analiza koncentracije tržišta osiguranja u republici...
TRANSCRIPT
P - 254
Analiza koncentracije tržišta osiguranja u Republici Hrvatskoj
Marina Lolić Čipčić
Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Split, Hrvatska
Anamarija Zečević
Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Split, Hrvatska
Sažetak. Koncentraciju kao pojam vežemo uz određivanje tržišne moći pojedinog ekonomskog
subjekta u promatranoj industriji, koja se može definirati kao udio pojedinog ekonomskog subjekta na
tržištu (njegovog udjela u ukupnim prihodima grane/industrije) iz čega proizlazi sposobnost, odnosno
mogućnost pojedinog ekonomskog subjekta da donosi odluke u promatranom sektoru.
Analiza koncentracije u ovom radu provedena je na tržištu osiguranja u Republici Hrvatskoj koje
sačinjava dvadeset osam društava za životno/neživotno/mješovito osiguranje. Koncentracija na tržištu
osiguranja pokazuje u kojoj je mjeri određeno osiguravajuće društvo i/ili nekoliko njih u mogućnosti
utjecati na visinu premije (u okvirima zakonskih odredbi koje definiraju poslovanje društava za
osiguranje), što je ekvivalent cijene proizvoda, odnosno usluga, na dotičnom tržištu.
Cilj rada je odrediti stupanj koncentracije u industriji osiguranja uzimajući obračunate bruto premije
pojedinih osiguravajućih društava u ukupnoj masi obračunatih bruto premija na nacionalnoj razini kao
pokazatelj udjela na tržištu. Referirajući se na dotični pokazatelj permutira se niz pokazatelja
koncentracije: omjer koncentracije (CR), Hirschman-Herfindahlov indeks (HHI), Hall-tidemanov
indeks (HTI), Rosenbluthov indeks (RI), opsežan indeks industrijske koncentracije (CCI), mjera
entropije (E), Gini koeficijent (G) i Lorenzova krivulja.
Nakon što se odrede vrijednosti navedenih pokazatelja koncentracije odrediti će se i njihov stupanj
povezanosti, odnosno, odrediti će se u kojoj mjeri različiti pokazatelji koncentracije upućuju na
istovjetan zaključak kako bi se ponudile preporuke o optimalnim pokazateljima koncentracije za
dotičnu industriju. Vremenski period za koji je provedena analiza uključuje razdoblje od 2007. do
2012. godine pri čemu su u analizi korišteni godišnji podaci.
Ključne riječi: analiza koncentracije, tržište osiguranja, pokazatelji koncentracije
1. Uvod
Tržišna struktura objašnjava veličinu moći prodavatelja i kupaca na različitim tipovima tržišta
i njihovo različito ponašanje s obzirom na razlike u visini njihove tržišne moći, pri čemu se
tržišna moć definira kao mogućnost poduzeća da na tržištu nesavršene konkurencije više ili
manje autonomno odredi cijenu proizvoda (Pavić, Benić, Hashi, 2007). Tri osnovna elementa
koja se koriste kao determinante tržišne strukture su: tržišni udio najveće tvrtke na tržištu,
tržišni udio najjačih konkurenata tvrtke s najvišim udjelom na tržištu i barijere ulasku u
promatranu granu, odnosno industriju (smatra se da veći broj tvrtki na tržištu podrazumijeva i
lakši ulazak na tržište; vrijedi i obrnuto) (Shepherd&Shepherd, 2004). Kako bi se odredila
tržišna moć pojedinog „igrača“ na tržištu potrebno je odrediti udio dotičnog subjekta u
ukupnim prihodima grane, odnosno, kako bi se odredila sama tržišna struktura promatrane
industrije, neophodno je odrediti stupanj industrijske koncentracije. Stupanj industrijske
koncentracije osigurava korisne informacije o konkurentskim uvjetima koji postoje u nekoj
industriji u određenoj jedinici vremena (Pervan, 2007), a isti se određuje uz pomoć različitih
P - 255
mjera ili pokazatelja koncentracije. Značaj mjera koncentracije proizlazi iz njihove
mogućnosti prikazivanja promjena u tržišnoj strukturi. Iste pokazuju promjene i u tržišnoj
moći osiguravajućih društava, konkurenciji na nivou industrije kao rezultat ulaska i izlaska
osiguravajućih društava, kao i promjene temeljem spajanja i pripajanja (Bikker i Haaf, 2002).
U tom smislu, imajući u vidu važnost poznavanja tržišne strukture pojedinog tržišta ili
industrije, u cilju poznavanja tržišnih prilika na istom, analizirana je tržišna struktura u
industriji osiguranja u Republici Hrvatskoj.
Tržište, odnosno industrija osiguranja u Hrvatskoj, koje je u 2012. godini obuhvaćalo
dvadeset i osam osiguravajućih društava, predmet je ovog istraživanja koje za cilj ima,
posredstvom različitih pokazatelja koncentracije definirati tip tržišne strukture u dotičnoj
industriji. Kao pokazatelj udjela na tržištu korištena je zaračunata bruto premija, odnosno
udjel iste u ukupno zaračunatoj bruto premiji na nivou industrije osiguranja.
Rad je organiziran na sljedeći način; u prvom je dijelu, nakon osvrta na tržišne uvjete
poslovanja na tržištu osiguranja, prikazan teoretski pregled pokazatelja koncentracije koji su
korišteni u istraživanju. Nakon toga slijedi analiza rezultata istraživanja koja uključuje
pregled izračunatih indeksa, odnosno pokazatelja koncentracije, definiranje njihova trenda,
kao i tipa tržišne strukture u industriji osiguranja na koji upućuju dobiveni indeksi. Nakon
toga slijedi i analiza međusobne ovisnosti tj. koeficijenata korelacije među izračunatim
pokazateljima kako bi se odredio/li optimalni pokazatelj/i za promatranu industriju.
