anamarija musa • jasmina džinićregulacije profesija u hrvatskoj, na temelju istraživanja...

Anamarija Musa • Jasmina Džinić

EUROPSKA REGULACIJA PROFESIJA I KOMORE U HRVATSKOJ: RAZVOJ UPRAVNE PROFESIJE I

DRUGIH PROFESIJA U JAVNOJ UPRAVI

BiBliotekaPriručnici za stručno usavršavanje

Knjiga 6.

Urednik Biblioteke:Vedran Đulabić

Lektorica i korektorica:Branka Römer

Nakladnik:Institut za javnu upravu

www.iju.hr

Za nakladnika:Ivan Koprić

Oblikovanje naslovnice:Matija Gorjanec

Računalni slog:Stjepan Ocvirk

Tisak:TOP DAN

Otisnuto u svibnju 2012.CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 809049.ISBN 978-953-55490-8-6

© CopyrightAnamarija Musa, Jasmina Džinić i Institut za javnu upravuSva su prava pridržana. Nije dopušteno umnožavanje u bilo kojem obliku te stavljanje u promet bez posebnog dopuštenja.

Anamarija Musa • Jasmina Džinić

europska regulacija profesija i komore u Hrvatskoj:

razvoj upravne profesije i drugih profesija u javnoj upravi

Institut za javnu upravuZagreb, 2012.

V

SADRŽAJ

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VII

1. UVOD U STUDIJU O REGULACIJI PROFESIJA U HRVATSKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

2. REGULACIJA PROFESIJA: RAZLOZI I MOgućNOStI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52.1. Regulacija u okvirima regulatorne države i regulatorne

reforme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52.2. Profesija, profesionalna organizacija i profesionalno

udruženje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92.3. Zašto i kako regulirati profesije . . . . . . . . . . . . 152.4. Samoregulacija profesija . . . . . . . . . . . . . . . . 17

2.4.1. Sadržaj samoregulacije . . . . . . . . . . . . . 23

3. KOMORE I REGULACIJA PROFESIJA U HRVATSKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27

3.1. Osnivanje komora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303.2. Struktura komora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343.3. Funkcije komora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

3.3.1. Licenciranje i vođenje registara ovlaštenika za obavljanje djelatnosti . . . . . . . . . . . . . . 39

3.3.2. Određivanje cijene usluga . . . . . . . . . . . 423.3.3. Profesionalna etika . . . . . . . . . . . . . . . 443.3.4. Stručni nadzor . . . . . . . . . . . . . . . . . . 473.3.5. Disciplinski postupci i arbitraža . . . . . . . . 48

3.4. Suradnja komora s drugim tijelima i članstvo u međunarodnim i europskim strukovnim organizacijama 51

3.5. Financiranje komora . . . . . . . . . . . . . . . . . . 533.6. Nadzor nad radom komora . . . . . . . . . . . . . . 55

VI

4. EuROPEIZACIJA KOMORA: REgulIRANJE PROFESIJA U EU I PRILAGODBA HRVATSKOG PRAVNOG SUSTAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

4.1. Regulacija profesija u okviru načela slobode pružanja usluga u Eu . . . . . . . . . . . . . . . . . 584.1.1. Direktiva o uslugama 2006. . . . . . . . . . . 704.1.2. Revizija Direktive iz 2005. . . . . . . . . . . . 74

4.2. Prilagodba hrvatskog zakonodavnog i institucionalnog okvira pravnoj stečevini Eu u području reguliranih profesija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

4.3. Europeizacija komora: neki nalazi istraživanja . . . . 83

5. PERSPEKtIVE PROfESIONAlIZACIJE I RAZVOJA STRUKE: POGLED NA JAVNU UPRAVU . . . . . . . . 89

5.1. Profesije i profesionalizacija u suvremeno doba . . . . 895.2. Profesionalizam u upravi i upravna profesija . . . . . 94

5.2.1. Profesionalizam i profesije u javnoj upravi . . . 945.2.2. Prema upravnoj profesiji . . . . . . . . . . . . 102

6. ZAKlJučNA RAZMAtRANJA . . . . . . . . . . . . . . 123

Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131

PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149Prilog I. Pregled obilježja komora u Republici Hrvatskoj . . 150Prilog II. Osobne iskaznice komora u Republici Hrvatskoj 159Prilog III: Strukovne udruge u Republici Hrvatskoj . . . . . 212

VII

Predgovor

Komore kao profesionalna udruženja osnovana za regula-ciju profesija dugo su prisutan i priznat organizacijski oblik, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Značenje određenih profesio-nalnih djelatnosti za javni interes postavlja zahtjeve za uređi-vanje uvjeta pružanja usluga u sklopu tih djelatnosti, njihova nadziranja, osiguravanja uvjeta i promicanje struke te osigura-vanje poštovanja profesionalne etike. Komore koje okupljaju osobe koje pružaju profesionalne djelatnosti u području li-ječništva, ljekarništva i drugih zdravstvenih djelatnosti, arhi-tektonskih i drugih djelatnosti građenja, odvjetništva, javnog bilježništva, revizije i računovodstva te drugih profesija pre-poznate su kao organizacije koje svojim posebnim obilježjima mogu osigurati ostvarenje javnog interesa u obavljanju profe-sionalnih usluga. Iako komorsko udruživanje na području da-našnje Hrvatske vuče svoje korijene još iz 19. st., u posljednjih desetak godina zamjetan je nagli porast broja komora, što se može pripisati promjenama u razvoju društva, ali i europskim trendovima u regulaciji profesija. unatoč tendenciji snaženja komorskog udruživanja različitih profesija te značajnim jav-nim i drugim ovlastima kojima komore raspolažu, u Hrvatskoj je pravni okvir za komore kao tip organizacija javnog sektora vrlo ograničen. Istovremeno, izrazito je malo stručnih i znan-stvenih članaka objavljeno na tu temu.

u nastojanju da popuni tu prazninu, ova je studija nastala na temelju istraživanja komora u Republici Hrvatskoj s dva osnovna cilja: utvrditi vrste i obilježja komora kao profesio-nalnih organizacija te ocijeniti utjecaj približavanja Europ-skoj uniji na strukturu i funkcioniranje komora. Istraživanje je provedeno tijekom 2010. godine analizom pravnih izvora

VIII

i pretraživanjem podataka objavljenih na internetskim stra-nicama komora te provedbom intervjua u komorama koje su se odazvale našem pozivu, kojima ovom prilikom zahvalju-jemo. Istraživanje je dio znanstvenoistraživačkog projekta Europeizacija hrvatske javne uprave: utjecaj na razvoj i na-cionalni identitet (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, br. 066-0661428-2515, voditelj prof. dr. sc. Ivan Koprić, Prav-ni fakultet u Zagrebu). Provele su ga dr. sc. Anamarija Musa, docentica na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta, i Jasmina Džinić, mag. iuris, znanstvena novakinja na spome-nutom projektu. Rezultati istraživanja pod nazivom Unutarnje tržište, samoregulacija profesija i institucionalna promjena u hrvatskom javnom sektoru predstavljeni su na međunarodnoj konferenciji Hrvatska i Europska unija: integracijske strate-gije i kreiranje javnih politika koja je u organizaciji fakulte-ta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu održana 26. i 27. ožujka 2010.

Nadamo se da će studija koja predstavlja prvo sustavno istraživanje komora i regulacije profesija u Hrvatskoj u kon-tekstu europeizacije dati odgovarajući uvid u razloge i proble-me regulacije profesija te potaknuti interes za ponešto zane-mareni organizacijski oblik u hrvatskom javnom sektoru. Kontekst europeizacije katalizator je za čitav niz institucio-nalnih promjena, od kojih sustav komora kao profesional-nih udruženja svojim posebnostima i društvenim značenjem zaslužuje posebnu pažnju. Osim toga, posebno poglavlje o profesionalizaciji u upravi i upravnoj profesiji ima ulogu tema-tizirati moguće pravce razvoja upravne struke u Hrvatskoj, što je jedno od ključnih pitanja kojim se bavi Institut za javnu upravu.

Zagreb, ožujak 2012.

Anamarija Musa i Jasmina Džinić

1

1. Uvod U stUdijU o regUlaciji profesija U Hrvatskoj

Profesije imaju važnu ulogu u pružanju javnih usluga i u oblikovanju javnih politika. Stručno znanje i kompetencija osiguravaju ostvarenje interesa korisnika za kvalitetnom pro-fesionalnom uslugom, ali i javni interes društva da osigura pružanje ključnih profesionalnih usluga. liječnici, odvjetnici, arhitekti, računovođe i drugi stručnjaci pružaju svoje usluge na tržištu koje zahtijeva visoke standarde kvalitete i efikasnos-ti kako bi se ostvarile temeljne društvene vrijednosti: život, imovina, pravna sigurnost i funkcioniranje gospodarstva. Međutim, tržišni mehanizmi ponude i potražnje u takvim dje-latnostima ne mogu osigurati javni interes bez odgovarajuće regulacije kompetencije pružatelja usluga i kvalitete njihova rada. Stoga se u suvremenim državama poseže za regulacijom elemenata tog tržišta, često putem samoregulacije, uz manje ili veće upletanje države kako bi se spriječili nedostaci koji mogu biti izrazito štetni za javni interes. Značenje profesija tako počiva na određenim njihovim karakteristikama i ističe ih: one predstavljaju stalno zanimanje, zahtijevaju posebno prethodno obrazovanje i kasnije usavršavanje, pripadnici pro-fesije udružuju se u strukovna udruženja na nacionalnoj razi-ni, mogućnost obavljanja profesionalne djelatnosti regulirana je propisom, a profesionalni je rad podvrgnut profesionalnoj etici i kontroli kolega. Profesija u osnovi uključuje »visok stupanj znanja i/ili vještina utemeljenih na obrazovanju i/ili usavršavanju, članstvu u profesionalnoj organizaciji s visokim skupom standarda za ulazak, posvećenost javnoj službi iznad osobnih interesa te etički kodeks« (Bourgault i Parent, 2008; 154, prema: Jacob i Boisvert, 2010: 351).

Novi oblici upravljanja u regulatornoj državi uključuju ras-pršenost aktivnosti regulacije i pružanja usluga na različite ak-

2

tere, od onih državnih prema nedržavnima, uz razne javno-pri-vatne prijelazne oblike. Proces se temelji na ideji da delegacija regulacije i time odgovornosti pridonosi transparentnosti, efi-kasnosti i većoj participaciji te u konačnici jača odgovornost i kolektiva i pojedinca. Profesionalna udruženja koja utvrđuju pravila u pogledu obavljanja određene profesionalne djelatnos-ti važan su institucionalni element u suvremenom upravljanju, a potreba za intenzivnom i adekvatnom regulacijom u okviru regulatorne države daje im dodanu vrijednost. Sa slabljenjem centralne kontrole zbog procesa decentralizacije i privatizaci-je javnih usluga profesionalna regulacija predstavlja jedan od temeljnih mehanizama nadomjesne kontrole. Procesi širenja profesionalizacije i novih oblika regulacije teku paralelno. Pri tome je proces profesionalizacije djelatnosti obilježen šire-njem njihova broja i intenzivnijom standardizacijom.

Kao i mnogi drugi aspekti regulacije, i pravno uređenje profesionalnih djelatnosti prolazi kroz proces europeizacije. u Europskoj uniji sloboda pružanja usluga jedna je od četiriju temeljnih sloboda na kojima počiva ideja europskog projekta i njegova realizacija. Ostvarenje tog načela vezano je i uz slo-bodno pružanje profesionalnih usluga smanjivanjem prepreka, ali i određivanjem zajedničkog korpusa pravila, s obzirom na to da je riječ o profesijama koje po svom karakteru zahtijevaju pravno uređenje. Posebnosti regulacije profesija u pojedinim državama zapreka su ostvarenju tržišnih sloboda koje traži in-tervenciju europskog zakonodavca. Stoga je novi pravni okvir za regulirane profesije uveo mehanizme koji pomažu ostvare-nju slobode pružanja usluga i poslovnog nastana te potaknuo odgovarajući regulacijski odgovor u nacionalnim državama. Razvoj europske regulatorne države povezan je s primjenom čitavog niza novih oblika upravljanja koji pomiču žarište sa središnje države na decentralizirane strukture, kao što su agen-cije, mreže, interesna udruženja i subnacionalne vlasti. I u Hr-vatskoj obavljanje profesionalnih djelatnosti dobiva zakonski okvir u sklopu prilagodbe europskom zakonodavstvu, što se odražava u obliku stvarnih pritisaka i promjena s kojima se suočavaju profesionalna udruženja u sustavu komora. Poveća-

3

va se njihov broj, unose se promjene u modalitete reguliranja profesija i poduzimaju se aktivnosti vezane za anticipiranje promjena na tržištu profesija u budućnosti.

Ova studija usmjerena je traženju odgovora na dva glavna pitanja. Prvo pitanje odnosi se na obilježja komora kao institu-cionalnih oblika regulacije profesija. u kojoj su mjeri i za koje profesije one prisutne u Hrvatskoj? Koje poslove obavljaju da bi ostvarile svoju svrhu? Kako su organizirane i kako se nji-hove funkcije odražavaju u organizacijskoj strukturi? Kako se financiraju i tko ih nadzire? Kako se dakle reguliraju profesije u Hrvatskoj, imajući na umu da se regulacija ne odnosi samo na pitanje instrumenata kojima se može ili treba regulirati neka djelatnost? Drugim riječima, nije dovoljno ustvrditi da se profesije reguliraju putem komora, već nas zanima i sadržaj te regulacije. u pravilu, analiza regulacije uključuje razmatranje četiriju temeljnih aspekata: uvjeta i razloga regulacije, klasifi-kacije različitih oblika regulacije (npr. utvrđivanje cijena, stan-darda, licenciranje), djelovanja tijela koja se bave regulacijom te analize odgovora reguliranih na regulatorne pritiske (gupta i lad, 1983: 416). Ovaj se rad ograničava na prva tri aspekta regulacije profesija, djelomično dotičući i četvrti element.

Drugo pitanje odnosi se na dinamičku dimenziju regula-cije profesija u kontekstu europeizacije. Prolaze li komore i regulacija profesija u Hrvatskoj kroz promjene? Mogu li se te promjene protumačiti u kontekstu približavanja Europskoj uniji? u kojoj mjeri europska regulacija profesija dovodi do promjena u domaćem zakonodavstvu i samim komorama?

Na kraju, posebno pitanje kojim se bavi ova studija jest problem profesionalizacije u upravi koji se odnosi kako na pi-tanje postojanja i obilježja profesija koje rade u području jav-ne uprave tako i na proces profesionalizacije posebne upravne struke. Mnoge profesije svoju prirodnu sredinu nalaze u javnoj upravi, ali istovremeno suvremeno upravljanje jača potrebu za oblikovanjem posebne upravne struke koja je sposobna uprav-ljati u javnom sektoru. Ima li ta struka obilježja tradicionalnih profesija i koja od njih može ili treba ostvariti?

4

Imajući u vidu strukturno-funkcionalni i procesni element regulacije profesija putem komora u Hrvatskoj, studija sadrža-va četiri temeljna dijela. u prvom dijelu izlaže se i analizira koncept regulacije profesija, uključujući razloge i elemente regulacije te posebno metodu samoregulacije (poglavlje 2.). u sljedećem dijelu prikazuju se i analiziraju strukturno-funk-cionalne karakteristike komora odnosno institucionalni okvir regulacije profesija u Hrvatskoj, na temelju istraživanja prove-denog u tu svrhu (poglavlje 3.). u četvrtom dijelu, koji se bavi europeizacijom komora i regulacije profesija, tematizira se i opisuje pravni okvir reguliranih profesija u europskom zako-nodavstvu te neki nalazi istraživanja kojima se upozorava na promjene u komorskom sustavu pod utjecajem procesa euro-peizacije odnosno skorašnjeg ulaska Hrvatske u Eu (poglavlje 4.). Na kraju, u petom, integralnom dijelu studije, tematizira se profesionalizam u upravi i nastanak posebne upravne profesi-je (poglavlje 5.). Posljednje poglavlje sažima glavne elemente studije i raspravlja o određenim pitanjima.

5

2. regUlacija profesija: razlozi i mogUćnosti

2.1. Regulacija u okvirima regulatorne države i regulatorne reforme

u posljednjim je desetljećima u literaturi koja se bavi od-nosom države i tržišta, a posebno obavljanja djelatnosti od javnog značenja, koncept regulacije zauzeo glavno mjesto. u cjelini, svaki oblik uređivanja društvenih odnosa predstavlja regulaciju jer pravilima strukturira očekivanja osoba u odno-su. Međutim, ideja regulacije kako se ona danas promatra s aspekta pravne i ekonomske teorije (Ogus, 2004) polazi od regulacije kao donošenja autoritativnog skupa pravila, koje je praćeno mehanizmom monitoringa njihove primjene i potica-nja na poštovanje tih pravila (Jordana i levi-faur, 2004). Re-gulacija se u tom smislu promatra kao oblik uređenja odnosa na tržištu na kojem se pružaju javne usluge, od javnih službi, kao što su telekomunikacije ili opskrba energentima, do pru-žanja profesionalnih usluga.

Instrumenti kojima se regulacija ostvaruje mogu se klasifici-rati u nekoliko skupina (prema: Moran, 2003: 24–25; Baldwin i Cave, 1999): (1) »komanda i kontrola« odnosi se na regula-ciju putem pravnih normi preskriptivne prirode koje podupire sankcija; (2) ekonomski instrumenti obuhvaćaju načine koji-ma se nastoji utjecati na ponašanje upućivanjem na financijske koristi ili kazne (od dozvola, subvencija, poreznih olakšica, pravne odgovornosti); (3) samoregulacija predstavlja metodu kojim organizirana grupa regulira ponašanje svojih članova, (4) dobrovoljna regulacija ne temelji se na društvenoj kontro-li, nego na jednostranom poduzimanju onoga što je ispravno, obično nakon što je javna vlast olakšala donošenje sporazuma; (5) informacijske strategije, koje uključuju različite instrumen-

6

te, od edukacijskih strategija do onih sličnih samoregulaciji, kao što je certificiranje proizvoda. Metode i instrumenti regu-lacije mijenjaju se s vremenom, pa se od dominacije klasičnih mehanizama komande i kontrole prelazi na druge instrumente regulacije. tako se može reći da je s obzirom na pružanje jav-nih usluga prijašnja regulacija bila sinonim za intervenciju i ograničavanje i upletanje države u slobodno tržište, najčešće kroz pružanje usluge putem državnih poduzeća, dok se danas regulacija svodi na olakšavanje funkcioniranja slobodnog tržiš-ta tako što država, najčešće putem posebnih agencija odnosno regulacijskih tijela, propisuje okvire i standarde za ponašanje odnosno usluge i nadgleda njihovo poštovanje (v. Koprić et al., 2008).

u tom smislu danas se govori o regulatornoj državi. Njezina su temeljna obilježja novi odnosi i podjela rada između države i društva koja državu ostavlja da upravlja (usmjerava, vodi, promišlja), dok se samo izvršavanje i pružanje usluga prepu-šta društvu, tržištu i raznim prijelaznim oblicima na sjecištu javnog i privatnog sektora (Jordana i levi-faur, 2004; Musa, 2009). umjesto oporezivanja i trošenja, kroz stabilizacijske i redistribucijske politike država se okreće regulaciji pojedinih javnih usluga, a istodobno se, u samoj strukturi državne vlasti, odvija proces decentralizacije – umjesto objedinjavanja pod kapom ministarstva, funkcije države delegiraju se manje-više neovisnim tijelima utemeljenima na stručnosti i specijalizaciji, uz kontrolu države (Christensen i laegreid, 2005).

Razvoj regulatorne države može se pratiti kroz četiri oblika odnosa između natjecanja (tržišta) i regulacije, redom kojim su se odvijali, od kraja 70-ih prošlog stoljeća – od deregu-lacije, preko reregulacije putem regulacije tržišta i regulacije za tržište, do metaregulacija (Jordana i levi-faur, 2004: 6–7). Prvu fazu regulatornih reformi obilježila je deregulacija, pod parolom »povlačenja države«, od koje se traži da se ne upušta u regulaciju, već da smanjuje ograničenja tržištu koje sa samo-regulira (self-regulating markets), i da se ograniči na pravno uređenje odgovornosti za zaštitu potrošača. Nakon toga na-

7

stupa faza ponovne regulacije ili reregulacije1 koja obuhvaća dva tipa odnosa između tržišta i države kojima država zauzima svojevrsni treći put – niti se sasvim povlači niti intervenira javnim vlasništvom. Isprva, u razdoblju »regulacije tržišnog natjecanja« (regulation-of-competition), uspostavljaju se nacio-nalna regulacijska tijela koja bi trebala spriječiti koncentracije i monopole na tržištu (tijela za zaštitu tržišnog natjecanja). Za-tim nastupa razdoblje »regulacije za tržišno natjecanje« (re-gulation-for-competition) kada se osnivaju regulacijska tijela koja reguliraju sada liberalizirana tržišta u pojedinim sekto-rima, često paralelno s privatizacijom javnih poduzeća.2 Na kraju, u fazi metaregulacije natjecanja naglasak je na samore-gulaciji – uključena su i sektorska i nacionalna tijela te dolazi do institucionalizacije internih mehanizama samoregulacije – »uz direktnu regulaciju djelovanja pojedinaca i korporacija proces regulacije i sam postaje reguliran … direktna interven-cija i primjena zamijenjene su navodno lakšim zahtjevima pre-ma ekonomskim akterima da institucionaliziraju proces samo-regulacije« (ibid., 7).

Koncept regulatorne države posebno se veže uz europske integracije odnosno činjenicu da Europska unija (prije Eu-ropske zajednice; dalje: Eu) primarno regulira tržište, dok su njezina stabilizacijska i redistribucijska uloga bitno ograniče-ne, u usporedbi sa suvremenim državama (v. Majone, 1996). temeljna svrha europske integracije – stvaranje zajedničkog tržišta – pogoduje širenju regulacije tog istog tržišta kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje i uklonile prepreke koje

1 Termin reregulation (reregulacija, ponovna regulacija) obično se koris-ti da se označi paradoks stvaranja novih oblika regulacije zbog regulatornih reformi i liberalizacije koji prate deregulaciju, o čemu više u: Christiansen i laegreid, 2005; Jordana i levi-faur, 2004.

2 tako se regulacijska tijela nastala u dvije »reregulacijske« faze razli-kuju prema stupnju intervencije regulacijskih tijela i sposobnosti države da potiče i nadzire natjecanje. u prvoj fazi uspostavljaju se tijela za zaštitu tržišnog natjecanja koja imaju manju mogućnost utjecanja na aktere na tr-žištu, dok sektorska tijela djeluju proaktivno, sudjeluju u oblikovanju tržišta, formuliranju politika i kontroli tržišta (Jordana i levi-faur, 2004: 6).

8

su velikim dijelom posljedica različitih nacionalnih režima. temeljna »ustavna« pravila Eu, kao što je npr. supsidijarnost, omogućuju Europskoj komisiji da proširuje područja regulaci-je, uz istovremeno spuštanje odgovornosti i troškova na nacio-nalnu i subnacionalnu razinu, što dijelom objašnjava i bujanje europske regulacije. Kako ističe Majone (1996: 2), »glavno je obilježje regulatorne reforme u Europi, na nacionalnom i nadnacionalnom nivou, delegacija znatnih ovlasti oblikovanja javnih politika na nezavisne institucije« (Majone, 1996: 2). Ši-renje ovlasti Eu dovodi do širenja regulacije u mnogobrojnim sektorima, a regulacija pružanja javnih usluga, od usluga od općeg interesa (v. Koprić et al., 2008) do pružanja različitih profesionalnih i drugih usluga, neodvojiv je dio regulacije tr-žišta u Eu.

Upravo kao posljedica orijentacije na regulaciju kao pri-marnu ulogu Eu te zbog njezinih institucionalnih obilježja koja potiču višerazinsko odlučivanje te uključivanje čitavog niza aktera u proces donošenja odluka, novi modeli regulacije i upravljanja postaju ključni za realizaciju europskog projek-ta. utjecajna tipologija modela regulacije u Eu je ona koju su definirali Knill i lenschow (2004) povezujući ih s različi-tim mehanizmima upravljanja: (1) regulacijski standardi, (2) novi instrumenti, (3) samoregulacija te (4) otvorena metoda koordinacije (open method of coordination, dalje: OMC). Re-gulacijski standardi dominantan su oblik intervencije, obično obvezujući i detaljni, a temelje se na hijerarhiji kao tipu koor-dinacije. Novi instrumenti predstavljaju različite oblike kojima je zajedničko neposredno utjecanje na promjenu ponašanja, a temelje se na participaciji i dobrovoljnosti, kao što su npr. okvirna regulacija, koja ostavlja nižim razinama slobodu u po-punjavanju sadržaja regulacije, ali i ekonomski i komunikacij-ski instrumenti koji su usmjereni na definiranje problema i po-ticaje za njihovo rješavanje. Preostala dva mehanizma, OMC i samoregulacija, ostavljaju odgovornost za regulaciju na njezi-nim adresatima – kod OMC su to države, a kod samoregulacije privatni akteri koji djeluju u sjeni države. u otvorenoj metodi koordinacije Eu stvara kontekst i okvir za razvoj javnih politi-

9

ka koje se oblikuju neovisno i bez formalnih sankcija. Ključni mehanizam je širenje i preuzimanje dobre (najbolje) prakse te razni poticaji. S druge strane, kod samoregulacije žarište je na privatnim akterima, npr. udruženjima u industriji; u tom smislu javljaju se dobrovoljni sporazumi između Komisije i sektorskih udruženja kojim se industrija obvezuje primijeniti određene standarde i zahtjeve, ali i sama socijalna politika (v. Knill i lenschow, 2004). Vrijednost ove tipologije jest uoča-vanje različitosti u području regulacije te naglašavanje uloge instrumenata koji se bitno razlikuju od koncepta komande i kontrole, kao hijerarhijskog donošenja pravnih pravila te me-hanizma nadzora i poticanja njihove primjene.

2.2. Profesija, profesionalna organizacija i profesionalno udruženje

Profesijom se najopćenitije smatra djelatnost koja se teme-lji na specijaliziranom, teorijskom znanju i intraprofesional-nim normama koje potiču članove profesije da se ponašaju na sličan način bez obzira na vanjske poticaje (Andersen, 2009: 23). Osnovna značajka profesije, a to je posjedovanje korpusa ograničenog, vrijednog, apstraktnog i potvrđenog znanja (fer-lie i geraghty, 2005: 427), temelj je za njezinu autonomiju koja se izražava u korporativnoj prirodi i jasnom razlikovanju čla-nova i nečlanova – pojedinci dobivaju status samo članstvom u grupi koja ih kontrolira etičkim kodeksom i tako stječu mo-nopol, visoke nagrade i prestiž (v. Abbott, 1983). Znanje koje posjeduju članovi profesije primjenjivo je na probleme čije je rješavanje u javnom interesu, najčešće u području javnih službi, što implicira primat javnog interesa u odnosu prema privatnim ili grupnim interesima. Na toj činjenici temelji se ideja da između profesije i društva postoji svojevrsni druš-tveni ugovor jer se profesija smatra učinkovitim zaštitnikom javnog interesa definirajući korpus znanja i stručnosti i štiteći ih disciplinskim postupcima (Cooper et al., 1994). Profesije utjelovljuju vrijednosti »kompetencije, posvećenosti i slu-ženja koje se konkretiziraju vizijom kako tehnička stručnost

10

može biti društveno korisna, dovodeći do toga da ambicija pojedinca služi općem dobru« (Sullivan, 1995: 192, prema: Jacob i Boisvert, 2010: 351). Profesija je tako »visokostručno zanimanje s posebnim korporativnim oblikom organizacije« (ibid.).

Iako razlika između profesije i zanimanja nije jednoznač-na, u načelu je profesija povezana s obilježjima specijalizira-nog znanja i vještina koje se stječe intelektualnim i praktičnim obrazovanjem i usavršavanjem, traži visok stupanj osobnog i profesionalnog integriteta te uključuje direktne, osobne i fi-ducijarne odnose s korisnicima (Ogus, 2004: 216). Jedno od ključnih obilježja profesije jest da se specijalizirano znanje i vještine stječu u za to posebno formiranim obrazovnim usta-novama – sveučilištima, školama, organizacijama za stručno usavršavanje. tradicionalne profesije povezane su upravo sa stjecanjem i usavršavanjem najvišeg stupnja znanja u okviru sveučilišta, što »stvara osnovu za ekskluzivnu jurisdikciju« profesije (Wilensky, 1964; Mosher, 1968).

Profesije tako zbog sustavnog i apstraktnog znanja i pret-postavke služenja javnom interesu3 imaju posebnu povlasticu autonomije odnosno slobode od vanjske kontrole.4 Posljedica toga je da kompetencije i kvalitetu usluge koja zahtijeva visok stupanj vještine i znanja mogu ocijeniti samo kolege iz struke. Pri tome se polazi od pretpostavke da svakog pripadnika pro-fesije karakterizira visok stupanj samodostatnosti i odgovor-nosti te savjesno obavljanje posla, a ako postoji sumnja da nije tako, kolege iz profesije mogu pokrenuti odgovarajuću akciju

3 Suprotno tome, teorija privatnog interesa tvrdi da u profesijama domi-nira zaštita privatnog interesa, a profesionalizam služi za osiguranje tržišnog (monopolnog) položaja struke ograničavanjem pristupa drugima, kroz nad-zor nad ispunjavanjem uvjeta za članstvo, nad pružanjem usluga te promi-canjem teze da se svi članovi profesije ponašaju jednako dobro i kvalitetno (ferlie i geraghty, 2005).

4 »u srži projekta profesionalne samoregulacije jest identifikacija i elabo-racija korpusa stručnog znanja, koje se stječe obrazovanjem i usavršavanjem, koje je primjereno da bi se bavilo specifičnom skupinom problema čovje-čanstva« (Rostain, 2010: 169).

11

koja može rezultirati čitavom lepezom sankcija (friedson i Rhea, 1965).

upravo karakter profesionalne djelatnosti omogućava da se profesionalna djelatnost u okviru javne službe ne obavlja u klasičnom tipu birokratske organizacije, već u profesionalnim organizacijama (v. friedson i Rhea, 1965) koje su predmet izučavanja institucionalne i organizacijske teorije (v. Mintz-bertg, 1983), osobito u okviru koncepta organizacijskih ili in-stitucionalnih polja, te arhetipa (v. npr. radove greenwooda i dr.). Posebnost je profesionalne organizacije da prvenstveno sadržava profesionalna zanimanja – profesionalci su ne samo glavni operateri nego imaju i upravljačku kontrolu – to je or-ganizacija profesionalaca za profesionalce, profesionalna biro-kracija (Brock, 2006: 158).5 u profesionalnim organizacijama kolektivno vodstvo ima prednost pred individualnim, poseb-no kada je riječ o strateškom odlučivanju (ferlie i geraghty, 2005: 430). Klasična profesionalna organizacija kako je opisi-vana u razdoblju 1960–1990. predstavljala je arhetip s odlika-ma koordinacije i kontrole kroz standardizaciju vještina, klan-ske kulture profesionalizma, slabije izraženom hijerarhijom i visokom diferencijacijom (Brock, 2006). formalno, radilo se

5 Mintzberg je prvi razvio koncept profesionalne organizacije kao po-sebnog organizacijskog tipa čija je operativna jezgra sastavljena od profe-sionalaca koji autonomno pružaju usluge i čija je aktivnost usmjerena na neposredni rad s klijentima odnosno korisnicima, bez mnogo međusobnog kontakta među sobom. takva se organizacija razlikuje od birokratske orga-nizacije po tome što se visoka kvaliteta rada ne osigurava formalizacijom radnog procesa ili upravnim nadzorom, nego kroz standardizaciju vještina, internalizaciju vrijednosti ili kontrolu klana (Ouchi, 1989, prema: Brock, 2006). Profesionalna organizacija odražava demokratske i kolegijalne vri-jednosti u svojoj strukturi odlučivanja, visoko vrednujući autonomiju, parti-cipaciju i konzultaciju (lazega, 2001, sve prema prema: Brock, 2006). Osim birokratske i profesionalne organizacije, koje su stabilni oblici, ali različitog stupnja kompleksnosti (prvi jednostavniji, drugi složen), Mintzbergova tak-sonomija uključuje i jednostavnu strukturu, koja osigurava cilj kroz direktni nadzor; podijeljenu organizaciju (divisionalised form) koja se podudara s poduzetničkim pothvatom usmjerenim k outputu te adhokraciju koja se ko-risti uzajamnom prilagodbom i suradnjom kao oblikom koordinacije.

12

o modelu profesionalnog partnerstva – P2, koji su greenwood i dr. (1994) opisali kao model u kojem profesionalni partneri istodobno upravljaju firmom, vlasnici su i pružaju usluge, a pri tome neovisno i samodostatno primjenjuju stručno znanje na rješavanje kompleksnih situacija, s visokim stupnjem dis-krecije u odlučivanju.

tradicionalne profesije i arhetip profesionalne organizacije u obliku profesionalnih partnerstava (npr. odvjetnički uredi, računovodstvene ili arhitektonske firme, liječničke ordinacije, ali i sveučilišta i bolnice) prolaze kroz promjenu zbog procesa deregulacije, jačanja tržišnog natjecanja, razvitka tehnologi-je i globalizacije (Brock, 2006; Sudabby et al., 2007; Arnold, 2005). tržišta tih usluga se otvaraju, država se povlači iz re-gulacije, jača kompetitivnost unutar profesija i između njih,6 korisnici zahtijevaju više i bolje, dok inovativne tehnologije otvaraju nove mogućnosti za usluge i njihove pružatelje. Neke od promjena povezane su s jačanjem tržišnog natjecanja unu-tar profesije i između profesija. tako dolazi na primjer do uki-danja zabrane reklamiranja, proširivanja kruga poslova koje profesija može obavljati (npr. revizijske firme mogu davati pravne savjete), zamjene licenciranja certificiranjem kako bi se proširio krug pružatelja, ali i širenjem organizacijskog obli-ka društva s ograničenom odgovornošću. Istovremeno, razvoj tehnologije smanjuje kompleksnost, povećava efikasnost, ali i rutinizira pružanje usluga te tako dovodi do toga da neke usluge nisu u isključivom monopolu profesije (npr. mjerenje tlaka na aparatu u ljekarni, internetski programi za računovod-stvene operacije ili obrasci s uputama za podnošenje zahtjeva sudu ili upravnom tijelu, i sl.). K tome, pravila usmjerena na

6 utvrđeno je da postoji natjecanje između bliskih profesija (Abbott, 1983) odnosno da dominantna profesija uglavnom nastoji marginalizi-rati jurisdikciju subordiniranih profesija. Primjer su npr. liječnička i ostale zdravstvene profesije, kako su to pokazali freund i Mcguire (prema: ferlie i geraghty, 2005: 427). Javljaju se i suprotni trendovi, pa tako nedostatak kadrova temeljne struke dovodi do toga da se neki poslovi rutinske prirode prenose na niže struke, npr. s odvjetnika na paralegals, ili od učitelja na razredne pomoćnike, s liječnika na sestre ili tzv. paramedics (ibid.).

13

veću transparentnost i otvorenost unapređuju položaj korisni-ka koji mogu uspoređivati ponudu, razmjenjivati informaci-je, itd. (Brock, 2006; Van den Bergh, 1999). globalizacijski procesi dovode profesionalne organizacije do restrukturiranja, spajanja, aktivnosti koja prelazi nacionalne okvire i sl.,7 a novi javni menadžment pridonosi širenju menadžerskih i poslovnih vrijednosti i u javnom sektoru.

Promjene u profesionalnim djelatnostima u javnim služba-ma pod utjecajem novog javnog menadžmenta (NJM) opisuju

7 Promjene u karakteru profesije i vrijednostima na kojima se temelje oslikali su Cooper et al. (1994; Cooper i Robson, 2006; v. i Arnold, 2005; greenwood et al., 2002; Suddaby et al., 2007) na primjeru računovođa/re-vizora, koji su najsnažnije izloženi gospodarskim pritiscima, s obzirom na klijente/korisnike koje poslužuju. Kod računovođa sukob između profesio-nalnog identiteta i poduzetničkog uspjeha u 1990-ima u uvjetima intenziv-nog tržišnog natjecanja i globalnih promjena povezanih sa skandalima i pada ugleda danas je zamijenila nužnost povratka »ideologiji profesije«. Propusti u samoregulaciji, kao što su zloupotrebe, propust struke da nadzire sukobe i profesionalnu etiku i neovisnost, otvorile su prostor da se umjesto rivalstva između profesija intenzivira rivalstvo unutar profesije – između organizacija i između udruženja unutar iste struke (Suddaby et al., 2007). Profesionalne organizacije postale su glavni krivac za pad ugleda profesije. Međutim, one imaju važnu ulogu u razvoju profesije, jer su one mjesta gdje se »razvijaju računovodstvene prakse, standardiziraju i reguliraju, gdje se pravila i stan-dardi računovodstva primjenjuju u praksi i u kojima se profesionalni identitet posreduje, formira i transformira« (Cooper i Robson, 2006: 416). Pokazatelj »globalizacije« računovodstvenih usluga jest i spajanje i restrukturiranje naj-jačih revizorskih poduzeća i njihovo pretvaranje u multinacionalne kompanije – od globalnih »Big 8« 1977, spajanjem i istiskivanjem s tržišta broj se 1997. sveo na »Big 5«, a danas »Big 4« drži 80% tržišnog udjela (Pricewaterhouse Coopers, Deloitte touche tohmatsu, Ernst & Young, KPMg). Osim toga, u posljednja dva desetljeća promijenila se i sama funkcija tih organizacija i njihov imidž u javnosti – pružaju usluge izvan tradicionalnih poslova (raču-novodstvo, revizija, porezi, insolventnost) i postaju tzv. »poslovni savjetnici« (business, management advisors) (greenwood et al., 2002).

I u drugim profesijama dolazi do promjena, pa tako i u pravnoj struci, usprkos činjenici da su pravnici tradicionalno vezani uz nacionalnu jurisdik-ciju (v. Van den Bergh, 1999, 2004; Arnold, 2005). tako se smanjuje opseg profesionalnog monopola (npr. u uK za razliku između barrister i solicitor), formiraju multinacionalne odvjetničke tvrtke i sl. (ibid.). Rostain (2010) opi-suje promjene u pravničkoj profesiji, koja je podlegla poduzetničkom duhu.

14

ferlie i geraghty (2005) – riječ je o menadžerizaciji profesija javne službe u profesionalnim organizacijama putem uvođe-nja menadžerske kontrole nad samom profesijom, a sve kako bi se neutralizirala moć same profesije. tako npr. u visokom obrazovanju dolazi do dekompozicije tradicionalnog akadem-skog zanimanja i intenzifikacije posla kako bi se postigli ci-ljevi koje postavlja menadžment. Osim otpora, odgovor pro-fesionalaca na menadžerski pritisak jest da i sami preuzimaju menadžersku ulogu, kao što su npr. menadžeri u zdravstvu. Pri tome se ističu dva načina na koja je NJM utjecao na profesije (ibid., 430): prvo, uvođenjem mjerenja rezultata i učinaka te posljedičnom uspostavom sustava nagrada i kazni (za doseg-nute ciljeve), kao što je npr. slučaj u visokom obrazovanju; i drugo, pristupom ljudskih odnosa (human relations) u jav-nim službama, koje traži orijentaciju na korisnike, poboljšanje kvalitete, ulaganje u organizacijski razvoj i obrazovanje, i sl. Oba procesa pomiču unutarorganizacijsko žarište sa same pro-fesije te stavljaju pritisak na menadžersku funkciju da osigura navedene ciljeve.

Zbog navedenih faktora dolazi do promjene u modelu obav-ljanja profesije – od P2 modela profesionalnog partnerstva koji su krajem 1980-ih razvili greenwood i dr. (1990), preko modela upravljanja profesionalnim poduzećem, MPB – ma-naged professional business koji su 1990-ih razvili Cooper i dr. (1994) do modela globalne profesionalne mreže, gPB – global professional network (Brock i Powell, 2005). Novi modeli naglašavaju menadžerski i poslovni pristup, oslanjaju se na formalne postupke, ugovorne odnose, potiču individu-alizirani sustav nagrađivanja na temelju indikatora učinka, a zaposlenima upravljaju stručnjaci za ljudske resurse (HRM); naglašava se važnost korporativnog upravljanja, ali i pove-ćava globalni radijus i multidisciplinarnost prakse (prema: Brock, 2006).

Na kraju, posebnu profesionalnu organizaciju označava profesionalno udruženje, koje predstavlja institucionalni oblik povezivanja članova u skupinu prema njihovoj profesiji odnos-no struci, uz kontrolu ulaska, obrazovanja i stručnog usavrša-

15

vanja te kompeticije na tržištu pružanja profesionalnih uslu-ga uz afirmiranje profesionalne etike. upravo profesionalna udruženja imaju ključnu ulogu u regulaciji profesija, ali i »u teoriji promjene, prihvaćajući lokalne inovacije i oblikujući njihovu difuziju« (greenwood et al., 2002).8 U nastavku ana-liziramo razloge i načine regulacije profesija putem profesio-nalnih udruženja.

2.3. Zašto i kako regulirati profesije

Opravdanje za regulaciju profesija traži se prije svega u javnom interesu – autoritativno određivanje pravila za ulazak u profesiju i pružanje usluga, kao poticanje primjene i praće-nje poštovanja pravila u funkciji je osiguranja potreba i inte-resa građana i društva u cjelini. liječnici, arhitekti, odvjetnici i drugi profesionalci obavljanjem svoje djelatnosti ostvaruju i utječu na ključne društvene vrijednosti – život, zdravlje, imo-vinu, sigurnost i okoliš, i dr. te je stoga radi osiguranja efikas-nosti i kvalitete pružanja usluga potrebno putem mehanizama regulacije urediti obavljanje profesionalne djelatnosti na ko-rist javnog interesa.

u načelu, kao i u slučaju regulacije drugih djelatnosti (v. Baldwin i Cave, 1999), glavni je razlog potrebe za regulaci-jom pružanja profesionalnih usluga u nesavršenosti tržišta kao mehanizma regulacije – tržišni propusti (market failures) ne-gativno utječu na kvalitetu usluga koje se pružaju korisnicima i tako štete ostvarenju javnog interesa, pri čemu su razlikuju tri opravdanja (ibid.; Ogus, 1995, 2004; v. Musa, 2009).

Prvo, korisnici profesionalnih usluga nalaze se u bitno ne-povoljnijem položaju od kupaca drugih dobara i usluga zbog djelovanja informacijske asimetrije. Oni nemaju dovoljno viso-

8 Black (1996) definira samoregulacijska udruženja (self-regulatory associations, SRAs) kao ona koja kombiniraju funkciju regulacije s institu-cionalnom i pravnom strukturom tijela za zaštitu privatnih interesa i koja određuju uvjete članstva i isključenja, formuliraju vlastita pravila i nameću vlastitu disciplinu.

16

ku razinu tehničkog znanja i ne mogu ocijeniti kvalitetu uslu-ga niti ex ante niti ex post, posebno kada je riječ o uslugama koje se jednokratno pružaju ili su visokostručne (npr. arhi-tektonski projekt). Prepustiti tržištu da zakonitostima ponude i potražnje definira pružanje usluga dovelo bi do povećanja broja nekvalitetnih usluga i ugrozilo društvene vrijednosti, kao što su zdravlje ili sigurnost. Drugo, prepustiti ugovornom odnosu između pružatelja i korisnika usluge da uređuje odno-se bez prethodne kontrole osobe pružatelja i kvalitete usluge stvara negativne eksternalije (troškove, posljedice) za treće strane i društvo (npr. loš arhitektonski projekt ugrožava si-gurnost). Na kraju, profesionalne usluge stvaraju pozitivne eksternalije za društvo u cjelini, npr. odgovarajuće funkcioni-ranje zdravstvenog sustava (liječnici i druge zdravstvene pro-fesije, farmaceuti), pravosudnog sustava (odvjetnici), pravnu sigurnost (javni bilježnici) ili kvalitetu urbanog okoliša (arhi-tekti), i sl.9

S obzirom na to da je regulacija profesija nužna u suvreme-nom društvu kako bi se ostvario javni interes i izbjegle pogreš-ke tržišta (informacijska asimetrija i negativne eksternalije), postavlja se pitanje da li prepustiti regulaciju državi ili na neki drugi način osigurati regulacijski mehanizam. Koji će model najbolje zaštititi korisnika, osigurati kvalitetu i efikasnost pru-žene usluge te u konačnici javni interes? Odgovor se nalazi u samoregulaciji.10

9 O neuspjesima tržišta u djelatnosti zdravstva v. Mihaljek (2006: 270–273), a o promjenama profesionalne samoregulacije u zdravstvenim profesijama te poveznicom s konceptom governance v. Kuhlmann i Allsop (2008).

10 Kako ističe Rostain (2010: 170), kada su u 19. stoljeću profesije na-stojale uspostaviti kontrolu nad aktivnostima svojih članova, polazile su od toga da je »regulacija prakse nužna da bi se profesionalna prosudba zašti-tila od potencijalno ugrožavajućih učinaka tržišnih silnica«, smatrajući da su zbog svoje stručnosti pogodnije »određivati institucionalne aranžmane koji su najbolji za profesionalne usluge« te su »utvrdile mjere – uključujući obrazovne i akreditacijske standarde, etičke kodekse, radne strukture – kako bi označile područje diskrecije struke koje je zaštićeno i od logike tržišta i od države« (ibid.).

17

2.4. Samoregulacija profesija

Samoregulacija (self-regulation) profesija, kao srednji put između regulacije tržištem ili državnom intervencijom, ističe se kao oblik regulacije s nizom prednosti koje pretežu nad nedos-tacima (v. Ogus, 1995; Bartle i Vaas, 2005; Rostain, 2010:170). Iako samoregulacija obuhvaća čitav niz regulatornih oblika, od privatnih pravila do delegacije od strane države, najčešće se u užem smislu odnosi na pravila koja donose tijela kojima se ure-đuju profesionalne ili trgovinske aktivnosti (Ogus, 2000: 587).11 Naime, samoregulacija nije specifičnost samo profesionalnih djelatnosti, kao što su liječnici i druge medicinske profesije, od-vjetnici, arhitekti i sl., već je posebnost i gospodarskih usluga, kao što su npr. banke, marketinške agencije, burze, pa sve do obrtničkih usluga (npr. optičari, kemijske čistionice), a u novije vrijeme pojavljuje se i u sektorima kao što su npr. kemijska in-dustrija, energetika, zračni ili morski prijevoz, internet i sl.12

u pravnom smislu, samoregulacija se odnosi na delegaciju ovlasti za donošenje pravila na tijelo kojeg su članovi prav-ne ili fizičke osobe čije se aktivnosti reguliraju (Ogus, 2000:

11 Samoregulacija u psihološkom smislu znači djelovanje u skladu s vlas-titom voljom, a ne kao odgovor na vanjske pritiske (Ogus, 2000: 588). u tom smislu samoregulacija znači autonomno djelovanje, suprotno prinudnom (za prinudu v. Pusić, 2002). Porter i Ronit (2006: 43) definiraju samoregulaciju »kao aranžman koji uključuje formalne i neformalne postupke, pravila i nor-me koji su širokoprihvaćeni radi ograničavanja ponašanja skupine privatnih aktera, pri čemu su ti postupci, pravila i norme u velikoj mjeri oblikovani od svih ili nekih od tih aktera«.

12 Na važnost reguliranih profesija upozorava i Kleiner (2000) kroz em-pirijske podatke prema kojima je 1990. godine pet profesija koje imaju ovlast licenciranja (medicinske sestre, liječnici, inženjeri, računovođe i revizori, od-vjetnici i suci) okupljalo 10 milijuna zaposlenih u SAD-u. također navodi da prema službenim dokumentima (Council of State governments, 1994) u SAD-u u to vrijeme postoji više od 800 zanimanja koja su podložna licencira-nju u barem jednoj od država. Ogus (2004) ističe da i u mnogim zanimanjima koja nisu općeprihvaćena kao profesije postoje sustavi licenciranja i certifi-ciranja – npr. fotografi (Belgija), majstori tetoviranja, vidovnjaci, astrolozi, frizeri (SAD); instruktori vožnje (uK); licenciju daje javno tijelo, često na lokalnoj razini, dakle neovisno o udruženju, tj. samim članovima, a uvjeti za dobivanje licencije su širi i slabije definirani (npr. »prikladnost kandidata«).

18

590). Porter i Ronit (2006: 43) definiraju samoregulaciju kao »aranžman koji uključuje formalne i neformalne postupke, pravila i norme i koji je općepriznat kao svrhovit u ograni-čavanju ponašanja skupine privatnih osoba, a pri tome su po-stupci, pravila i norme u značajnoj mjeri oblikovani od strane svih ili nekih od tih osoba.« Pri tome, samoregulacija može imati oblik »džentlmenskih sporazuma, kodeksa ponašanja, etičkih smjernica, dobrovoljnih sporazuma, standarda, shema certificiranja, cehova, povelja, kartela, režima, sindikata, mre-ža, saveza, samouprava, privatnog upravljanja, upravljanja privatnim interesima, partnerstava i čitavog niza drugih obli-ka« (Porter i Ronit, 2006: 42).

Samoregulacija od strane profesije ima brojne prednosti pred državnom regulacijom, kako to ističe teorija javnog inte-resa (Miller, 1995, prema: Van den Bergh, 1999; Ogus, 2004; Bartle i Vaas, 2005). Prvo, pripadnici profesije posjeduju od-govarajuće ekspertno i tehničko znanje o potrebnoj kvaliteti i efikasnosti usluge, za razliku od države koja ne može osigurati potrebno ekspertno znanje za svaku profesiju. u tom smislu, profesionalci su najpogodniji za prepoznavanje usluge koja je pružena ispod unaprijed definiranih standarda. Drugo, samo-regulacija kroz profesionalne i slične organizacije predstav-lja fleksibilniji oblik, čime se izbjegava nesklonost inovaciji i učenju koja je svojstvena državnoj upravi i smanjuje negativni učinak formaliziranosti državne uprave te tako pridonosi raz-voju profesionalnih standarda i u konačnici kvaliteti usluga. Na kraju, samoregulacija je ekonomski isplativija (jefitinija) i efikasnija – troškove regulacije profesije prebacuje se s porez-nih obveznika na profesiju, ali i sami troškovi nadzora i osi-guranja primjene pravila su niži zbog karaktera profesionalne djelatnosti, povjerenja i lojalnosti profesiji – nadzor se obavlja u okviru struke, umjesto da ga obavlja država, što predstavlja efikasniji sustav kontrole poštovanja pravila.13

13 uloga profesionalnih udruženja ima i druge dalekosežne posljedice. tako npr. Kuhlmann i Allsop citiraju Staceyja (1992) koji ističe da samo-regulacijski kapacitet medicinske profesije može služiti kao neutralizator društvenog konflikta u kojem je profesionalno udruženje poveznica između

19

Kritike samoregulacije usmjerene su na nedostatke u ostva-renju dvaju ciljeva zbog kojih se regulacija kao takva zagova-ra, dakle legitimnosti i efikasnosti – samoregulacija bi trebala moći riješiti probleme koje ne mogu riješiti ni tržište ni drža-va te bi trebala biti učinkovitija u osiguranju primjene pravila (Ogus, 1995; Porter i Ronit, 2006). Prije svega, kao nedostaci samoregulacije navode se problemi demokratske odgovornos-ti (Ogus, 1995). Prvo, javne ovlasti delegiraju se organizaciji koja nije odgovorna biračkom tijelu; drugo, s obzirom na to da samoregulacija uključuje i formuliranje pravila, njihovu in-terpretaciju i primjenu te nametanje sankcija i nadzor, postoji opasnost od pretjerane koncentracije moći koja je u sukobu s načelom odvajanja funkcija i diobe vlasti; treće, regulatori i regulirani su personalno povezani.14 Drugi dio kritika usmje-ren je na ugrožavanje konkurencije i efikasnog pružanja uslu-ga određene standardizirane kvalitete (Van den Bergh, 1999, 2004; Ogus, 1995, 2000). Ističe se da profesija nema odgova-rajući motiv da kontrolira i promiče standarde kvalitete, već je glavni motiv kontrola tržišta isključivanjem konkurencije i stvaranjem dojma da su sve usluge jednako dobre (adverse selection) te osiguranjem ekstraprofita (moral hazard). Tako teorija privatnog interesa naglašava da je glavni razlog samo-regulacije profesija interes same profesije i interes profesio-nalaca kao pojedinaca – kreiranjem pravila, posebno uvjeta za ulazak u profesiju ili određivanjem cijena, profesija izvlači korist, primarno financijsku, jača svoj status i suzbija konku-renciju. Samoregulacija je k tome u interesu članova profesije kao grupe jer osigurava kvalitetu – reputacija svih pada ako

struke i države, indirektno služeći interesima države. K tome, profesionalna udruženja neizostavan su element socijalne države (npr. medicinska struka u Njemačkoj), iako je u nekim zemljama, kao što je ujedinjeno Kraljevstvo, profesionalna samoregulacija prethodila stvaranju socijalne države.

14 Problem zarobljavanja ili hvatanja u zamku (capture problem) zapravo i nije temeljni problem samoregulacije. Naprotiv, kao jedna od prednosti samo-regulacije ističe se da bi alternativno, tj. u slučaju državne regulacije, institucije bile u opasnosti da budu zahvaćene interesima regulirane profesije (regulatory capture). u slučaju samoregulacije, međutim, problem je neutraliziran i apsor-biran u sustav – sami regulirani interesi provode regulaciju (v. Ogus, 1995).

20

mnogi pripadnici profesije pružaju lošu uslugu (Ogus, 2000). Samoregulacija tako ima negativne implikacije na informira-nost korisnika (npr. kroz restrikcije oglašavanja), ali i kvalitetu i cijenu usluge (kroz određivanje tarifa).15

Samoregulacija nije jednoznačan fenomen, već uključuje čitav niz mehanizama, koji se razlikuju po stupnju autonomije kao udaljenosti od centralne vlasti i prema pravnoj snazi regu-lacije (Ogus, 1995, 2000). Može se raditi o pravilima koje orga-nizacije samostalno donose za svoje unutarnje funkcioniranje, koje donose skupine subjekata pa do onih za čiju je pravnu sna-gu potrebno odobrenje države ili njezini predstavnici sudjeluju u njihovu donošenju (usp. koregulacija, dalje). u pogledu prav-ne snage, ona mogu biti formalno obvezujuća, može se raditi o kodeksima ponašanja, disciplinskim mjerama koje uključuju sankcije, standardima ponašanja i sl. (Ogus, 2000: 589).

Iako samoregulacija označava regulatorni proces kojim organizacija na razini grupe organizacija (profesije, industri-je, i sl.) postavlja i osigurava promjenu pravila i standarda o ulasku na tržište i ponašanju aktera u reguliranom području (gupta i lad, 1983: 417), ona ne znači nužno potpunu auto-nomiju u smislu odsustva državne intervencije ili nadzora. Osim zakonskog okvira koji postavlja država, postoji i stal-na prijetnja direktnom intervencijom države. S obzirom na to da samoregulacija sama po sebi ne jamči ostvarenje javnog interesa, i ona, kao i svaki oblik autoritativnog odlučivanja,

15 taj je problem istakao još Adam Smith u svom Bogatstvu naroda (1776) – ekskluzivne privilegije koje određuju granice ulasku i natjecanju predstav-ljaju monopole i tako održavaju cijene visokima i iznad prirodne razine koju bi odražavali zakoni tržišta, što u konačnici osigurava veću zaradu pripadnika profesije (prema: Kleiner, 2000: 189; Abbott, 1983). tako teorija privatnog interesa određuje profesije kao kartele s dobro organiziranim jakim lobijima koji se opiru svim pravilima koja potiču kompeticiju unutar profesije i nastoje povećati vlastitu dobit, i to ne iz rasta outputa, nego iz redistribucije moći, na što je upozoravao i Milton friedman, ističući da je glavni problem samore-gulacije profesija mogućnost promoviranja posebnih interesa na štetu javnog interesa (friedman i Kuznets, 1945; prema: Van den Bergh, 1999; Bortolotti i fiorentini, 1999; za empirijsku potvrdu v. primjere istih autora za profesije liječnika i pravnika u uK i Nizozemskoj te talijanskih računovođa).

21

mora biti podvrgnuta nadzoru, kojim država treba osigurati da samoregulacija ne našteti konkurenciji i korisniku (Miller, 1985, prema: Van den Bergh, 2004; Ogus, 2005). Samoregula-cija tako zahtijeva da država ima ulogu »metaregulatora« ili u protivnom postaje disfunkcionalna (gupta i lad, 1983: 418).16 Kontrola nad samoregulacijom uključuje različite oblike, kao što su zakonski okvir i svrha regulacije, propisi i smjernice koje donose ministarstva i druga tijela javne vlasti, parlamen-tarni nadzor, neformalni utjecaj iz relevantnog resora, nadzor od strane agencije, sudski nadzor, sustav pritužbi (npr. ombuds-man) te pravne zahtjeve za transparentnošću i izvještavanjem (prema: Baldwin i Cave, 1999).

u okviru suvremene regulatorne države tradicionalna sa-moregulacija prolazi kroz promjene, uz različite stupnjeve uključivanja države. govori se o spektru samoregulacije koju je nemoguće jasno odvojiti od regulacije – svaka regulacija ima elemente samoregulacije, kao što je input u pravila koja se donose, a svaka samoregulacija povezana je barem sa stalnom prijetnjom uključenja države (Ogus, 1995; Baldwin i Cave, 1999).17 Bartle i Vaas (2005) razlikuju pet tipova samoregula-

16 Jedna od posebnih promjena problema samoregulacije nastaje u tre-nutku delegacije regulacije profesionalnim udruženjima, a tu je zapravo po-sebnost samoregulacije profesija od drugih oblika samoregulacije, kako to tvrdi Van den Bergh (2004) – monopolni položaj profesije omogućava joj da određuje i naplaćuje neodgovarajuće visoke cijene za usluge. Stoga se kao rješenje problema visokih cijena (i moralnog hazarda) nameće potre-ba za eliminacijom monopola te otvaranje mogućnosti da se profesionalna udruženja unutar iste profesije natječu jedna s drugima (intraprofesionalno tržišno natjecanje) odnosno da se različitim profesijama dopusti pružanje iste usluge (interprofesionalno tržišno natjecanje). takva kompetitivna sa-moregulacija u osnovi je slična natjecanju između regulacijskih režima po-jedinih država (Van den Bergh), što je obilježje regulacijskih režima unutar Eu, koji doduše pokazuju elemente harmonizacije, ali takva harmonizacija nije nužno dobra za profesionalnu samoregulaciju.

17 Bartle i Vaas (2005) povezuju samoregulaciju s načelom supsidijarno-sti – implementacija i postizanje regulatornih ciljeva može se delegirati na privatna tijela i udruženja, ali povezano s rastućim regulatornim nadzorom baziranim na sustavnoj kontroli, transparentnosti i odgovornosti. Regulator-na država je upravitelj stroja, a ta je uloga potpomognuta brigom za »bolje zakonodavstvo« (ibid.).

22

cije: (1) kooperativna, u kojoj regulator i regulirani surađuju u zakonskoj regulaciji konkretnog područja; (2) delegirana, kada se zakonska obveza implementacije delegira na samoregula-cijsko tijelo; (3) devolvirana, kada zakonske ovlasti prelaze na samoregulacijsko tijelo, često u smislu osiguranja implemen-tacije; (4) potpomognuta (facilitated), kada je samoregulaci-ja eksplicitno potpomognuta od države, iako ne zakonom; i na kraju (5) prešutna, koja je bliska samoregulaciji u čistom obliku – bez eksplicitne potpore države, ali njezina implicitna uloga može biti vrlo utjecajna, posebno kao stalna prijetnja uključivanjem države. tako se uloga sveprisutne regulatorne države kreće od aktivnog podupiranja samoregulacije do pa-sivnosti s aktiviranjem u slučaju šoka.18

18 Kombinacija državne regulacije i samoregulacije konceptualizira se na mnoge načine, pa tako Witteveen (2005) govori o legally conditioned self-regulation, Ayres i Braithwaite (1992) o enforced self-regulation, a sve je aktualniji i koncept koregulacije (co-regulation).

Samoregulacija i koregulacija prepoznate su i u Eu kao novi (soft) mo-deli upravljanja i alternativne metode regulacije kojima se pridonosi rješa-vanju problema europskog odlučivanja, a spominju se i u Bijeloj knjizi o europskom upravljanju (2001). Međuinstitucionalni sporazum o boljem zakonodavstvu koji su krajem 2003. usvojili Europski parlament, Vijeće i Komisija (European Parliament, Council, European Commission: Interin-stitutional agreement on better lawmaking, OJ C321/1, 31 December 2003) predviđa upotrebu tih instrumenata kada ugovor ne traži izričitu upotrebu pravnih instrumenata (čl. 16.). Samoregulacija je definirana kao proces u kojem privatni akteri dobrovoljno usvajaju zajedničke smjernice koje se na njih primjenjuju; riječ je o »mogućnosti gospodarskih aktera, socijalnih par-tnera, nevladinih organizacija ili udruženja da među sobom i za sebe usvaja-ju zajedničke smjernice na europskoj razini (posebno kodekse postupanja i sektorske sporazume)« (čl. 22.). S druge strane, koregulacija je mehanizam kojim zakonodavni akt Zajednice povjerava ostvarenje ciljeva koje je odre-dilo zakonodavno tijelo stranama koje su prepoznate u području (gospodar-ski akteri, socijalni partneri, nevladine organizacije ili udruženja). Koregula-cija je proces kojim legislativa određuje ciljeve koje trebaju postići privatni akteri – koregulacija je delegirana regulacija (top-down), a samoregulacija je dobrovoljna regulacija (bottom-up) (Best, 2003). Za razliku od samore-gulacije koju iniciraju sami akteri, eventualno uz poticaj Komisije, koregu-lacija je zapravo način implementacije koji se primjenjuje kad su potrebne fleksibilne i/ili hitne mjere koje ne traže uniformnu primjenu i ne utječu na uvjete tržišnog natjecanja. Nowak i Van den Hoogen (2010) pokazali su da

23

2.4.1. Sadržaj samoregulacije

Samoregulacija profesija ima svrhu odrediti i osigurati pri-mjenu pravila koja su usmjerena na zaštitu korisnika te etično i kvalitetno pružanje usluga. u tom smislu ona obuhvaća kon-trolu ulaska na tržište, određivanje cijena usluga, postavljanje standarda prakse (za pružatelje usluga i samu uslugu) i pona-šanja na tržištu te nadzor nad pružanjem usluga, uključujući disciplinske mjere (gupta i lad, 1983; Abbott, 1983; Bartle i Vaas, 2005).

Profesionalna udruženja kao što su komore kontroliraju ulazak na tržište postavljanjem uvjeta za obavljanje profesi-je i članstvo u profesiji. tri su glavna oblika javnih ovlasti kojima se ograničava taj ulazak u profesiju:19 (1) licencira-nje – samo osobe koje ispunjavaju određene formalne uvjete dobivaju licenciju, tj. odobrenje da mogu obavljati djelatnost (npr. liječnici, arhitekti); (2) certificiranje – potvrđivanje da određena osoba ispunjava formalno određene zahtjeve i pove-zana je s korištenjem titule ili oznake; cilj je pružiti informa-ciju trećima o kvalifikaciji pružatelja (npr. turistički vodiči); (3) registriranje – odnosi se na upis u službeni registar, evi-denciju ili knjigu na temelju dokaza o stručnoj kompetenciji. licenciranje je najrestriktivniji oblik jer onemogućava, pa čak čini nezakonitim obavljanje određene profesije bez licencije; s druge strane, u sustavu certificiranja svatko može obavljati

je u razdoblju 1990–2008. bilo 105 akata koji su posljedica tih dvaju me-hanizama, a toga 75% u razdoblju 2000–2005; jedna trećina odnosi se pri tome na koregulaciju. Jedan od primjera koji navode je donošenje direktive o odvjetničkom nastanu 1998. u koju je bila uključena Council of Bars and law Societies of the European union (CCBE); drugi primjer je regulacija re-klamiranja u okviru European Advertising Standards Alliance koja je 2004. usvojila povelju o samoregulaciji reklamiranja, kao i model najbolje prakse.

19 »Certificiranje označava oblikovanje formalnog dokumenta koji potvr-đuje profesionalne kompetencije (znanje), dokazane vještine te potvrdu sposob-nosti obavljanja profesionalne djelatnosti. S druge strane, licenciranje se odnosi na službeni akt tijela javne vlasti koja kontrolira i može zabraniti obavljanje profesionalne djelatnosti, a kojim se potvrđuje ovlast za obavljanje djelatnosti« (Altschuld i Austin, 2005: 49, prema: Jacob i Boisvert, 2010: 351).

