna vegetacija sa vrstama kao što su divlji tro skot (Paspalum distichum, L.), čestoslavica

(Veronica sp.), djetelina (Trifolium sp.), milica (Gratiola officinalis, L.), menta (Mentha

pulegium, L.), majčina dušica ( Thymus sp.) i dr. Područja krša i brdoviti predjeli oko Neretve

obrašteni su jednim dijelom šumama alepskog bora ( Pinus halepensis, Mill.) i hrasta crnike

(Quercus ilex, L), (Durbeši ć i sur.,1998).

Na takvom mozaičnom vegetacijskom području razvio se i raznolik i bogat životinjski

svijet. U delti je zabilježeno 100 vrsta riba od čega je 30 slatkovodnih. Zabilježeno je i 7 vrsta

vodozemaca i 16 vrsta gmazova (Durbeši ć i sur.,1998). Ovo područje je bilo važno odmorište

i hranilište za ptice na proljetnim i jesenskim seo bama. Do sada je zabilježeno oko 400 vrsta

ptica od kojih se tu neke gnjezde, a neke zimiju. Ribe i ptice ovdje su posebno ugrožene zbog

isušivanja mo čvara i upotrebe pesticida te intenzivnog lova i ribolova. Prema brojnim

literaturnim podatcima u delti Neretve obitava 50 vrsta sisavaca (Durbeši ć i sur.,1998).

Kao i u ostalim močvarnim područjima, beskralježnjaci, a me đu njima i kukci vrlo su

slabo istraženi. Deltu Neretve možemo zvati „zeleni m biserom“ Jadrana jer novozasa đene

kulture i ostaci močvarnih prostranstava daju tom prostoru dominantni zeleni vizualni

identitet koji ga čini drugačijim od ostatka obale. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog

uređenja donijelo je prijedlog o proglašenju delte Nere tve parkom prirode radi očuvanja

biološke raznolikosti na tom podru čju.

14

2.1.4. Crna Mlaka

Crna Mlaka je posebni ornitološki rezervat koji se nalazi u središnjem dijelu

močvarno-šumskog podru čja u dolini rijeke Kupe, jugoistočno od gradića Jastrebarsko,

između Zagreba i Karlovca (Slika 6). Posebnim ornitološk im rezervatom proglašena je 1980.

godine i nalazi se pod posebnom zaštitom. Rezervat je uvršten u popis Ramsarske konvencije

i u projekt Ornitološki važnih podru čja u Europi IBA (http://www.crna-mlaka.htnet.hr).

Slika 6. Smještaj posebnog ornitološkog rezervata ( preuzeto sa web stranice:

http://www.crna-mlaka.htnet.hr, 25.7.2010)

Na dijelu neprekidno poplavljenog tla, površine 625 ha u slivovima rijeka: Okićnice,

Brebernice i Volavčice, 1905. godine iskrčena je šuma i izgra đeni su ribnjaci. Ondje je reljef

udubljen, pa to uzrokuje nakupljanje vode. Nakon uređenja i izgradnje ribnjaka, u središnjem

dijelu Crne Mlake (kopno), površine približno 15 ha , uređen je vrlo lijepi park, s ukrasnim

vrstama drveća i grmlja. Tlo je pretežito zamo čvareno, pod šumama i mo čvarnim

travnjacima. Gotovo svi riječni tokovi s okolnog gorja natapaju i često plave središnji dio

zavale - Crnu Mlaku (http://www.crna-mlaka.htnet.hr).

15

Floru Crne mlake sačinjava biljna zajednica močvara u kojima prevladavaju biljne

vrste kao što su lopo č (Nymphaea alba, L.) i lokvanj (Nuphar lutea, L.), trska (Pharagimites

communis) i rogoz (Typha latifolia, L.), busenasti šaš (Carex elata, L.) itd. Također je

prisutna biljna zajednica šuma sa hrastom lužnjakom (Quercus robur, L.) i velikom

žutolovkom ( Genista elata, Wender.), crnom johom (Alnus glutinosa, L.) te običnim grabom

(Carpinus betulus, L.). Ovdje obitavaju i vrste cvijeća koje su inače karakteristične za

brdovite predjele, kao npr. čemerika (Veratrum album, L.), jedić (Aconitum vulparia, Rchb.),

crveni ljiljan (Lilium martagon, L.), obični jaglac (Primula vulgaris, Huds.), i dr. Ovdje je

prisutna i biljna zajednica livada sa svojim karakterističnim vrstama (http://www.crna-

mlaka.htnet.hr).

Ipak, najveća vrijednost Crne mlake nisu biljne, nego životinjs ke zajednice. Ovdje

živi mnogo različitih životinjskih vrsta: od kukaca, preko riba i vo dozemaca do ptica i

sisavaca. Tako je za sada uočeno 235 vrsta ptica (http://www.crna-mlaka.htnet.hr.) Neke

rijetke ptice kao što su orao štekavac, orao kliktaš, crna roda, patka njorka, ovdje žive ili

navra ćaju na putu za toplije krajeve. Ovo područje je najbogatije stanište vidre u Europi koja

je u jedno najrjeđi i najugroženiji sisavac našeg podneblja. Crna Mlaka o biluje

vodozemcima, osobito raznim vrstama žaba koje su važan dio hranidbenog lanca mn ogih

životinja rezervata . Fauna beskralježnjaka nije istraživana i o tome nema pis anih podataka.