Istraživanje obuhvaća vremenski period od 2007. do 2012. godine.
2. Tržište osiguranja u Republici Hrvatskoj
Prema izvješću HANFA-e koja od siječnja 2006. godine vrši nadzor nad sudionicima na
tržištu osiguranja (Andrijanić i Klasnić, 2007), na dan 31. prosinca 2012. na tržištu osiguranja
u Republici Hrvatskoj dozvolu za obavljanje djelatnosti osiguranja imalo je ukupno dvadeset
osam osiguravajućih društava; jedno društvo za reosiguranje te dvadeset sedam društava za
osiguranje.
Dolazak stranih investitora na domaće tržište osiguranja utjecao je na razvoj djelatnosti
osiguranja, na rast konkurentnosti hrvatskih društava za osiguranje, te na povećanje kvalitete i
raznovrsnosti proizvoda i usluga osiguranja. To je rezultat okretanja liberalizaciji, odnosno
otvaranju tržišta Republike Hrvatske inozemnim osigurateljima i postupnoj demonopolizaciji
tržišta osiguranja (Ćurak, 2004). Od ukupnog broja licenciranih društava za osiguranje
odnosno društava za reosiguranje, 2012. godine šesnaest društava bilo je u neposrednom
većinskom vlasništvu nerezidenata. Premijski udjel za šesnaest društava u neposrednom
većinskom vlasništvu nerezidenata na dan 31. prosinca 2012. iznosio je 41,8%, dok je za
preostalih dvanaest društava u većinskom vlasništvu rezidenata premijski udjel iznosio
58,2%. (HANFA, 2013).
Djelatnost osiguranja znatno utječe na razvoj gospodarstva svake zemlje, te je važan čimbenik
stabilnosti financijskog sustava. Udio ukupne premije u BDP-u 2012. godine je iznosio 2,74%
što je blagi oporavak u odnosu na 2011. kada je iznosio 2,68%. Udio premije neživotnih
osiguranja u BDP-u 2012. godine je iznosio 1.99%, a udio premije životnog osiguranja
0,75%. Prikazani udjeli su znatno viši nego u državama koje okružuju Republiku Hrvatsku s
istoka, ali u usporedbi s razvijenim zemljama Europske unije Republika Hrvatska znatno
zaostaje (HUO, 2013). S obzirom na raspoložive podatke za 2011. godinu prosječni udjel
ukupne premije osiguranja (ukupno životna i neživotna osiguranja) u BDP-u za zemlje
punopravne članice europske osigurateljne i reosigurateljne federacije Insurence Europe (32
zemlje) iznosio je 7,6% (HANFA, 2013). Kada uzmemo spomenuti podatak u obzir, te ga
usporedimo s istim podatkom za Republiku Hrvatsku u 2011. godini, jasno je da je u
Republici Hrvatskoj taj pokazatelj znatno niži što ukazuje na ispodprosječnu razvijenost
tržišta osiguranja u odnosu na europski prosjek.
2.1 Zaračunata bruto premija
Prema izvješću HANFA-e društva za osiguranje ostvarila su u 2012. zaračunatu bruto premiju
u iznosu od 9,0 mlrd. kuna, što je za 1,1 % manje u odnosu na 2011., kada je premija iznosila
9,1 mlrd. kuna. Točnije, premija u segmentu neživotnih osiguranja smanjena je za 132,7 mil.
kuna (2,0%), dok je premija u segmentu životnih osiguranja porasla za 29,9 mil. kuna (1,2%).
U ukupnoj zaračunatoj bruto premiji na tržištu osiguranja u Republici Hrvatskoj i dalje
prevladavaju neživotna osiguranja, koja su činila 72,8% ukupne zaračunate bruto premije, dok
su životna osiguranja činila 27,2% zaračunate bruto premije (vidi Grafikon 1). U odnosu na
2011. godinu, u 2012. nije bilo značajne promjene udjela životnih i neživotnih osiguranja u
ukupnoj zaračunatoj bruto premiji, te i dalje nije vidljivo da se hrvatsko tržište približava
stanju koje prevladava u razvijenim europskim zemljama.
Grafikon 1: Kretanje zaračunate bruto premije društava za osiguranje (u tis. kn.)
Prema izvješću HANFA-e, u strukturi ukupne zaračunate bruto premije u 2012. bila je
prisutna neravnomjerna raspodjela udjela pojedinih vrsta osiguranja u ukupnom
osigurateljnom portfelju, tako da su od ukupno dvadeset pet vrsta osiguranja samo dvije vrste
osiguranja (osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila i životno osiguranje)
činile 56,1% ukupnog osigurateljnog portfelja. Osiguranja motornih vozila koja uključuju
osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila (32,5%) i osiguranje cestovnih
vozila, poznatije kao kasko, činila su u 2012. godini 40,5% ukupne zaračunate bruto premije,
što je neznatno manje u odnosu na udjel od 40,8% iz 2011. godine.
Iz navedenog proizlazi kako su građani Republike Hrvatske i dalje usmjereni prema obveznim
proizvodima osiguranja (prvenstveno osiguranja od odgovornosti za upotrebu motornih
vozila), kao i osiguranjima vezanim uz kredite koje plasiraju kreditne institucije.