24

određenu djelatnost, ali i država (ili drugo tijelo) kroz sustav ispita i izdavanja potvrde potvrđuje da certificirana osoba ima određenu razinu znanja ili vještina, dok je na samom korisniku usluga odluka hoće li te usluge tražiti od certificirane ili druge osobe (Kleiner, 2000: 191).20

Drugi aspekt kontrole tržišta odnosi se na evaluaciju posto-jeće kompetencije članova te akreditiranje organizacija koje educiraju i nude programe usavršavanja, obično kroz sustav akreditiranja i slične mehanizme potvrđivanja edukacijskih programa i programa usavršavanja koji omogućavaju zadrža-vanje pozicije pružatelja usluga. Osiguranje kvalitete najveći je problem samoregulirajućih profesionalnih tijela (v. Randall), s obzirom na to da ima znatan učinak na same članove profesije i pritisak da ispune zahtjeve. Ako član profesije ne udovoljava uvjetima osiguranja kvalitete ili ne ispunjava standarde kom-petencije, može ga se prisiliti da prođe dodatno usavršavanje ili se suočava s mogućnošću isključenja. Osiguranje kvalitete obično se provodi kroz sustav kredita, tj. bodovanja edukacije. Međutim, kako na taj način sam sadržaj edukacije i njegovo usvajanje ostaje izvan kontrole, često se dopunjuje oblicima kao što su profesionalni portfelji (professional portfolios) ko-jima se dokumentira pohađanje programa usavršavanja kao i veza tih sadržaja sa specifičnim potrebama pružatelja usluge te načinom kako se naučeno koristi u svakodnevnom radu. Ovaj se pristup smatra proaktivnim, ali i on pati od negativnosti, a to je mogućnost da članovi vrlo dobro održavaju i prezentiraju portfolio, dok se u stvarnosti kompetencija ne odražava – sto-ga se u profesijama velikog rizika često pripadnici podvrgava-ju ponovnom ocjenjivanju kroz npr. peer assessment (proma-tranje na radu) ili formalnu evaluaciju u simuliranom okolišu (liječnici, farmaceuti, piloti) (prema: Randall).

Postavljanje standarda ponašanja pripadnika profesije uobli-čuje se u profesionalnu etiku. Naime, pripadnost profesiji sa-

20 Osim pozitivnih učinaka u pogledu kvalitete usluga, posljedica licenci-ranja je obično viša cijena usluga te sprečavanje inovativnosti u profesiji, s obzirom na to da se usporava ulazak novih kadrova na tržište (Kleiner, 2000).

25

država dvije razine odgovornosti – kolektivnu i individualnu koja se odražava upravo kroz internalizirane norme profesio-nalne etike. Pet temeljnih obilježja profesionalne etike koji su uobličeni u profesionalne etičke kodekse definira Abbott (1983): univerzalna raširenost etičkih principa, povezanost s intraprofesionalnim statusom (visok status unutar profesije uključuje primjenu etičkih vrijednosti), vidljivosti normi u funkciji njihove primjene (javna dostupnost normi), individu-alizam (odnose se na individualno ponašanje) te naglasak na kolegijalnosti (veći dio etičkih normi odnosi se na pravila po-našanja između kolega unutar profesije). Profesionalna etika ističe altruizam, a negira sebične interese.21

Posebna ograničenja vezana uz obavljanje profesije odno-se se na ograničenja oglašavanja, određivanje cijena usluga kao i ograničenja u pogledu organizacijskih oblika u kojima se djelatnost obavlja (garoupa, 2004). to se opravdava jav-nim interesom koji se štiti snažnim profesionalnim integrite-tom i etikom te dostojanstvom profesije koja se ne bi trebala komercijalizirati putem oglašavanja ili tržišnog definiranja cijena. Osim toga, određivanje cijena usluga od strane profe-sije trebalo bi onemogućiti nelojalnu konkurenciju i dumping. Međutim, te se restrikcije omekšavaju s novijim razvojem koji inzistira, s jedne strane, na informiranosti korisnika usluga, što je povezano i s razvojem informacijske tehnologije, i – s druge strane – na odustajanju od nepotrebnih upletanja u tržišno na-tjecanje. K tome, određivanje cijena nije uvijek u nadležnosti samog profesionalnog tijela, već je često u rukama države.

Na kraju, samoregulacija uključuje osiguranje provedbe pravila putem nadzora nad pridržavanjem profesionalnih nor-mi (monitoring), što podrazumijeva uspostavu odgovarajućeg mehanizma sankcija koji se stavlja u pogon pritužbama kori-snika ili kolega profesionalaca. Propisane sankcije kreću se od

21 Važnost profesionalne etike pokazala je Andersen (2009) na primjeru liječnika dentalne medicine, liječnika opće prakse i ortopeda u Danskoj – ekonomska motivacija gubi na važnosti ako postoje snažne profesionalne norme.

26

opomena (unutar profesije ili javnih), novčanih kazna, obveza određenih činidbi, pa sve do privremenog ili trajnog isključe-nja iz profesije, posebno u slučaju teških povreda profesional-ne etike, često povezanih s kaznenim djelom. funkcioniranje mehanizma nadzora traži i institucionalne prilagodbe profe-sionalnog udruženja ustanovljavanjem disciplinskog tijela i sličnih jedinica.22

* * *Prethodna poglavlja uputila su nas u razloge i načine regu-

lacije profesija. Javni interes traži da se određene javne uslu-ge podvrgavaju regulaciji kako bi se zaštitile od pogrešaka tržišta. Pri tome se samoregulacija od strane profesije nameće kao adekvatan treći put između državne regulacije i regulaci-je tržištem. Profesionalna udruženja tako definiraju uvjete za obavljanje profesije, osiguravaju nadzor nad kompetencijama članova i ustanova koje obrazuju za profesionalnu djelatnost, utvrđuju pravila profesionalne etike, ali i postavljaju ograni-čenja ulasku na tržište i ponašanju pružatelja profesionalnih usluga te osiguravaju nadzor nad primjenom postavljenih pra-vila. Profesionalna udruženja, kao što su komore, predstavlja-ju u tom smislu (samo)regulacijska tijela, koja su također pod-vrgnuta nadzoru države. u sljedećim se poglavljima studija bavi problemom regulacije profesija u Hrvatskoj kroz analizu strukture i funkcija komora kao profesionalnih udruženja koja reguliraju profesionalnu djelatnost, a zatim se okreće procesu europeizacije profesija, prikazujući utjecaj europskog zakono-davstva na regulaciju profesija u državama članicama te po-sebno posljedice europske regulacije na reguliranje profesija u Republici Hrvatskoj.

22 Samoregulacija u velikoj mjeri ispunjava svoju funkciju monitoringa uz pomoć mehanizama koji se nazivaju alarmnima, za razliku od izvještajnih metoda (police patrols vs. fire alarms, v. McCubbins i Schwartz, 1984) – zviždači, prijave i privatne tužbe kolega i nezadovoljnih korisnika u velikoj mjeri određuju uspjeh samoregulacije, dok klasični mehanizmi izvješćivanja i nadzora nemaju presudnu ulogu.

27

3. komore i regUlacija profesija U Hrvatskoj

tradicija komorskog organiziranja na prostorima današnje Hrvatske seže još u 19. stoljeće kada su osnovane prve komore kao strukovne organizacije sa svrhom promicanja struke i za-štite svojih članova, ali i zaštite javnog interesa. Najstarije ko-more osnovane su u području gospodarstva i obrta, arhitekton-skih i inženjerskih djelatnosti, javnog bilježništva, liječništva, ljekarništva i odvjetništva.23 Organizacijski vakuum nastaje krajem 1940-ih kada se komore kao pravno dopušteni organi-zacijski oblik ukidaju24 te njihovi članovi svoje strukovne in-terese nastoje ostvariti u okviru djelovanja udruga građana.25 Ipak, neke su komore uspjele održati kontinuitet svoga djelo-vanja sve do današnjih dana.26 Donošenjem ustava Republike

23 tako je, primjerice, trgovačko-obrtnička komora započela s radom 1852., liječnička komora za područje Splita i okolice osnovana je 1903., a Hrvatska odvjetnička komora 1929. (v. Barberić, 2010: 43).

24 Povijesno, jačanjem građanskih prava razvijali su se i institucionalni oblici zaštite i promicanja tih prava, dok su se povećavanjem vladareve odnos-no državne stege zabranjivali organizacijski oblici promicanja pojedinačnih, odnosno među ograničenim krugom interesenata povezanih (u ovom slučaju, profesionalnih) interesa. to se jasno vidi na primjeru francuske gdje je nakon osnivanja prvih poljoprivrednih komora 1851. već iste godine zabranjen nji-hov rad zbog ponovnog uspona apsolutizma (v. PZ 171, 2008: 11).

25 Međutim, ono što komore u funkcionalnom smislu razlikuje od udru-ga građana (iako se i neke komore osnivaju u obliku udruga) jesu brojne javne ovlasti kojima raspolažu, činjenica da predstavljaju jedinstvenu krov-nu organizaciju koja obuhvaća sve pripadnike pojedine struke (ili više njih) na razini države, obvezatnost članstva i dr. Kao što je istaknuto u drugom poglavlju, država zbog zaštite javnog interesa ostaje regulator komorskog udruživanja, za razliku od dobrovoljnog temelja udruga građana.

26 tako npr. Hrvatska gospodarska komora (HgK) ima tradiciju dugu gotovo 160 godina, a Hrvatska odvjetnička komora (HOK-CBA) neprekid-no djeluje više od 80 godina.

28

Hrvatske 1990. građanima je zajamčeno pravo na slobodno udruživanje27 čime su stvoreni preduvjeti za (ponovno) osni-vanje komora. Hrvatski je sabor donio niz zakona kojima su komore osnovane ili je postavljen pravni temelj njihovu osni-vanju (v. infra).

Ovaj dio studije posvećen je prikazu rezultata istraživa-nja radi utvrđivanja i analize pravnog okvira i stvarnog sta-nja strukture i funkcioniranja komora kao organizacija koje se osnivaju sa svrhom regulacije i promicanja profesija te identi-ficiranja problema s kojima se komore suočavaju zbog pribli-žavanja Republike Hrvatske europskim integracijama. Istraži-vanje je provedeno u veljači i ožujku 2010. godine analizom propisa koji uređuju djelovanje komora (zakoni, podzakonski propisi, statuti i drugi opći akti komora), podataka prikuplje-nih pregledom internetskih stranica te metodom intervjua za koji je poziv odaslan elektroničkom poštom na adrese 19 ko-mora od tada ukupno identificirane 24 komore u Hrvatskoj.28

27 Odredba članka 43. st. 1. ustava glasi: »građanima se jamči pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga građani mogu slobodno osnivati političke stranke, sindi-kate i druge udruge, uključivati se u njih ili iz njih istupati.«

28 S obzirom na primarnu u svrhu studije da utvrdi obilježja regulacije profesija, iako obuhvaćene u pravnoj analizi, iz istraživanja putem intervjua izuzeta su dva gospodarsko-strukovna udruženja (Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora) te, iz metodoloških razloga, tri novo-osnovane komore – Hrvatska komora patentnih zastupnika i zastupnika za žigove (HKPZZŽ), Hrvatska komora zdravstvenih radnika (HKZR) i Hrvat-ska poljoprivredna komora (HPOK). tri gospodarsko-strukovna udruženja (HgK, HOK, HPOK) predstavljaju poseban tip komorskog udruživanja i potrebno ih je analizirati zasebno od čistih profesionalnih udruženja.

Osim navedene 24 komore (tablica 1) 2005. osnovana je i Komora sani-tarnih inženjera i tehničara – Hrvatska udruga za sanitarno inženjerstvo (Ko-mora HuSI) koja, sukladno čl. 5. Statuta Komore-HuSI, ima cilj razvijanje i promicanje struke diplomiranih sanitarnih inženjera i tehničara. Međutim, tu udrugu ne možemo smatrati komorom u smislu strukovne organizacije s jav-nim ovlastima, članstvo u kojoj je obvezan preduvjet za obavljanje određene djelatnosti. tome u prilog govori i činjenica da je u siječnju 2010. osnovana HKZR koja, između ostalog, obuhvaća i strukovni razred za djelatnost sa-

29

Pozivu za intervju odazvalo se 13 komora (68,42% ukupnog broja kontaktiranih komora) pa je tako u 13 komora provede-no istraživanje putem polustrukturiranog intervjua. Intervju je obuhvaćao pitanja o osnivanju komore (propis, upis, osnivač, itd.); strukturi komore; članstvu u komori; funkciji komore, posebno javnim ovlastima; financiranju komore; nadzoru nad radom komore; promjenama radi prilagodbe Eu; članstvu u europskoj mreži komora; preprekama u funkcioniranju komo-ra. Komore u kojima je provedeno istraživanje putem intervjua djeluju u različitim područjima. četiri su komore iz područja zdravstva osnovane u prvoj polovici 1990-ih godina (HlK, HlJK, HKMB, HKDM), dok su preostale dvije osnovane 2003. (HKMS) odnosno 2009. (HKP), posljednja upravo radi usklađivanja s pravnom stečevinom Eu. Jedna je komora iz područja poljoprivrede – HVK – sljednica prijašnjeg Saveza društava veterinara i veterinarskih tehničara koji djeluje od kraja 1990-ih godina. tri su komore iz područja graditeljstva nastale raspadom prije zajedničke HKAIg osnovane 1998. (HKA, HKIS te HKIE). Što se tiče komora u području pra-vosuđa, intervju je proveden u HOK-CBA koja ima tradiciju

nitarnog inženjerstva te je članstvo obvezno za sve zdravstvene radnike koji tu djelatnost obavljaju na području Republike Hrvatske (čl. 74. Zakona o djelatnostima u zdravstvu). Cf. Barberić, 2010: 44.

Zakonom o poreznom savjetništvu (ZPS) predviđeno je osnivanje Hr-vatske komore poreznih savjetnika koja bi imala javne ovlasti licenciranja i stručnog nadzora nad obavljanjem djelatnosti, ali je u čl. 31. st. 1. ZPS-a određeno da se Komora osniva kada odobrenje za rad dobije najmanje 20 savjetnika. godine 2004. osnovana je Hrvatska udruga poreznih savjetnika – preteča komore poreznih savjetnika jer taj uvjet još nije bio ispunjen. u Hrvatskoj postoji 29 ovlaštenih poreznih savjetnika, dok je broj osoba koje pružaju usluge poreznog savjetovanja višestruko veći. Krajem 2011. osno-vana je Hrvatska komora poreznih savjetnika (HKPS) te je usvojen njezin Statut što bi trebalo pridonijeti uređivanju pružanja usluga u tom području.

Zakonom o javnim ovršiteljima (NN 139/10, NN 150/11) bilo je pred-viđeno osnivanje Hrvatske javnoovršiteljske komore, kao strukovne orga-nizacije koja će okupljati javne ovršitelje – nositelje javne službe javnog ovršiteljstva, i to kada na području Republike Hrvatske bude imenovano i počne raditi najmanje dvadeset javnih ovršitelja. Primjena Zakona bila je predviđena je za 1. siječnja 2012, a zatim odgođena za 1. srpnja 2012.

30

dužu od osamdeset godina.29 HKIŠDt je specifična organi-zacija, jedina koja pokriva područje šumarstva, i to od 2006. godine. Na kraju, HRK djeluje u području financijskog po-slovanja gospodarskih subjekata od 2006. i u većoj je mjeri podložna globalizacijskim nego europeizacijskim procesima.

Pitanja osnivanja i strukture analiziraju se s obzirom na sve komore (25), dok se pitanja stvarnog stanja vezana za funkcije, financiranje, nadzor te europski utjecaj odnose na 13 komora u kojima je obavljen intervju. u prilogu I. nalaze se tablice s popisom, kraticama i osnovnim podacima o komorama (tablica 1), tablica strukturnih obilježja komora (tablica 2) i tablica s po-dacima o članstvu komora u međunarodnim i europskim orga-nizacijama (tablica 3). Iz razloga preglednosti i informativnosti priložene su i tzv. »osobne iskaznice« komora s podacima koji se odnose na svaku komoru pojedinačno (prilog II.). Priložen je i popis strukovnih udruga u Republici Hrvatskoj (prilog II.).

3.1. Osnivanje komora

Danas su u Hrvatskoj komore poseban tip samostalnih, ne-profitnih, »nevladinih« asocijacija fizičkih i(ili) pravnih oso-ba, koje se povezuju na temelju profesionalnog odnosno struč-nog članstva radi zaštite i promicanja prava i interesa svojih članova i djelatnosti koje obavljaju. Komore su organizacije obveznog udruživanja te dobivaju određene javne ovlasti – u pravilu evidenciju članova i licenciranje za obavljanje dje-latnosti, obavljaju stručni nadzor i štite profesionalnu etiku, rješavaju sukobe među članovima te sudjeluju u pojedinim elementima procesa javnih politika, u pravilu u fazi izrade po-litike odnosno propisa, monitoringu, ali i u donošenju pravila opće primjene. Iako u svojoj biti profesionalna udruženja, ko-more predstavljaju poseban tip organizacija čije osnivanje i funkcije određuje država radi zaštite javnog interesa.

u Hrvatskoj ne postoji jedinstven propis koji regulira osni-vanje i djelovanje komora. to je prouzročilo njihovu među-

29 O HOK v. Abel, 1999.

31

sobnu neujednačenost, ne uzimajući pritom u obzir razlike koje proizlaze iz različite prirode pojedinih djelatnosti. Prema Popisu tijela javne vlasti za 2010. godinu, u Hrvatskoj su po-stojale 22 komore, pri čemu su dvije komore izostavljene,30 što dakle čini ukupno 24 aktivne komore u RH (v. tablicu 1).31 S obzirom na to da je u posljednjem desetljeću osnovano 15 novih komora, bilo osnivanjem novih strukovnih organizacija ili pak izdvajanjem nekadašnjih strukovnih razreda iz okvira komore koja je obuhvaćala veći broj profesija i njihovim preo-blikovanjem u samostalne komore,32 može se govoriti o trendu porasta broja komora. takav bi se trend mogao nastaviti s ob-zirom na sve veći društveni razvoj, složenost pojedinih profe-sija i njihovu diferencijaciju, što zahtijeva posebnu regulaciju njihova obavljanja, koja se u interesu zaštite struke, ali i jav-nog interesa, sve više prepušta strukovnim organizacijama.33

30 Riječ je o Hrvatskoj revizorskoj komori (HRK) koja je upisana u sud-ski registar trgovačkog suda u Zagrebu 11. svibnja 2006. i sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Zakona o reviziji ima svojstvo pravne osobe s javnim ovlas-tima utvrđenim Zakonom o reviziji, statutom i drugim aktima, pa je, prema odredbi čl. 3. st. 1. t. 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti. Druga komora koja se nije našla na Popisu tijela javne vlasti za 2010. jest Hrvatska komora patentnih zastupnika i zastupnika za žigove (HKPZZŽ) za koju se ne može ni tvrditi da je tijelo javne vlasti budući da Zakonom o zastupanju u području prava industrijskog vlasništva (ZZPPIV), na temelju kojeg je HKPZZŽ osnovana, nisu propisane njezine ovlasti, a statut HKPZZŽ-a još nije donesen odnosno objavljen.

31 Navedeni je popis ukinut izmjenama Zakona o pravu na pristup in-formacijama budući da nije imao obvezujuću pravnu snagu te je prihvaćena definicija »tijela javne vlasti« koja znatno proširuje dotadašnji krug tih tijela (PZE 570, 2010: 11). Međutim, vrijednost popisa je što prvi put, od 2004. godine kada se donosi, na jednom mjestu enumerira tijela s javnim ovlas-tima, iako uz određene propuste (v. Musa, 2009, pogl. 6).

32 tako je iz Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu (HKAIg) osnovane 1998. proizašlo pet komora: Hrvatska komora arhiteka-ta (HKA), Hrvatska komora inženjera građevinarstva (HKIg), Hrvatska ko-mora ovlaštenih inženjera geodezije (HKOIg), Hrvatska komora inženjera strojarstva (HKIS) i Hrvatska komora inženjera elektrotehnike (HKIE).

33 tako se zbog povećanja obujma i vrsta prometa i transporta te neposto-janja adekvatne odgovornosti inženjera prometa i transporta za izvedbu pro-jekta pokazala potreba za osnivanjem komore koja će postaviti jasne uvjete za dobivanje odobrenja za rad (licencije) i time podići odgovornost svojih

32

Zajednička je karakteristika svih komora da su one pravne osobe s javnim ovlastima, što je propisano u gotovo svakom zakonu kojim se uređuju ustrojstvo i funkcije pojedinih komo-ra.34 Strukovne organizacije koje se osnivaju na temelju za-kona, kao što je to u Hrvatskoj, pripadaju tzv. kontinentalnom tipu, odnosno javnopravnom modelu komora, kojemu je su-protan tzv. anglosaksonski tip, odnosno privatnopravni model komora utemeljen na slobodnom, dobrovoljnom udruživanju. u skladu s teorijom javnog interesa, javne zadaće kontinental-nog tipa komora čine nužnim obvezatno članstvo ili registra-ciju u komori jer se primjenjuju na sve pripadnike određene struke.35 također, u javnopravnom modelu komore su javna tijela koja za svoj rad i obavljanje povjerenih im javnih ovlas-ti odgovaraju državnim tijelima, u pravilu resornim tijelima državne uprave (usp. Horvatić, 2007: 551–552). u Hrvatskoj je samo jedna komora, Hrvatska veterinarska komora (HVK), osnovana kao udruga i upisana u Registar udruga Republi-

članova, a onda i kvalitetu njihova rada (PZE 705, 2007: 2). Kao razlog izdvajanja posebnih strukovnih razreda iz HKAIg i njihova preoblikovanja u samostalne komore navodi se da je strukovno udruživanje ovlaštenih arhi-tekata i inženjera, radi zaštite njihova, ali i javnog interesa, bolje organizirati kroz više strukovnih udruga – komora (PZE 167, 2008: 58).

34 Iznimku čini Zakon o zastupanju u području prava industrijskog vlas-ništva koji za Hrvatsku komoru patentnih zastupnika i zastupnika za žigove (HKPZZŽ) ne sadržava takvu odredbu.

35 Obvezatnost članstva u strukovnim udruženjima često je bila predmet sudskih postupaka pred međunarodnim sudovima, kao i ustavnim sudom Re-publike Hrvatske, budući da se suprotstavlja tzv. negativnom pravu na slobodu udruživanja, odnosno pravu da se ne bude članom nekog udruženja. Europski sud za ljudska prava zauzeo je stajalište da se čl. 11. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (sloboda okupljanja i udruživanja), u načelu, ne odnosi na udruženja javnog prava budući da ona prvenstveno promiču javni, a ne privatni interes (Mataga, 2006: 12–13). Slično stajalište zauzima i ustavni sud RH u nekoliko rješenja odnosno odluka ističući kako je država na komoru … prenijela posebnu zaštitu javnog interesa i interesa trećih osoba, pa obveza udruživanja u komoru osoba koje obavljaju poslove kod ko-jih se mora paziti na te interese nije u nesuglasju s čl. 43. ustava koji svakome jamči pravo na slobodno udruživanje (v. primjerice rješenja ustavnog suda RH br. u-I-990/99, u-I /3120/2003, u-I/110/1998). Više o praksi navedenih sudova u pogledu slobode udruživanja u komore v. Marković (2009).

33

ke Hrvatske. Međutim, osnivanje HVK kao udruge određe-no je Zakonom o veterinarstvu, kojim je ujedno propisana i obveznost članstva u HVK te javne ovlasti koje ona obavlja, tako da HVK ne možemo smatrati iznimkom od prihvaćenog kontinentalnog tipa komora, već je ovakvo rješenje rezultat neujednačenosti pravnog uređenja. Za deset je komora upis u sudski registar zakonski preduvjet za stjecanje pravne osobnos-ti te su sve one upisane u sudski registar trgovačkog suda u Zagrebu.

Međutim, razlike postoje u pogledu njihovih organizacij-skih oblika. Primjetno je da su komore iz područja zdravstva36 osnovane kao ustanove, dok su komore iz područja inženjerskih djelatnosti37 smještene u kategoriju drugih osoba za koje je upis propisan zakonom.38 Sedam je komora upisano u sudski registar, iako zakoni na temelju kojih su osnovane to nisu propisivali kao obvezu. I tu postoji razlika u pravnim oblicima i odstupanje od pravila da se komore u zdravstvu osnivaju isključivo kao usta-nove. tako su Hrvatska komora medicinskih sestara (HKMS), Hrvatska psihološka komora (HPK) i HKZR osnovane kao ustanove, dok su HRK, Hrvatska komora fizioterapeuta (HKf) i Hrvatska komora primalja (HKP) upisane u registar kao druge osobe za koje je upis propisan zakonom. Posljednju kategoriju čine one komore koje nisu upisane ni u kakvom registru.39

36 Hrvatska liječnička komora (HlK), Hrvatska komora dentalne me-dicine (HKDM), Hrvatska ljekarnička komora (HlJK) i Hrvatska komora medicinskih biokemičara (HKMB).

37 Hrvatska komora inženjera tehnologije prometa i transporta (HKItPt), Hrvatska komora arhitekata (HKA), Hrvatska komora inženjera građevinar-stva (HKIg), Hrvatska komora ovlaštenih inženjera geodezije (HKOIg), Hrvatska komora inženjera strojarstva (HKIS) i Hrvatska komora inženjera elektrotehnike (HKIE).

38 Zakon o sudskom registru propisuje da se u registar, između ostalog, upisuju ustanove i druge osobe za koje je upis propisan zakonom (čl. 6. st. 1. t. 9. i 14.).

39 Riječ je o Hrvatskoj gospodarskoj komori (HgK), Hrvatskoj obrtničkoj komori (HOK), Hrvatskoj odvjetničkoj komori (HOK-CBA), Hrvatskoj javnobilježničkoj komori (HJK), Hrvatskoj komori inženjera šumarstva i drvne tehnologije (HKIŠDt), Hrvatskoj komori patentnih zastupnika i za-stupnika za žigove (HKPZZŽ) i Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (HPOK).

34

Najveći broj komora, njih trinaest, osnovano je samim za-konom, odnosno osnivač im je Republika Hrvatska.40 Hrvatska revizorska komora (HRK) jedina je čiji je osnivač isključivo resorno ministarstvo, dok je pet komora osnovano zajednič-kom odlukom resornog ministarstava i strukovnih udruga.41 tri su komore osnovane odlukom fakulteta i strukovnih orga-nizacija,42 dok su HVK osnovali građani kao udrugu. Za HKPS nije navedeno tko je osnivač. Svaka komora donosi svoj statut kao temeljni akt kojim uređuje svoju strukturu, funkcioniranje te druge modalitete djelovanja koji se, u pravilu, objavljuje u Narodnim novinama.

3.2. Struktura komora

Osnovnu strukturu komora određuje Hrvatski sabor zako-nom na temelju kojeg se komora osniva, dok je detaljnije uređenje prepušteno samim komorama. One, naime, statutom mogu predvidjeti i druga tijela i tako ustroj prilagoditi potreba-ma svoga djelovanja. takva regulacija dovela je do različitosti u broju, nazivima, sastavu i funkcijama tijela koja djeluju unu-tar komora. unatoč navedenim razlikama, određena tijela čine unutarnji ustroj svake komore u Hrvatskoj i temelj su njezina funkcioniranja.

I. Najviše tijelo u komorama je skupština, u pravilu sastav-ljena od izabranih predstavnika članova komore.43 U nekim komorama sazivaju se i sjednice svih članova u statutom odre-

40 HgK, HOK, HOK-CBA, HJK, HKIŠDt, HlK, HKItPt, HKA, HKIg, HKOIg, HKIS, HKIE i HKPZZŽ.

41 Komore u području sestrinstva (HKMS), psihološke pomoći (HPK), fizioterapije (HKf), primaljstva (HKP) i ona zdravstvenih radnika (HKZR).

42 Komore u dentalnoj medicini (HKDM), ljekarništvu (HlJK) i medi-cinskoj biokemiji (HKMB).

43 Skupštinu HOK-CBA, pored izabranih predstavnika članova, čine i predsjednik Komore, predsjednici svih odvjetničkih zborova, predsjednici disciplinskih sudova, disciplinski tužitelj, bivši predsjednici Komore koji nisu u mirovini i predsjednik udruge odvjetničkih vježbenika (čl. 59. st. 1. Statuta).

35

đenim vremenskim razmacima.44 Skupština donosi statut i dru-ge opće akte, odobrava proračun, provodi izbore, imenovanja i razrješenja članova tijela te obavlja još niz drugih poslova.

II. Nadalje, strukturu komora čini i upravni odbor odnos-no vijeće čije se funkcije prilično razlikuju među komorama. Naime, neke komore imaju stupnjevanu kolegijalnu izvršnu strukturu – poseban izvršni odbor koji obavlja izvršne poslove te je kod njih upravni odbor (vijeće) svojevrsno organizacijski ustrojeno predstavničko tijelo s ovlastima kao što su donoše-nje općih akata koje ne donosi skupština, biranje i razrješava-nje članova tijela komore, osnivanje stručnih komisija i radnih grupa, utvrđivanje iznosa upisnine i članarine,45 upravljanje sredstvima komore i drugim važnim zadaćama, čime se ono postavlja uz bok skupštini.46 u komorama koje nemaju izvršni odbor izvršne poslove obavlja upravni odbor odnosno vijeće. Kao izvršno tijelo, ono utvrđuje nacrte statuta i drugih općih akata, priprema sjednice skupštine, izvršava odluke skupštine, vodi imenik članova komore i odlučuje o drugim pitanjima iz svoje nadležnosti.

III. Na čelu komora nalazi se predsjednik (i dopredsjednik/zamjenik predsjednika) čiji su zadaci predstavljanje i zastupa-nje komore, sazivanje sjednica tijela, briga za zakonitost rada komore, donošenje pojedinačnih pravnih akata i dr.47 često je

44 Sukladno Statutu HOK-CBA, Konferencija je posebno tijelo koje čine svi odvjetnici članovi Komore te odvjetnički vježbenici upisani u Imenik odvjetničkih vježbenika (čl. 56. st. 1. i čl. 64. st. 2.). Opća sjednica svih članova HKItPt (zajednička sjednica svih strukovnih razreda) održava se najmanje jedanput godišnje radi razmatranja pitanja od općeg značenja za rad Komore (čl. 36. st. 1. Statuta HKItPt).

45 Međutim, u nekim je komorama, primjerice u HlK, ta funkcija u nad-ležnosti skupštine.

46 to je, primjerice, vidljivo kod HOK-CBA gdje predsjednik Komore za svoj rad odgovara Skupštini i upravnom odboru (čl. 78. st. 3. Statuta).

47 HOK pored predsjednika ima i Predsjedništvo, savjetodavno tijelo Ko-more sastavljeno od njezina predsjednika, potpredsjednika i glavnog tajnika (čl. 46. Statuta HOK-a). HKZR ima kolektivno Predsjedništvo sastavljeno od predsjednika pojedinih strukovnih razreda, dok unutar HKITPT svaki strukovni razred ima svog predsjednika.

36

predsjednik komore već po svojoj funkciji ujedno i predsjed-nik skupštine, upravnog odnosno izvršnog odbora.

IV. Gotovo sve komore imaju i nadzorni odbor48 zadužen za unutarnju kontrolu rada komore (poštovanje statuta i drugih akata i nadzor nad materijalnim i financijskim poslovanjem komore)

V. Komore imaju i sudove časti nadležne za provođenje disciplinskih, odnosno stegovnih postupaka protiv svojih čla-nova u slučaju povrede zakona i drugih propisa, pravila struke ili etičkog kodeksa, neizvršavanja obveza i sl. Sudovi časti raz-ličito su organizirani (obično u dva stupnja, ponekad uključuju i tijela kao što su tužitelj, branitelj, stegovna vijeća i sl.) i razli-kuju se po načinu formiranja.

VI. Za rješavanje sporova koji nastaju među članovima ko-more pri nekim su komorama osnovani institucionalni oblici arbitraže (stalna izbrana sudišta – arbitraže),49 dok je za neke komore predviđena mogućnost ugovaranja arbitražnog rješa-vanja sporova.

VII. Većina komora ima i posebna povjerenstva (odbore) koja se osnivaju radi razmatranja posebnih pitanja u okviru djelatnosti komore. Ovdje najviše dolazi do izražaja razlika u funkcijama komora koja proizlazi iz različitosti profesija koje one pokrivaju.

VIII. Naposljetku, sve komore imaju stručnu službu (ured komore, tajnika, rizničara) zaduženu za obavljanje admini-strativnih i pomoćnih poslova važnih za pravilno djelovanje komore.50

48 Iznimku čine HKMB i HRK.49 Stalno izbrano sudište pri HgK ima tradiciju još od 1853. godine, a

danas rješava, pored domaćih sporova, i sporove s međunarodnim obiljež-jem.

50 Opisana osnovna struktura i podjela funkcija među tijelima sadržava iznimke koje u samom tekstu rada nisu navedene u cijelosti radi bolje pre-glednosti (detaljnije u tablici 2).

37

Unutarnja diferencijacija komora očituje se na dva načina. Neke strukovne organizacije obuhvaćaju veći broj profesija te se unutar njih osnivaju posebni strukovni razredi za svaku od tih profesija.51 Upravo je izdvajanje strukovnih razreda iz komora i njihovo osamostaljivanje prouzročilo nagli porast broja komora u posljednje vrijeme. S druge strane, komore djeluju na području cijele Hrvatske, ali se, u pravilu, njiho-vo djelovanje decentralizira osnivanjem područnih jedini-ca različitih naziva.52 tako u području odvjetništva i javnog bilježništva postoje zborovi, u području zdravstva područna vijeća, županijska povjerenstva, regionalni uredi, podružnice, a u inženjerskim profesijama područni odbori. uobičajeno je da predsjednici područnih jedinica (a u nekim slučajevima i izabrani predstavnici) ulaze u sastav upravnih odbora u onim komora gdje ta tijela imaju ovlasti koje nadilaze one čisto iz-vršne naravi.

Zaključno, ne ulazeći u detalje unutrašnjih struktura pojedi-nih komora, može se ustvrditi da svaka od njih ima skupštinu, izvršno tijelo, predsjednika, sud časti i stručnu službu. ta su tijela temelj njihova funkcioniranja koje se onda unapređuje osnivanjem drugih tijela ovisno o potrebama i posebnostima svake komore.

3.3. Funkcije komora

Kao što je prikazano u prethodnom poglavlju, komore kao profesionalna udruženja načelno obavljaju dva tipa funkcija – autoritativno reguliraju profesiju i osiguravaju provedbu tih pravila (javne ovlasti) te obavljaju čitav niz drugih poslova

51 tako su, primjerice, unutar HKZR formirana četiri strukovna razreda: Strukovni razred za djelatnost sanitarnog inženjerstva, Strukovni razred za zdravstvenu radiološko-tehnološku djelatnost, Strukovni razred za djelatnost radne terapije i Strukovni razred za medicinsko-laboratorijsku djelatnost.

52 Za neke komore nisu dostupni podaci o postojanju područnih jedini-ca niti je takva mogućnost predviđena zakonom ili statutom (HRK, HPK, HKIŠDt, HKItPIt).

38

koji imaju stručni karakter – promiču struku, donose smjer-nice i planiraju razvoj djelatnosti, savjetuju nadležna tijela i surađuju s njima pri donošenju propisa,53 predlažu standarde i normative, općim aktom uređuju problematiku stručnog usa-vršavanja te ga organiziraju, daju mišljenja pri osnivanju tijela za obavljanje djelatnosti, rješavaju sporove među članovima, provode disciplinske postupke, surađuju s međunarodnim strukovnim i drugim organizacijama, obavljaju nakladničku djelatnost, daju stručne savjete članovima i dr. Iako je dio re-gulacije ostavljen državi koja putem zakona i podzakonskih propisa uređuje određene uvjete obavljanja profesije, može se reći da je glavnina regulacije i promicanja interesa profesije prepuštena komorama kao profesionalnim odnosno strukov-nim udruženjima.

Poslovi (samo)regulacije odnose se na sljedeće funkcije:(1) izdavanje, obnavljanje i oduzimanje odobrenja za rad (li-

cenciranje), uključujući i propisivanje uvjeta za dobivanje odobrenja (npr. ispit i sadržaj ispita, potrebno usavršava-nje i dr.) te vođenje registra ovlaštenika za obavljanje dje-latnosti (fizičkih osoba, pravnih osoba);

(2) postavljanje ograničenja obavljanju profesionalne djelat-nosti, posebno kroz utvrđivanje cijena rada odnosno odob-ravanje cjenika usluga, obično uz suglasnost resornog ministarstva, te, kod nekih profesija, ograničenja oglaša-vanja;

(3) donošenje etičkog kodeksa i osiguranje njegove primjene, uspostavljanje disciplinskih postupaka te postupaka mire-nja članova;

(4) provedba stručnog nadzora nad kvalitetom pružatelja pro-fesionalne usluge i same usluge (uključujući i propisiva-nje načina i uvjeta provođenja stručnog nadzora).

53 Obično je riječ o davanju mišljenja o propisima koje donosi zakono-davac odnosno ministarstvo, o strategijama i programima ili o aktima drugih tijela.

39

3.3.1. Licenciranje i vođenje registara ovlaštenika za obavljanje djelatnosti

članstvo u komorama obvezno je za fizičke osobe koje su stekle stupanj obrazovanja potreban za obavljanje određene profesionalne djelatnosti sukladno posebnim propisima te na-mjeravaju neposredno obnašati tu djelatnost odnosno koristiti se titulom osobe ovlaštene za obavljanje određene djelatnosti na području Hrvatske. time komorski organizirana profesija štiti tržište pružanja svojih usluga od neovlaštenog obavlja-nja djelatnosti, ostavljajući nečlanove u području nezakonitog djelovanja.

u praksi se međutim javljaju i određene devijacije odnosno odstupanja od pravila. tako, na primjer, iako formalno propi-sana Zakonom o Hrvatskoj komori inženjera šumarstva i drv-ne tehnologije, obveza članstva inženjera drvne tehnologije u HKIŠDt ne provodi se u praksi budući da status i djelatnost tih inženjera nisu regulirani posebnim zakonom te se, prema tome, ne radi razlika između ovlaštenih inženjera (čije je član-stvo u komori obvezno), s jedne strane, i neovlaštenih (koji se ne učlanjuju u komoru), s druge. Posljedica toga jest mali broj članova iz razreda inženjera drvne tehnologije u HKIŠDt u usporedbi s članovima koji su inženjeri šumarstva (v. infra). Osim toga, mnoge komore predviđaju mogućnost članstva i za pripadnike odgovarajuće struke koji ne obavljaju djelatnost za koju su se obrazovali neposredno, nezaposleni su, u miro-vini su, rade u inozemstvu i sl.54 Međutim, ako se propisima kao uvjet dobivanja ovlasti za rad (što uključuje i pravo na posjedovanje pečata) ne utvrđuje obveza podnošenja dokaza o stvarnom obavljanju posla za koji komora izdaje pečat, otvara

54 tako je, primjerice, članstvo u komori obavezno za liječnike koji rade na neposrednim poslovima zdravstvene zaštite (čl. 5. st. 1. Statuta HlK) i magistre farmacije koji obavljanjem ljekarničke djelatnosti rade na nepo-srednim poslovima zdravstvene zaštite (čl. 7. st. 1. Statuta HlJK), ali se u HlK odnosno HlJK mogu učlaniti i drugi doktori medicine odnosno ma-gistri farmacije s položenim stručnim ispitom (čl. 5. st. 4. i 5. Statuta HlK odnosno čl. 7. st. 2. Statuta HlJK).

40

se mogućnost zloupotrebe dobivene ovlasti. »Prodaja« pečata dovodi do pada cijena usluga (barem do propisanog minimu-ma ako takav postoji), a na koncu i do pada kvalitete usluga u određenoj struci, što je neposredno štetno za čitavu profesiju i javni interes koji ima osigurati. Kao treća posebnost navodi se primjer Hrvatske revizorske komore, čiji su članovi pored fizičkih osoba i pravne osobe. Naime, revizorska društva koja se osnivaju kao trgovačka društva obvezno se upisuju u pripa-dajući registar HRK (čl. 2. st. 3. Statuta HRK).55

Od članstva treba razlikovati odobrenje za samostalan rad budući da članstvo u komori najčešće samo po sebi nije dokaz sposobnosti za samostalan rad u određenoj profesiji.56 Ona se u većem dijelu reguliranih profesija dokazuje licen-cijom57 koju komore izdaju nakon što su utvrdile da su ispu-njeni uvjeti koji su propisani općim aktom komore na temelju okvira određenog zakonom. Radi kontrole tržišta licencija se periodično obnavlja, u pravilu svakih pet do šest godina. u navedenom periodu nositelji licencije dužni su se stručno usavršavati sukladno pravilnicima koje donose komore od-nosno nadležna ministarstva. Pohađanje programa za stručno usavršavanje dokazuje se prikupljenim bodovima koji služe kao dokaz opravdanosti produljenja licencije. uvjetovanjem relicenciranja stručnim usavršavanjem nastoji se osigurati standard kvalitete usluga.58 Nositelj gubi licenciju ako po pro-

55 Pravne osobe članovi su i HgK i HPOK.56 Iznimku ovdje čine rješenja o upisu u Imenik odvjetnika, Imenik ovlaš-

tenih arhitekata, Imenik ovlaštenih inženjera strojarstva te Imenik ovlašte-nih inženjera elektrotehnike na temelju kojih se postaje članom HOK-CBA, HKA, HKIS odnosno HKIE, a ujedno i dobiva odobrenje za samostalno obavljanje odgovarajuće profesije.

57 U nekim se komorama, primjerice HKMB, HLJK i HKMS, ne koristi izraz licencija, već odobrenje za samostalan rad, pri čemu navedeni izrazi ne mijenjaju karakter dokumenta kojim se potvrđuje osposobljenost za sa-mostalan rad.

58 Međutim, kako proizlazi iz intervjua, komore se suočavaju s proble-mom nemogućnosti kontroliranja kvalitete različitih programa čije pohađanje omogućuje kandidatu obavljanje djelatnosti. u praksi, različite »edukacije« i »usavršavanja« proglašavaju se stručnim usavršavanjem, iako to nisu.

41

teku vremena nakon kojeg se ona mora obnoviti ne ispunjava uvjete za relicenciranje odnosno ako počini neku od povreda propisanih posebnim aktom komore te nadležno tijelo donese odluku o (privremenom ili trajnom) oduzimanju odobrenja za samostalan rad (v. infra).

Svaka je komora nadležna za vođenje registara, imenika, odnosno upisnika o svojim članovima. Obično se vodi veći broj registara ovisno o vrsti članstva (članovi u svojstvu ovlaš-tene osobe, vježbenici, počasni članovi itd.) odnosno pored registara za članove hrvatske državljane uspostavljaju se i po-sebni registri za strance. Pored toga, vode se različite evidenci-je o poslovima koje komora obavlja i postupcima koje provodi. Registri koje komore vode javne su knjige, a imenici članova često su dostupni na web stranicama komora, čime se ostvaru-je načelo transparentnosti u djelovanju tih tijela. Iznimku čini HKMS gdje registar članova nije javan, ali su u toj komori izrazili namjeru donošenja odluke kojom će se korisnicima omogućiti pristup informaciji o licenciranim medicinskim ses-trama, uz suglasnost Agencije za zaštitu osobnih podataka.

Broj članova komora kreće se od oko 540, koliko ih ima Hrvatska komora medicinskih biokemičara (HKMB), do čak 33.000 u Hrvatskoj komori medicinskih sestara (HKMS). Dru-ga po svom članstvu najbrojnija komora je Hrvatska liječnička komora (HlK) sa više od 17.000 članova. Hrvatska odvjetnič-ka komora (HOK-CBA) ima oko 5.600 članova odvjetnika te oko 1.700 članova odvjetničkih vježbenika. u Hrvatskoj ko-mori dentalne medicine (HKDM) očekuju povećanje članstva, koje trenutačno broji 4.500 članova, za oko 2.500 novih s ob-zirom na zakonodavne promjene kojima je propisano obvezno članstvo u HKDM za dentalne tehničare i dentalne asistente koji obavljaju djelatnost na području Hrvatske. u skoroj bu-dućnosti očekuje se isključivo upis dentalnih tehničara, budući da za dentalne asistente u Hrvatskoj ne postoji odgovarajuća edukacija, pa tako ni za osobe koje su navedeno zvanje stekle u Hrvatskoj. Slično je u Hrvatskoj ljekarničkoj komori (HlK) gdje se očekuju promjene Zakona o ljekarništvu u smislu pro-pisivanja obveznog članstva za farmaceutske tehničare, a onda

42

i povećanje broja od oko 2.800 članova. Hrvatska komora pri-malja (HKP) ima nešto više od 1.900 članica, međutim, izra-žena je sumnja kako taj broj ne odgovara broju osoba koje obavljaju primaljsku djelatnost na području Hrvatske.59 Hrvat-ska veterinarska komora (HVK) ima oko 3.000 članova, od čega je tek 1.700–1.800 aktivnih. Od komora u graditeljstvu najviše članova broji Hrvatska komora arhitekata (oko 2.700), dok HKIE ima 1.500, a HKIS oko 1.130. u HKIŠDt učlanje-no je oko 950 inženjera šumarstva, dok svega 50-ak članova pripada strukovnom razredu inženjera drvne tehnologije. Ve-ćina članova Hrvatske revizorske komore (HRK) fizičke su osobe, njih nešto više od 1.000, dok je gotovo 300 članova pravnih osoba.

u većini komora predviđena je mogućnost učlanjenja stra-nih državljana, međutim takvih članova nemaju ili je njihov broj veoma malen te često uključuje počasne članove (npr. HKDM) ili članove koji u Hrvatskoj povremeno i privremeno obavlja-ju svoju djelatnost (npr. HlK). S pristupanjem Europskoj uniji može se očekivati promjena u državljanstvu članova komore.

3.3.2. Određivanje cijene usluga

Pravilo je da komore u Hrvatskoj određuju najnižu cijenu rada svojih članova kako bi osigurale kvalitetu usluga struke i spriječile tzv. dampinške cijene i pad kvalitete usluga u stru-ci. u zdravstvenim djelatnostima, kao što su liječnička, medi-cinsko-biokemijska djelatnost, djelatnost dentalne medicine i djelatnost primalja, komore propisuju najnižu cijenu usluga i odobravaju pojedinačne cijene privatnim pružateljima usluga te određuju odnosno daju suglasnost na cijene usluga pokri-vene dobrovoljnim zdravstvenim osiguranjem. Kod nekih se komora prilikom određivanja cijena traži suglasnost resor-nog ministra (HKIŠDt, HOK-CBA, HKA, HKIS i HKIE). u komorama koje su nastale izdvajanjem strukovnih razreda iz

59 HKP nema podatke o svim osobama koje obavljaju primaljsku djelat-nost te stoga ne može ni primijeniti propisane sankcije na one koje se nisu učlanile u komoru.

43

HKAIg u tijeku je donošenje cjenika usluga. Novoosnovane komore dužne su, pored suglasnosti ministarstva, pribaviti i mišljenje preostalih četiriju komora budući da je riječ o struka-ma koje su povezane zajedničkim projektom i ne mogu raditi neovisno jedna o drugoj (čl. 102. st. 2. ZAIPD-a). Komore u Hrvatskoj ne određuju najviše cijene usluga niti preporučene cijene usluga svojih članova kao što je to u manjem broju ze-malja članica Eu (Pecotić, 2004: 23).

Neke komore su izrazile očekivanje napuštanja regulacije cijena usluga zbog pritisaka iz Eu (HAK, HlK), dok je Za-konom o izmjenama i dopunama Zakona o reviziji iz 2008. HRK oduzeto pravo reguliranja cijena, što se opravdalo upra-vo preporukom Europske komisije i poštovanjem načela slo-bodne tržišne utakmice (PZE 99, 2008: 25). Sukladno važećim odredbama čl. 20. Zakona o reviziji, za obavljenu reviziju pla-ća se naknada iznos koji se određuje ugovorom. Jedino ogra-ničenje koje se odnosi na iznos naknade jest to da taj iznos ne smije biti podložan nikakvom obliku uvjetovanja te ne smije ovisiti o pružanju dodatnih usluga tijelu nad kojim se obavlja revizija niti smije biti povezan s njime.

Opravdavanje regulacije cijena osiguranjem kvalitete uslu-ge ne nailazi na odobravanje Eu. Europska komisija smatra da postoji niz drugačijih mehanizama kojima se može osigurati kvaliteta i zaštititi primatelje usluga, a koji u manjoj mjeri ogra-ničavaju tržišno natjecanje, kao što su profesionalna pravila o organizaciji, kvalifikacijama, etici, nadzoru i odgovornosti (EK, 2010a). Profesionalne organizacije u državama članicama Eu još uvijek reguliraju cijene usluga svojih članova, ali se nazire trend napuštanja primjene cjenika nakon upozoravanja Europ-ske komisije da određivanje fiksnih, najnižih, najviših odnosno preporučljivih cijena usluga nije u skladu s načelom slobode tržišnog natjecanja. u nekoliko država članica preporučene ci-jene ukinute su tijekom posljednjih dvaju desetljeća.60

60 tako je potkraj 1980-ih finsko tijelo nadležno za tržišno natjecanje pokrenulo ukidanje preporučenih cijena u odvjetništvu, a krajem 1990-ih preporučene cijene usluga ukinute su u Nizozemskoj (Pecotić, 2004: 23).

44

3.3.3. Profesionalna etika

Sve komore imaju etičke kodekse kojima utvrđuju načela i pravila ponašanja svojih članova pri obavljanju struke, a radi očuvanja ugleda i dostojanstva djelatnosti.61 Nepoštovanje od-nosno prekoračenje utvrđenih načela i pravila predstavlja povre-de dužnosti i ugleda. Za to se odgovara pred nadležnim stegov-nim, odnosno disciplinskim tijelom komore. Obično su statutom komore propisane (teže i lakše) povrede, među kojima se nalaze i različiti oblici povrede etičkog kodeksa. Neprijavljivanje člana komore koji ne poštuje pravila i načela kodeksa odnosno postupa suprotno od njih sankcionira manji broj komora.62 Propisivanje sankcija za takvo pasivno držanje u odnosu prema nestručnom odnosno neetičnom postupanju drugog člana komore sigurno bi pridonijelo otkrivanju većeg broja nesavjesnih postupaka. Na-ime, mnogi pripadnici određene struke ne žele se zamjeriti svo-jim kolegama te stoga zatvaraju oči pred njihovim postupanjem koje nije u skladu s pravilima struke odnosno etičkog kodeksa. Nažalost, čini se da je sankcija jedino učinkovito sredstvo da se spriječi takva pasivnost te zaštiti sama struka i kvaliteta usluga koje korisnicima pružaju njezini pripadnici.

Važnost poštovanja načela i pravila utvrđenih etičkim ko-deksima pokazuje i činjenica da je većina komora formirala i posebno tijelo (povjerenstvo odnosno odbor) za praćenje i nadzor primjene odredaba kodeksa.63

61 u komorama koje su nastale izdvajanjem strukovnih razreda iz HKAIg do donošenja posebnih etičkih kodeksa za svaku struku na snazi je Kodeks strukovne etike hrvatskih arhitekata i inženjera u graditeljstvu koji je donesen u vrijeme dok je djelovala jedinstvena komora. HKA, HKOIg, HKIS tijekom 2009. i 2010. donijele su kodekse strukovne etike, dok je donošenje posebnih kodeksa HKIE i HKIg u tijeku.

62 Neupozoravanje na ponašanje drugih članova komore koje je protiv-no etičkom kodeksu, kao oblik lakše povrede dužnosti, svojim statutima predviđaju HKIŠDt, HKIE, HKIS. u HOK-CBA smatraju da je vrlo važno propisati sankcije za neprijavljivanje člana komore koji je nestručan odnos-no postupa protivno pravilima etičkog kodeksa. takva sankcija, međutim, još uvijek nije propisana općim aktom HOK-CBA.

63 HKDM – Povjerenstvo za etiku i deontologiju, HKMS – Povjerenstvo za medicinsku etiku, HKIE i HKIS – povjerenstva za nadzor koja obavljaju

45

Poseban etički standard čine pravila o reklamiranju od-nosno oglašavanju članova komora. Pođe li se od definicije reklamiranja kao očitovanja volje učinjenog radi ostvarenja boljih poslovnih rezultata u obavljanju određene profesije64 i odvoji li se od pojma oglašavanja kao davanja oglasa no-vinama ili informiranja javnosti o davanju usluga, može se zaključiti da je svako reklamiranje članova komora strogo zabranjeno i čini povredu dužnosti, dok se općim aktima komore (etičkim kodeksom ili posebnim pravilnikom) pro-pisuje dopušten način oglašavanja.65 On obično obuhvaća pravo na isticanje odnosno priopćavanje u sredstvima jav-nog informiranja imena i prezimena, naziva, adrese, broja telefona i radnog vremena. u nekim se slučajevima, pod određenim uvjetima, dopušta i isticanje uže specijalnosti.66

nadzor nad radom svojih članova (stručni), pa onda i poštovanje etičkog kodeksa, HVK – Odbor za veterinarsku etiku, HKP – Etičko povjerenstvo, HlJK – Povjerenstvo za etiku i deontologiju, HKMB – Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju, HlK – Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju.

64 Reklamiranje je svako očitovanje volje učinjeno radi ostvarenja boljih poslovnih rezultata u obavljanju (odvjetničke) profesije. Definicija je preu-zeta iz europskog prava, iz tvz. smjernica za usklađenje pravnih i upravnih propisa zemalja članica Europske zajednice o nedopuštenom reklamiranju iz 1984. (Sevšek, 2005: 30).

65 u hrvatskom pravnom sustavu ne radi se razlika između reklamiranja i oglašavanja. Ni u okviru Eu ne postoji jedinstveno razlikovanje, već je to prepušteno državama članicama. tako mnoge države članice prave razliku između pojmova publicity ili informative advertising, što bi odgovaralo u ovoj studiji prihvaćenoj definiciji oglašavanja, te pojmova advertising ili promotional publicity, koji bi odgovarali reklamiranju. Međutim, granica između onoga što se smatra »informativnim» i dopušteno je i onoga što se smatra »promocijskim« te je zabranjeno varira među državama članicama i među pojedinim profesijama (EK, 2005: 21).

66 tako je Pravilnikom o načinu isticanja naziva i oglašavanja rada pri-vatne ordinacije, zdravstvene ustanove, trgovačkog društva i druge pravne osobe u privatnom vlasništvu koja obavlja zdravstvenu djelatnost od 13. travnja 2007. s dopunama od 8. svibnja 2009. dopušteno isticanje specijal-nosti pružatelja zdravstvenih usluga pod uvjetima propisanim čl. 2. st. 3., čl. 5., čl. 6. Pravilnika, www.hlk.hr, preuzeto 31. 10. 2011.

46

Ponekad je i krug osoba kojima je dopušteno uputiti infor-maciju o otvaranju prakse ili promjeni adrese ograničen.67

Međutim, pravila davanja informacija o pružanju profesio-nalnih usluga s vremenom se mijenjaju te prilagođavaju pro-mjenama koje donosi globalizacija, na što upućuju i Dopune Kodeksa odvjetničke etike na temelju kojih je donesen Pravil-nik o web stranici odvjetnika. Njime se (doduše prema strogo propisanim pravilima)68 dopušta osnivanje web stranice odvjet-nika i odvjetničkih ureda. Inače su Kodeksom odvjetničke etike propisana stroga ograničenja koja zabranjuju svaku nelojalnost u poslovanju odvjetnika, a kao jedna od njih izričito je navedena zabrana pribavljanja stranaka putem ponuda, posrednika ili re-klama (t. 18). Do donošenja tog Pravilnika HOK-CBA imala je prilično oštar stav prema formiranju web stranica odvjetnika.69

S obzirom na mogući skorašnji ulazak Hrvatske u Eu te europsku politiku o slobodi tržišnog natjecanja, mogu se očekivati pritisci radi deregulacije profesionalnih usluga, što posebno obuhvaća uklanjanje prekomjernih ograničenja u području određivanja cijena usluga, oglašavanja, pristupa obavljanju profesije i dr. Potaknute Izvješćem o tržišnom na-tjecanju u profesionalnim uslugama,70 u kojem je Europska

67 V. primjerice Kodeks odvjetničke etike koji odredbom t. 19. al. 2. pro-pisuje da je dopušteno objaviti obavijest o otvaranju ili preseljenju ureda (pisarnice) okružnicom koja može biti upućena samo odvjetnicima, pravo-sudnim tijelima i strankama.

68 Struktura web stranice jednaka je za sve odvjetnike odnosno odvjetnič-ka društva te je za njezinu objavu potrebna prethodna suglasnost HOK-CBA. HOK-CBA ovlaštena je ugasiti web stranicu koja je protivna odredbama Za-kona o odvjetništvu, Kodeksu odvjetničke etike odnosno Pravilniku o web stranici odvjetnika.

69 upravni odbor HOK-CBA na 16. sjednici održanoj 13. ožujka 1997. zaključio je da odvjetnici, odvjetnička društva i zajednički odvjetnički uredi ne mogu formirati stranice na internetu, jer to predstavlja promidžbu koja je u suprotnosti s Kodeksom odvjetničke etike (izvadak iz Zapisnika 16. sjednice upravnog odbora – na traženje Disciplinskog suda Hrvatske od-vjetničke komore), www.vukmir.net, preuzeto 31. 10. 2011.

70 Izvješće o tržišnom natjecanju u profesionalnim uslugama od 9. velja-če 2004. (Commission communication: Report on Competition in Professio-nal Services, COM(2004)83 final.)

47

komisija pozvala na izmjenu ili ukidanje svih pravila koja se ne mogu opravdati, mnoge su zemlje članice učinile fleksi-bilnijom nacionalnu regulaciju u računovodstvenoj, arhitek-tonskoj, inženjerskoj, pravničkoj (odvjetnici i javni bilježni-ci) i ljekarničkoj profesiji (EK, 2005). unatoč dosadašnjem uspješnom otporu nekih hrvatskih komora da suze područje samoregulacije profesionalnog sektora koje pokrivaju, proces europeizacije zacijelo će utjecati na to da i one otvore vrata tržištu u mjeri koja je potrebna za ostvarivanje načela slobode tržišnog natjecanja u okviru Eu.

3.3.4. Stručni nadzor

Većina komora stručno nadzire rad svojih članova.71 Pored općenitih odredaba propisanih zakonima i statutima, uvjeti provedbe stručnog nadzora redovito se propisuju i posebnim pravilnikom komore. Za obavljanje poslova stručnog nadzora pri komori se osniva posebno tijelo (povjerenstvo) članove kojeg imenuje upravni ili izvršni odbor komore. Poslovi povje-renstva obuhvaćaju sastavljanje liste stručnjaka za provedbu stručnog nadzora, donošenje mjerila za obavljanje stručnog nadzora, predlaganje godišnjeg programa nadzora nadležnom tijelu komore, vođenje evidencije o provedenom stručnom nadzoru i predloženim mjerama te izradu godišnjeg izvješća, koordinaciju nadzora s nadležnim inspekcijama, i dr.

Razlikuje se redoviti nadzor, kao oblik kontrole u određe-nim vremenskim razmacima, od izvanrednog nadzora, koji se provodi kada nadležno tijelo zaprimi prijavu ili na drugi način dođe do saznanja o mogućim nepravilnostima i nezakonitos-tima u radu članova komore. Osobito se nadzire rad članova komore s obzirom na stručne kvalifikacije, stručni rad, trajno stručno usavršavanje, organizaciju rada i način poslovanja, poštovanje etičkog kodeksa i dr. tijelo koje provodi stručni nadzor prikuplja potrebne obavijesti i podatke, predlaže i po-

71 Iznimku čine HOK-CBA i HKIŠDt. Propisi kojima se utvrđuju funk-cije tih komora nisu predvidjeli provedbu stručnog nadzora.

48

duzima mjere radi otklanjanja uočenih nepravilnosti te podnosi zahtjev za pokretanje stegovnog/disciplinskog postupka protiv nadziranih osoba. Predviđa se i obvezna suradnja s nadležnim inspekcijama koje imaju šire nadzorne ovlasti (v. infra).

3.3.5. Disciplinski postupci i arbitraža

Zakonima kojima se uređuju pojedine djelatnosti te općim aktima komora propisane su povrede dužnosti koje mogu po-činiti članovi komora u obavljanju svoje djelatnosti, disciplin-ski, odnosno stegovni postupci u kojima se utvrđuje njihova odgovornost,72 nadležna tijela koja sudjeluju u tim postupcima te sankcije za takve povrede.

O disciplinskoj odgovornosti članova komore odlučuje sud časti nakon provedbe disciplinskog postupka u kojem sudjelu-ju i druga tijela ako je to propisano zakonom odnosno statutom komore. Veći broj komora uspostavilo je sud časti organizi-ran u dva stupnja.73 u komorama gdje disciplinski sud nije organiziran u više stupnjeva,o žalbi na odluku suda odlučuje drugo tijelo komore (obično upravno vijeće). Veći broj statuta predviđa nadležnost disciplinskog tužitelja za pokretanje dis-ciplinskog postupka74 te pravo osobe protiv koje se postupak vodi da ima branitelja.75

Propisane povrede obično se dijele na teže i lakše te se, sukladno tome, po svojoj težini razlikuju i sankcije. Najbla-

72 Razlika između disciplinskog postupka i odgovornosti, s jedne stra-ne, i stegovnog postupka i odgovornosti, s druge, isključivo je terminološke naravi. Naime, u zakonima kojima se uređuju pojedine profesije odnosno u općim aktima komora koriste se različiti izrazi za jednak sadržaj postupaka za utvrđivanje odgovornosti članova komora. u studiji se, radi pojednostav-njenja, koristi izrazi »disciplinski postupak» odnosno »disciplinska odgo-vornost».

73 HKDM, HKMB, HKMS, HlK, HlJK, HKIŠDt, HKA, HKIE, HKIS i HOK-CBA.

74 V. statute HKMB, HlJK, HKIŠDt, HRK, HKA, HKIS, HKIE, HOK--CBA.

75 Iznimku u pogledu prava na branitelja čine akti kojima se uređuju dis-ciplinski postupci u HlJK, HKMB i HRK koji o tome ništa ne govore.

49

ži oblik sankcioniranja povrede dužnosti i ugleda određene profesije jest opomena koju predviđa veći broj komora. Kao druge moguće mjere predviđaju se ukor, novčana kazna, obja-va odluke suda časti u službenom glasilu komore, privremeno oduzimanje odobrenja za rad i druge, a kao sankcija za najteže oblike povreda trajno oduzimanje odobrenja za rad odnosno licencije. te mjere (s iznimkom novčane kazne) nisu predvi-đene statutima odnosno pravilnicima svih komora, pa tako kod dviju komora (HKIŠDt i HVK) ne postoji mogućnost trajnog oduzimanja prava na rad,76 a samo je kod manjeg broja ko-mora77 predviđena mogućnost određivanja obveze dodatnog usavršavanja uz primijenjenu kaznu.

Broj i vrsta disciplinskih postupaka razlikuju se od komore do komore. u Hrvatskoj komori arhitekata (HKA) postoji ve-lik broj postupaka koji se pokreću na zahtjev jednog člana ko-more protiv drugog zbog nelojalne konkurencije. u Hrvatskoj komori inženjera strojarstva (HKIS) istaknut je problem koji se pojavljuje kada ovlašteni inženjer strojarstva nije ujedno i odgovorna osoba u pravnoj osobi gdje radi te ga se ne može pozvati na odgovornost zbog povrede radne dužnosti, kao ni u toj pravnoj osobi odgovornu osobu (koja najčešće nije ovlaš-teni inženjer strojarstva) jer se stegovni postupak može voditi samo protiv članova HKIS. Suprotno uvriježenom mišljenju, pred Hrvatskom liječničkom komorom (HlK) najveći broj po-stupaka ne vodi se zbog liječničke pogreške, već devijantnih ponašanja koja predstavljaju kaznena djela.78 u Hrvatskoj lje-karničkoj komori (HlJK) uopće nemaju stegovnih postupaka,

76 Iz odredaba ZAIPD-a nije posve jasno može li se trajno izgubiti pravo na obavljanje djelatnosti u arhitektonskoj djelatnosti i inženjerskim djelat-nostima. Naime, odredbom čl. 120. st. 1. t. 3. kao sankcija za teže povrede dužnosti i ugleda predviđen je prestanak članstva u komori, ali bez naznake da je riječ o trajnom prestanku. Iz razloga pravne sigurnosti bilo bi poželjno da se barem u pravilnike o radu stegovnih tijela svake komore u području graditeljstva unese preciznija odredba o prestanku članstva u komori kao sankciji za povredu dužnosti.

77 Komore u području zdravstva – HKMS, HlJK, HKMB i HKl.78 Najveći broj odnosi se na slučajeve pedofilije i korupcije.

50

pretpostavljaju zbog teškoća u dokazivanju. u većini komora izraženo je očekivanje većeg broja postupaka zbog nepoštova-nja obveze na stručno usavršavanje. Budući da su mnoge od njih osnovane prije svega nekoliko godina, uskoro će se poja-viti prva generacija članova koji će morati dokazati ispunjenje zahtjeva za relicenciranjem, odnosno obnovom odobrenja za samostalan rad. tada će na vidjelo izaći prvi slučajevi povrede obveze na usavršavanje. u HKIS su istaknuli kako je upravo najveći broj stegovnih postupaka (kojih, doduše, nema mno-go) pokrenut iz tog razloga.

