1

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Andreja Šanko

ANALIZA I OCJENA INVESTICIJSKOG PROJEKTA PODUZEĆA

TREA TRADE.D.O.O.

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

2

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ANALIZA I OCJENA INVESTICIJSKOG PROJEKTA PODUZEĆA

TREA TRADE.D.O.O.

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Financijski menadžment Mentor: dr.sc. Dimitrić Mira Student: Andreja Šanko

Studijski smjer: Menadžment JMBAG: 0081100209

Rijeka, lipanj 2013.

3

SADRŽAJ:

1. UVOD......................................................................................................................5

1.1. Predmet, svrha i cilj istraživanja......................................................................5

1.2. Struktura i metode rada...................................................................................6

2. REALNE INVESTICIJE PODUZEĆA I KAPITALNO BUDŽETIRANJE............8

2.1. Općenito o procesu investiranja......................................................................8

2.2. Investicijska odluka i investicijski projekt.......................................................9

2.3. Realne investicije..............................................................................................12

2.3.1. Vrste realnih investicija..........................................................................13

2.3.2. Karakteristike realnih investicija............................................................14

2.4. Budžetiranje kapitala....................................................................................17

2.4.1. Važnost budžetiranja kapitala................................................................17

2.4.2. Postupak budžetiranja kapitala................................................................18

3. EKONOMSKO I FINANCIJSKO VREDNOVANJE PROJEKTA......................21

3.1. Procjena ulaznih elemenata...........................................................................21

3.1.1. Procjena ukupnih prihoda......................................................................22

3.1.2. Procjena ukupnih rashoda......................................................................23

3.1.3. Izvori financiranja i obaveze...................................................................25

3.2. Oblikovanje ekonomskog toka i ekonomski kriteriji ocjene ulaganja............26

3.2.1. Izračun bruto i neto dobiti......................................................................26

3.2.2. Oblikovanje ekonomskog toka...............................................................27

3.2.3. Ekonomski kriteriji ocjene ulaganja.......................................................28

3.3. Oblikovanje financijskog toka i financijski kriteriji ocjene ulaganja..............32

3.3.1. Oblikovanje financijskog toka................................................................33

3.3.2. Financijski kriteriji ocjene ulaganja........................................................34

4. ANALIZA I OCJENA INVESTICIJSKOG PROJEKTA PODUZEĆA TREA

TRADE D.O.O.........................................................................................................43

4.1. Informacije o investitoru i investiciji.............................................................43

4.1.1. Informacije o poduzeću Trea Trade d.o.o...............................................44

4.1.2. Osnovni financijski pokazatelji poslovanja poduzeća.................................45

4.1.3.Informacije o investiciji...........................................................................50

4.2. Prihvatljivost projekta prema ekonomskim kriterijima.................................51

4

4.2.1. Oblikovanje ekonomskog toka...............................................................52

4.2.2. Ekonomski kriteriji ocjene prihvatljivosti projekta................................57

4.3. Prihvatljivost projekta prema financijskim kriterijima..................................61

4.3.1. Oblikovanje novčanog toka....................................................................61

4.3.2. Financijski kriteriji prihvatljivosti projekta............................................62

4.4. Ocjena projekta nakon provedene investicije................................................67

4.5. Zaključna ocjena o prihvatljivosti projekta...................................................72

5. ZAKLJUČAK.......................................................................................................75

LITERATURA.........................................................................................................78

POPIS TABLICA I ILUSTRACIJA..........................................................................79

5

1. UVOD

1.1. Predmet, svrha i cilj istraživanja

Društveno-ekonomski razvitak najviše ovisi o investicijama, pod kojima se

podrazumijevaju ulaganja proizvodnih činitelja u sadašnjosti radi povećanja

učinkovitosti i koristi u budućnosti. Zbog toga se društveno-ekonomski razvitak na

dugi rok može postizati samo investiranjem, jer se samo u tome procesu uvode dodatni

proizvodni činitelji i nova znanstveno-tehnološka rješenja koja su učinkovitija od

postojećih. U skladu s time, investicije se mogu definirati i kao sredstvo za ostvarenje

razvojne politike. U ekonomskoj znanosti i praksi investicije se uobičajeno razmatraju

na razini makroekonomskih i mikroekonomskih odluka. U ovom diplomskom radu

obrađuje se investicijska odluka na mikroekonomskoj razini, tj. odluka koju u procesu

svoga razvitka donosi pojedini ekonomski subjekt. Predmeti investicijskih ulaganja

mogu biti veoma različiti, ali se u biti svode ili na kvalitativna unapređenja ili na

povećanje kapaciteta proizvodnje pojedinih roba i usluga. Proces investiranja u načelu

traje relativno dugo, nameće velike napore i izaziva značajne troškove, pogotovo ako se

radi o krupnim predmetima ulaganja, što nameće potrebu racionalizacije toga procesa ili

njegovoga planiranja.

Predmet ovog diplomskog rada jest investicijski projekt kupovine robota poduzeća

Trea Trade d.o.o. nastao u 2009. godini. Investicijski projekt jest relativno novi na

našem području, zbog čega je sama investicija popraćena analizom isplativosti ulaganja.

Svrha i cilj ovog diplomskog rada jest prikazati investiciju poduzeća sa svim svojim

glavnim stavkama, analizirati ih koristeći kriterije prihvatljivosti projekta, te ustanoviti

je li projekt prihvatljiv ili ne u promatranom razdoblju. Također potrebno je ustanoviti

kolika je isplativost analiziranog projekta za poduzeće, donosi li poduzeću dobitak, te

koji su uzroci eventualnog stvorenog gubitka za poduzeće.

6

1.2. Struktura i metode rada

Diplomski rad podijeljen je u četiri međusobno povezane cjeline.

U prvom dijelu, uvodu definiran je predmet, svrha i cilj istraživanja rada, te je

prikazana struktura rada i korištene metode.

U drugom dijelu se obrađuje teorijski dio investicija i kapitalnog budžetiranja. Koristeći

razne izvore literature, domaćih i stranih stručnjaka, u ovom dijelu definiran je proces

investiranja, investicijske odluke i investicijskog projekta. Navedene su podjele vrsta

investicija te detaljnije definirane realne investicije i njihove karakteristike s obzirom da

su tema ovog diplomskog rada. Također, objašnjen je postupak budžetiranja kapitala sa

svojim najvažnijim značajkama.

Treći dio usmjeren je na definiranje ekonomskog i financijskog vrednovanja projekta.

Tu se teorijski predstavljaju osnovni ekonomski i financijski kriteriji ocjene isplativosti

ulaganja. Objašnjen je postupak oblikovanja ekonomskog i financijskog toka investicije

koji je osnovna podloga za primjenu kriterija prihvatljivosti projekta, nakon čega je

moguće započeti s postupkom analize.