16

3. MATERIJAL I METODE

3.1.Prikupljanje i obrada podataka

Najzastupljenija metoda rada na ovom specijalističkom radu je rad na tekstu,

sakupljanje i obrada podataka koji su objavljeni u raznim časopisima, knjigama i

monografijama, te analiza i uspoređivanje dobivenih podataka. Knjige i monografije

pregledavane su u knjižnicama Odjela za biologiju S veučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku,

knjižnici Filozofskog fakulteta u Osijeku te u Grad skoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek. Na

zavodu za zoologiju odjela za biologiju, pregledavani su različiti znanstveni časopisi kao što

su Entomologia Croatica, Natura Croatica, Priroda, Poljoprivreda, Ekološki glasnik i

Periodicum biologorum. Zatim, pregledano je mnogo magistarskih i diplomskih radova te

nekoliko doktorskih disertacija koji su izrađeni na Odjelu za biologiju a koji su tematski

povezani s ovim radom (Merdić, 1991b; Bukvić,1998; Pulitika, 2000; Draganić, 2000;

Bogdanović, 2001; Toth, 2006; Turić, 2007; Romanović, 2008; Domić, 2009; Vrućina, 2010).

Analizirani su i mnogi članci koji su objavljeni u različitim inozemnim znanstvenim

časopisima kao što su Journal of Vector Ecology, Ent omologia Generalis, Fragmenta

entomologica, Bulletin de la Societe Royale Belge d' Entomologie, Folia Entomologica

Hungarica, Journal of the American Mosquito Control Association itd.

Drugi dio istraživanja odnosi se na detalj no i dugotrajno pretraživanje interneta u svrhu

pronalaženja što više podataka o istraživanoj temi. Ovdje se došlo do novijih podataka o

istraživanju entomofaune na mo čvarnim područjima od međunarodnog značaja, i u Hrvatskoj

općenito. Prikupljeni podatci su analizirani, sistematizirani i uspoređeni međusobno pomoću

Sorensenovog indexa faunističke sličnosti za skupine kukaca koje su prisutne na većini

močvarnih staništa. Osim toga napravljena je i kategor izacija ugroženosti vrsta za koje

postoje objavljene Crvene knjige.

3.2 Sørensenov index faunisti čke sličnosti

Utvrđivanje faunističke sličnosti među istraživanim podru čjima određeno je

metodom danskog botaničara Sørensena. Sørensenova metoda temelji se na kvo cjentu

faunističke sličnosti među istraživanim podru čjima (Bogdanović, 2001), a računa se prema

izrazu:

QS= 100×2C/A+B

17

Gdje je:

QS (Quotient of similarity) – kvocijent sli

čnosti A – broj vrsta ili skupina jednog staništa B – broj vrsta ili skupina drugog staništa koji se uspoređuje s prvim

staništem C - broj zajedničkih vrsta ili skupina

Tako definiran, Sørensenov index faunist ičke sličnosti uzima u obzir samo

kvalitativnu zastupljenost vrsta, a ne i kvantitativnu. Veći ili manji broj istih vrsta u dva

uspoređivana staništa ukazuje na ve ću ili manju sličnost među njima. Može poprimiti

vrijednost od 0 do 100, a izražava se u postotcima. Što je index ve ći, to je struktura

uspoređivanih populacija sličnija (Bogdanović, 2001). Dobiveni kvocjenti sličnosti unose se u

tablice radi bolje preglednosti.

18

4. REZULTATI

4.1.Entomofauna Parka prirode Kopački rit

Iako Kopački rit pruža idealne uvjete za njihov razvoj, fauna kukaca (Insecta)

Kopačkog rita vrlo je slabo istražena (Merdi ć i sur. 1991). Međutim, neke su skupine poput

vretenaca (Odonata), komaraca (Culicidae), obada (Tabanidae), trčaka (Carabidae), leptira (

Lepidoptera), grizlica (Psocoptera) bolje istražene i podatci ukazuju da je fauna kukaca na

tom području ipak izuzetno bogata.

Postoje i vrlo vrijedni podatci o manje poznatim skupinama kukaca kao što su stjenice

(Heteroptera), osolike muhe (Syrphidae), ose biljarice (Symphita), braničevke (Simulidae) i

ušare (Hippoboscidae).

4.1.1. Vretenca (Odonata)

Vretenca su kukci iz reda Odonata i njihovo je rasprostranjenje vezano za vodene

biotope. Ličinke vretenaca (Anisoptera) razvijaju se i odrastaju u samoj vodi potoka, rijeke i

jezera. Zato ih najčeš će viđamo u blizini slatkih voda ili iznad njih. Zbog svojih velikih očiju

i odlične sposobnosti leta vrlo su uspješni zra čni grabežljivci (Burnie, 2001).

Vretenca su vrlo dobri pokazatelji očuvanosti vodenih i močvarnih staništa i na činom

života povezuju kopnene i vodene ekosisteme. Uklju čeni su u hranidbene lance kao biološki

regulatori populacija drugih vrsta (prirodni su neprijatelji komarcima i obadima). Hranidbeni

odnosi u kojima vretenca sudjeluju čine da se u njihovim tijelima koncentriraju neka u okolišu stalno prisutna onečiš ćivala. Dakle, oni su kao organizmi gotovo savršeni pokazivači onečiš

ćenja okoliša. Zato ih je i Ministarsko vije će Europske unije o zaštiti vretenaca i njihovih staništa preporu čilo kao bioindikatorske vrste vodenih ekosustava (Belančić i sur.,

2008). Do sada je opisano oko 6000 vrsta u 30 porodica i rasprostranjeni su na svakom

kontinentu osim na Antartiku (Burnie, 2001). Za faunu Europe zabilježeno je oko 160 vrsta

raspodjeljenih u oko 46 rodova, što je vrlo mali br oj koji je nekadašnji ostatak vrlo bogate

faune koja se razvijala na tim prostorima (Askew 1988). U današnjoj je fauni vretenaca

Hrvatske zabilježeno 74 vrste vretenaca (Belan čić i sur., 2008).