Poboljšanjem gospodarskih prilika postoji dakle i realna mogućnost rasta zaračunate bruto
premije manje zastupljenih proizvoda osiguranja iz ostalih skupina osiguranja.
Gustoća osiguranja (premija po stanovniku) u Hrvatskoj je u 2012. iznosila 2109 HRK.
Uspoređivanjem premije po stanovniku s europskim zemljama može se zaključiti da je
premija po stanovniku u Europi gotovo sedam puta veća od premije po stanovniku u
Republici Hrvatskoj, stoga se može zaključiti da hrvatsko tržište ima veliki potencijal za
razvoj osigurateljne djelatnosti (Vrljić, 2012). Razlog tome leži u činjenici da globalizacija
nosi sa sobom povećanje svih vrsta rizika pa je potreba za sigurnošću sve izraženija, a rezultat
toga je rast važnosti osiguranja i povećanje potražnje na tržištu osiguranja, što dokazuje
podatak da u razvijenim državama godišnja stopa povećanja naplaćene bruto premije
osiguranja brže raste od stope rasta BDP-a (Babić&Frančišković, 2011).
0
2.000.000
4.000.000
6.000.000
8.000.000
10.000.000
2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
Životna osiguranja Neživotna osiguranja
P - 257
2.2 Financijski rezultat poslovanja
U 2012. godini kao rezultat poslovanja društava za osiguranje i društva za reosiguranje
ostvarena je neto dobit od 545,9 mil. kuna, što u odnosu na 2011. predstavlja povećanje neto
dobiti u iznosu od 135,6 mil. kuna (HUO, 2013).
Od dvadeset sedam društava za osiguranje i jednog društva za reosiguranje koja su poslovala
na tržištu osiguranja u 2012. neto dobit u visini od 646,0 mil. kuna ostvarilo je sedamnaest
društava za osiguranje i jedno za reosiguranje, dok je gubitak u visini od 100,1 mil. kuna
ostvarilo deset društava za osiguranje.
U skupini životnih osiguranja neto dobit u iznosu 161,0 mil. kuna ostvarilo je jedanaest
društava za osiguranje, dok je gubitak u iznosu od 42,2 mil. kuna iskazalo šest društava za
osiguranje. U skupini neživotnih osiguranja neto dobit od 470,3 mil. kuna ostvarilo je
četrnaest društava za osiguranje, dok je gubitak u iznosu od 69,9 mil. kuna iskazalo šest
društava za osiguranje.
3. Teoretski pregled pokazatelja koncentracije
Teoretski pregled pokazatelja koncentracije nudi pregled pokazatelja korištenih u istraživanju:
omjera koncentracije, Herfindhal - Hirschmanovog, Hall-Tidemanovog i Rosenbluthovog
indeksa, opsežnog indeksa industrijske koncentracije, mjere entropije, Gini koeficijenta i
Lorenzove krivulje.
3.1 Omjer koncentracije
Koncentracijski omjer (CRn) je pokazatelj industrijske koncentracije koji uzima u obzir tržišni
udio n najvećih poduzeća u promatranoj industriji. U praksi se obično koriste pokazatelji za
četiri ili osam najkrupnijih poduzeća u industriji - poduzeća koja posjeduju najveću tržišnu
moć (Sharma & Tomić, 2011). U Velikoj Britaniji pak, varijabla n (odnosno broj najvećih
poduzeća koja predstavljaju osnovu za izračun koncentracijskog omjera) najčešće poprima
vrijednost 3 ili 5, dok se u Americi gotovo uvijek uzima vrijednost 4 (Pervan, 2007). Iskazana
u općem obliku, formula za izračun koncentracijskih omjera glasi:
∑
gdje je:
- broj velikih poduzeća uzetih u razmatranje, a – tržišni udio i-tog poduzeća.
Vrijednost koncentracijskog omjera kreće se u rasponu od 0 do 1, a zbog lakše interpretacije
dobiveni omjer najčešće se množi brojem 100, te se tumači kao postotak udjela na određenom
tržištu (Ljubaj, 2005). Zavisno od dobivene vrijednosti koncentracijskih omjera određenog
broja vodećih poduzeća neke industrije, formulirat se i zaključak o razini konkurentnosti koji
u njoj postoji. Kada je koeficijent koncentracije manji, govorimo o manjoj koncentraciji ili o
nepostojanju koncentracije tržišne moći (0-50%), odnosno kada je on veći govorimo o većoj
ili apsolutnoj tržišnoj moći (50-100%) (Sharma&Tomić, 2011). Ako bi, primjerice,
koncentracijski omjer četiriju vodećih poduzeća (CR4) bili približno jednaki nuli, promatrana
industrija bi se mogla definirati kao izuzetno konkurentna budući da četiri vodeća poduzeća u
industriji imaju gotovo beznačajan tržišni udio. Nadalje, ako bi CR4 poprimio vrijednost
manju od 40 (pokazujući na taj način kako četiri vodeća poduzeća „kontroliraju“ manje od
40% tržišta), moglo bi se zaključiti kako se radi o vrlo konkurentskoj industriji, dok bi se za
industriju čija vrijednost koncentracijskih omjera četiriju poduzeća premašuje 60%, moglo
reći da je (ne)konkurentna. Industrija u kojoj koncentracijski omjeri četiriju vodećih poduzeća
premašuju iznos od 60% najčešće se definira kao čvrsti oligopol (Pervan, 2007).
Jedan od osnovnih razloga zbog kojeg su koncentracijski omjeri tako često u uporabi vezuje
se uz jednostavnost njihova izračuna.