Četvrti dio odnosi se na analizu i ocjenu investicijskog projekta poduzeća Trea Trade

d.o.o. Započinje s opisom poduzeća i poslovanja poduzeća, opisan je njegov razvoj od

osnutka do danas, glavne djelatnosti i unaprijeđenje tih djelatnosti u posljednjim

godinama. Također, opisuje se investicija kupovine robota koja je predmet analize

diplomskog rada. Nakon opisa poslovanja i investicije poduzeća, provedena je analiza

prihvatljivosti investicijskog projekta prema ekonomskim i financijskim kriterijima na

način kako je objašnjeno u trećem dijelu diplomskog rada. Rezultati analize prikazani su

u tablicama na temelju kojih se donose zaključci kakve učinke ima investicija na samo

poslovanje poduzeća u budućnosti. Nakon provedene analize napravljena je usporedba

planiranih vrijednosti s ostvarenim vrijednostima poslovanja poduzeća nakon

implementacije investicijskog projekta u poslovanje poduzeća. Donesena je zaključna

ocjena prihvaljivosti projekta kao oblik sinteze prethodno obavljene analize, na temelju

7

koje je vidljivo da li je je projekt prihvatljiv za poduzeće te donosi li poduzeću pozitivne

rezultate poslovanja.

Zaključak, kao posljednji dio ovog rada, predstavlja sintezu prethodno iznesenog

gradiva i istraživanja.

8

2. REALNE INVESTICIJE PODUZEĆA I KAPITALNO BUDŽETIRANJE

U ovom poglavlju definirat će se proces investiranja i kapitalnog budžetiranja sa svim

svojim karakterisitikama kao teorijski temelj diplomskog rada. Prikazat će se proces

investiranja, investicijske odluke, investicijskog projekta te će se definirati glavna

podjela investicija s naglaskom i detaljnijim definiranjem realnih investicija kao teme

diplomskog rada.

Investicijom se može označiti bilo kakvo ulaganje, primarno novčanih sredstava, radi

stjecanja određenih ekonomskih koristi, odnosno profita. Pri tome se može ulagati u

financijske oblike imovine i s njima izjednačene investicije ili pak u realne oblike

imovine koji omogućavaju ostvarivanje ekonomskih koristi odnosno profita kroz

određene produktivne poslovne aktivnosti. Jedna od skupina najsloženijih financijskih

odluka svakako je ona o dugoročnom investiranju i to u realnu poslovnu imovinu.

(Orsag,2002)

2.1. Općenito o procesu investiranja

Investiranje se može definirati na mnogo načina, no glavna karakteristika jest da

investiranje podrazumijeva ulaganja proizvodnih činitelja u sadašnjosti zbog povećanja

koristi u budućnosti. Predmeti tih ulaganja mogu biti vrlo različiti, ali se u suštini svode

ili na kvalitativna unaprjeđenja ili na povećanje kapaciteta poduzetničkog podhvata.

Investiranje u načelu traje relativno dugo, nameće velike napore i izaziva značajne

troškove. Na dugi rok učinkovitost se može podizati samo investiranjem, budući da se

samo u tom procesu uvode dodatni proizvodni činitelji i nova znanstveno-tehnološka

rješenja koja su učinkovitija nego postojeća. U skladu s tim investicije se mogu

definirati i kao sredstvo za ostvarenje razvojne politike. (Bendeković, 2007:55)

Temeljna značajka investiranja je da ulaganje ne donosi korist odmah već nakon nekog

vremena. Zbog toga postoji pomak između vremena ulaganja i vremena koristi od kojih

je prvo vrijeme ulaganja, a zatim vrijeme koristi. Uzimajući u obzir da upotreba kapitala

istovremeno znači i upotrebu ostalih proizvodnih činitelja, investicije se mogu definirati

9

i kao žrtva proizvodnih činitelja u sadašnjosti kako bi se povećale koristi u budućnosti.

Svi su ti činitelji mogli biti upotrijebljeni i u sadašnjosti radi povećanja potrošnje pa se s

tog gledišta investicije mogu definirati kao odgođena sadašnja potrošnja, radi povećanja

potrošnje u budućnosti. (Bendeković, 2007:59)

2.2. Investicijska odluka i investicijski projekt

Odluka o investiranju je najvažnija od triju odluka (odluka o financiranju i odluka o

dividendi) prilikom stvaranja vrijednosti. U gospodarstvu i društvu općenito postoji

mnoštvo investicijskih odluka kao i njihovih donositelja. Te se odluke međusobno

razlikuju po značaju za gospodarski razvoj, po njihovim učincima, po dijelu

gospodarstva ili društva o čijem je razvoju riječ i slično. Investicijske odluke možemo

svrstati u četiri različite razine: (Bendeković, 2007:59)

Opća investicijska odluka koja podrazumijeva odluku o raspodjeli društvenog

proizvoda na dio za potrošnju i dio za štednju koji je namijenjen za investiranje

Međusektorska investicijska odluka, kojom se ukupna masa kapitala raspoređuje

po sektorima

Sektorska investicijska odluka na osnovi koje se dio kapitala namijenjen za

investicije u pojedinom sektoru raspoređuje na mikroekonomske subjekte u

okviru tog sektora

Projektna investicijska odluka kojom se kapital raspoloživ za investicije u

nekom mikroekonomskom subjektu raspoređuje prema različitim namjenama

radi ostvarenja ciljeva razvoja tog subjekta

Investitor je poslovni subjekt koji donosi investicijsku odluku tj. odluku o upotrebi svog

kapitala, a u pravno-formalnom smislu on je pravna ili fizička osoba. Predmet

investicijske odluke ili predmet investiranja može bit različit, što ovisi o posebnostima

investicijskog projekta. Najčešće se kao predmet investiranja pojavljuju dugotrajna i

kratkotrajna imovina. U procesu razvoja pojedinog subjekta može se pojaviti i niz

ostalih predmeta investiranja, kao što su obrazovanje i društveni standard radnika,

razvoj nove tehnologije, nastup na tržištu, istraživanje novih nalazišta sirovina i ostalo.

(Bendeković, 2007).