Neke komore predviđaju arbitražu kao način mirnog rješa-vanja sporova koji se pojave među članovima komore u obav-ljanju njihove djelatnosti, ali i trećih osoba.79 Na taj se način izbjegavaju dugotrajni sudski postupci, omogućava se diskre-cija te se unutar same struke nastoje riješiti nastali problemi. u tu se svrhu pri komorama osniva arbitražni sud, neovisno i samostalno tijelo koje provodi arbitražni postupak. Među-tim, iako je takva mogućnost predviđena, u nekim komorama, primjerice HlJK, još nijedan spor proizašao među članovima tih komora nije iznesen pred arbitražu. članovi očito još ne uviđaju prednosti takvog načina rješavanja sporova.

* * *Navedenim funkcijama komora nastoji se osigurati odre-

đena razina kvalitete usluga koje pružaju njihovi članovi. Standardi kvalitete usluga u novije se vrijeme utvrđuju pro-pisivanjem posebnih pravila za njihovo ostvarivanje zakonom ili posebnim aktom resornog ministarstva. uloga komora u na-vedenom procesu sastoji se u davanju mišljenja na nacrte na-vedenih akata te provjeri kvalitete rada članova komore. Radi

79 Rješavanje sporova nastalih među trećim osobama je rijetkost, ali ga, primjerice, predviđa Pravilnik o arbitraži i arbitražnom postupku HKIS od 18. rujna 2009. Odredbom čl. 2. st. 2. propisano je da »Arbitražni sud Komore može rješavati i sporove između trgovačkih društava u kojima su zaposlenici ovlašteni inženjeri strojarstva, odnosno svih drugih trgovačkih društava.«

51

uspostave kvalitete i sigurnosti u zdravstvu osnovana je Agen-cija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu i socijalnoj skrbi,80 stručna i neovisna državna ustanova, u sastav čijeg upravnog vijeća ulaze i po jedan predstavnik HlK i ostalih komora u zdravstvu. uloga Agencije sastoji se u predlaganju plana i pro-grama mjera za osiguranje, unapređenje, promicanje i praćenje kvalitete zdravstvene zaštite koji donosi ministar nadležan za zdravstvo, dok komore daju svoje mišljenje.81 u većini profe-sija utvrđivanje standarda kvalitete usluga trajan je proces.82

3.4. Suradnja komora s drugim tijelima i članstvo u međunarodnim i europskim strukovnim organizacijama

Općim aktima kojima se uređuje djelovanje komora pred-viđa se njihova suradnja s drugim tijelima kao što su državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samoupra-ve, fakulteti i druge znanstvene i stručne ustanove, sindikati, zaklade, trgovačka društva, domaće i inozemne komore i dru-ge strukovne organizacije, međunarodne organizacije i dr.

Komore daju prijedloge resornim ministarstvima za dono-šenje određenih akata te mišljenja kod pripreme propisa od utjecaja na struku. Davanje suglasnosti na akte koje donosi ministar bilo je predviđeno ranijim zakonima kojima se uređi-vala djelatnost nekih komora, ali je ono zamijenjeno pravom na davanje mišljenja, kao blažim oblikom utjecaja na djelova-nje državnih tijela. time se gotovo posve onemogućio utjecaj

80 Zakonom o kvaliteti zdravstvene zaštite (NN 107/07) osnovana je Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu. Zamijenio ga je Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (NN 124/11) kojim je Agencija preoblikovana u Agenciju za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu i socijalnoj skrbi.

81 V. čl. 7. st. 1. Zakona o kvaliteti zdravstvene zaštite.82 Od novijih propisa treba spomenuti Pravilnik o nadzoru i provjeri

kvalitete rada revizorskih društava, samostalnih revizora, zajedničkih revi-zorskih ureda i ovlaštenih revizora (NN 62/11) Hrvatske revizorske komore koji je zamijenio istovrsni pravilnik iz 2007. godine.

52

struke na donošenje političkih odluka. Osim toga, i same bi komore ozbiljnije shvatile važnost svoje uloge kada bi davale suglasnost jer bi tada njihova odgovornost bila veća. Nada-lje, komorama se ostavlja vrlo kratak rok za davanje mišljenja na nacrte propisa zbog čega one nisu u mogućnosti kvalitetno proučiti relevantni dokument i dati svoje primjedbe i prijedlo-ge. Ponekad nadležna tijela i ne šalju komorama nacrte na mi-šljenje, pogotovo ako je riječ o propisima koji samo posredno utječu na struku koju komora predstavlja. u tom smislu bilo bi poželjno napraviti izmjene zakona tako da se propišu rokovi za dostavljanje komorama akata na koje one daju mišljenje. Međutim, ni tada ne bi postojala sigurnost da će se propisani rokovi poštovati (v. Džinić, 2011).

u provedbi stručnog nadzora komore iz područja zdravstva surađuju sa zdravstvenom inspekcijom ministarstva nadležnog za zdravstvo te je obavještavaju o uočenim nepravilnostima iz njezina djelokruga rada.

Već je bilo govora o međusobnoj suradnji komora koje su povezane srodnošću profesionalnih djelatnosti u kojima su osnovane (npr. komore u zdravstvu). Posebno je uočljivo da je nakon izdvajanja strukovnih razreda iz jedinstvene komore i osnivanjem novih komora prijeko potrebna daljnja suradnja radi postizanja zajedničkih ciljeva. Najbolji primjer su no-voosnovane komore u području arhitektonske i građevinskih djelatnosti – HKA, HKIS, HKIE, HKIg i HKOIg. Naime, temeljni akt kojim se reguliraju arhitektonski i inženjerski po-slovi i djelatnost u prostornom uređenju i gradnji jedinstven je za sve navedene komore, dok se prilikom donošenja određenih općih akata komora traži prethodno mišljenje ostalih.83 Radi suradnje održava se redovita koordinacija predsjednika komo-ra na čijem se čelu periodično izmjenjuju njihovi predsjednici. Međutim, upravo nužnost međusobne suradnje može prouzro-čiti i blokiranje pri donošenju nekih važnih akata budući da se često javljaju antagonizmi među pojedinim strukama.

83 tako, sukladno odredbi čl. 102. st. 2. ZAPID-a, »cjenik usluga donosi skupština komore uz … prethodno mišljenje drugih komora.«

53

Od velike je važnosti i suradnja s korisnicima usluga iz područja djelatnosti koju komora pokriva. tako HlK surađuje s Koalicijom udruga u zdravstvu, udrugom građana-pacijenata koji na taj način sami postaju savjetnici u procesu liječenja. time se ostvaruje načelo participacije korisnika usluga u po-dizanju kvalitete tih usluga.

u medicinskoj je struci također uspješna i suradnja s fa-kultetima. Naime, u okviru ministarstva nadležnog za zdrav-stvo osnovano je posebno tijelo sastavljeno od predstavnika HlK, medicinskih fakulteta i Hrvatskog liječničkog zbora radi usklađivanja programa edukacije liječnika specijalista s međunarodnim programima. Osim toga, upozoren na zabri-njavajući nedostatak liječničkog kadra u Hrvatskoj od HlK, Medicinski fakultet je povećao broj upisnih kvota za studente medicine.

Većina komora članice su europskih i/ili međunarodnih or-ganizacija koje okupljaju nacionalna strukovna udruženja (v. tablicu 3). u organizacijama koje djeluju u okviru Eu hrvat-ske komore do ulaska Hrvatske u uniju imaju status članice promatrača.

Dvije komore, HKMB i HKIŠDt, nisu članice međuna-rodnih organizacija zato što odgovarajuća organizacija koja bi okupljala strukovne organizacije na europskoj odnosno među-narodnoj razini ne postoji.84

3.5. Financiranje komora

Zakonima kojima se uređuju regulirane profesije odnosno onima na temelju kojih su osnovane komore u Hrvatskoj te statutima komora predviđen je veći broj izvora financijskih sredstava potrebnih komorama za postizanje ciljeva i izvrša-vanje zadaća.

84 HKIŠDt, međutim, suradnju sa strukovnim organizacijama iz po-dručja šumarstva i srodnih djelatnosti u inozemstvu ostvaruje na bilateralnoj osnovi osnivanjem zajedničkih udruga.

54

Propisima je predviđeno da komore stječu sredstva upi-sninom, članarinom i doprinosima, naknadama za usluge koje obavljaju, naknadama od svojih djelatnosti, prihodima od imo-vine, prihodima od provedbe stručnog osposobljavanja, orga-nizacije kongresa, simpozija i savjetovanja te valorizacije prikupljenih bodova u svrhu produživanja licencije, novčanim stegovnim (disciplinskim) kaznama i naknadama za provođe-nje stegovnih (disciplinskih) postupaka, naknadama za vođe-nje arbitražnih postupaka, izdavačkom djelatnošću, donacija-ma i sponzorstvima i drugim prihodima.

Iz državnog proračuna osiguravaju se sredstva za izvršava-nje poslova koje komore obavljaju na temelju javnih ovlasti, međutim to nije predviđeno za sve komore, nego samo za dio njih. tako su samo za HKMB, HlK i HlJK predviđena pro-računska sredstva, i to ponajprije za provedbu stručnog nad-zora.

unatoč podužoj listi mogućih izvora sredstava za rad ko-mora, gotovo isključiv izvor financija predstavljaju članarine koje često nisu dovoljne za financiranje velikog obujma po-slova koje komore obavljaju. Problem se naročito ističe u ko-morama koje imaju mali broj članova, pa ni sredstva koja se tako prikupljaju nisu dostatna za učinkovito obavljanje zadaća komore. Velik dio članarine koristi se za uplate polica osigu-ranja od odgovornosti članova, tako da neke komore planiraju povisiti iznos članarina te na taj način osigurati sredstva za zapošljavanje dodatnog osoblja i izvršavanje svojih zadaća te ispunjenje svojih obveza prema nadnacionalnim i nacionalnim organizacijama i institucijama kojih su članice.

u većini komora članarina se određuje u paušalnom izno-su, dok se u nekima uzimaju u obzir prihodi članova. tako je Odlukom Hrvatske komore medicinskih sestara o visini čla-narine za 2005. godinu utvrđena članarina u visini 0,4% bruto plaće mjesečno, odnosno za medicinske sestre koje obavlja-ju privatnu praksu u iznosu 0,4% mjesečno od iznosa koji je osnovica na koju plaćaju doprinose za mirovinsko osiguranje. Najveći raspon članarina ima Hrvatska liječnička komora koja

55

je osnovnu članarinu utvrdila, također, u iznosu 0,4% bruto dohotka. Međutim, neke skupine članova plaćaju članarinu u fiksnom iznosu (članovi koji rade u inozemstvu, članovi koji ostvaruju pravo na tajnost plaće), a određen je i minimalan iznos mjesečne članarine.

u svim komorama određene kategorije članova, kao što su počasni članovi, članovi u mirovini, oni koji su u statusu miro-vanja, na bolovanju, rodiljnom dopustu, vježbenici i sl., često su potpuno oslobođeni plaćanja članarine.

Komore podliježu regulaciji financiranja neprofitnih orga-nizacija te se, sukladno tome, na njihovo financijsko poslova-nje primjenjuje uredba o računovodstvu neprofitnih organi-zacija.85

3.6. Nadzor nad radom komora

Nadzor nad radom komora, u smislu poštovanja zakoni-tosti, obavlja nadležno ministarstvo, koje daje i suglasnost na akte komore kada je to posebno propisano (npr. na statut, akt o cijenama usluga članova komore i dr.). Komore su dužne ministarstvima jednom godišnje i onda kada to ministarstvo zatraži podnijeti izvješće i podatke o svome radu.

Nad djelovanjem dviju komora provodi se i politički nad-zor. tako u radu tijela HVK sudjeluju predstavnici ministar-stva nadležnog za poljoprivredu (MPS), i to dva predstavnika u Izvršnom odboru te jedan u Stručnom odboru. takav oblik nadzora u navedenoj komori ne smatra se problematičnim, već jednim oblikom suradnje s državnim tijelima.86 Nadzor zako-nitosti, ali i politički nadzor (uzme li se u obzir način imenova-

85 Iznimka je HKA koja je od 1. siječnja ušla u sustav PDV-a.86 Donošenjem novog Statuta HVK 14. svibnja 2010. učinjene su prom-

jene tako da je ukinut Administrativni odbor koji je imao ukupno pet člano-va, od kojih je jedan član bio predstavnik MPS-a, a povećan broj članova Stručnog odbora sa sedam na 11, čime je donekle umanjen politički utjecaj u potonjem tijelu.

56

nja članova)87 nad djelovanjem HRK provodi Odbor za javni nadzor revizije, tijelo koje je osnovano na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o reviziji iz 2008. te je pre-uzelo ulogu Ministarstva financija koje je do tada provodilo nadzor.

financijski nadzor uređen je spomenutom uredbom o raču-novodstvu neprofitnih organizacija. Radi provedbe financij-skog nadzora komore mogu i same angažirati reviziju svog poslovanja kao što je to učinila HKA.

87 Odbor za javni nadzor revizije, sukladno odredbi čl. 42.d st. 1. Zakona o reviziji, ima sedam članova koje na prijedlog ministra financija imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske.

57

4. eUropeizacija komora: regUliranje profesija U eU

i prilagodBa Hrvatskog pravnog sUstava

Koncept europeizacije bavi se pitanjem prilagodbe institu-cija, javnih politika i političkih procesa u nacionalnim drža-vama razvoju europskih integracija (Börzel i Risse, 2007). ti se procesi u državama europskog kontinenta mijenjaju u kon-tekstu sve dublje europske integracije koja se od kraja 1980-ih razvija velikom brzinom i stvara novi civilizacijski fenomen. Do tada suverene države svojevoljno prepuštaju dijelove svo-je samostalnosti međunarodnoj organizaciji koja regulira sve veći broj javnih politika i osigurava njihovu implementaciju u državama članicama putem europskih upravnih struktura i nacionalnih javnih uprava (v. Vink i graziano, 2007; Radael-li, 2004). Proces europeizacije je tako dvosmjeran – s jedne strane uključuje institucionalizaciju novih procesa, struktura i funkcija na europskoj razini, a s druge strane odvija se kao promjena i prilagodba nacionalnih, subnacionalnih i društve-nih procesa, struktura i funkcija oblikovanja i implementacije javnih politika. Horizontalne razine se isprepleću i zajednički djeluju stvarajući nov sustav europskog upravljanja i unutar njega europski upravni prostor, uokviren načelima pravne si-gurnosti, odgovornosti, otvorenosti, transparentnosti, učinko-vitosti i efikasnosti javne uprave, kao i suradnje u oblikovanju koherentnih javnih politika. Novi načini upravljanja javljaju se kao alternativa za tradicionalno hijerarhijsko vladanje pu-tem autoritativnih pravnih pravila, sada putem novih oblika koordinacije, razmjene najbolje prakse, regulacijskog natjeca-nja i sl. ti utjecaji, međutim, nisu ograničeni samo na države članice, nego uključuju i države kandidatkinje kao i sve one

58

koje su u nekom formaliziranom obliku odnosa s Europskom unijom. upravo u procesu približavanja Eu vidi se sva snaga adaptacijskog pritiska – u kontekstu asimetrije moći i uvje-tovanja napretka u pregovorima i dosezanju članstva preuzi-manjem pravne stečevine Eu, države kandidatkinje nemaju izbora do usvojiti odgovarajuća pravna pravila kako bi svoje prakse uskladile s onima u članicama unije.

teorijski koncept europeizacije pokazuje svu složenost neo-institucionalnog pristupa u društvenim znanostima. Zašto se i na koji način institucije mijenjaju i koja je uloga Eu u toj promjeni, osnovno je pitanje na koje se nastoji odgovoriti. Eu-ropeizacija, međutim, nije uzrok ili odgovor na pitanje, nego proces koji treba objasniti (Radaelli, 2004). Stoga prvo razma-tramo europsko zakonodavstvo u području regulacije profesi-ja, a zatim prikazujemo prilagodbu toj regulativi u hrvatskom zakonodavstvu i praksi komora.

4.1. Regulacija profesija u okviru načela slobode pružanja usluga u EU

Sukladno ugovoru o funkcioniranju Eu,88 unutarnje tržiš-te Eu temelji se na slobodi kretanja robe, osoba i kapitala te slobodi pružanja usluga.89 Ostvarenje tih sloboda nastoji se osigurati mjerama tzv. pozitivne i negativne integracije. Prve se odnose na donošenje pravnih pravila u okviru Eu kojima se usklađuju norme država članica ili donose zajedničke europ-ske norme, dok se mjerama negativne integracije nastoje uklo-

88 lisabonskim ugovorom koji je 1. prosinca 2009. stupio na snagu do-tadašnji Osnivački ugovori (ugovor o Europskoj uniji i ugovor o usposta-vi Europske zajednice) transformiraju se u ugovor o Europskoj uniji i ugovor o funkcioniranju Europske unije. Pročišćena verzija ugovora o Europskoj uniji i ugovora o funkcioniranju Europske unije objavljena je u 2008 OJ/C/115/9.5.2008.

89 Možda bi primjereniji izraz bio »sloboda kretanja usluga« budući da ona, pored slobode pružanja usluga u drugoj državi članici, obuhvaća i slo-bodu primanja usluga od strane primatelja u nekoj drugoj državi članici (Ho-rak, 2004: 123). Međutim, u studiji se koristi izraz »sloboda pružanja uslu-ga« jer je taj izraz posvećen isključivo tom aspektu slobode kretanja usluga.

59

niti ili staviti izvan primjene prepreke pravne ili faktične naravi koje nacionalni pravni sustavi postavljaju djelovanju europskog tržišta (Rodin, 2011; Bulmer i Radaelli, 2005:346). u tom smis-lu, područje regulacije profesija predstavlja politiku negativne integracije s elementima mjera pozitivne integracije koja nasto-ji ukloniti prepreke za slobodno pružanje profesionalnih usluga na jedinstvenom europskom tržištu i smanjuje mogućnost drža-ve da štiti svoj dio tržišta restriktivnim mjerama.90 Drugim ri-ječima, »osnovno pravilo na kojem se temelji sloboda pružanja usluga jest da se pružateljima usluga iz drugih država članica mora omogućiti da u drugoj državi članici pružaju usluge pod istim pretpostavkama i uz iste uvjete koji vrijede za domaće fizičke i pravne osobe koje se bave davanjem takvih usluga u toj državi članici (načelo jednakog postupanja kao prema do-maćim državljanima)« (Josipović i Petrović, 2007: 2).

Za ostvarivanje slobode pružanja usluga,91 a posredno i slobode kretanja osoba, od posebnog su značenja propisi o priznavanju stručnih (profesionalnih) kvalifikacija stečenih u

90 u osnovi, unutar hijerarhijskog oblika upravljanja razlikuju se politike pozitivne i negativne integracije (Bulmer i Radaelli, 2005). Politike pozi-tivne integracije uključuju stvaranje europske regulative odnosno modela koji države članice imaju preuzeti u svoj pravni sustav kroz odgovarajuću pravnu regulaciju i implementaciju ili u suprotnom snose sankcije (teme-ljem postupka pred Europskim sudom). S druge strane, politike negativne integracije idu za stvaranjem učinkovitog tržišta uklanjanjem prepreka, kao što je npr. politika tržišnog natjecanja. Kako taj tip politika za sobom povlači i politike pozitivne integracije, posljedica je stvaranje »tržišta« na kojem se države natječu kako bi bile konkurentnije, tj. oblikujući svoje regulatorne re-žime tako da potiču i olakšavaju gospodarsku djelatnost (v. Van den Bergh, 2004, za regulaciju profesija). Stoga postoji opasnost tzv. utrke prema dolje (race to the bottom), koja se odnosi na nastojanje država da snize kriterije, olakšaju uvjete, ograniče prava itd. do te mjere da se gubi svrha regulacije. Bez obzira na to, tzv. regulatorno natjecanje (regulatory competition) pose-ban je oblik europeizacije (v. Musa, 2009).

91 »Sloboda pružanja usluga podrazumijeva pravo fizičkih i pravnih osoba koje imaju poslovni nastan odnosno sjedište, državljanstvo ili prebi-valište na teritoriju neke od država članica Eu ući na teritorij druge države članice te stalno ili privremeno pružati ili primati usluge bez ograničenja i pod istim uvjetima kao i državljani te zemlje pod uvjetom nekršenja odredbi o poslovnom nastanu« (Bodiroga-Vukobrat i Horak, 2007: 194).

60

zemlji članici Eu92 različitoj od one u kojoj nositelj kvalifika-cije želi obavljati djelatnost. Naime, kako je prikazano u pret-hodnom poglavlju, profesionalne usluge predmet su regulacije u svakoj od država članica i razlike u pogledu kvalifikacija pružatelja usluga utječu na slobodu pružanja usluga na jedin-stvenom europskom tržištu.93 Pojednostavnjeni postupci pri-znavanja kvalifikacija na cijelom području Eu ne idu u prilog samo osobama koje su u potrazi za poslom i njihovim budućim poslodavcima, nego uvelike pridonose jačanju fleksibilnosti i konkurentnosti na širem tržištu rada. Kroz funkcioniranje unu-tarnjeg tržišta nastoji se, između ostalog, postići puna zaposle-nost i socijalni napredak europskih građana.94

Stari sustav priznavanja profesionalnog usavršavanja95 u Eu koji se razvio tijekom 1970-ih sve do 1990-ih godina sa-stojao se od općeg sustava i nekoliko sektorskih rješenja uređe-

92 Pravila o priznavanju stručnih kvalifikacija donesena unutar Eu pri-mjenjuju se i na države članice EftA (engl. European Free Trade Associati-on) na temelju ugovora o europskom ekonomskom prostoru budući da one, bez obzira na to što nisu članice Eu, sudjeluju u jedinstvenom tržištu Eu.

93 Zanimljiv je nalaz studije Patersona i dr. (2003) koji su analizirali posljedice samoregulacije profesija u državama članicama Eu (tada Eu-15) pokazujući da pretjerana regulacija u profesionalnom sektoru vodi nižem stupnju zapošljavanja i nižem stupnju općeg blagostanja države. Naime, u državama s intenzivnom regulacijom profesija manje je pružatelja profesi-onalnih usluga s visokim brojem korisnika po pružatelju. S druge strane, u državama sa slabijom regulacijom više je pružatelja usluga koji pružaju usluge većem ukupnom broju korisnika.

94 Pitanje priznavanja profesionalnih odnosno stručnih kvalifikacija ve-zano je uz načelo uzajamnog priznavanja (mutual recognition) koje je, na-kon što je u ugovoru iz Rima spomenuto u odnosu na profesionalne usluge, u Bijeloj knjizi iz 1986. godine određeno kao »magična formula za prijeko potrebnu liberalizaciju tržišta usluga širom Europe« (Nicolaïdis i Schmidt, 2007: 3). u tom smislu uzima se kao »smjer najmanjeg otpora« kod kreira-nja europskih politika (ibid., 28).

95 Dva su moguća tipa priznavanja kvalifikacija – akademsko prizna-vanje i profesionalno (stručno) priznavanje, ovisno o tome je li riječ o pri-znavanju diploma, kvalifikacija ili razdoblja studiranja s jedne strane odnos-no evaluaciji znanja i sposobnosti osobe da prakticira određenu djelatnost (struku), što se dokazuje završetkom stupnja edukacije, dokumentom koji dokazuje obavljanje djelatnosti ili na neki drugi način.

61

nih direktivama za pojedine struke.96 Direktive su određivale minimalne standarde za trajanje obrazovanja, pristup i duljinu obrazovanja i svaka diploma stečena u skladu s tim kriterijima automatski se priznavala u državama Zajednice, a samim time i obavljanje profesije uz potrebu registracije kod ovlaštenog tijela. Opći sustav, koji je uključivao tri direktive,97 odnosio se na profesije koje nisu bile pokrivene sektorskim direktivama i uvjetovao je minimalno tri godine formalnog visokoškolskog obrazovanja. Načelno, direktive su onemogućavale državama odbijanje zahtjeva zbog kriterija državljanstva, ali su im dopuš-tale uvođenje kompenzacijskih mjera ili adaptacije.98

Niz pravila kojima se uređivala materija priznavanja pro-fesionalnih kvalifikacija nastojao se konsolidirati i modernizi-rati donošenjem Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (Direktiva 2005/36)99 te je njezinim stupanjem na snagu 20. listopada 2007. prestalo važiti petnaest direktiva iz tog područja. Danas je Direktivom 2005/36 pokriveno više od 800 profesija uređenih u državama članicama Eu (EK, 2009). Direktiva 2005/36 u čl. 3. st. 1. t. a određuje regulirane (ure-đene) profesije kao one profesionalne djelatnosti ili skupine

96 Riječ je o direktivama Vijeća koje su se odnosile na djelatnost medicin-skih sestara (78/452/EEZC), stomatologa (78/686/EEZ), doktora veterinar-ske medicine (78/1026/EEZ), primalja (80/154/EEZ), farmaceuta (85/433/EEZ), arhitekata (85/433/EEZ), liječnika (93/16/EEZ), a sve se odnose na »mutual recognition of diplomas, certificates and other evidence of formal qualifications« te (sve osim liječničke) »measures to facilitate the effective exercies of the right of establishment and freedom to provide services«.

97 Direktive 89/48/EEZ, 92/51/EEZ, i 1999/42/EZ.98 O »starom« sustavu priznavanja profesionalnih kvalifikacija u okviru

Eu v. Knežić-Popović (2008), Kudrová (2008).99 temelj za njezino donošenje proizlazi iz ugovora o funkcioniranju

Europske unije, točnije njegova članka 26. na temelju kojeg unija poduzi-ma mjere za uspostavljanje i osiguranje funkcioniranja unutarnjeg tržišta, područja unutar kojeg je osigurano slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala. Osim toga, članak 53. stavak 1. ugovora o funkcioniranju Europ-ske unije predviđa donošenje direktiva o uzajamnom priznavanju valjanosti diploma, svjedodžbi i ostalih dokaza o formalnim kvalifikacijama te uskla-đivanju propisa država članica kojima se uređuje poduzimanje i obavljanje samostalnih djelatnosti.

62

profesionalnih djelatnosti kod kojih je pristup i obavljanje od-nosno način obavljanja djelatnosti na temelju zakonskih, regu-latornih ili upravnih odredaba izravno ili neizravno uvjetovan posjedovanjem određenih stručnih kvalifikacija. Osim toga, profesija koju obavljaju članovi profesionalnih udruga odnos-no organizacija navedenih u Dodatku I. Direktivi 2005/36 tre-tira se kao uređena profesija (čl. 3. st. 2.). Državljanin države članice koji želi obavljati takvu profesiju pod stručnim nazi-vom koji dodjeljuje profesionalna organizacija mora biti član te organizacije (čl. 52. st. 2.). Neregulirane profesije podložne su pravilima tržišta rada i ovise o kretanjima na tom tržištu te stručne kvalifikacije u tim slučajevima ne podliježu posebnim pravnim ograničenjima. Državama članicama prepušteno je da same odrede koje će profesije regulirati i koja će tijela biti nadležna za utvrđivanje jesu li ispunjeni uvjeti za obavljanje određene djelatnosti na temelju stručnih kvalifikacija stečenih u drugoj državi članici. Njima je u interesu da urede profesije obavljanje kojih ne žele prepustiti isključivo zakonima tržišta i da na taj način osiguraju kvalitetu usluga koje će se pružati i zaštite interes korisnika, odnosno potrošača tih usluga.

Direktiva 2005/36 ne dovodi u pitanje primjenu posebnih propisa za određena zanimanja u području priznavanja stručnih kvalifikacija, primjerice onih koji postoje u području prometa, posredovanja u osiguranju i revizije. također je navedeno da Direktiva 2005/36 ne utječe na primjenu Direktive 77/249 i Direktive 98/5. Međutim, kako navedene direktive ne uređu-ju pitanje samog priznavanja stručnih kvalifikacija, nego se odnose na odobravanje privremenog i povremenog obavljanja odvjetničke profesije u zemlji različitoj od one u kojoj pruža-telj usluge ima poslovni nastan, odnosno na stalno obavljanje prakse u zemlji različitoj od one u kojoj je stečena kvalifikaci-ja, a pod titulom matične države članice, priznavanje stručnih kvalifikacija za odvjetnike radi pružanja usluga pod titulom države članice domaćina pokriveno je Direktivom 2005/36.

Direktiva 2005/36 uvodi mnogobrojne promjene u ovom području svrha kojih je učiniti tržište rada fleksibilnijim, uspo-staviti veću liberalizaciju u pružanju javnih usluga, olakšati

63

priznavanje profesionalnih kvalifikacija i pojednostavniti ad-ministrativne postupke uz istodobno osiguranje zaštite zdravlja i korisnika.100 Njome se utvrđuju pravila na temelju kojih drža-ve članice koje pristup uređenim profesijama i obavljanje tih profesija na svome teritoriju uvjetuju posjedovanjem određenih stručnih kvalifikacija (dalje: »država članica domaćin«) prizna-ju stručne kvalifikacije stečene u drugim državama članicama (dalje: »matična država članica«) i time njihovu nositelju omo-gućuju pristup profesiji za koju je osposobljen u matičnoj drža-vi članici kao i obavljanje te profesije pod uvjetima koji vrijede za njezine državljane (čl. 1. i čl. 4.)101 ili, točnije rečeno, pod uvjetima koji ne smiju biti teži od onih koje moraju zadovoljiti državljani države domaćina. Naime, regulacija visokog škol-stva izuzeta je od europskog prava i u nadležnosti je država čla-nica koje zadržavaju slobodu u pogledu uređenja sadržaja ma-terije i organizacije obrazovnog sustava. Međutim, navedene ovlasti moraju se izvršavati u skladu s drugim politikama Eu, kao što su sloboda kretanja radnika, sloboda pružanja usluga ili, još preciznije, u skladu s pravilima koja se primjenjuju na priznavanje profesionalnih kvalifikacija (Rodin, 2009: 31–32). upravo primjena potonjih pravila ograničava regulatornu slo-bodu država članica u području visokog obrazovanja (Rodin, 2011a: 18). Države članice, naime, ne smiju priznavanje struč-nih kvalifikacija uvjetovati ispunjavanjem uvjeta za obavljanje određene djelatnosti koji postoje u tamošnjem obrazovnom su-stavu, nego su dužne omogućiti pružanje usluga svakome tko ispunjava uvjete navedene u Direktivi 2005/36.102

100 Danas je Direktivom 2005/36 pokriveno više od 800 profesija uređe-nih u državama članicama Eu, navodi se u Izvješću Europske komisije od 9. prosinca 2009. (Professional qualifications: Commission provides improved information and guidance on how EU rules work in practice, IP/09/1898/12.9.2009).

101 Riječ je o tzv. stručnom priznavanju kvalifikacija svrha kojega je zapoš-ljavanje, za razliku od tzv. akademskog priznavanja kvalifikacija za potrebe nastavka obrazovanja koje nije predmet Direktive 2005/36 niti ovoga rada.

102 O problemu neujednačenosti modela visokog obrazovanja u zemlja-ma članicama Eu i implikacijama na priznavanje profesionalnih kvalifika-cija v. Rodin (2011a).

64

Sukladno Direktivi 2005/36, državljanin države članice po-slovno nastanjen kao davatelj određenih usluga u jednoj drža-vi članici može, u načelu, pružati usluge na privremenoj i po-vremenoj osnovi u drugoj državi članici pod izvornim stručnim nazivom bez obveze traženja priznanja stručne kvalifikacije. Riječ je o načelu slobode pružanja usluga (glava II. Direktive 2005/36) prema kojemu države članice ne smiju ni zbog ko-jeg razloga koji se odnosi na stručne kvalifikacije ograničavati slobodu pružanja usluga u drugoj državi članici.103 Pružatelji usluga čija profesija nije priznata u zemlji članici porijekla dužni su dokazati dvogodišnje profesionalno iskustvo u pred-metnoj struci ostvareno tijekom posljednjih deset godina. Na-dalje, država domaćin može zahtijevati izjavu pružatelja uslu-ga koja uključuje pojedinosti glede osiguranja ili neke druge dokumente, kao što su dokaz državljanstva, dokaz zakonitog osnivanja i dokaz stručne kvalifikacije. Direktiva 2005/36 tako je prijašnji prilično složen sustav prethodne provjere kvalifi-kacije zamijenila jednostavnijim sustavom davanja prethodne izjave.104 Osim toga, Direktiva 2005/36 sadržava odredbe o podacima koji se daju primateljima usluga ako se usluga pruža pod stručnom titulom države članice osnivanja, odnosno pod formalnim kvalifikacijama davatelja usluga (čl. 9. Direktive 2005/36), kao i odredbe o administrativnoj suradnji između nadležnih tijela država članica domaćina i država članica pori-jekla (čl. 8. Direktive 2005/36).

Međutim, da bi davatelj usluga mogao trajno obavljati pro-fesionalnu djelatnost u državi članici različitoj od one u kojoj je stekao stručne kvalifikacije, mora ishoditi priznanje tih kva-

103 Ipak, budući da davatelj usluga podliježe disciplinskim odredbama koje su na snazi u državi članici domaćinu, države članice mogu predvidjeti automatsku privremenu registraciju u stručnoj organizaciji ili tijelu, odnosno pro forma članstvo u njima, pod uvjetom da registracija odnosno članstvo ni na koji način ne odgađaju ili kompliciraju pružanje usluga i ne povlače za sobom nikakve dodatne troškove za davatelja usluga, sve kako bi se olakšala primjena predmetnih disciplinskih odredaba (čl. 5. st. 3. i čl. 6.).

104 Ipak, sustav prethodne provjere države mogu primijeniti kod zanima-nja koja imaju javnozdravstvene ili sigurnosne posljedice.

65

lifikacija kod nadležnih tijela države članice domaćina. Ako je u državi domaćinu korištenje predmetne profesionalne titule zakonski uređeno, pružatelj usluga ovlašten za obavljanje ure-đene profesije na temelju glave III. Direktive 2005/36 koristi se profesionalnom titulom države članice domaćina koja odgo-vara toj profesiji u državi članici domaćinu (čl. 52.).105 Roječ je o tzv. slobodi poslovnog nastana za koju Direktiva 2005/36 uređuje tri sustava priznanja profesionalnih kvalifikacija.

I. Opći sustav priznavanja kvalifikacija (poglavlje I. Direk-tive 2005/36). Riječ je o uzajamnom priznavanju profesional-nih kvalifikacija u zanimanjima kod kojih se kvalifikacije ne priznaju na temelju stručnog iskustva (poglavlje II. Direktive 2005/36) niti na temelju koordinacije minimalnih uvjeta izo-brazbe (poglavlje III. Direktive 2005/36), odnosno u određe-nim slučajevima kada podnositelj zahtjeva ne ispunjava uvjete propisane u navedenim poglavljima. Isključivo radi primjene općeg sustava106 Direktiva 2005/36 utvrđuje različite stupnjeve stručne osposobljenosti prema dokazima o formalno stečenom obrazovanju. Kada država domaćin za obavljanje određene profesije traži posebne profesionalne kvalifikacije (regulira-na profesija), nadležna vlast te države dopustit će obavljanje te djelatnosti pod jednakim uvjetima koji vrijede za njezine državljane onim podnositeljima zahtjeva koji su u drugoj drža-vi članici stekli kvalifikacije kojima dokazuju stupanj osposob-ljenosti koji odgovara barem neposredno nižem stupnju koji se zahtijeva u državi domaćinu za njezino obavljanje. Obav-ljanje djelatnosti odobrit će se i podnositelju zahtjeva koji se bavio predmetnom djelatnošću dvije godine s punim radnim vremenom tijekom prethodnih deset godina u drugoj državi članici koja tu djelatnost zakonski ne uređuje. Nadalje, Direk-

105 Međutim, neovisno o navedenim pravilima za korištenje profesional-nim titulama, država domaćin osigurava pružateljima usluga pravo korištenja akademskim titulama koje su im dodijeljene u državi članici porijekla, kao i mogućim skraćenim oblicima, na jeziku države članice porijekla (čl. 54.).

106 time se ne ograničava regulatorna autonomija država članica u po-gledu njihove obrazovne politike.

66

tiva 2005/36 navodi kompenzacijske mjere koje država članica domaćin može primijeniti u slučaju kada je profesionalna kva-lifikacija stečena na temelju kraćeg trajanja obrazovanja ili se ono odnosi na znatno drugačiju građu od one u zemlji doma-ćinu. Polaganje testa sposobnosti odnosno nadzirana praksa kroz određeno vrijeme sada su samo oblici kompenzacijskih mjera, dok su prije donošenja Direktive 2005/36 bili preduvjet nužan za priznanje stručnih kvalifikacija. u okviru općeg su-stava sadržane su i odredbe o tzv. zajedničkoj platformi kao skupu kriterija o stručnim kvalifikacijama prikladnim za kom-penzaciju bitnih razlika utvrđenih među zahtjevima izobraz-be koji za određeno zanimanje postoje u različitim državama članicama.107 ti kriteriji mogu, primjerice, uključivati zahtjev za dodatnim usavršavanjem, razdoblje prilagodbe kroz nad-ziranu praksu, polaganje testa ili određeno razdoblje stručne prakse, kao i kombinaciju navedenog. Ovdje je značajna uloga strukovnih udruga i organizacija, koje su, pored država čla-nica, ovlaštene (ali ne i dužne) Europskoj komisiji podnositi prijedloge zajedničkih platformi s ciljem promicanja slobod-noga kretanja stručnjaka i osiguravanja odgovarajućeg stupnja osposobljenosti. Mjere donesene na temelju predloženih za-jedničkih platformi pridonijet će još većoj automatizaciji uza-jamnog priznavanja stručnih kvalifikacija će se tako ukloniti primjena kompenzacijskih mjera. Naime, mjere usvojene na temelju zajedničke platforme obvezuju države članice na odu-stajanje od primjene kompenzacijskih mjera kada podnositelj udovoljava utvrđenim kriterijima. No to ne znači da osobe čije stručne kvalifikacije ne udovoljavaju uvjetima postavljenim u zajedničkoj platformi ne mogu tražiti priznanje svoje kvali-fikacije. One to i dalje mogu uz pravo države domaćina da u tom slučaju primijeni kompenzacijske mjere. Mjera usvojena

107 Bitne razlike utvrđuju se usporedbom trajanja i sadržaja izobrazbe u najmanje dvije trećine država članica, uzimajući u obzir sve države članice koje to zanimanje zakonski uređuju. u slučaju kada stručne kvalifikacije kandidata ispunjavaju kriterije utvrđene u zajedničkoj platformi, članica domaćin odustat će od primjene kompenzacijskih mjera (čl. 15. Direktive 2005/36).

67

od Komisije može se i promijeniti, pa i ukinuti na prijedlog bilo koje države članice ako smatra da postojeći kriteriji više ne pružaju dovoljno jamstva glede priznavanja stručnih kva-lifikacija.

II. Sustav automatskog priznavanja kvalifikacija na temelju profesionalnog iskustva u određenim industrijskim, obrtničkim i trgovačkim djelatnostima (poglavlje II. Direktive 2005/36). Omogućuje automatsko priznavanje stručnih kvalifikacija na temelju profesionalnog iskustva u djelatnostima navedenim u Prilogu IV. Direktive 2005/36. Djelatnosti su podijeljene po grupama ovisno o dužini iskustva i drugim uvjetima koji se traže za priznanje stručne kvalifikacije. Moguća je supsidijarna primjena općeg sustava u slučajevima kada podnositelj zahtje-va ne ispunjava uvjete utvrđene ovim poglavljem (v. supra).

III. Sustav automatskog priznavanja kvalifikacija za profe-sije doktora medicine, medicinskih sestara za djelatnost opće zdravstvene njege, doktora dentalne medicine, veterinara, pri-malja, farmaceuta i arhitekata, odnosno tzv. sektorska zani-manja (poglavlje III. Direktive 2005/36). Direktivom 2005/36 utvrđeni su minimalni uvjeti izobrazbe za svaku profesiju obuhvaćenu ovom grupom, uključujući minimalno trajanje obrazovanja, na temelju kojih se automatski priznaju formalne profesionalne kvalifikacije. Obuhvaćaju profesije iz pretežno zdravstvenog područja (doktori medicine, medicinske sestre za djelatnost opće zdravstvene njege, doktori dentalne medici-ne, veterinari, magistri farmacije, primalje i arhitekti). Prilog V. Direktive 2005/36 sadržava listu formalnih dokaza stručnih kvalifikacija i tijela nadležnih za njihovo izdavanje, kao i popis dokumenata koje u nekim slučajevima treba priložiti zahtjevu za priznanje, i to u svakoj navedenoj profesiji po pojedinim državama članicama unije. Moguća je supsidijarna primjena općeg sustava u slučajevima kada podnositelj zahtjeva ne is-punjava uvjete utvrđene ovim poglavljem (v. supra).

Direktivom 2005/36 određeni su rokovi u kojima je drža-va kojoj je podnesen zahtjev za priznanje stručne kvalifikacije dužna potvrditi primitak zahtjeva i donijeti obrazloženu odlu-

68

ku108 te je predviđena mogućnost podnošenja žalbe protiv od-luke odnosno nedonošenja odluke prema nacionalnom pravu.

Kako bi se olakšala primjena Direktive 2005/36, predviđene su i odredbe o obvezi suradnje nadležnih vlasti države članice domaćina i države članice porijekla koje su u tu svrhu dužne odrediti koordinatora za promicanje jedinstvene primjene Di-rektive 2005/36. Nadalje, države članice bile su dužne do 20. listopada 2007. odrediti vlasti i tijela nadležne za izdavanje i primanje dokaza o formalnim kvalifikacijama, kao i tijela nad-ležna za zaprimanje zahtjeva i donošenje odluka iz Direktive 2005/36 te o svemu tome obavijestiti Komisiju. Radi učinko-vitog informiranja građana i međusobne razmjene informacija utvrđena je i obveza članica da do navedenog datuma odrede osobe zadužene za pružanje potrebnih informacija o priznava-nju stručnih kvalifikacija i drugim za to vezanim pitanjima.109

Svaka država članica Eu i EftA sastavlja (i nadopunjava) liste tzv. reguliranih profesija i nadležnih vlasti110 te vodi statis-tiku koja se odnosi na broj odluka o priznavanju profesional-nih kvalifikacija. O tome, kao i o teškoćama na koje su naišle prilikom primjene ove Direktive 2005/36, članice su dužne redovito izvješćivati Komisiju. Komisija objavljuje odgovara-juće priopćenje u Službenom listu EU (The Official Journal) u kojem navodi nazive koje su usvojile države članice za dokaze o formalnim kvalifikacijama i, gdje je to primjereno, imena

108 Sukladno čl. 51. Direktive 2005/36, nadležna vlast države članice domaćina dužna je potvrditi primitak zahtjeva u roku od mjesec dana od primit-ka te donijeti obrazloženu odluku u roku od tri mjeseca od predaje potpune dokumentacije, s time da se rok za donošenje odluke može produžiti za mje-sec dana u slučajevima pokrivenim općim sustavom priznanja kvalifikacija.

109 Sukladno izvješću Europske komisije od 15. travnja 2010. (Score-board on the Professional Qualifications Directive (Directive 2005/36/EC), Second version, 15.4.2010.), pet država članica – Austrija, Belgija, fran-cuska, grčka i luksemburg – još uvijek nije bilo implementiralo Direktivu 2005/36 u svoje nacionalne sustave.

110 Sukladno čl. 3. st. 1. t. (d) Direktive 2005/36, nadležna vlast je vlast ili tijelo koje je država članica izričito ovlastila za izdavanje odnosno prima-nje diploma o izobrazbi i drugih dokumenata i informacija, kao i za primanje zahtjeva i donošenje odluka navedenih u Direktivi 2005/36.

69

tijela koja izdaju dokaze o formalnim kvalifikacijama, prilo-žene potvrde i odgovarajuće profesionalne titule. Dakle, Di-rektiva 2005/36 državama prepušta da same odaberu profesije za obavljanje kojih traže stručne kvalifikacije, utvrde vlasti i tijela koja će izdavati dokaze o formalno stečenoj izobrazbi i profesionalnom iskustvu, kao i ona koja će zaprimati zahtjeve i donositi odluke predviđene Direktivom 2005/36 te o tome obavješćivati ostale države i Komisiju.

Profesionalne udruge i organizacije koje se osnivaju za po-jedine profesije u svakoj državi članici svojim članovima izda-ju dokaze o formalnoj osposobljenosti, brinu se da njihovi čla-novi poštuju propisana pravila profesionalnog ponašanja i daju im pravo na uporabu titule i oznake statusa člana te mogućnost uživanja povlastica koje proizlaze iz statusa koji odgovara tim formalnim kvalifikacijama (čl. 3. st. 2. Direktive 2005/36). Osim toga, stručnjaci iz različitih profesionalnih područja predstavnici su država članica u Odboru za priznavanje struč-nih kvalifikacija, tijelu koje pomaže Komisiji u postupcima priznavanja kvalifikacija. Svaka država članica odlučuje kojim će institucijama priznati ta široka prava i o tome je dužna oba-vijestiti Komisiju koja potom objavljuje popis tijela u Službe-nom listu Eu. Svrha je navedenih tijela promicanje i održava-nje visokih profesionalnih standarda u području odgovarajuće profesije. u njihove uobičajene nadležnosti ulazi i registracija pružatelja usluga koji su stručne kvalifikacije stekli u zemlji gdje je tijelo osnovano i gdje djeluje. Međutim, sukladno pro-klamiranom cilju olakšanja postupka priznanja stručnih kvali-fikacija i time jednostavnijeg kolanja usluga među državama članicama, Direktiva 2005/36 načelno isključuje obvezu takve registracije (moguća je samo automatska privremena registra-cija, odnosno pro forma članstvo) za pružatelje usluga koji su kvalifikacije stekli u nekoj drugoj državi članici. Međutim, najčešće će ta ista tijela biti nadležna za provedbu postupka i izdavanje odgovarajućih akata koji se odnose na priznavanje stručnih kvalifikacija stečenih u drugim zemljama.111

111 Navedene su institucije imale značajnu ulogu u donošenju Direkti-ve 2005/36. u konzultacijama koje su prethodile promjenama u području

70

Nadalje, profesionalne udruge imaju pravo inicirati izmje-nu Direktive 2005/36 podnošenjem Komisiji zahtjeva za do-nošenje prijedloga izmjene određenih odredaba koje se tiču priznavanja kvalifikacija na temelju usklađenih minimalnih uvjeta izobrazbe.

Važno je, također, istaknuti da se na davatelja usluga, izme-đu ostaloga, primjenjuju disciplinske odredbe koje su na snazi u državi članici domaćinu, a kojima inače podliježu stručnjaci koji se bave istim zanimanjem u toj državi članici. Međutim, Direktiva 2005/36 ne navodi tijela nadležna za provedbu dis-ciplinskih postupaka. S obzirom na mjerodavna disciplinska pravila i mjesto počinjenja povrede, pretpostavka je da će to biti upravo navedene profesionalne udruge i organizacije dr-žave članice domaćina.

4.1.1. Direktiva o uslugama 2006.

u području slobode pružanja usluga od posebne je važnos-ti i Direktiva 2006/123, poznata kao »Bolkensteinova direk-tiva«,112 donesena radi uklanjanja zapreka slobodi poslovnog nastana pružatelja usluga u državama članicama i slobodi kre-tanja usluga između država članica (čl. 1.). Primjenjuje se na

priznavanja stručnih kvalifikacija, koje je Komisija provodila sa zemlja-ma članicama, profesionalnim organizacijama i ostalim zainteresiranim akterima, upravo su predstavnici profesija (profesionalne organizacije, komore itd.) bili ti koji su naglašavali nedostatke tadašnjeg općeg su-stava i isticali prednosti sektorskog sustava. Istovremeno, same države članice nisu zagovarale promjenu općeg sustava kojim se štiti njihovo pravo na uređenje profesija. Iznimka su odvjetničke komore koje su se snažno i uspješno protivile opozivu važeće regulacije pravničke profesije. V. the Results oft he European Commission Consultation Exercies on the future Regime of Professional Recognition, MARKt/D/3723/2002-EN, Brussels, 2002.

112 Direktiva 2006/123 naziv »Bolkensteinova direktiva« dobila je po fritsu Bolkensteinu, bivšem povjereniku Europske komisije zaduženom za unutarnje tržište, koji je bio jak zagovornik neoliberalističkog koncepta slo-bode pružanja usluga, što je izazvalo velike prosvjede tijekom donošenja Direktive. Opširnije Bodiroga-Vukobrat i Horak, 2007: 193–194.

71

usluge koje pružaju pružatelji113 koji imaju poslovni nastan u nekoj od država članica (čl. 2.), i to supsidijarno, što znači da se odredbe Direktive 2006/123 primjenjuju tek ako nisu u suprotnosti s odredbama drugog akta Eu kojim se uređuju određeni aspekti u području slobode kretanja usluga (čl. 3. st. 1.). Direktiva 2006/123 pokriva širok spektar usluga.114 Me-đutim, mnogo je područja izuzetih od njezine primjene.115 To je u skladu sa subordiniranim karakterom odredaba o usluga-ma poglavlja 3. glave IV. ugovora o funkcioniranju Eu koje se primjenjuju tek ako usluge već nisu regulirane odredbama o slobodnom kretanju robe, kapitala ili osoba.

Direktiva 2006/123 olakšava uspostavu poslovnog nasta-na116 fizičkim i pravnim osobama u drugoj državi članici pred-viđajući obvezu pojednostavnjenja postojećih pravila i proce-dura u državama članicama (čl. 5.). Pored te općenite obveze, Direktiva 2006/123 utvrđuje nekoliko specifičnih obveza za države članice prema kojima su one dužne:

113 Sukladno čl. 4. st. 1. t. 2. Direktive 2006/123, »pružatelj« znači svaku fizičku osobu koja je državljanin države članice ili svaku pravnu osobu iz čl. 54. ugovora o funkcioniranju Europske unije s poslovnim nastanom u državi članici, koja nudi ili pruža uslugu.

114 Direktiva 2006/123 pokriva sve djelatnosti glede kojih njezina pri-mjena nije izričito isključena. Primjerice, Direktivom su pokrivene usluge iz područja većine reguliranih profesija (kao što su pravni i porezni savjetnici, arhitekti, inženjeri, računovođe), usluge građenja i obrti, turističke usluge, ugradnja i održavanje opreme, obrazovne usluge, usluge u području nekret-nina… (EK, 2006).

115 Od primjene Direktive 2006/123 izričito su isključene sljedeće djelat-nosti: negospodarske službe općeg interesa, financijske usluge, elektroničke komunikacijske usluge u područjima pokrivenim drugim instrumentima Eu, usluge prijevoza, usluge privremenih radnih agencija, zdravstvene usluge, usluge privatnog osiguranja, audiovizualne usluge, igre na sreću, određene socijalne usluge, usluge javnih bilježnika i tužitelja imenovanih službenim aktom vlade (čl. 2. st. 2.).

116 Poslovni nastan znači stvarno obavljanje gospodarske djelatnosti, kao što je navedeno u čl. 49. ugovora o funkcioniranju Eu, od strane pružatelja na neodređeno vrijeme i kroz stabilnu infrastrukturu putem koje se pružanje usluga stvarno odvija (čl. 4. st. 1. t. 3. Direktive 2006/123).

72

– uspostaviti »kontaktne točke«, odnosno mjesta na koji-ma pružatelji usluga mogu pribaviti sve potrebne infor-macije i obaviti sve procedure vezane za svoju djelatnost (čl. 6.);

– omogućiti obavljanje svih procedura i formalnosti na da-ljinu i elektroničkim putem (čl. 8.);

– uspostaviti jasne i transparentne procedure izdavanja odobrenja za pružanje usluga (primjerice, uvjeti mora-ju biti unaprijed javno obznanjeni, kriteriji za odobrenje nediskriminirajući, jasni i dostupni), a nepotrebne i pre-tjerano ograničavajuće kriterije treba ukinuti odnosno zamijeniti manje restriktivnima (čl. 9.–13.);

– ukinuti diskriminirajuće uvjete, kao što su državljanstvo ili, u slučaju pravnih osoba, registrirano sjedište, zabra-na poslovnog nastana u više od jedne države članice ili registracija u više profesionalnih tijela ili udruga, pri-mjena tzv. ekonomskog testa i sl. (čl. 14.–15.).

Pored odredaba kojima se uređuje pravo na poslovni na-stan, Direktiva 2006/123 sadržava i tzv. klauzulu o slobodi pružanja usluga koja se odnosi na subjekte koji žele pružati usluge izvan svoje matične države (one u kojoj imaju poslovni nastan) u drugim državama članicama, a da tamo ne osnuju poslovni nastan. Dakle, »privremenost« je odlučujući faktor razlikovanja tih dviju sloboda unutarnjeg tržišta – slobode po-slovnog nastana i slobode pružanja usluga (Möller, 2008: 353). čini se da je takvo razlikovanje i temelj za postavljanje razlike u području priznavanja profesionalnih kvalifikacija (v. supra). Međutim, klauzula o slobodi pružanja usluga ne primjenjuje se na pitanja obuhvaćena u glavi II. Direktive 2005/36 (slobo-da pružanja usluga) kao ni u slučajevima u kojima je, u skladu sa zakonodavstvom Eu, u državi članici djelatnost rezervirana za određenu profesiju, kao što je, primjerice, pružanje pravnih savjeta dopušteno isključivo u okviru odvjetničke profesije (čl. 17.). Stoga odredba o slobodi pružanja usluga Direktive 2006/123 ne utječe na mjere primjenjive u okviru Direktive 2005/36 u državi članici u kojoj se usluga pruža.

73

Nadalje, Direktiva 2006/123 sadržava i odredbe kojima se nastoji unaprijediti prava primatelja usluga i učvrstiti njihovo povjerenje u unutarnje tržište (čl. 19.–21.), odredbe o kvaliteti usluga (poglavlje V.)117 te one o administrativnoj suradnji iz-među država s ciljem osiguravanja nadzora pružatelja i usluga koje pružaju (poglavlje VI.).

Nekoliko odredaba upućuje na tendenciju jačanja samore-gulacije od strane profesionalnih udruga i organizacija. Naime, uloga navedenih tijela u ostvarenju ciljeva Direktive 2006/123 mogla bi biti od velike važnosti budući da je Direktivom ostavljena mogućnost državama članicama da upravo tim tije-lima dodijele nadzornu i regulatornu ulogu u pogledu pristupa uslužnim djelatnostima i njihova obavljanja (čl. 4. st. 1. t. 9.). Osim toga, kontaktne točke mogu se, između ostalog, osniva-ti i pri trgovačkim ili obrtničkim komorama i profesionalnim organizacijama koje time dobivaju ulogu tijela izravno nadlež-nog za izdavanje dokumenata potrebnih za pružanje usluga ili, pak, ulogu posrednika između pružatelja i izravno nadležnih tijela.118 Putem kontaktnih točaka olakšava se i ostvarivanje prava na informacije pružatelja i primatelja usluga.119

Nadalje, dužnost je država članica da u suradnji s Europ-skom komisijom poduzmu mjere za poticanje izrade kodeksa ponašanja na razini Eu od strane profesionalnih tijela, udruga i organizacija s ciljem olakšavanja pružanja usluga ili uspo-stave poslovnog nastana pružatelja u drugoj državi članici (čl. 37.). Osim toga, države članice su dužne, također u suradnji s Komisijom, poduzeti mjere poticanja profesionalnih tijela te trgovačkih i obrtničkih komora i potrošačkih udruga na vlasti-

117 u području reguliranih profesija kvaliteta usluga osigurava se i omo-gućavanjem primateljima usluga da imaju pristup informacijama o profe-sionalnom tijelu ili sličnoj instituciji u kojoj je pružatelj usluge registriran, njegovoj profesionalnoj tituli i državi članici u kojoj je titula dodijeljena, kao i informacijama o profesionalnim propisima koji se primjenjuju u državi članici porijekla pružatelja usluge (čl. 22. st. 1. t. b i e).

118 O osnivanju jedinstvene kontaktne točke u Hrvatskoj infra.119 O jedinstvenim kontaktnim točkama v. Möller (2008: 359–361).

74

tom teritoriju na suradnju na razini Eu radi promicanja kvali-tete pružanja usluga (čl. 26. st. 3.).

Dakle, adresati Direktive 2006/123 nisu samo države člani-ce Eu (uključujući i tijela na subnacionalnim razinama vlasti), nego i profesionalna tijela ili druge profesionalne udruge i or-ganizacije koje u izvršavanju svoje pravne autonomije reguli-raju pristup odnosno pružanje usluga. Nadalje, kako bi države članice Eu implementirale Direktivu 2006/123, nije dovoljno provesti samo zakonske, već i organizacijske ili praktične mje-re (Möller, 2008: 356–357).

4.1.2. Revizija Direktive iz 2005.

Primjena Direktive 2005/36 u praksi postala je predmetom ex post vrednovanja i konzultacija Komisije sa značajnijim dionicima, uključujući nadležne vlasti, profesionalne organi-zacije, akademsku zajednicu i građane. to je rezultiralo do-nošenjem Zelene knjige o modernizaciji Direktive o stručnim kvalifikacijama (Green Paper on »Modernising the Professio-nal Qualifications Directive«) 2010., održavanjem dviju kon-ferencija o potrebi revizije Direktive 2005/36 te usvajanjem prijedloga o njezinim izmjenama i dopunama krajem 2011. (EK, 2011; Prijedlog).

Nakon identifikacije problema koji se odnose na pristup in-formacijama o priznavanju kvalifikacija, efikasnost postupaka priznavanja, funkcioniranje sustava automatskog priznavanja, uvjete u pogledu poslovnog nastana i privremene mobilnosti, obuhvatnost Direktive 2005/36, zaštitu pacijenata u zdrav-stvenim profesijama te transparentnost i opravdanje potrebe za reguliranjem profesija (EK, 2011: 5–6), predloženo je ne-koliko izmjena i dopuna Direktive 2005/36. Ključne promjene su ove:1. uvođenje europske profesionalne kartice (European Pro-

fessional Card) koja bi trebala omogućiti veću mobilnost stručnjaka na temelju lakše, brže i transparentne procedu-re priznavanja profesionalnih kvalifikacija. Izdavala bi se za profesije koje su prepoznale potrebu njezina uvođenja,

75

na zahtjev stručnjaka i u okviru postojećeg Informacijskog sustava za unutarnje tržište (IMI). Kada je riječ o zahtje-vu podnesenom na temelju europske profesionalne kartice, smanjuje se vrijeme potrebno za razmatranje zahtjeva za priznavanjem kvalifikacija, a time se stvaraju i uvjeti za skraćivanje rokova predviđenih Direktivom 2005/36.

2. u pogledu slobode pružanja usluga na privremenoj i po-vremenoj osnovi predlaže se uklanjanje zahtjeva za profe-sionalnim iskustvom za pružatelje usluga iz država članica koje ne reguliraju određenu profesiju u slučaju kada su ko-risnici koji imaju uobičajeno boravište u zemlji članici gdje pružatelj usluge ima poslovni nastan već odabrali takvog pružatelja usluga i ne postoje javnozdravstvene ili sigur-nosne implikacije za treće osobe u zemlji domaćinu. Pored toga, predlaže su uvođenje liste profesija koje imaju jav-nozdravstvene ili sigurnosne implikacije (u kojem slučaju podnositelj zahtjeva podliježe prethodnoj provjeri kvalifi-kacije) kako bi se uklonila dosadašnja diskrecija država do-maćina u odlučivanju koje djelatnosti pripadaju navedenoj grupi i ojačala pravna sigurnost podnositelja zahtjeva.

3. u okviru općeg sustava priznavanja stručnih kvalifikacija predlaže se načelno uklanjanje postojećeg isključivanja od primjene Direktive 2005/36 onih kvalifikacija kod kojih postoji razlika od dviju ili više kvalifikacijskih razina iz-među izobrazbe nositelja kvalifikacije i zahtjeva koje po-stavlja zemlja domaćin. također se jačaju obveze država članica u pogledu opravdanja primjene kompenzacijskih mjera. Nadalje, uvodi se mogućnost izražavanja trajanja programa izobrazbe u ECtS bodovima.

4. uvođenje tzv. djelomičnog pristupa (partial access). Riječ je o slučajevima gdje aktivnosti koje podnositelj zahtjeva želi obavljati čine dio profesije sa širim opsegom djelatnos-ti u državi domaćinu. Ako su razlike u područjima djelat-nosti tako široke da je potrebno provesti cijeli obrazovni program kako bi se nedostaci mogli kompenzirati, država domaćin trebala bi, u pravilu, nositelju kvalifikacije koji to traži priznati djelomičan pristup obavljanju profesije.

76

5. Budući da lista profesija sadržana u Aneksu IV. Direkti-ve 2005/35 koja se primjenjuje na automatsko priznavanje kvalifikacija na temelju profesionalnog iskustva (poglav-lje II. Direktive 2005/35) ne odražava trenutačnu strukturu ekonomskih aktivnosti i stoga može rezultirati nesigurnoš-ću za nositelje kvalifikacija, potrebno je postojeću klasifi-kaciju modernizirati pazeći pritom da se ne utječe na opseg postojećeg režima.

6. Za tzv. sektorska zanimanja predviđa se određivanje po-sebnog tijela u državi članici (akreditacijskog odbora ili ministarstva) koje će biti zaduženo za ispitivanje usklađe-nosti novih ili promijenjenih dokaza formalnih kvalifikaci-ja s Direktivom 2005/36 i izvješćivanje Komisije o tome. Kako bi se potaknula još veća mobilnost, ali i osiguralo praćenje razvoja u okviru sektorskih zanimanja, ažuriraju se minimalni uvjeti za obrazovanje u predmetnim profesi-jama.

7. uvode se tzv. zajednička načela izobrazbe koja će zami-jeniti dosadašnji koncept zajedničkih platformi. Dok su zajedničke platforme nudile samo mogućnost harmoniza-cije kompenzacijskih mjera, zajednička načela izobrazbe dopuštaju profesionalcima da budu izuzeti od primjene tih mjera. Kvalifikacija stečena u okviru tog režima trebala bi biti automatski priznata u članicama, ali se time zamjenjuju nacionalni programi izobrazbe.

8. Prijedlogom se predviđa širenje primjene Direktive 2005/36 na profesionalce koji nisu u cijelosti kvalificirani (jer nisu odradili potreban pripravnički staž). Diplomanti koji žele obaviti plaćeni staž u drugoj državi članici gdje je takav staž moguć bili bi pokriveni Direktivom 2005/36 kako bi se ojačala njihova mobilnost. Isto tako je potrebno predvi-djeti priznanje njihova staža u matičnoj zemlji. Prijedlog, također, proširuje primjenu Direktive 2005/36 i na javne bilježnike, s time da oni ne bi mogli sastavljati isprave u izvorniku niti provoditi ovjere za koje je potreban pečat države domaćina.

77

9. Radi zaštite pacijenata i korisnika profesionalnih usluga predviđaju se odredbe koje se odnose na posjedovanje potrebnih jezičnih vještina u djelatnostima zdravstva koje bi se mogle provjeravati tek nakon što zemlja domaćin prizna stručnu kvalifikaciju. Nadalje, predviđaju se jači mehanizmi međusobnog upozoravanja država članica o slučajevima zabrane obavljanja djelatnosti, što se poseb-no odnosi na djelatnosti u okviru zdravstva.

10. Prijedlog predviđa da kontaktne točke uspostavljene na temelju Direktive 2006/123 postanu središnje on-line pristupne točke za sve profesije pokrivene Direktivom 2005/36. time bi se omogućilo jednostavnije utvrđiva-nje nadležne vlasti i potrebnih dokumenata za postupak priznavanja. Kako bi se izbjeglo udvostručenje poslova, predviđa se da nacionalne kontaktne točke uspostavljene prema Direktivi 2005/36 postanu centri za podršku koji će se baviti individualnim slučajevima pružajući savjet i podršku građanima te surađujući s nadležnim vlastima i centrima podrške u drugim zemljama.

11. Radi veće transparentnosti predlaže se da države članice objave listu reguliranih profesija i da ocijene svoje zako-nodavstvo o pristupu reguliranim profesijama u odnosu prema načelu nužnosti (javnog interesa), proporcional-nosti i nediskriminacije te o tome obavijeste Komisiju. takvo vrednovanje omogućilo bi državama članicama da usporede međusobne pristupe regulaciji profesija i, u slučaju potrebe, pojednostavne svoje nacionalne pravne okvire u predmetnom području.