3.2 Herfindahl – Hirschmanov indeks
Najpoznatiji je pokazatelj industrijske koncentracije Herfindahl – Hirschmanov indeks (HHI),
koji često služi i kao polazište u definiranju drugih indeksa koncentracije stoga je njegova
primjena u praksi iznimno česta (Ljubaj, 2005). HHI pored distribucije tržišnog udjela n
vodećih poduzeća uzima u obzir i tržišne udjele ostalih poduzeća dotične industrije.
Vrijednost tog indeksa se dobije zbrajanjem kvadriranih tržišnih udjela svakog pojedinog
poduzeća u industriji, pa formula za njegov izračun glasi:
∑
gdje je:
– tržišni udio i- tog poduzeća
- broj svih poduzeća određene industrije, odnosno tržišta (Pervan, 2007).
Indeks varira između 0 i 1, a što je bliži jedinici, to je veća koncentracija poduzeća u industriji
(N). Kako HHI izražava sumu kvadrata tržišnih udjela, vrijednosti mogu biti izražene i cijelim
brojevima pa indeks varira između 0 i 1002, odnosno 10 000. Što je veća vrijednost indeksa,
veći je i stupanj koncentracije koji postoji u promatranoj industriji, odnosno manji je stupanj
konkurentnosti. Maksimalna veličina od 1 (ili 10 000) ukazuje na postojanje monopola.
Najmanja vrijednost indeksa od 0,01 (ili 100) sugerira postojanje savršeno konkurentne
industrije (Sharma&Tomić, 2011). Sistematizacija tržišta u zavisnosti od dobivene vrijednosti
HHI indeksa predstavljena je Tablicom 1.
Tablica 1: Tumačenje vrijednosti HHI (Cerovac, 2005)
HHI KONCENTRATIVNOST TRŽIŠTA
0 do 1.000 Slabo koncentrirano tržište
Preko 1.000 do 1.800 Umjereno koncentrirano tržište
Preko 1.800 do 10.000 Visoko koncentrirano tržište
3.3 Hall-Tidemanov i Rosenbluthov indeks
Hall - Tidemanov (HTI) i Rosenbluthov indeks koncentracije (RI) vrlo su slični u svojoj formi
i naglašavaju apsolutnu vrijednost broja poduzeća pri izračunavanju koncentracije. Važnost
uključivanja apsolutnog broja poduzeća u izračun koncentracije proizlazi iz tvrdnje da broj
poduzeća u pojedinoj industriji djelomice može objasniti i mogućnost ulaska novog poduzeća
u određenu industriju. Naime, pretpostavlja se da je ulazak na tržište lagan ako na njemu
posluje veliki broj poduzeća u određenoj industriji, dok je relativno teže ući na tržište koje
pokriva nekolicina najjačih "igrača". HTI se izražava sljedećom formulom:
( ∑
)
gdje se tržišni udio svakog poduzeća si množi, tj. povezuje s pripadajućim rangom (i), s time
da se najvećem poduzeću dodjeljuje rang i=1, a najmanjem i=n. HTI može poprimiti
P - 259
vrijednost u rasponu od 1/n do 1. Vrijednosti blizu 0 označavaju savršenu konkurenciju, dok
bi indeks iznosio vrijednost 1 u slučaju čistog monopola (Ljubaj, 2005).
Hall-Tideman indeksu vrlo je sličan Rosenbluthov indeks (RI). Spomenuti indeksi se
razlikuju tek po načinu rangiranja poduzeća. Rosenbluthov indeks, kao i HTI i HHI, sumarna
je mjera koncentracije, odnosno uzima u obzir sva poduzeća. Rosenbluthov indeks se
izračunava kako slijedi:
( ∑
)
gdje je i rang poduzeća i, a si označava tržišni udio i-tog poduzeća. Glavna razlika između RI
i HTI jest u rangiranju poduzeća, pa je kod RI-ja rang j=1 dodijeljen najmanjem poduzeću, a
j=n najvećem poduzeću na tržištu. U slučaju RI indeksa manje poduzeće će dobiti veći rang, a
samim time više utječe na pokazatelj nego veće poduzeće. Rosenbluthov indeks, kao i HHI
indeks, zauzima svoju minimalnu vrijednost 1/n za poduzeća iste veličine, a maksimalnu
vrijednost od 1 u slučaju monopola. Prema tome ovaj pokazatelj je osjetljiv na ulazak malih
poduzeća. Zbog navedenog vrijednost RI-ja pada, iako najveći dio tržišta i dalje ostaje u
rukama najsnažnijih "igrača" (Ljubaj, 2005).
3.4 Opsežan indeks industrijske koncentracije
Pojedini pokazatelji industrijske koncentracije ističu ulogu velikih poduzeća te njihov utjecaj
na formiranje strukture tržišta ne uzimajući u obzir utjecaj manjih poduzeća, dok s druge
strane pojedini indeksi podcjenjuju važnost najvećih poduzeća (Ljubaj, 2005). Opsežan
indeks industrijske koncentracije (engl. Comprehensive Concentration Indeks - CCI)
predstavlja kombinaciju dvije vrste pokazatelja, te istodobno pokazuje relativnu disperziju
među poduzećima, ali i apsolutni broj poduzeća. Računa se dodavanjem tržišnog udjela
najvećeg poduzeća zbirnom indeksu koji pokriva preostala poduzeća u industriji. Formula za
izračun ovog indeksa glasi:
∑
U prikazanoj formuli S1 označava tržišni udio prvog tj. najvećeg poduzeća u industriji, a n
ukupan broj poduzeća u industriji. Vrijednost CCI indeksa se kreće u rasponu od 0 do 1 gdje
vrijednost 0 označava savršenu konkurenciju, a vrijednost 1 označava monopol (Ljubaj 2005).