Višegodišnja istraživanja (1997.-2001.) vretenaca n a području Kopačkog rita pokazuju

veliku raznolikost. Do sada je evidentirano čak 48 vrsta u 24 roda, 8 porodica i 2 podreda

vretenaca što predstavlja 73,85% ukupnog broja vret enaca Hrvatske (Bogdanović i sur., 2001;

Bogdanović i sur., 2002), što pokazuje da je istraživano podr učje značajno za zaštitu

19

biodiverziteta faune vretenaca. Sistematski popis vrsta vretenaca utvrđenih na području

Kopačkog rita prikazan je u tablici 1.

Tablica 1. Sistematski pregled vretenaca (Odonata) utvrđenih na području Parka prirode

Kopački rit

Porodica Rod Vrsta Izvor podataka

Aeshnidae Aeshna Aeshna affinis (Vander Linden, 1823) Bogdanović i sur., 2002

Aeshna mixta (Latreille, 1805)

Anaciaeschna Anaciaeschna isosceles (Müller, 1767)

Anax Anax imperator (Leach, 1815)

Anax parthenope (Selys, 1839)

Brachytron Brachytron pratense (Müller, 1764)

Hemianax Hemianax ephippiger (Burmeister, 1839)

Calopterygidae Calopteryx Calopteryx virgo (Linnaeus, 1758)

Calopteryx splendens (Harris, 1782)

Coenagrionidae Coenagrion Coenagrion ornatum (Selys, 1850)

Coenagrion puella (Linnaeus, 1758)

Coenagrion pulchellum (Vander Linden,

1825)

Enallagma Enallagma cyathigerum (Charpentier,

1840)

Erythromma Erythromma najas (Hansemann, 1823)

Erythromma viridulum (Charpentier)

Ischnura Ischnura elegans (Vander Linden,

1820)

Ischnura pumilio (Charpentier, 1825)

Corduliidae Cordulia Cordulia aenea (Linnaeus, 1758)

Epitheca Epitheca bimaculata (Charpentier, 1825)

Somatochlora Somatochlora metallica (Vander

Linden, 1825)

Somatochlora flavomaculata (Vander

Linden, 1825)

Gomphidae Gomphus Gomphus flavipes (Charpentier, 1825)

Gomphus vulgatissimus (Linnaeus,

1758)

Ophiogomphus Ophiogomphus cecilia (Fourcroy, 1785)

Lestidae Chalcolestes Chalcolestes viridis (Vander Linden,

1825)

Lestes Lestes barbarus (Fabricius, 1798)

Lestes virens (Charpentier, 1825)

Lestes macrostigma (Eversmann, 1836)

Lestes sponsa (Hansemann, 1823)

Lestes dryas (Kirby, 1890)

Sympecma Sympecma fusca (Vander Linden, 1820)

Libellulidae Crocothemis Crocothemis erythraea (Brulle, 1832)

Leucorrhinia Leucorrhinia pectoralis (Charpentier,

1825)

20

Libellula Libellula quadrimaculata (Linnaeus,

1758)

Libellula fulva (Müller, 1764)

Libellula depressa (Linnaeus, 1758)

Orthetrum Orthetrum cancellatum (Linnaeus,

1758)

Orthetrum albistylum (Selys, 1848)

Orthetrum coerulescens (Fabricius,

1798)

Sympetrum Sympetrum striolatum (Charpentier,

1840)

Sympetrum vulgatum (Linnaeus, 1758)

Sympetrum meridionale (Selys, 1841)

Sympetrum fonscolombii (Selys, 1840)

Sympetrum flaveolum (Linnaeus, 1758)

Sympetrum sanguineum (Müller, 1764)

Sympetrum depressiusculum (Selys,

1841)

Sympetrum danae (Sulzer, 1776)

Platycnemididae Platycnemis Platycnemis pennipes (Pallas, 1771)

∑ 8 24 48

Rod Sympetrum je najbrojniji sa ukupno 8 vrsta vretenaca. Slijedi rod Lestes sa 5 vrsta,

zatim rodovi Coenagrion, Libellula i Orthetrum sa 3 vrste, te Calopteryx, Erythromma,

Aeshna, Anax, Gomphus i Somatochlora sa 2 vrste. Po jednu vrstu imaju rodovi Chalcolestes,

Sympecma, Platycnemis, Enallagma, Ischnura, Anaciaeschna, Hemianax, Brachytron,

Ophiogomphus, Cordulia, Epitheca, Crocothemis i Leucorrhinia.

Najveću frekvenciju susretanja (učestalost pojavljivanja) imale su vrste Aeshna mixta,

Coenagrion puella, Ischnura elegans, Orthetrum albistylum i Sympetrum striolatum, a

najmanju vrste Lestes macrostigma, Sympetrum danae, Sympetrum depressiusculum i

Sympetrum fonscolombei. Kvantitativna analiza je pokazala da je najbrojnija vrsta u fauni

vretenaca na području Kopačkog rita Coenagrion puella (Slika 7), a najrjeđe vrste su Lestes

macrostigma (Slika 8), Sympetrum fonscolombei, Sympetrum depresiusculum i Sympetrum

danae (Bogdanović i sur., 2002). U novijim istraživanjima te vrste nisu zabilježene pa ih se

može smatrati kao vrlo ugrožene ili čak izumrlim vrstama. U Crvenoj knjizi vretenaca

Hrvatske (Belančić i sur., 2008) navedeno je 8 kategorija ugroženosti vretenaca Hrvatske. U

tablici 2 prikazan je popis vretenaca Parka prirode Kopački rit u pojedinim kategorijama

ugroženosti. Navode se i neke svojte čiji su nalazi u Hrvatskoj barem djelomično pogrešni a

navode se u literaturi. S područja Kopačkog rita (Tablica 1) to su: Somatochlora metallica,

Orthetrum coerulescens i Sympetrum danae. Pet vrsta je tek nedavno zabilježeno u fauni

21

Kopačkog rita. To su Coenagrion ornatum, Hemianax ephippiger, Libellula fulva, Orthetrum

coerulescens i Sympetrum flaveolum (Bogdanović i sur., 2001; Bogdanović, 2001).