4.2. Prilagodba hrvatskog zakonodavnog i institucionalnog okvira pravnoj stečevini EU u području reguliranih profesija

Proces pristupanja Eu traži od Hrvatske pravne i institu-cionalne prilagodbe i preuzimanje europskog zakonodavstva. tradicionalno, obrazovne kvalifikacije stečene u inozemstvu

78

podliježu postupku priznavanja hrvatskih nadležnih tijela kako bi se na temelju njih moglo nastaviti s obrazovanjem ili zaposliti u Republici Hrvatskoj.120

Prvi zakon koji je donesen u tom području nakon osamos-taljenja Hrvatske bio je Zakon o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN 57/96, 21/00). Nakon ratifikacije Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u području Europe, lisabon, 11. travnja 1997. (lisabonska konvencija), u listopadu 2002., pokazalo se da odredbe tog zakona nisu u suglasnosti s novousvojenim aktom višeg ranga121 te su uslijedile promjene zakonodavstva u po-dručju priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija. Donesen je Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (NN 185/03, 198/03, 138/06, dalje: ZPIOK) kojim je procedu-ra priznavanja znatno pojednostavnjena i svedena na formalno potvrđivanje vrijednosti obrazovne kvalifikacije, dok je ino-zemna obrazovna kvalifikacija definirana kao formalni naziv za određenu razinu odnosno stupanj stečenih znanja, vještina i kompetencija koji se dokazuje inozemnom školskom svje-dodžbom, diplomom i drugom javnom ispravom koju izdaje nadležna ustanova (čl. 2. st. 1. podstavci 1. i 2.).

u listopadu 2005. Hrvatska je stupila u pregovore za pri-stupanje Eu u sklopu kojih je preuzela obvezu usklađivanja

120 Međutim, diplome, svjedodžbe i druge javne isprave kojima se potvr-đuje uspješno završeno formalno obrazovanje i po potrebi stručno usavršava-nje i osposobljavanje, a koje je izdalo nadležno tijelo na području bivše Jugo-slavije prije 8. listopada 1991., izjednačene su po pravnoj snazi s diplomama, svjedodžbama i drugim javnim ispravama izdanima od nadležnih tijela Re-publike Hrvatske te ne podliježu provjeri u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija (čl. 51. st. 1. Zakona o reguliranim profesijama i pri-znavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, NN 124/09, 145/11, ZRP).

121 Prema navedenom Zakonu nostrificirale bi se inozemne svjedodžbe i diplome, odnosno priznavala bi se potpuna istovrijednost s odgovarajućom domaćom kvalifikacijom, što je poslije napušteno. Međutim, neki posebni zakoni nisu usklađeni s navedenim promjenama ni nakon više od šest godina od njihova uvođenja. tako npr. Zakon o liječništvu upotrebljava izraz »no-strificirana diploma« kod propisivanja općih uvjeta za obavljanje liječničke prakse u Hrvatskoj.

79

domaćeg zakonodavstva s europskom pravnom stečevinom, između ostalog, i u području priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija. Kako bi se stvorili uvjeti za zatvaranje pregova-račkog poglavlja 6. Pravo poslovnog nastana i sloboda pru-žanja usluga122 te uspostavili pravni okvir i administrativna struktura za priznavanje stručnih kvalifikacija radi pristupanja tržištu rada za regulirane profesije, Hrvatski je sabor u listo-padu 2009. godine donio Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 124/09, 145/11; dalje ZRP). Njime se uređuju minimalni uvjeti os-posobljavanja u Republici Hrvatskoj za pristup i obavlja-nje sektorskih profesija doktora medicine, doktora medici-ne specijalista, doktora dentalne medicine, doktora dentalne medicine specijalista, medicinskih sestara za djelatnost opće zdravstvene njege, primalja, magistara farmacije, veterinara i arhitekata,123 kao i priznavanje inozemnih stručnih kvalifika-cija sukladno Direktivi 2005/36, uključujući sustav priznava-nja inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje reguliranih profesija u Hrvatskoj u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, slobodu pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi u Hrvatskoj na temelju inozemnih stručnih kvalifika-cija te postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija (čl. 1. st. 1.). ZRP je stupio na snagu 24. listopada 2009., me-đutim odredbe o pružanju usluga na privremenoj i povremenoj osnovi na temelju inozemnih stručnih kvalifikacija, postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, uključujući i odredbe o automatskom priznavanju kvalifikacija, priznava-nju stručnog iskustva te odredbe o korištenju profesionalnih naziva u slučaju obavljanja reguliranih profesija stupaju na snagu danom pristupanja Eu (čl. 77.).124 Od toga se dana na

122 V. Izvješće o analitičkom pregledu za poglavlje 3. Sloboda pružanja usluga od 19. srpnja 2006. na www.mvpei.hr

123 Iz nazivlja tih profesija vidi se da su one, sukladno kritici upućenoj Hrvatskoj u Izvješću o napretku Europske komisije za 2008. godinu (EK, 2008: 31), usklađene s pravnom stečevinom Eu.

124 ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji potpisan je 9. prosinca 2011. u Bruxellesu. Kao datum pristupanja određen je 1. srpnja 2013.

80

osobe iz čl. 2. ZRP koje u Hrvatskoj žele obavljati reguliranu profesiju prestaju primjenjivati odredbe ZPIOK-a. Na temelju navedenog zakona ne razmatra se, pored formalne, i profesio-nalna osposobljenost (stručno usavršavanje i osposobljavanje nakon završetka formalnog obrazovanja, kao i moguće struč-no iskustvo), što će, pak, prema ZRP-u trebati učiniti pa će se u jednom objedinjenom postupku priznavanja razmatrati i dokazi o završetku formalnog obrazovanja i profesionalna osposobljenost kandidata (v. Bagović, 2010: 21).125

Priznavanje profesionalnih kvalifikacija radi zapošljavanja (tzv. stručno priznavanje) u nadležnosti je Agencije za odgoj i obrazovanje odnosno Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (priznavanje inozemnih školskih kvalifi-kacija), Agencije za znanost i visoko obrazovanje (priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija; AZVO) te resornih ministarstava i strukovnih organizacija (priznavanje specija-lizacija i stručnih ispita), sukladno ZPIOK-u odnosno poseb-nim zakonima kojima se uređuju pojedine profesije. u okviru AZVO, na temelju obveza preuzetih lisabonskom konvenci-jom osnovan je Nacionalni ENIC/NARIC ured,126 izvještajni centar o akademskoj pokretljivosti i priznavanju inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u djelokrug kojeg ulaze poslovi stručnog priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija, pružanje informacija o inozemnim obrazovnim sustavima i o nacionalnom obrazovnom sustavu.127

125 Odatle i razlike u nazivlju: obrazovna kvalifikacija koja obuhvaća samo formalnu osposobljenost, s jedne strane, i stručna kvalifikacija kao kvalifikacija koja, pored formalne, obuhvaća i stručno usavršavanje i ospo-sobljavanje nakon završetka formalnog obrazovanja i stručno iskustvo.

126 ured je osnovan 2004. uredbom Vlade RH o osnivanju Agencije za znanost i visoko obrazovanje i dio je Europske mreže nacionalnih izvještaj-nih centara o akademskoj pokretljivosti i priznavanju (ENIC – European Network of Information Centres) te Nacionalnoga informacijskog centra za akademsko priznavanje (NARIC – National Academic Recognition In-formation Center). uredbu je zamijenio Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovnju, NN 45/09.

127 O nacionalnom ENIC/NARIC uredu v. www.azvo.hr/enic.

81

Odredbe ZRP-a odnose se na tijela nadležna za provođe-nje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, izdavanje rješenja o priznavanju ino-zemnih stručnih kvalifikacija, davanje informacija o postupku i uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija te za poduzimanje ostalih predviđenih radnji nadležne strukov-ne organizacije ili druga nadležna tijela ili organizacije koje su posebnim propisima ovlaštene za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje stručnih kvalifikacija od-nosno ministarstva u djelokrugu kojih su određene regulira-ne profesije (čl. 3. st. 1. podst. 14.). Budući da se strukovne organizacije u Hrvatskoj osnivaju u obliku komora, proizlazi da bi upravo komore trebale biti institucije koje će provodi-ti postupke na temelju ZRP-a i drugih propisa.128 Kada mi-nistarstvo provodi postupak priznavanja, dužno je zatražiti mišljenje nadležne strukovne organizacije (koje, doduše, nije obvezujuće), a odluku može donijeti samostalno samo ako mu organizacija ne podnese mišljenje u zakonom određenom roku (čl. 16. st. 3. i 5.). Međutim, navedena odredba o nadlež-nom tijelu općenite je naravi i iz nje se ne može utvrditi koje je tijelo nadležno za provođenje postupka priznavanja inozemne stručne kvalifikacije u konkretno određenoj reguliranoj pro-fesiji. ZRP-om je u čl. 72. određena obveza Vlade RH da u roku od šest mjeseci od njegova stupanja na snagu (dakle do 24. travnja 2010.) donese popis reguliranih profesija u Repub-lici Hrvatskoj129 te popise koji sadržajno odgovaraju prilozi-

128 takav zaključak podupire i promjena odredbe čl. 106. Zakona o arhi-tektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji (ZAIPD) koja je isprva predviđala nadležnost resornog ministar-stva za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, ali je derogirana čl. 76. st. 5. ZRP koji je propisao da su za priznavanje inozemnih stručnih kvali-fikacija nadležne odgovarajuće komore. Osim toga, i drugi posebni zakoni koji uređuju regulirane profesije sadržavaju odredbe o nadležnosti komora za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija.

129 Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj Vlada je donijela 1. srpnja 2010., www.vlada.hr, 17.10.2011. Na popisu se nalazi ukupno 306 profesionalnih djelatnosti. Bazu reguliranih profesija vodi AZVO, v. http://db.azvo.hr/hr/profesije/

82

ma Direktivi 2005/36.130 Međutim, izostavljen je popis koji je od ključne važnosti za provedbu ZRP-a, a to je određivanje konkretnih tijela (među strukovnim organizacijama, drugim tijelima odnosno ministarstvima) nadležnih za provedbu po-stupka priznavanja stručnih kvalifikacija i obavljanje ostalih za to vezanih funkcija. unatoč tome što je donesen Zakon o izmjenama i dopunama ZRP-a kojim je Hrvatska ispravi-la određene tehničke neusklađenosti na koje ju je upozorila Europska komisija (Vlada RH, 2010: 118), u izmjene nije uvrštena i obveza Vlade na donošenje popisa nadležnih tije-la. Priznavanje obrazovnih kvalifikacija vjerojatno će i dalje ostati u nadležnosti AZVO, dok će se dio stručnih kvalifi-kacija koji obuhvaća stručno usavršavanje i osposobljavanje te stručno iskustvo u obavljanju reguliranih profesija usmje-riti na nadležne komore i eventualno ministarstva. Nacional-ni ENIC/NARIC ured dobio je ulogu nacionalne kontaktne točke koja je građanima i kontaktnim točkama ostalih država ugovornica EEP-a dužna pružati potrebne informacije o pri-znavanju stručnih kvalifikacija (čl. 66. st. 1. ZRP). ured već je osigurao administrativne kapacitete za preuzimanje dodi-jeljene mu uloge te uspostavio Nacionalnu bazu podataka za

130 Riječ je o ovim popisima: popis strukovnih udruga ili organizacija kojih članovi u Republici Hrvatskoj obavljaju reguliranu profesiju, popis posebnih programa osposobljavanja za određene regulirane profesije pristup kojima je u Republici Hrvatskoj uvjetovan posebnim stručnim kvalifikacija-ma, opis reguliranog obrazovanja i osposobljavanja nakon kojeg se dobiva odgovarajuća javna isprava u Republici Hrvatskoj (članak 13. stavak 2. pod-stavak 3. Direktive 2005/36), popis djelatnosti za koje se pristup određenoj profesiji može odobriti na temelju stručnog iskustva, popis odredba koji-ma se regulira priznavanje kvalifikacija na temelju usklađivanja minimal-nih uvjeta osposobljavanja za regulirane profesije po načelu automatskog priznavanja (sadržava popis dokaza o formalnoj osposobljenosti i nazive programa osposobljavanja), popis odredba kojima se reguliraju stečena prava koja se odnose na profesije obavljanje kojih se priznaje na temelju usklađivanja minimalnih uvjeta osposobljavanja za arhitekte (sadržava po-pis dokaza o formalnoj osposobljenosti i nazive programa osposobljavanja), popis dokumenata i isprava koje nadležna tijela mogu tražiti od kandidata prilikom provođenja postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija (čl. 72. st. 2.).

83

priznavanje stručnih kvalifikacija za obavljanje reguliranih profesija (čl. 67. ZRP).131

Hrvatska je u uklanjanju prepreka pravu poslovnog na-stana i slobodi pružanja usluga postigla najveći napredak u području uzajamnog priznavanja stručnih kvalifikacija (EK, 2010: 28–29).132 Postupak usklađivanja s europskom regulati-vom u navedenom se području provodi na temelju Implemen-tacijskog plana za Direktivu 2006/123 (Vlada, 2010: 100). u tom je pogledu Hrvatski sabor u srpnju 2011. usvojio Zakon o uslugama kao horizontalni (krovni) zakon za implementaci-ju Direktive 2006/123. Međutim, daljnje zapreke koje priječe ostvarenje navedenih prava uklonit će se izmjenom posebnih zakona kojim se uređuju pojedine profesije (donošenjem mo-difikacijskog, omnibus, zakona) te podzakonskih propisa,133 kao i akata subnacionalnih razina vlasti sukladno Direktivi 2006/123, ustrojavanjem administrativne strukture za pro-vedbu Direktive 2006/123 te uspostavljanjem elektroničke je-dinstvene kontaktne točke za pružatelje i primatelje usluga u okviru Hrvatske gospodarske komore.134

4.3. Europeizacija komora: neki nalazi istraživanja

Zbog procesa pripremanja Hrvatske za ulazak u Eu postav-ljen je zahtjev za promjenama pravne regulacije unutar koje

131 Osnovni preduvjet koji još nije ispunjen da bi baza mogla funkcioni-rati jest imenovanje nadležnih institucija u postupku priznavanja stručnih kvalifikacija.

132 Pregovori u poglavlju 3. Pravo poslovnog nastana i sloboda pruža-nja usluga privremeno su zatvoreni na sastanku Međuvladine konferencije o pristupanju Republike Hrvatske Eu održanom u Bruxellesu 21. prosinca 2009. (Vlada, 2010: 100).

133 tako se, primjerice, uvjet položenog stručnog ispita više ne odnosi na državljane država članica Eu, dok će se državljanima trećih zemalja omo-gućiti polaganje stručnog ispita izmjenom Pravilnika o pripravničkom stažu zdravstvenih djelatnika koje je do sada bilo rezervirano isključivo za držav-ljane Republike Hrvatske (Vlada, 2010: 119). tek početkom 2011. donesen je Pravilnik o pripravničkom stažu zdravstvenih radnika (NN 2/11).

134 Više o jedinstvenoj kontaktnoj točki na: www.hgk.hr.

84

djeluju regulirane profesije i njezino usklađivanje s pravnom stečevinom Eu. Na samom početku pregovora s Eu predstav-nici većeg broja komora kao članovi radne skupine u poglav-lju pregovora 3. Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga sudjelovali su u tzv. screeningu, analitičkom pregledu i ocjeni usklađenosti hrvatskog zakonodavstva s pravnom ste-čevinom Eu (aquis communitaire), te izradi nacrta prijedloga pregovaračkih stajališta.135 Međutim, u mnogim komorama ističu da utjecaj njihovih predstavnika u uspostavi pregova-račkih stajališta nije bio značajan, posebice u nedavno osno-vanim komorama koje su u vrijeme formiranja radnih skupina djelovale kao strukovni razred neke druge komore gdje im je bilo teže izboriti se za svoje interese.

Ključni dokaz europeizacije regulacije profesija predstav-lja promjena uvjeta za pružanje profesionalne djelatnosti, tj. nužnost uklanjanja diskriminacije u pogledu dobi, nacional-nosti i drugih osobnih obilježja nevezanih uz stručne kvali-fikacije kao uvjeta za članstvo u komori, odnosno dobivanje odobrenja za samostalan rad u Hrvatskoj. tako je, primjerice, za liječnike ukinuta odredba koja je ograničavala dobivanje licencije na 75 godina života (lN, 2007). Obuhvatnije pro-mjene zakonodavstva odnose se na uklanjanje ograničenja koja su državljanima država članica Eu i EftA postavljena za obavljanje profesionalne djelatnosti u Hrvatskoj, a stupit će na snagu ulaskom Hrvatske u Eu. Državljanstvo prestaje biti uvjet obavljanja profesije ako je riječ o državljanima zemalja Eu i EftA, a traži se minimalno poznavanje hrvatskog jezika, nužno za obavljanje djelatnosti. Međutim, minimalni zahtje-vi za školovanje u medicinskoj struci (liječnici, stomatolozi, primalje, medicinske sestre, farmaceuti) još uvijek nisu u cije-losti usklađeni s pravnom stečevinom (EK, 2010: 29).

Kao što se ističe u teoriji europeizacije, pritisci iz Eu stav-ljaju pred nacionalne države i njihove institucije zahtjev da prilagode svoje zakonodavstvo i praksu pravilima koja propi-

135 HKDM je sudjelovao s dva, a HlK, HKMS, HKMB, HVK, HOK-CBA i tadašnji HKAIg s po jednim predstavnikom.

85

suje ili kao cilj postavlja Eu. u tom se smislu pritiske koji do-laze iz Eu može promatrati kao priliku da domaća strukovna tijela sama preispitaju postojeći sustav koji je pokazao odre-đene slabosti (npr. nedostatak liječničkog kadra) te urede bu-dući okvir za profesionalnu djelatnost (Eu se u ovom slučaju doživljava kao facilitator). tako Hrvatska liječnička komora radi na usklađivanju programa edukacije liječnika specijalista s programima uEMS-a te su oni jednim dijelom već harmoni-zirani. Razmatra se uvođenje novih oblika specijalizacija koji postoje u inozemstvu, ali i zadržavanje postojećih kojih nema u Eu. Hrvatska liječnička komora (HlK) posebno se zalaže za regulaciju zanimanja koja kod nas nisu uređena, poput zani-manja kiropraktičara, homeopata, akupunkturologa i sl. time će se zaštititi struka, ali i javni interes jer će se spriječiti priljev nestručnih osoba koje bi dovele u pitanje sigurnost korisnika njihovih usluga nakon što Hrvatska postane članicom Eu. u HlK ne očekuju priljev visokoobrazovanih liječničkih kadro-va iz Eu u Hrvatsku, već iskazuju bojazan od odlaska hrvat-skih državljana u inozemstvo, kao što je bio slučaj s drugim novopridošlim članicama Eu.

Hrvatska komora dentalne medicine (HKDM), nekada Hr-vatska stomatološka komora, bila je primorana promijeniti naziv budući da Eu ne priznaje stručnu ni akademsku titulu »stomatolog«. Naime, u Izvješću o napretku za 2008. godinu Hrvatska je bila upozorena da treba uskladiti naziv s europ-skom pravnom stečevinom. u ZRP-u umjesto titule »doktor stomatologije« upotrebljava se titula »doktor dentalne medi-cine«. u istom je pogledu izmijenjen i Zakon o stomatološkoj djelatnosti. Međutim, sustav obrazovanja tome se još uvijek nije prilagodio. Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu izmijenio je svoj statut i pravilnik o studiju tako da se para-lelno upotrebljavaju dva naziva za akademsko zvanje koje se stječe završetkom stomatološkog fakulteta (doktor stomato-logije odnosno doktor dentalne medicine), međutim, temelj-ni akt kojim se uređuju akademski i stručni nazivi, Zakon o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju, nije izmijenjen u tom smislu.

86

Posebne poteškoće s obzirom na obrazovni sustav postoje u profesiji primalja. ulaskom Hrvatske u Eu nastupit će nemo-gućnost zaštite primalja koje su kvalifikaciju stekle u RH od moguće konkurencije izvana ako se ne uspostavi sustav obra-zovanja primalja na visokoškolskoj razini. Naime, jedini oblik visokoškolskog obrazovanja za primalje koji danas postoji jest izvanredni stručni studij primaljstva u sklopu Medicinskog fa-kulteta u Rijeci. unatoč nastojanjima nekad strukovnog razre-da primalja u Hrvatskoj komori medicinskih sestara, a sada samostalnoj Hrvatskoj komori primalja, da se takvo stanje promijeni, prisutan je otpor formiranju studija primaljstva. Za primalje koje već obavljaju djelatnost primaljstva moguće bi bilo preuzeti rješenje primijenjeno u Sloveniji prema kojemu se osobama sa srednjoškolskim obrazovanjem priznaje status primalje, ali uz manju plaću od one za primalje sa završenim studijem primaljstva. Ipak, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o primaljstvu 2010. kompetencije primalja usklađene su s Direktivom 2005/36, dok će ostale uvjete trebati osigurati izmjenom drugih dijelova zakonodavstva.

Strukovni kurikulum za medicinske sestre za djelatnost opće zdravstvene njege usklađen je s minimalnim uvjetima propi-sanim Direktivom 2005/36 (EK, 2010: 29). u sustavu obrazo-vanja medicinskih sestara napravljene su promjene stavljanjem naglaska na edukaciju u užim specijalističkim područjima radi stjecanja specifičnih znanja u posebnim područjima zdravstve-ne njege. Prva generacija studenata specijalističkog diplomskog stručnog studija menadžmenta u sestrinstvu te specijalističkog diplomskog stručnog studija javnog zdravstva na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu diplomirala je u svibnju 2010. (Jl, 2010: 34). Pored navedenih studija, na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu nešto kasnije formirani su i specijalistički diplomski stručni studij psihijatrijskog sestrinstva i specijalistički diplom-ski stručni studij kliničkog sestrinstva te se prvi diplomanti oče-kuju za nekoliko godina (turuk, 2010: 10–11).

ulaskom Hrvatske u Eu stupit će na snagu zakonske od-redbe koje od državljana država članica Eu i EftA, kao uvjet za obavljanje djelatnosti u zdravstvu, ali i nekim drugim re-

87

guliranim profesijama, ne traže položeni stručni ispit. Držav-ljanima trećih zemalja (izvan Eu i EftA), pak, donošenjem novog Pravilnika o pripravničkom stažu zdravstvenih radnika omogućilo se pristupanje stručnom ispitu (od ulaska Hrvatske u Eu). Hrvatska ljekarnička komora riješila je problem stranih državljana koji nisu položili stručni ispit još prije propisiva-njem mogućnosti izdavanja privremenog odobrenja za samo-stalan rad magistru farmacije koji podnese potvrdu komore od-nosno druge nadležne institucije o radnom stažu u inozemstvu odnosno odradi staž u Hrvatskoj. ukidanje obveze polaganja stručnog ispita ne znači da će državljani država članica Eu i EftA moći samostalno obavljati djelatnost bez dokaza o pret-hodnom stručnom iskustvu. upravo ovdje dolazi do izražaja nova uloga komora kao profesionalnih organizacija nadležnih za priznavanje stručnog iskustva stečenog nakon stjecanja for-malnih stručnih kvalifikacija (v. supra). Polaganje stručnog ispita u budućnosti bi se moglo ukinuti u cjelini, dakle i za dr-žavljane trećih zemalja, s obzirom na promjene u visokoškol-skom obrazovnom sustavu gdje se povećava broj godina stu-dija, pri čemu posljednja studijska godina obuhvaća praktični rad. u arhitektonskoj i srodnim inženjerskim djelatnostima za trajno obavljanje poslova projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja u svojstvu odgovorne osobe pod strukovnim nazivom »ovlašteni arhitekt« odnosno »ovlašteni inženjer« u Hrvatskoj strane ovlaštene osobe iz države članice Eu već sada ne mora-ju imati položen stručni ispit, već osposobljenost za obavljanje navedenih poslova dokazuju rješenjem komore o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije. Svakako bi se i ostalim komo-rama trebala dodijeliti nadležnost za priznavanje stručnog di-jela kvalifikacije stečene u inozemstvu. Za hrvatske državljane još uvijek vrijedi uvjet polaganja stručnog ispita, i to pred re-sornim ministarstvom, što u HKA smatraju neprikladnim bu-dući da komore vode evidencije o položenim ispitima.136 Osim

136 Od ulaska Hrvatske u Eu ni hrvatski državljani koji završe obra-zovanje prema tzv. integriranom kurikulumu neće biti dužni obavljati pri-pravnički staž niti polagati stručni ispit (čl. 3. st. 3. i čl. 29. Pravilnika o pripravničkom stažu zdravstvenih djelatnika).

88

toga, sadržaj stručnih ispita za sve je struke u graditeljstvu jednak, što u HKA smatraju neprimjerenim te ističu potrebu njegove što skorije prilagodbe svakoj pojedinoj struci.

Sve navedene promjene omogućit će kolanje stručnjaka iz Hrvatske u države članice Eu i EftA, i obrnuto, radi trajnog ili privremenog obavljanja djelatnosti. u većini komora sma-traju da neće biti većeg priljeva stručnjaka iz zapadnoeurop-skih zemalja, već iz mlađih država članica Eu. Isto tako, kod nekih profesija (npr. liječnici) očekuje se odlazak hrvatskih dr-žavljana u zemlje s boljim radnim uvjetima, što može dovesti do drastičnog smanjenja ionako deficitarnog kadra. u takvom će se slučaju ad hoc mjerama morati »gasiti požar« i stvoriti uvjeti za povratak/ostanak/dolazak stručnjaka u Hrvatsku, u skladu s konceptom regulatornog natjecanja koji je posljedica politike negativne integracije (Van den Bergh, 2004).

Nadalje, u samim se komorama očekuju organizacijske pro-mjene. Većinu obilježava nedostatak osoblja za obavljanje po-stojećih poslova te je potrebno jačanje administrativnih kapaci-teta u smislu zapošljavanja novih djelatnika, edukacije osoblja, eventualnog osnivanja novih organizacijskih jedinica i tome slično. Komore kao neovisne strukovne organizacije same će se morati pobrinuti za osiguranje kapaciteta potrebnih za uspješno izvršenje postojećih i eventualno novih zadaća, što se posebno odnosi na područje priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija. Sve to u kontekstu nepovoljnog gospodarskog okruženja i nedostatka pravnog okvira djelovanja komora.

89

5. perspektive profesionalizacije i razvoja

strUke: pogled na javnU UpravU

5.1. Profesije i profesionalizacija u suvremeno doba

Prethodna poglavlja bila su posvećena razmatranju razloga i aspekata profesionalnog udruživanja kroz poseban tip profe-sionalnih asocijacija s javnim ovlastima koje se u hrvatskom pravnom sustavu nazivaju komorama. Međutim, udruživanje radi promicanja određene struke, standardizacija i samoregu-lacija stručnih djelatnosti nije ograničena samo na profesional-na udruženja komorskog tipa kojima se povjeravaju određene javne ovlasti. Naprotiv, udruživanje stručnjaka odnosno pro-fesionalaca rasprostranjeno je i kod čitavog niza drugih dje-latnosti i u tom smislu strukovna udruženja predstavljaju širi pojam od komora, od kojih se razlikuju prema načinu i uvjeti-ma osnivanja, ovlastima i učincima. Svrha udruživanja pripad-nika pojedinih struka jest promicanje struke kroz edukacije i usavršavanje, razvijanje etičkih načela, upoznavanje javnosti s njihovim radom i pojedinim problemima te pitanjima veza-nim uz stručnu djelatnost, ali i društveni angažman i stvaranje društvenih mreža radi međusobne potpore te radi manje ili više formalne kontrole članova. Iako strukovne udruge u pravilu nemaju javnih ovlasti, one posredno pridonose ostvarivanju javnog interesa – razvoj struke te povećanje kvalitete i stan-darda obavljanja stručnih djelatnosti pridonosi kvaliteti usluga i samim time ostvarenju interesa građana i društva u cjelini. Svrha im je promovirati standarde kao normativne smjerni-ce poduprte moralom, a ne prinudom (Brunsson i Jacobsson,

90

2000;137 prema: Scott, 2004). tako i u Hrvatskoj, osim komo-ra, na području promicanja struka djeluje i čitav niz strukovnih udruga (za pregled strukovnih udruga v. Prilog III.).138

Sva strukovna udruženja nemaju ujedno karakter profesi-ja, već je taj status rezerviran za struke koje djeluju u sferi javnih poslova i javnog sektora, ostvarujući neposredan javni interes (zdravstvo, pravna sigurnost, itd.). Međutim, razvoj profesija, status pripadnika i profesionalizam obilježeni su u suvremenom društvu s dva međusobno povezana trenda: s jedne strane uočljivo je širenje profesionalizacije i na netradi-cionalne struke (teza o sveopćoj profesionalizaciji), a s druge strane ističe se trend slabljenja uloge tradicionalnih profesija, koje doživljavaju mnoge promjene, od kojih smo neke opisali u prethodnim poglavljima (teza o deprofesionalizaciji). Dru-gim riječima, dok se mnoga netradicionalna zanimanja (npr. zdravstveni menadžment, marketing) nastoje profesionalizi-rati i osigurati kvalitetu usluga i status kroz standardizaciju usluga i ograničenje pristupa u obavljanje djelatnosti,139 tradi-

137 Standardi su tip dobrovoljnih pravila koja su eksplicitno formulira-na da ih primjenjuje širok skup aktera, pojedinaca i organizacija. Pri tome su mnoge organizacije uključene u razvijanje, poticanje primjene i samu primjenu standarda, kao što su organizacije za standardizaciju, agencije za monitoring i certificiranje, ali i opća javnost koja stvara određena očekiva-nja (Brunsson i Jacobsson, prema: Scott, 2004).

138 Na strukovno udruživanje primjenjuje se Zakon o udrugama iz 2001. (Narodne novine br. 88/2001, 11/2002). Zakon određuje udrugom »svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih, odnosno prav-nih osoba, koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, te ekološka, humanitarna, informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna, strukovna, športska, tehnič-ka, zdravstvena, znanstvena ili druga uvjerenja i ciljeve, a bez namjere stje-canja dobiti, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje toga oblika udruživanja« (čl. 2, st. 1.). tko može biti član udruge određuje se njezinim statutom, kao temeljnim aktom. udruge se upisuju u registar prema sjedištu, a jedinstveni registar vodi Ministarstvo uprave.

139 O oblicima samoregulacije koji se protežu izvan tradicionalnih pro-fesija v. poglavlje 2. upravo samoregulacija i tzv. meka regulacija kroz ko-dekse, standardizaciju i međusobnu kontrolu članova temelj su djelovanja stručnih organizacija. Eu Direktiva 2006/123 predviđa standardizaciju uslu-ga kao jednu od svojih ključnih mjera za poboljšanje kvalitete usluga.

91

cionalne profesije (liječnici, odvjetnici, farmaceuti, inženjeri) istodobno gube na svom elitnom položaju i značenju zbog niza procesa. Obje teze zaslužuju određenu pažnju.

S razvojem društva, općim porastom obrazovanja stanov-ništva, sve većom specijalizacijom znanja, orijentacijom na korisnike i potrošače, ali i prodiranjem ideologija kao što su poduzetništvo, povezivanje države i tržišta i sl., pa i neolibe-ralnih koncepcija, profesionalizacija postaje trend u mnogim strukama – različite struke nastoje se profesionalizirati odnos-no ostvariti profesionalni status koji bi im donio sve privilegi-je koje imaju i tradicionalne profesije.140 Etabliranim, tradicio-nalnim profesijama, kao što su odvjetnici, arhitekti, liječnici, pridružuju se neke novije koje djeluju u javnom interesu, kao što su socijalni radnici, psiholozi, porezni savjetnici i sl. (v. poglavlje 3.). Postavlja se pitanje zašto bi se uopće struke željele profesionalizirati. Mnoge razloge navode Jacob i Bo-isvert (2010), a zamijetio ih je još i Willbern (1954). Jedan od njih može se naći u jačanju područja u znanstvenom i struč-nom smislu, što stvara osnovu za veću vjerodostojnost i legi-timaciju. Isto tako, želi se stvoriti slika određene profesije kao jedinstvene i važne, ojačati prestiž i ugled zanimanja, povećati mogućnost za usavršavanje, osigurati bolja kvaliteta kandida-ta i same djelatnosti, ograničiti ulazak laicima i nedovoljno kompetentnima te suzbiti neetično ponašanje kroz postupke i strukture koje promoviraju etiku struke. u konačnici, ti ciljevi pridonose zaštiti javnog interesa pružanjem kvalitetne usluge.

tezu o sveopćoj profesionalizaciji, kojoj pogoduju npr. teza o postindustrijskom društvu D. Bella, ili koncept tehnostruk-ture K.galbraitha, analizirao je još Wilensky (1964) u svom poznatom radu Professionalization of everyone?, razmatra-

140 Noordegraaf (2007, prema: Brandsen i Honingh, 2011) razlikuje čisti, situacijski i hibridni profesionalizam – prvi odbacuje mogućnost postojanja profesija izvan tradicionalnih profesija; situacijski profesionalizam odnosi se na tradicionalne profesije koje rade u organizacijskom kontekstu koji obi-lježava prisutnost različitih skupina eksperata; na kraju, hibridni profesio-nalizam odnosi se na refleksivne profesionalce koji imaju vezu s vanjskim svijetom.

92

jući shvaćanje da sve veća specijalizacija i prijenos vještina, definiranje objektivnih standarda rada i usluge, trajnost polo-žaja, licenciranje i certificiranje te širenje uslužnih zanimanja postaju glavno obilježje rada u 20. stoljeću. glavna obilježja tradicionalnih, slobodnih profesija, kao što su liječnička ili od-vjetnička, jesu tehnička specijalizacija rada koja se temelji na sistematskom znanju ili doktrini koja se stječe kroz obrazova-nje te postojanje profesionalnih normi, koje uključuju visoku kvalitetu izvedbe te ideal službe, u smislu stavljanja interesa klijenta ispred vlastitog interesa ili profita (Wilensky, 1964: 138–140). Posljedice takvog statusa djelatnosti koja implicira ključnu važnost za rješavanje nekih društvenih problema, kao što su zdravlje ili sigurnost ljudi, odnose se na određene pri-vilegije, kao što su restrikcije ulaska, monopol, mogućnost sa-moregulacije, ali i na visoku cijenu usluga te znatnu diskreciju u odlučivanju. Stoga atraktivnost profesionalnog statusa posta-je motivirajuća snaga za ulazak u profesiju, ali i potiče druga zanimanja da se profesionaliziraju, manje ili više uspješno.

Međutim, Wilensky (1964) smatra da je romantičarska teza o sveopćoj profesionalizaciji u smislu tradicionalnih profesija pretjerana i da, iako mnoga zanimanja slijede model formira-nja tradicionalnih profesija kroz pet faza (v. poglavlje 5.2.), a mnoge i postižu viši stupanj usavršavanja i kvalitete usluge, stvaraju standarde i sl.,141 to ne znači da dostižu rang zatvo-renosti i elitizma tradicionalnih profesija. »Mnoga zanimanja koja nastoje postati profesionalna odvijaju se u organizacij-skim kontekstima koji ugrožavaju autonomiju ili ideal služ-be: neka su prenapučena zanimanja niskog ranga u kojima rad nadziru oni koji nemaju profesionalnu izobrazbu ili simpatiju za zanimanje; neke … gube iz vida potrebe korisnika … druge su tako komercijalizirane da je govoriti o idealu službe besmi-sleno. Mnoga zanimanja počivaju na bazi znanja ili doktrini koja je (1) previše općenita i neodređena ili (2) previše uska ili

141 Nastojeći obilježiti i kontrastirati »nove profesije« u odnosu prema tradicionalnima, Wilensky citira Marshalla i njegovu tezu o »modernom tipu poluprofesionalizma« te Shilsa i »sretnu integraciju profesionalne i građan-ske kulture« (1964: 157).

93

specifična za postizanje ekskluzivne jurisdikcije« (Wilensky, 1964: 156–157).

Istovremeno, tradicionalne profesije prolaze kroz niz pro-mjena, koje su dovele do slabljenja njihova položaja. Društve-ne i tehnološke promjene prouzročile su širenje i demistifici-ranje njihove baze znanja i načina rada same profesije putem novih tehnologija, ali i rutinizacije njihova posla.142 Erozija tradicionalnih profesija dijelom je povezana i s jačanjem ka-rijerne orijentacije pripadnika profesije u velikim organiza-cijama nauštrb profesionalne discipline slobodnih profesija (Wilensky, 1964),143 što negativno utječe na kvalitetu usluga i percepciju profesije u javnosti. K tome, doktrine novog javnog menadžmenta (new public management) i dobrog upravljanja (good governance) koje dominiraju u javnom sektoru krajem 20. stoljeća uvode nova pravila igre – novi javni menadžment naglašava kontrolu rezultata odnosno outputa, što je suprotno obilježju autonomije profesija i povjerenju korisnika u kvali-tetu profesionalne usluge, dok s druge strane generalna demo-kratizacija i governance pristup uključuju »neprofesionalce«, građane, u javne službe i oblikovanje javnih politika (v. Pusić, 2002; Koprić, 2006), suprotstavljajući se tako elitizmu pro-fesija koje su tradicionalno regrutirale svoje članove iz viših

142 gubitak statusa profesije veže se i uz generalnu demistifikaciju i Ent-zäuberung u Weberovu smislu – gubitka mistične pozicije i monopola na znanje (usp. Brandsen i Honingh, 2011).

Kako ističe Wilensky (1964), tajnovitost je bila taktičko sredstvo za iz-gradnju prestiža i moći (pa zato imamo povjerenja u liječnike, odvjetnike, itd.). u tom smislu »optimalna baza znanja za profesiju jest kombinacija intelektualnog i praktičnog znanja, od kojeg je dio eksplicitan (klasifikacije i generalizacije koje se mogu naučiti iz knjiga, predavanja i vježbi), a dio implicitan (‘razumijevanje’ koje se stječe nadziranom praksom i promatra-njem)«…. stoga je »dugotrajno obrazovanje i usavršavanje … nužno kako bi se javnost uvjerila u misterioznost vještine« (Wilensky, 1964: 149–150). Duhovito opisuje eksperta kao »osobu koja zna toliko mnogo da može isko-municirati samo mali dio tog znanja« (Wilensky, 1964: 149).

143 Kako prognozira Wilensky (1964: 157), »profesionalne orijentacije ukorijenjene među skupinama kolega sve više će se miješati s karijernom orijentacijom ukorijenjenom u hijerarhiji radnog mjesta«.

94

društvenih slojeva. tome pridonosi i prije spomenuti koncept sveopće profesionalizacije, ili barem pokušaja profesionaliza-cije mnogih djelatnosti, što smanjuje relativnu nedostižnost profesionalnog statusa koja je u osnovi njihova posebnog po-ložaja.

Neki autori ističu da je jedan od temeljnih problema tradi-cionalnih profesija upravo deprofesionalizacija, odnosno kida-nje jasne granice između profesije i pomoćnih struka ili opće javnosti na koju se sada prenose određeni segmenti posla. Npr. nedostatak kadrova temeljne struke dovodi do toga da se neki poslovi rutinske prirode prenose na niže struke, npr. s odvjet-nika na tzv. paralegals, ili od učitelja na razredne pomoćnike, od liječnika na sestre ili tzv. paramedics (ferlie i geraghty, 2005: 427). S druge strane, neki ističu da glavni problem tra-dicionalnih profesija nije deprofesionalizacija, nego unutarnja polarizacija (v. Muzio144; Muzio i Kirkpatrick, 2011) – razvija se jaz između uske profesionalne elite, uglavnom muške koja kontrolira ključne položaje u profesionalnom udruženju, i sve šire baze profesije, uglavnom žena, koja je podložna nesta-bilnosti tržišta i menadžerskom nadzoru. takva napetost ima negativne posljedice na status profesije i motivaciju članova. Ipak, ističe se da su i profesije odgovorile na društvene pro-mjene – prilagodile su se globalizaciji, konsolidirale svoje organizacijske oblike, promijenile spolnu i dobnu strukturu i sl. (Brock i Powell, 2005).

5.2. Profesionalizam u upravi i upravna profesija

5.2.1. Profesionalizam i profesije u javnoj upravi

u javnom sektoru u cjelini djeluje velik broj profesija koje osmišljavaju javne politike te pružaju javne usluge, od cen-tralne državne uprave, lokalne samouprave te javnih služba. Stoga se danas javna uprava i javni sektor smatraju prirodnim staništima mnogih profesija koje primarno djeluju u javnom

144 www.workandsociety/downloads/prof1.pdf

95

interesu, kao što su pravnička ili liječnička.145 Štoviše, profe-sionalizacija uprave smatra se jednom od ključnih tendencija upravnog razvoja od konstituiranja moderne države i uprave u 17/18. stoljeću (Pusić, 2002). Profesionalizacija se pri tome odnosi kako na ustaljivanje skupine zadataka u javnoj upravi i položaja koji obuhvaćaju definirane zadatke tako i na element stručnosti upravnih službenika u smislu njihove stručne kom-petencije utvrđene kroz obrazovanje i usavršavanje, stalnost njihova zaposlenja te plaćeni rad (ibid., 88–89).146

S vremenom profesionalizam upravnih službenika postaje ključno obilježje kompetentne javne uprave, postavljajući se kao brana politizaciji i kao temelj za efikasnost u postizanju svrhe uprave. Još je Weber kroz svoj model birokratske orga-nizacije utemeljene na legalnoj vlasti i ciljnoj racionalnosti de-finirao profesionalizam kao ključnu karakteristiku organizacija koje dominiraju suvremenim društvom i omogućavaju postiza-

145 S obzirom na karakter struke, Mosher (1982, prema: gargan, 2007) ističe postojanje dviju grupa profesionalaca u upravi – tradicionalni (gene-ralni) profesionalci koji mogu raditi i u privatnom i u javnom sektoru (liječ-nici, pravnici, inženjeri, računovođe) te specifični upravni profesionalci koji se uglavnom zapošljavaju u javnoj upravi (npr. vojnici, policajci, meteoro-lozi, diplomati, obavještajci). tu podjelu ne treba miješati s podjelom na upravne generaliste i specijaliste (v. infra).

146 Profesionalizacija se načelno može promatrati na tri razine – mikro, makro i mezorazini (Sullivan, 1995, 2004; prema: Jacob i Boisvert, 2010: 351). Na individualnoj ili mikrorazini profesionalizam uključuje stalno usa-vršavanje rada suprotno od laičkog obavljanja posla, uz definiranje ključnih kompetencija; taj se cilj postiže specifičnim obrazovanjem i usavršavanjem u posebno dizajniranim institucijama formalnog obrazovanja i institucijama za stručno usavršavanje. Na organizacijskoj ili mezorazini profesionalizacija se odnosi na usvajanje formalnih i neformalnih pravila i postupaka koji de-finiraju područje djelovanja i tako pridonose autonomiji profesionalne dje-latnosti; taj se cilj ostvaruje zajedničkim, organiziranim djelovanjem kroz profesionalna udruženja koja definiraju način ulaska i kontroliraju svoje čla-nove. Na kraju, profesionalizacija se odvija na institucionalnoj ili makrorazi-ni na kojoj se formiraju standardi usluge te etički standardi i služenje općem dobru koje je ispred osobnih interesa; u tu se svrhu razvijaju etički kodeksi i uspostavljaju formalni postupci kontrole ponašanja članova profesije. I pro-fesije u upravi podložne su tim procesima, kako u odnosu na tradicionalne i nove profesije tako i u pogledu same upravne struke (v. infra).

96

nje sve većeg broja i sve kompleksnijih zadataka moderne drža-ve. u tom je procesu profesionalizacija uprave kroz zapošljava-nje čitavog niza različitih struka usko povezana s povećanjem i snaženjem djelatnosti uprave, posebno kroz velik broj javnih služba na koje se oslanja socijalna država 20. stoljeća.147

Osnovni način kreiranja profesionalne uprave temelji se na selekciji kandidata za rad u upravi na temelju politički neutral-ne stručne kompetencije, koje se izražava kroz merit načelo (v. Marčetić, 2005). Merit načelo, kao suprotnost patronaži izraženoj u spoils sustavu popunjavanja pozicija u upravi na temelju političkih kriterija, kao ključne kriterije za zapošljava-nje u upravi prepoznaje specifična stručna znanja za određene položaje odnosno opće kompetencije i sposobnosti (Peters, 2001: 87). Drugim riječima, stručna sposobnost za ostvare-nje zadataka određenog radnog mjesta mjera je koja određuje ishod zapošljavanja, u pravilu putem natječaja kojim se obav-lja odabir kandidata (testiranje, rangiranje, itd.). Smatra se da jedino takva neutralna sposobnost, vođena stručnim kriteriji-ma i načelom zakonitosti koji definiraju upravnu djelatnost, predstavlja branu politizaciji uprave, koja za sobom može povući čitav niz negativnih posljedica, od kršenja zakonitosti, neefikasnosti, nejednakosti u postupanju prema građanima pa do klijentelizma i korupcije. Kako ističe grindle (2010, pre-ma: Parrado i Salvador, 2011), merit načelo odražava se kao

147 Brandsen i Honingh (2011) nude zanimljivo razlikovanje između tri-ju tipova profesionalizma u javnoj upravi koji dominiraju ovisno o prevla-davajućoj upravnoj doktrini. Polazeći od toga da se profesionalizam temelji na četiri elementa (znanje i stručnost, zajednica, legitimnost, i autonomija), oni opisuju sljedeće tipove profesionalizma: a) u tradicionalnoj weberijanskoj jav-noj upravi znanje je mistično i pripada posebnoj dominantnoj profesionalnoj zajednici sa znatnom autonomijom, koja legitimnost temelji na profesionalnim standardima; b) u eri novog javnog menadžmenta (new public management) profesionalci su zaposlenici, oni su dio organizacijske zajednice i istovremeno pripadaju različitim timovima, ograničene autonomije i kontroliranog znanja, dok se legitimitet temelji na outputu i profesionalnim standardima; na kraju, u fazi c) novog javnog upravljanja (new public governance) znanje je disper-zirano, zajednica nije svedena na organizaciju, već je interorganizacijska, a legitimnost počiva na organizacijskom outputu, profesionalnim standardima i interorganizacijskim vještinama, predstavljajući stalan izazov autonomiji.

97

postojanje sustava državnih službenika u kojem se na radna mjesta zapošljava i uspinje na karijernoj ljestvici procesom kojim se potvrđuje stručna sposobnost kandidata kroz ispite i testiranje. takav postupak ima jamčiti neutralnost i stručnost službenika koji se smatraju branom politizaciji.148 Ipak, strogo profesionalni položaji nisu prisutni u cijeloj vertikali upravnog sustava, već se u pravilu u slučaju najviših pozicija ostavlja prostor za političku vlast da imenovanjem svojih kadrova osi-gura svojevrstan prijenos političke volje. ta se mjesta poli-tički imenovanih službenika odnosno dužnosnika u različitom opsegu pojavljuju u različitim upravnim sustavima. u cjelini, većini modernih upravnih sustava značajka je upravo posto-janje velikog broja službeničkih mjesta i rangova kako bi se osiguralo efikasno ostvarenje i implementacija javnih politika koje se kreiraju uglavnom u višim sferama koje u većoj ili ma-njoj mjeri uključuju politički imenovano osoblje.149

Kada se govori o službenicima-profesionalcima u upravi, treba imati na umu postojanje dvaju različitih tipova profesio-nalaca, a to su upravni generalisti i upravni specijalisti. U na-čelu, grupa upravnih specijalista uključuje stručnjake različitih posebnih struka, često tradicionalnih profesija, kao što su npr. inženjeri, računovođe, pravnici, socijalni radnici i sl. koji obav-ljaju svoj stručni izvršni posao. S druge strane, termin uprav-nih generalista, iako ima više značenja,150 u pravilu se odnosi

148 Peters (2001:87) međutim ističe da je u suvremenoj upravi pojam »neutralne kompetencije« službenika prikladnije zamijeniti »responsivnom kompetencijom«, tj. ideja o vrijednosno neutralnom službeniku koji meha-nički obavlja svoj posao ne odgovara realnosti, jer i on mora uzeti u obzir načela i implikacije određene političke opcije koja definira javnu politiku, ali i odgovarati na potrebe društva i građana. I farmer (2007) ističe da pita-nje identiteta uprave koje je tradicionalno bilo postavljeno u okviru dihoto-mije politika – uprava više nije jednostavno, već ima višestruke aspekte.

149 u grupi razvijenih demokracija na jednoj strani kontinuuma je britan-ska uprava s malim brojem političkih imenovanja rezerviranih za političke savjetnike ministra, a na drugoj američka uprava u kojoj i dalje određen broj viših položaja zauzimaju politički imenovani službenici.

150 golembiewski (1965) razlikuje dva tipa upravnih generalista – orga-nizacijske i personalne generaliste, gdje su prvi oni koji imaju menadžerske

98

na one čiji opis posla zahtijeva menadžerska znanja i vještine, a tek podredno stručne kompetencije, a uglavnom su obrazo-vani u području društvenih znanosti, kao što su javna uprava, ekonomija i menadžment, pravo te ostale društvene znanosti. Dok su prvi »obrazovani u određenom području i primarno eks-perti prije svega«, kod drugih se »na prvo mjesto stavljaju me-nadžerske vještine, a stručni rad na drugo mjesto«.151 Drugim riječima, upravni generalisti su oni koji su sposobni preuzeti pozicije višeg menadžmenta u upravi, dok su upravni specija-listi klasični državni službenici eventualno sposobni preuzeti funkcije srednjeg menadžmenta, bez posebne javnomenadžer-ske edukacije.152 upravo je različit tretman upravnih generalis-ta koji predstavljaju »birokratsku elitu« (Page i Wright, 1999) jedan od kriterija razlikovanja upravnih tradicija153 i ključna varijabla u izučavanju komparativnih upravnih sustava.154

zadatke, dok su drugi oni koji se bave upravnim sadržajima (npr. donose upravna rješenja), a ne stručnim specijalističkim stvarima (stručne analize i poslovi u svrhu donošenja upravnog rješenja ili u okviru stručnog posla). u uobičajenom smislu upravni generalisti imaju menadžerske funkcije, daju policy savjet i oblikuju javne politike (britanski tip službenika amatera u smislu tehničkih znanja). u trećem značenju, posebno u američkoj teoriji i praksi, generalisti su zapravo vrlo iskusni specijalisti koji su sposobni rješavati različite probleme na različitim pozicijama, često u kriznim situaci-jama, i to u području implementacije javnih politika (tri razlikovanja, prema: Cohen, 1970). u sva tri slučaja ističu se dva elementa: s jedne strane mo-bilnost temeljena na fleksibilnosti i općim znanjima koja dopuštaju vođenje u različitim područjima te s druge strane sadržaj posla koji se obavlja na visokim pozicijama, bez obzira na to jesu li izvršnog ili administrativnog tipa odnosno je li riječ o poslovima kreiranja javnih politika.

151 Parafraza razlikovanja Johna Ryana u odnosu na socijalne radnike kao specijaliste i generaliste, prema citatu iz golembiewskog (1965).

152 u pogledu odnosa generalista i specijalista te posebno položaja ge-neralista razlikuju se stavovi u različitim upravnim tradicijama (v. Hood i lodge, 2005, OECD Sigma 1995).

153 četiri su ključne upravne tradicije – anglosaksonska, germanska, fran-cuska i skandinavska (v. npr. Peters, 2001).

154 u francuskoj su svojevrsni upravni generalisti na vodećim upravnim položajima u pravilu oni obrazovani u nacionalnoj upravnoj školi (ENA), isprva dominantno inženjeri (grand corps), a kasnije opći profili (pravni-ci, ekonomisti, u okviru corps des administrateurs civils). u Njemačkoj su

99

u načelu, starija upravna teorija (19. i veći dio 20. st.) u raz-matranju organizacijskog djelovanja davala je prednost specija-listima, posebno u SAD-u, kao alternativi politički imenovanim položajima, dok su upravni generalisti bili zanemareni. takvo se stanje ubrzo počelo smatrati neodgovarajućim155 zbog problema s kojima se specijalisti suočavaju kada dođu na više (nadzor-

vodeće pozicije (Höher Dienst) zauzimali dominantno pravnici, podredno i druge struke, kao što su ekonomisti, ali često s političkim elementom (tzv. Politische Beamte) ili također s posebnom upravnom edukacijom (npr. DHV Speyer). u Velikoj Britaniji uloga upravnih generalista posebno je važna zbog uloge u vođenju uprave i veze s uskim političkim slojem (ministri i njihovi sa-vjetnici) kojem su lojalni savjetnici, dok je suprotno tome u SAD-u uloga spe-cijalista dominantna, zbog većeg prostora za politička imenovanja na vrhu.

Prema koncepciji Pagea i Wrighta (1999), »birokratsku elitu« čine viso-ki upravni službenici (senior civil service), kao upravni generalisti, a njihov je karakter u različitim upravnim tradicijama uvjetovan povijesnim okolno-stima uglavnom 19. stoljeća – francuska revolucija i Napoleonove reforme definirale su način edukacije francuskih visokih upravnih službenika (poli-tehničke škole, edukacija grand corps na sveučilištima), dok je ideja britan-skih službenika utemeljena na reformi iz 1854. (Northcote – trevelyan) koja je kao rasadnik visokih kadrova odredila elitna sveučilišta Oxford i Cam-bridge. Ipak, 20. stoljeće, ističu Page i Wright (1999), izmijenilo je politički položaj visokih službeničkih slojeva i njihovu ulogu koordinatora politika i posrednika u odnosu s interesnim grupama – »porast broja interesnih grupa usmjerenih na jedno pitanje i lobističkih organizacija, kao i povećana profe-sionalizacija stranaka i porast organizacija za savjetovanje o javnim politi-kama u posljednja tri desetljeća vjerojatno je znatno ugrozila zahtjev visokih službenika za monopolom specijalističke ekspertize« (ibid., 6). uzroci se mogu naći i u decentralizaciji i europeizaciji javne uprave (ibid.).

155 tako golembiewski (1965) govori o nezasluženom naglasku na spe-cijalistima u upravi i smatra da suvremena upravna teorija treba nadići sklo-nost specijalizaciji i fragmentaciji te usredotočenje na pojedinačne zadatke i poći od potreba organizacije za generalistima radi kvalitetnog upravljanja. Slično tome, Cohen (1970) naglašava vezu između upravnih generalista i mobilnosti u upravi te međuorganizacijsko povezivanje, što se smatra kruci-jalnim u doba međuresornih politika. Duhovito opisuje upravnog generalista kao »džentlmena širokog obrazovanja i visokog stupnja inteligencije s pra-vim osjećajem i intuicijom za tretiranje važnih stvari. Primjenjujući takav koncept generalista, njegov je posao u pravilu savjetnički i odnosi se na oblikovanje javnih politika. Dobra prosudba i široka pozadina, umjesto spe-cijaliziranih znanja i vještina, zahtjevi su za taj tip posla. I ako su to zahtjevi, proizlazi da osobe koje ih ispunjavaju mogu prelaziti između organizacija i policy područja« (ibid., 545).

100

ne, menadžerske) položaje u upravi zbog nedostatka generalnih znanja o upravnom sustavu. S druge strane, u Britaniji, koja je tradicionalno davala prednost generalistima (educiranim na elit-nim sveučilištima, sposobnim za vodeće pozicije, koje nisu poli-tičke, ali su blisko vezane s političkima radi davanja »neutralnog savjeta«), 156 zazivala se potreba za davanjem veće uloge speci-jalistima (v. Subramaniam, 1968),157 ali i evaluacija znanja i vje-ština upravnih generalista kojima opća naobrazba i lojalnost po-litičkoj vlasti u kompleksnom javnom upravljanju nije dovoljno jamstvo za uspješno vođenje uprave. traže se nova menadžer-ska znanja, često unutar supspecijalnosti javnog menadžmenta (npr. financije, strateško planiranje, ljudski resursi, vođenje, itd.). u tom smislu, rasprava o profesijama u upravi često se usredotočuje upravo na pitanje posebnog obrazovanja za javnu upravu upravnih generalista, ali i dodatne edukacije upravnih specijalista kako bi reflektirali potrebe specifičnog upravljanja u kontekstu javne uprave i javnog sektora u cjelini.158

156 Neki ističu da je razlikovanje upravnih generalista, obrazovanih u elitnim sveučilištima za vodeće pozicije u upravi, te stručnjaka specijalista, koji su se obrazovali na ostalim sveučilištima i stručnim školama, promaše-no pitanje (v. Dror, 1968), jer takva polarizacija već u drugoj polovici 20. stoljeća gubi na važnosti zbog promjena u društvenoj strukturi i obrazova-nju (jačanje srednje klase, opća dostupnost obrazovanja), ali i promjenama u upravnom sustavu, u kojem npr. rotacija, stalno usavršavanje i sl. brišu čvrstu razliku između dviju grupacija i omogućuju specijalistima da zauzmu vodeće pozicije, ali i da šire svoju specijalizaciju.

157 Kako ističu Hood i lodge (2005), to je dio rasprave o tome »što je pošlo krivo u Britaniji?« iz 1960-ih godina kada se počelo isticati pitanje amaterizma višeg upravnog sloja u pogledu znanstvene i ekonomske poli-tike te se počelo zagovarati profesionalno usavršavanje, zapošljavanje specijalista, ali i potreba slabljenja dominacije više klase u zapošljavanju i napredovanju u upravi. Posebno je novi javni menadžment naglasio potrebu za menadžerskim znanjima. Distinkcija između profesionalaca specijalista u tehničkim područjima i upravnih generalista bila je uspostavljena još u 19. stoljeću, s time što su generalisti zauzimali više pozicije u kojima se očekivalo da budu lojalni političkoj vlasti te istovremeno vode upravni sus-tav i pojedine njegove dijelove. S druge strane, ističu, njemačka uprava rano je definirala tzv. Fachkompetenzen.

158 tema profesija u upravi posebno je aktualna od 1960-ih godina, kada i počinje propitivanje adekvatnosti weberijanske birokracije za postizanje

101

Tako je, na primjer, OECD u svojim policy smjernicama za reformu javnog sektora u zemljama u tranziciji naglasio po-trebu obrazovanja i usavršavanja upravo upravnih generalista za više menadžerske položaje u upravi (top management ser-vice). ta elita generalista trebala bi dobro poznavati različite načine rada u državnoj upravi, biti sposobna upravljati dije-lovima upravnog sustava (upravama u ministarstvima, agen-cijama, itd.), ali i dati politički osjetljive savjete ministrima, nadoknađujući neiskustvo njihovih političkih savjetnika. taj bi sloj mogao olakšati razvijanje međuresornih upravnih funk-cija, povećati koordinaciju i stabilnost sustava te kvalitetu i efikasnost rada u središnjoj upravi i odlučivanje te poboljšati upravljanje ljudskim resursima (OECD Sigma, 1995).

Međutim, iako je uloga upravnih generalista usko vezana za tzv. policy making, odnosno oblikovanje javnih politika, treba naglasiti i veliku važnost upravnih specijalista i posebnih profesija na javne politike.159 S jedne strane, upravni specija-listi, kao pripadnici različitih struka i profesija u upravi, utje-

upravnih svrha u suvremenom društvu. tako uz radove Wilenskog, Willber-na, golembiewskog iz 1960-ih pitanje 1970-ih razmatraju mnogi autori, kao npr. Mosher. Posebni broj časopisa Public Administration Review iz 1978 (vol. 3, no. 5) bavio se pojedinim profesijama u javnoj upravi – pravnicima (Wollan), inženjerima (Schott), ekonomistima (Rhoads), znanstvenicima (lambright i teich), stručnjacima za mentalno zdravlje (feldman) i dr.

159 Mosher (1978) ističe pet mehanizma putem kojih profesije utječu na javne politike – (1) imenovanjem ili izborom na visoke političke ili sudačke položaje; (2) zauzimanjem važnih menadžerskih i službeničkih položaja u javnoj upravi, gotovo do monopolnog i simbiotskog odnosa, koji dovodi do toga da se ciljevi, stavovi, metode i vještine profesije podudaraju s onima upravne organizacije (npr. vojska, liječnička profesija i ministarstvo zdrav-stva, farmaceuti u agenciji za lijekove, inženjeri u nekim agencijama, itd.); (3) putem profesionalaca koji rade ili surađuju s upravnim organizacijama u kojima postoji dominacija neke druge profesije, posebno pravnici, računo-vođe i sl.; (4) utjecajem ideja i shvaćanja profesija na političare u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, kroz neformalne ili formalne kanale, kao što su mediji, pružanje konzultantskih usluga, utjecaj kroz udruženja i sl.; (5) utjecaj profe-sionalaca iz jednog segmenta ili razine vlasti na drugi segment ili razinu vlas-ti. Posebno ističe privilegirani položaj pravnika i znanstvenika: »pravnici i pripadnici akademske zajednice imaju neslužbenu dozvolu da se angažiraju u politici kad to žele te da se vrate bez posebne žrtve« (Mosher, 1978: 147).

102

ču kako na oblikovanje tako i na implementaciju sektorskih javnih politika, bez obzira na to je li riječ npr. o zdravstvenoj, obrazovnoj, prometnoj ili nekoj drugoj politici. Bez njihovih stručnih specijalističkih znanja svaka javna politika ostaje na razini proklamirane ideje. S druge strane, i sama profesionalna udruženja i brojne strukovne udruge imaju utjecaj na obliko-vanje javnih politika kroz vanjske kanale utjecaja te sudjelo-vanje u upravljanju u tijelima javne vlasti, kroz upravna vijeća ustanova i agencija (v. npr. Musa, 2009), sudjelovanje u rad-nim skupinama za pripremu strategija ili prijedloga zakona, i sl. Profesije u tom smislu predstavljaju zainteresiranu javnost u postupcima oblikovanja javnih politika, a trend u europskim zemljama traži njihovo uključivanje u odgovarajućim fazama postupka.160

Kakva je, dakle, budućnost profesija u upravi i može li se govoriti o stvaranju posebne upravne profesije koja okuplja upravne generaliste, sposobne voditi upravu, s posebnim me-nadžerskim znanjima, koja jamče njihovu mogućnost komu-niciranja i savjetovanja političke elite, koordiniranja upravnog sustava i povezivanja različitih djelatnosti i organizacija te istovremeno upravljanja ljudima i organizacijskim jedinicama radi postizanja kvalitete i učinkovitosti u upravnom djelova-nju? Za odgovor na to pitanje potrebno je prvo razmotriti po-jedine elemente profesija, a zatim definirati moguće smjerove razvoja, s obzirom na postojeći kontekst upravnog obrazova-nja, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj.

5.2.2. Prema upravnoj profesiji

Rasprava o upravnoj profesiji treba uzeti u obzir dva seg-menta: sadržajni, koji odgovara na pitanje koja bi obilježja trebala imati upravna profesija i iz kojih razloga, te procesni,

160 Radi boljeg upravljanja i posebice bolje regulacije europski je trend uključivanje javnosti u proces oblikovanja javnih politika i izrade zakona i drugih propisa. U okviru tog trenda, a kao produkt europeizacije, i hrvatska je Vlada krajem 2009. usvojila Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata.

103

koji se bavi pitanjem koje stadije u profesionalizaciji upravna struka prolazi i treba proći. Riječ je, dakle, o poželjnom cilju (tzv. end-state) te putu koji predstoji pri njegovu ostvarenju.

Pitanje profesionalizma i brige upravnih službenika za vlastiti status i kvalitetu rada nije novo. Kako ističe gargan (2007), »kroz vrijeme, upravni službenici periodično su izra-žavali brigu o svojim ključnim znanjima i vještinama, jedin-stvenim kompetencijama, etičkim obvezama i legitimnosti svoje autonomije u demokratskom političkom sustavu« (ibid., 1128). Jedan od razloga te profesionalne samoevaluacije može se naći i u eroziji javnog imidža upravnih službenika, koja je posebno vidljiva posljednjih nekoliko desetljeća. Ona se može pripisati dijelom intenziviranju stereotipa vezanih uz profesi-je,161 koje su često ujedno i specijalističke profesije u upravi, a dijelom i slabosti javne uprave da odgovori na sve izazove upravljanja suvremenog društva. upravni službenici izloženi su naime mnogim kritikama i lošoj percepciji u javnosti,162 a te su kritike često kontradiktorne. Kako ističu Holzer i Rabin (1987: 3), od njih se traži da strogo poštuju pravila i objek-tivno postupaju, a da istodobno ne budu nepotrebno rigidni;

161 Određena zanimanja i profesije uobičajeno prate i određeni stereotipi koji vuku korijene iz prošlosti, a dodatno se podgrijavaju medijskim napi-sima ili osobnim poznanstvima. Kako ističe Mosher (1978: 147), profesio-nalni vojnici obično se smatraju autoritarnima, ekonomisti su skeptični i ra-cionalni materijalisti, urbanisti su vizionari i socijalisti, a diplomati elitisti i diletanti. Za tradicionalne profesije uvriježilo se shvaćanje da su autonomne, uvijek stavljaju interes drugih ispred svojega, da su nepolitične i nepristrane. Međutim, i ta se shvaćanja u novije vrijeme mijenjaju, dijelom pod utjeca-jem medijskih napisa o nepravilnom radu, skandalima i sl.