3.5 Mjera entropije
Koeficijent entropije (E) mjera je koja se najčešće koristi u informacijskoj teoriji kako bi se
odredila razina izvjesnosti povezana s određenim odlukama (Dumičić, Kolaković i Tipurić,
2002). Koeficijent entropije predstavlja sumu umnoška tržišnog udjela svakog poduzeća i
prirodnog logaritma njegove recipročne vrijednost, odnosno:
∑
(
)
gdje je:
– tržišni udio i– tog poduzeća
– broj svih poduzeća određene industrije, odnosno tržišta (Pervan, 2007).
Vrijednost indeksa E kreće se između 0 i log2n, stoga nije ograničena intervalom [0,1] kao
većina drugih indeksa koncentracije. Vrijednost entropije inverzna je stupnju koncentracije u
industriji, pa doseže vrijednost 0 u slučaju monopola, a vrijednost log2n, kada su tržišni udjeli
svih poduzeća u određenoj industriji jednaki, te je koncentracija najmanja (Ljubaj, 2005).
Kako se može zaključiti iz prethodno iznesenog, indeks entropije daje veću važnost manjim
poduzećima.
3.6 Gini koeficijent i Lorenzova krivulja
Lorenzova krivulja, u kontekstu industrijske koncentracije se koristi kako bi se pokazao odnos
između broja poduzeća i njihovih udjela na tržištu. Kumulativni postotak poduzeća se
označava na horizontalnoj koordinati, a kumulativni postotak prihoda poduzeća označava se
na vertikalnoj koordinati.
Kada bi prihod industrije bio ravnomjerno raspoređen, odnosno kada bi svako poduzeće
ostvarilo isti iznos prihoda, distribucija prihoda bila bi predstavljena pravcem savršene
jednakosti distribucije (dijagonalna linija predstavlja pravac jednolike raspodjele). Ipak, u
praksi je češći slučaj da je krivulja stvarne distribucije - Lorenzova krivulja položena ispod
dijagonalnog pravca. Veća udaljenost Lorenzove krivulje od pravca savršene jednakosti
implicira veću nejednakost distribucije ostvarenih prihoda poduzeća. Jedna od njezinih
osnovnih prednosti je ta što istovremeno omogućuje vizualno i kvantitativno uspoređivanje
kumulativnih veza između vrijednosti navedenih varijabli (Pervan, 2007).
Mjera koncentracije temeljena na Lorenzovoj krivulji naziva se Ginijev koeficijent (GK).
Formula za izračun Ginijeva koeficijenta u slučaju raspolaganja s negrupiranim podacima
može biti napisana kao:
∑ ∑
∑
gdje je N broj podataka, a xi su pojedinačne vrijednosti varijable (Tipurić et al., 2002).
Vrijednost Ginijeva koeficijenta određena je iznosom u kojem Lorenzova krivulja odstupa od
pravca savršene jednakosti distribucije prihoda. Što je veće odstupanje Lorenzove krivulje od
dijagonalne linije, veća je i vrijednost Ginijeva koeficijenta. Vrijednost Ginijeva koeficijenta
može biti bilo koji realan broj iz segmenta [0,1]. U slučaju ne postojanja koncentracije na
tržištu, odnosno u situaciji kada se industrija može okarakterizirati kao konkurentna ( u smislu
da su sva poduzeća jednake veličine, tj. da imaju iste tržišne udjele), Lorenzova krivulja se
poklapa s pravcem savršene distribucije i Ginijev koeficijent poprima vrijednost GK=0.
Suprotno navedenom, u uvjetima kada bi industrija bila maksimalno koncentrirana
(monopol), vrijednost Ginijeva koeficijenta bila bi GK=1.
4. Rezultati istraživanja
U svrhu istraživanja, kao pokazatelj udjela pojedinog osiguravajućeg društva na tržištu
osiguranja u Republici Hrvatskoj korištena je zaračunata bruto premija odnosno udio
zaračunate bruto premije pojedinog osiguravajućeg društva u ukupnoj masi bruto premija na
razini industrije osiguranja (društva za reosiguranje čine tek mali dio tržište osiguranja i
reosiguranja i kao takva nisu predmet ovog istraživanja). Zaračunata je bruto premija
najprimjereniji pokazatelj performansi poslovnih subjekata u industriji osiguranja.
Kretanje izračunatih koeficijenata koncentracije za analizirano razdoblje prikazano je u
Tablici 2. Koncentracijski omjer izračunat je za najveća dva, četiri, odnosno osam društava.