Vretenca su posebna i važna skupina životinja, jer njihov osebujan životni put

povezuje vodene i kopnene ekosustave (Horvatić i sur., 2002). Kopački rit obiluje vrstama,

međutim one su ovdje u određenoj mjeri ipak ugrožene. Razlog tomu je smanjivanj e površina

rita kao posljedica melioracije i pretvaranje u poljoprivredne površine. Kako se na taj na čin u

bitnoj mjeri smanjuje površina staništa za razvoj li činki vretenaca kao i njihovo osiromašenje

glede izbora i količine hrane, moguć je nestanak pojedinih vrsta vretenaca s područja parka

prirode Kopački rit. Time bi nestala i njihova korisnost, kao bioloških regulatora u

populacijama drugih vrsta, primjerice dvokrilaca (Diptera) i opnokrilaca (Hymenoptera), kao i

njihov položaj u hranidbenim lancima.

Tablica 2. Vretenca Parka Prirode Kopački rit u pojedinoj kategoriji ugroženosti (Belan čić i

sur., 2008)

Kategorije Vrste

ugroženosti

EX -

RE sjeverna zelenka (Somatochlora metallica) crni strijelac (Sympetrum danae)

CR velika zelendjevica (Lestes macrostigma) močvarni strijelac (Sympetrum depressiusculum)

EN proljetna narančica (Epitheca bimaculata) veliki tresetar (Leucorrhinia pectoralis)

mala zelendjevica (Lestes virens)

VU grof skitnica (Hemianax ephippiger) rogati regoč (Ophiogomphus cecilia)

jantarni strijelac (Sympetrum flaveolum)

sredozemna zelendjevica (Lestes barbarus)

sjeverna zelendjevica (Lestes sponsa)

gorska zelendjevica (Lestes dryas)

velika crvenookica (Erythromma najas)

NT istočna vodendjevojčica (Coenagrion ornatum) ljupka vodendjevojčica (Coenagrion pulchellum)

mali car (Anax parthenope)

plitvička zelenka (Somatochlora flavomaculata)

mali strijelac (Sympetrum vulgatum)

južni strijelac ( Sympetrum fonscolombii)

LC -

DD zapadni vilenjak (Orthetrum coerulescens)

Kazalo: EX-izumrle svojte; RE-regionalno izumrle svojte; CR-kritično ugrožene svojte; EN-ugrožene svojte;

VU-osjetljive svojte; NT-gotovo ugrožene svojte; L C-najmanje zabrinjavajuće svojte; DD-nedovoljno poznate

svojte.

22

Slika 7. Coenagrion puella

(Preuzeto sa web stranice http://www.warleyplace.org.uk 14.9.2010)

Slika 8. Lestes macrostigma

(Preuzeto sa web stranice http://vazky.blogspot.com 11.3.2012)

23

4.1.2. Leptiri (Lepidoptera)

Leptiri (Lepidoptera) su red kukaca sa dva para krila obraslih ljuskastim dlačicama

koje se prekrivaju poput crijepova. S više od 165 0 00 vrsta sa 127 porodica leptiri se ubrajaju

u najraznolikije kukce na svijetu (Burnie, 2001). Nema potpuno jasne razlike između dnevnih

i noćnih leptira, ali u pravilu danji leptiri (Rhopalocera) imaju kljačasta ticala, živih su boja i

lete danju dok je većina noćnih leptira (Heterocera) tamne boje i aktivno noću (Burnie, 2001).

Prema drugoj podijeli, s obzirom na veličinu sisala te stupanj njegovog razvoja leptiri

se dijele na velike leptire - Macrolepidoptera i male – Microlepidoptera. U skupinu Macrolepidoptera spadaju sve vrste koje tvore grupu Rhopalocera i dvadesetak

porodica iz skupine Heterocera.

Fauna Hrvatske još je uvijek relativno slabo pozna ta zbog malog intenziteta

istraživanja i velike raznolikosti. Danji leptiri s u još i relativno dobro istraženi, dok no ćni

nisu, jer su istraživanja zahtjevnija a i skupina j e puno brojnija vrstama.

4.1.2.1. Danji leptiri (Rhopalocera)

U Europi je do danas opisano oko 450 - 500 vrsta danjih leptira (Burnie, 2001). Na

području Hrvatske istraživanja leptira zapo činju već početkom 19. stoljeća a nastavljaju se do

danas. Rezultati faunističkih i ekoloških istraživanja leptira potvr đuju da najveći broj vrsta danjih leptira obitava u kopnenim tipovima staništa – šikare, šumske kr čevine, rubovi šuma,

šumske prosjeke, ruderalne zajednice visokih zeleni i travnjačke površine.

U Hrvatskoj je do sada zabilježeno oko 190 vrsta da njih leptira (Kučinić i Plavac,

2009). Danji leptiri zanimljivi su zbog morfoloških svojst ava koja ih svrstavaju među

“najljepše” životinjske skupine, pa se ljudi za nji h zanimaju, na njima provode različita

istraživanja, faunisti čka, ekološka, etološka, taksonomska, biogeografska, ali i

konzervacijsko-biološka, ali i zauzimaju ći se za njihovu svrsishodnu i djelotvornu zaštitu.

Osim toga, oni su predmet interesa brojnih entomologa amatera, kolekcionara, ali i mnogih

ljubitelja prirode. U Hrvatskoj postoje područja koja su iz raznih razloga ostala neistražena, a

među njima su i Baranja i Park prirode „Kopa čki rit“.