10

S obzirom na to da buduće koristi sa sigurnošću nisu poznate, investicijski prijedlozi

nužno sadrže rizik. Sukladno s time oni bi se trebali procjenjivati u odnosu na njihov

očekivani povrat i rizik, jer su to faktori koji utječu na određivanje tržišne vrijednosti

poduzeća. Iz toga proizlazi da odluka o investiranju određuje ukupni iznos efektivne

imovine poduzeća, sastav te imovine i narav poslovnog rizika poduzeća kako je

shvaćaju dobavljači kapitala. Upotreba odgovarajućeg kriterija za prihvaćanje ili

potrebne stope povrata temeljna je za investicijsku odluku. (Van Horne, 1997:9)

Investicijska odluka nije jednokratan čin već niz različitih odluka koje se ne donose

istovremeno pa ju je i potrebno promatrati kao slijed tih odluka. Taj slijed odluka

možemo podijeliti u veći ili manji broj faza kao što su: (Bendeković, 2007:61)

pojava ideje o potrebi investiranja

identifikacija mogućih i prihvatljivih investicijskih rješenja

procjena koristi i troškova svakog investicijskog rješenja

definiranje kriterija i izbor metoda za ocjenu mogućih i prihvatljivih

investicijskih rješenja

izrada analitičko-dokumentacijske osnove za izbor projekata

donošenje investicijske odluke

Investicijska odluka podrazumijeva niz radnji koje se obavljaju u tijeku definiranog

vijeka projekta, a ne samo u određenom trenutku. U skladu s tim potrebno je definirati i

investicijski projekt. Investicijski projekt osmišljeni je skup vremenski raspoređenih

radnji, kojima se planira ostvarenje ciljeva razvoja investitora i u okviru kojih se koristi

kapital. Proces osmišljavanja tih radnji proces je planiranja investicijskog projekta.

Razdoblje tijekom kojeg se odvijaju te radnje naziva se vijekom projekta, dok predmet

investiranja tj. investicijskog projekta može bit različit, kao što je već napomenuto.

Pojedini cilj razvoja može se ostvariti na različite načine pa je svaki od tih načina

poseban projekt. To znači da različita rješenja u pogledu izbora outputa, tehnologije,

lokacije, načina financiranja i ostalih elemenata projekta dovode zapravo do različitih

projekata. Zbog toga se pod projektom podrazumijeva ne samo ostvarenje pojedinog

cilja, već i način na koji se taj cilj ostvaruje. Razlikuju se sljedeće tri vrste investicijskih

odluka: (Brealey i suradnici, 2007)

11

pojedinačni projekt, kada se prihvaća ili ne prihvaća jedan jedini investicijski

projekt

međusobno isključivi projekti, pri čemu se između dva ili više projekta prihvaća

samo jedan, a samim time odbacuju ostali projekti

redoslijed projekata, kada se pojavljuju dva ili više prihvatljivih projekata, a

njihovo ostvarenje ovisi o veličini raspoloživog kapitala

Među najvažnije odluke menadžmenta tvtrke ubrajaju se odluke iz domene planiranja

kapitalnih ulaganja. Pod planiranjem kapitalnih ulaganja podrazumijeva se čitav proces

kreiranja, analize i procjene investicijskih projekata, strukturiranja proračuna kapitalnih

ulaganja, te kontrole provođenja usvojenih investicijskih prijedloga. Proces planiranja

investicijskog projekta može sa radi sistematičnijeg načina razmišljanja i pristupa

podijeliti u sljedeće faze: (Vidučić, 2011:263)

priprema investicijskog projekta

ocjena investicijskog projekta

izvedba investicijskog projekta

poslovanje investicijskog projekta

Priprema investicijskog projekta obuhvaća najprije ideju o potrebi investiranja,

identifikaciju mogućih i prihvatljivih investicijskih rješenja te procjenu koristi i

troškova svakog investicijskog rješenja. Ocjena investicijskog projekta obuhvaća

definiranje kriterija i izbor metoda za ocjenu mogućih i prihvatljivih investicijskih

rješenja, izradu analitičko-dokumentacijske osnove za izbor projekta te donošenje

investicijske odluke. Izvedba investicijskog projekta obuhvaća pripremu građenja,

građenje i pripremu poslovanja u danom investicijskom projektu. Poslovanje

investicijskog projekta podrazumijeva proizvodnju dobara i usluga što je i krajnji cilj

projekta. Cilj analize poslovanja projekta je planirati poslovanje i kasnije izmjeriti

odstupanja ostvarenih učinaka od planiranih i njihove uzroke. Intenzitet rada na

pripremi, ocjeni i izvedbi investicijskog projekta je različit, ovisno o tome nalazi se

investicijski projektant na početku ili na kraju procesa planiranja investicijskog

projekta. Stoga pripremu, ocjenu i izvedbu investicijskog projekta treba shvatiti

12

kontinuiranim zadatkom koji se obavlja istovremeno, ali s različitim intenzitetom u

pojedinoj fazi planiranja investicijskog projekta. (Bendeković, 2007:63)

2.3. Realne investicije

Kao što je već navedeno, investiranje je svako ulaganje radi stjecanja ekonomskih

koristi u budućnosti, a dijeli se na: (Orsag, 2002:17)

1. Financijske investicije

Obuhvaćaju ulaganje u financijsku imovinu i to dionice, obveznice i druge

vrijednosne papire. Glavne značajke te imovine je visok stupanj likvidnosti jer je

primarno riječ o utrživim instrumentima te laka identifikacija veličine investicije i

njezinih prinosa.

2. Kvazi financijske investicije

Obuhvaćaju ulaganja u nekretnine rezidencijalnog karaktera koje imaju sve osobine

financijske investicije, ako se ne stječu radi obavljanja produktivnih poslovnih

aktivnosti. Također, investicije u zlato i druge plemenite metale imaju

karakterisitike financijske imovine ako se ne koriste za proizvodne potrebe već

predstavljaju oblik štednje.

3. Realne investicije

Obuhvaćaju ulaganja u dodirljivu materijalnu imovinu za proizvodne svrhe. Njihova

se namjena sastoji u produktivnom korištenju za obavljanje određenih poslovnih

aktivnosti. Vrijednost ovih investicija često je teško procijeniti, zbog činjenice da uz

sebe vežu i ulaganja u neto obrtni kapital potreban za obavljanje namjeravanih

poslovnih aktivnosti. Također često je potrebno praviti različita razgraničenja

ostvarenih profita iz poslovnih aktivnosti na pojedinačne realne investicije.

13

2.3.1. Vrste realnih investicija

U ostaloj literaturi realne investicije se spominju i pod izrazom kapitalna ulaganja.

Detaljnije objašnjenje jest da uključuju ulaganja u zgrade, zemljišta, proizvodne hale,

opremu, permanentne zalihe, distribucijske sustave, uvođenje novog proizvoda,

poslovne zgrade, ali i ulaganja u marketinške projekte, obuku i edukaciju zaposlenika,

patente, istraživanje i slična ulaganja u nematerijalnu imovinu. Realne investicije dijele

se na: (Vidučić, 2011:263)

investicije zamjene

investicije proširenja

ostale investicije

Investicije zamjene u pravilu ne uključuju kompleksnu procjenu, niti nove gotovinske

tijekove, već impliciraju sniženje troškova. One zahtijevaju niža sredstva i jednostavniju

odluku, te se donose na razini proizvodnog menadžera ili menadžera podružnica

(organizacijskih dijelova).