Korištenje koncentracijskog omjera za samo dva poduzeća i nije uobičajeno, ali je ovdje
korišten iz očitog razloga što dva najveća osiguravajuća društva zauzimaju preko 40%
ukupnog tržišta. Iako sva tri izračunata koncentracijska omjera imaju silazan trend (s iznimno
skromnim oporavkom u 2012. godini), što upućuje na opadanje koncentracije odnosno porast
P - 261
konkurencije u industriji osiguranja, ipak udio najveća četiri društva obuhvaća dvije trećine
ukupnog tržišta. Poredak društava za osiguranje (po tržišnom udjelu) stavlja na čelo Croatia
osiguranje čiji je trenutni udio na tržištu tek nešto ispod 30% što je više nego dvostruko više u
odnosu na prvog sljedećeg konkurenta; Allianz Zagreb. Ovakav „omjer snaga“ prisutan je na
tržištu osiguranja već dulji niz godina s napomenom da se na drugom mjestu izmjenjuju već
spomenuti Allianz Zagreb i Euroherc, koje potom slijedi Jadransko osiguranje. Ovo je i razlog
zbog čega je izračunat udio dva najveća društva na tržištu. Udio svih ostalih osiguravajućih
društava kreće se od oko 5% (Kvarner VIG) pa na niže. Koncentracijski omjer prvih osam
društava u industriji također pokazuje silazan trend s udjela od 82,87% u 2007. na 76% u
2012.
Tablica 2: Vrijednosti izračunatih pokazatelja koncentracije, izračun autora
2007 2008 2009 2010 2011 2012
CR2 45,88 45,13 43,33 42,21 41,75 42,01
CR4 63,96 63,39 60,84 59,80 59,69 59,75
CR8 82,87 81,41 80,02 78,44 77,72 76,97
HHI 1601,232 1553,207 1458,057 1397,829 1357,383 1333,586
HTI 0,125 0,118 0,114 0,108 0,106 0,104
RI 0,028 0,024 0,024 0,025 0,025 0,025
CCI 0,425 0,417 0,403 0,393 0,387 0,383
E 2,315 2,370 2,407 2,454 2,481 2,497
GK 0,680 0,661 0,648 0,630 0,637 0,645
Herfindahl – Hirschmanov indeks (HHI), koji je među popularnijim pokazateljima
industrijske koncentracije, bilježi također padajuće vrijednosti kroz cijeli promatrani period sa
vrijednosti od 1601 u na 1333. Kod tumačenja vrijednosti HHI indeksa smatra se da
vrijednosti u rasponu od 1000 do 1800 upućuju na umjereno koncentriranu tržišnu strukturu,
kako se sve izračunate vrijednosti kreću upravo u tom intervalu može se konstatirati da je
tržište osiguranja u Hrvatskoj umjereno koncentrirano tržište (vidi Tablicu 1).
Kretanje apsolutnog broja osiguravajućih društava ponajviše determinira Hall-Tidemanov i
Rosenbluthov indeks (HTI i RI). Kako je njihov broj blago varirao u promatranom razdoblju
(od 2007. do 2012. redom; 22, 25, 24, 25, 26, 27 društava za osiguranje) ne čudi skromno
kretanje Rosenbluthovog indeksa, dok je pak, „snažnije“ reagirao Hall-Tidemanov indeks čiji
pad vrijednosti (sa 0,125 na 0,104) jasno upućuje na pad koncentracije na tržištu. Kako RI
stavlja naglasak na veća osiguravajuća društva koja u ovom slučaju i čine znatnu većinu
tržišnog udjela (oko dvije trećine) ne čudi njegova prilična neosjetljivost na promjene na
tržištu koje nastaju u preostalom dijelu tržišta.
Kad je riječ o opsežnom indeksu industrijske koncentracije (CCI) njegovo se kretanje gotovo
u potpunosti preklapa s kretanjem HHI indeksa o čemu svjedoči i Tablica 3 koja prikazuje
matricu koeficijenata korelacije među izračunatim pokazateljima. U navedenoj je tablici
vidljivo da koeficijent korelacije između HHI i CCI indeksa iznosi 0,999, gotovo savršena
korelacija.
Mjera entropije (E) također potvrđuje većinu ostalih rezultata, s tim da valja naglasiti da je
ovdje riječ o pokazatelju čija se vrijednost kreće inverzno u odnosu na porast koncentracije,
pa tako u navedenom razdoblju bilježi porast (sa 2,315 od maksimalno 3,09 na 2,497 od
maksimalno 3,29). Ovo pojašnjava i zašto podaci o koeficijentima korelacije pokazatelja
entropije s ostalim pokazateljima (u Tablici 3) ima negativan predznak.
Ginijev koeficijent (GK), predstavlja omjer između površine što je zatvara Lorenzova krivulja
s pravcem jednolike raspodjele i čitave površine ispod toga pravca. Kretanje Gini koeficijenta
u promatranom razdoblju upućuje također na opadanje koncentracije u sektoru osiguranja, s
iznimkom u posljednjoj promatranoj godini. Kako je referentni interval od 0 do 1 (što bi bio
monopol) i ovaj pokazatelj, s vrijednostima oko 0,6, upućuje na umjerenu koncentraciju na
tržištu.
Iz prikaza Lorenzove krivulje evidentno je da je na tržištu osiguranja prisutna neravnomjerna
raspodjela prihoda što za posljedicu ima značajno odstupanje Lorenzove krivulje od pravca
jednolike raspodjele. Kako se može iščitati iz Grafikona, tek nešto manje od 80% ukupnog
broja osiguravajućih društava obuhvaća tek 20% ukupnih prihoda na tržištu.
Grafikon 1 Lorenzova krivulja tržišta osiguranja u RH, 2012. godina, izračuna autora
Tablica 3 prikazuje koeficijente korelacije među izračunatim pokazateljima kako bi se
uvidjelo u kojoj mjeri se pojedini koeficijenti kreću usklađeno, a s ciljem definiranja
najprimjerenijih pokazatelja za promatranu industriju, odnosno tržište osiguranja. Kod velike
većine pokazatelja prisutna je vrlo visoka korelacija s ostalim pokazateljima (preko 0,8) s
izuzetkom Rosenbluthovog indeksa koji ne pokazuje statistički značajnu korelaciju ni sa
jednim od preostalih pokazatelja. Nadalje, razine dobivenih koeficijenata korelacije su ne
samo iznimno visoke, već i statistički značajne na razini od 1% kod velike većine.