Istraživanjem faune danjih leptira na podru čju Baranje tijekom 1989. i 1990.

utvrđeno je prisustvo 61 vrste danjih leptira (Krčmar i sur., 1996). Tada je na području

Kopačkoga rita utvrđeno 35 danjih vrsta leptira. Tijekom faunističkih i ekoloških istraživanja

obada na području Baranje u periodu od 1998. do 2002. sakupljeni su i brojni leptiri.

24

U tom uzorku danjih leptira nađene su vrste Limenitis reducta (Staudinger,1901) i

Iolana iolas (Ochsenheimer, 1816), koje su bile nove za faunu Baranje. To znači da se broj

danjih leptira na području hrvatskog dijela Baranje povećao na 63 vrste koje spadaju u 7

porodica (Krčmar, 2002).

Kasnije, tijekom 2004. pri uzorkovanju obada (Tabanidae) u hrastovoj šumi u Tikvešu

na području Parka prirode Kopački rit slučajno je uzorkovano i nekoliko jedinki danjih leptira

(Krčmar, 2004) . Pregledom tih jedinki ustanovljena je i vrsta Brintesia circe F. koja je bila

nova u fauni Baranje. Kako su do tada u hrvatskom dijelu Baranje utvrđene 63 vrste danjih

leptira (Krčmar, 2002), vrsta Brintesia circe F. je predstavljala 64. vrstu (Slika 9). U istom

tom uzorku našle su se još i sljede će vrste leptira: Argynnis paphia L., Brenthis daphne D. i

S., Polygonia calbum L., Nymphalis polychloros L., Maniola jurtina L. i Ochlodes venatus B.

i G. Od tih navedenih vrsta, Argynnis paphia, Brenthis daphne i Nymphalis polychloros su

bile nove vrste u fauni parka prirode Kopački rit. Na osnovi tih rezultata broj vrsta danjih

leptira u fauni parka prirode Kopački rit povećan je sa prije utvrđenih 36 vrsta (Krčmar, 1998)

na 40 vrsta. Predpostavlja se da to nije konačan broj vrsta s obzirom da se od 64 vrste danjih

leptira otkrivenih na području hrvatskog dijela Baranje mnoge vrste očekuju i na području

parka prirode Kopački rit.

Dakle, na području Parka prirode Kopački rit fauna danjih leptira (Rhopalocera) je bila

zastupljena sa ukupno 40 vrsta svrstanih u porodice: Papilionidae, Pieridae, Nymphalidae,

Satyridae, Riodinidae, Lycaenidae i Hesperiidae (Krčmar, 2004). Međutim, zahvaljujući

istraživanjima provedenim tijekom 2003. godine, Erw in Reinstra navodi još 20 novih vrsta te

je do sada na području Kopačkog rita utvrđeno 60 vrsta danjih leptira (Reinstra, 2004).

Najveći broj utvrđenih vrsta danjih leptira pripada opće rasprostranjenim europskim vrstama

koje se svojim ekološkim zahtjevima uklapaju u ovo područje. Sistematski popis vrsta danjih

leptira na području Kopačkoga rita prikazan je u tablici 3. Pet vrsta od navedenih su rijetke i

ugrožene: Papilio machaon (lastin rep) zašti ćena vrsta Zakonom o zaštiti prirode u Hrvatskoj,

zatim Apatura metis, Aglais urticae, Lycaena dispar i Cupido alcetas. Vrste Apatura metis i

Lycaena dispar uvrštene su u Popis strogo zašti ćenih životinjskih vrsta, navedenim u II.

dodatku bernske konvencije o očuvanju europskoga divljeg života i prirodnih staniš ta

(Horvatić i sur., 2002).

Uz brojne biotičke čimbenike, na prisutnost i rasprostranjenost danjih leptira, utječe i

čovjekovo djelovanje. Danji leptiri (Rhopalocera) naseljavaju kopnena staništa i jednim

dijelom svoga razvoja vezani su za tlo (jaja i kukuljice), a primjenom pesticida u poljoprivredi

mijenjaju se pedološka svojstva tla, što uzrokuje v eliki pomor kukuljica i jaja. Posebice

nepovoljno na raznolikost faune danjih leptira utječe smanjenje vlažnih podru čja uvjetovano

25

melioracijom poljoprivrednih površina. Rezultat tak vih aktivnosti je, osiromašenje staništa

biljnim vrstama na kojima se hrane ličinke leptira (gusjenice), što izravno otvara mogu ćnost

nestanka pojedinih vrsta. Iz svih tih razloga leptiri spadaju među najugroženije životinjske

vrste. Zaštita vlažnih podru čja (livada, močvara) preduvjet je za očuvanje raznovrsnosti faune

kukaca.

Slika 9. Britensia circe (Preuzeto sa web stranice http://www.lepidoptera.cz, 14.9.2010.)

Tablica 3. Sistematski pregled danjih leptira (Rhopalocera) na području Kopačkog rita


Hesperiidae Carcharodus Carcharodus alceae (Esper, 1780) Reinstra, 2004

Heteropterus Heteropterus morpheus (Pallas, 1771)

Ochlodes Ochlodes venatus (Bremer i Grey,1853) Horvatić i sur. 2002

Pyrgus Pyrgus malvae (Linnaeus., 1758)

Spialia Spialia orbifer (Hübner, 1823) Reinstra, 2004

Lycaenidae Thymelicus Thymelicus sylvestris (Poda, 1761)

Celastrina Celastrina argiolus (Linnaeus, 1758)

Cupido Cupido argiades (Pallas, 1771) Horvatić i sur. 2002

Cupido alcetas (Hoffmannsegg, 1804)

Lycaena Lycaena phlaeas (Linnaeus, 1761)

Lycaena dispar (Haworth, 1803)

Lycaena tityrus (Poda, 1761) Reinstra, 2004

Maculinea Maculinea arion ( Linnaeus, 1758)