Investicije proširenja su projekti koji omogućuju proširenje obujma poslovanja. To

mogu biti i ulaganja u nove proizvode ili nova tržišta koji omogućuju diverzifikaciju

poslovanja ili teritorijalnu diverzifikaciju.

Ostale investicije obuhvaćaju investicije koje se ne poduzimaju s namjerom generiranja

budućih gotovinskih tijekova, već spadaju u investicije radi povećanja stupnja sigurnosti

i ekološke zaštite te investicije u različite neproizvodne kapacitete.

Da bi tvrtka opstala u tržišnoj utakmici treba kontinuirano pronalaziti projekte čija će

realizacija omogućiti povećanje vrijednosti tvtrtke. To su projekti kojima se ostvaruje

ekonomska renta tj. suvišak očekivane stope povrata iznad troška kapitala (tražene stope

povrata). Stvarnost međutim pokazuje da tvtke ne usvajaju, u pravilu, sve raspoložive

investicijske prijedloge čija bi realizacija povećala bogatstvo dioničara, već provode

politiku racioniranja kapitala (maksimiziranja kapitalnog proračuna), bilo zbog vanjskih

ili interno nametnutih ograničenja.

14

Osnova kreiranja investicijskih prijedloga su misija i strategijski plan poduzeća.

Poduzeće mora biti u stanju uočiti nove mogućnosti, brzo ih realizirati i koristiti svoje

resurse na način da spriječi ulazak konkurencije, odnosno da sačuva konkurentske

prednosti. Pri tome menadžment mora postavljati sljedeća pitanja: (Vidučić, 2011:264)

postoje li barijere ulaska na novo tržište i može li ih poduzeće prevladati

je li mogućnost originalna

jesu li konkurenti već uočili novu priliku

postoji li vjerojatnost povećanja konkurentnosti u industriji

Postavljanje pravih pitanja pomaže menadžmentu da ocijeni trošak ulaska na tržište i

značaj mogućnosti za realizaciju korporacijske strategije. U prvoj fazi procjene

mogućnosti, pored ocjene usklađenosti sa strategijom i potencijalima kompanije, vrši se

klasifikacija projekata prema obujmu i vrsti ulaganja, te se određuje zavisnost projekta.

Prema zavisnosti gotovinskih tijekova projekti mogu biti međusobno zavisni

(komplementarni), isključivi i nezavisni.

2.3.2. Karakterisitike realnih investicija

Uzimajući u obzir različite karakteristike projekata, zajedničke karakterisitike svih

realnih investicija su: (Orsag, 2002:19)

1. dugoročni karakter investicijskih projekata

2. vremenski raskorak između ulaganja i efekata ulaganja

3. međuovisnost investiranja i financiranja

4. rizik i neizvjesnost

1. Dugoročni karakter investicijskih projekata

Temeljna karakteristika investicijskih projekata jest da je posrijedi dugoročno vezivanje

novca u nenovčane oblike fiksne imovine i u povećanje permanentne imovine poduzeća.

Dugoročni aspekt tih investicijskih odluka karakterizira niska likvidnost tako vezanih

novčanih sredstava u realnim imovinskim oblicima, iz čega proizlazi i dugoročno

opredijeljenje buduće profitne snage poduzeća. Realna poslovna imovina po pravilu se

ne može prijevremenom prodajom pretvoriti u novac bez značajnijih gubitaka. Uz nisku

15

likvidnost, realne oblike imovine koje će poduzeće koristiti u namjeravanim projektima

karakterizira i nizak stupanj utrživosti. To je pogotovo izraženo u uvjetima suvremene

tehničko-tehnološke revolucije. Visok stupanj specijalizacije poslovne imovine

poduzeća određuje i mali broj potencijalnih kupaca takve imovine tako da je njezino

pretvaranje u novčani oblik izvan profitabilnog korištenja u poslovnim procesima

diskutabilno. (Orsag, 2002:20)

2. Vremenski raskorak ulaganja i učinaka

Dugoročni karakter investicijskih ulaganja u relanu poslovnu imovinu poduzeća

karakterizira i vremenski raskorak između nastajanja investicijskih ulaganja i pritjecanja

(novčanih) efekata ulaganja. Taj vremenski raskorak bitno određuje profitnu snagu

svakog projekta. Zbog toga se projekt mora utvrđivati kroz struje periodičnih, po

pravilu godišnjih novčanih tokova potrebnih za investiranje i struje periodičnih, po

pravilu godišnjih novčanih tokova koji će u budućnosti pritjecati od tih ulaganja.

Razdoblje investiranja označava vrijeme potrebno da se investicija osposobi za

generiranje profita i novčanih tokova. Kroz to vrijeme poduzeće samo ulaže u

investiciju koja još ne daje efekte. Što je to razdoblje dulje, projekt će kasnije stvarati

potrebne novčane tokove za povećanje vrijednosti poduzeća. Iz toga proizlazi da je

skraćenje razdoblja investiranja jedan od ključnih čimbenika povećanja efikasnosti

investicija.

Razdoblje efektuiranja osigurava ekonomsku i financijsku efikasnost investicijskog

projekta. U tom razdoblju projekt stvara profite i novčane tokove koji se mogu tretirati

kao njegov doprinos povećanju sadašnje vrijednosti poduzeća. Što je razdoblje

efektuiranja duže i sama financijska efikasnost investicijskog projekta biti će veća.

Uz investiranje i razdoblje efektuiranja, za financijsku efikasnost također je važna i

dinamika novčanih tokova. Kod uobičajenih struja novčanih tokova investicija učinci su

u prvim godinama efektuiranja skromni, čak i negativni, no postupno se povećavaju,

dok će se nakon dostignutog maksimuma i zrelom životnom dobu projekta oni postupno

smanjivati. Tako se kao faktori poboljšanja financijske i ekonomske efikasnosti projekta

smatraju skraćenje vremena potrebnog za dosezanje maksimalnih novčanih tokova te

16

istovremeno produljenje vremena u kojem će on davati maksimalne učinke. (Orsag,

2002:21)

3. Međuovisnost investiranja i financiranja

Ulaganja u realne projekte povezana su s njihovim financiranjem, ali i s financiranjem

cjelokupnog poslovanja poduzeća. To je posebno izraženo na području dugoročnog

financiranja. Ova međuovisnost proizlazi iz činjenice da su realna ulaganja obično

povezana s potrebom zaduživanja, jer se rijetko mogu financirati isključivo vlastitim

izvorima. Pri tom cijena izvora financiranja utječe na traženi prinos od ulaganja, što je

ona viša i od ulaganja se traži veći prinos. Financiranje poduzeća, posebno stvaranje

dugoročnog kapitala, pod utjecajem je ograničenja financijske okoline, posebno tržišta

kapitala. Mogućnost profitabilnog dugoročnog investiranja kapitala ne mora biti

usklađena s mogućnostima jeftinog dugoročnog financiranja. Stoga interakciju

investiranja i financiranja projekata treba promatrati kao proces približavanja poduzeća

maksimalnoj profitabilnosti i vrijednosti poduzeća prezentiranoj u vrijednosti njegovih

običnih dionica. (Orsag, 2002:22)