Tablica 3: Matrica koeficijenata korelacije, izračun autora
CR2 CR4 CR8 HHI HTI RI CCI E GK
CR2 1
CR4 0,993** 1
CR8 0,974** 0,955** 1
HHI 0,986** 0,973** 0,995** 1
HTI 0,974** 0,953** 0,996** 0,988** 1
RI 0,569 0,561 0,653 0,618 0,686 1
CCI 0,985** 0,971** 0,997** 0,999** 0,990** 0,623 1
E -
0,973**
-
0,950**
-
0,998**
-
0,992**
-
0,999**
-0,672 -
0,994**
1
GK 0,929** 0,929** 0,869* 0,872* 0,898* 0,610 0,873* -
0,879*
1
** korelacija je statistički značajna na razini od 1%, * korelacija je statistički značajna na razini od 5%
Ako se pored Tablice 3 promotri i Grafikon 2 na kojem su jednostavnim stupcima predočene
prosječne visine koeficijenata korelacije promatranog pokazatelja s ostalim pokazateljima
0
20
40
60
80
100
0 20 40 60 80 100
Kumulativ proporcija osiguravajućih društava
Ku
mu
lati
v p
rop
orc
ija
ukup
nih
pri
ho
da
P - 263
koncentracije, može se vidjeti da najlošije performance pokazuje Rosenbluthov indeks koji
ujedno ne korelira statistički značajno ni sa jednim drugim pokazateljem.
Kako spomenuti pokazatelj stavlja naglasak na veća osiguravajuća društva koja u ovom
slučaju i čine znatnu većinu tržišnog udjela (oko dvije trećine) ne čudi njegova prilična
neosjetljivost na promjene na tržištu koje nastaju u preostalom dijelu tržišta. Nakon njega,
drugi najlošiji bi bio Gini koeficijent čija je prosječna korelacija s ostalim pokazateljima 0,85.
Osim ova dva pokazatelja koncentracije, može se reći da svi ostali međusobno iznimno
visoko koreliraju te da njihov međusobni stupanj korelacije prelazi 0,96 ako se iz analize
izuzme Rosenbluthov indeks. U tom smislu moglo bi se opravdati korištenje bilo kojega
pokazatelja kao referentnog pokazatelja koncentracije na tržištu, ipak najviši stupanj
korelacije s ostalim pokazateljima bilježi Herfindahl-Hirschmanov indeks te po kretanjima
njemu gotovo istovjetan, opsežni indeks koncentracije čime je HHI po tko zna koji put
opravdao svoju popularnost. Iako i koncentracijski omjeri pokazuju iznimno visoke
koeficijente korelacije, treba ipak uzeti u obzir činjenicu da, za razliku od njih, HHI ipak
uključuje sveobuhvatne informacije u tržištu uključivanjem svih relevantnih sudionika na
tržištu u analizu naspram koncentracijskih omjera koji u obzir uzimaju samo nekoliko
(Shepherd & Shepherd, 2004).
Grafikon 2 Prosječna korelacija između različitih pokazatelja koncentracije, izračun autora
Ako se sumiraju zaključci na koje upućuju vrijednosti dobivenih koeficijenata, može se
konstatirati da je tržište osiguranja u Republici Hrvatskoj relativno koncentrirano
oligopolističko tržište, na kojem već godinama vodeću ulogu ima Croatia osiguranje s oko
30% udjela na tržištu. Zajedno s preostala tri vodeća osiguravajuća društva; Allianz Zagreb,
Eurohercom i Jadranskim osiguranjem, Croatia osiguranje „drži“ čak dvije trećine tržišta.
Ipak pokazatelji koncentracije ujedno upućuju na blagi porast konkurencije što se može
očekivati i u budućem periodu ako je suditi na prisutnom trendu.
5. Zaključak
Analiza pokazatelja koncentracije na tržištu osiguranja u Republici Hrvatskoj pokazala je
kako se tržišna struktura industrije osiguranja u svakom slučaju može okarakterizirati kao
nesavršena konkurencija. Većinski dio tržišta, čak dvije trećine, u rukama je četiri najveća
osiguravajuća društva: Croatia osiguranje, Allianz Zagreb, Euroherc i Jadransko osiguranje,
gdje je tržišni udio Croatia osiguranja oko 30% već duži niz godina i, što je važnije, taj je udio
duplo veći od prvog sljedećeg konkurenta. U takvim tržišnim uvjetima ni ne čudi činjenica da
izračunati pokazatelji koncentracije upućuju na nesavršenu, umjereno koncentriranu, tržišnu
strukturu, odnosno slabi/labavi oligopol.
Matrica korelacija izračunatih pokazatelja koncentracije upućuje na vrlo visoke koeficijente
korelacije čime se može opravdati korištenje različitih pokazatelja koncentracije na
promatranom tržištu osiguranja. Ipak, najbolje performanse pokazuje Herfindahl-
Hirschmanov indeks odnosno, njemu vrlo blizak, opsežan indeks industrijske koncentracije.