162 Van de Walle (2004) govori o perzistentnosti birokratskog stereoti-pa koji opstaje utemeljen na prethodno utvrđenoj percepciji, čak i usprkos dokazima za dobar rad uprave. »Negativni stavovi prema javnim službama nisu utemeljeni na tome kako one rade, već jednostavno na shvaćanju da su javne službe.« (ibid., 4). Pozivajući se na američko istraživanje Van Slykea i Rocha iz 2002., ističe da je zadovoljstvo javnim uslugama vezano uz percep-ciju statusa tih usluga – ispitanici koji su mislili da je uslugu pružilo upravno tijelo bili su manje zadovoljni, a isto tako oni koji su bili nezadovoljni bili su skloniji pripisati uslugu javnoj vlasti (a ne privatnom pružatelju). Međutim, autor naglašava da i sami službenici pridonose otpornosti stereotipa s obzi-rom na njihovu motivaciju, interpersonalnu komunikaciju.

104

da odgovaraju pravično i sa suosjećanjem, ali da istodobno budu efikasni i profitabilni. Istodobno ih se doživljava kao prijetnju slobodi, kao smetala i trošak, što zahtijeva da ih se ograniči pravilima, ali bi trebali biti i dovoljno kreativni i spe-cijalizirani da rješavaju kompleksne i nagomilane društvene probleme.163 Opće nezadovoljstvo javnom upravom, i njezina percepcija u javnosti kao spore, trome, birokratizirane, neefi-kasne, koje dominira od 1970-ih godina, zasigurno je utjecalo i na preispitivanje karaktera i obilježja upravne profesije od samih upravnih službenika.164

O tome profesionalizira li se uprava u toj mjeri da se može govoriti o posebnoj profesiji postoje različita mišljenja.165 Me-đutim, pri razmatranju tog pitanja treba uzeti u obzir da upravni profesionalizam nije i ne mora biti nužno istovjetan klasičnom modelu profesija, već da mnoge struke razvijaju neka od struk-turnih obilježja profesija i tako se približavaju čistom modelu. One ga međutim ne moraju nužno doseći, zbog posebnog kon-teksta u kojem djeluju, ali i promijenjenih društvenih okolnos-ti u odnosu prema vremenu stvaranja tradicionalnih profesija. Neki definiraju profesiju kao »visok stupanj znanja i/ili vještina utemeljenih na obrazovanju i/ili usavršavanju, članstvu u pro-fesionalnoj organizaciji s visokim skupom standarda za ulazak, posvećenosti javnoj službi iznad osobnih interesa te etičkim ko-deksom« (Bourgault i Parent, 2008; 154, prema: Jacob i Boisvert,

163 Možda je razlog slabog društvenog statusa upravne profesije u tome što »članovi ne izlažu svoje diplome, kao oni drugih profesija, posebno dok-tori i pravnici« (Holzer i Rabin, 1987: 7).

164 upravo negativan imidž, uz niža primanja i sporo napredovanje, na-vodi najbolje da traže posao u privatnom sektoru, negativno utječe na moti-vaciju i moral službenika koji osjećaju da nisu prihvaćeni i da njihov posao nema ugled u javnosti (Holzer i Rabin, 1987: 7).

165 tri stava o upravnoj profesiji sažima McDonald III (2010: 816) – jed-ni smatraju da se profesija javne uprave treba temeljiti na demokratskom upravljanju (green, Keller i Wamsley, 1993), drugi sumnjaju u profesionali-zaciju zbog nemogućnosti da se jasno definiraju funkcije (npr. Waldo, 1975; Pugh, 1989; Schott, 1976), dok treći smatraju da bi stvaranje posebne pro-fesije bilo prijetnja demokratskom upravljanju jer oslabljuje demokratsku kontrolu uprave te povjerava javne poslove manjini (Cooper, 1991; Mosher, 1968, Willbern, 1954).

105

2010: 351). Drugi kao ključna obilježja profesije ističu dugotraj-no obrazovanje za stjecanje specijaliziranog apstraktnog znanja i orijentaciju na ideal službe, a iz ta dva ključna obilježja izvode ostale značajke, kao što su nadzor nad obrazovnim sadržajem i kvalitetom obrazovnih institucija, snažan osjećaj kolegijalnosti i zajedništva, pravno priznanje profesije i dodjeljivanje ovlasti li-cenciranja, relativno izuzeće od kontrole od strane nestručnjaka i laičke ocjene kvalitete usluge (Schott, 1976: 253–254). Iako se definicije profesije razlikuju, neka se obilježja podudaraju: spe-cijalno i apstraktno znanje, etika javne službe i etički kodeksi, samoregulacija uključujući samonadzor od strane kolega i stalno profesionalno usavršavanje mogu se smatrati ključnima za odre-đenje profesije. Riječ je primarno o obilježjima tradicionalnih profesija, ali postoji čitav niz zanimanja koja nastoje doseći taj ideal kroz razvoj (profesionalizaciju).

u kojem se dakle stadiju nalazi upravna struka u procesu profesionalizacije? Svaka tradicionalna profesija, a i neke no-vije, prošle su kroz pet faza u profesionalizaciji djelatnosti, kako ih je prije pola stoljeća definirao američki organizacijski sociolog Harold l. Wilensky (1964).166 Profesija nastaje usta-ljivanjem stalnog zanimanja, što potiče potrebu za uspostavom obrazovnih institucija (prvo izvan sveučilišta, a zatim zajedno sa sveučilištima), zatim dolazi do uspostave profesionalnih udruženja koja nastoje definirati temeljno područje djelovanja i uvjete za primanje u članstvo, nakon čega slijedi dobivanje pravnog priznanja i ovlasti licenciranja te na kraju uspostava kodeksa etike te struktura za njihovu primjenu.

Ako primijenimo te razvojne stadije na razvoj posebne upravne profesije (primarno profesije upravnih generalista),

166 Wilensky (1964) temelji ove stadije na istraživanju Everetta Hughesa o povijesti 18 zanimanja. Kao struke koje su prošle svih pet faza profesio-nalnog razvoja navodi medicinu, pravo, službenike, sveučilišne nastavnike, zubare, arhitekte, računovođe te neke inženjerske profesije. I mnoge druge struke prošle su ili prolaze sve ili neke od tih stadija, ne nužno istim redosli-jedom. u tom smislu,tih pet faza danas je svojevrsna idealtipska konstruk-cija i pitanje je da li je moguće profiliranje nove profesije kroz isti proces u kontekstu današnje raširene poluprofesionalizacije i deprofesionalizacije.

106

možemo izvesti određene zaključke o tome u kojoj se fazi profesionalizacije upravna profesija nalazi te koje od obilježja ispunjava.167

(1) Prva faza profesionalizacije obilježena je činjenicom da se određena djelatnost počinje obavljati trajno i neprekidno. Naime, organizacijske i tehničke promjene traže da se određena funkcija obavlja neprestano i puno radno vrijeme, što implicira da se prvi djelatnici regrutiraju iz drugih struka. u pogledu javne uprave, ta se faza javlja već s počecima profesionalizacije u upravi kada se upravni položaji i zadaci povezani s njima ustaljuju (v. supra). Stvaranje karijernog službeničkog sustava i usvajanje merit na-čela pri zapošljavanju i napredovanju službenika pokazatelji su da su i radna mjesta i zanimanje upravnog službenika stekli odre-đenu trajnost i stalnost koja iziskuje odgovarajuća stručna znanja koja se provjeravaju selekcijskim postupkom, prema unaprijed definiranim kriterijima. Iako u pojedinim upravnim sustavima različit broj razina političkih položaja u upravi čini opseg služ-beničkih položaja većim ili manjim te se pod utjecajem novog javnog menadžmenta razvija i suprotan trend zapošljavanja u javnoj upravi iz privatnog sektora na određeno vrijeme, poseb-no na menadžerskim pozicijama, može se reći da su suvremene demokratske države utemeljene na profesionalnoj upravi. Valja napomenuti da su kroz razvoj u različitim državama pojedine struke dominirale kao profesionalci u javnoj upravi, pa su tako npr. posebno u zemljama kontinentalne upravne tradicije ger-manskog tipa upravni generalisti često pravnici.

Hrvatska javna uprava koja se razvija u skladu sa suvreme-nim upravnim standardima, posebno onima koje promiče Europ-

167 Willbern (1954: 14, citirajući Municipal Yearbook iz 1936) tako ističe sljedeća obilježja službeničke profesije: (1) definiran korpus znanja koje je dostupno članovima; (2) definiran standard kompetencija za ulazak i napredovanje u službi i stalni napori da se osigura opća prihvaćenost tih standarda; (3) odgovornost za razvoj mogućnosti za usavršavanje postojećih i budućih članova profesije; (4) razvijen osjećaj digniteta i vrijednosti javne službe; (5) čvrst osjećaj obveze da se služi društvu časno i kvalitetno; (6) kodeks etičnog ponašanja – kršenje dovodi do isključenja člana; (7) organi-zacija koja promiče navedene ciljeve.

107

ska unija (tzv. europski upravni prostor, v. Koprić et al., 2012) također je definirala profesionalizam uprave u smislu određenih upravnih položaja te stručnih znanja i sposobnosti koji se traže od osoba koje ih imaju zauzimati, iako ona definiraju uglavnom formalne kvalifikacije, ali ne i katalog vještina i znanja.

(2) u drugoj fazi svake profesionalizacije javlja se pitanje posebnog obrazovanja za dotičnu djelatnost. Kako ističe Wi-lensky (1964), pritisak dolazi od onih koji se prvi regrutiraju u struku i uočavaju potrebu za posebnom edukacijom, ili pak od samih korisnika koji žele bolju uslugu ili od profesionalnih udruženja koja počinju okupljati praktičare.168 Obrazovanje se isprva odvija u institucijama za usavršavanje, a zatim dolazi do formiranja sveučilišnog obrazovanja i razvoja sveučiliš-nih programa te povezivanja i suradnje sveučilišta i instituci-ja za usavršavanje,169 koji definiraju poseban korpus znanja i standarde obrazovanja. takav razvoj produljuje i poskupljuje obrazovanje, ali istovremeno jača status nove profesije i dovo-di do mogućnosti kontrole ulaska: »u uspješnim slučajevima, standardizirano usavršavanje uvjet je za ulazak u zanimanje« (Wilensky, 1964: 144). Ova faza je dakle potpuna s postoja-njem odgovarajućeg sveučilišnog obrazovanja upotpunjenog različitim oblicima stručnog usavršavanja tijekom profesio-nalne karijere koje najčešće zajednički definiraju i provode sveučilište i nacionalna institucija za usavršavanje.

Posebno obrazovanje za javnu upravu tijekom druge polovice 20. stoljeća razvijalo se u mnogim zemljama kako bi se poseb-

168 Wilensky (1964) naglašava pomalo romantičarsku ulogu prvih nastav-nika u području koji su ili entuzijasti ili protagonisti nove tehnike, ili oboje.

169 u tradicionalnim profesijama, kao što su pravo ili medicina, sveuči-lišta se pojavljuju prije nego nacionalna profesionalna udruženja, dok je u kasnijim profesijama, kao što su npr. socijalni radnici ili veterinari, proces obrnut – udruženje je potaknulo formiranje sveučilišnih programa. Wilensky (1964) definira tri različite orijentacijske uloge profesionalaca – orijentirane na profesionalnu disciplinu, karijeriste i misionare. Za ove prve posebno je važna edukacija.

Holzer i Rabin (1987) predlažu deset inovacija kako bi se poboljšala javna uprava, između ostalog kvalitetu škola za javnu upravu.

108

nim sadržajima i vještinama poučili upravni službenici, ponajpri-je viši upravni slojevi. Isprva se razvija kao oblik usavršavanja – za to se uspostavljaju posebne institucije, često kao dio državne uprave. Jedan od najpoznatijih primjera jest francuska Ecole Na-tionale d’Administration (ENA) osnovana poslije II. svjetskog rata, koja zajedno s politehničkim i višim školama predstavlja vrata za stjecanje posebnih znanja i vještina upravnih službenika nakon završenog sveučilišnog obrazovanja.170 I druge europske zemlje uspostavile su posebne obrazovne institucije i institucije za stručno usavršavanje za javnu upravu, kao što su npr. Savez-na akademija za javnu upravu i DHV Speyer u Njemačkoj,171 Savezna upravna akademija u Austriji,172 Nizozemski institut za upravu,173 Institut za javnu upravu u Irskoj,174 i slične.175

170 Za određene pozicije ona zapravo drži monopol – osoba ne može zauzeti određene visoke upravne položaje bez posebnog obrazovanja koje se stječe u ENA. također, ovisno o uspjehu u edukaciji, budući se službenici rangiraju radi zauzimanja pozicija, od kojih su najprestižnije generalni ins-pektorat, Državni savjet i Revizijski sud. Po uzoru na ENu djeluje i College of Europe u Belgiji, za funkcije u europskoj administraciji (od 1948), ali i poljska Nacionalna škola za javnu upravu (od 1991). v. za ENU www.ena.fr/, za College of Europe www.coleurope.eu/, za poljsku Nacionalnu školu za javnu upravu www.ksap.gov.pl/ksap/

171 Bundesakademie für Öffentliche Verwaltung osnovana je 1969. kao dio Ministarstva unutarnjih poslova radi razvijanja programa usavršavanja, istraživanja, unapređivanja prakse, itd. V. www.bakoev.bund.de/

Deutsche Hochschule für Verwaltungswissenschaften Speyer osnovana je 1947. za vrijeme francuske uprave po uzoru na ENu. S vremenom je uspostavi-la sveučilišne obrazovne programe za javnu upravu. V. www.dhv-speyer.de/

172 Verwaltungsakademie des Bundes nudi programe usavršavanja i istraživanja u raznim upravnim područjima. V. www.austria.gv.at/site/3493/default.aspx

173 Netherlands Institute of Government okuplja više nizozemskih sve-učilišta koji razvijaju obrazovne programe i istraživanja u području javne uprave. V. www.eur.nl/fsw/research/nig/home/

174 Riječ je o agenciji osnovanoj još 1957. koja pruža usluge obrazovanja i usavršavanja u području javne uprave, savjetodavne usluge, istraživanje i izdavačku djelatnost. www.ipa.ie

175 u SAD sličnu ulogu ima ICMA – International City/County Manage-ment Association koja razvija i unapređuje upravljanje na lokalnoj razini, kroz usavršavanje, publikacije, konzultantske usluge, itd. V. http://icma.org/

109

Međutim, od 1970-ih godina uočljiv je trend povećanja broja i raznovrsnosti sveučilišnih programa za javnu upravu. gotovo sve zapadnoeuropske zemlje razradile su i primjenju-ju sustav upravnog obrazovanja koji omogućuje prohodnost i stjecanje viših obrazovnih stupnjeva u području javne uprave. u pravilu, obrazovanje za javnu upravu prvo se uspostavlja na diplomskoj razini, što omogućuje diplomantima drugih struka (posebno prava, ekonomije, politologije ili drugih) da nastave obrazovanje u području javne uprave. S vremenom je većina zemalja izgradila vertikalni sustav upravnog obrazovanja, koji uključuje preddiplomski, diplomski i doktorski sveučilišni program, ili se obrazovanje na diplomskoj odnosno doktorskoj razini nadograđuje na nekoj drugoj disciplini, najčešće pravu, ekonomiji ili političkim znanostima. No, bez obzira na neke nacionalne specifičnosti ukorijenjene u tradiciji javne uprave i visokoškolskog obrazovanja pojedine zemlje, ono što je svi-ma zajedničko jest postojanje čitavog niza općih i posebnih diplomskih sveučilišnih programa kojima se stječu znanja za javnu upravu i vertikalna prohodnost programa do najvišeg akademskog stupnja, s time da je taj razvoj prisutan i u Za-padnoj Europi, ali i u tranzicijskim zemljama Istočne Europe gdje započinje 1990-ih (v. za programe detaljno Musa et al., 2007a, 2007b). također, zajedničko im je da se postojeći pro-grami neprestano dorađuju i usavršavaju te se istovremeno de-finiraju novi, često sa supspecijalističkim sadržajima vezanim za pojedina područja upravljanja u javnom sektoru (upravlja-nje ljudskim potencijalima, lokalno upravljanje, regionalno upravljanje, europsko upravljanje, zdravstveni menadžment, upravljanje zatvorima, i sl.), usklađujući se s izazovima javnih potreba i konkretnim zahtjevima upravnog sustava. I američ-ka sveučilišta razvila su čitav niz programa za javnu upravu, uključujući javni menadžment, javne poslove i javne politike, posebice na razini diplomskih (master) programa te doktor-skih programa.

u Hrvatskoj je situacija bitno drugačija. usprkos naglaša-vanju profesionalizma u upravi i potrebi razvoja profesionalne i stručne baze za rješavanje nagomilanih društvenih pitanja,

110

oblikovanje i provedbu kompleksnih javnih politika i zakonito obavljanje upravnih poslova, upravno obrazovanje nije se jas-no profiliralo. Jedan od razloga je i to što se posebna znanja i stručnost u području uprave ne smatraju posebnom vrijednošću pri zapošljavanju u javnom sektoru, dijelom i zbog značajnog stupnja politizacije. S druge strane, vertikalno prohodni sveu-čilišni programi za javnu upravu još nisu uspostavljeni176 i uža specijalizacija u području javne uprave moguća je za sada samo u okviru drugih disciplina (pravo, politologija, ekonomija) ili u obliku nekoliko specijalističkih diplomskih programa (javna uprava, upravljanje gradovima, upravljanje krizama, europski studiji). Stručni studiji javne uprave na različitim veleučilišti-ma za sada nisu vertikalno prohodni i omogućuju edukaciju samo do prvostupničkog zvanja uz mogućnost daljnjeg jedno-godišnjeg obrazovanja na nekim veleučilištima (v. Marčetić et al., 2012). Programi usavršavanja istovremeno su se provodi-li i centralizirano, putem Centra za stručno osposobljavanje i usavršavanje službenika pri Ministarstvu uprave,177 a u buduć-nosti kroz novouspostavljenu Državnu školu za javnu upravu. Paralelno, sama upravna tijela organiziraju različite programe za vlastite potrebe, što je praksa koja je odavno napuštena u razvijenim zemljama, pa i u zemljama u tranziciji.

Proizlazi da je neadekvatna osposobljenost hrvatskih uprav-nih službenika, koja rezultira niskom efikasnošću te lošom percepcijom u javnosti, ali i boljkama tranzicijskih uprava kao što su pretjerana politizacija, raširenost korupcije te general-no loše upravljanje, usko vezana uz nedostatak odgovarajućeg upravnog obrazovanja, kako u pogledu formiranja upravnih

176 Prvi pokušaj učinjen je tek krajem 2011. na Pravnom fakultetu Sve-učilišta u Zagrebu koji je u postupak akreditacije uputio preddiplomske i diplomske stručne programe javne uprave (uključujući preddiplomski pro-gram koji je inkorporiran preuzimanjem programa ukinutog Društvenog veleučilišta), dok se oblikovanje i pokretanje postupka akreditacije za sveu-čilišne programe planira tijekom 2012.

177 Centar za stručno osposobljavanje i usavršavanje, međutim, posljed-njim je izmjenama unutarnjeg ustrojstva Ministarstva uprave ukinut (v. Ured-bu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva uprave, NN br. 28/12).

111

generalista tako i u pogledu posebnog usavršavanja i obrazo-vanja upravnih specijalista.

(3) treći stadij profesionalizacije uključuje formiranje profesionalnog udruženja onih koji su inicirali stvaranje obra-zovnog programa te onih koji su ga prvi pohađali. Riječ je o svojevrsnoj potrazi za identitetom – »je li zanimanje profesija, koji su profesionalni zadaci, kako povećati kvalitetu kandida-ta, itd.« (Wilensky, 1964: 144) pitanja su koja muče članove udruženja. Stvaranje posebnog identiteta ključan je element profesionalizacije i može uključivati i promjenu imena ili dru-gih elemenata kako bi se stvorila jasna distinkcija od prijašnjeg zanimanja ili druge profesije iz koje je iznikla nova profesija. Ovu fazu obilježava i »daljnja definicija ključnih profesional-nih zadataka, razvoj unutarnjih konflikata između pripadnika različitog prethodnog obrazovanja te natjecanje s outsiderima koji rade slične poslove« (ibid.). Drugim riječima, definiranje ključnih zadataka nove profesije potiče lanac delegacije u ko-jem nova profesija delegira dio poslova na druga zanimanja, kao što to npr. rade liječnici u odnosu na medicinske sestre i laborante, koji zatim, kada se profesionaliziraju, periferne (manje zahtjevne i manje značajne) zadatke delegiraju pomoć-nicima i sl. Istodobno, razvija se intraprofesionalni konflikt između onih koji su educirani u drugoj profesiji i postali su profesionalci u novoj profesiji (starosjedioci) te onih koji su od početka educirani u novoj profesiji (novopridošli) (ibid.). Još intenzivniji konflikt postoji između nove profesije i drugih profesija koje djeluju u istom području.178

Postojanje profesionalnih udruženja u području javne uprave ima različit karakter – postoji sindikalno udruži-vanje onih koji rade u javnoj upravi, uključujući posebne sektorske sindikate, ali postoje i udruženja profesionalaca u javnoj upravi kojih su članovi posebno obrazovani za javnu upravu. tako na primjer Europski sindikat javnih službeni-

178 Wilensky (1964) posebno ističe da se u ovoj fazi paralelno odvija borba između stare garde profesionalaca i novih profesionalaca educiranih na sveučilištima te borba sa srodnim zanimanjima oko granica područja.

112

ka179 okuplja 250 sindikata zaposlenih u javnom sektoru eu-ropskih zemalja, s gotovo 8 milijuna članova. Sindikati djeluju u interesnoj sferi, nastojeći unaprijediti status svojih članova vis-à-vis vlada kao poslodavaca, ali istovremeno tematiziraju brojna pitanja javnog upravljanja, u okviru mogućnosti koje im određuje borba za interese članstva. S druge strane, profe-sionalna udruženja javnih službenika postoje u mnogim zem-ljama okupljajući profesionalce u javnoj upravi i promičući upravnu djelatnost. Njihova se uloga velikim dijelom podu-dara s onom profesionalnih udruženja tradicionalnih profesija – promicanje profesije, razvijanje identiteta profesije, defini-ranje programa usavršavanja, suradnja sa sveučilišnim insti-tucijama radi oblikovanja i realizacije sveučilišnih programa, razvijanje kodeksa etike, itd. Posebno je važno napomenuti in-tenzivnu suradnju profesionalnih udruženja s javnim uprava-ma pojedinih zemalja kroz zajedničke aktivnosti usmjerene na unapređivanje upravne prakse, istraživanja, razvoj etike, itd., što je umnogome olakšano činjenicom da su profesionalci u javnoj upravi ujedno i članovi tih udruženja.

Vrlo aktivni u tom pogledu jesu američka Nacionalna akademija javne uprave (NAPA) i Američko društvo za jav-nu upravu (ASPA),180 australski Institut za javnu upravu,181 Međunarodno udruženje za javni menadžment u području

179 Za European Public Service Union (EPSu) v. www.epsu.org 180 National Academy for Public Administration (NAPA) osnovana je

1967. kao neovisna organizacija koja se bavi ključnim pitanjima upravlja-nja i pomoći upravi i sveučilištima u oblikovanju programa te istraživačkim projektima, www.napawash.org/

American Society for Public Administration (ASPA) najveća je profesi-onalna udruga javne uprave koja je usmjerena na unapređenje i promicanje vještina, znanosti, poučavanja i prakse javne uprave i neprofitnih organiza-cija, sukladno načelima odgovornosti, učinkovitosti, profesionalizma, etike i društvene jednakosti, v. www.aspanet.org

181 Institute of Public Administration Australia (IPAA) profesionalno je udruženje onih koji su uključeni u javnu upravu za razmjenu ideja, prakse i inovacije. Promiče dobro upravljanje, izvrsnost u pružanju javnih usluga te pridonosi razvoju prakse javnih politika i javnog menadžmenta radi pobolj-šanja učinka javnog sektora. IPAA je osnovana još 1929., www.ipaa.org.au

113

ljudskih resursa,182 ali i različita profesionalna udruženja poje-dinih europskih država. Posebno je važno udruženje znanstve-nika-istraživača, praktičara i edukatora Međunarodni institut upravnih znanosti (IIAS), koji već više od 80 godina promovi-ra upravnu znanost i praksu kroz znanstvene i stručne konfe-rencije i savjetovanja, izdavačku djelatnost, održavanje mreže članova itd. IIAS uključuje i nekoliko subgrupa – Europsku grupu za javnu upravu (EgPA), Međunarodno udruženje škola i instituta za upravu (IASIA),183 latinskoameričku grupu za javnu upravu (lAgPA) te Azijsku grupu za javnu upravu (AgPA).

u Hrvatskoj osim sindikalnog udruživanja i brojnih udruga pojedinih specijalističkih struka (v. prilog III), od profesional-nih udruženja javne uprave aktivno djeluje jedino Institut za javnu upravu iz Zagreba koji kroz organizaciju savjetovanja, izdavačku djelatnost, međunarodnu suradnju i znanstvenoistra-živačke projekte promovira upravnu struku.

(4) četvrti stadij profesionalizacije kako ga je identificirao Wilensky (1964) odnosi se na proces stalnog političkog zago-varanja kako bi se definirala pravna osnova za zaštitu terito-rija i etički kodeks. Svrha je dobiti pravnu zaštitu zanimanja i definirati uvjete za dobivanje statusa, najčešće putem licen-ciranja ili certificiranja, kako bi se zaštitili korisnici usluga ili ograničio ulazak u profesiju. Ipak, smatra Wilensky (1964), ti instrumenti nisu nuždan element profesionalizacije, jer su s jedne strane mnoge profesije kroz povijest bile podvrgnute licenciranju i prije formalne edukacije (npr. liječnici), a isto-vremeno licenciranje se primjenjuje i kod »trivijalnih« poslo-va koji su daleko od profesionalnog statusa (npr. za primjenu neke posebne tehnike u radu).

182 International Public Management Association for Human Resources (IPMA HR) okuplja profesionalce u području upravljanja i razvoja ljudskih potencijala u javnom sektoru radi pružanja informacija i podrške u funkciji poboljšanja učinka i usavršavanja, v. www.ipma-hr.org

183 International Association of Schools and Institutes of Administration (IASIA-IIAS) okuplja organizacije i pojedince koje se bave obrazovanjem i usavršavanjem u području javne uprave i javnog menadžmenta, v. www.iias-iisa.org

114

Kod upravne profesije elementima pravne osnove za zašti-tu teritorija može se smatrati merit načelo zapošljavanja i na-predovanja u javnoj upravi, koje ograničava ulazak nedovolj-no kompetentnima, čini ulazak u upravu kompetitivnim i pod nadzorom samih službenika te u skladu s unaprijed utvrđenim pravilima. Drugi, sofisticiraniji element definiranja i ograni-čavanja ulaska može se smatrati pravno reguliranje uvjeta za zauzimanje određenih pozicija u javnoj upravi u obliku poseb-nih upravnih znanja i vještina odnosno odgovarajućeg uprav-nog obrazovanja. Klasičan primjer su viši upravni položaji u francuskoj za koje je preduvjet odgovarajuće obrazovanje (ENA),184 a slične kvalifikacije formalno su ili neformalno određene i u drugim državama. tome treba pridodati i element akreditacije studijskih programa koji bi trebao putem certifi-ciranja pridonijeti osiguranju kvalitete obrazovanja za javnu upravu.

u Hrvatskoj je proces definiranja pravne osnove za zaštitu područja upravne profesije tek u začetku i pod utjecajem općeg društveno-gospodarskog konteksta i stanja u visokom obrazo-vanju. Ispunjavanjem prethodnih uvjeta – uspostave sveuči-lišnog vertikalno prohodnog obrazovnog sustava za upravu – započet će i proces definiranja područja i pravne osnove koja određuje radna mjesta za koja se traži specifično upravno obrazovanje, posebice u pogledu upravnih generalista.

Međutim, kada se govori o upravnoj profesiji i razvoju upravnog obrazovanja te istovremeno osiguranju kvalitete kroz standardizaciju, kao jedan od dominantnih trendova jav-lja se akreditacija programa javne uprave od profesionalnih organizacija. tako od 1999. u okviru EgPA djeluje Europsko udruženje za akreditaciju programa javne uprave (EAPAA)185

184 Zanimljiv je popis alumnija ENA – od predsjednika države, predsjed-nika vlade, ministara, političkih vođa, predsjednika uprava javnih i privatnih kompanija, predsjednika međunarodnih organizacija te brojnih intelektuala-ca (izvor: Wikipedia).

185 European Association for Public Administration Accreditation – EAPAA, www.eapaa.org/

115

radi usavršavanja i primjene europskog sustava akreditacije programa javne uprave kako bi se povećala kvaliteta uprav-nog obrazovanja. Europeizacija, suradnja i razmjena studenata i nastavnika ključni su elementi rada EAPAA koja je do sada akreditirala 39 programa javne uprave, od toga 10 preddiplom-skih programa (bachelor, BA) i 29 diplomskih programa (master, MA). Cilj akreditacije je certificiranje programa koji svojim sadržajem, sustavom kvalitete te učinkom pridonose jačanju javne uprave i edukaciji upravnog osoblja. Riječ je o programima koji u pravilu nose nazive javna uprava (public administration), javni menadžment (public management) ili javne politike (public policy) odnosno kombinaciju tih područ-ja. to mogu biti redoviti akademski programi (preddiplomski, diplomski, integrirani) ili specijalistički studiji (executive mas-ter) s praktičnom orijentacijom. Ne akreditiraju se institucije, već programi, a procedura je prilično složena i osim samoeva-luacije uključuje intenzivnu evaluaciju predstavnika EAPAA. Posebnost akreditacije jest činjenica da se radi o peer-review procesu jer programe ocjenjuju stručnjaci iz drugih institucija koje se bave obrazovanjem za javnu upravu (članice EAPAA), a ne nadređene državne ili europske institucije. Kriteriji za ocje-nu programa detaljno su razrađeni, ali i fleksibilni jer nastoje uvažiti specifičnosti tradicije upravnog obrazovanja pojedinih zemalja uz nužno dosezanje postavljenih standarda u pogledu organizacije, strukture i sadržaja studija.186 Međutim, djelo-

186 Ovdje navodimo i neke od standarda čije je dosezanje potrebno za akreditaciju: (1) riječ je o programu javne uprave multidisciplinarnog ka-raktera koji obuhvaća teorijske i empirijske elemente; (2) struktura progra-ma odražava jasnu obrazovnu filozofiju i misiju te uredan proces njihova postizanja, u skladu s resursima; (3) program odgovara općeprihvaćenim kvalifikacijama akademskog (sveučilišnog) programa te tako omogućuje daljnje znanstveno usavršavanje na doktorskim studijima; (4) program je povezan s upravnom praksom, i to tako da obrazuje na način pogodan za kasnije zapošljavanje u upravi te uključuje praktični rad tijekom studija; (5) »curriculum programa obuhvaća izučavanje uprave s aspekta temeljnih kon-cepata, teorija, metoda i povijesti javne uprave«, a njegove »komponente su razrađene tako da proizvode profesionalce sposobne za inteligentnu, krea-tivnu analizu i komunikaciju te djelovanje u javnom sektoru (i obuhvaća-

116

vanje EAPAA može se smatrati kao jedan od važnih mehani-zama europeizacije upravne struke te ujednačavanja kataloga znanja i vještina upravnih službenika. to je posebno važno s aspekta tranzicijskih zemalja koje, zbog nelinearnog razvoja upravne tradicije, nemaju jasno profiliran stav o upravnoj pro-fesiji i potrebama javnog upravljanja u smislu odgovarajućih stručnih profila.

u SAD-u akreditacijsko tijelo za programe javne uprave koje djeluje od još 1970-ih godina jest Nacionalno udruženje škola za javne poslove i javnu upravu (NASPAA)187 kojeg je cilj osigurati izvrsnost u obrazovanju i usavršavanju za jav-nu upravu te promicati ideal javne službe. Prema podacima NASPAA (2011–2012), u siječnju 2011. bila su akreditirana 172 magistarska programa u području javne uprave, od toga većina pod nazivom javna uprava, 10 programa javnih politika i 8 programa javnih poslova, ali i 20 on-line master programa javne uprave. Supspecijalizacije uključuju različite sadrža-

ju)… metodologiju znanstvenog istraživanja, koncepte i teorije iz disciplina ekonomije, prava, političkih znanosti, sociologije, javnih financija, informa-tizacije i javnog menadžmenta« (EAPAA akreditacijski kriteriji 2006: 6); (6) program primjenjuje metode upravljanja kvalitetom i inovacije; (7) provodi se ocjenjivanje studenata; (8) izvodi se u konkretnoj organizaciji koja ima odgovornost za program (fakultet, odjel, škola, institut, i sl.); (9) program izvodi nastavno osoblje odgovarajućih kvalifikacija i broja, uz poštovanje zastupljenosti prema spolu; (10) upisna politika, ciljevi i standardi u skladu su s misijom i svrhom programa; (11) program podržavaju odgovarajuće službe (studentske, za javne odnose, itd.). Nema sumnje da se akreditacijom programa nastoji osigurati vertikalno prohodan sustav obrazovanja za jav-nu upravu sa znanstvenim utemeljenjem u upravnoj znanosti i njegovanjem multidisciplinarnog pristupa. V. EAPAA Accreditation criteria, version 7, September 2009;

187 National Association of Schools of Public Affairs and Administration (NASPAA) nastala je kao ASPA Council for graduate Education for Public Administration, osnovana je 1959., a 1970. prerasla je u posebnu organizaci-ju – NASPAA, koja se izdvojila iz ASPA tek 1977. Revizija i evaluacija pro-grama započela je još početkom 1970-ih, s prvim nalazom »nejasne svrhe, razarajuće raznolikosti i nedostatka profesionalizma u mnogim sveučilišnim programima«. Prvi standardi usvojeni su 1974., a prvi roster programa koji su u skladu sa standardima 1980. Najnoviji standardi za master programe su oni iz 2009., v. www.naspaa.org

117

je – zaštitu okoliša, upravljanje krizama, sigurnost, globalno upravljanje, neprofitni menadžment, vodstvo, informacijsku tehnologiju, urbani menadžment, zdravstveni menadžment, i sl. Slično je i s doktorskim programima, od kojih je 20-ak akreditiranih. Broj neakreditiranih magistarskih i doktorskih programa kreće se oko stotinu, s time da su mnogi od njih u postupku akreditacije.

Dakle, i EAPAA i NASPAA djeluju kao svojevrsni regu-latori tržišta obrazovanja za javnu upravu. Ocjena kvalitete programa povjerena je kolegama iz struke, a evaluacija se obavlja samoregulacijom – na temelju unaprijed utvrđenih standarda kvalitete sadržaja i organizacije programa, koja bi trebala osigurati odgovarajuće znanje i izlazne kompetenci-je.188 S obzirom na intenzivnu marketizaciju visokog obra-zovanja, pa tako i obrazovanja u području javne uprave, koja se očituje u nicanju velikog broja programa upitne kvalitete i akademske razine, cilj je navedenih organizacija unijeti red i osigurati razvoj edukacije osiguranjem odgovarajuće kakvo-će, ali i jamčiti poslodavcu i krajnjim korisnicima, građanima, privatnom i civilnom sektoru, profesionalce odgovarajućih vještina i obrazovanja. ta aktivnost navedenih organizacija element je u profesionalizaciji struke, koji nadomješta nemo-gućnost licenciranja samih polaznika kao što to rade komore u pogledu tradicionalnih profesija. Na taj način sama uprav-na struka kontrolira obrazovanje i usavršavanje za obavljanje profesije s obzirom na to da kontrolu samih profesionalaca putem licenciranja ne može obavljati. O važnosti postavlja-nja standarda kvalitete obrazovnih programa za javnu upravu brinu se i globalne inicijative koje nastoje kroz razvoj profe-

188 u tu je svrhu EAPAA, po uzoru na NASPAA, pokrenula projekt Tu-ning-PA (»usklađivanje javne uprave«) koji treba odrediti skup kompetenci-ja na čije bi usvajanje programi javne uprave trebali biti usmjereni. Projekt definira 31 opću kompetenciju i razrađuje posebne kompetencije na temelju analize postojećih programa te rezultata upitnika dobivenih od poslodavaca, diplomanata i nastavnika. Može se očekivati da će ishod ovog projekta u smislu definiranih kompetencija i ishoda programa biti korišten kao kriterij za kasniju evaluaciju i akreditaciju programa. V. www.unideusto.org/tuningeu

118

sije pridonijeti jačanju kapaciteta za javno upravljanje u svi-jetu.189

(5) Na kraju, peti stadij profesionalizacije svake struke od-nosi se na uspostavljanje kontrole unutar profesije, kroz defi-niranje etike službe te uspostavu odgovarajućih disciplinskih postupaka. Kako ističe Wilensky (1964), usvajanje formalnog etičkog kodeksa ima svrhu iz obavljanja djelatnosti isključiti one koji pružaju uslugu nedovoljne kvalitete i definirati ideal službe, radi zaštite korisnika, ali i smanjivanja unutarnjih kom-peticija. Kod novijih profesija kodeksi se javljaju i prije u faza-ma profesionalizacije, s obzirom na brzinu razvoja i višestruke pritiske za osiguranje kvalitete usluga. Kako bi osigurala du-goročne interese u smislu kontrole članova i postizanja kvali-tetnih usluga, svaka profesija tako nadzire tri oblika ponaša-nja: a) zakonitost rada, u skladu s pravnim propisima općenito i posebno onima koji reguliraju profesiju; b) profesionalno ponašanje, kao ono koje traži da se slijede standardi dobre prakse i specifičnih kriterija sadržanih u kodeksima etike, te c) moralno ponašanje – u skladu s načelima morala (gargan, 2007). Sva se ta ponašanja reguliraju etičkim kodeksima, dok neki ekstremni oblici povrede ulaze u sferu kaznenog prava.

Pri tome etički kodeksi profesija iskazuju nekoliko važnih obilježja, kako ih definira Abott (1983) – oni su oblici for-malne kontrole, ali nisu svojstveni samo tradicionalnim pro-fesijama, nego imaju širu rasprostranjenost; pridržavanje pra-vila etičkog kodeksa određuje intraprofesionalni status u tom smislu da samo članovi koji se drže pravila pripadaju profesiji; formalni postupci vežu se uz vidljiva ponašanja; odnose se na

189 Primjer su Standardi izvrsnosti u obrazovanju i usavršavanju za javnu upravu koje su 2008. zajednički definirali uN DESA i IASIA (2008). Kao područja u kojima se definiraju ključni standardi navode se: (1) posvećenost javnoj službi, (2) zagovaranje vrijednosti javnog interesa, (3) kombinacija teorije, prakse i služenja zajednici, (4) ključna uloga nastavnog kadra, (5) uključenost različitih socijalnih grupa; (6) program koji je svrhovit i odgo-vara na potrebe organizacija koje će zapošljavati diplomante; (7) kritična važnost odgovarajućih resursa; (8) uravnoteženje suradnje i kompetitivnosti programa.

119

pojedince i individualno ponašanje, a ne na grupno djelovanje ili cijenu usluge; pravila su uglavnom usmjerena na obveze pojedinaca prema kolegama profesionalcima. Drugim riječi-ma, etički kodeksi imaju primarnu svrhu kontrolu pojedinač-nog ponašanja članova kao pripadnika profesije, radi osigura-nja kvalitete usluge i kolegijalnog ponašanja. Iz toga proizlazi i da je važan element u kreiranju i primjeni etičkih kodeksa postojanje identiteta profesije, tj. osjećaja pripadnosti članova struke određenoj profesiji, a za to primarnu važnost ima i soci-jalizacija i usvajanje etičkih vrijednosti u procesu obrazovanja te njihov razvoj na radnom mjestu.

S obzirom na upravnu profesiju etika može sadržavati raz-ličite normativne temelje (npr, Cooper, 2004) i biti usmjerena prema različitim društvenim odnosima upravnih službenika. Pusić (2002) u smislu službeničke etike ističe odnose prema građanima, prema politici i društvu, prema samoj upravnoj organizaciji te prema radu. Etički kodeksi koji definiraju po-željno ponašanje upravne profesije široko su rasprostranjeni (v. Marčetić i Manojlović, 2011) kao i same vrijednosti – jav-ni interes, profesionalizam, odgovornost, neutralnost, usavr-šavanje, fair postupanje, itd. Jednako tako, mnoga ponašanja formalno su i sankcionirana kako bi se osiguralo etično po-našanje, od definiranja povreda službeničke dužnosti u za-konima koji reguliraju status službenika, regulacije situacija sukoba interesa, itd., sve do posebnih odredba kaznenog pra-va. upravo profesionalna odgovornost predstavlja most koji treba osigurati kontrolu rada uprave, nadopunjujući pravnu, političku i demokratsku odgovornost te tako ostvarujući vrlo važnu funkciju u izgradnji povjerenja građana u javnu upravu, posebice u kontekstu erozije imidža uprave, ali i institucija op-ćenito (v. supra).190 Istodobno, postojeći procesi deregulacije,

190 Bar Cendón (2000) kao temeljne značajke profesionalne odgovor-nosti ističe podložnost profesionalnih službenika pravilima sruke koja imaju tehničku i etičku dimenziju, a koje uspostavlja sama profesija; autonomiju članova profesije u obavljanju njihovih funkcija, pri čemu slijede vlastite profesionalne kriterije utemeljene na stručnom znanju; profesionalnu odgov-ornost koja se realizira kroz posebna tijela koja formiraju članovi profesije,

120

privatizacije, liberalizacije javnih usluga dovode do potrebe da tradicionalnu hijerarhijsku i pravnu kontrolu nadopune drugi oblici kontrole, posebno kontrola outputa ili rezultata kroz različite oblike upravljanja kvalitetom, ali i oblici etičke kontrole članova profesije kao pružatelja usluga. ta se etička ponašanja mogu regulirati na općenitoj i konkretnijoj razini, pa se za upravnu službu ističe razlika između etičkih kodeksa i kodeksa ponašanja, pri čemu prvi sadržavaju opća određenja ključnih vrijednosti, na razini načela, dok kodeksi ponašanja definiraju specifične standarde ponašanja u određenim situa-cijama (Whitton, 2001, prema: Marčetić i Manojlović, 2011). Etički kodeksi danas su dio uspostavljanja profesionalne javne uprave u zemljama u tranziciji, pa tako i u Hrvatskoj. Etički kodeks međutim donosi sama organizacija (državna uprava, vlada), a ne profesionalno udruženje, što bi bila značajka tra-dicionalne profesije.

u cjelini, pregled pet stadija profesionalizacije u odnosu na upravnu profesiju pokazuje da su oni prisutni i u razvoju upravne struke kao profesije s posebnim identitetom. Prvo, trajnost i stalnost zanimanja u upravi već je završeni prvi stadij u tom razvoju. Drugo, razvoj posebnog obrazovanja za jav-nu upravu proces je koji još traje, ali napreduje, kako kroz razvoj znanosti javne uprave kao posebnog znanstvenog pod-ručja tako i kroz oblikovanje standarda za posebnu edukaciju upravnih generalista, ali i specifične edukacije upravnih spe-cijalista za javnu upravu. treće, profesionalna udruženja za javnu upravu prisutna su već desetljećima, razvijaju znanost i praksu javne uprave, promiču interese struke te razvijaju standarde kvalitete, primarno u smislu standarda za obrazova-nje za javnu upravu. četvrto, proces zauzimanja za formalno priznanje struke traje, primarno kroz nastojanja da se profe-sionalci sa završenim odgovarajućim obrazovanjem na neki

s jedne strane, te s druge strane kroz upravnu dimenziju, putem nadređenih upravnih tijela u samoj upravi; evaluaciju utemeljenu na usklađenosti profe-sionalnog rada s tehničkim pravilima i načelima struke te rezultatima rada; posebnim pravnim pravilima koja se razlikuju od države do države.

121

način certificiraju za obavljanje posla. Međutim, s obzirom na politizaciju te opseg diskrecije koja proizlazi iz činjenice da je poslodavac primarno javna vlast (država, lokalna jedinica), taj će stadij profesionalizacije vjerojatno ostati nedovršen. Na kraju, razvoj etike i integriteta službenika, trend koji je jasno vidljiv s porastom kompleksnosti javnog upravljanja, decen-tralizacijom i smanjenjem intenziteta ostalih oblika kontrole, ostaje ključan element za kontrolu članstva i osiguranje kvali-tete usluge. Njegovo ostvarenje umnogome će ovisiti o načinu i opsegu usvajanja etičkih vrijednosti službe, što se primarno odvija procesom internalizacije u okviru socijalizacije u pro-cesu obrazovanja, ali i primjenom i dijeljenjem istih vrijed-nosti na radnom mjestu, u svakodnevnoj interakciji sa svim akterima – ostalim službenicima, političarima, građanima, privatnim i civilnim sektorom. Osim toga, etika službe usko je povezana s identitetom službe te njezinim statusom u druš-tvu, gdje jasan identitet i ugled službe motivirajuće djeluju na njezine članove.

ukratko, upravna se struka razvija u procesu profesionali-zacije i svaki korak naprijed predstavlja približavanje idealti-pu profesije. Međutim, s obzirom na kontekst u kojem djeluje upravna struka, ne treba očekivati, pa niti nastojati ostvariti, puni ideal tradicionalnih profesija, koje istovremeno erodira-ju,191 s općom demokratizacijom i poboljšanjem obrazovne strukture društva. u kontekstu upravne profesije i drugi ele-menti mogu djelovati negativno, smanjujući intenzitet profe-sionalizacije, kao što je to i kod drugih profesija. Wilensky (1964: 146 i dalje) kao poseban faktor koji negativno utječe

191 Još sredinom 70-ih Mosher je identificirao neke od izazova profesija, posebice u javnim službama: od specijalizacije i stvaranja poluprofesionala-ca; zamagljene linije između onoga što je uloga stručnjaka i profesionalca, s jedne, te političara ili amatera, s druge strane (»We cannot afford to leave military policy to the military«, citira Mosher visokog vojnog dužnosnika); uključivanje građana kao izazov ekspertima, egalitarizam nasuprot elitizmu; i na kraju, odnos između onoga što se dobiva kao znanje u obrazovnom sus-tavu i stvarnih problema s kojima se profesije u javnoj službi svakodnevno suočavaju (Mosher, 1978).

122

na profesionalizaciju navodi organizacijski kontekst koji ne-povoljno djeluje na autonomiju i ideal službe. Birokratska organizacija, dakle, prirodno okruženje upravnog službenika, može posebno utjecati na ostvarenje ideala službe dovodeći do formalizacije i gubljenja iz vida krajnjeg korisnika i cilja same organizacije, što je već od teorije organizacije priznata disfunkcija (npr. Merton, Selznick, gouldner). Istovremeno, otvaranje uprave prema javnosti kroz uključivanje vanjskih dionika (građana, privatnog sektora, civilnog sektora) u rad uprave smanjuje poseban status profesije, njezinu ekskluziv-nost.192 Moguće je da upravna profesija postigne uvjetno re-čeno najlošiji rezultat u postizanju aure ekskluzivnosti, nedo-dirljivosti, tajnovitosti i elitizma koji su obilježili i pridonijeli razvoju tradicionalnih profesija te njihove moći i prestiža. Do-nekle, takav »neuspjeh« ujedno je i poželjan, jer upravni eli-tizam u kontekstu moći danas nije spojiv s načelima dobrog upravljanja koje se temelji na responsivnosti, uključivosti i odgovornosti te orijentaciji na građane-korisnike i kvalitetu javne usluge. to međutim ne znači da upravna struka ne tre-ba težiti ostalim obilježjima profesije u pogledu obrazovanja i obrazovnih standarda koji spajaju znanost i praksu, razvijaju znanja i vještine te omogućuju supspecijalizacije, zatim surad-nji institucija, profesionalnih udruženja i korisnika, definira-nju i implementaciji etičkih standarda putem kontrole članova te postizanju ugleda kroz kvalitetu usluge koju pruža društvu.

192 »Ako je tehnička baza zanimanja sastavljena od vokabulara koji zvuči poznato svakome (društvene znanosti ili vještina administriranja), ili ako je baza znanstvena, ali tako uska da je svatko može savladati kao skup pravila, tada će zanimanje imati poteškoće u traženju monopola na vještinu ili čak i grube ekskluzivne jurisdikcije« (Wilensky, 1964: 148).

123

6. zakljUčna razmatranja

Izvorno je regulatorna uloga države bila prvenstveno ogra-ničena na klasične instrumente regulacije komandom i kon-trolom. tijekom vremena dolazi do promjene u regulatornoj ulozi države. S jedne strane, djelatnost regulacije sve se više sektorski usmjerava, dok s druge država tu djelatnost, uz zadr-žavanje svoje kontrole, proširuje i na subjekte izvan klasičnog sustava državne uprave i prepušta je u sve većoj mjeri manje- -više neovisnim tijelima utemeljenima na stručnosti i specija-lizaciji. u tom smislu do izražaja dolazi proces samoregulacije koji upućuje na to da se regulacija delegira tijelu kojeg su čla-novi oni čija se djelatnost ima regulirati. Riječ je o tzv. »sred-njem putu« između regulacije tržištem, koje pokazuje određe-ne slabosti da bi mu se prepustila regulacija djelatnosti koje su od važnosti za javni interes, i regulacije izravnom državnom intervencijom, koja i dalje ostaje u pozadini kao stalna prijet-nja u slučaju propusta u samoregulaciji.

Samoregulacija kao oblik regulacije posebno je prisutna u okviru profesija, djelatnosti koje se temelje na specijaliziranom, ograničenom znanju i svojim nosiocima daju autonomiju izra-ženu kroz korporativne oblike udruživanja (profesionalno udru-ženje) i jasno razlikovanje članova i nečlanova. Budući da je obnašanje takve visokospecijalizirane djelatnosti u javnom inte-resu, potrebno je taj interes osigurati i zaštititi, a nužnost pozna-vanja specifičnih znanja i vještina zahtijeva da se ocjena kom-petencija i kvalitete usluga prepusti nosiocima iste struke. Stoga funkcije profesionalnih udruženja obuhvaćaju kontrolu ulaska pružatelja određenih usluga na tržište kroz sustave licenciranja, certificiranja i registriranja, evaluaciju kompetencije članova i akreditiranje programa njihova osposobljavanja i usavršavanja te, naposljetku, nadzor nad pridržavanjem profesionalnih normi uz mogućnost primjene sankcija u slučaju njihova kršenja.

124

Pitanje stručnosti i kvalitete pružanja usluga posebno do-lazi do izražaja u okviru europskih integracija odnosno načela slobode kretanja ljudi i slobode pružanja usluga. Nastojanje da se osigura nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i uklo-ne prepreke koje često proizlaze iz različitih nacionalnih re-žima dovodi do širenja regulacije unutar Eu. u području slo-bode pružanja usluga (a posredno i slobode kretanja radnika) od velike su važnosti Direktiva 2006/123 i Direktiva 2005/36. Direktiva 2006/36 propisuje obvezu pojednostavnjenja posto-jećih pravila i procedura u državama članicama radi olakšanja ostvarenja prava na poslovni nastan i pružanje usluga fizičkim i pravnim osobama iz drugih država članica. Nadalje, ostavlja mogućnost državama članicama da profesionalnim udruženji-ma dodijele nadzornu i regulatornu ulogu u pogledu pristupa uslužnim djelatnostima i njihova obavljanja te da se u okviru tih tijela osnivaju tzv. kontaktne točke. Osim toga, države su dužne poticati izradu etičkih kodeksa i promicanje kvalitete pružanja usluga nacionalnih profesionalnih udruženja. Direk-tiva 2005/36 odnosi se na tzv. regulirane profesije – profesi-je kod kojih je pristup i obavljanje odnosno način obavljanja djelatnosti uvjetovan posjedovanjem određenih stručnih kva-lifikacija odnosno profesije koje obavljaju članovi od strane država članica određenih profesionalnih udruga odnosno orga-nizacija. Predviđena su tri sustava priznavanja profesionalnih kvalifikacija kada je riječ o slobodi poslovnog nastana, odnos-no trajnom obavljanju profesionalne djelatnosti u državi čla-nici različitoj od one u kojoj je pružatelj usluge stekao stručne kvalifikacije, a koji se međusobno razlikuju po zahtjevima po-stavljenim kao uvjet za priznavanje stručne kvalifikacije. Zbog povećane mobilnosti građana Eu uloga profesionalnih udru-ženja u okviru postupka regulacije i priznavanja stručnih kva-lifikacija širi se izvan nacionalnih granica. Ostvarenje načela slobode pružanja usluga i slobode kretanja radnika zahtijeva uklanjanje prepreka pojednostavnjenjem procedura, međutim, od velike je važnosti da takvo pojednostavnjenje ne dovede u pitanje sigurnost europskih građana i kvalitetu usluga koje im se pružaju. Eu je stoga postavila minimalne standarde koji se

125

u pogledu kvalifikacija moraju poštovati, a na državama člani-cama je da zaštite vlastite građane kroz postavljanje zahtjeva u pogledu posjedovanja određenih stručnih kvalifikacija od-nosno osnivanjem i određivanjem profesionalnih udruženja osoba čija će se djelatnost onda smatrati reguliranom djelat-nošću. Na taj će se način zahtjevi postavljeni vlastitim držav-ljanima odnosno osobama koje stručnu kvalifikaciju steknu u toj državi ili su članovi tamošnjeg profesionalnog udruženja moći postaviti i drugim osobama iz Eu sukladno europskim propisima.

Proces europskih integracija ne ostavlja ni Hrvatsku izvan svoga utjecaja. Od nje se ponajprije traži preuzimanje europ-ske pravne stečevine. u tom pogledu, a u području prizna-vanja profesionalnih kvalifikacija i slobode pružanja usluga, Hrvatska je donijela niz propisa kojima je uskladila svoje za-konodavstvo s europskim te poduzela mjere usmjerene jačanju administrativnih kapaciteta potrebnih za provedbu preuzetih obveza. Ipak, postupak usklađivanja nije još uvijek u cijelosti proveden. Posebno se ističe potreba donošenja popisa tijela koja će biti zadužena za priznavanje inozemnih profesionalnih kvalifikacija u Hrvatskoj.

Drugi oblik utjecaja Eu odražava se u procesu bujanja pro-fesionalnih udruženja koja se u Hrvatskoj osnivaju u obliku komora. Iako je riječ o tradicionalnom obliku udruživanja koje seže još u 19. st., ono je doživjelo naglu ekspanziju upravo pod utjecajem europskih integracija. Primjetan je trend porasta broja komora od 2003. godine, od kada je osnovano četrnaest novih komora, a predviđeno je i osnivanje novih (preciznije, komore poreznih savjetnika i komore javnih ovršitelja). tako-đer dolazi do diferencijacije komora, koje su prije obuhvaćale veći broj profesija, na samostalna strukovna udruženja. Na-dalje, pored tradicionalnih profesionalnih asocijacija (gospo-darstvenici, obrtnici, liječnici, odvjetnici…) dolazi do formi-ranja organizacija i u drugim područjima (različita područja u zdravstvu, inženjerstvu, poljoprivredi…) sukladno društve-nom razvoju te potrebi za regulacijom i nadzorom različitih djelatnosti od javnog interesa.

126

Analiza provedena pregledom pravne regulative i članaka te internetskih portala pojedinih komora pokazuje da Hrvatska pripada krugu zemalja koje prihvaćaju javnopravni model ko-morskog udruživanja. Naglasak je, dakle, stavljen na javne za-daće te je članstvo u komori obvezatno za sve pripadnike odre-đene struke koji namjeravaju obavljati tu djelatnost. Pritom se obvezatnost članstva u sudskoj praksi (Europskog suda za ljudska prava te ustavnog suda Republike Hrvatske) ne smatra povredom prava na slobodu udruživanja budući da je riječ o poslovima od javnog interesa čija se zaštita ostvaruje upravo u okviru komora kao profesionalnih udruženja. Međutim, kako ne postoji propis koji na jedinstven način regulira institut ko-mora, praksa pokazuje različitost pravnog temelja osnivanja, registracije, unutarnje organizacije i dr. unatoč tome, mogu se povući određene usporedbe, posebno kada je riječ o komo-rama u istom području, primjerice komorama u zdravstvu ili komorama u okviru djelatnosti graditeljstva. Nadalje, sličnosti proizlaze i iz same prirode komorskog udruživanja i najviše dolaze do izražaja kod funkcija tih organizacija i javnih ovlasti koje im se dodjeljuju u obavljanje.

Pored općenitog utjecaja europskih integracija na regula-ciju profesionalnih djelatnosti i komorski sustav u Hrvatskoj, nekoliko je specifičnih promjena iniciranih istim procesom provedeno u pojedinim komorama. Prvi od njih je širenje kruga profesionalne djelatnosti, što pokazuje primjer utjecaja Direktive 2005/36 na propisivanje obveze učlanjenja dental-nih tehničara i dentalnih asistenata u Hrvatsku komoru den-talne medicine (v. PZE 437, 2009: 3), a jednaka se promjena očekuje i u Hrvatskoj ljekarničkoj komori. Druga promjena odnosi se na standardizaciju obrazovanja i usavršavanja, što pokazuje primjer utjecaja iste direktive na strukovne kuriku-lume u djelatnostima za koje vrijedi automatsko priznavanje profesionalnih kvalifikacija na temelju minimalnih uvjeta izo-brazbe. treća promjena odnosni se na smanjivanje ograniče-nja koja se postavljaju na tržištu profesionalnih usluga. Pri-mjer za to je utjecaj izvješća Europske komisije na ukidanje prava Hrvatske revizorske komore da regulira cijene usluga

127

svojih članova te na odluku Hrvatske odvjetničke komore da donekle odustane od rigoroznog stava u pogledu reklamiranja odvjetnika. Poseban utjecaj europske regulative ostvaren je u pogledu diskriminirajućih odredba o pružateljima profesio-nalnih usluga. Komore koje su prije propisivale ograničenja u pogledu dobi, nacionalnosti i drugih karakteristika za stjecanje članstva izvršile su odgovarajuće promjene pravne regulacije kako bi se takva ograničenja uklonila. Osim toga, došlo je i do usklađivanja nacionalne terminologije s europskom, kao što to pokazuje primjer zamjene tradicionalnog naziva »stomato-logija« izrazom »dentalna medicina«. Na kraju, komore kao organizacijski oblik sve više jačaju u kontekstu globalizacije i europeizacije te svojim brojem i utjecajem čine važnu snagu u javnom sektoru. ulaskom u Eu promijenit će se i status ko-mora u europskim profesionalnim udruženjima iz statusa pro-matrača u punopravno članstvo, što predstavlja nov modalitet europeizacije zbog intenzivne interakcije u europskim udru-ženjima, povrh članstva u međunarodnim udruženjima kojih su mnoge komore postale članice. to su neke promjene koje je proces pridruživanja izazvao u području komorskog udruži-vanja i regulacije profesija, a one se mogu očekivati i u okviru drugih struka i njihovih udruženja.

Nalazi istraživanja unutar zadanog teorijskog okvira upu-ćuju na zaključak da se i u budućnosti može očekivati porast broja komora odnosno rast njihova značenja u (samo)regulaciji i nadzoru rada njihovih članova, kako zbog utjecaja procesa europskih integracija tako i zbog društvenog razvoja, profesio-nalizacije te širenja djelatnosti od značenja za javni interes. Hoće li sve profesije uspjeti konstituirati svoje značajke kao što je to slučaj s tradicionalnim profesijama nije sasvim vjero-jatno, na što upućuje i teza o deprofesionalizaciji. to su među-tim globalni procesi, ali utjecaj Europske unije na regulaciju postojećih profesija i položaj komora nastavit će se, posebice u pogledu funkcioniranja komora. S jedne strane, ulaskom u Eu njihova dosadašnja djelatnost proširit će se na subjekte izvan državnih granica koji odluče obavljati djelatnost u Hr-

128

vatskoj i eventualno obuhvatiti neke nove funkcije, ali postoji mogućnost da zbog procesa deregulacije i uklanjanja prepre-ka slobodi tržišta one i izgube neke od dosadašnjih ovlasti, kao što je, primjerice, pravo i dužnost regulacije cijena uslu-ga. tome treba pridodati i buduće očekivane europeizacijske pritiske koje će na komore i njihove odluke postaviti članstvo Hrvatske u Eu – umjesto restriktivnog pristupa tržištu profe-sionalnih djelatnosti, komore će morati naći druge načine za jačanje položaja domaćih pružatelja usluga na jedinstvenom europskom tržištu. Može se očekivati da će glavni napori biti usmjereni jačanju kvalitete profesionalnih usluga, ponajprije kroz podizanje kvalitete obrazovanja i usavršavanja, u pogle-du kojih će komore imati znatan utjecaj.

Na kraju, poseban proces profesionalizacije odvija se u po-gledu upravne struke, kako globalno tako i u Europskoj uniji. Profesionalizam uprave, kao općeprihvaćeno načelo, primar-no se očitovao kroz osiguranje zapošljavanja u upravi struč-njaka pojedinih profila. u suvremenim se upravnim sustavima to načelo tek u novije vrijeme jača kroz stvaranje posebnog sloja profesionalaca u upravi koji su sposobni s obzirom na svoje obrazovanje te stečena znanja i vještine upravljati kom-pleksnim upravnim sustavom. Proces europeizacije upravnog obrazovanja posebno se vidi kroz standardizaciju sadržaja i kompetencija koje trebaju svladati budući upravni profesio-nalci, ali i oni koji pripadaju posebnim profesijama koje obav-ljaju svoju djelatnost u upravi. takve su procese podržala profesionalna udruženja na europskoj razini, koja putem samo-regulacije nastoje osigurati kvalitetu upravnog obrazovanja koje je jamac dobrog upravljanja, a slični procesi odvijaju se i drugdje, kao npr. u SAD-u. u hrvatskom kontekstu druga faza profesionalizacije u upravi, ona koja se temelji na obrazova-nju i zapošljavanju posebnih upravnih profesionalaca, tek je u začetku i njezin se vrhunac može očekivati tek uspostavom posebnog sveučilišnog obrazovanja za javnu upravu te kom-plementarne mogućnosti i potrebe zapošljavanja diplomaca na odgovarajućim položajima u javnoj upravi. Specifična znanja

129

i vještine, profesionalno udruživanje te odgovarajuća profe-sionalna etika trebale bi zajamčiti sva širokopriznata načela suvremene javne uprave, kao što su odgovornost, efikasnost i učinkovitost, responsivnost, zakonitost, odnosno, drugim rije-čima, dobro javno upravljanje.

131

literatUra

Bibliografija

1. Abel, Krešimir (1999) Sedamdeset godina Komore. Odvjetnik, 72(7–8): 12–15.

2. Abbott, Andrew (1983) Professional ethics. The American Jour-nal of Sociology, 88(5): 855–885.

3. Andersen, lotte B. (2009) What determines the behaviour and performance of health professionals? Public service motivation, professional norms and/or economic incentives. International Review of Administrative Sciences, 75(1): 79–97.

4. Arnold, Patricia (2005) Disciplining domestic regulation: the World trade Organization and the market for professional servi-ces. Accounting, Organizations and Society, 30: 299–330.

5. Ayres, Ian i John Braithwaite (1992) Responsive regulation: Transcending the deregulation debate. New York, Oxford: Ox-ford University Press

6. Bagović, Kate (2010) Priznavanje inozemnih stručnih kvalifika-cija prema Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju ino-zemnih stručnih kvalifikacija. Informator, br. 5826–5827, str. 21.

7. Baldwin, Robert i Martin Cave (1999) Understanding regula-tion. Oxford: Oxford university Press

8. Bar Cendón, Antonio (2000) Accountability and public admi-nistration: concepts, dimensions, developments. u: Kelly, M., ur. Openness and transparency in governance: Challenges and opportunities. Maastricht: NISPAcee, EIPA.

9. Barberić, Hrvoje (2010) Komore u Republici Hrvatskoj, Pravo i porezi, 10(4): 43–48.

10. Barberić, Hrvoje (2011) Komore i komorsko udruživanje, In-formator, br. 5958, str. 14.

11. Bartle, Ian i Peter Vaas (2005) Self-regulation and regulatory state – a survey of policy and practice. CRI Research report 17. university of Bath School of Management

132

12. Best, Edward (2003) Alternative regulations or complementary methods? Evolving options in European governance. Eipascope 2003/1.

13. Black, Julia (1996) Constitutionalising self-regulation. The Mo-dern Law Review, 59(1): 24–55.

14. Bodiroga-Vukobrat, Nada i Hana Horak (2007) Sloboda pružanja usluga u kontekstu Bolkensteinove direktive. u: Bodiroga-Vu-kobrat, Nada, Sanja, Barić (ur.) Prekogranična i regionalna suradnja. Rijeka: Pravni fakultet i Zaklada Sveučilišta u Rijeci

15. Bortolotti, Bernardo i gianluca fiorentini (1999) Barriers to entry and the self-regulating professions: evidence from the market for Italian accountants, u Bartollotti, Bernardo, gianluca Fiorentini, eds, Organized interests and self-regulation. Oxford: Oxford university Press

16. Börzel, tanja i thomas Risse (2007) Europeanization: the do-mestic impact of Eu politics. u: Jørgensen, K. E., M. A. Pollack, B. Rosamond (ur.) The Handbook of European Union Politics. New York: Sage

17. Brandsen, taco, Marlies Honingh (2011) Professionalism and public management: redefining the professional. Paper prepared for the EgPA conference, Bucharest, Romania, 7–10 September 2011.