4. Rizik i neizvjesnost

Realna ulaganja, kao oblik ulaganja u sadašnjosti radi ostvarivanja određenih efekata u

budućnosti, nužno su povezana s određenim stupnjem rizika i neizvjesnosti da se

očekivani efekti analiziranog projekta neće ostvariti. Stupanj rizika i neizvjesnosti

određenih projekata razlikuje se prema karakteru tih projekata. Ako je riječ o

investicijama u zamjenu, rizik će biti manji nego kad je riječ o novim projektima,

pogotovo onima u osvajanje potpuno novih proizvoda i potpuno novih tržišta, te

potpuno novih tehnologija i proizvodnih postupaka. Rizik i neizvjesnost projekata

potrebno je uočiti, predvidjeti i kvantificirati moguće pravce djelovanja u slučaju da se

uočeni rizici pokažu u vremenu efektuiranja projekta. (Orsag, 2002:23)

Postoje naime tri komponente rizika ulaganja: (Dimitrić,2012:2)

Individualna rizičnost - proizlazi iz osjetljivosti kriterija ulaganja na promjene

ulaznih elemenata, npr. nabavnih i prodajnih cijena, očekivanih količina outputa

i drugih

17

Tržišna rizičnost – proizlazi iz koreliranosti očekivanih efekata od ulaganja sa

tržišnom profitabilnošću, odnosno sklonosti prinosa na ulaganje da se ponaša

slično kretanju ukupnog tržišta

Dodana rizičnost ukupnom riziku poslovanja poduzeća – proizlazi iz utjecaja

ulaganja na ukupnu profitabilnost poduzeća. Što je taj utjecaj veći, to je veća

dodana rizičnost ukupnom riziku poslovanja poduzeća

2.4. Budžetiranje kapitala

Budžetiranje kapitala postupak je donošenja odluka o dugoročnim investicijama u

realnu poslovnu imovinu poduzeća. Riječ je o postupku donošenja odluka o tzv.

dugoročnim investicijskim projektima. Postupak budžetiranja kapitala uključuje

prognozu novčanih tokova projekata i ocjenu njihove financijske efikasnosti primjenom

kriterija financijskog odlučivanja ugrađenih u brojne metode budžetiranja kapitala.

Dugoročni realni projekti zahtijevaju ulaganja u fiksnu, primarno realnu materijalnu

imovinu poduzeća, čija je profitabilna upotreba nemoguća bez angažiranja tekuće

imovine (obrtna sredstva). Budžetiranje kapitala stoga mora uključiti u račun i potrebno

angažiranje kapitala za osiguranje tzv. permanentne tekuće aktive, odnosno trajnih

obrtnih sredstava. Riječ je o uključivanju potrebnog povećanja neto obrtnog kapitala

koji će omogućiti normalno kontinuirano ostvarivanje novčaih tokova od investicija u

fiksnu imovinu. (Orsag, 2002:16)

2.4.1. Važnost budžetiranja kapitala

Važnost budžetiranja kapitala proizlazi ponajviše iz činjenice da su dugoročne

investicijske odluke vezane uz znatne kapitalne izdatke te da se njima utemeljuje

buduća vrijednost poduzeća. Između ostalog, važnost budžetiranja kapitala proizlazi i iz

sljedećih karakteristika. (Orsag, 2002:37)

Dugoročno usmjeravanje poslovanja – budžetiranje kapitala je proces kojm se za

dulje vrijeme unaprijed određuju okviri poslovnih performansi i vrijednosti

poduzeća. Odluke koje su rezultat tog procesa imaju za posljedicu dugoročnu

18

imobilizaciju novca u imovinske oblike niske likvidnosti, odnosno visokog

rizika unovčivosti

Velika vrijednost – važnost budžetiranja kapitala proizlazi i iz činjenice da je

većina kapitalnih izdataka poduzeća izrazito velike vrijednosti. Što je vrijednost

angažiranja sredstava u poduzeću veća, veća je i važnost prognoze efekata

njihova angažiranja jer je i potencijalni gubitak fleksibilnosti poduzeća znatno

veći.

Predviđanje buduće prodaje – uključena stavka budžetiranja kapitala. U slučaju

da se ne obave investicijska ulaganja, poduzeće neće moći susresti buduću

potražnju na tržištu, što će se dogoditi i u slučaju da se poduzimaju nedovoljne

investicije.

Određivanje najpovoljnijeg vremena – pažljivo izrađeni budžeti kapitala

omogućit će poduzeću pravovremene investicije kojima će uskladiti proizvodne

i druge poslovne mogućnosti poduzeća s očekivanim kretanjima buduće

potražnje i očekivanim kretanjima buduće prodaje. Slabo napravljeni budžeti

kapitala teretit će buduće poslovanje troškovima prekapacitiranosti ili

potkapacitiranosti.

2.4.2. Postupak budžetiranja kapitala

Postupak budžetiranja kapitala zahtijeva niz koraka koji se moraju poduzeti u procesu

donošenja odluka o dugoročnom investiranju, kao i u postupku izgradnje i efektuiranja

prihvaćenih projekata. Odvija se kroz nekoliko logičnih faza: (Orsag, 2002:34)

1. Pronalaženje investicijskih mogućnosti

Pronalaženje investicijskih mogućnosti vjerojatno je najvažniji korak u procesu

budžetiranja kapitala. Sposobnost stvaranja i razvoja ideje o novim poslovnim

pothvatima kao i razvoja ideja o poboljšanju postojećih poslovnih aktivnosti

poduzeća svakako je jedan od presudnih momenata u usmjeravanju poduzeća

budućoj profitabilnosti. Za poduzeća je iznimno važna organizirana djelatnost na

stvaranju i razvoju ideja, počevši od stvaranja kreativne klime za rađanje novih ideja

pa do njihovog konkretnog vrednovanja u predloženim projektima.

19

2. Prikupljanje podataka

Prikupljanje podataka i njihova kvalitetna statistička obrada svakako su preduvjet

ispravne artikulacije ideja za poslovne akcije u konkretne projekte. Nužno je

sistematično i organizirano prikupljati i obrađivati podatke. Dio podataka prikuplja

se kontinuirano u evidencijama poduzeća (računovodstvo i poslovna statistika) tako

da je bitno njihovo razumijevanje i konkretna upotreba. Drugi dio informacija

prikuplja se i obrađuje na temelju inžinjerskih podataka. Prikupljeni podaci moraju

se statistički obraditi radi sačinjavanja distribucije vjerojatnosti očekivanih

predloženih projekata.