Neozephyrus Neozephyrus quercus (Linnaeus, 1758)

26

Plebeius Plebeius argus (Linnaeus, 1758) Horvatić i sur. 2002

Plebeius argyrognomon (Bergstrasser,1779)

Polyommatus Polyommatus icarus (Rottemburg, 1775)

Satyrium Satyrium w-album (Knoch, 1782) Reinstra, 2004

Satyrium pruni (Linnaeus, 1758)

Nymphalidae Aglais Aglais urticae (L., 1758) Horvatić i sur. 2002

Apatura Apatura metis (Freyer, 1829)

Araschinia Araschnia levana (Linnaeus, 1758) Reinstra, 2004

Argynnis Argynnis paphia (L. 1758)

Argynnis adippe (Denis i Schiff., 1775)

Boloria Boloria dia (Linnaeus, 1767)

Brenthis Brenthis daphne (Bergsträsser, 1780)

Euphydryas Euphydryas maturna (Linnaeus, 1758)

Inachis Inachis io (L., 1758) Horvatić i sur.2002

Issoria Issoria lathonia (L., 1758)

Maniola Maniola jurtina (L., 1758)

Melanargia Melanargia galathea (L., 1758)

Mellicta Mellicta athalia (Rottemburg, 1775)

Neptis Neptis sappho (Pallas,1771) Reinstra, 2004

Nymphalis Nymphalis xanthomelas ( Schiff., 1775)

Polygonia Polygonia c-album (L., 1758) Horvatić i sur.2002

Vanessa Vanessa atalanta (L., 1758)

Vanessa cardui (L., 1758)

Papilionidae Iphiclides Iphiclides podalirius (Linnaeus, 1758) Reinstra, 2004

Papilio Papilio machaon (L., 1758) Horvatić i sur. 2002

Pieridae Aporia Aporia crataegi (Linnaeus, 1758) Reinstra, 2004

Anthocharis Anthocharis cardamines (Linnaeus, 1758)

Colias Colias myrmidone (Esper, 1781) Horvatić i sur. 2002

Colias crocae (Geoffroy et Fourcroy, 1758)

Colias hyale (L., 1758)

Colias alfacariensis (Berger, 1948)

Gonepteryx Gonepteryx rhamni (L., 1758)

Leptidea Leptidea sinapis (L., 1758)

Pieris Pieris brassicae (Linnaeus, 1758) Reinstra, 2004

Pieris rapae (L.,1758) Horvatić i sur., 2002

Pieris napi (L., 1758)

Pontia Pontia daplidice (L., 1758)

Zerynthia Zerynthia polyxena (Denis i Schiff., 1775) Reinstra, 2004

Riodinidae Hamearis Hamearis lucina (L., 1758) Horvatić i sur., 2002

Satyridae Aphantopus Aphantopus hyperantus (L., 1758)

Brintesia Brintesia circe ( F., 1775) Reinstra, 2004

Coenonympha Coenonympha pamphilus (L., 1758) Horvatić i sur., 2002

Coenonympha glycerion (Bork., 1788)

Lasiommata Lasiommata megera (L., 1767)

Lasiommata maera (L., 1758)

Pararge Pararge aegeria (L., 1758)

∑ 7 46 60

27

4.1.2.2. Noćni leptiri (Heterocera)

Prva istraživanja leptira na ovim podru čjima, obavljana su 1943. godine u okolici Bilja

(Szent – Ivany, 1944). Tada je utvr đeno 60 uglavnom noćnih leptira. To su bili jedini podaci o

noćnim leptirima u tom stoljeću. Najnovija istraživanja no ćnih leptira na odručju Kopačkog rita

obavljana su od svibnja 2008. do svibnja 2009. godine radi izrade popisa vrsta te utvrđivanja

rijetkih i karakterističnih močvarnih vrsta noćnih leptira ovog područja. Tijekom tog istraživanja

utvr đena je 201 vrsta (Vignjević i sur., 2010). Prema dostupnoj pregledanoj literaturi sveukupan

broj do danas poznatih noćnih leptira na području Parka prirode Kopački rit je 292 vrste

(Mihaljević i sur., 1999; Horvatić i sur., 2002; Pulitika, 2000; Draganić, 2000; Vignjević i sur.,

2010). Istraživanja no ćnih leptira na području rita i dalje traju pa se na ovom području s pravom

očekuje još vrsta. Porodica Noctuidae (sovice) je najbrojnija vrstama (110). U europskoj fauni ta

porodica je zastupljena sa oko 1300 vrsta (Burnie, 2001). I porodica Geometridae (grbice) je

dobro poznata u svim dijelovima Zemlje i vrlo brojna vrstama (71). Vrsta Laelia coenosa (Slika

10) je higrofilna i dosta rijetka, a vrlo rijetka vrsta na području Hrvatske je Phragmataecia

castaneae (Slika 11) iz porodice Cossidae (Horvatić i sur., 2002). Vrsta karakteristične smaragdne

boje, Thalera fimbrialis (Slika 12), u nekim je zemljama Europe na crvenoj listi

(www.lepidoptera.pl). Hemistola chrysoprasaria je lokalno vrlo zastupljena vrsta, a ugrožena u

nekim europski m zemljama. U tablici 4. slijedi sistematski pregled do sada utvrđenih noćnih

leptira na području Parka prirode Kopački rit.