18. Brock, David M. (2006) the changing professional organiza-tion: A review of competing archetypes. International Journal of Management Reviews, 8(3): 157–174.

19. Brock, D.M., i M.J. Powell (2005) Radical strategic change in the global professional network: the »Big five« 1999–2001. Journal of Organizational Change Management, 18(5): 451–468.

20. Bulmer, Simon i Claudio Radaelli (2005) the Europeanization of national policy u: Bulmer, S., C. lequesne, eds. (2005) The member states of the European Union. Oxford university Press

21. Christensen, tom i Per lagreid (2005) Agencification and Regulatory Reforms. Paper prepared for the SCANCOR/SOg workshop on Atomization of the state: from integrated admini-strative models to single purpose organizations. Stanford uni-versity, April 1–2 2005. http://www.sog-c27.org/Paper/Scancor/AgencificationRegulatioryReforms.final2102.doc

133

22. Cohen, Michael (1970) the generalist and organizational mobili-ty. Public Administration Review, 30(5): 544–552.

23. Cooper, David J. i Keith Robson (2006) Accounting, profes-sions and regulation: locating the sites of professionalization. Accounting, Organizations and Society, 31: 415–444.

24. Cooper, David, tony Puxty, Keith Robson, Hugh Willmott (1994) the Ideology of Professional Regulation and the Mar-kets for Accounting labour: three Episodes in the Recent His-tory of the UK Accountancy Profession. Accounting, Organiza-tions and Society, 19(6): 527–553.

25. Cooper, terry l. (2003) Big questions in administrative ethics: a need for focused, collaborative effort. Public Administration Review 64(4): 395–407.

26. Cooper, terry l. (1987) Hierarchy, virtue and the practice of public administration: A perspective for normative ethics. Pub-lic Administration Review, July/August

27. Dror, Yekezhel (1968) Specialists vs. generalists: a miss-ques-tion. RAND paper P-3997, http://www.rand.org/pubs/papers/P3997.html

28. Džinić, Jasmina (2011) Regulacijska tijela i regulacija: neki problemi u pogledu (ne)donošenja uredbi za izvršenje zakona. Hrvatska i komparativna javna uprava, 11(3):651–680.

29. EAPAA Accreditation criteria, version 7, September 200930. farmer, David John (2007) five great issues in the profession

of public administration. u: Rabin, Jack, W. Bartley Hildreth, gerald J Miller, eds., Handbook of Public Administration, 3rd ed., taylor & francis group

31. ferlie, Ewan i Keith J. geraghty (2006) Professionals in public service organizations: implications for public sector ‘reforming. u: ferlie, Ewan, laurence E. lynn Jr, Christopher Pollit, eds. (2005) The Oxford Handbook of Public Management. Oxford: Oxford university Press.

32. freidson, Eliot i Buford Rhea (1965) knowledge and judgment in professional evaluations. Administrative Science Quarterly, 10(1): 107–124.

33. gargan, John J. (2007) the public administration community and the search for professsionalism. u: Rabin, Jack, W. Bartley

134

Hildreth i gerald J. Miller, eds., Handbook of Public Adminis-tration, 3rd ed, taylor & francis group

34. garoupa, Nuno (2004) Regulation of professions in the uS and Europe: A comparative analysis. American law & Economics Association Annual Meetings, Paper no. 42, uRl:http://law.be-press.com/alea/14th/art42

35. golembiewski, Robert t. (1965) Specialist or generalist? struc-ture as a crucial factor. Public Administration Review, 25(2): 135–141.

36. greenwood, Royston, C. R. Hinings, John Brown (1994) Merging professional service firms. Organization Science, 5(2), 239–257.

37. greenwood, Royston, Roy Suddaby, C. R. Hinings (2002) theorizing change: the role of professional associations in the transformation of institutionalized. The Academy of Manage-ment Journal, 45 (1): 58–80.

38. gupta, Anil K. i lawrence J. lad (1983) Industry self-regula-tion: an economic, organizational and political analysis. Acade-my of Management Review, 8(3): 416–425.

39. Holzer, Marc i Jack Rabin (1987) Public service: problems, pro-fessionalism and policy recommendations. Public Productivity Review, 11(1): 3–13.

40. Hood, Christopher, Martin lodge (2005) AESOP with varia-tions: Civil service competency as a case of german tortoise and British hare? Public Administration 83(4): 805–822.

41. Horak, Hana (2004) Sloboda pružanja usluga. u: Mintas-Hodak, ljerka (ur.) Uvod u Europsku uniju. Zagreb : Mate, Zagrebačka škola ekonomije i managementa

42. Horvatić, lidija (2007) Pravo poslodavaca na organiziranje i udruge poslodavaca u Hrvatskoj. Radni odnosi u Republici Hr-vatskoj, Zagreb, 527–556.

43. Jacob, Steve i Yves Boisvert (2010) to be or not to be a profes-sion: pros, cons and challenges for evaluation. Evaluation 16(4): 349–369.

44. Jordana, Jacint i David levi-faur (ur.) (2004) The politics of regulation: Institutions and regulatory reforms for the age of governance. Edward Elgar

135

45. Josipović, tatjana i Siniša Petrović (2007) Sloboda pružanja usluga i profesionalna odgovornost za štetu. Informator br. 5562–5563, 27. i 30. 6. 2007.

46. Jl (2010) Medicinske sestre: studij nam je dao znanja za bolju skrb o pacijentu, Jutarnji list, 30. svibnja 2010.

47. Kleiner, Morris M. (2000) Occupational licensing. The Journal of Economic Perspectives, 14(4): 189–202.

48. Knežić-Popović, Dragana (2008) Novi režim priznavanja pro-fesionalnih kvalifikacija u pravu Evropske unije, Pravna riječ, Banja luka, 5(14): 343–355.

49. Knill, Christoph i Andrea lenschow (2004) Compliance, com-petition and communication: Different approaches of European governance and their impact on national institutions. Journal of Common Market studies, 43(3): 583–606.

50. Koprić, Ivan (2007) trendovi u razvoju i mogućnosti kvalitet-nijeg upravnog obrazovanja u Hrvatskoj. u: Barbić, Jakša, ur., Reforma pravnog obrazovanja, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

51. Koprić, Ivan, Anamarija Musa, goranka lalić Novak (2012) Europski upravni prostor. Zagreb: Institut za javnu upravu

52. Koprić, Ivan, Anamarija Musa, Vedran Đulabić (2008) Europski standardi regulacije službi od općeg interesa: (kvazi)nezavisna regulacijska tijela u izgradnji modernog kapitalizma. Hrvatska javna uprava, 8(3): 647–688.

53. Koprić, Ivan et al. (2006) Javna uprava: nastavni materijali. Zagreb: Društveno veleučilište

54. Kudrová, Veronika (2008) Recognition of qualifications: Eu law. Cofola 2008. 1. vydání. Brno: tribun Eu, Masarykova uni-verzita, Právnická fakulta.

55. Kuhlmann, Ellen, Judith Allsop (2008) Professional self-regu-lation in a changing architecture of governance: Comparing health policy in the uK and germany. Policy & Politics 36(2): 173–189.

56. Majone, giandomenico (1996) Regulating Europe. Routledge57. Marčetić, gordana (2005) Javni službenici i tranzicija. Zagreb:

Društveno veleučilište, Konrad Adenauer Stiftung

136

58. Marčetić, gordana, goranka lalić Novak, Jasmina Džinić (2011) Public administration education in Croatia and European coun-tries: Different approaches to similar issue, izlaganje na IPSA Conference ‘Developing policy in different cultural contexts: learning from study, learning from experience’, Dubrovnik, 10–12. lipnja 2011. (u objavi Hrvatska i komparativna javna uprava)

59. Marčetić, gordana i Romea Manojlović (2011) Codes of ethics and codes of conduct for public and civil servants in Anglo-Sax-on and Ex-Yugoslavian countries – can a common pattern be found? u: Kostadinov, Biljana, gordan Matas (ur.) Social and cultural implications of multiculturalism/ Implications social-es et culturelles du multiculturalisme, Split: Hrvatsko-kanad-sko akademsko društvo (HKAD); filozofski fakultet u Splitu, 2010–2011.

60. Marković, Sandra (2009) Sloboda udruživanja u komore. In-formator br. 5750–5751, str. 17–18.

61. Mataga, Zvonimir (2006) Pravo na slobodu udruživanja prema Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih slo-boda. ENCl, www.gong.hr, preuzeto 15.11.2011.

62. McCubbins, Mathew D. i thomas Schwartz. (1984) Congres-sional oversight overlooked: Police patrols versus fire alarms. American Journal of Political Science 28(1): 165–179.

63. McDonald III, Bruce D. (2010) the Bureau of municipal re-search and the development of professional public service. Ad-ministration & Society, 42(7): 815–835.

64. Mihaljek, Dubravko (2006) Zdravstvena politika i reforma u Hrvatskoj: kako vidjeti šumu od drveća? u: Ott, Katarina (ur.) Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji: izazovi sudjelovanja. Institut za javne financije i Zaklada friedrich Ebert, str. 265–308. (uRl: http://www.fes.hr/E-books/pdf/Pridruzivanje%20hrvatske%20Eu_4_svezak/11.pdf, preuzeto 5.11.2011.)

65. Mintzberg, Henry (1983) Structure in fives: designing effective organizations. Prentice Hall Inc., Englewood Cliffs, New Jer-sey

66. Möller, Manfred (2008) the Impact of the European Directive on services in the internal market on public administration. Hr-vatska javna uprava, 8(2): 351–366.

137

67. Moran, Michael (2003) The British regulatory state: High mo-dernism and hyper-innovation, Oxford: Oxford university Press

68. Mosher, frederick C. (1978) Professions in public service, Pub-lic Administration Review, 38(2): 144–150.

69. Musa, Anamarija (2009) Europeizacija i agencijski model javne uprave. Doktorska disertacija. Zagreb: Pravni fakultet

70. Musa, Anamarija, Vedran Đulabić, tijana Vukojičić, Mihovil Škarica (2007a) Obrazovanje za javnu upravu: pregled diplom-skih programa javne uprave u zapadnoeuropskim zemljama, Hr-vatska javna uprava, 7(2): 289–317.

71. Musa, Anamarija, Vedran Đulabić, tijana Vukojičić, Mihovil Škarica (2007b) Obrazovanje za javnu upravu: pregled diplom-skih programa javne uprave u tranzicijskim zemljama, Hrvatska javna uprava, 7(4): 563–594.

72. Muzio, Daniel i Ian Kirckpatrick (2011) Introduction: Profes-sions and organizations – a conceptual framework. Current Sociolog,y 59(4): 389–405.

73. NASPAA (2011–2012) Roster of Accredited Programs, the Com-mission on Peer Review and Accreditation, http://www.naspaa.org/accreditation/NS/document/AnnualRosterofAccreditedPro-grams2011–12.pdf

74. Nicolaïdis, Kalypso i Susanne K. Schmidt (2007) Mutual rec-ognition on ‘trial’: the long road to services liberalization, paper presented at the EuSA 10th biannual international conference, Montreal, Canada, 17–19 May 2007.

75. Nowak, tobias i theo Van den Hoogen (2010) the emergence and use of self-regulation in the European decision-making pro-cess: Does it make a difference? Legisprudence, 4(3): 343–383.

76. OECD (1995) top management service in central government: introducing a system for the higher civil service in Central and Eastern European countries, Sigma Papers, No.1, OECD Pub-lishing, http://dx.doi.org/10.1787/5kml6gln4cbq-en

77. Ogus Anthony (1995) Rethinking self-regulation. Oxford Jour-nal of Legal Studies, 15(1): 97–108.

78. Ogus, Anthony (2000) Self-regulation. u: Bouckaert, Boudewijn i De geest, gerrit (ur.) Encyclopedia of Law and Economics, nr. 94000, www.encyclo.findlaw.com/tablebib.html

138

79. Ogus, Anthony (2004) Regulation: Legal form and economic activity. Hart Publishing

80. Page, Edward C., Vincent Wright, ur. (1999) Bureaucatic elites in Western Europe states: A comparative analysis of top offi-cials. Oxford: Oxford university Press

81. Parrado, Salvador i Miquel Salvador (2011) the institutionali-zation of meritocracy in latin American regulatory agencies. In-ternational Review of Administrative Sciences, 77(4): 687–712.

82. Paterson, I., M. fink i A. Ogus (2003) Economic impact of regu-lation in the field of liberal professions in different EU member states. Vienna, Institute of Advanced Studies

83. Pecotić, Jasminka (2004) Reguliranje profesionalnih usluga u Europskoj uniji iz perspektive tržišnog natjecanja. Odvjetnik, 78(3–4): 21–26.

84. Peters, B. guy (2001) The Politics of Bureaucracy, 5th edition. london, New York: Routledge

85. Porter, tony i Karsten Ronit (2006) Self-regulation as policy process: the multiple and criss-crossing stages of private rule-making. Policy Science, 39:41–72.

86. Pusić, Eugen (2002) Nauka o upravi. Školska knjiga: Zagreb87. Radaelli, Claudio (2004) Europeanisation: solution or problem?

European Integration online Papers (EIoP) Vol. 8 (2004) N° 16; http://eiop.or.at/eiop/texte/2004–016a.htm

88. Randall, glen E. Understanding Professional Self-Regulation, http://www.collegeofparamedics.sk.ca/docs/about-us/under-standing-prof-self-regulation.pdf

89. Rodin, Siniša (2009) Higher education reform in search of Bo-logna. Politička misao, 46(5): 21–38.

90. Rodin, Siniša (2011) Kao brodovi u noći: hrvatsko visoko obra-zovanje i slobode unutarnjeg tržišta Europske unije. Politička misao, 48(1): 186–214.

91. Rodin, Siniša (2011a) Visoko obrazovanje i slobode unutarnjeg tržišta Eu. Informator, br. 5947, str. 17–18.

92. Rostain, tanina (2010) Self-regulating authority, markets and the ideology of professionalism. u: Baldwin, Robert, Martin Cave, Martin Lodge, eds. The Oxford handbook of regulation. Oxford university Press

139

93. Schott, Richard l. (1976) Public administration as a profes-sion: Problems and prospects. Public Administration Review, 36(3): 253–259.

94. Scott, W. Richard (2004) Institutional theory: contributing to a theoretical research program. u: Smith, Ken. g, Michael A. Hitt, eds. Great Minds in Management: The Process of Theory Development. Oxford, uK: Oxford university Press

95. Sevšek, Vlado (2005) Odvjetnici i mediji u Republici Hrvat-skoj. Odvjetnik 3–4: 30.

96. Subramaniam, V. (1968) the Relative status of specialists and generalists: An attempt at a comparative historical explanation. Public Administration, 46(3): 331–40.

97. Suddaby, Roy, David J. Cooper, Royston greenwood. (2007) transnational regulation of professional services: governance dynamics of field level organizational change. Accounting, Or-ganizations and Society, 32: 333–362.

98. turuk, Vesna (2010) Na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu kreću novi programi specijalističkih diplomskih stručnih studi-ja. Plavi fokus – glasilo Hrvatske komore medicinskih sestara, 6(1): 10–11.

99. united Nations Department of Economic and Social Affairs (uNDESA) & International Association of Schools and Insti-tutes of Administration (IASIA) (2008) Standards of Excel-lence for Public Administration Education and Training, Fi-nal Report, task force of Standards of Excellence for Public Administration Education and Training, http://www.iias-iisa.org/iasia/e/standards_excellence/Documents/Standards%20of%20Excellence%20English.pdf

100. Van de Walle, Steven (2004) Context-specific images of the archetypical bureaucrat: persistence and diffusion of the bu-reaucracy stereotype. Public Voices, 7 (1): 3–12.

101. Van den Bergh, Roger (2004) towards efficient self-regula-tion in markets for professional services. Competition law and Policy Workshop Proceedings, European university Institute, Robert Schuman Centre for Advanced Studies http://www.eui.eu/RSCAS/Research/Competition/2004/200409-compet-VanDenBergh.pdf

140

102. Van den Bergh, Roger (1999) Self-regulation of the medical and legal professions: remaining barriers to competition and EC law. u: Bortolotti Bernardo and gianluca fiorentini, eds., Organized interest and self-regulation: an economic approach. Oxford university Press

103. Vink, Maarten P. i Paolo graziano (2007) Challenges of a New Research Agenda, u: graziano i Vink (ur.) Europeanization. New research agendas. Palgrave MacMillan

104. Willbern, York (1954) Professionalization in the public ser-vice: too little or too much. Public Administration Review, 14(1): 13–2.

105. Wilensky, Harold l. (1964) the professionalization of every-one? American Journal of Sociology, 70(2): 137–158.

106. Witteveen, Willem J. (2005) A self-regulation paradox: Notes towards the social logic of regulation. European Journal of Community Law, 9(1).

107. Wright, John S. f. (2009) the regulatory state and the uK la-bour government’s re-regulation of provision in the English National Health Service. Regulation & Governance, 3: 334–359.

Europski propisi i dokumenti

– Direktiva 2006/123, Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamen-ta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (Directive 2006/123/EC of the European Parliament and of the Council of 12 December 2006 on services in the internal market), OJ/l/376/27.12.2006.

– Direktiva 2005/36, Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Di-rective 2005/36/EC of the European Parliament and of the Council of 7 September 2005 on the recognition of professional qualifica-tions), OJ/l/255/30.9.2005.

– Direktiva 98/5, Direktiva 98/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o omogućavanju stalnog obavljanja odvjetničke djelatnosti u državi članici različitoj od one u kojoj je stečena kvalifikacija za bavljenje odvjetništvom (Directive 98/5/EC of the European Parliament and of the Council of 16 Febru-ary 1998 to facilitate practice of the profession of lawyer on a

141

permanent basis in a Member State other than that in which the qualification was obtained), OJ/l/77/14.3.1998.

– Direktva 77/249, Direktiva Vijeća 77/249/EEZ od 22. ožujka 1977. o omogućavanju provedbe prava odvjetnika i diplomiranih pravni-ka na pružanje pravne pomoći (Council Directive 77/249/EEC of 22 March 1977 to facilitate the effective exercise by lawyers of freedom to provide services), OJ/l/78/26.3.1977.

– Europski parlament, Vijeće Eu, Europska komisija: Međuinsti-tucionalni sporazum o boljem zakonodavstvu (Euroepan Parlia-ment, Council, European Commission: Interinstitutional agre-ement on better lawmaking), OJ C321/1, 31.12.2003

– EK (2011) Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjenama i dopunama Direktive 2005/36/EK o priznavanju stručnih kvalifikacija i uredbe o upravnoj suradnji u okviru In-formacijskog sustava unutarnjeg tržišta (Proposal for a Directive of the European Parliament and the Council amending Directive 2005/36/EC on the recognition of professional qualifications and Regulation on administrative cooperation through the Internal Market Information System), Brussels, 19 December 2011

– 2011 {COM(2011 883 final}EK (2010) Commission Staff Work-ing Document, Croatia 2010 Progress Report (SEC(2010) 1326) accompanying the Communication from the Commission to the European Parliament and the Council, Enlargement Strategy and Main Challenges 2010–2011, Brussels, 09 November 2010, {COM(2010) 660}

– EK (2010a) Services: Commission calls on greece to end fixed minimum fees for lawyers, Bruxelles, 5. svibnja 2010., IP/10/498, www.europa.eu, preuzet 31.10.2011.

– EK (2009) Izvješće Europske komisije od 9. prosinca 2009. (Professional qualifications: Commission provides improved in-formation and guidance on how EU rules work in practice), IP/09/1898/12.9.2009.

– EK (2008) Radni dokument Komisije, Hrvatska, Izvješće o na-pretku za 2008. godinu (SEC (2008) 2694) kao prilog Priopćenja Komisije Europskom parlamentu i Vijeću, Bruxelles, 5. studenoga 2008. (COM(2008) 674) (Croatia 2008 Progress Report accom-panying the Communication from the Commission to the European Parliament and the Council))

– EK (2006) Priručnik Europske komisije za provedbu Direktive o uslugama (Handbook of Implementation of the Services Directive

142

issued by the Commission of the European Communities, 2006), www.ec.europa.eu/internal_market/services/docs/services-dir/guides/handbook_en.pdf, 17.10.2011.

– EK (2005) Radni dokument Europske komisije od 5. rujna 2005. COM(2005)405 final (Progress by Member States in reviewing and eliminating restrictions to Competition in the area of Profes-sional Services)

– EK (2002) the Results oft he European Commission Consulta-tion Exercies on the future Regime of Professional Recognition, MARKt/D/3723/2002-EN, Brussels, 2002.

– Izvješće Europske komisije o tržišnom natjecanju u profesionalnim uslugama od 9. veljače 2004. (Commission communication: Report on Competition in Professional Services, COM(2004)83 final).

– Izvješće Europske komisije od 15. travnja 2010. (Scoreboard on the Professional Qualifications Directive (Directive 2005/36/EC), Second version, 15.4.2010.), www.ec.europa.eu, 17.10.2011.

– Konvencija o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u području Europe, lisabon, 11. travnja 1997., Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 9/02 i 15/02

– lN (2007) liječničke novine br. 60 od 12. lipnja 2007., www.hlk.hr, preuzeto 1.11.2011.

– Ugovor o Europskoj uniji (Treaty on European Union), OJ/C/115/9.5.2008.

– Ugovor o funkcioniranju Europske unije (Treaty on the Function-ing of the European Union), OJ/C/115/9.5.2008.

– Ugovor o Europskom ekonomskom prostoru (Agreement on the European Economic Area), OJ/l 1/3.1.1994.

Propisi, odluke i dokumenti Republike Hrvatske– ustav Republike Hrvatske, Narodne novine br. 85/10– ustav Republike Hrvatske, Narodne novine br. 56/90, 135/97,

8/98 – pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 – pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01– ispravak

– Zakon o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju, Narodne novine br. 107/07

– Zakon o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnos-tima u prostornom uređenju i gradnji, Narodne novine br. 152/08, 124/09, 49/11

143

– Zakon o djelatnostima u zdravstvu, Narodne novine br. 87/09– Zakon o Hrvatskoj komori inženjera šumarstva i drvne tehnologi-

je, Narodne novine br. 22/06– Zakon o javnim ovršiteljima, Narodne novine br. 139/10, 150/11,

154/11, 12/12– Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite, Narodne novine br. 107/07– Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, Narodne

novine br. 124/11– Zakon o liječništvu, Narodne novine br. 121/03, 117/08– Zakon o ljekarništvu, Narodne novine br. 121/03, 142/06 – uredba,

35/08, 117/08– Zakon o obavljanju geodetske djelatnosti, Narodne novine br.

152/08, 61/11– Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju,

Narodne novine br. 45/09– Zakon o poreznom savjetništvu, Narodne novine br. 127/00– Zakon o pravu na pristup informacijama, Narodne novine br.

172/03, 144/10, 38/11 – Kriteriji za određivanje visine naknade iz članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, 77/11

– Zakon o primaljstvu, Narodne novine br. 120/08, 145/10– Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, Nar-

odne novine br. 158/03, 198/03 – uredba, 138/06– Zakon o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i

diploma, Narodne novine br. 57/96, 21/00– Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih

kvalifikacija, Narodne novine br. 124/09, 45/11– Zakon o reviziji, Narodne novine br. 146/05, 139/08– Zakon o sudskom registru, Narodne novine br. 1/95, 57/96, 1/98

– uredba, 30/99 – uredba, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11– Zakon o udrugama, Narodne novine br. 88/01, 11/02– Zakon o veterinarstvu, Narodne novine br. 41/07, 155/08 – uredba,

55/11– Zakon o zastupanju u području prava industrijskog vlasništva,

Narodne novine br. 54/05, 49/11– uredba o osnivanju Agencije za znanost i visoko obrazovanje,

Narodne novine br. 04/04, 8/07

144

– uredba o računovodstvu neprofitnih organizacija, Narodne novine br. 10/08, 7/09

– uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva uprave, Narodne no-vine br. 28/12

– Vlada (2010) Program Vlade Republike Hrvatske za preuzimanje i provedbu pravne stečevine Europske unije, Zagreb, 7. siječnja 2010., www.vlada.hr, 17.10.2011.

– Popis tijela javne vlasti za 2010. godinu, Narodne novine br. 19/10– Pravilnik o arbitraži i arbitražnom postupku HKIS od 18. rujna

2009., www.hkis.hr, preuzeto 1.11.2011.– Pravilnik o načinu isticanja naziva i oglašavanja rada privatne or-

dinacije, zdravstvene ustanove, trgovačkog društva i druge pravne osobe u privatnom vlasništvu koja obavlja zdravstvenu djelatnost, www.hlk.hr, preuzeto 31.10.2011.

– Pravilnik o nadzoru i provjeri kvalitete rada revizorskih društava, samostalnih revizora, zajedničkih revizorskih ureda i ovlaštenih revizora, Narodne novine br. 62/11

– Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o izdavanju, obnav-ljanju i oduzimanju odobrenja za samostalan rad od 9. srpnja 2009., Hrvatska ljekarnička komora, www.hljk.hr, preuzet 4.11.2011.

– Pravilnik o pripravničkom stažu zdravstvenih radnika, Narodne novine 4/11

– Pravilnik o studiju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 27. svibnja 2011., www.sfzg.unizg.hr, preuzet 4.11.2011.

– Pravilnik o web stranici odvjetnika od 14. veljače 2009., www.hok-cba.hr, preuzet 31.10.2011.

– Statut Hrvatske gospodarske komore, Narodne novine br. 56/91, 10/93, 115/93, 11/94 – pročišćeni tekst, 108/95, 19/96, 64/01, 142/11

– Statut Hrvatske javnobilježničke komore, Narodne novine br. 26/95, 32/96, 78/99, 69/00, 27/01 – pročišćeni tekst, 33/01 – ispr., 9/04, 139/06, 65/07, 55/10

– Statut Hrvatske komore arhitekata, Narodne novine br. 64/09, 129/10, 131/10 – pročišćeni tekst

– Statut Hrvatske komore fizioterapeuta od 2. srpnja 2011., www.hkf.hr, preuzet 6.11.2011.

– Statut Hrvatske komore inženjera elektrotehnike, Narodne novine br. 82/09

145

– Statut Hrvatske komore inženjera građevinarstva, Narodne novine br. 52/09, 4/12

– Statut Hrvatske komore inženjera strojarstva, Narodne novine br. 82/09

– Statut Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, Narodne novine br. 136/06, 61/07

– Statut Hrvatske komore inženjera tehnologije prometa i transporta, Narodne novine br. 20/10, 32/11, 22/12

– Statut Hrvatske komore medicinskih biokemičara od 25. svibnja 2007., www.hkmb.hr, preuzet 31.10.2011.

– Statut Hrvatske komore medicinskih sestara od 28. listopada 2010., www.hkms.hr, preuzet 31.10.2011.

– Statut Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije, Narodne novine br. 52/09, 7/10

– Statut Hrvatske komore primalja od 2. ožujka 2009., www.komo-ra-primalja.hr, preuzet 6.11.2011.

– Statut Hrvatske komore zdravstvenih radnika od 3. veljače 2010., www.mzss.hr, preuzet 6.11.2011.

– Statut Hrvatske liječničke komore, Narodne novine br. 47/04, 55/08 – pročišćeni tekst

– Statut Hrvatske ljekarničke komore od 27. svibnja 2004., www.hljk.hr, preuzet 31.10.2011.

– Statut Hrvatske obrtničke komore, Narodne novine br. 21/99, 62/02, 86/02, 116/02 – pročišćeni tekst, 158/02, 101/04, 187/04, 12/06, 89/08, 81/09, 99/09 – pročišćeni tekst

– Statut Hrvatske odvjetničke komore, Narodne novine br. 74/09, 90/10, 64/11, 104/11 – pročišćeni tekst

– Statut Hrvatske poljoprivredne komore, Narodne novine br. 24/10, 31/10 – ispr., 142/10

– Statut Hrvatske psihološke komore, Narodne novine br. 15/04– Statut Hrvatske revizorske komore, Narodne novine br. 43/10– Statut Hrvatske stomatološke komore, Narodne novine br. 44/04,

69/06, 85/07 – pročišćeni tekst, 24/08, 11/2010, 13/2010 – pročiš-ćeni tekst

– Statut Hrvatske udruge za sanitarno inženjerstvo od 30. lipnja 2005. i Izmjene i dopune Statuta Hrvatske udruge za sanitarno inženjerstvo od 2. lipnja 2007., www.husi.hr, preuzet 31.10.2011.

146

– Statut Hrvatske veterinarske komore, Narodne novine br. 77/10, 19/11

– Statut Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – pročišćeni tekst, www.sfzg.hr, preuzet 4.11.2011.

– Kodeks odvjetničke etike, Narodne novine br. 64/07, 72/08– Odluka o osnivanju Hrvatske komore zdravstvenih radnika od 21.

siječnja 2010., www.mzss.hr, preuzeta 31.10.2011.– Odluka o visini članarine za 2005. godinu od 4. siječnja 2005.,

Hrvatska komora medicinskih sestara, www.hkms.hr, preuzeta 1.11.2011.

– Rješenje ustavnog suda Republike Hrvatske u-I-990/99 od 15. ožujka 2000., Narodne novine br. 32/2000

– Rješenje ustavnog suda Republike Hrvatske u-I/3120/2003 od 1. ožujka 2011., www.usud.hr, preuzeto 15.11.2011.

– Rješenje ustavnog suda Republike Hrvatske u-I/110/1998 od 17. siječnja 2001., Narodne novine br. 10/2001

– PZ 171 (2008) Konačni prijedlog zakona o Hrvatskoj poljoprivred-noj komori, PZ 171, Zagreb, 12. prosinca 2008., www.sabor.hr, preuzet 31.10.2011.

– PZE 705 (2007) Prijedlog zakona o Hrvatskoj komori inženjera tehnologije prometa i transporta, Zagreb, 15. lipnja 2007., www.sabor.hr, preuzet 31.10.2011.

– PZE 99 (2008) Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopuna-ma Zakona o reviziji – treće čitanje, Zagreb, 27. listopada 2008., www.sabor.hr, preuzet 31.10.2011.

– PZE 167 (2008) Prijedlog zakona o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji, Za-greb, 27. studenoga 2008., www.sabor.hr, preuzet 31.10.2011.

– PZE 437 (2009) Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Za-kona o stomatološkoj djelatnosti, s konačnim prijedlogom zakona, Zagreb, 27. kolovoza 2009., www.sabor.hr, preuzet 1.12.2011.

– PZE 570 (2010) Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopu-nama Zakona o pravu na pristup informacijama, Zagreb, 5. stude-noga 2010., www.sabor.hr, preuzet 1.12.2011.

Mrežni izvori o komorama, regulaciji profesija te opći izvori

– Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Nacionalni ENIC/NARIC ured – www.azvo.hr/enic

147

– Baza reguliranih profesija u RH – http://db.azvo.hr/hr/profesije– European Commission – www.ec.europa.eu– Hrvatska gospodarska komora – www.hgk.hr– Hrvatska komora arhitekata – www.arhitekti-hka.com– Hrvatska komora fizioterapeuta – www.hkf.hr– Hrvatska komora inženjera elektrotehnike – www.hkie.hr– Hrvatska komora inženjera građevinarstva – www.hkig.hr– Hrvatska komora inženjera strojarstva – www.hkis.hr– Hrvatska komora medicinskih biokemičara – www.hkmb.hr– Hrvatska komora medicinskih sestara – www.hkms.hr– Hrvatska komora primalja – www.komora-primalja.hr– Hrvatska liječnička komora – www.hlk.hr– Hrvatska ljekarnička komora – www.hljk.hr– Hrvatska odvjetnička komora – www.hok-cba.hr– Hrvatska komora ovlaštenih inženjera geodezije – www.hkoig.hr– Hrvatska udruga poreznih savjetnika – www.upsp.info– Hrvatski sabor – www.sabor.hr– Komora sanitarnih inženjera i tehničara – Hrvatska udruga za san-

itarno inženjerstvo – www.husi.hr– Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, Pregovori

o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji – www.eu-pre-govori.hr

– Narodne novine – www.narodne-novine.nn.hr– Registar udruga – www.uprava.hr/Registarudruga– Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu – www.sfzg.unizg.hr– Sudski registar trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj – www.

sudreg.pravosudje.hr

Mrežni izvori vezani za upravno obrazovanje i usavršavanje

– American Society for Public Administration (ASPA), SAD www.aspanet.org

– Bundesakademie für Öffentliche Verwaltung, Njemačka www.ba-koev.bund.de/

– College of Europe, Belgija www.coleurope.eu/

148

– Deutsche Hochschule für Verwaltungswissenschaften Speyer, Njemačka www.dhv-speyer.de/

– Ecole Nationale d’Administration (ENA), francuska www.ena.fr– European Association for Public Administration Accreditation

(EAPAA) www.eapaa.org– European Public Service union (EPSu) www.epsu.org– Institute of Public Administration Australia (IPAA) www.ipaa.org.

au– Institute of Public Administration Irska www.ipa.ie– International Association of Schools and Institutes of Administra-

tion (IASIA-IIAS) www.iias-iisa.org– International City/County Management Association (ICMA) http:

//icma.org/– International Public Management Association for Human Resour-

ces (IPMA HR) www.ipma-hr.org– Krajowa Szkoła administraciji publicznej, Poljska www.ksap.gov.

pl/ksap/– National Academy for Public Administration (NAPA), SAD www.

napawash.org/– National Association of Schools of Public Affairs and Administra-

tion (NASPAA), SAD www.naspaa.org– tuning-PA Project www.unideusto.org/tuningeu– Verwaltungsakademie des Bundes, Austrija www.austria.gv.at/site/

3493/default.aspx

prilozi

150

Kom

ora

Kra

tica

Područje

God

ina

osni

vanj

aVažeći propis

Org

aniz

acijs

ki

oblik

Nadležno

tijel

o

1H

rvat

ska

gosp

odar

ska

kom

ora

HG

Kgo

spod

arst

vo19

91.

Zako

n o

Hrv

atsk

oj g

ospo

dars

koj k

omor

i (N

N

66/9

1, 7

3/91

, čl.

94. t

. 3. Z

akon

a o

obrtu

– 7

7/93

)–

Min

ista

rstv

o go

spod

arst

va

2H

rvat

ska

obrtn

ička

ko

mor

aH

OK

gosp

odar

stvo

1993

.Za

kon

o ob

rtu (N

N 7

7/93

, 90/

96, 1

02/9

8, 6

4/01

, 71

/01

– is

pr.,

49/0

3 –

proč

. tek

st, 6

8/07

, 79/

07

– is

pr.,

40/1

0 –

Odl

uka

uSR

H)

–M

inis

tars

tvo

podu

zetn

ištv

a i o

brta

3H

rvat

ska

javn

obilj

ežni

čka

kom

ora

HJK

prav

osuđ

e19

93.

Zako

n o

javn

om b

iljež

ništ

vu (N

N 7

8/93

, 29/

94,

162/

98 –

Obi

teljs

ki z

akon

, 16/

07, 7

5/09

)–

Min

ista

rstv

o pr

avos

uđa

4H

rvat

ska

liječ

ničk

a ko

mor

aH

LKzd

ravs

tvo

1993

.Za

kon

o lij

ečni

štvu

(NN

121

/03,

117

/08)

usta

nova

Min

ista

rstv

o zd

ravl

ja

5H

rvat

ska

kom

ora

dent

alne

m

edic

ine

HK

DM

zdra

vstv

o19

93.

Zako

n o

stom

atol

oško

j dje

latn

osti

(NN

121

/03,

11

7/08

, 120

/09)

usta

nova

Min

ista

rstv

o zd

ravl

ja

6H

rvat

ska

ljeka

rnič

ka

kom

ora

HLJ

Kzd

ravs

tvo

1993

.Za

kon

o lje

karn

ištv

u (N

N 1

21/0

3, 1

42/0

6 –

ured

ba, 3

5/08

, 117

/08)

usta

nova

Min

ista

rstv

o zd

ravl

ja

7H

rvat

ska

kom

ora

med

icin

skih

bio

kem

ičar

aH

KM

Bzd

ravs

tvo

1993

.Za

kon

o m

edic

insk

o-bi

okem

ijsko

j dje

latn

osti

(NN

121

/03,

117

/08)

usta

nova

Min

ista

rstv

o zd

ravl

ja

8H

rvat

ska

odvj

etni

čka

kom

ora

HO

K-

CB

Apr

avos

uđe

1994

.Za

kon

o od

vjet

ništ

vu (N

N 9

/94,

117

/08,

50/

09

– is

pr.,

75/0

9, 1

8/11

)–

Min

ista

rstv

o pr

avos

uđa

9H

rvat

ska

vete

rinar

ska

kom

ora

HV

Kpo

ljopr

ivre

da19

97.

Zako

n o

vete

rinar

stvu

(NN

41/

07, 1

55/0

8 –

ured

ba, 5

5/11

)ud

ruga

Min

ista

rstv

o po

ljopr

ivre

de

10H

rvat

ska

kom

ora

med

icin

skih

sest

ara

HK

MS

zdra

vstv

o20

03.

Zako

n o

sest

rinst

vu (N

N 1

21/0

3, 1

17/0

8, 5

7/11

)us

tano

vaM

inis

tars

tvo

zdra

vlja

11H

rvat

ska

psih

ološ

ka

kom

ora

HPK

2003

.Za

kon

o ps

ihol

oško

j dje

latn

osti

(NN

47/

03)

usta

nova

Min

ista

rstv

o zd

ravl

ja

PRILOG I. Pregled obilježja komora u Republici Hrvatskoj

Tablica 1.

Kom

ore

u R

epub

lici H

rvat

skoj

(red

oslij

ed p

rem

a vr

emen

u os

niva

nja)

151

Kom

ora

Kra

tica

Područje

God

ina

osni

vanj

aVažeći propis

Org

aniz

acijs

ki

oblik

Nadležno

tijel

o

12H

rvat

ska

revi

zors

ka

kom

ora

HR

Kgo

spod

arst

vo

– fin

anci

je20

05.

Zako

n o

revi

ziji

(NN

146

/05,

139

/08)

drug

a os

oba

za

koju

je u

pis

prop

isan

zak

onom

Min

ista

rstv

o fin

anci

ja

13H

rvat

ska

kom

ora

pate

ntni

h za

stup

nika

i za

stup

nika

za

žigo

ve

HK

PZZŽ

prav

osuđ

e20

05.

Zako

n o

zast

upan

ju u

pod

ručj

u pr

ava

indu

strij

skog

vla

sniš

tva

(NN

54/

05, 4

9/11

)–

Min

ista

rstv

o zn

anos

ti,

obra

zova

nja

i sp

orta

14H

rvat

ska

kom

ora

inže

njer

a šu

mar

stva

i dr

vne

tehn

olog

ije

HK

IŠD

tšu

mar

stvo

2006

.Za

kon

o H

rvat

skoj

kom

ori i

nžen

jera

šum

arst

va i

drvn

e te

hnol

ogije

(NN

22/

06)

–M

inis

tars

tvo

regi

onal

nog

raz-

voja

i fo

ndov

a Eu

rops

ke u

nije

15H

rvat

ska

kom

ora

inže

njer

a te

hnol

ogije

pr

omet

a i t

rans

porta

HK

ITPT

prom

et i

veze

2007

.Za

kon

o H

rvat

skoj

kom

ori i

nžen

jera

tehn

olog

ije

prom

eta

i tra

nspo

rta (N

N 7

9/07

)dr

uga

osob

a za

ko

ju je

upi

s pr

opis

an z

akon

om

Min

ista

rstv

o po

mor

stva

, pr

omet

a i

infr

astru

ktur

e

16H

rvat

ska

kom

ora

fizio

tera

peut

aH

KF

zdra

vstv

o20

08.

Zako

n o

fizio

tera

peut

skoj

dje

latn

osti

(NN

12

0/08

)dr

uga

osob

a za

ko

ju je

upi

s pr

opis

an z

akon

om

Min

ista

rstv

o zd

ravl

ja

17H

rvat

ska

kom

ora

arhi

teka

taH

KA

grad

iteljs

tvo

2008

.Za

kon

o ar

hite

kton

skim

i in

ženj

ersk

im

posl

ovim

a i d

jela

tnos

tima

u pr

osto

rnom

ure

đenj

u i g

radn

ji (N

N 1

52/0

8, 1

24/0

9 –

ZRP,

49/

11)

drug

a os

oba

za

koju

je u

pis

prop

isan

zak

onom

Min

ista

rstv

o gr

adite

ljstv

a i p

rost

orno

g ur

eđen

ja

18H

rvat

ska

kom

ora

inže

njer

a gr

ađev

inar

stva

HK

IGgr

adite

ljstv

o20

08.

Zako

n o

arhi

tekt

onsk

im i

inže

njer

skim

po

slov

ima

i dje

latn

ostim

a u

pros

torn

om u

ređe

nju

i gra

dnji

(NN

152

/08,

124

/09

– ZR

P, 4

9/11

)

drug

a os

oba

za

koju

je u

pis

prop

isan

zak

onom

Min

ista

rstv

o gr

adite

ljstv

a i p

rost

orno

g ur

eđen

ja

152

Kom

ora

Kra

tica

Područje

God

ina

osni

vanj

aVažeći propis

Org

aniz

acijs

ki

oblik

Nadležno

tijel

o

19H

rvat

ska

kom

ora

ovla

šten

ih in

ženj

era

geod

ezije

HK

OIG

grad

iteljs

tvo

2008

.Za

kon

o ob

avlja

nju

geod

etsk

e dj

elat

nost

i (N

N

152/

08, 6

1/11

)dr

uga

osob

a za

ko

ju je

upi

s pr

opis

an z

akon

om

Drž

avna

geo

-de

tska

upr

ava,

M

inis

tars

tvo

grad

iteljs

tva

i pro

stor

nog

uređ

enja

20H

rvat

ska

kom

ora

inže

njer

a st

roja

rstv

aH

KIS

grad

iteljs

tvo

2008

.Za

kon

o ar

hite

kton

skim

i in

ženj

ersk

im

posl

ovim

a i d

jela

tnos

tima

u pr

osto

rnom

ure

đenj

u i g

radn

ji (N

N 1

52/0

8, 1

24/0

9 –

ZRP,

49/

11)

drug

a os

oba

za

koju

je u

pis

prop

isan

zak

onom

Min

ista

rstv

o gr

adite

ljstv

a i p

rost

orno

g ur

eđen

ja

21H

rvat

ska

kom

ora

inže

njer

a el

ektro

tehn

ike

HK

IEgr

adite

ljstv

o20

08.

Zako

n o

arhi

tekt

onsk

im i

inže

njer

skim

po

slov

ima

i dje

latn

ostim

a u

pros

torn

om u

ređe

nju

i gra

dnji

(NN

152

/08,

124

/09

– ZR

P, 4

9/11

)

drug

a os

oba

za

koju

je u

pis

prop

isan

zak

onom

Min

ista

rstv

o gr

adite

ljstv

a i p

rost

orno

g ur

eđen

ja

22H

rvat

ska

kom

ora

prim

alja

HK

Pzd

ravs

tvo

2009

.Za

kon

o pr

imal

jstv

u (N

N 1

20/0

8, 1

45/1

0)dr

uga

osob

a za

ko

ju je

upi

s pr

opis

an z

akon

om

Min

ista

rstv

o zd

ravl

ja

23H

rvat

ska

poljo

priv

redn

a ko

mor

aH

POK

poljo

priv

reda

2009

.Za

kon

o H

rvat

skoj

pol

jopr

ivre

dnoj

kom

ori (

NN

30

/09,

127

/10)

–M

inis

tars

tvo

poljo

priv

rede

24H

rvat

ska

kom

ora

zdra

vstv

enih

radn

ika

HK

ZRzd

ravs

tvo

2009

.Za

kon

o dj

elat

nost

ima

u zd

ravs

tvu

(NN

87/

09)

usta

nova

Min

ista

rstv

o zd

ravl

ja

25H

rvat

ska

kom

ora

pore

znih

savj

etni

ka

HK

PSfin

anci

je20

11.

Zako

n o

pore

znom

savj

etni

štvu

(NN

127

/00)

drug

a os

oba

za

koju

je u

pis

prop

isan

zak

onom

Min

ista

rstv

o fin

anci

ja

Nap

omen

a: K

ao g

odin

a os

niva

nja

nave

dena

je g

odin

a do

noše

nja

zako

na k

ojim

je o

snov

ana,

dok

je s

tvar

no o

sniv

anje

don

ošen

jem

sta

tuta

i re

gist

raci

jom

u p

ravi

lu

godi

nu d

ana

posl

ije. P

regl

ed n

a te

mel

ju st

anja

u p

rosi

ncu

2011

.N

aziv

i min

ista

rstv

a na

vede

ni su

u sk

ladu

sa Z

akon

om o

ust

rojs

tvu

i dje

lokr

ugu

sred

išnj

ih ti

jela

drž

avne

upr

ave

(NN

150

/11)

iz p

rosi

nca

2011

. u p

ropi

sim

a o

osni

vanj

u i a

ktim

a na

vede

na su

tije

la p

rem

a pr

ije v

ažeć

em Z

akon

u.

153

Kom

ora

Skupština (najviši organ upravljanja)

Pred

sjed

nik/

pred

sjed

ništ

voUpravni odbor

(upravno vijeće)

Izvršni odbor

Nadzorni odbor

Sud časti

Arbitraža

(stalno izbrano

sudi

šte)

Rad

na ti

jela

/po

vjer

enst

vaStručne

službe

Hrv

atsk

a go

spod

arsk

a ko

mor

a (H

gK

)

dada

dane

dada

da–

da

Hrv

atsk

a ob

rtnič

ka

kom

ora

(HO

K)

dada

/da

dane

dada

dada

– o

dbor

i i

kom

isija

(7+1

)da

Hrv

atsk

a ja

vnob

iljež

ničk

a ko

mor

a (H

JK)

dada

dane

dada

– st

egov

ni

tuži

telj;

upr

avni

od

bor p

rovo

di

post

upak

i do

nosi

od

luku

neda

(3)

da

Hrv

atsk

a lij

ečni

čka

kom

ora

(HlK

)da

pred

sjed

nik;

prvi

do

pred

sjed

nik

vije

ćeda

dada

– č

asni

i V

isok

i ča

sni s

udpr

ovod

i je

Izvr

šni o

dbor

da (9

) – to

su

povj

eren

stva

Iz

vršn

og

odbo

ra

rizni

čar

Hrv

atsk

a ko

mor

a de

ntal

ne m

edic

ine

(HK

DM

)

dada

upr

avno

vije

će(d

va u

prav

na

odbo

ra st

ruko

vnih

ra

zred

a)

dada

čas

ni su

d pr

vog

i dr

ugog

stup

nja

neda

(10)

Stru

čno

vije

će

savj

etuj

e pr

edsj

edni

ka;

Znan

stve

ni

savj

et

Hrv

atsk

a lje

karn

ička

ko

mor

a (H

lJK

)da

pred

sjed

nik;

zam

jeni

k pr

edsj

edni

ka

vije

ćeda

daSt

egov

ni su

dK

omis

ija z

a ža

lbe

ne –

spor

ove

međ

u čl

anov

ima

rješa

va P

ovje

-re

nstv

o za

etik

u i d

eont

olog

iju

povj

eren

stva

(1

1)st

ručn

eko

mis

ije i

radn

e gr

upe

vije

ća

Tablica 2.

Stru

ktur

ne k

arak

teris

tike

kom

ora

u R

epub

lici H

rvat

skoj

154

Kom

ora


Pred

sjed

nik/

pred

sjed

ništ

voUpravni odbor

(upravno vijeće)

Izvršni odbor

Nadzorni odbor

Sud časti

Arbitraža

(stalno izbrano

sudi

šte)

Rad

na ti

jela

/po

vjer

enst

vaStručne

službe

Hrv

atsk

a ko

mor

a m

edic

insk

ih b

io-

kem

ičar

a (H

KM

B)

dapr

edsj

edni

k;za

mje

nik

pred

sjed

nika

neda

neSu

d K

omor

e tu

žite

lj i d

va

zam

jeni

ka

dada

(8)

ured

Kom

ore

Hrv

atsk

a od

vjet

ničk

a ko

mor

a (H

OK

-CB

A)

da(+

kon

fe-

renc

ijasv

ih

član

ova)

dada

dada

Dis

cipl

insk

i sud

V

iši d

isci

plin

ski

sud,

dis

cipl

insk

a vi

jeća

, dis

cipl

insk

i tu

žite

lj

dane

ne

Hrv

atsk

a ve

terin

arsk

a ko

mor

a (H

VK

)

dapr

edsj

edni

k;za

mje

nik

pred

sjed

nika

neda

(dva

pr

ed-

stav

nika

M

PS-a

)

dač

asni

sud

neda

da;

Stru

čni o

dbor

(1

pre

dsta

vnik

M

PS-a

od

11

član

ova)

Hrv

atsk

a ko

mor

a m

edic

insk

ih se

star

a (H

KM

S)

dapr

edsj

edni

k;do

pred

sjed

nik

vije

ćene

daSu

dne

da(6

)St

ručn

o vi

jeće

Hrv

atsk

a ps

ihol

oška

ko

mor

a (H

PK)

dapr

edsj

edni

k;za

mje

nik

pred

sjed

nika

dane

daEt

ički

odb

or;

Sud

čast

ine

da (6

)ta

jniš

tvo

Hrv

atsk

a re

vizo

rska

ko

mor

a (H

RK

)da

dau

prav

no v

ijeće

(1 p

reds

tavn

ik

MFI

N o

d uk

upno

7

član

ova)

nene

Steg

ovno

vije

ćene

– p

osto

ji m

oguć

nost

vo

đenj

a ar

bitra

žnih

po

stup

aka

Odb

or z

a na

dzor

fina

n-ci

jsko

g po

slo-

vanj

a; o

dbor

i U

prav

nog

vije

ća (5

)

da

155

Kom

ora


Pred

sjed

nik/

pred

sjed

ništ

voUpravni odbor

(upravno vijeće)

Izvršni odbor

Nadzorni odbor

Sud časti

Arbitraža

(stalno izbrano

sudi

šte)

Rad

na ti

jela

/po

vjer

enst

vaStručne

službe

Hrv

atsk

a ko

mor

a pa

tent

nih

zast

upni

ka

i zas

tupn

ika

za

žigo

ve (H

KPZ

ZŽ)*

dada

dada

––

––

–

Hrv

atsk

a ko

mor

a in

ženj

era

šum

arst

va

i drv

ne te

hnol

ogije

(H

KIŠ

Dt)

dada

vije

ćene

daSt

egov

ni su

dV

iši s

tego

vni s

ud,

steg

ovna

vije

ća,

steg

ovni

tuži

telj

neda

(4)

da

Hrv

atsk

a ko

mor

a in

ženj

era

tehn

olog

ije

prom

eta

i tra

nspo

rta

(HK

ItPt

)

da

(+ o

pća

sjed

nica

sv

ih

član

ova)

pred

sjed

nik

Skup

štin

e;

pred

sjed

nici

st

ruko

vnih

ra

zred

a

dane

dada

neK

omis

ija

za č

lans

tvo;

m

oguć

nost

os

niva

nja

radn

ih ti

jela

da

Hrv

atsk

a ko

mor

a fiz

iote

rape

uta

(HK

f)da

pred

sjed

nik;

dva

dopr

edsj

edni

ka

Vije

će, S

tručn

o vi

jeće

neda

dane

da (4

)U

red

i taj

nik

Hrv

atsk

a ko

mor

a ar

hite

kata

(HK

A)

dada

dane

dada

daO

dbor

za

upis

da

Hrv

atsk

a ko

mor

a in

ženj

era

građ

evin

arst

va

(HK

Ig)

dada

dane

dada

daO

dbor

za

upis

da

156

Kom

ora


Pred

sjed

nik/

pred

sjed

ništ

voUpravni odbor

(upravno vijeće)

Izvršni odbor

Nadzorni odbor

Sud časti

Arbitraža

(stalno izbrano

sudi

šte)

Rad

na ti

jela

/po

vjer

enst

vaStručne

službe

Hrv

atsk

a ko

mor

a ov

lašt

enih

inže

njer

a ge

odez

ije (H

KO

Ig)

dada

dane

dada

daO

dbor

za

upis

da

Hrv

atsk

a ko

mor

a in

ženj

era

stro

jars

tva

(HK

IS)

dada

dane

dada

daO

dbor

za

upis

da

Hrv

atsk

a ko

mor

a in

ženj

era

elek

trote

hnik

e (H

KIE

)

dada

dane

dada

daO

dbor

za

upis

da

Hrv

atsk

a ko

mor

a pr

imal

ja (H

KP)

dapr

edsj

edni

k;dv

a do

pred

sjed

nika

Vije

će, S

tručn

o vi

jeće

neda

dane

da (3

)da

Hrv

atsk

a po

ljo-

priv

redn

a ko

mor

a (H

POK

)

dada

dane

dada

dane

ure

d, g

lavn

i ta

jnik

, dire

ktor

Hrv

atsk

a ko

mor

a zd

ravs

tven

ih ra

dnik

a (H

KZR

)

dapr

edsj

edni

štvo

Vije

ćene

dada

neda

, po

4 za

sv

aki

stru

kovn

i ra

zred

da

Hrv

atsk

a ko

mor

a po

rezn

ih sa

vjet

nika

(H

KPS

)

dada

neda

daSt

egov

no v

ijeće

neda

da

* Po

daci

nis

u do

stup

ni u

cije

lost

i, bu

dući

da

se ti

jela

treb

aju

pred

vidj

eti s

tatu

tom

HK

PZZŽ

koj

i nije

obj

avlje

n.

157

Kom

ora

Međunarodna ili europska organizacija strukovnih udruženja

Hrv

atsk

a od

vjet

ničk

a ko

mor

a (H

OK

-CB

A)

• u

IA –

uni

on In

tern

atio

nale

des

Avo

cats

(Međ

unar

odna

odv

jetn

ička

uni

ja)

• IB

A –

Inte

rnat

iona

l Bar

Ass

ocia

tion

(Međ

unar

odna

odv

jetn

ička

udr

uga)

• C

CB

E –

Cou

ncil

of B

ars a

nd l

aw S

ocie

ties o

f Eur

ope

(Vije

će e

urop

skih

odv

jetn

ika

i odv

jetn

ički

h dr

ušta

va)

Hrv

atsk

a re

vizo

rska

kom

ora

• If

AC

– In

tern

atio

nal f

eder

atio

n of

Acc

ount

ants

(Međ

unar

odna

fede

raci

ja ra

čuno

vođa

) – p

ridru

žena

čla

nica

• fE

E –

the

fede

ratio

n of

Eur

opea

n A

ccou

ntan

ts (f

eder

acija

eur

opsk

ih ra

čuno

vođa

)

Hrv

atsk

a lij

ečni

čka

kom

ora

(HlK

)•

uEM

S –

Euro

pean

uni

on o

f Med

ical

Spe

cial

ists

(Eur

opsk

a un

ija m

edic

insk

ih sp

ecija

lista

)•

uEM

O –

Eur

opea

n u

nion

of g

ener

al P

ract

ition

ers (

Euro

pska

uni

ja li

ječn

ika

opće

pra

kse)

• A

EMH

– E

urop

ean

Ass

ocia

tion

of S

enio

r Hos

pita

l Phy

sici

ans (

Euro

pska

udr

uga

viši

h bo

lnič

kih

liječ

nika

)•

PWg

– P

erm

anen

t Wor

king

gro

up o

f Eur

opea

n Ju

nior

Doc

tors

(Sta

lna

radn

a gr

upa

euro

pski

h lij

ečni

ka-s

taži

sta)

• C

PME

– St

andi

ng C

omm

ittee

of E

urop

ean

Doc

tors

(Sta

lno

vije

će e

urop

skih

lije

čnik

a)•

IAM

RA

– In

tern

atio

nal A

ssoc

iatio

n of

med

ical

regu

lato

ry a

utho

ritie

s (M

eđun

arod

na u

drug

a re

gula

torn

ih ti

jela

u

podr

učju

med

icin

e)

Hrv

atsk

a lje

karn

ička

kom

ora

(HlJ

K)

• Pg

Eu –

Pha

rmac

eutic

al g

roup

of E

urop

ean

uni

on (l

jeka

rnič

ka g

rupa

Eur

opsk

e un

ije)

Hrv

atsk

a ko

mor

a m

edic

insk

ih se

star

a (H

KM

S)•

fEPI

– E

urop

ean

Cou

ncil

of N

ursi

ng R

egul

ator

s (Eu

rops

ko v

ijeće

regu

lato

ra u

sest

rinst

vu)

Hrv

atsk

a ko

mor

a de

ntal

ne m

edic

ine

(HK

MD

)•

CED

– C

ounc

il of

Eur

opea

n D

entis

ts (V

ijeće

eur

opsk

ih z

ubar

a)•

fDI –

Wor

ld D

enta

l fed

erat

ion

(Svj

etsk

a de

ntal

na fe

dera

cija

)•

ERO

– E

urop

ean

Reg

iona

l Org

anis

atio

n of

the

fede

ratio

n D

enta

ire In

tern

atio

nale

(Eur

opsk

a re

gion

alna

or

gani

zaci

ja M

eđun

arod

ne d

enta

lne

fede

raci

je)

Hrv

atsk

a ko

mor

a pr

imal

ja (H

KP)

• IC

M –

Inte

rnat

iona

l Con

fede

ratio

n of

Mid

wiv

es (M

eđun

arod

na k

onfe

dera

cija

prim

alja

)•

EMA

– E

urop

ean

Mid

wiv

es A

ssoc

iatio

n (E

urop

sko

udru

ženj

e pr

imal

ja)

Tablica 3.

čla

nstv

a ko

mor

a u

međ

unar

odni

m i

euro

pski

m o

rgan

izac

ijam

a

158

Kom

ora

Međunarodna ili europska organizacija strukovnih udruženja

Hrv

atsk

a ve

terin

arsk

a ko

mor

a (H

VK

)•

WVA

– W

orld

Vet

erin

ary

Ass

ocia

tion

(Svj

etsk

a ve

terin

arsk

a ud

ruga

)•

fVE

– fe

dera

tion

of V

eter

inar

ians

of E

urop

e (f

eder

acija

eur

opsk

ih v

eter

inar

a)•

WSA

VA –

Wor

ld S

mal

l Ani

mal

Vet

erin

ary

Ass

ocia

tion

(Svj

etsk

a ud

ruga

vet

erin

ara

za m

ale

živo

tinje

)•

uEV

P –

uni

on o

f Eur

opea

n Ve

terin

ary

Prac

titio

ners

(uni

ja e

urop

skih

pra

ktič

ara

u ve

terin

arst

vu)

Hrv

atsk

a ko

mor

a ar

hite

kata

(HK

A),

Hrv

atsk

a ko

mor

a in

ženj

era

elek

trote

hnik

e (H

KIE

),H

rvat

ska

kom

ora

inže

njer

a st

roja

rstv

a (H

KIS

), H

rvat

ska

kom

ora

inže

njer

a gr

ađev

inar

stva

(H

KIg

) iH

rvat

ska

kom

ora

ovla

šten

ih in

ženj

era

geod

ezije

(HK

OIg

)1

• A

CE

– A

rchi

tect

s’ C

ounc

il of

Eur

ope

(Eur

opsk

o vi

jeće

arh

iteka

ta)

137

1 Spe

cifič

nost

kom

ora

iz p

odru

čja

grad

iteljs

tva

jest

što

nisu

isto

dobn

o čl

anic

e u

Vije

ću a

rhite

kata

Eur

ope,

već

rotir

aju.

159

Prilog II. Osobne iskaznice komora u Republici Hrvatskoj

Naziv: Hrvatska gospodarska komora (HgK)Godina osnivanja: 1991.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o Hrvatskoj gospodarskoj komori (NN 66/91, 73/91, čl. 94. t. 3. Zako-na o obrtu – NN 77/93)Statut: Statut Hrvatske gospodarske komore (NN 56/91, 10/93, 115/93, 11/94 – pročišćeni tekst, 108/95, 19/96, 64/01, 142/11)Područje djelovanja: gospodarstvoNadležno ministarstvo: Ministarstvo gospodarstvaOrganizacijski oblik: –

Članstvo:• obvezatno za sve pravne i fizičke osobe koje obavljaju gospodar-

sku djelatnost sa sjedištem na području Republike Hrvatske• fakultativno za organizacije koje obavljaju društvenu djelatnost,

profesionalna i stručna društva i udruženja te druge organizacije koje svojom djelatnošću unapređuju rad i poslovanje gospodarskih subjekata

Tijela:• Skupština• upravni odbor• Nadzorni odbor• predsjednik Komore

Funkcije:• zastupanje, usklađivanje i zaštita zajedničkih interesa članica pred

državnim tijelima• sudjelovanje u oblikovanju gospodarskog sustava i mjera ekonom-

ske politike• sudjelovanje u procesu restrukturiranja gospodarstva• razvijanje poduzetničke inicijative• promocija hrvatskoga gospodarstva u inozemstvu i uspostavljanje

veza poslovnog svijeta i Hrvatske

160

• poticanje istraživanja i inovacija postupaka, proizvoda i usluga• poslovno obrazovanje• uspostavljanje zajedničkoga informacijskog sustava• izvršavanje povjerenih joj javnih ovlasti i dr.