3. Određivanje očekivanih ekonomskih i novčanih tokova odabranih

investicijskih mogućnosti

Na temelju prikupljenih podataka potrebno je definirati novčane tokove predloženih

investicijskih mogućnosti i njihove distribucije vjerojatnosti. Tek definiranjem

veličine investicijskih troškova, očekivanih čistih novčanih tokova i rezidualne

vrijednosti predloženih investicijskih mogućnosti oni postaju konkretni projekti o

kojima se mogu donositi investicijske odluke. Utvrđivanjem predloženih projekata

stvorene su podloge za njihovo fer vrednovanje. Te podloge sadrže potrebna

investicijska ulaganja (troškove), očekivane efekte investicije (čiste novčane

tokove), efekte oslobađanja novčanih sredstava iz investicije (rezidualna vrijednost)

kao i njihovu distribuciju vjerojatnosti kojom se omogućava kategorizacija

predloženih projekata sa stajališta rizika ulaganja.

4. Određivanje budžeta kapitala

S prognoziranom visinom investicijskih ulaganja sučeljavaju se dugoročno

raspoloživa novčana sredstva za investicijske namjene. Raspoloživ novac za

investicije te mogućnosti i uvjeti njegova pribavljanja određuju visinu budžeta

kapitala koji može osigurati poduzeće za investicije, čime se određuje maksimalna

vrijednost predloženih projekata koja se može financirati. Budžet kapitala mora se

određivati po inkrementima određenim prijelomnim točkama rastućih troškova

kapitala poduzeća.

20

5. Vrednovanje i donošenje odluke

Utvrđeni novčani tokovi u predloženim projektima i utemeljeni standardi

profitabilnosti sa stajališta budžeta kapitala poduzeća jesu definitivna analitička

podloga za vrednovanje predloženih investicijskih mogućnosti. Na temelju fer

vrednovanja svakog projekta donosit će se investicijske odluke. Investicijske se

mogućnosti vrednuju primjenom metoda financijskog odlučivanja. Primjenom

kriterija budžetiranja kapitala najprije će se izvršiti individualna ocjena financijske

efikasnosti svakog od predloženih projekata. Definitivna odluka o izboru seta

projekata koje će financirati poduzeće unutar raspoloživog budžeta kapitala obavit

će se uspoređivanjem njihovih međusobnih karakterisitika u procesu rangiranja

projekata.

6. Analiza izvođenja i prilagođavanja

Donošenjem investicijske odluke poduzeće započinje s procesom investiranja u

izabrane projekte. Taj proces investiranja potrebno je analizirati da bi se otkrili

određeni propusti prilikom projektiranja novčanih tokova tih projekata. Sve nove

okolnosti potrebno je ponovno vrednovati i utvrditit moguća prilagođavanja u

smislu postizanja veće efikasnosti poduzeća, a time i maksimalizacije njegove

vrijednosti koja će povećati vrijednost njegovih dionica na tržištu.

21

3. EKONOMSKO I FINANCIJSKO VREDNOVANJE PROJEKATA

U ovom poglavlju analizirat će se postupak ekonomskog i financijskog vrednovanja

projekata. Metode procjene kapitalnih ulaganja omogućuju kvantifikaciju istoimenih

kriterija odlučivanja o realnim ulaganjima. Ekonomsko i financijsko vrednovanje

projekata vrši se na temelju ekonomskih i financijskih kriterija kapitalnih ulaganja koje

pomažu u ocjeni efikasnosti određenog projekta. Dakle, kriterije kapitalnih ulaganja

dijelimo na: (Dimitrić, 2012:4)

Ekonomske ili računovodstvene koji su zasnovani na planiranim

računovodstvenim podacima o očekivanim ekonomskim tokovima. Planirani

računovodstveni podaci odnose se na prihode, rashode i dobit.

Financijske koji su zasnovani na planiranim podacima o očekivanim novčanim

tokovima i tehnici diskontiranja.

Spomenuti kriteriji pomažu menadžmentu u razumnosti pri odabiru metoda, logičnost

pri tumačenju dobivenih rezultata analize i kontrole poduzetih investicija. Na temelju

toga treba donijeti jednu od tri konačne odluke: (Vidučić, 2011:268)

usvojiti/odbaciti projekt

usvojiti/odgoditi projekt

napustiti projekt

3.1. Procjena ulaznih elemenata

Procjena očekivanog budućeg ekonomskog i novčanog toka spada pod najteži dio

procesa budžetiranja kapitala. Kreiranje ekonomskog i novčanog toka koji su osnova za

primjenu ekonomskih i financijskih kriterija vrlo je složen zadatak, od čije ispravnosti i

realnosti ovisi uspješnost prosudbe o prihvatljivosti projekta. Završni rezultati koje

dobijemo onoliko su dobri koliko je točna naša procjena. Procjena ulaznih elemenata

stoga podrazumijeva procjenu glavnih sastavnica ekonomskog i financijskog toka.

Ekonomski tok je polazište za definiranje financijskog toka zbog čega je prvo potrebno

obaviti procjenu ekonomskog toka.

22

Pod glavne stavke ekonomskog toka spadaju očekivani planirani prihodi, rashodi i neto

dobit te se na temelju njih izvode ekonomski kriteriji profitabilnosti ulaganja.

3.1.1. Procjena ukupnih prihoda

Najkompleksnija i najrizičnija varijabla za procjenu je ukupan prihod. On se procjenjuje

na osnovi analize tržišta tj. potencijalnog tržišta kupaca i konkurencije. (Dimitrić,

2012:15). Ukupni prihodi su financijski izraz vrijednosti realiziranog outputa projekata.

Prema slijedu aktivnosti ukupni prihodi investicijskog projekta javljaju se u poslovanju

činom prodaje i naplate roba i usluga investicijskog projekta. Ukupni prihodi

investicijskog projekta su kategorija koja se javlja u budućnosti, što znači da se u

planiranju investicijskog projekta koriste planske veličine koje su utemeljene na

tržišnim zakonitostima, zakonskoj regulativi, iskustvima te umijeću investicijskog

projektanta da predviđa eventualne promjene, s obzirom na tržišne ili tehnološke

utjecaje. Kalkulacija ukupnih prihoda analitički je postupak u kojem se količine

prodanih proizvoda i usluga množe s njihovom jediničnim cijenama. Kako su količine

jednoznačno određene, promjene u načinima kalkulacije ukupnih prihoda mogu biti

uvjetovane zbog primjene različitog formiranja jediničnih cijena. Sukladno tipu

investicijskog projekta, odnosno sektoru kojem on pripada postoje dva načina

formiranja ukupnih prihoda i to: formiranje ukupnih prihoda u proizvodnji te formiranje

ukupnih prihoda u trgovini. Prihodi od prodaje proizvoda i usluga ostvaruju se na

tržištu, ali i od subvencija koje nisu prihod s tržišta nego država svojim mehanizmima

potiče neku proizvodnju ili joj pokriva dio troškova proizvodnje. Dakle, svi prihodi bilo

s tržišta ili od države prihodi su investicijskog projekta. (Bendeković, 2007:172)

Uobičajeno se iskazuju četiri skupine ukupnih prihoda: (Bendeković, 2007:277)

Prihodi od prodaje – u ovu skupinu svrstavaju se prihodi ostvareni od prodaje

isporučenih gotovih proizvoda ili trgovačke robe, te od izvršenih usluga.