0
0,2
0,4
0,6
0,8
1
CR2 CR4 CR8 HHI HTI RI CCI E GK
Na kraju valja istaknuti da je, iako prilično koncentrirano, tržište osiguranja (prema
korištenim mjerama koncentracije) sve konkurentnije iz godine u godinu. Ovi su pomaci
prilično skromni, ali prisutni. U budućnosti bi društva za osiguranje mogla, po uzoru na
razvijena zapadnoeuropska tržišta osiguranja, povećati broj kriterija o kojima ovise premije,
što bi rezultiralo nižim premijama za određene kategorije osiguranika (npr. dob, spol,
učestalost šteta i sl.) i eventualno promijenilo tržišnu strukturu. Ako se pored ovog uzme u
obzir i činjenica da je promatrana industrija osiguranja prilično nerazvijena u odnosu na
europske standarde kojima u najmanju ruku težimo, može se očekivati daljnje jačanje tržišta
osiguranja (prije svega s poboljšanjem gospodarske klime i standarda građana) i usporedno s
tim i daljnji rast konkurencije među osiguravajućim društvima u Republici Hrvatskoj.
Reference
Andrijanić, I.,& Klasić, K.. (2007). Osnove osiguranja – načela i praksa. Zagreb, RH: TEB –
poslovno savjetovanje, d.o.o. Zagreb.
Babić, M., & Frančišković, I. (2011). Menandžment intelektualnog kapitala osiguravajućeg društva.
Rijeka, RH: Ekonomski fakultet u Rijeci.
Bikker, J.A., & Haaf, K. (2000). Measures of competition and concentration in the banking industry; a
review of the literature. Economic & Financial Modelling 9, (str. 53-98).
Cerovac M., (2005), Naputak u svezi s postupkom ocjene dopuštenosti horizontalnih koncentracija
poduzetnika,str. 21 Zagreb, RH: Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.
Ćurak, M. (2004). Osiguravajuće društvo u financijskoj strukturi. Doktorska disertacija, Split:
Ekonomski fakultet u Splitu.
Dumičić, K., & Kolaković M., & Tipurić, D. (2003). Koncentracijske promjene hrvatske bankarske
industrije u desetogodišnjem razdoblju (1993. – 2002.). Zbornik Ekomskog fakulteta u Zagrebu, vol.
1, broj 1 (str. 1-22), Zagreb, RH: Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga – HANFA, (2013). Godišnje izvješće 2012. Dostupno
na: http://www.hanfa.hr/getfile/40143/Hanfa_GI_hrvatski_2012.pdf (14.03.2014)
Hrvatski ured za osiguranje - HUO (2013). Tržište osiguranja u Republici Hrvatskoj u 2012. godini.
Biograf, Zagreb.
Pavić, I., Benić, Đ., Hashi, I. (2007). Mikroekonomija, drugo izdanje, Sveučilište u Splitu, Ekonomski
fakultet Split, Split, str.409
Pervan, M. (2007). Industrijska koncentracija kao determinanta profitabilnosti hrvatskih poduzeća.
Doktorska disertacija, Split: Ekonomski fakultetu u Splitu.
Sharma, S., Tomić, D. (2011). Mikroekonomska analiza tržišne moći i strateškog ponašanja poduzeća.
Zagreb, RH: Odjel za ekonomiju i turizam „Dr. Mijo Mirković“ Sveučilište Juraja Dobrile u Puli i
Mikrorad, d.o.o. Zagreb.
Shepherd, W. G., Shepherd J. M., (2004). The Economics of Industrial Organization, Fifth edition,
Waveland Press, Inc., Long Grove, Illinois
Tipurić, D., Kolaković, M, Dumičić, K., (2002), Istraživanje promjena u koncentraciji Hrvatske
bankarske industrije, Ekonomski pregled, 53 (5-6), str. 470-494
Vrljić, I., (2012), Usporedna analiza hrvatskog i europskog tržišta osiguranja, Jakovčević, D., &
Krišto, J. (urednici), Industrija osiguranja u Hrvatskoj – promjene u okruženju, novi proizvodi,
regulacija i upravljanje rizikom, Grafit-Gabrijel d.o.o., Zagreb, RH
P - 265
Analysis of insurance market concetration in Croatia
Marina Lolić Čipčić
University of Split, University Department of Professional Studies, Split, Croatia
Anamarija Zečević
University of Split, University Department of Professional Studies, Split, Croatia
Abstract. Industrial concentration as a concept is used to determine the market power of economic
entities in the respective industry, which can be defined as the proportion of or a number of economic
entities in the market. Industrial concentration implies the ability to make decisions in this industry.
Analysis of concentration in this study is performed on the insurance market in the Republic of
Croatia, which consists of twenty-eight companies for life/non-life/mixed insurance. The
concentration of the insurance market demonstrates the extent to which a particular insurance
company and/or a few of them are able to influence the amount of premium (in terms of legal
provisions that regulate the operations of insurance companies), which is equivalent to the prices of
products or services on the market in question. The aim is to determine the degree of concentration in
the insurance industry taking calculated gross premiums of some insurance companies in the total
mass calculated gross premiums at the national level as an indicator of market share. Referring to the
respective indicator of gross premiums the following indicators of concentration are calculated:
concentration ratio (CR), Hirschman - Herfindahl Index (HHI), Hall -Tideman Index (HTI),
Rosenbluth index (RI), a comprehensive index of industrial concentration (CCI), a measure of entropy
(E), the Gini coefficient (G) and the Lorenz curve. Once determined, the calculated indicators are
correlated in order to determine the extent to which different concentration indicators point to the
same conclusion, in order to offer recommendations about the optimal concentration indicators for a
specific industry. The analysis includes yearly data from 2007. to 2012.
Keywords: concentration analysis, the insurance market, concentration indicators.