Javne ovlasti:• izdavanje potvrda koje prate robu prilikom izvoza i uvoza• izdavanje ATA karneta• izdavanje potvrda da se roba ne proizvodi u Republici Hrvatskoj• izdavanje mišljenja o ispunjenju gospodarskih uvjeta za odobrenje

postupka unutanje i vanjske proizvodnje• izdavanje potvrda o upisu u upisnik HgK o izdavanju i distribu-

ciji tiska• vođenje Očevidnika nekretnina i pokretnina koje se prodaju u

ovršnom postupku i stečaju• vođenje poslova javnog komisionara• vođenje Registra posrednika u prometu nekretnina• vođenje Imenika agenata posredovanja u prometu nekretnina• organizacija i provedba stručnog ispita za agente posredovanja u

prometu nekretnina• raspodjela dozvola za međunarodni prijevoz tereta cestom• usklađivanje voznih redova linijskog prijevoza putnika u cestov-

nom prometu• usklađivanje cjenika autobusnih kolodvora• stručna osposobljenost za obavljanje djelatnosti javnog cestovnog

prijevoza• davanje mišljenja postoji li gospodarski interes da se stranom brodu,

jahti ili brodici odobri prijevoz osoba i stvari između hrvatskih luka• izvansudsko rješavanje potrošačkih sporova• pokretanje postupka radi zaštite zajedničkih interesa potrošača• podnošenje tužbe u vezi sa zabranom korištenja nepoštenih ugo-

vornih odredaba u potrošačkim ugovorima

Međunarodno članstvo:• ICC – International Chamber of Commerce (Međunarodna trgo-

vinska komora)• EuROCHAMBERS (udruženje europskih komora)

161

• ASCAME – Association Des Chambres de Commerce et d’industrie de la Méditerranée (udruženje mediteranskih trgovinskih i indus-trijskih komora)

• uEAPME – union Europeenne de l’artisanat et des petites et moyennes entreprises (Europsko udruženje obrtništva, malog i srednjeg poduzetništva)

• ESCB – filijala ICSB (Međunarodno vijeće za malo poduzetniš-tvo)

• tII – technology Inovation Information (Europsko udruženje za transfer tehnologija, inovacija i poslovnih inovacija, razmjenu teh-noloških ponuda mreža EBEN, tRN, CORDIS)

• fIAtA – fédération Internationale des Associations de transitai-res et Assimilés (Međunarodno udruženje otpremnika)

• OICA – Organisation internationale des constructeurs d’automo-biles (Međunarodna organizacija proizvođača automobilske in-dustrije)

• EMEC – the European Marine Equipment Council (Europsko vi-jeće proizvođača opreme za marine)

• EuROCOMMERCE (Europska lobistička organizacija za trgovi-nu)

• EBC – European Brewery Convention (Europsko udruženje pivara)• PlAStICS EuROPE – Association of Plastics Manufacturers

(udruženje proizvođača polimernih materijala)• CEfIC – European chemical industry council (Vijeće europske

kemijske industrije)• fEAP – federation of European Aquaculture Producers (Europska

federacija proizvođača u akvakulturi)• EfRP – European federation for Retirenment Provision (udruže-

nje društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravanjućih društava HgK) – u statusu promatrača

• MEDISAMAK (udruženje ribarskih asocijacija na Mediteranu)• EuPC – European Plastics Converters (udruženje prerađivača

plastike i gume) – pridruženi član• AISE – International Association for Soaps, Detergents and Main-

terance Products (Zajednica proizvođača i veletrgovaca sredstvi-ma za pranje, čišćenje i kozmetiku)

• EWEA – European Wind Energy Association (Zajednica obnovlji-vih izvora energije, grupacija za energiju vjetra)

162

• EuRElECtRIC (Vodeće europsko elektroenergetsko udruženje) udruženje energetike, sekcija EuRElECtRIC

• AC Styria (Zajednica proizvođača dijelova i pribora za automobil-sku industriju)

Naziv: Hrvatska obrtnička komora (HOK)Godina osnivanja: 1993.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o obrtu (NN 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01 – ispr., 49/03 – proč. tekst, 68/07, 79/07 – ispr., 40/10 – Odluka uSRH)Statut: Statut Hrvatske obrtničke komore (NN 21/99, 62/02, 86/02 – ispr., 116/02 – pročišćeni tekst, 158/02, 101/04, 187/04, 12/06, 89/08, 81/09, 99/09 – pročišćeni tekst)Područje djelovanja: gospodarstvoNadležno ministarstvo: Ministarstvo poduzetništva i obrtaOrganizacijski oblik: –

Članstvo:• obvezatno za obrtnike koji obavljaju obrt na području Republike

Hrvatske te trgovce pojedince i pravne osobe koje obavljaju obrt• fakultativno za fizičke osobe, pravne osobe i druge pravne oso-

be koje samostalno obavljaju druge djelatnosti ako svojim radom unapređuju rad i poslovanje obrta

Tijela:• Skupština• upravni odbor• Nadzorni odbor• predsjednik/Predsjedništvo

Funkcije:• promicanje obrta i obrtništva• zastupanje interesa obrtnika pred državnim tijelima u oblikovanju

gospodarskog sustava• davanje mišljenja i prijedloga državnim tijelima pri donošenju

propisa u području obrtništva• osnivanje komisija za polaganje pomoćničkih i majstorskih ispita• osnivanje Suda časti obrtnika

163

• osnivanje Arbitražnog vijeća• vođenje Knjige obrtnika• vođenje evidencije ugovora o nauku• pružanje pomoći obrtnicima prilikom osnivanja i poslovanja obrta• obavljanje drugih zadataka određenih zakonom i statutom Hrvat-

ske obrtničke komore

Javne ovlasti (nisu izričito navedene u Zakonu ni u Statutu):• izdaje dozvole (licencije) za izvođenje praktičnog dijela nauko-

vanja• vodi Knjigu obrtnika i evidenciju članstva Komore, temeljem ko-

jih utvrđuje ispunjavanje uvjeta izbora i imenovanja članova u tije-la Komore, područne obrtničke komore ili udruženja obrtnika

• vodi Registar područnih obrtničkih komora• potiče, koordinira, pomaže i prati provedbu osnovnih programskih

zadataka rada te prati i nadzire materijalno-financijsko poslova-nje i raspolaganje sredstvima u udruženjima obrtnika, područnim obrtničkim komorama i Komori

Međunarodno članstvo:• uEAPME (Europsko udruženje za obrt, mala i srednja poduzeća)

– pridruženi član

Naziv: Hrvatska javnobilježnička komora (HJK)Godina osnivanja: 1993.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o javnom bilježništvu (NN 78/93, 29/94, 162/98 – Obiteljski zakon, 16/07, 75/09)Statut: Statut Hrvatske javnobilježničke komore (NN 26/95, 32/96, 78/99, 69/00, 27/01 – pročišćeni tekst, 33/01 – ispr., 9/04, 139/06, 65/07, 55/10)Područje djelovanja: pravosuđeNadležno ministarstvo: Ministarstvo pravosuđaOrganizacijski oblik: –

Članstvo:• obvezatno za javne bilježnike na području Republike Hrvatske;

javnobilježnički prisjednici i vježbenici obvezatno se udružuju u

164

udrugu javnobilježničkih prisjednika odnosno u udrugu javnobi-lježničkih vježbenika pri Komori

Tijela:• Skupština• upravni odbor• predsjednik• Nadzorni odbor• Etičko povjerenstvo• Povjerenstvo za međunarodnu suradnju• Povjerenstvo za trajno stručno usavršavanje

Funkcije:• čuva ugled, čast i prava javnobilježničkog staleža• nadzire rad i ponašanje javnih bilježnika, vršitelja dužnosti te

javnobilježničkih zamjenika, prisjednika i vježbenika u skladu sa zakonom

• brine se o trajnom stručnom uzdizanju javnih bilježnika, njihovih prisjednika i vježbenika te s time u vezi uspostavlja i unapređuje razne oblike stručne i znanstvene suradnje s Ministarstvom pravo-suđa, uprave i lokalne samouprave (dalje u tekstu: Ministarstvo), sudovima, Hrvatskom odvjetničkom komorom, upravnim tijelima, fakultetima, udrugama pravnika itd.

• utvrđuje pravila javnobilježničke etike i brine se o njezinu razvija-nju

• prati i proučava odnose i pojave, uključujući i stanje u pravosuđu i upravi, koji su od interesa za uređenje, položaj i rad te unapređenje javnobilježničke službe

• promiče materijalne, staleške i druge interese javnog bilježništva• brine se o položaju i pravima umirovljenih javnih bilježnika i pri-

sjednika te drugih osoba zaposlenih u javnobilježničkim uredima• uspostavlja i razvija suradnju s drugim javnobilježničkim komora-

ma i međunarodnim organizacijama javnih bilježnika i pravnika• obavlja druge poslove utvrđene zakonom, podzakonskim propi-

som, Statutom ili drugim općim aktom Komore

Javne ovlasti (nisu izričito navedene u Zakonu ni u Statutu):• nadzire rad i ponašanje javnih bilježnika, vršitelja dužnosti te

javnobilježničkih zamjenika, prisjednika i vježbenika u skladu sa zakonom

165

• vodi imenike i upisnike članova• donosi javnobilježničku tarifu u suglasnosti s Ministarstvom pra-

vosuđa

Međunarodno članstvo:• uINl – the International union of Notaries (Svjetska notarska

mreža)• ENN – European Notarial Network (Europska notarska mreža)• CNuE – Council of the Notariats of the European union (Vijeće

notarijata Europske unije) – status promatrača

Naziv: Hrvatska liječnička komora (HlK)Godina osnivanja: 1993.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o liječništvu (NN 121/03, 117/08)Statut: Statut Hrvatske liječničke komore (NN 47/04, 55/08 – pro-čišćeni tekst)Područje djelovanja: zdravstvoNadležno ministarstvo: Ministarstvo zdravljaOrganizacijski oblik: ustanova

Članstvo:• obvezatno za liječnike koji rade na neposrednim poslovima zdrav-

stvene zaštite• fakultativno za liječnike koji ne rade na neposrednim poslovima

zdravstvene zaštite, obavljaju liječničku djelatnost izvan Republi-ke Hrvatske, nezaposleni su ili su u mirovini

Tijela:• Skupština• Vijeće• Izvršni odbor• stalna povjerenstva Izvršnog odbora Komore• predsjednik Komore• prvi dopredsjednik Komore• rizničar• Nadzorni odbor

166

• Sud Komore – časni i Visoki časni sud Komore• županijska povjerenstva Komore

Funkcije:• čuva i unapređuje društveni položaj i ugled liječničkog zvanja• donosi Kodeks medicinske etike i deontologije te prati i nadzire

njegovo provođenje i sankcionira kršenje• u suradnji s medicinskim fakultetima te stručnim medicinskim

društvima organizira, nadzire i vrednuje trajno stručno usavrša-vanje liječnika

• daje mišljenje u postupku osnivanja, preseljenja i prestanka rada privatnih zdravstvenih ustanova i privatnih praksi

• zastupa liječnike pri sklapanju ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje te društvima za osiguranje s ciljem vred-novanja liječničkog rada u postupku formiranja cijena zdravstve-nih usluga

• predlaže osnovnu mrežu zdravstvene djelatnosti• daje prijedloge i stručna mišljenja kod pripreme propisa koji utje-

ču na razvoj medicinske struke, zdravstvene zaštite i liječničkog zvanja

• obavlja i druge poslove i zadaće u skladu sa zakonom i drugim propisima

Javne ovlasti:• vodi Imenik liječnika u Republici Hrvatskoj• daje, obnavlja i oduzima odobrenja za samostalan rad• obavlja stručni nadzor nad radom liječnika• određuje najnižu cijenu rada privatnih liječnika• odobrava pojedinačne cijene liječničkih usluga privatnih liječnika

Međunarodno članstvo:• uEMS – European union of Medical Specialists (Europska unija

medicinskih specijalista)• uEMO – European union of general Practitioners (Europska uni-

ja liječnika opće prakse)• AEMH – European Association of Senior Hospital Physicians

(Europska udruga viših bolničkih liječnika)• PWg – Permanent Working group of European Junior Doctors

(Stalna radna grupa europskih liječnika – stažista)

167

• CPME – Standing Committee of European Doctors (Stalno vijeće europskih liječnika)

• IAMRA – International Association of medical regulatory autho-rities (Međunarodna udruga regulatornih tijela u području medi-cine)

Naziv: Hrvatska komora dentalne medicine (HKDM)Godina osnivanja: 1993.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o stomatološkoj djelatnosti (NN 121/03, 117/08, 120/09)Statut: Statut Hrvatske stomatološke komore (NN 44/04, 69/06, 85/07 – pročišćeni tekst, 24/08, 11/2010, 13/2010 – pročišćeni tekst)Područje djelovanja: zdravstvoNadležno ministarstvo: Ministarstvo zdravljaOrganizacijski oblik: ustanova

Članstvo:• obvezatno za doktore stomatologije koji obavljaju stomatološku

djelatnost na području Republike Hrvatske• fakultativno za doktore stomatologije koji ne obavljaju neposred-

no stomatološku djelatnost, koji obavljaju stomatološku djelatnost izvan Republike Hrvatske, koji su u mirovini te koji su nezapos-leni

Tijela:• Skupština• upravno vijeće• Izvršni odbor• predsjednik• časni sud prvog i drugog stupnja• Nadzorni odbor• povjerenstva

Funkcije:• vodi registre svojih članova, stomatoloških ordinacija, grupnih

praksi, zdravstvenih ustanova i drugih pravnih osoba

168

• donosi Kodeks stomatološke etike i deontologije• prati i nadzire provođenje pravila stomatološke etike i deontologi-

je te poduzima odgovarajuće mjere u slučaju njihova kršenja• pruža zaštitu građanima u ostvarivanju prava s obzirom na kvalite-

tu, sadržaj i vrstu stomatološke usluge koja im se pruža• daje mišljenje u postupku osnivanja, preseljenja i prestanka rada

stomatoloških ordinacija, grupne prakse, zdravstvenih ustanova i drugih pravnih osoba

• predlaže ministru nadležnom za zdravstvo osnovnu mrežu stoma-tološke djelatnosti

• propisuje način oglašavanja doktora stomatologije• utvrđuje najniže cijene stomatoloških usluga za doktore stomato-

logije izvan osnovne stomatološke djelatnosti• utvrđuje cijene stomatoloških usluga iz opsega dobrovoljnog

zdravstvenog osiguranja• zastupa interese svojih članova pri sklapanju ugovora s društvima

za osiguranje• sudjeluje pri određivanju standarda i normativa stomatoloških usluga• daje stručna mišljenja kod pripreme propisa od utjecaja na razvoj

stomatološke struke• organizira dodatno usavršavanje i trajnu izobrazbu svojih članova• čuva i unapređuje društveni položaj i dignitet stomatološkog zvanja• izdaje glasilo Komore i druge stručne publikacije iz područja sto-

matološke djelatnosti• obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom, Statutom i općim

aktima Komore

Javne ovlasti:• vodi Registar doktora stomatologije u Republici Hrvatskoj• daje, obnavlja i oduzima odobrenja za samostalan rad• obavlja stručni nadzor nad radom doktora stomatologije (u stoma-

tološkim ordinacijama, grupnoj praksi, zdravstvenim ustanovama i drugim pravnim osobama koje obavljaju stomatološku djelatnost)

• određuje najnižu cijenu rada doktora stomatologije izvan osnovne mreže stomatološke djelatnosti

Međunarodno članstvo:• CED – Council of European Dentists (Vijeće europskih zubara)• fDI – World Dental federation (Svjetska dentalna federacija)

169

• ERO – European Regional Organisation of the federation Dentai-re Internationale (Europska regionalna organizacija Međunarodne dentalne federacije)

Naziv: Hrvatska ljekarnička komora (HlJK)Godina osnivanja: 1993.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o ljekarništvu (NN 121/03, 142/06 –uredba, 35/08, 117/08)Statut: Statut Hrvatske ljekarničke komore od 27. svibnja 2004., www.hljk.hrPodručje djelovanja: zdravstvoNadležno ministarstvo: Ministarstvo zdravljaOrganizacijski oblik: ustanova

Članstvo:• obvezatno za magistre farmacije koji rade na području Republike

Hrvatske na neposrednim poslovima zdravstvene zaštite obavlja-njem ljekarničke djelatnosti

• fakultativno za druge magistre farmacije s položenim stručnim is-pitom

Tijela:• glavna skupština• Vijeće• Izvršni odbor• predsjednik i zamjenik predsjednika• područna vijeća• Nadzorni odbor• Stegovni sud• Komisija za žalbe• povjerenstva

Funkcije:• donosi Kodeks ljekarničke etike i deontologije• donosi Pravila dobre ljekarničke prakse• prati i nadzire provođenje Pravila ljekarničke etike i deontologije

i dobre prakse u ljekarničkoj djelatnosti i poduzima odgovarajuće mjere u slučaju njihova kršenja

170

• daje stručna mišljenja i sudjeluje kod pripreme propisa iz područja ljekarničke djelatnosti i ostalih propisa koji utječu na obavljanje ljekarničke djelatnosti

• daje prijedlog plana potrebnih magistara farmacije ministru nad-ležnom za zdravstvo

• sudjeluje pri utvrđivanju standarda i normativa ljekarničkih usluga• pruža zaštitu građanima u ostvarivanju prava s obzirom na kakvo-

ću, sadržaj i vrstu ljekarničke usluge koja im se pruža• organizira dodatno usavršavanje za proširenje djelatnosti unutar

struke s obzirom na nove metode ljekarništva• organizira trajno stručno usavršavanje za magistre farmacije i pro-

vodi provjeru stručnosti• zastupa interese svojih članova pri sklapanju ugovora s Hrvatskim

zavodom za zdravstveno osiguranje i drugim osiguravateljima• propisuje način oglašavanja i način isticanja naziva privatne prak-

se• utvrđuje način oblikovanja maloprodajnih cijena lijekova i drugih

sredstava koji nisu predmet ugovaranja s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje

• daje suglasnost na oblikovanje cijena lijekova i drugih sredstava iz dobrovoljnog osiguranja koje određuje ugovorom društvo za osiguranje

• daje prethodno mišljenje na akt Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kojim se utvrđuje način provođenja plana i programa mjera zdravstvene zaštite, formiranje cijena zdravstvene zaštite i drugih osnova za sklapanje ugovora sa zdravstvenim ustanovama i privatnim zdravstvenim djelatnicima koji čine mrežu zdravstvene djelatnosti

• brine se za pravnu pomoć svojim članovima• brine se o materijalnim i drugim interesima svojih članova• koordinira odnose među članovima te sudjeluje u rješavanju even-

tualno nastalih sporova• radi zaštite ugleda magistara farmacije i ljekarništva reagira na

neopravdane i neutemeljene izjave u sredstvima javnog priopća-vanja

• u skladu sa zakonom daje prethodno mišljenje na provedbene pro-pise koje donosi ministar nadležan za zdravstvo

• u skladu sa zakonom daje prijedloge provedbenih propisa koje do-nosi ministar nadležan za zdravstvo

171

• putem web stranice Komore, putem svojeg glasila ili drugim pu-tem obavještava članove Komore o pozitivnim propisima, novim uredbama i naredbama i daje im upute i objašnjenja, kako bi se djelatnost ljekarnika i ljekarni mogla odvijati pravilno i nesme-tano

• uključuje se u rad i surađuje u radu drugih strukovnih organizacija u zemlji i inozemstvu

• obavlja i druge poslove određene zakonom, Statutom i općim ak-tima Komore

Javne ovlasti:• vodi Registar magistara farmacije koji obavljaju ljekarničku dje-

latnost u Republici Hrvatskoj• daje, obnavlja i oduzima odobrenja za samostalan rad• vodi Registar ljekarni, ljekarničkih depoa, galenskih laboratorija i

laboratorija za provjeru kakvoće galenskih pripravaka i identifika-ciju ljekovitih tvari

• donosi popis kozmetičkih i drugih sredstava za zaštitu zdravlja koji se mogu izdavati u ljekarnama

• obavlja stručni nadzor nad radom ljekarničkih radnika

Međunarodno članstvo:• PgEu – Pharmaceutical group of European union (ljekarnička

grupa Europske unije)

Naziv: Hrvatska komora medicinskih biokemičara (HKMB)Godina osnivanja: 1993.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti (NN 121/03, 117/08)Statut: Statut Hrvatske komore medicinskih biokemičara od 25. svibnja 2007., www.hkmb.hrPodručje djelovanja: zdravstvoNadležno ministarstvo: Ministarstvo zdravljaOrganizacijski oblik: ustanova

Članstvo:• obvezatno za diplomirane inženjere medicinske biokemije odnos-

no magistre (mag.) medicinske biokemije koji obavljanjem medi-

172

cinsko-biokemijske djelatnosti rade na području Republike Hrvat-ske na neposrednim poslovima zdravstvene zaštite

• fakultativno za druge medicinske biokemičare s položenim struč-nim ispitom

Tijela:• Skupština• Izvršni odbor• predsjednik i zamjenik predsjednika• područna vijeća• Sud Komore• tužitelj i dva zamjenika tužitelja Komore• Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju• Povjerenstvo za stručna pitanja• Povjerenstvo za trajnu edukaciju• Povjerenstvo za staleška pitanja• Povjerenstvo za primarnu zdravstvenu zaštitu i privatnu praksu• Povjerenstvo za ekonomska pitanja• Povjerenstvo za stručni nadzor medicinsko-biokemijskih laborato-

rija i unapređenje kvalitete• Povjerenstvo za žalbe• Ured Komore

Funkcije:• donosi Etički kodeks medicinskih biokemičara i medicinske deon-

tologije• prati i nadzire provođenje pravila etike i deontologije u medicin-

sko-biokemijskoj djelatnosti i poduzima odgovarajuće mjere u slučaju njihova kršenja

• daje stručna mišljenja kod pripreme propisa koji utječu na razvoj zdravstvene struke

• daje prijedlog plana potrebnih kadrova ministru nadležnom za zdravstvo

• sudjeluje pri utvrđivanju standarda i normativa medicinsko-bioke-mijskih usluga

• pruža zaštitu građanima u ostvarivanju prava s obzirom na kakvo-ću, sadržaj i vrstu medicinsko-biokemijske usluge koja im se pru-ža

• surađuje sa zdravstvenom inspekcijom ministarstva nadležnog za zdravstvo

173

• daje mišljenje o kvaliteti dijagnostičkih testova, reagencija, pribo-ra i opreme koji podliježu registraciji

• organizira stručno usavršavanje i dodatno usavršavanje za pro-širenje djelatnosti unutar struke s obzirom na nove dijagnostičko- -terapijske metode te trajnu izobrazbu svojih članova

• propisuje uvjete stručnog usavršavanja medicinskih biokemičara zbog proširenja djelatnosti

• prati i analizira problematiku te se brine za usklađivanje razvoja medicinsko-biokemijske djelatnosti

• daje mišljenje ministru nadležnom za zdravstvo pri postupku osni-vanja, preseljenja i prestanka rada medicinskih biokemičara u pri-vatnoj praksi te početka i prestanka rada zdravstvenih ustanova s obzirom na utvrđenu mrežu zdravstvene djelatnosti te stručne i ekonomske interese svojih članova

• daje mišljenje za rad medicinskih biokemičara u svojoj struci izvan punog radnog vremena odnosno sklapanja posla za svoj račun, za-stupa interese svojih članova pri sklapanju ugovora s Hrvatskim zavodom za obvezno zdravstveno osiguranje i drugim osigurava-jućim društvima

• propisuje način oglašavanja i način isticanja naziva privatne prak-se

• daje suglasnost na cijene medicinsko-biokemijskih usluga dobro-voljnog zdravstvenog osiguranja

• daje prethodno mišljenje na akt Hrvatskog zavoda za obvezno zdravstveno osiguranje kojim se utvrđuje način provođenja plana i programa mjera zdravstvene zaštite, formiranje cijena zdravstve-ne zaštite i drugih osnova za sklapanje ugovora sa zdravstvenim ustanovama i privatnim zdravstvenim radnicima koji čine mrežu zdravstvene djelatnosti

• brine se za pravnu pomoć svojim članovima• brine se o materijalnim i drugim interesima svojih članova• koordinira odnose među članovima te aktivno sudjeluje u rješava-

nju eventualno nastalih sporova među njima• propisuje sadržaj, rokove i postupak provjere stručnosti medicin-

skih biokemičara• izdaje svoje glasilo• obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom, Statutom i općim

aktima Komore

174

Javne ovlasti:• vodi Registar medicinskih biokemičara u Republici Hrvatskoj• daje, obnavlja i oduzima odobrenja za samostalan rad• obavlja stručni nadzor nad radom medicinskih biokemičara• određuje najnižu cijenu rada medicinskih biokemičara koji obav-

ljaju privatnu praksu• odobrava pojedinačne cijene medicinsko-biokemijskih usluga me-

dicinskih biokemičara koji obavljaju privatnu praksu

Međunarodno članstvo: –

Naziv: Hrvatska odvjetnička komora (HOK-CBA)Godina osnivanja: 1994.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o odvjetništvu (NN 9/94, 117/08, 50/09 – ispr., 75/09, 18/11)Statut: Statut Hrvatske odvjetničke komore (NN 74/09, 90/10, 64/11 – ispravak; 101/11 – pročišćeni tekst)Područje djelovanja: pravosuđeNadležno ministarstvo: Ministarstvo pravosuđaOrganizacijski oblik: –

Članstvo:• obvezatno za odvjetnike

Tijela:• Skupština• Konferencija• upravni odbor• Izvršni odbor• predsjednik• Nadzorni odbor• Disciplinski sud• Viši disciplinski sud• disciplinska vijeća• disciplinski tužitelj• zborovi

175

Funkcije:• čuva ugled i samostalnost odvjetništva te osigurava uvjete za pra-

vilno obavljanje odvjetničkog zvanja• nadzire odvjetnike, zajedničke odvjetničke urede, odvjetnička

društva, razne druge oblike povezivanja odvjetnika te nastavnike pravnih predmeta na sveučilištima u pružanju pravne pomoći radi zaštite prava i interesa stranaka

• brine se o trajnom stručnom uzdizanju odvjetnika i odvjetničkih vježbenika te s tim u svezi uspostavlja i unapređuje razne oblike stručne i znanstvene suradnje sa sudovima, Hrvatskom javnobi-lježničkom komorom, upravnim tijelima, fakultetima, udrugama pravnika itd.

• razvija odvjetničku etiku• prati i proučava odnose i pojave važne za uređenje i zaštitu slobo-

da i prava građana i pravnih osoba te za unapređenje odvjetništva• obavještava Sabor te predstavnička tijela jedinica lokalne samou-

prave i uprave o stanju i problemima te o mjerama koje bi trebalo poduzeti radi unapređenja odvjetništva i radi zaštite sloboda i pra-va građana i pravnih osoba

• promiče materijalne i druge interese odvjetništva• brine se o položaju i pravima umirovljenih odvjetnika i zaposlenih

u odvjetničkim uredima• uspostavlja i razvija suradnju s drugim odvjetničkim komorama i

međunarodnim organizacijama odvjetnika, odvjetničkih komora i pravnika

Javne ovlasti: (nisu izričito navedene u Zakonu ni u Statutu)• nadzire odvjetnike, zajedničke odvjetničke urede, odvjetnička

društva, razne druge oblike povezivanja odvjetnika te nastavnike pravnih predmeta na sveučilištima u pružanju pravne pomoći radi zaštite prava i interesa stranaka

• vodi imenike odvjetnika, odvjetničkih vježbenika, tvrtki odvjet-ničkih društava, tvrtki stranih podružnica, odvjetnika koji imaju zajednički ured, odvjetnika koji su sklopili ugovor o povezivanju odvjetničkih društava, nastavnika pravnih predmeta na sveučilišti-ma koji namjeravaju pružati pravnu pomoć, upisnike odvjetničkih društava, stranih podružnica, zajedničkih odvjetničkih ureda, ugo-vora o povezivanju odvjetničkih društava

• donosi odluku o izmjenama tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika

176

Međunarodno članstvo:• uIA – union Internationale des Avocats (Međunarodna odvjetnič-

ka unija)• IBA – International Bar Association (Međunarodna odvjetnička

udruga)• CCBE – Council of Bars and law Societies of Europe (Vijeće

europskih odvjetnika i odvjetničkih društava)

Naziv: Hrvatska veterinarska komora (HVK)Godina osnivanja: 1997.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o veterinarstvu (NN 41/07, 155/08 – uredba, 55/11)Statut: Statut Hrvatske veterinarske komore (NN 77/10, 19/11)Područje djelovanja: poljoprivredaNadležno ministarstvo: Ministarstvo poljoprivredeOrganizacijski oblik: udruga

Članstvo:• obvezatno za sve veterinare koji obavljaju poslove veterinarske

djelatnosti na području Republike Hrvatske• fakultativno za veterinare koji neposredno ne obavljaju veterinar-

sku djelatnost, koji obavljaju djelatnost izvan Republike Hrvat-ske, umirovljene veterinare i nezaposlene veterinare, veterinarske tehničare te veterinare iz stranih država, s prebivalištem ili bez prebivališta na području Republike Hrvatske

Tijela:• Skupština• Izvršni odbor• predsjednik• zamjenik predsjednika• tajnik• časni sud• branitelj• Stručni odbor• Odbor za stručno usavršavanje veterinara• Odbor za veterinarsku etiku

177

• Odbor za stručni nadzor nad radom veterinara• gospodarski odbor• Nadzorni odbori• Odbor za međunarodnu suradnju• izdavački odbor• drugi odbori, stručni odjeli i povjerenstva koje osniva Skupština

Funkcije:• promicanje i zastupanje interesa u području veterinarstva• vođenje upisnika članova• briga o poštovanju pravila Kodeksa veterinarske etike i poduzima-

nje odgovarajućih mjera u slučaju njihova kršenja• davanje mišljenja za osnivanje i prestanak obavljanja djelatnosti

veterinarskih organizacija, privatne prakse i veterinarskih službi• izdavanje, produljivanje i oduzimanje licencija• davanje mišljenja u postupku donošenja akata kojima se uređuju

pitanja, uvjeti i način obavljanja veterinarske djelatnosti• u suradnji s komorama koje predstavljaju interese veterinarskih

organizacija i subjekata u poslovanju s hranom te hranom za ži-votinje, određivanje kriterija za cijene veterinarskih usluga ako se one ne financiraju iz državnog proračuna i ne provode u sklopu obveznih mjera koje propisuje Ministarstvo

• organiziranje i provođenje, s Veterinarskim fakultetom, Hrvatskim veterinarskim institutom i upravom, obveznoga stručnog usavrša-vanja veterinara te briga o stručnom osposobljavanju i usavršava-nju veterinarskih djelatnika i zastupanje njihovih interesa

• utvrđivanje i nadziranje načina promidžbe veterinarskih organiza-cija i veterinarske prakse

• organiziranje znanstvenih i stručnih skupova• drugi poslovi određeni Statutom

Javne ovlasti:• izdavanje, produljivanje i oduzimanje licencija• utvrđivanje i nadziranje načina promidžbe veterinarskih organiza-

cija i veterinarske prakse

Međunarodno članstvo:• WVA – World Veterinary Association (Svjetska veterinarska udru-

ga)

178

• fVE – federation of Veterinarians of Europe (federacija europ-skih veterinara)

• WSAVA – World Small Animal Veterinary Association (Svjetska udruga veterinara za male životinje)

• uEVP – union of European Veterinary Practitioners (unija europ-skih praktičara u veterinarstvu)

Naziv: Hrvatska komora medicinskih sestara (HKMS)Godina osnivanja: 2003.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o sestrinstvu (NN 121/03, 117/08, 57/11)Statut: Statut Hrvatske komore medicinskih sestara od 28. listopada 2010., www.hkms.hrPodručje djelovanja: zdravstvoNadležno ministarstvo: Ministarstvo zdravljaOrganizacijski oblik: ustanova

Članstvo:• obvezatno za medicinske sestre koje obavljaju djelatnost zdrav-

stvene njege na svim razinama zdravstvene zaštite, djelatnost so-cijalne skrbi i druge djelatnosti u kojima pružaju izravnu zdrav-stvenu zaštitu, medicinske sestre koje sudjeluju u obrazovanju u predmetima koji se odnose na zdravstvenu njegu te zdravstveni radnici koji rade na poslovima zdravstvene/sestrinske njege

• fakultativno za medicinske sestre koje ne obavljaju neposredno svoju djelatnost, koje obavljaju sestrinsku djelatnost izvan Repub-like Hrvatske, nezaposlene ili umirovljene

Tijela:• Skupština• Vijeće• Stručno vijeće• predsjednik i dopredsjednik• podružnice• Nadzorni odbor• Sud Komore.

179

• povjerenstva:– Povjerenstvo za etička pitanja– Povjerenstvo za stručna pitanja i trajno usavršavanje– Povjerenstvo za stručni nadzor– Povjerenstvo za staleška pitanja– Povjerenstvo za primarnu zdravstvenu zaštitu– Povjerenstvo za bolničku djelatnost

Funkcije:• donosi Etički kodeks medicinskih sestara, prati njegovo provođe-

nje i poduzima mjere u slučaju njegova kršenja• surađuje s ministarstvom nadležnim za zdravstvo na svim područ-

jima od interesa za medicinske sestre te daje stručna mišljenja kod pripreme propisa od utjecaja na struku medicinskih sestara

• predlaže ministru nadležnom za zdravstvo sadržaj protokola za plan i provođenje zdravstvene njege, u skladu s pozitivnom prak-som i po međunarodno priznatim načelima

• predlaže ministru nadležnom za zdravstvo standarde i normative za djelatnost medicinskih sestara

• utvrđuje potrebu, sadržaj i duljinu trajanja programa dodatnog usa-vršavanja medicinskih sestara, osim specijalističkog usavršavanja

• surađuje s obrazovnim ustanovama i stručnim sestrinskim društvi-ma u provođenju trajnog stručnog usavršavanja te vrednovanja i provjere stručnosti medicinskih sestara

• predlaže ministru nadležnom za zdravstvo sadržaj sestrinske do-kumentacije

• utvrđuje način i uvjete pod kojima se obavlja stručni nadzor nad radom medicinskih sestara

• utvrđuje najniže cijene zdravstvene njege za medicinske sestre izvan osnovne mreže zdravstvene djelatnosti

• utvrđuje cijene zdravstvene njege iz opsega privatnog zdravstve-nog osiguranja

• utvrđuje povrede radnih dužnosti medicinskih sestara• utvrđuje disciplinske mjere za lakše i teže povrede radne dužnosti

medicinskih sestara• provodi disciplinski postupak i izriče disciplinske mjere za povre-

de dužnosti medicinskih sestara• surađuje sa zdravstvenom inspekcijom ministarstva nadležnog za

zdravstvo• zastupa interese medicinskih sestara

180

• brine se za pravnu pomoć svojim članovima• brine se o drugim interesima svojih članova• koordinira odnose među članovima te aktivno sudjeluje u rješava-

nju eventualno nastalih sporova• surađuje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i drugim me-

đunarodnim organizacijama od interesa za sestrinstvo• daje mišljenje o opravdanosti osnivanja ustanove za zdravstvenu

njegu u kući bolesnika i privatne prakse zdravstvene njege u kući bolesnika

• daje mišljenje o preseljenju sjedišta ustanove za zdravstvenu njegu u kući bolesnika i privatne prakse zdravstvene njege u kući bolesnika

• daje mišljenje o proširenju i promjeni djelatnosti ustanove za zdravstvenu njegu u kući bolesnika i privatne prakse zdravstvene njege u kući bolesnika

• obavlja i druge poslove određene zakonima, Statutom i drugim općim aktima Komore

Javne ovlasti:• vodi Registar svojih članova koji se javno objavljuje navođenjem

imena, prezimena i evidencijskog broja medicinske sestre• daje, obnavlja i oduzima odobrenja za samostalan rad• obavlja stručni nadzor nad radom medicinskih sestaraMeđunarodno članstvo:• fEPI – European Council of Nursing Regulators (Europsko vijeće

regulatora u sestrinstvu)

Naziv: Hrvatska psihološka komora (HPK)Godina osnivanja: 2003.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o psihološkoj djelatnosti (NN 47/03)Statut: Statut Hrvatske psihološke komore (NN 15/04)Područje djelovanja: –Nadležno ministarstvo: Ministarstvo zdravljaOrganizacijski oblik: ustanova

Članstvo:• obvezatno za psihologe koji obavljaju psihološku djelatnost

181

Tijela:• Skupština• upravni odbor• predsjednik• zamjenik predsjednika• Nadzorni odbor• Etički odbor• Sud časti

Funkcije:• stručno nadzire obavljanje privatne psihološke djelatnosti• prati i proučava rad psihologa i uvjete za njihov rad• utvrđuje standarde, normative i cjenik usluga u privatnoj psihološ-

koj djelatnosti• utvrđuje popise psihodijagnostičkih sredstava i standarde za nji-

hovu uporabu te poduzima mjere zaštite od njihove neovlaštene izrade, distribucije i primjene

• prati i nadzire provođenje profesionalne psihološke etike i podu-zima mjere, a posebno u slučajevima rješavanja pritužbi na rad psihologa

• daje stručno mišljenje tijekom pripreme propisa koji se tiču psiho-loške djelatnosti

• zastupa članove Komore u zaštiti njihovih profesionalnih interesa• sudjeluje u utvrđivanju i verifikaciji programa stručnog usavršava-

nja psihologa• potiče i organizira stručno usavršavanje članova Komore• surađuje s drugim strukovnim udrugama, stručnim i znanstvenim

institucijama u zemlji i inozemstvu• surađuje s državnim tijelima i tijelima jedinica lokalne uprave i

regionalne (područne) samouprave u rješavanju pitanja značajnih za ostvarivanje zadaća psihološke djelatnosti i pitanja od općega društvenog interesa

• obavlja i druge poslove utvrđene zakonom, Statutom i drugim pro-pisima Komore

Javne ovlasti:• donosi rješenje o izdavanju, obnavljanju i oduzimanju opće i po-

sebne dopusnice• donosi rješenje o davanju i prestanku odobrenja za obavljanje pri-

vatne psihološke prakse

182

• vodi Imenik psihologa koji obavljaju privatnu psihološku praksu, kao i druge evidencije


Naziv: Hrvatska revizorska komora (HRK)Godina osnivanja: 2005.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o reviziji (NN 146/05, 139/08)Statut: Statut Hrvatske revizorske komore (NN 43/10)Područje djelovanja: gospodarstvo-financijeNadležno ministarstvo: Ministarstvo financijaOrganizacijski oblik: druga osoba za koju je upis propisan zako-

nom

Članstvo:• obvezatno za sve ovlaštene revizore; revizorska društva, samostal-

ni revizori i zajednički revizorski uredi obvezatno se upisuju u pri-padajuće registre Komore

Tijela:• Skupština• upravno vijeće• predsjednik• Odbor za nadzor financijskog poslovanja• Stegovno vijeće

Funkcije:• prevodi, objavljuje i daje tumačenja Međunarodnih revizijskih

standarda• donosi Kodeks profesionalne etike revizora• donosi tarifu revizorskih usluga• predlaže program revizorskih ispita, program poznavanja zakono-

davstva Republike Hrvatske, provodi stručno obrazovanje i orga-nizira ispite za stjecanje zvanja ovlaštenog revizora

• izdaje certifikat ovlaštenog revizora• propisuje uvjete i nostrificira strane isprave – certifikate ovlašte-

nih revizora

183

• vodi Registar ovlaštenih revizora i registre samostalnih revizora, zajedničkih revizorskih ureda i revizorskih društava

• daje prethodnu dozvolu za upis osnivanja revizorskih društava u sudski registar i upis promjena u vezi s tim društvima u sudski registar

• izdaje i oduzima dozvole za rad samostalnim revizorima i revizor-skim društvima

• određuje stopu doprinosa, iznos članarine i druge prihode• brine se o ugledu revizijske profesije• izrađuje minimalnu metodologiju obavljanja provjere kvalitete

rada revizorskih društava, samostalnih revizora i ovlaštenih revi-zora

• nadzire rad i provjerava kvalitetu rada revizorskih društava, samo-stalnih revizora i ovlaštenih revizora, prema potrebi vodi stegovne postupke te poduzima potrebne mjere da se utvrđene nepravilnosti uklone i sankcioniraju, o čemu svakih šest mjeseci obavještava Ministarstvo financija

• organizira stručna savjetovanja radi stručnog usavršavanja ovlaš-tenih revizora i donosi program obrazovanja

• utvrđuje jedinstvena stajališta i objavljuje prijevode tumačenja u vezi s primjenom propisa o reviziji, uz stalno praćenje stručnog razvoja revizorske struke

• daje stručna mišljenja i obrazloženja članovima Komore i trećim osobama na njihov zahtjev

• prati provedbu propisa, predlaže izmjenu propisa i sudjeluje u po-stupku donošenja ili izmjena propisa

• obavlja i druge zadaće određene zakonom odnosno Statutom Ko-more

Javne ovlasti (nisu izričito navedene u Zakonu ni u Statutu):• donosi tarifu revizorskih usluga• izdaje certifikat ovlaštenog revizora• propisuje uvjete i nostricira strane isprave – certifikate ovlaštenih

revizora• vodi registar ovlaštenih revizora i registre samostalnih revizora,

zajedničkih revizorskih ureda i revizorskih društava• daje prethodnu dozvolu za upis osnivanja revizorskih društava u

sudski registar i upis promjena u vezi s tim društvima u sudski registar

184

• izdaje i oduzima dozvole za rad samostalnim revizorima i revizor-skim društvima

• određuje stopu doprinosa, iznos članarine i druge prihode• nadzire rad i provjerava kvalitetu rada revizorskih društava, samo-

stalnih revizora i ovlaštenih revizora, prema potrebi vodi stegovne postupke te poduzima potrebne mjere da se utvrđene nepravilnosti uklone i sankcioniraju, o čemu svakih šest mjeseci obavještava Ministarstvo financija

Međunarodno članstvo:• IfAC – International federation of Accountants (Međunarodna fe-

deracija računovođa) – pridružena članica• fEE – the federation of European Accountants (federacija eu-

ropskih računovođa)

Naziv: Hrvatska komora patentnih zastupnika i zastupnika za žigove (HKPZZZ)Godina osnivanja: 2005.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o zastupanju u području prava industrijskog vlasništva (NN 54/05, 49/11)Statut: –Područje djelovanja: pravosuđeNadležno ministarstvo: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sportaOrganizacijski oblik: –

Članstvo:• obvezatno za ovlaštene zastupnike (fizičke i pravne osobe koje su

upisane u Registar zastupnika koji vodi Državni zavod za intelek-tualno vlasništvo)

Tijela:• Skupština• upravni odbor• Izvršni odbor• predsjednik

185

Funkcije: –Javne ovlasti: –Međunarodno članstvo: –

Naziv: Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije (HKIŠDt)Godina osnivanja: 2006.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o Hr-vatskoj komori inženjera šumarstva i drvne tehnologije (NN 22/06)Statut: Statut Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehno-logije (NN 136/06, 61/07)Područje djelovanja: šumarstvoNadležno ministarstvo: Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unijeOrganizacijski oblik: –

Članstvo:• obvezatno za inženjere šumarstva i drvne tehnologije koji obavljaju

stručne poslove iz područja šumarstva, lovstva i drvne tehnologije, odnosno stručne poslove: projektiranja, izrade, procjene, izvođenja i nadzora radova iz područja uzgajanja, uređivanja, iskorištavanja i otvaranja šuma, lovstva, zaštite šuma, hortikulture, rasadničarske proizvodnje, savjetovanja, ispitivanja kvalitete proizvoda, sud-skog vještačenja, izrade i revizije stručnih studija i planova, kon-trole projekata i stručne dokumentacije, izgradnje uređaja, izbora opreme, objekata, procesa i sustava, stručnog osposobljavanja i licenciranja radova u šumarstvu, lovstvu i preradi drva

• počasni članovi

Tijela:• Skupština• predsjednik• Vijeće• Nadzorni odbor

Funkcije:• promiče razvoj struke i brine se o stručnom usavršavanju članova

186

• potiče donošenje propisa kojima se utvrđuju javne ovlasti Komore u skladu s kriterijima europske i svjetske prakse

• zastupa interese svojih članova• daje stručna mišljenja kod pripreme propisa iz područja šumar-

stva, lovstva i drvne tehnologije• organizira stručno usavršavanje svojih članova• izdaje glasilo Komore te druge stručne publikacije• obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom, Statutom i općim

aktima Komore

Javne ovlasti:• vodi Imenik ovlaštenih inženjera šumarstva i drvne tehnologije• daje, obnavlja i oduzima licencije (odobrenja) pravnim i fizičkim

osobama za obavljanje rada iz područja šumarstva, lovstva i drvne tehnologije

• utvrđuje visinu upisnine i članarine• utvrđuje profesionalne obveze članova i njihovo obavljanje, u

skladu s Kodeksom strukovne etike• provodi stručne ispite za ovlaštene inženjere, sukladno posebnom

propisu o sadržaju i načinu polaganja stručnih ispita koji donosi ministar nadležan za šumarstvo, lovstvo i drvnu tehnologiju

• obavlja i druge poslove koje su zakonom utvrđeni kao javne ovlas-ti Komore


Naziv: Hrvatska komora inženjera tehnologije prometa i transporta (HKItPt)Godina osnivanja: 2007.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o Hrvatskoj komori inženjera tehnologije prometa i transporta (NN 79/07)Statut: Statut Hrvatske komore inženjera tehnologije prometa i tran-sporta (NN 20/10, 32/11, 22/12)Područje djelovanja: promet i vezeNadležno ministarstvo: Ministarstvo pomorstva, prometa i infra-struktureOrganizacijski oblik: druga osoba za koju je upis propisan zakonom

187

Članstvo:• obvezatno za inženjere tehnologije prometa i transporta koji obav-

ljaju stručne poslove: projektiranja; revizije i kontrole projekta i stručne dokumentacije; izrade i revizije studija, elaborata, planova i ekspertiza; procjene; izvođenja i nadzora radova građenja, rekon-strukcije i održavanja prometnica i prometnih objekata, prometne signalizacije i opreme, upravljačkih sustava u prometu; ispitiva-nja kvalitete ugrađenih materijala, proizvoda i radova; izgradnje uređaja; izbora opreme, procesa i sustava; tehničkog vještačenja; savjetovanja; stručnog osposobljavanja i licenciranja u tehnologiji prometa i transporta, iz područja: cestovnog prometa, željeznič-kog prometa, pomorskog prometa, prometa na plovnim putovi-ma unutarnjih voda, zračnog prometa, poštanskog i informacijsko- -komunikacijskog prometa, cjevovodnog transporta, inteligentnih transportnih sustava i logistike

Tijela:• Skupština• upravni odbor• Nadzorni odbor

Funkcije:• predstavlja svoje članove u zemlji i inozemstvu• brine se o časti, ugledu i pravima svojih članova• usklađuje i zastupa interese svojih članova pred državnim i drugim

tijelima• brine se da njezini članovi stručno i odgovorno obavljaju svoje

poslove• u suradnji s fakultetima i nadležnim ministarstvima organizira

stručno usavršavanje svojih članova• predlaže donošenje propisa i daje mišljenje o propisima kojima se

uređuju područja tehnologije prometa i transporta i drugim propi-sima od interesa za svoje članove

• daje mišljenje o kolektivnim ugovorima za područja djelatnosti tehnologije prometa i transporta

• surađuje s komorama osnovanim za područje tehnologije prometa i transporta država članica Eu te razmjenjuje podatke iz evidencija ovlaštenih inženjera tehnologije prometa i transporta, uzajamno osiguravajući povjerljivost tih podataka

188

Javne ovlasti:• vodi Imenik ovlaštenih inženjera tehnologije prometa i transporta• vodi imenike ovlaštenih inženjera za područja iz članka 12. stavka

2. Statuta• daje i oduzima ovlaštenim inženjerima odobrenje (licenciju) za

rad u struci i izdaje i oduzima im iskaznicu ovlaštenog inženjera• daje i oduzima ovlaštenom inženjeru odobrenje (licenciju) za

obavljanje samostalne djelatnosti u skladu s Pravilnikom koji do-nosi ministar nadležan za promet

• obavlja stručni nadzor nad radom svojih članova, na temelju za-htjeva ministarstva u djelokrug kojeg spadaju poslovi koji se struč-no nadziru ili na zahtjev drugog tijela državne vlasti ili na zahtjev pravne osobe čiji su zaposlenici ili na prijedlog druge pravne oso-be ili fizičke osobe

• provodi stručne ispite propisane kao uvjet za obavljanje poslova iz članka 1. Statuta (članka 1. stavka 2. Zakona o Hrvatskoj komori inženjera tehnologije prometa i transporta)

• daje mišljenje tijelima državne vlasti o pitanjima priznavanja stručnih kvalifikacija iz područja tehnologije prometa i transporta stečenih u drugim državama


Naziv: Hrvatska komora fizioterapeuta (HKf)Godina osnivanja: 2008.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o fizioterapeutskoj djelatnosti (NN 120/08)Statut: Statut Hrvatske komore fizioterapeuta od 2. srpnja 2011., www.hkf.hrPodručje djelovanja: zdravstvoNadležno ministarstvo: Ministarstvo zdravljaOrganizacijski oblik: druga osoba za koju je upis propisan zakonom

Članstvo:• obvezatno za fizioterapeute, fizioterapeutske tehničare, radne te-

rapeute i masere-kupeljare koji sudjeluju u postupku fizioterapeut-ske skrbi

189

Tijela:• Skupština• Vijeće• Stručno vijeće• predsjednik i dva dopredsjednika• područna vijeća• Nadzorni odbor• Sud Komore• stalna povjerenstva:

– Povjerenstvo za fizioterapeutsku etiku i deontologiju– Povjerenstvo za edukaciju i trajno usavršavanje– Povjerenstvo za stručni nadzor i stručna pitanja– Povjerenstvo za staleška pitanja.

Funkcije:• donosi Kodeks fizioterapeutske etike i deontologije• surađuje s ministarstvom nadležnim za zdravstvo na svim područ-

jima od interesa za fizioterapeute te daje stručna mišljenja i sudje-luje kod pripreme propisa iz područja fizioterapeutske djelatnosti

• donosi sadržaj fizioterapeutskih smjernica za plan i provođenje fizioterapeutske skrbi

• predlaže ministru nadležnom za zdravstvo standarde i normative za djelatnost fizioterapeuta

• utvrđuje potrebu, sadržaj i duljinu trajanja programa dodatnog usavršavanja fizioterapeuta

• donosi opći akt kojim se utvrđuju sadržaji, rokovi i postupak traj-noga stručnog usavršavanja i provjere stručnosti fizioterapeuta, fizioterapeutskih tehničara, radnih terapeuta i masera-kupeljara

• organizira trajno stručno usavršavanje za fizioterapeute, fiziotera-peutske tehničare, radne terapeute i masere-kupeljare te provjera-va njihovu stručnost

• propisuje način oglašavanja i način isticanja naziva privatne prakse• utvrđuje najniže cijene za pojedine poslove iz fizioterapeutske

djelatnosti izvan osnovne mreže zdravstvene djelatnosti, utvrđuje cijene za pojedine poslove iz fizioterapeutske djelatnosti iz opsega dobrovoljnoga zdravstvenog osiguranja

• obavlja stručni nadzor nad radom fizioterapeuta, fizioterapeutskih tehničara, radnih terapeuta i masera-kupeljara koji sudjeluju u pru-žanju usluga u fizikalnoj terapiji

190

• utvrđuje povrede radnih dužnosti fizioterapeuta, fizioterapeutskih tehničara, radnih terapeuta i masera-kupeljara

• utvrđuje disciplinske mjere za lakše i teže povrede radne dužnosti fizioterapeuta, fizioterapeutskih tehničara, radnih terapeuta i ma-sera-kupeljara koji sudjeluju u pružanju usluga u fizioterapeutskoj skrbi

• provodi disciplinski postupak i izriče disciplinske mjere za po-vrede dužnosti fizioterapeuta, fizioterapeutskih tehničara, radnih terapeuta i masera-kupeljara koji sudjeluju u pružanju usluga u fizioterapeutskoj skrbi

• surađuje sa zdravstvenom inspekcijom ministarstva nadležnog za zdravstvo

• koordinira odnose među članovima te aktivno sudjeluje u rješava-nju eventualno nastalih sporova

• surađuje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, Svjetskom konfederacijom za fizioterapiju i drugim međunarodnim organiza-cijama od interesa za fizioterapiju

• obavlja i druge poslove određene zakonom, Statutom i drugim propisima Komore

Javne ovlasti:• vodi Registar svojih članova• izdaje, obnavlja i oduzima odobrenje za samostalan rad• obavlja stručni nadzor nad radom fizioterapeuta, fizioterapeutskih

tehničara, radnih terapeuta i masera-kupeljara koji obavljaju po-slove u fizikalnoj terapiji

Međunarodno članstvo:• WCPt – World Confederation for Physical therapy (Svjetska or-

ganizacija za fizikalnu terapiju)

Naziv: Hrvatska komora arhitekata (HKA)Godina osnivanja: 2008.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostor-nom uređenju i gradnji (NN 152/08, 124/09 – ZRP, 49/11)Statut: Statut Hrvatske komore arhitekata (NN 64/09, 129/10, 131/10 – pročišćeni tekst)

191

Područje djelovanja: graditeljstvoNadležno ministarstvo: Ministarstvo graditeljstva i prostornog ure-đenjaOrganizacijski oblik: druga osoba za koju je upis propisan zakonom

Članstvo:• obvezatno za stjecanje prava na obavljanje stručnih poslova pro-

stornog uređenja, stručnog nadzora, poslova projektiranja i kon-trole projekata u svojstvu odgovorne osobe na teritoriju Republike Hrvatske i pravo korištenja strukovnim nazivom ovlaštenog arhi-tekta

• mogućnost počasnog članstva

Tijela:• Skupština• upravni odbor• Nadzorni odbor• predsjednik• Odbor za upis• Arbitraža• stegovna tijela• područni odbori• tajništvo

Funkcije:• čuva ugled struke, čast i prava ovlaštenih arhitekata te unapređuje

i osigurava uvjete za pravilno obavljanje poslova ovlaštenih arhi-tekata i utvrđuje temeljna načela i pravila ponašanja u obavljanju i ispunjavanju obveza ovlaštenih arhitekata prema društvu, struci, naručiteljima i svojim zaposlenicima

• brine se da ovlašteni arhitekti savjesno i u skladu sa zakonom obavljaju svoje poslove te ujedno promiče i materijalne interese ovlaštenih arhitekata, a štiti i materijalne interese naručitelja uslu-ga organiziranjem obveznog osiguranja od profesionalne odgovor-nosti

• brine se o trajnom stručnom uzdizanju svojih članova i kandidata za članove Komore te za to uspostavlja i unapređuje razne oblike stručne i znanstvene suradnje s Ministarstvom zaštite okoliša, pro-stornog uređenja i graditeljstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), upravnim tijelima, fakultetima, udrugama arhitekata itd.

192

• prati i proučava odnose i pojave, uključujući i stanje u graditelj-stvu, koji su od interesa za uređenje, položaj i rad arhitekata te una-pređuje arhitektonske djelatnosti i kvalitetu izgrađenog okoliša

• razvija strukovnu etiku• promiče druge interese ovlaštenih arhitekata• nadzire ovlaštene arhitekte, samostalne urede, zajedničke urede,

projektantska društva odnosno druge pravne osobe u kojima rade ovlašteni arhitekti (obavljaju li svoje poslove u skladu sa zako-nom)

• izvješćuje Hrvatski sabor, Ministarstvo te predstavnička tijela je-dinica lokalne samouprave i uprave, na vlastiti poticaj ili na njihov zahtjev, o stanju i problemima te o mjerama koje bi trebalo po-duzeti radi unapređenja arhitekture te s tim u vezi zaštite okoliša, zaštite i očuvanja kulturne baštine i zaštite okoliša od neprihvat-ljivoga građenja

• inicira donošenje propisa i daje mišljenja o propisima iz područja arhitekture, prostornog uređenja i gradnje u proceduri donošenja

• uspostavlja i razvija suradnju s drugim komorama inženjera u gra-diteljstvu i međunarodnim organizacijama arhitekata i/ili inženje-ra, kao i drugim profesionalnim organizacijama i udrugama

• organizira natječaje iz područja arhitekture, urbanizma i krajobraz-ne arhitekture te pruža stručnu pomoć naručiteljima (raspisivači-ma) u provođenju natječaja, kada to naručitelj zatraži od Komore

• brine se o pravima članova Komore u realizaciji natječaja• brine se za položaj i prava umirovljenih ovlaštenih arhitekata• dodjeljuje nagrade i priznanja ovlaštenim arhitektima koji su se

istaknuli vrsnoćom rada ili uzornim profesionalnim ponašanjem i radom u obavljanju djelatnosti ili na drugi način

• dodjeljuje i druge nagrade radi promicanja arhitektonske djelatnos-ti i kulture građenja

Javne ovlasti:• uspostavlja i vodi Imenik ovlaštenih arhitekata odnosno Imenik

ovlaštenih inženjera koji su njezini članovi, a koji sadržava struku i stručni smjer ovlaštenog arhitekta odnosno ovlaštenog inženjera, organizacijski oblik u kojemu obavlja posao i druge podatke odre-đene Statutom

• uspostavlja i vodi Imenik stranih ovlaštenih osoba koji su njezini članovi, a koji sadržava struku i stručni smjer ovlaštenog arhitek-ta odnosno ovlaštenog inženjera, organizacijski oblik u kojemu obavlja posao, podatak o stranoj državi u kojoj obavlja poslove

193

• uspostavlja i vodi Imenik vježbenika i kandidata za upis u Komoru• uspostavlja i vodi upisnik ureda za samostalno obavljanje poslova

projektiranja i/ili stručnog nadzora gradnje• uspostavlja i vodi upisnik zajedničkih ureda• uspostavlja i vodi upisnik projektantskih društava• uspostavlja i vodi evidenciju odobrenja za rad izdanih stranim ar-

hitektima odnosno inženjerima• uspostavlja i vodi evidenciju stranih ovlaštenih osoba kojima je izda-

la rješenje za povremeno ili jednokratno obavljanje poslova projek-tiranja i/ili stručnog nadzora građenja u svojstvu odgovorne osobe

• uspostavlja i vodi evidenciju osoba kojima je priznala inozemne stručne kvalifikacije

• izdaje i oduzima ovlaštenom arhitektu i ovlaštenom inženjeru pe-čat i iskaznicu ovlaštenog arhitekta odnosno ovlaštenog inženjera

• obavlja nadzor nad radom svojih članova• uspostavlja i vodi upisnik ureda za samostalno obavljanje stručnih

poslova prostornog uređenja• uspostavlja i vodi upisnik zajedničkih ureda za obavljanje struč-

nih poslova prostornog uređenja• uspostavlja i vodi evidenciju stranih ovlaštenih osoba kojima je

izdala rješenje za povremeno ili jednokratno obavljanje poslova izrade provedbenih dokumenata prostornog uređenja u svojstvu odgovorne osobe

Međunarodno članstvo:• ACE – Architects’ Council of Europe (Europsko vijeće arhitekata)

Naziv: Hrvatska komora inženjera građevinarstva (HKIg)Godina osnivanja: 2008.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostor-nom uređenju i gradnji (NN 152/08, 124/09 – ZRP, 49/11)Statut: Statut Hrvatske komore inženjera građevinarstva (NN 52/09, 4/12)Područje djelovanja: graditeljstvoNadležno ministarstvo: Ministarstvo graditeljstva i prostornog ure-đenja

194

Organizacijski oblik: druga osoba za koju je upis propisan zakonom

Članstvo:• obvezatno za stjecanje prava korištenja strukovnim nazivom ovlaš-

tenog inženjera građevinarstva• mogućnost počasnog članstva

Tijela:• Skupština• upravni odbor• Nadzorni odbor• predsjednik• stegovna tijela• arbitraža (Arbitražni sud)• Odbor za upis• tajništvo

Funkcije:• unapređuje inženjersku djelatnost radi zaštite javnog interesa i in-

teresa trećih osoba• čuva ugled, čast i prava ovlaštenih inženjera građevinarstva te

osigurava uvjete za pravilno obavljanje poslova projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja

• nadzire rad ovlaštenih inženjera u zajedničkim uredima, projek-tantskim društvima, samostalnim uredima te drugim pravnim oso-bama u kojima ovlašteni inženjeri obavljaju svoje poslove u skla-du s posebnim zakonom

• brine se da ovlašteni inženjeri savjesno i u skladu s posebnim zako-nom obavljaju svoje poslove te promiče materijalne interese ovlaš-tenih inženjera, štiti materijalne interese naručitelja usluga organi-ziranjem obveznog osiguranja od profesionalne odgovornosti

• razvija strukovnu etiku• provodi trajno stručno usavršavanje svojih članova te s tim u vezi

uspostavlja i unapređuje razne oblike stručne i znanstvene surad-nje s fakultetima te pravnim i fizičkim osobama

• surađuje s nadležnim ministarstvom i drugim državnim tijelima te daje odgovarajuća izvješća i podatke u postupku nadzora nad radom Komore

• predstavlja članove Komore u Republici Hrvatskoj i inozemstvu• izdaje glasilo i druge publikacije te vodi internetsku stranicu

195

• rješava u sporovima svojih članova čije rješavanje ovlašteni inže-njeri sporazumno povjeravaju Arbitraži Komore te u sporovima trećih osoba koje rješavanje povjere Komori

• uspostavlja i razvija suradnju s drugim komorama i međunarod-nim organizacijama kao i s drugim profesionalnim organizacijama i udrugama

• daje pravne savjete i drugu stručnu pomoć članovima Komore, ve-zano uz obavljanje djelatnosti

• osniva udruge, trgovačka društva, provodi osnivanje, udruživanje ili spajanje radi osiguranja kvalitetnog, stručnog i odgovornog obavljanja poslova projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja i obavljanja djelatnosti građenja te postizanja drugih ciljeva u inte-resu struke, sve u skladu s posebnim propisima

• radi obavljanja stručnih poslova može osnivati urede i centre• obavlja administrativne, stručne i pravne poslove za udruge te

ostale organizacijske oblike udruživanja ili spajanja u kojima je Komora osnivač

Javne ovlasti:• uspostavlja i vodi Imenik ovlaštenih inženjera građevinarstva koji

su njezini članovi• uspostavlja i vodi Imenik stranih ovlaštenih inženjera građevinar-

stva koji su njezini članovi• uspostavlja i vodi Imenik vježbenika i kandidata za upis u Komoru• uspostavlja i vodi upisnik ureda za samostalno obavljanje poslova

projektiranja i/ili stručnog nadzora gradnje• uspostavlja i vodi upisnik zajedničkih ureda• uspostavlja i vodi upisnik projektantskih društava• uspostavlja i vodi evidenciju odobrenja za rad izdanih stranim di-

plomiranim inženjerima građevinarstva• uspostavlja i vodi evidenciju stranih ovlaštenih osoba kojima je

izdala rješenje za povremeno ili jednokratno obavljanje poslova projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja u svojstvu odgovorne osobe


• izdaje i oduzima pečat i iskaznicu ovlaštenom inženjeru građevi-narstva

• obavlja nadzor nad radom ovlaštenih inženjera građevinarstva• uspostavlja i vodi evidenciju o stegovnim postupcima

196

• uspostavlja i vodi evidenciju o arbitražnim postupcima• uspostavlja i vodi evidenciju o članovima brisanim iz imenika i

upisnika Komore


Naziv: Hrvatska komora ovlaštenih inženjera geodezije (HKOIg)Godina osnivanja: 2008.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o obavljanju geodetske djelatnosti (NN 152/08, 61/11)Statut: Statut Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije (NN 52/09, 7/10)Područje djelovanja: graditeljstvoNadležno tijelo državne uprave: Državna geodetska uprava; Minis-tarstvo graditeljstva i prostornog uređenjaOrganizacijski oblik: druga osoba za koju je upis propisan zakonom


tenog inženjera geodezije• mogućnost počasnog članstva

Tijela:• Skupština• upravni odbor• Nadzorni odbor• predsjednik• stegovna tijela• arbitraža• Odbor za upis• tajništvo

Funkcije:• unapređuje geodetsku djelatnost radi zaštite javnog interesa i inte-

resa trećih osoba• čuva ugled, čast i prava ovlaštenih inženjera geodezije te osigu-

rava uvjete za pravilno obavljanje stručnih geodetskih poslova iz

197

područja državne izmjere, katastara nekretnina i katastra vodo-va, stručnih geodetskih poslova za potrebe prostornog uređenja i gradnje, stručnih geodetskih poslova za potrebe komasacije poljo-privrednog zemljišta, stručnih geodetskih poslova za zaštićena i štićena područja, drugih stručnih geodetskih poslova koji se obav-ljaju kao usluge pravnim i fizičkim osobama

• surađuje s mjerodavnom državnom upravom i drugim državnim ti-jelima te daje odgovarajuća izvješća i podatke u postupku nadzora nad radom Komore

• predstavlja članove Komore u Republici Hrvatskoj i inozemstvu• izdaje glasilo i druge publikacije te vodi internetsku stranicu• rješava u sporovima svojih članova čije rješavanje ovlašteni in-

ženjeri geodezije sporazumno povjeravaju arbitraži Komore te u sporovima trećih osoba koje rješavanje povjere Komori

• nadzire rad ovlaštenih inženjera geodezije u zajedničkim uredi-ma, samostalnim uredima te drugim pravnim osobama u kojima ovlašteni inženjeri geodezije obavljaju svoje poslove u skladu s posebnim zakonom

• provodi trajno stručno usavršavanje svojih članova te s tim u vezi uspostavlja i unapređuje razne oblike stručne i znanstvene surad-nje sa stručnim društvima i fakultetima te odgovarajućim pravnim i fizičkim osobama

• razvija strukovnu etiku• brine se da ovlašteni inženjeri geodezije savjesno i u skladu s po-

sebnim zakonima obavljaju svoje poslove te promiče materijalne interese ovlaštenih inženjera geodezije, štiti materijalne interese naručitelja usluga mogućim organiziranjem obveznog osiguranja od profesionalne odgovornosti

• uspostavlja i razvija suradnju s drugim komorama i međunarod-nim organizacijama, kao i s drugim profesionalnim organizacija-ma i udrugama

• organizira skupove ovlaštenih inženjera geodezije• osigurava pristup informacijama o svojem radu u skladu s odred-

bama posebnog propisa kojim se uređuje pravo na pristup infor-macijama

Javne ovlasti:• uspostavlja i vodi Imenik ovlaštenih inženjera geodezije koji sadr-

žava podatak o stručnoj spremi ovlaštenog inženjera geodezije te podatke o uredu ili pravnoj osobi gdje obavlja posao

198

• uspostavlja i vodi evidenciju počasnih članova Komore• uspostavlja i vodi evidenciju vježbenika i kandidata za upis u Ime-

nik ovlaštenih inženjera geodezije• uspostavlja i vodi evidenciju stručnih suradnika i suradnika ovlaš-

tenih inženjera geodezije koja sadržava podatak o stručnoj spremi tih suradnika te podatke o uredu ili pravnoj osobi gdje obavljaju posao

• uspostavlja i vodi upisnik ureda ovlaštenih inženjera geodezije koji sadržava i suglasnosti Državne geodetske uprave

• uspostavlja i vodi upisnik zajedničkih geodetskih ureda koji sadr-žava i suglasnosti Državne geodetske uprave

• uspostavlja i vodi evidenciju pravnih osoba kojima je izdana su-glasnost za obavljanje stručnih geodetskih poslova

• uspostavlja i vodi evidenciju odobrenja stranim osobama• uspostavlja i vodi evidenciju potvrda i odluka stranim osobama• izdaje i oduzima ovlaštenom inženjeru geodezije pečat i iskaznicu

ovlaštenog inženjera geodezije• vodi evidenciju o prijavama protiv svojih članova, ureda i pravnih

osoba• vodi evidenciju o stegovnim postupcima• vodi evidenciju o članovima ispisanim iz Imenika ovlaštenih in-

ženjera geodezije• vodi evidenciju o ovlaštenim inženjerima geodezije i pravnim oso-

bama kojima je oduzeta suglasnost• vodi i druge evidencije propisane Statutom Komore


Naziv: Hrvatska komora inženjera strojarstva (HKIS)Godina osnivanja: 2008.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostor-nom uređenju i gradnji (NN 152/08, 124/09 – ZRP, 49/11)Statut: Statut Hrvatske komore inženjera strojarstva (NN 82/09)Područje djelovanja: graditeljstvoNadležno ministarstvo: Ministarstvo graditeljstva i prostornog ure-đenja