Financijski prihodi – ostvaruju se od aktivnih kamata na pozajmice, zajmove,

kredite, prinosa na tuđe vrijednosnice (obveznice, komercijalne zapise), kamata

na oročene depozite, dividendi ili udjela u dobiti nakon oporezivanja od ulaganja

u kapital drugih poslovnih subjekata, drugih prinosa na financijske plasmane

23

Prihodi od prodaje imovine

Ostali prihodi – povremeni neredoviti prihodi koji nastaju u specifičnim

okolnostima (prihodi od refundacija, dotacija, subvencija i slično)

3.1.2. Procjena ukupnih rashoda

Kada je procijenjen ukupni prihod, a to uključuje i očekivani opseg aktivnosti, onda se

rashodi definiraju na osnovi tehničkih i tehnoloških odrednica povezanih sa stvaranjem

učinaka i odrednica kapaciteta povezanih s očekivanim opsegom aktivnosti.

Ukupni rashodi su izdvajanja koja se prva namiruju iz ostvarenih ukupnih prihoda.

Ukupni rashodi se sastoje od: (Bendeković, 2007:278)

Poslovnih rashoda

Financijskih rashoda

Ostalih rashoda

Poslovni rashodi obuhvaćaju utroške svih inputa u poslovanju tj. oni su vrijednosni

izraz utroška pojedinog činitelja proizvodnje. Stoga je podjednako važno kako njihovo

naturalno trošenje, tako i analiza njihovih cijena. Planiranje poslovnih rashoda izravno

je uvjetovano: (Bendeković, 2007:279)

veličinom plasmana

kapacitetom proizvodnje

tehnološko-tehničkim rješenjima u proizvodnji

normativima utroška rada i materijala

vremenom trajanja proizvodnog procesa itd.

Iz strukture poslovnih rashoda vidi se da oni imaju presudan utjecaj na učinkovitost

poslovanja investicijskog projekta. Točna identifikacija, kvantificiranje i vrednovanje

poslovnih rashoda u fazi pripreme investicijskog projekta imat će presudan utjecaj na

konačnu odluku o prihvatljivosti investicijskog projekta. Podjela poslovnih rashoda

najčešće se vrši na direktne (izravne) poslovne rashode, indirektne (neizravne) poslovne

rashode te fiksne (stalne) i varijabilne (promjenljive) poslovne rashode. Razlika među

njima jest u tome što se direktni poslovni rashodi mogu izravno rasporediti na određeni

24

proizvod, odnosno uključiti izravno u troškove proizvodnje proizvoda, dok za

indirektne poslovne rashode to nije moguće. S druge strane razlika između fiksnih i

varijabilnih troškova je u tome što su fiksni poslovni rashodi oni koji se ne mijenjaju s

promjenama obujma poslovanja pri zadanom kapacitetu poslovanja, dok varijabilni

rashodi ovise o obujmu poslovanja i mijenjaju se u skladu s njegovim promjenama.

(Bendeković, 2007:218)

Poslovni rashodi nastaju zbog stvaranja gotovih proizvoda i usluga. Pod poslovnim

rashodima podrazumijevaju se: (Bendeković, 2007:218)

materijalni troškovi

troškovi osoblja

amortizacija

Materijalni troškovi obično obuhvaćaju veći broj stavaka, što ovisi o složenosti

tehnološko-tehničkog procesa te o načinu i organizaciji poslovanja općenito. S obzirom

na činjenicu da materijalni troškovi od projekta do projekta čine vrlo heterogene

skupine materijala i izdataka poželjno ih je grupirati kako bi se olakšalo planiranje

materijalnih troškova. Najčešće se raspoređuju u sljedeće grupe: sirovine i materijal,

poluproizvodi i dijelovi, energija, investicijsko održavanje, tekuće održavanje, sitni

inventar, proizvodne usluge, neproizvodne usluge, nematerijalni troškovi i ostalo.

(Bendeković, 2007:219)

Troškove osoblja čine troškovi rada zaposlenih iskazani bruto plaćama, kao i sva ostala

primanja radnika kao što su naknade za terenski rad, nagrade, otpremnine i sl. Pri

planiranju bruto plaća potrebno je voditi brigu o broju radnika, njihovoj kvalifikacijskoj

strukturi te o iznosu neto plaće po radniku. Budući da sa manjim iznosima plaća može

utjecati na rentabilnost investicijskog projekta, poželjno je da se pri planiranju tog

troška uzme iznos koji je iznad prosjeka u sektoru. Donja granica koja se može

prihvatiti za obračun plaća prosječne su plaće po radniku u sektoru. (Bendeković,

2007:230)

25

Amortizacija je dio prenesene vrijednosti dugotrajne imovine na proizvode u procesu

proizvodnje. Ona je utrošak dugotrajne imovine koja se postupno troši u proizvodnji. To

znači da dugotrajna imovina u proizvodnji gubi na svojoj vrijednosti, kako zbog

mehaničkog trošenja, tako i zbog tehnološko-tehničkog zaostajanja. Procjena prenesene

vrijednosti dugotrajne imovine rezultat je obračuna amortizacije, a cilj njenog

iskazivanja je prikupljanje dostatnih novčanih sredstava kojima će se zamijeniti

dotrajala dugotrajna imovina odnosno nabaviti nova. Za potrebe izračuna pokazatelja u

planiranju investicijskog projekta predlaže se primjena linearne amortizacije, što znači

da se na nabavnu vrijednost pojedine vrste dugotrajne imovine primjenjuje propisana

maksimalna godišnja stopa amortizacije u svim godinama vijeka trajanja projekta.

(Bendeković, 2007:225)

Razlikom između planiranih očekivanih prihoda i rashoda dobije se iznos bruto dobiti

koji nakon obračunavanja porezne stope prelazi u stavku neto dobiti koja naknadno

predstavlja podlogu za oblikovanje financijskog (novčanog) toka.