Tablica 4. Sistematski pregled noćnih leptira (Heterocera) utvrđenih na području Kopačkog

rita


Arctiidae Cybosia Cybosia mesomella Horvatić i sur. 2002

Diacrisia Diacrisia sannio (Linnaeus, 1758) Vignjević i sur.,2010

Diaphora Diaphora mendica (Clerck, 1759)

Eilema Eilema lurideola (Zincken, 1817)

Eilema griseola Horvatić i sur. 2002

Eilema sororculum (Hufnagel, 1767)

Euproctis Euproctis similis (Fuessly)

Lithosia Lithosia quadra (Linnaeus, 1758) Vignjević i sur.,2010

Miltochrista Miltochrista miniata (Forster, 1771)

Pelosia Pelosia muscerda (Hufnagel, 1766) Horvatić i sur., 2002

Phragmatobia Phragmatobia fuliginosa (Linnaeus, 1758)

Spilosoma Spilosoma luteum (Hufnagel, 1766)

Spilosoma menthastri (Esper, 1786)

Choreutidae Anthophila Anthophila fabriciana L. Mihaljević i sur. 1999

Cossidae Phragmataecia Phragmataecia castaneae (Hübner, 179 0) Horvatić i sur., 2002

28

Cossus Cossus cossus (Linnaeus, 1758)

Zeuzera Zeuzera pyrina (Linnaeus, 1761)

Crambidae Agriphila Agriphila tristella (Denis i Schiff.,1775)

Anania Anania verbascalis (Denis i Schiff.,1775)

Calamotropha Calamotropha paludella (Hübner, 1824)

Chilo Chilo phragmitella (Hübner, 1805)

Elophila Elophila nymphaeata (Linnaeus, 1758)

Eurrhypara Eurrhypara hortulata (Linnaeus, 1758)

Evergestis Evergestis extimalis (Scopoli, 1763)

Evergestis pallidata (Hufnagel, 1767)

Nascia Nascia cilialis (Hübner, 1796)

Nomophila Nomophila noctuella (Denis i Schiff.,1775)

Ostrinia Ostrinia nubilalis (Hübner, 1796)

Paratalanta Paratalanta hyalinalis (Hübner, 1796)

Parapoynx Parapoynx stratiotata (Linnaeus, 1758)

Pleuroptya Pleuroptya ruralis (Scopoli, 1763)

Pyrausta Pyrausta aurata (Scopoli, 1763)

Sitochroa Sitochroa palealis (Denis i Schiff.,1775)

Sitochroa verticalis (Linnaeus, 1758)

Udea Udea ferrugalis (Hübner, 1796)

Drepanidae Cilix Cilix glaucata (Scopoli, 1763)

Habrosyne Habrosyne pyritoides (Hufnagel, 1766)

Tethea Tethea ocularis (Linnaeus, 1767)

Thyatira Thyatira batis (Linnaeus, 1758)

Watsonalla Watsonalla binaria (Hufnagel, 1766)

Watsonalla uncinula (Borkhausen, 1790)

Gelechiidae Brachmia Brachmia triannulella (Herri.-Schaff.,1854)

Geometridae Agriopis Agriopis aurantiaria (Hübner, 1799)

Agriopis leucophaearia (Denis i Schiff.,1775)

Agriopis marginaria (Fabricius, 1776)

Alsophila Alsophila aescularia (Denis i Schiff., 1775)

Angerona Angerona prunaria (Linnaeus, 1758)

Apeira Apeira syringaria (Linnaeus, 1758)

Apocheima Apocheima hispidaria (Denis i Schiff., 1775)

Ascotis Ascotis selenaria (Denis i Schiff., 1775)

Biston Biston strataria (Hufnagel, 1767)

Boarmia Boarmia rhomboidaria (Schiff.)

Boarmia selenaria (Schiff.)

Cabera Cabera exanthemata (Scopoli, 1763)

Cidaria Cidaria (Euphyia) polygrammaria (Bkh.)

Colostygia Colostygia pectinataria (Knoch, 1781)

Colotois Colotois pennaria (Linnaeus, 1761)

Comibaena Comibaena bajularia (Denis i Schiff., 1775)

Cosmorhoe Cosmorhoe ocellata (Linnaeus, 1758)

Costaconvexa Costaconvexa polygrammata (Borkhausen,

1794)

Crocallis Crocallis elinguaria (Linnaeus, 1758)

Cyclophora Cyclophora punctaria (Linnaeus, 1758)

Ecliptopera Ecliptopera silaceata (Denis i Schiff., 1775)

Vignjević i sur.,2010

Pulitika, 2000


Mihaljević i sur.,1999


Pulitika, 2000


Mihaljević i sur. 1999

Vignjević i sur., 2010

Horvatić i sur. 2002

Vignjević i sur., 2010 Mihaljević i sur. 1999 Horvatić i sur. 2002 Vignjević i sur., 2010

29

Ectropis Ectropis crepuscularia (Denis i Schiff., 1775)

Eilicrinia Eilicrinia cordiaria (Hb.)

Ematurga Ematurga atomaria (Linnaeus, 1758.)

Ennomos Ennomos alniaria (Linnaeus, 1758.)

Ennomos autumnaria (Werneburg, 1859)

Ennomos fuscantaria (Haworth, 1809)

Epione Epione repandaria (Hufnagel, 1767.)

Epirrhoe Epirrhoe alternata (Müller, 1764.)

Epirrita Epirrita christyi (Allen, 1906)

Epirrita dilutata (Denis i Schiff., 1775)

Erannis Erannis defoliaria (Clerck, 1759)

Gandaritis Gandaritis pyraliata (Denis i Schiff., 1775)

Hemistola Hemistola chrysoprasaria (Esper, 1794)

Hemistola biliosata (Vill.)

Hemithea Hemithea aestivaria (Hübner, 1799)

Horisme Horisme radicaria (La Harpe, 1855)

Horisme tersata (Denis i Schiff., 1775)

Horisme vitalbata (Denis i Schiff., 1775)

Horisme corticata (Treitschke, 1828.)

Hypomecis Hypomecis punctinalis (Scopoli, 176)

Hypomecis roboraria (Denis i Schiff., 1775)

Idaea Idaea aversata (Linnaeus, 1758)

Idaea biselata (Hufnagel, 1767.)