199

Organizacijski oblik: druga osoba za koju je upis propisan zakonom


tenog inženjera strojarstva• mogućnost počasnog članstva



teresa trećih osoba• čuva ugled, čast i prava ovlaštenih inženjera strojarstva te osigu-

rava uvjete za pravilno obavljanje poslova projektiranja i/ili struč-nog nadzora građenja i obavljanje djelatnosti upravljanja projek-tom gradnje

• nadzire rad ovlaštenih inženjera strojarstva u zajedničkim uredi-ma, projektantskim društvima, samostalnim uredima te drugim pravnim osobama u kojima ovlašteni inženjeri strojarstva obavlja-ju svoje poslove u skladu s posebnim zakonom

• brine se da ovlašteni inženjeri strojarstva savjesno i u skladu s po-sebnim zakonom obavljaju svoje poslove te promiče materijalne interese ovlaštenih inženjera strojarstva, štiti materijalne interese naručitelja usluga organiziranjem obveznog osiguranja od profesio-nalne odgovornosti


uspostavlja i unapređuje razne oblike stručne i znanstvene surad-nje s fakultetima te s odgovarajućim pravnim i fizičkim osobama

• surađuje s nadležnim ministarstvom i s drugim državnim tijelima te daje odgovarajuća izvješća i podatke u postupku nadzora nad radom Komore

200

• predstavlja članove Komore u Republici Hrvatskoj i inozemstvu• izdaje glasilo i druge publikacije te vodi internetsku stranicu• posreduje u sporovima svojih članova, čije rješavanje ovlašteni in-

ženjeri strojarstva sporazumno povjeravaju Arbitraži Komore, te u sporovima trećih osoba rješavanje kojih povjere Komori

• uspostavlja i razvija suradnju s drugim komorama i međunarod-nim organizacijama te s drugim profesionalnim organizacijama i udrugama

• daje pravne savjete i drugu stručnu pomoć članovima Komore ve-zane uz obavljanje djelatnosti

• osniva udruge, trgovačka društva, provodi osnivanje, udruživanje ili spajanje radi osiguranja kvalitetnog, stručnog i odgovornog obavljanja poslova strojarske struke

• radi obavljanja stručnih poslova može osnivati urede i centre• obavlja administrativne, stručne i pravne poslove za udruge te

ostale organizacijske oblike udruživanja ili spajanja u kojima je Komora osnivač

Javne ovlasti:• uspostavlja i vodi Imenik ovlaštenih inženjera strojarstva koji su

njezini članovi• uspostavlja i vodi Imenik stranih ovlaštenih inženjera strojarstva

koji su njezini članovi• uspostavlja i vodi Imenik vježbenika i kandidata za upis u Komoru• uspostavlja i vodi upisnik ureda za samostalno obavljanje poslova

projektiranja i/ili stručnog nadzora gradnje• uspostavlja i vodi upisnik zajedničkih ureda• uspostavlja i vodi upisnik projektantskih društava• uspostavlja i vodi evidenciju odobrenja za rad izdanih stranim di-

plomiranim inženjerima strojarstva• uspostavlja i vodi evidenciju stranih ovlaštenih osoba kojima je

izdala rješenje za povremeno ili jednokratno obavljanje poslova projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja u svojstvu odgovorne osobe


• uspostavlja i vodi evidenciju trgovačkih društava u kojima su za-posleni ovlašteni inženjeri strojarstva

• izdaje i oduzima pečat i iskaznicu ovlaštenom inženjeru strojar-stva

201

• nadzire rad ovlaštenih inženjera strojarstva• uspostavlja i vodi evidenciju o stegovnim postupcima• uspostavlja i vodi evidenciju o arbitražnim postupcima• uspostavlja i vodi evidenciju o članovima brisanim iz imenika i

upisnika Komore


Naziv: Hrvatska komora inženjera elektrotehnike (HKIE)Godina osnivanja: 2008.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostor-nom uređenju i gradnji (NN 152/08, 124/09 – ZRP, 49/11)Statut: Statut Hrvatske komore inženjera elektrotehnike (NN 82/09)Područje djelovanja: graditeljstvoNadležno ministarstvo: Ministarstvo graditeljstva i prostornog ure-đenjaOrganizacijski oblik: druga osoba za koju je upis propisan zakonom


tenog inženjera elektrotehnike• mogućnost počasnog članstva



teresa trećih osoba

202

• čuva ugled, čast i prava ovlaštenih inženjera elektrotehnike te osigurava uvjete za pravilno obavljanje poslova projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja

• nadzire rad ovlaštenih inženjera elektrotehnike u zajedničkim uredima, projektantskim društvima, samostalnim uredima te dru-gim pravnim osobama u kojima ovlašteni inženjeri elektrotehnike obavljaju svoje poslove u skladu s posebnim zakonom

• brine se da ovlašteni inženjeri elektrotehnike savjesno i u skladu s posebnim zakonom obavljaju svoje poslove te promiče materi-jalne interese ovlaštenih inženjera elektrotehnike, štiti materijalne interese naručitelja usluga organiziranjem obveznog osiguranja od profesionalne odgovornosti


uspostavlja i unapređuje razne oblike stručne i znanstvene surad-nje s fakultetima te s odgovarajućim pravnim i fizičkim osobama

• surađuje s nadležnim ministarstvom i s drugim državnim tijelima te daje odgovarajuća izvješća i podatke u postupku nadzora nad radom Komore

• predstavlja članove Komore u Republici Hrvatskoj i inozemstvu• izdaje glasilo i druge publikacije te vodi internetsku stranicu• posreduje u sporovima svojih članova čije rješavanje ovlašteni in-

ženjeri elektrotehnike sporazumno povjeravaju arbitraži Komore te u sporovima trećih osoba rješavanje kojih povjere Komori

• uspostavlja i razvija suradnju s drugim komorama i međunarod-nim organizacijama i s drugim profesionalnim organizacijama i udrugama

• daje pravne savjete i drugu stručnu pomoć članovima Komore ve-zane uz obavljanje djelatnosti

• osniva udruge, trgovačka društva, provodi osnivanje, udruživanje ili spajanje radi osiguranja kvalitetnog, stručnog i odgovornog obavljanja poslova elektrotehničke struke

Javne ovlasti:• uspostavlja i vodi Imenik ovlaštenih inženjera elektrotehnike koji

su njezini članovi• uspostavlja i vodi Imenik stranih ovlaštenih inženjera elektroteh-

nike koji su njezini članovi• uspostavlja i vodi Imenik vježbenika i kandidata za upis u Komoru• uspostavlja i vodi upisnik ureda za samostalno obavljanje poslova

projektiranja i/ili stručnog nadzora gradnje

203

• uspostavlja i vodi upisnik zajedničkih ureda• uspostavlja i vodi upisnik projektantskih društava• uspostavlja i vodi evidenciju odobrenja za rad izdanih stranim di-

plomiranim inženjerima elektrotehnike• uspostavlja i vodi evidenciju stranih ovlaštenih osoba kojima je izdala

rješenje za povremeno ili jednokratno obavljanje poslova projektira-nja i/ili stručnog nadzora građenja u svojstvu odgovorne osobe


• uspostavlja i vodi evidenciju o stegovnim postupcima• uspostavlja i vodi evidenciju o arbitražnim postupcima• uspostavlja i vodi evidenciju o članovima brisanim iz imenika i

upisnika Komore• izdaje i oduzima pečat i iskaznicu ovlaštenom inženjeru elektro-

tehnike• nadzire rad ovlaštenih inženjera elektrotehnike


Naziv: Hrvatska komora primalja (HKP)Godina osnivanja: 2009.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o primaljstvu (NN 120/08, 145/10)Statut: Statut Hrvatske komore primalja od 2. ožujka 2009., www.komora-primalja.hrPodručje djelovanja: zdravstvoNadležno ministarstvo: Ministarstvo zdravljaOrganizacijski oblik: druga osoba za koju je upis propisan zakonom

Članstvo:• obvezatno za primalje

Tijela:• Skupština• Vijeće• Stručno vijeće• predsjednik/ica• dva dopredsjednika/ice

204

• područna vijeća• Nadzorni odbor• Sud Komore• povjerenstva:

– Etičko povjerenstvo– Povjerenstvo za stručna pitanja i trajno usavršavanje– Povjerenstvo za stručni nadzor i kontrolu kvalitete

Funkcije:• donosi Etički kodeks primalja• surađuje s ministarstvom nadležnim za zdravstvo na svim područ-

jima od interesa za primalje te daje stručna mišljenja kod pripreme propisa od utjecaja na struku primalja

• donosi sadržaj protokola za plan i provođenje djelatnosti primaljstva• predlaže ministru nadležnom za zdravstvo standarde i normative

za djelatnost primalja• utvrđuje potrebu, sadržaj i duljinu trajanja programa dodatnog

usavršavanja primalja• donosi opći akt kojim se utvrđuju sadržaj, rokovi i postupak traj-

noga stručnog usavršavanja i provjere stručnosti primalja• predlaže ministru nadležnom za zdravstvo sadržaj primaljske liste• propisuje način i uvjete pod kojima se obavlja stručni nadzor nad

radom primalja• utvrđuje najniže cijene za pojedine poslove iz djelatnosti primalj-

stva za primalje izvan osnovne mreže zdravstvene djelatnosti• utvrđuje cijene za pojedine poslove iz djelatnosti primaljstva iz

opsega dobrovoljnoga zdravstvenog osiguranja• obavlja stručni nadzor nad radom primalja• utvrđuje povrede radnih dužnosti primalja• utvrđuje disciplinske mjere za lakše i teže povrede radne dužnosti

primalja• provodi disciplinski postupak i izriče disciplinske mjere za povre-

de dužnosti primalja• surađuje sa zdravstvenom inspekcijom ministarstva nadležnog za

zdravstvo• zastupa interese primalja• brine se za pravnu pomoć svojim članovima• brine se o drugim interesima svojih članova• koordinira odnose među članovima te aktivno sudjeluje u rješava-

nju eventualno nastalih sporova

205

• surađuje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i drugim me-đunarodnim organizacijama od interesa za primaljstvo

• obavlja i druge poslove određene zakonom, Statutom i drugim op-ćim aktima Komore

Javne ovlasti:• vodi Registar svojih članova• daje, obnavlja i oduzima odobrenja za samostalan rad• obavlja stručni nadzor nad radom primalja

Međunarodno članstvo:• ICM – International Confederation of Midwives (Međunarodna

konfederacija primalja)• EMA – European Midwives Association (Europsko udruženje pri-

malja)

Naziv: Hrvatska poljoprivredna komora (HPOK)Godina osnivanja: 2009.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (NN 30/09, 127/10)Statut: Statut Hrvatske poljoprivredne komore (NN 24/10, 31/10 – ispr., 142/10)Područje djelovanja: poljoprivredaNadležno ministarstvo: Ministarstvo poljoprivredeOrganizacijski oblik: –

Članstvo:• obvezatno za fizičke i pravne osobe upisane u upisnik poljopri-

vrednih gospodarstva

Tijela:• Skupština• upravni odbor• Nadzorni odbor• predsjednik• Sud časti

Funkcije:• promicanje, zaštita i zastupanje interesa članova Komore pred

tijelima državne uprave te lokalne i područne (regionalne) samo-

206

uprave, osobito u postupku donošenja propisa od interesa za po-ljoprivredu i ruralni prostor

• usklađivanje interesa članova Komore• praćenje stanja u poljoprivredi i ruralnom prostoru, izrada izvješća

o rezultatima djelovanja mjera poljoprivredne politike i politike ruralnog razvitka te zakonskih propisa na poljoprivrednu proizvod-nju te predlaganje rješenja za unapređenje poljoprivrede i razvitak ruralnog prostora nadležnim tijelima

• davanje inicijativa, razmatranje odnosno davanje stručnih mišlje-nja u postupku donošenja propisa i drugih dokumenata iz područja poljoprivrede, hrane, ruralnog razvitka te zaštite zdravlja i dobro-biti životinja

• razmatranje cijena usluga pravnih osoba s javnim ovlastima u pod-ručju djelatnosti ovlaštenim od ministarstva nadležnog za poljo-privredu

• davanje inicijativa za donošenje propisa kojima se utvrđuju ovlasti Komore u skladu s kriterijima europske prakse

• koordiniranje djelovanja poljoprivrednih udruga• suradnja s obrazovnim, znanstvenim, stručnim i istraživačkim

ustanovama na razvoju poljoprivredne proizvodnje i tržništa u po-ljoprivredi, sigurnosti hrane, zaštite okoliša, zaštite zdravlja ljudi i životinja, dobrobiti životinja, očuvanja kulturne baštine i unapre-đenja ruralnog prostora

• promicanje interesa članova u inozemstvu• uspostavljanje i razvijanje suradnje s inozemnim poljoprivrednim

komorama i srodnim organizacijama• pripremanje i organiziranje poljoprivrednih sajmova i drugih pri-

redbi iz područja poljoprivrede i seoskog prostora• organiziranje stručnog osposobljavanja, seminara, tečajeva i radio-

nica iz područja poljoprivrede, sigurnosti hrane, zaštite zdravlja i dobrobiti životinja te ruralnog razvoja

• organiziranje savjetovanja o socijalnim, pravnim i poreznim pita-njima za potrebe članova Komore

• skupljanje, obrada, publiciranje i dostavljanje svih relevantnih in-formacija za potrebe članova Komore te poticanje i sudjelovanje u izdavaštvu iz područja djelatnosti

• dodjela priznanja za uspješan rad članovima Komore• vođenje baza podataka iz područja djelatnosti• obavljanje i drugih poslova u skladu sa Statutom i općim aktima

Komore

207

Javne ovlasti:• kontrola mjera ruralnog razvoja• vođenje evidencije izravne prodaje za poljoprivredna gospodar-

stva• obavljanje poljoprivredno-savjetodavne djelatnosti kao javne službe

Međunarodno članstvo:• COPA – Committee of Professional Agricultural Organisations

(Odbor strukovnih poljoprivrednih organizacija) – HKOP ima sta-tus partnerske organizacije

• COgECA – general Committee for Agricultural Cooperation in the European union (Opći odbor za poljoprivrednu suradnju u Eu-ropskoj uniji) – HKOP ima status partnerske organizacije

Naziv: Hrvatska komora zdravstvenih radnika (HKZR)Godina osnivanja: 2009.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o djelatnostima u zdravstvu (NN 87/09)Statut: Statut Hrvatske komore zdravstvenih radnika od 3. veljače 2010., www.mzss.hrPodručje djelovanja: zdravstvoNadležno ministarstvo: Ministarstvo zdravljaOrganizacijski oblik: ustanova

Članstvo:• obvezatno za magistre sanitarnog inženjerstva, diplomirane sani-

tarne inženjere, sveučilišne prvostupnike sanitarnog inženjerstva, stručne prvostupnike sanitarnog inženjerstva, sanitarne tehničare, stručne prvostupnike radiološke tehnologije, stručne prvostupni-ke radne terapije, stručne prvostupnike medicinsko-laboratorijske dijagnostike, inženjere medicinske radiologije, više radne terapeu-te, više fizikalne terapeute – smjer radne terapije, inženjere me-dicinsko-laboratorijske dijagnostike, zdravstveno-laboratorijske tehničare, zdravstveno-laboratorijske tehničare sa završenim teča-jem iz citodijagnostike – citoskrinere, zdravstveno-laboratorijske tehničare sa završenim tečajem iz transfuzijske medicine, stručne prvostupnike medicinsko-laboratorijske dijagnostike sa završenim tečajem citodijagnostike – citotehnologe ili sa završenim tečajem

208

iz transfuzijske medicine koji obavljaju svoju djelatnost na pod-ručju Republike Hrvatske

• fakultativno za zdravstvene radnike koji ne rade na poslovima sanitarnog inženjerstva, medicinske radiološko-tehnološke djelat-nosti, djelatnosti radne terapije, odnosno djelatnosti medicinsko--laboratorijske dijagnostike ili koji obavljaju te djelatnosti izvan Republike Hrvatske ili su u mirovini ili su nezaposleni

Tijela:• Skupština• Vijeće• Predsjedništvo• Nadzorni odbor• sudovi Komore (u I. i II. stupnju)• strukovni razredi

– Strukovni razred za djelatnost sanitarnog inženjerstva– Strukovni razred za zdravstvenu radiološko-tehnološku djelatnost– Strukovni razred za djelatnost radne terapije– Strukovni razred za medicinsko-laboratorijsku djelatnost

tijela strukovnog razreda jesu:– voditelj i zamjenik strukovnog razreda– Stručno vijeće– područna vijeća– stalna povjerenstva

a) Povjerenstvo za etiku i deontologijub) Povjerenstvo za edukaciju i trajno usavršavanjec) Povjerenstvo za stručni nadzor i stručna pitanjad) Povjerenstvo za staleška pitanja

Funkcije:• čuva i unapređuje položaj i ugled zvanja svojih članova• donosi Etički kodeks• surađuje s nadležnim ministarstvom na svim područjima od intere-

sa za djelatnosti članova Komore• predlaže ministru standarde i normative za djelatnosti članova Ko-

more• donosi opći akt kojim se utvrđuju sadržaj, rokovi i postupak traj-

nog stručnog usavršavanja i provjere stručnosti nad djelatnostima članova Komore

• predlaže ministru sadržaj dokumentacije za djelatnosti članova Komore

209

• propisuje način i uvjete pod kojima se obavlja stručni nadzor nad djelatnostima članova Komore

• u suradnji s visokim učilištima te stručnim društvima organizira i nadzire trajno stručno usavršavanje svojih članova

• utvrđuje najniže cijene rada zdravstvenih radnika – svojih članova za rad izvan mreže javne zdravstvene službe

• utvrđuje cijene rada zdravstvenih radnika – svojih članova iz opse-ga privatnog zdravstvenog osiguranja

• utvrđuje povrede radnih dužnosti zdravstvenih radnika – svojih članova

• provodi disciplinski postupak i izriče disciplinske mjere za povre-de dužnosti zdravstvenih radnika – svojih članova

• surađuje sa zdravstvenom inspekcijom Ministarstva• brine se za pravnu pomoć svojim članovima• brine se o drugim interesima svojih članova• koordinira odnose medu članovima te aktivno sudjeluje u rješava-

nju eventualno nastalih sporova• surađuje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i drugim me-

đunarodnim organizacijama od interesa za djelatnosti Komore• obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom, Statutom i drugim

općim aktima Komore

Javne ovlasti:• vodi Registar svojih članova• izdaje, obnavlja i oduzima odobrenje za samostalan rad• obavlja stručni nadzor nad radom svojih radnika


Naziv: Hrvatska komora poreznih savjetnika (HKPS)Godina osnivanja: 2011.Pravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o poreznom savjetništvu (NN 127/00)Statut: Statut Hrvatske komore poreznih savjetnika (NN 145/11)Područje djelovanja: gospodarstvoNadležno ministarstvo: Ministarstvo financijaOrganizacijski oblik: druga osoba za koju je upis propisan zakonom

210

Članstvo:• obvezatno za porezne savjetnike

Tijela:• Skupština• Izvršni odbor• predsjednik i tri potpredsjednika• Nadzorni odbor• Stegovno vijeće

Funkcije:• unapređuje porezno savjetništvo kao neovisnu i samostalnu djelat-

nost koja osigurava pružanje pomoći fizičkim i pravnim osobama pri ostvarivanju njihovih prava i pravnih interesa u poreznom po-stupku

• čuva ugled i samostalnost poreznog savjetništva, osigurava uvjete za pravilno obavljanje poreznosavjetničkog zvanja te promiče in-terese poreznog savjetništva

• nadzire porezne savjetnike i javna trgovačka društva za porezno savjetništvo

• nadzire oblike povezivanja poreznih savjetnika• brine se za trajno stručno usavršavanje poreznih savjetnika te u

vezi s time uspostavlja i unapređuje razne oblike stručne i znan-stvene suradnje s poreznim tijelima, fakultetima, strukovnim udru-gama i drugima

• razvija etiku poreznih savjetnika• prati i proučava odnose i pojave koji su važni za uređenje i zaštitu

prava i obveza poreznih obveznika

Javne ovlasti:• vodi Imenik osoba koje su položile ispit za poreznog savjetnika i

Imenik javnih trgovačkih društava za porezno savjetništvo• izdaje, obnavlja i oduzima odobrenje za rad• daje suglasnost za ispunjavanje uvjeta za upis javnog trgovačkog

društva za porezno savjetništvo u sudski registar• donosi program za polaganje ispita za poreznog savjetnika i pro-

vodi ispite• propisuje tarifu za obavljanje poslova poreznog savjetnika• provodi nadzor nad djelatnošću poreznog savjetništva

211

• vodi stegovni postupak i izriče stegovne mjere protiv poreznih sa-vjetnika


Naziv: Hrvatska komora javnih ovršitelja (HKJO)Godina osnivanja: u postupku osnivanjaPravni propis kojim se uređuje djelovanje (na snazi): Zakon o javnim ovršiteljima (NN 139/10, 150/11, 154/11, 12/12)Statut: –Područje djelovanja: pravosuđeNadležno ministarstvo: Ministarstvo pravosuđaOrganizacijski oblik: –

Članstvo:• obvezatno za javne ovršitelje, javnoovršiteljske zamjenike, javno-

ovršiteljske pomoćnike, javnoovršiteljske službenike i javnoovrši-teljske vježbenike

Tijela:• Skupština• upravni odbor• predsjednik

Funkcije:• čuva ugled, čast i prava svojih članova i brine se da javni ovršitelji

savjesno i u skladu sa zakonom obavljaju svoje dužnosti te da se redovito stručno usavršavaju

Javne ovlasti: –Međunarodno članstvo: –

* Nazivi ministarstva navedeni su u skladu sa Zakonom o ustrojstvu i dje-lokrugu središnjih tijela državne uprave (NN 150/11) iz prosinca 2011. u propisima o osnivanju i aktima navedena su tijela prema prije važećem Za-konu.

212

Prilog III. Strukovne udruge u Republici Hrvatskoj1

1. Djelatnosti za koje postoji i komorsko udruživanje – u nekim djelatnostima uz komore postoje i udruge kao dobrovoljne orga-nizacije kojih se područje djelatnosti isprepleće s komorskom, ali nemaju javne ovlasti, već im je svrha promicanje struke

a) tehničke/inženjerske struke– Društvo inženjera i tehničara, arhitekata, građevinara i geodeta

– Zadar– Elektrotehničko društvo Zagreb– Društvo prometnih inženjera i tehničara »Željezničar« Varaždin– udruga geodeta Bjelovarsko-bilogorske županije– Hrvatska udruga diplomiranih inženjera fakulteta elektrotehnike

i računarstva Sveučilišta u Zagrebu– Društvo arhitekata Istre– Društvo arhitekata Rijeka– Društvo arhitektonskih i građevinskih inženjera i tehničara

Slavonski Brod– Hrvatska udruga diplomiranih inženjera i inženjera fakulteta

prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

b) zdravstvo– Hrvatski liječnički zbor– Akademija medicinskih znanosti Hrvatske– udruga liječnika privatnika Varaždinske županije– Hrvatska udružba obiteljske medicine– Društvo za unapređenje hrvatske otorinolaringologije– Internističko društvo Osijek– Centar za gastroenterologiju– Hrvatsko gastroenterološko društvo– Hrvatsko kardiološko društvo– Hrvatsko neurokirurško društvo

1 Pretraga na dan 20.12.2011.

213

– udruga neurokirurga Osječko-baranjske županije– Neurološko društvo Osijek– Hrvatsko udruženje kiropraktičara– Hrvatsko udruženje ortopeda i traumatologa– Hrvatsko psihijatrijsko društvo– Društvo gestalt i integrativnih psihoterapeuta Hrvatske– Hrvatsko društvo za psihoanalitičku psihoterapiju– Hrvatska psihoanalitička grupa– Hrvatska udruga psihoterapeuta djece i adolescenata– Hrvatska udruga za dojenačku, dječju i adolescentnu psihijatriju– Hrvatska udruga za integrativnu psihoterapiju– Društvo za kliničku genetiku Hrvatske– Hrvatska udruga djelatnika hitne medicinske pomoći– Hrvatska udruga fizioterapeuta– Hrvatski zbor fizioterapeuta– Hrvatsko društvo inženjera medicinske radiologije– Hrvatska udruga radnih terapeuta– Hrvatska udruga medicinskih sestara– udruženje medicinskih sestara – Zadar– Hrvatska udruga za sestrinsku edukaciju– Hrvatska udruga primalja– Hrvatsko farmaceutsko društvo– Hrvatsko društvo farmaceutskih tehničara– Hrvatsko društvo za stomatološku protetiku– Hrvatsko endodontsko društvo– Hrvatsko ortodontsko društvo– udruga zubnih tehničara u Republici Hrvatskoj– Hrvatsko društvo medicinskih biokemičara

c) psihologija– Hrvatsko psihološko društvo– Društvo psihologa Sisačko-moslavačke županije– Društvo psihologa – Karlovac– Društvo psihologa grada Zagreba i Zagrebačke županije– Društvo psihologa Osijek– Društvo psihologa Zadar– Društvo psihologa u Splitu

214

2. Djelatnosti za koje ne postoje komorea) tehničke/inženjerske struke– Društvo inženjera tekstilaca Međimurske županije

Djelatnosti: Okupljanje članova radi unapređivanja tekstilno-od-jevne i srodnih struka te promicanje inženjerske etike tekstilno--odjevne struke, promicanje znanstvene i stručne svjesti o teh-ničkom istraživanju, razvoju, proizvodnji, preradi, primjeni i njezi prirodnih i kemijskih vlakana, tekstila i odjeće te drugih tekstilnih proizvoda, kao i povijesnog izraza tekstilno-odjevnog dizajna i oblikovanja, obavlja i ostale djelatnosti propisane člankom 13. Statuta Udruge. OSTALE DJELATNOSTI

– Društvo inženjera i tehničara kemije i tehnologijeDjelatnosti: Aktivno sudjelovanje u rješavanju bitnih pitanja zna-čajnih za unapređenje društvene i stručne aktivnosti svojih člano-va, organiziranje savjetovanja, seminara, predavanja, javnih disku-sija i ostale djelatnosti predviđene Statutom udruge. tEHNIčKA STRUKOVNA DJELATNOST

– udruga prijevoznika pomorskog i obalnog prijevoza putnika »Barkarjol« PorečDjelatnosti: Zajedničko nastupanje članova prema organima lokal-ne samouprave, županije i države radi promicanja i zaštite svojih interesa; zajedničko komuniciranje s organima komunalnih podu-zeća, lučkih kapetanija i drugih nadležnih u pomorskom prometu radi promicanja i zaštite svojih interesa; zajedničko nastupanje prema poreznim i drugim organima radi zaštite interesa članova; zajedničko nastupanje prema putničkim organizacijama, osigura-vajućim kućama, bankama, brodogradilištima i sl. radi zaštite in-teresa članova te drugi oblici zaštite i promicanja interesa članova udruge. ZAŠtItA OStAlIH PRAVA

b) računovodstvene struke– HZ RIf udruga računovođa i financijskih djelatnika Križevci– udruga računovođa i financijskih djelatnika Zadar– udruga računovođa i financijskih djelatnika otoka Korčule– HZ RIf udruga računovođa i financijskih djelatnika Istre– Porečka udruga računovodstvenih i financijskih djelatnika– udruga računovođa i financijskih djelatnika Našice

215

– udruga računovođa i financijskih djelatnika Nova gradiška– udruga računovođa i financijskih djelatnika Valpovštine– udruga računovođa i financijskih djelatnika Đakovo– Županijska udruga računovođa i financijskih djelatnika »Zagorje«– »Hrvatski računovođa«, neovisna udruga računovođa, poreznih

savjetnika i financijskih djelatnika

Djelatnosti: okupljanje računovođa, poreznih savjetnika i financij-skih djelatnika radi stvaranja udruge, promicanje i ubrzanje posto-jeće računovodstvene prakse u svjetsko računovodstvo suvreme-nog poduzetnika te ostale djelatnosti utvrđene odredbom članka 6. Statuta. ZNANSTVENA STRUKOVNA DJELATNOST

c) marketing

– CROMAR – Hrvatska udruga za marketingDjelatnosti: Organiziranje domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih skupova u području teorijske i primijenjene marke-tinške znanosti; organiziranje predavanja, seminara, savjetovanja i okruglih stolova; informiranje članstva i zainteresiranih stručnja-ka i institucija o pitanjima u svezi s marketingom, kao i ostale dje-latnosti utvrđene odredbom članka 14. Statuta. gOSPODARSKA STRUKOVNA DJELATNOST

– CROMAR – udruga za marketing Osječko-baranjske županijeDjelatnosti: Okupljanje i aktiviranje članstva radi popularizacije struke, pružanje pomoći članovima u obavljanju strukovnih zada-taka, a osobito u znanstvenom području; briga o razvitku struke; razvitak vlastite stručne publicistike i suradnja na tom polju s na-kladničkim tvrtkama i dr. navedeno u Statutu. OStAlE DJElAt-NOSTI

– CROMAR – udruga za marketing Istarske županijeDjelatnosti: Okupljanje stručnjaka za marketing i ostalih stručnja-ka zainteresiranih za unapređenje područja marketinga, ali i osta-lih gospodarskih znanosti u svezi s marketingom; pružanje po-moći članovima u obavljanju strukovnih zadataka, a osobito na znanstvenom području; briga o razvitku struke, osobito o profesio-nalnom usavršavanju mladih stručnjaka; razvitak vlastite stručne publicistike i suradnja na tom polju s nakladničkim tvrtkama;

216

suradnja s odgovarajućim udrugama i organizacijama u zemlji i inozemstvu. GOSPODARSKA STRUKOVNA DJELATNOST

– CROMAR – udruga za marketing ZagrebDjelatnosti: Organiziranje domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih skupova u području teorijske i primijenjene marke-tinške znanosti; organiziranje i provođenje edukacijskih i promo-tivnih aktivnosti; informiranje članstva i zainteresirane javnosti o marketinškim pitanjima; naklada i distribucija svoga časopisa i drugih stručnih publikacija iz područja djelatnosti udruge; do-djela priznanja za posebne uspjehe u promicanju i unapređenju struke. GOSPODARSKA STRUKOVNA DJELATNOST

– Regionalna udruga za marketing CROMAR – SplitDjelatnosti: Okupljanje članova zainteresiranih za unapređenje područja marketinga i ostalih gospodarskih znanosti vezanih za marketing; pružanje pomoći članovima u obavljanju stručnih, a osobito znanstvenih istraživanja, te gospodarskim subjektima i svim zainteresiranim osobama u primjeni metode marketinga; or-ganiziranje domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih sku-pova u području teorijske i primijenjene marketinške znanosti te predavanja, seminara, savjetovanja i drugih skupova; izdavanje i surađivanje pri izdavanju stručnih časopisa i drugih publikacija; obavljanje drugih djelatnosti radi ostvarivanja ciljeva utvrđenih Statutom. OSTALE GOSPODARSKE DJELATNOSTI

– NEMAR – udruga za promicanje neprofitnog marketingaDjelatnosti: Organiziranje domaćih i međunarodnih stručnih i znan-stvenih skupova u području teorijske i primijenjene znanosti o marketingu neprofitnih organizacija; organiziranje i provođenje obrazovnih, trenerskih i promotivnih aktivnosti vezanih uz pro-micanje i unapređenje neprofitnog marketinga; pružanje stručne i znanstvene pomoći svim zainteresiranima u primjeni metoda neprofitnog marketinga te druge djelatnosti iz članka 13. Statuta. OSTALE DJELATNOSTI

– Hrvatska udruga za direktni i interaktivni marketingDjelatnosti: Organizira predavanja, konferencije, seminare i ra-dionice za stručno osposobljavanje na području direktnog i inter-aktivnog marketinga; bavi se izdavačkom djelatnošću, priređuje izložbe i izdaje publikacije za stručno osposobljavanje na područ-

217

ju direktnog i interaktivnog marketinga; organiziran savjetovanja o gospodarskopravnim i drugim pravnim pitanjima s gospodar-skim udrugama i državnim tijelima; surađuje s državnim tijelima, komorama i drugim organizacijama radi pokretanja inicijative za donošenje ili izmjenu zakona i drugih propisa iz područja djelat-nosti udruge te obavlja ostale djelatnosti navedene u članku 11. Statuta. OSTALE GOSPODARSKE DJELATNOSTI

– udruga za interaktivni marketingDjelatnosti: Permanentna edukacija svojih članova – organizira-njem seminara, izdavanjem stručnih radova; ulaganje u istraživa-nja iz područja interaktivnih marketinških komunikacija; predla-ganje standarda koji će služiti industriji interaktivnih marketinških komunikacija, agencijama i oglašivačima te ostale djelatnosti na-vedene u članku 7. Statuta. StRuKOVNA

– Hrvatska udruga multilevelmarketing-suradnikaDjelatnosti: Planiranje razvoja mrežno-marketinške djelatnosti, organiziranje i provođenje informativnih predavanja i generičkih seminara s ciljem edukacije i pravilne umjerenosti, unapređivanje MlM-djelatnosti ukupnom aktivnošću udruge, utjecanje na raz-vijanje i usvajanje etičkih vrijednosti. OStAlE DJElAtNOStI

d) zdravstvo

– udruga defektologa OsijekDjelatnosti: Koordinacija i pomoć u organiziranju i djelovanju de-fektologa, uključujući i statusna pitanja; razvijanje etičkog i huma-nog djelovanja defektologa i drugih stručnjaka koji se bave proble-mima osoba s teškoćama socijalne integracije; organiziranje i sudjelovanje na seminarima, tečajevima, simpozijima i slično te drugo navedeno u Statutu. OSTALE DJELATNOSTI

– Društvo defektologa Krapinsko-zagorske županijeDjelatnosti: Kontinuirani rad svih tijela i stalna veza s članstvom, razmjena iskustava i suradnja sa strukovnim i stručnim organiza-cijama u zemlji i inozemstvu koje se bave problematikom odgoja i obrazovanja, rehabilitacije, zdravstvene, socijalne i pravne zaštite osoba s teškoćama socijalne integracije, odnosno stručno-znan-stvenim radom. PROSVJETNA STRUKOVNA DJELATNOST

218

– Društvo defektologa Vukovarsko-srijemske županijeDjelatnosti: Rad s roditeljima djece s posebnim potrebama te raz-vijanje etičkog i humanog djelovanja defektologa i suradnja s ostalim srodnim organizacijama. PROSVJEtNA StRuKOVNA DJELATNOST

– udruga defektologa grada Zagreba i Zagrebačke županijeDjelatnosti: Razvijanje etičkog i humanog djelovanja defektologa i drugih stručnjaka koji se bave problemima osoba s teškoćama soci-jalne integracije; suradnja sa srodnim organizacijama i udrugama; pokretanje izrade i izvođenja novih koncepcija i programa rada s osobama s teškoćama; drugi oblici rada za unapređivanje društvene brige za osobe s teškoćama socijalne integracije prema utvrđenom programu. OSTALE ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI

– udruga defektologa socijalnih pedagoga Primorsko-goranske županijeDjelatnosti: Stvaranje uvjeta za udruživanje defektologa socijal-nih pedagoga, poticanje i unapređivanje aktivnosti članova u radu s osobama s poremećajima u ponašanju, poticanje članova na edu-kaciju, poticanje organiziranja preventivnih programa i programa za rad s osobama s poremećajem u ponašanju te ostalo utvrđeno u članku 10. Statuta udruge. ZDRAVStVENA StRuKOVNA DJELATNOST

– Hrvatsko logopedsko društvoDjelatnosti: Proučavanje, praćenje i razmatranje problematike pore-mećaja jezično-govorno-glasovne komunikacije; poticanje stručnog i znanstvenog rada logopeda; organiziranje i održavanje stručnih i znanstvenih seminara; ustroj i organizacija stručne biblioteke, kao i ostale djelatnosti utvrđene odredbom članka 7. Statuta. ZDRAV-STVENA STRUKOVNA DJELATNOST

– Riječko logopedsko društvoDjelatnosti: Organiziranje i održavanje stručnih i znanstvenih skupova, prezentiranje novih trendova i postignuća u logopedskoj praksi susjednih i ostalih zemalja, organiziranje sekcija, stalnih i povremenih komisija, radnih grupa i drugih oblika organizirane djelatnosti na pojedinim područjima logopedske prakse i drugo prema članku 10. Statuta. ZDRAVStVENA StRuKOVNA DJE-LATNOST

219

e) alternativna medicina

– Centar za transcendentalnu meditaciju DubrovnikDjelatnosti: Informiranje javnosti i društvenih institucija o mo-gućnostima i učincima programa transcendentalne meditacije (tM); organiziranje tečajeva i pružanje usluga iz okvira programa tM za pojedince, skupine i organizacije; organiziranje i poticanje znanstvenoistraživačkog rada iz područja tM te organiziranje i sudjelovanje na savjetovanjima, simpozijima i kongresima o na-ravi, mogućnostima i primjeni programa tM. OStAlE DJElAt-NOSTI

– udruga za transcendentalnu meditaciju OsijekDjelatnosti: Organiziranje tečajeva iz programa tM za pojedince, skupine i organizacije, informiranje javnosti i društvenih institu-cija o mogućnostima programa tM te drugo navedeno u Statutu. ZDRAVSTVENA STRUKOVNA DJELATNOST

– Hrvatska udruga homeopataDjelatnosti: Promicanje i omogućavanje istraživanja svih oblika homeopatije i širenja njezinih postignuća; osnivanje, održavanje i poticanje izobrazbe kao i osnivanja škola homeopatije. ZDRAV-STVENA PREVENTIVNA DJELATNOST

– Hrvatsko udruženje za bihevioralno-kognitivne terapije (možda bi se ovo moglo podvesti pod zdravstvo jer je riječ o znanstveno priznatoj metodi, ali ne moraju je provoditi samo liječnici)

f) pravo

– Klub pravnika grada ZagrebaDjelatnosti: Planiranje rada, potreba interesa Kluba te postavljanje osnovnih načela djelovanja; uspostavljanje i poticanje suradnje s drugim zainteresiranim udrugama i državnim tijelima; osiguranje materijalnih sredstava za obavljanje svojih djelatnosti. OStAlE DJELATNOSTI

– udruga pravnika u gospodarstvu grada OsijekaDjelatnosti: Okupljanje i aktiviranje članstva radi popularizaci-je struke; briga o razvitku struke, osobito o usavršavanju mladih kadrova; organiziranje predavanja, stručnih skupova, savjetova-nja; suradnja s drugim asocijacijama i udrugama u zemlji i ino-zemstvu. OSTALE DJELATNOSTI

220

– Društvo diplomiranih pravnika Pravnog fakulteta Sveučilišta u ZagrebuDjelatnosti: Okupljanje diplomiranih pravnika fakulteta i drugih osoba koje djeluju na ostvarivanju ciljeva Društva sukladno Sta-tutu; organiziranje znanstvenih i stručnih skupova koji imaju cilj unapređenje fakulteta i njegove nastavne, znanstvene i stručne djelatnosti; izdavanje publikacije; organiziranje sastanaka, semi-nara, tribina i drugih skupova članstva i drugih osoba radi pro-micanja ciljeva Društva te obavljanje ostalih djelatnosti propisa-nih odredbom članka 9. Statuta. ZNANStVENA StRuKOVNA DJELATNOST

– Klub sudaca VukovarDjelatnosti: građenje i zaštita dostojanstva suda i sudačkog po-ziva, zalaganje za promicanje sudbene vlasti na mjesto koje joj pripada u društvu, promicanje strukovnih interesa, očuvanje i ja-čanje neovisnosti sudbene vlasti, veličanje i promicanje ustavnosti i zakonitosti kao vrhunskih, pravnih i etičkih vrednota građanskog društva, njegovanje kulta druženja, sve opisano u članku 9. Statu-ta. ZAŠtItA OStAlIH PRAVA

g) Sudski tumači i prevoditelji

– udruga sudskih tumača i prevoditeljaDjelatnosti: Planiranje i razvoj djelatnosti i profesije sudskih tu-mača i prevoditelja, organiziranje i provođenje profesionalnih seminara te stručno osposobljavanje članova radi promicanja kvalitete rada, pripremanje članova za sudjelovanje na inozem-nim i međunarodnim kongresima i simpozijima, razmatranje i djelovanje vezano uz Pravilnik o sudskim tumačima RH i tarife za obavljanje usluge i prijevoda i sudskog tumačenja. OStAlE DJELATNOSTI

– Društvo sudskih tumača i prevoditeljaDjelatnosti: Promicanje i unapređivanje prevoditeljske struke; or-ganiziranje savjetovanja, predavanja, seminara, kongresa, tribina i drugih stručnih skupova o problemima rada; strukovno povezi-vanje te stručno i profesionalno usavršavanje članova; obavljanje ostalih djelatnosti utvrđenih odredbom članka 7. Statuta. PRO-SVJETNA STRUKOVNA DJELATNOST

221

– Hrvatsko društvo znanstvenih i tehničkih prevoditeljaDjelatnosti: Okupljanje prevoditelja te poticanje i razvijanje svi-jesti članova o prevoditeljskoj etici i odgovornosti prevoditelja, zaštita članova i borba za njihov položaj u društvu, razvijanje i obogaćivanje hrvatskog strukovnog nazivlja u suradnji sa znan-stvenim, obrazovnim i prevoditeljskim ustanovama, suradnja s prevoditeljskim i srodnim udrugama u zemlji i inozemstvu pri rješavanju strukovnih teškoća prevoditeljstva i prevoditelja, zašti-ta Društva i socijalnog položaja prevoditelja i njihovih autorskih prava te ostale djelatnosti iz članka 6. Statuta. OStAlE ZNAN-STVENE DJELATNOSTI

h) Obrazovanje

– PRIMA, prva hrvatska udruga škola stranih jezika, pravnih i fizičkih osoba sličnih djelatnostiDjelatnosti: Rad na ujednačavanju kriterija stručnog rada privat-nih škola stranih jezika; uspostava stalne suradnje s nadležnim državnim tijelima i institucijama; organizacija stručnog usavrša-vanja za svoje članove; poslovno savjetovanje članova; stvaranje baze podataka o stručnim i profesionalnim karakteristikama člano-va, pomaganje u rješavanju nesporazuma i sporova između člano-va međusobno i između škola i korisnika usluga. PROSVJEtNA STRUKOVNA DJELATNOST

– Strukovna udruga obrazovnih djelatnika – fORuM VOltAIREDjelatnosti: Suradnja s predškolskim, školskim i drugim ustano-vama te državnim tijelima koja se bave naobrazbom; organizira-nje seminara, tečajeva i predavanja; suradnja s domaćim i ino-zemnim organizacijama; promicanje donatorstva i sponzorstva. PROSVJETNA STRUKOVNA DJELATNOST

– udruga odgojitelja predškolske djeceDjelatnosti: utjecanje na poboljšanje uvjeta za odgoj i obrazova-nje predškolske djece, rad odgojitelja i pružanje potpore obi-teljskom odgoju kao važnom segmentu u okviru cjelokupne brige društva o djeci predškolske dobi; sudjelovanje u planiranju odgoj-no-obrazovnih strategija i politike obrazovanja vezanih uz odgoj i obrazovanje u segmentu predškolskog odgoja te druge djelat-nosti opisane u članku 8. Statuta. PROSVJEtNA StRuKOVNA DJELATNOST

222

– Alumni klub Poslovne škole BledDjelatnosti: Omogućavanje razmjene informacija i iskustava me-đu članovima; informiranje javnosti o važnosti menadžerskog školovanja i uspjesima članova s namjerom suoblikovanja javnog mnijenja; suradnja s matičnom školom i njezinim profesorima te druge djelatnosti iz članka 9. Statuta. PROSVJEtNA StRu-KOVNA DJELATNOST

– Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesoraDjelatnosti: Samostalno ili u zajednici s drugim zainteresiranim subjektima organizirati institucije koje će svojim oblicima i meto-dama rada omogućiti svakom članu korištenje saznanja nazočnih u svjetskom tijeku suvremenog obrazovanja; osnivati stalne i po-vremene odbore, komisije, stručne grupe i druge oblike rada radi obrade pojedinih pitanja iz područja svog djelovanja; organizirati seminare i skupove radi razmatranja i upoznavanja svojih članova s aktualnim problemima te obavljati ostale djelatnosti u skladu s člankom 8. Statuta. OStAlE PROSVJEtNE DJElAtNOStI

– Društvo knjižničara Slavonije i BaranjeDjelatnosti: Poticanje osnivanja i razvitka raznih vrsta knjižnica na području svog djelovanja; širenje zanimanja za knjigu i knjižnice i podizanje svijesti o potrebi zaštite nacionalne i kulturne baštine; zastupanje i promicanje interesa knjižničnih djelatnika; izdava-nje stručnih publikacija; suradnja s knjižničarskim društvima na području Republike Hrvatske; obavljanje i drugih djelatnosti od-ređenih člankom 6. Statuta Društva. OStAlE PROSVJEtNE DJELATNOSTI

– Društvo knjižničara Slavonski BrodDjelatnosti: Promicanje interesa djelatnika s knjižničarskim zvan-jem, sudjelovanje u organiziranju predavanja, seminara i sličnih oblika okupljanja radi stručnog usavršavanja knjižničarskih djelat-nika. PROSVJETNA STRUKOVNA DJELATNOST

– Hrvatska udruga školskih knjižničaraDjelatnosti: Podizanje razine školskog knjižničarstva u osnovnim i srednjim školama; unapređivanje i promicanje suvremene teorije i prakse odgojno-obrazovnog procesa; poticanje znanstveno-istra-živačkog pristupa tehničko-tehnološkim dostignućima u području školskog knjižničarstva i školstva; organiziranje stručnih savjeto-vanja, seminara, stručno-pedagoška tribina, radionica, predavanja

223

i dr. navedeno u članku 8. Statuta. OStAlE PROSVJEtNE DJE-LATNOSTI

– Društvo nastavnika Pravnog fakulteta u OsijekuDjelatnosti: Organiziranje predavanja i rasprava o suvremenim oblicima i metodama nastavnog rada; organiziranje znanstvenih i stručnih skupova; poticanje izdavačke djelatnosti; poticanje i organiziranje znanstvenog i stručnog usavršavanja, posebice svo-jih mlađih članova, i drugo naznačeno u Statutu. OStAlE PRO-SVJETNE DJELATNOSTI

– Društvo pedagoga tehničke kulture Istarske županijeDjelatnosti: Djelovanje na razvijanju i promicanju tehničke kultu-re građana, na znanstvenom i tehničkom opismenjavanju građana; poticanje i promicanje primjene znanja u području znanstveno-teh-ničkog stvaralaštva; organiziranje savjetovanja, seminara ili sličnih skupova radi razmjene iskustava svih koji se ovom problematikom bave profesionalno ili amaterski; briga o stručnom usavršavanju i doškolovanju članova te ostale djelatnosti utvrđene člankom 9. Statuta. PROSVJETNA STRUKOVNA DJELATNOST

– Društvo pedagoga tehničke kulture ZagrebaDjelatnosti: članovi djeluju na razvijanju i promicanju tehničke kulture građana; potiču i promiču primjenu znanja u području znanstveno-tehničkog stvaralaštva; sudjeluju u valorizaciji nastav-nog plana i programa te surađuju u planiranju i razradi godišnjih planova rada nastave, izborne nastave i izvannastavnih aktivnosti u promicanju tehničke kulture. PROSVJEtNA StRuKOVNA DJELATNOST

– Društvo pedagoga tehničke kulture ŠibenikDjelatnosti: Djeluje na razvijanju i promicanju tehničke kulture; sudjeluje u valorizaciji nastavnog plana i programa te surađuje u planiranju i razradi godišnjih planova rada nastave, izborne nas-tave i izvannastavnih aktivnosti u promicanju tehničke kulture; organizira savjetovanja, seminare ili slične skupove radi razmje-ne iskustava svih koji se bave ovom problematikom; organizi-ra stručna predavanja o suvremenim postignućima u pojedinim područjima suvremene tehnologije i tehničkih znanosti, stručne ekskurzije u energetska ili proizvodna postrojenja, institute i sl. s ciljem stručnog usavršavanja svojih članova te obavlja ostale

224

djelatnosti utvrđene odredbom članka 8. Statuta Društva. PRO-SVJETNA STRUKOVNA DJELATNOST

– Društvo pedagoga – stručnih suradnika u odgoju i obrazovanjuDjelatnosti: Organiziranje stručnih i znanstvenih skupova i preda-vanja iz područja odgoja i obrazovanja, izdavanje stručnih pub-likacija, prezentiranje novih trendova i postignuća u pedagoškoj praksi, suradnja sa svim stručnim i znanstvenim udrugama te dru-go utvrđeno u članku 10. Statuta. PROSVJEtNA StRuKOVNA DJELATNOST

– Društvo sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u ZagrebuDjelatnosti: Okupljanje nastavnika Sveučilišta u Zagrebu i drugih znanstvenika u Zagrebu; organiziranje simpozija, savjetovanja, ko-lokvija, okruglih stolova i drugih oblika okupljanja članova Društva i svih zainteresiranih znanstvenih i drugih djelatnika o znanstvenim i stručnim pitanjima te ostale djelatnosti utvrđene odredbom članka 8. Statuta. PROSVJEtNA StRuKOVNA DJElAtNOSt

– Društvo učitelja informatike osnovnih škola ZagrebaDjelatnosti: Promicanje i unapređenje kreativne primjene ra-čunala u osnovnoškolskoj nastavi i izvannastavnim sadržajima; organiziranje i izvođenje aktivnosti usmjerenih podizanju razine informatičke kulture, znanstveno-tehničkog opismenjivanja i os-posobljavanja te njegovanje informatičkog stvaralaštva članova; suradnja sa srodnim organizacijama na osnovi poslovnog i struč-nog povezivanja; obavljanje ostalih djelatnosti sukladno članku 11. Statuta. PROSVJEtNA StRuKOVNA DJElAtNOSt

– Hrvatska udruga nastavnika povijestiDjelatnosti: Potiče razvoj nastave povijesti; priređuje strukovno--obrazovna predavanja za nastavnike povijesti; pospješuje raz-mjenu informacija s područja podučavanja povijesti; potiče struč-no usavršavanje, stipendiranje i razmjenu nastavnika povijesti i jača ulogu nastavnika povijesti u stvaranju školskog programa za predmet povijesti te obavlja druge djelatnosti iz članka 6. Statuta. PROSVJETNA STRUKOVNA DJELATNOST

– Hrvatska udruga profesora francuskog jezikaDjelatnosti: Organiziranje seminara, kongresa, savjetovanja, pre-davanja, sastanaka i radionica; organiziranje putovanja i stručnih razmjena; suradnja s udrugama istog karaktera u zemlji i inozem-

225

stvu, kao i ostale djelatnosti utvrđene člankom 8. Statuta. PRO-SVJETNA STRUKOVNA DJELATNOST

– Hrvatska udruga profesora španjolskog jezikaDjelatnosti: Jačanje identiteta profesora španjolskog jezika i zašti-ta digniteta profesije; poticanje profesionalnog razvoja članova udruge; pokretanje inicijative za prihvaćanje normativa Europske zajednice u podučavanju i učenju stranog jezika po stupnjevima znanja s ciljem uključivanja Republike Hrvatske u međunarodno priznati sustav obrazovanja; suradnja s profesorima prevodiocima španjolskog jezika radi unapređenja statusa profesora prevoditelja španjolskog jezika te obavljanje ostalih djelatnosti sukladno član-ku 7. Statuta. PROSVJEtNA StRuKOVNA DJElAtNOSt

– Hrvatska udruga školnikaDjelatnosti: Potiče i razvija suradnju s Ministarstvom prosvjete i športa, Ministarstvom gospodarstva, Ministarstvom znanosti i tehnologije, Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, višim školama i fakultetima, privatnim ustanovama iz područja odgoja i obrazo-vanja, komorama, strukovnim društvima i udrugama kojima je cilj unapređenje odgoja i obrazovanja; suradnja s Ministarstvom pro-svjete i športa: potiče raspravu o aktualnim prosvjetnim pitanjima, osobito onima važnim za cjelokupnu reformu i ostvarivanje odgo-ja i obrazovanja te obavlja druge djelatnosti iz članka 20. Statuta. PROSVJETNA STRUKOVNA DJELATNOST

– Hrvatski kineziološki savezDjelatnosti: Afirmacija pozitivnih primjera iz prakse i poticanje članstva na stalno podizanje zdravstvenih i obrambenih sposob-nosti mladih i građana; stručno usavršavanje članova; izdavačka djelatnost te promicanje stručnih i znanstvenih djela pedagoga fi-zičke kulture; suradnja i pomoć u stručnom radu pri Ministarstvu prosvjete i športa, poglavito oko rješavanja i kreiranja tjelesne i zdravstvene kulture, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije te statusa tih područja, kao i obavljanje ostalih djelatnosti utvrđe-nih odredbom članka 10. Statuta Saveza. PROSVJEtNA StRu-KOVNA DJELATNOST

i) znanstveni strukovni instituti

– Institut za javnu upravuDjelatnosti: Organiziranje savjetovanja, predavanja, seminara, kongresa, tribina i drugih stručnih skupova o problemima upra-

226

ve; promicanje i unapređivanje uprave putem medija; strukovno povezivanje, stručno i profesionalno usavršavanje članova te osta-le djelatnosti utvrđene odredbom članaka 7. i 8. Statuta. ZNAN-STVENA STRUKOVNA DJELATNOST

– Institut Vlado gotovacDjelatnosti: Organiziranje savjetovanja, predavanja, seminara, kongresa, tribina, simpozija i drugih znanstvenih i stručnih skupo-va te popularizatorskih skupova namijenjenih širem krugu gra-đana (javnosti), iz područja književnosti, esejistike, pjesništva, filozofije, filozofije prava, kritike, novinarstva, politologije, po-vijesti, politike, govorništva i drugih srodnih područja povezanih s djelom Vlade gotovca te ostale djelatnosti propisane odredbom članka 10. Statuta. ZNANStVENA DRuŠtVENA I HuMANIS-tIčKA DJElAtNOSt

– Hrvatski institut za lokalnu samoupravuDjelatnosti: Organiziranje stručnih i znanstvenih skupova o lokal-noj samoupravi; organiziranje istraživanja i drugih oblika praćenja i proučavanja lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj i svijetu; ustanovljavanje i vođenje baze podataka o lokalnoj samoupravi; izdavanje stručnih publikacija (priručnika, podsjetnika, časopisa) te druge djelatnosti utvrđene odredbom članka 10. Statuta. ZNAN-StVENA DRuŠtVENA I HuMANIStIčKA DJElAtNOSt

– Institut kineziologije i sportaDjelatnosti: Provođenje istraživanja i publiciranja znanstvenih radova iz područja kineziologije i sporta te srodnih znanstvenih disciplina; izrada i publiciranje stručne literature (knjige, časo-pisi, stručne studije, elaborati…) sukladno Zakonu o izdavačkoj djelatnosti; organiziranje i provođenje trenažnih procesa i ekspe-rimenata u sklopu znanstvenih istraživanja; okupljanje stručnih djelatnika i briga za unapređenje rada u području kineziologije i sporta; pružanje znanstveno-stručne pomoći sportskim klubovi-ma i pojedincima pri realizaciji sportskih priprema i unapređenja rada; provođenje poduke, školovanja, usavršavanja i edukacije u području kineziologije i sporta u skladu sa zakonskim propisima; poduzimanje mjera i stvaranje uvjeta za unapređenje znanstve-no-stručnog rada u području kineziologije i sporta; znanstveno i stručno utemeljena skrb i kontrola psihofizičkih i funkcionalnih

227

sposobnosti članova; organiziranje i provođenje stručnih savjeto-vanja, predavanja, seminara i kampova iz područja kineziologije; pružanje stručnih usluga iz područja kineziologije i sporta; uprav-ljanje sportskim objektima kojih je Institut vlasnik ili korisnik. ZNANSTVENA STRUKOVNA DJELATNOST

– Institut za inovacijeDjelatnosti: Regionalno povezivanje znanstvenika istraživača i inovatora; zalaganje za razvoj inovacijskog sustava u Hrvatskoj i njegovo regionalno povezivanje; organiziranje stručnih skupova radi poticanja kreativnosti i razvoja mladih znanstvenika u pod-ručjima koja obuhvaćaju inovacije te druge djelatnosti iz članka 8. Statuta. OSTALE ZNANSTVENE DJELATNOSTI

– Institut za primijenjena medicinska istraživanjaDjelatnosti: Planiranje i obavljanje istraživačkog rada radi pro-micanja, razvitka i unapređenja primijenjenih medicinskih, ke-mijskih i farmaceutskih znanosti i umijeća; razvijanje programa međunarodne suradnje te uključivanje u rad međunarodnih istra-živačkih institucija; jačanje suradnje sa srodnim organizacijama u Hrvatskoj i izvan nje te druge djelatnosti iz članka 7. Statuta. OSTALE ZNANSTVENE DJELATNOSTI

– Hrvatski institut za financije i računovodstvoOkupljanje računovođa, financijskih znanstvenika i stručnjaka te poreznih savjetnika; promicanje i ubrzanje primjene europskih i svjetskih dostignuća iz svih područja koja pokriva djelatnost In-stituta i analiza, istraživanje i druge djelatnosti vezane uz eko-nomsku politiku i razvoj, javne financije i slične aktivnosti te dru-ge djelatnosti iz članka 7. Statuta. ZNANStVENA PRIRODNA DJELATNOST

– Institut za waldorfsku pedagogijuDjelatnosti: Organiziranje seminara, javnih tribina, predavanja i tematskih radionica radi stručnog usavršavanja već zaposlenih i budućih waldorfskih učitelja i odgojitelja kao i učitelja i odgojite-lja iz standardnih vrtića i škola; savjetovanje društvenih institucija u području prosvjetne politike za pitanja alternativnih pedagogija (posebno za waldorfsku pedagogiju); organiziranje interkulturalnih susreta waldorfskih odgojitelja i učitelja te druge djelatnosti iz član-ka 7. Statuta. ZNANStVENA StRuKOVNA DJElAtNOSt

228

– Centar za istraživačko novinarstvoDjelatnosti: Promicanje neovisnog istraživačkog novinarstva na području Republike Hrvatske; poticanje i organiziranje aktivnos-ti kao što su novinarske radionice, mreže istraživačkih novinara, konferencije, znanstveno-stručni skupovi, javna predavanja, tribi-ne, okrugli stolovi te upoznavanje javnosti s dostignućima istraži-vačkog novinarstva u svijetu i u nas; izdavanje knjiga, periodičnih i drugih publikacija namijenjenih poticanju neovisnog istraživač-kog novinarstva radi demokratizacije društva; obavljanje ostalih djelatnosti iz članka 7. Statuta. ZNANStVENA DRuŠtVENA I HuMANIStIčKA DJElAtNOSt

– Hrvatsko aktuarsko društvoDjelatnosti: Izrada i poštovanje Kodeksa ponašanja u aktuarskoj struci, izdavanje stručnih i znanstvenih radova i publikacija, pri-kupljanje potrebne stručne literature i organiziranje stručne knjiž-nice, organiziranje seminara, savjetovanja i stručnih predavanja te ostale djelatnosti utvrđene odredbom članka 8. Statuta HAD; ZNANSTVENA STRUKOVNA DJELATNOST

– Hrvatsko toksikološko društvoDjelatnosti: Poticanje znanstvenoistraživačkog, nastavnog i struč-nog rada na području toksikologije, organiziranje znanstvenih skupova, škola i seminara iz toksikologije, poticanje edukacije iz toksikologije u okviru dodiplomske nastave te specijalizacije iz toksikoloških disciplina, poticanje i organiziranje rasprava o ak-tualnim temama iz toksikologije koje mogu pridonijeti osiguranju zdravstvenog, tehnološkog, ekonomskog, socijalnog, civilizacij-skog i kulturnog razvoja Republike Hrvatske, suradnja sa srodnim znanstvenim i stručnim društvima i organizacijama u zemlji i ino-zemstvu te organiziranje vlastite izdavačke djelatnosti izdavanjem znanstveno-stručnog časopisa kao službenog glasila Društva. ZDRAVSTVENA STRUKOVNA DJELATNOST

j) socijalni rad

– Hrvatska udruga socijalnih radnikaDjelatnosti: Potiče i pomaže socijalne radnike u njihovu stručnom usavršavanju i profesionalnom napredovanju; surađuje s nadlež-nim državnim tijelima, a posebno pri izradi zakona i propisa u području socijalne skrbi te razmatra i daje stručna mišljenja, pri-mjedbe i prijedloge na propise iz područja socijalnog rada i so-

229

cijalne politike; organizira konferencije, simpozije, savjetovanja, predavanja, seminare, kongrese, tribine i druge stručne skupove kojima je cilj omogućavanje kontinuiranog obrazovanja socijalnih radnika i poboljšanje njihova strukovnog položaja te ostale djelat-nosti utvrđene odredbom članak 8. Statuta. SOCIJAlNA StRu-KOVNA DJELATNOST

– udruga socijalnih radnika grada Slavonskog BrodaDjelatnosti: Promicanje prava socijalnih radnika, praćenje soci-jalnih problema i pojava te predlaganje mjera za njihovo rješa-vanje, suradnja sa socijalnim službama, humanitarnim i drugim organizacijama te druge djelatnosti propisane Statutom udruge. SOCIJALNA STRUKOVNA DJELATNOST

– udruga socijalnih radnika Dubrovnik

k) policija

– Policijska udruga »IPA Varaždin«Djelatnosti: Okupljanje članova te putem svojih predstavnika ili neposredno suradnja s drugim udrugama i članovima u smislu pružanja i traženja uzajamne pomoći iz policijske struke i drugih interesnih područja, organiziranje stručnih, kulturnih i sportskih okupljanja te sudjelovanje u njima, organiziranje seminara, izlož-ba, smotra i drugih manifestacija od interesa za policijsku struku te sudjelovanje u njima. OStAlE DJElAtNOStI

– Policijska udruga »IPA Zagreb«Djelatnosti: traženje sudjelovanja u raspravljanju o organizaciji policije te o donošenju zakona i podzakonskih akata u svezi s policijskom službom; stalno zalaganje za društveni i materijalni položaj policajaca; izdavanje stručnih publikacija te obavljanje os-talih djelatnosti utvrđenih odredbom članka 11. Statuta. ZAŠtItA OSTALIH PRAVA

l) vojska

– udruga Hrvatski časnički zbor IvanecDjelatnosti: upoznavanje članova s najnovijim tehničkim dostig-nućima u suvremenoj vojnoj tehnici, stručno osposobljavanje dje-latnih i pričuvnih dočasnika i časnika te osposobljavanje pučanstva u skladu s posebnim propisima, suradnja s istim ili srodnim udru-

230

gama, državnim tijelima i institucijama iz domene obrane, promi-canje tjelesne kulture (sport i rekreacija) radi unapređenja opće sposobnosti svojih članova, promicanje hrvatskih nacionalnih, po-vijesnih, kulturnih, gospodarskih i drugih vrednota te promicanje i oplemenjivanje moralnih i etničkih vrednota hrvatskog naroda. OSTALE DJELATNOSTI

– Hrvatski časnički zbor grada KoprivniceDjelatnosti: Poticanje stalnog stručnog usavršavanja časnika ko-ji nisu raspoređeni u postrojbe Oružanih snaga RH, poticanje izobrazbe i osposobljavanja pučanstva za obranu i zaštitu RH u skladu s planovima Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova RH. ZNANStVENA StRuKOVNA DJElAtNOSt

m) ostalo

– udruga pirotehničaraDjelatnosti: Aktivno sudjelovanje u procesima donošenja i provo-đenja zakonskih akata koji se tiču pirotehničarske struke i procesa humanitarnog razminiranja u Hrvatskoj; organiziranje priredba, koncerata, izložba, seminara te izdavačka djelatnost, u skladu s posebnim propisima, radi ostvarenja ciljeva udruge; sudjelovanje na domaćim i međunarodnim skupovima i seminarima te obavlja-nje ostalih djelatnosti utvrđenih odredbom članka 8. Statuta. ZAŠ-TITA OSTALIH PRAVA

– Centar za zdravi životDjelatnosti: Izvođenje i učenje rekreativnih vježbi i tehnika opušta-nja; učenje i vježbanje načina pozitivnog razmišljanja; planiranje rada i razvitka zdravog života; organiziranje i provođenje redo-vitih aktivnosti Centra kroz predavanja, seminare i sastanke te ostale djelatnosti iz članka 8. Statuta Centra. ZDRAVStVENA PREVENTIVNA DJELATNOST

– Hrvatsko društvo kozmetičkih kemičaraDjelatnosti: Promicanje kozmetičke struke i znanosti; poticanje i podupiranje različitih djelatnosti povezanih sa znanstvenim is-traživanjem, stručnim radom i izobrazbom te tehničkim pobolj-šanjem kozmetičke tehnologije i njoj srodnih djelatnosti, ostale djelatnosti sukladno odredbi članka 6. Statuta Društva. ZDRAV-STVENA STRUKOVNA DJELATNOST