Idaea muricata (Hufnagel, 1767.)

Idaea degeneraria (Hübner, 1799)

Idaea straminata (Borkhausen, 1794)

Ligdia Ligdia adustata (Denis i Schiff., 1775)

Lithria Lithria purpuraria (Linnaeus, 1758.)

Lomaspilis Lomaspilis marginata (Linnaeus, 1758)

Lomaspilis opis (Btl.)

Lycia Lycia hirtaria (Clerck, 1759)

Macaria Macaria alternata (Denis i Schiff., 1775)

Operophtera Operophtera brumata (Linnaeus, 1758)

Peribatodes Peribatodes rhomboidaria (Denis i Schiff.,

1775)

Perizoma Perizoma lugdunaria (Herrich-Schäffer,1855)

Phigalia Phigalia pilosaria (Denis i Schiff., 1775)

Rhodometra Rhodometra sacraria (Linnaeus, 1767)

Scopula Scopula nigropunctata (Schrank, 1802.)

Scopula rubiginata (Hufnagel, 1767)

Scopula ornata (Scopoli, 1763)

Selenia Selenia dentaria (Fabricius, 1775)

Selenia lunularia (Hübner, 1788)

Selenia tetralunaria (Hufnagel 1767)

Semiothisa Semiothisa alternaria (Hb.)

Semiothisa (Chiasma) clathrata (Linnaeus,

1758)

Sionia Sionia lineata (Scopoli, 1829)

Sterrha Sterrha dimidiata (Hufnagel,1767)

Horvatić i sur.,2002


Horvatić i sur.,2002


Horvatić i sur., 2002


Horvatić i sur. 2002


Horvatić, i sur. 2002

Vignjević i sur. 2010

Horvatić, i sur. 2002 Mihaljević i sur. 1999 Vignjević i sur. 2010 Horvatić, i sur. 2002 Vignjević i sur. 2010


Mihaljević i sur. 1999



Mihaljević i sur., 1999



30

Hepialidae

Lasciocampidae

Limacodidae Lymantridae

Noctuidae

Thalera Thalera fimbrialis (Scopoli, 1763)

Theria Theria rupicapraria (Denis& Schiff., 1775)

Timandra Timandra comae (Schmidt, 1931)

Hepialus Hepialus sylvinus (Linnaeus, 1761)

Triodia Triodia sylvina (Linnaeus, 1761)

Euthrix Euthrix potatoria(Linnaeus, 1758)

Lasiocampa Lasiocampa quercus (Linnaeus, 1758.)

Gastropacha Gastropacha populifolia (Denis& Schiff.,

1775)

Gastropacha quercifolia (Linnaeus, 1758)

Odonestis Odonestis pruni (Linnaeus, 1758)

Poecilocampa Poecilocampa populi (Linnaeus, 1758)

Apoda Apoda limacodes (Hufnagel, 1766)

Laelia Laelia coenosa (Hübner)

Arctornis Arctornis l-nigrum (Müller, 1764)

Calliteara Calliteara pudibunda (Linnaeus, 1758)

Euproctis Euproctis similis (Fuessly, 1775)

Orgyia Orgyia antiqua (Linnaeus, 1758)

Acontia Acontia trabealis (Scopoli, 1763)

Actinotia Actinotia polyodon (Clerck, 1759)

Acronicta Acronicta rumicis (Linnaeus, 1758)

Aedia Aedia leucomelas (Linnaeus, 1758)

Agrochola Agrochola litura (Linnaeus, 1758)

Agrochola circellaris (Hufnagel, 1766)

Allophyes Allophyes oxyacanthae (Linnaeus, 1758)

Agrotis Agrotis ypsilon (Rott.)

Agrotis segetis (Hübner, 1803)

Amathes Amathes lucida (Hufngl.)

Amphipyra Amphipyra tragopoginis (Clerck, 1759)

Amphipyra berbera svenssoni (Rungs, 1949)

Amphipyra livida (Denis & Schiffermüller,

1775)

Amphipyra pyramidea (Linnaeus, 1758)

Apamea Apamea polyodon (Linnaeus, 1761)

Autographa Autographa gamma (Linnaeus, 1758)

Axylia Axylia putris (Linnaeus, 1761.)

Bena Bena prasinana L.

Brachionycha Brachionycha nubeculosa (Esper, 1785)

Calyptra Calyptra thalictri (Borkhausen, 1790)

Catocala Catocala nupta (Linnaeus, 1767)

Catocala sponsa (Linnaeus, 1767)

Catocala fraxini (Linnaeus, 1767)

Charadryna Charadryna morpheus

Charanyca Charanyca trigrammica (Hufnagel, 1766)

Cheliotis Cheliotis peltigera (Schiff.)

Chloridea Chloridea peltigera (Schiff.)

Chortodes Chortodes elymi (Treitschke, 1825)

Colobochyla Colobochyla salicalis (Denis &

Schiffermüler, 1775)


Mihaljević i sur.,1999




Draganić, 2000





Draganić, 2000





31

Colocasia Colocasia coryli (Linnaeus, 1758)

Cologonia Cologonia virgo (Tr.) Horvatić i sur., 2002

Conistra Conistra ligula (Esper, 1791) Vignjević i sur. 2010

Conistra rubiginosa (Scopoli, 1763)

Conistra vaccinii (L.) Mihaljević i sur., 1999

Cosmia Cosmia pyralina (Denis & Schiff., 1775) Vignjević i sur. 2010

Craniophora Craniophora ligustri (Denis & Schiff.,1775)

Deltote Deltote pygarga (Hufnagel, 1776)

Diachrysia Diachrysia chrysitis (

ana kurbalija...sveuČiliŠte josipa jurja strossmayera u osijeku i institut ruĐer boŠkovi Ć,...

Documents