3.1.3. Izvori financiranja i obaveze

Izvori financiranja su sve vrste financijskih sredstava koje projekt može koristiti za

financiranje investicijskih ulaganja i poslovanja. Treba povesti računa o visini i

dinamici investicijskih ulaganja u dugotrajnu i kratkotrajnu imovinu. Osiguranje

dovoljnog iznosa financijskih sredstava po visini i dinamici ulaganja te uz ispunjavanje

tržišnih, tehnološko-tehničkih, administrativnih i ostalih uvjeta ostvarit će jedan od

preduvjeta da se planirana izvedba investicijskog projekta obavi u planiranim rokovima

i s planiranim troškovima. Prema kriteriju vlasništva sredstava izvori financiranja se

mogu podijeliti u dvije temeljne grupe: vlastite i tuđe izvore. (Bendeković, 2007:247)

Opća karakteristika vlastitih izvora je da su oni uvijek dostupni te da nema posebnih

troškova kod njihovog korištenja. Također, ne postoji izravna obveza vraćanja

sredstava, ali se razumije da poduzetnik ulaže svoj novac u projekt s ciljem njegova

povećanja. Opća karakteristika tuđih izvora financiranja je da oni nisu uvijek dostupni

te da za njihovo korištenje na projektu investitor treba ispuniti uvjete prihvatljivog

26

boniteta prema kriteriju financijske institucije, platiti troškove njihova korištenja i u

konačnici vratiti iznose korištenog novca na projektu prema ugovorenoj dinamici.

Ulaganja u dugotrajnu imovinu su dugoročnog karaktera i obavezno ih treba financirati

iz dugoročnih izvora gdje u obzir dolaze samo dugoročni krediti. Dugoročni krediti su

dugoročan izvor financiranja, a jedna od karakteristika je da se mogu korisititi

odjednom u punom iznosu ili po obrocima kako teče dinamika izvedbe projekta.

Obveza vraćanja dugoročnih kredita izvršava se otplaćivanjem anuiteta dok je trošak

korištenja kredita kamata i iskazuje se kao godišnja stopa. Osim kamate mogu se

zaračunati i neke druge naknade za pružene usluge, a s gledišta korisnika kredita sve te

usluge predstavljaju trošak. (Bendeković, 2007:254)

3.2. Oblikovanje ekonomskog toka i ekonomski kriteriji ocjene ulaganja

Nakon procijenjenih planiranih ukupnih prihoda i ukupnih rashoda investicijskog

projekta na način kako je utvrđeno u prethodnom potpoglavlju, utvrđuju se stavke dobiti

prije oporezivanja (bruto dobiti) i stavke dobiti nakon oporezivanja (neto dobiti).

3.2.1.Izračun bruto i neto dobiti

Bruto dobit utvrđuje se na temelju razlike između ukupnih prihoda i ukupnih rashoda.

Bruto dobit bi trebala biti pozitivna, jer je cilj poslovanja ostvariti novu vrijednost iznad

vrijednosti naknada uloženih resursa. Ako se utvrdi da bi bruto dobit bila negativna,

znači da se iz ukupnih prihoda ne bi mogli podmiriti ukupni rashodi te bi projekt

iskazao gubitak. To znači da se u slučaju gubitka raspodjela ukupnih prihoda na toj

stavci i završava. No, ako se gubitak javlja samo u jednoj godini vijeka projekta, a

veličina bruto dobiti u prethodnim godinama pokriva jednokratni gubitak, može se

dogoditi da se ostvari dovoljno vrijednosti za prihvatljivost projekta. (Bendeković,

2007:280)

Metode za obračun poreza na dobit ovise o odrednicama iz vanjskog okruženja u

trenutku planiranja investicijskog projekta. Budući da je porezna politika operativni

iskaz općih i javnih potreba države, porezne stope se propisuju u skladu s time.

27

Analitičar investicijskog projekta u fazi planiranja investicijskog projekta treba

provjeriti koja je važeća osnovica i stopa poreza iz bruto dobiti.

Nakon što se iz bruto dobiti namiri iznos poreza preostali iznos odnosi se na neto dobit

(dobit poslije oprezivanja). Neto dobit je onaj dio ukupnih prihoda iz kojeg se izravno

ili s odgodom namiruju vlasnici. Vlasnici se namiruju izravno isplatom dividendi ili

udjelom u dobiti nakon oprezivanja, a naknadno vlasnici mogu tražiti isplatu i iz

sredstava zadržane dobiti i rezervi.

3.2.2. Oblikovanje ekonomskog toka

U ekonomskom toku definiraju se već ranije spomenute kategorije: očekivani prihodi i

rashodi te različite kategorije financijskog rezultata (bruto i neto dobit). U nastavku su

prikazane najvažnije ekonomske kategorije i način njihove procjene: (Dimitrić,2012:15)

Ukupan prihod = očekivana prodaja * prodajna cijena/jed.

Varijabilni troškovi = očekivana prodaja * prosječni varijabilni trošak

Amortizacija = ulaganje u opremu i tehnologiju / vijek trajanja projekta

Bruto dobit = ukupan prihod – (varijabilni troškovi + režijski troškovi + plaće +

amortizacija)

Porez iz bruto dobiti i neto dobit

Prosječna neto dobit = suma neto dobiti / broj razdoblja trajanja projekta

Zalihe za 0-to razdoblje = ulaganja u obrtna sredstva

za preostala razdoblja = varijabilni troškovi / koeficijent obrtanja zaliha

Potraživanja = ukupan prihod / koeficijent obrtanja potraživanja

Također, treba napomenuti da u rashode za primjenu ekonomskih kriterija ulaze i

kamate na posuđena sredstva. One su računovodstveno priznat rashod za koji se

smanjuje iskazana dobit. ( Dimitrić, 2012:17). Nakon oblikovanja ekonomskog toka

može se krenuti na upotrebu ekonomskih kriterija za ocjenu isplativosti investicijskog

projekta.

28

3.2.3. Ekonomski kriteriji ocjene ulaganja

Ekonomski kriteriji izvedeni su iz računovodstvenog kategorijalnog aparata. Tu se prije

svega ističu stope profitabilnosti te drugi pokazatelji koji se satavljaju na temelju

financijskih izvještaja poduzeća (račun dobiti i gubitka, bilanca, bruto bilanca, posebna

financijska izvješća). Zasnovani su na planiranim računovodostvenim podacima o

očekivanim ekonomskim tokovima, a njihova općenita karakterisitika jest ta da

ekonomske veličine ne tretiraju kao novčane i ne uzimaju u obzir vremensku vrijednost

novca.

Najvažniji ekonomski kriteriji su: (Dimitrić, 2012:4)

1. Kriterij profitabilnosti ukupnog ulaganja (ARR)

2. Kriterij profitabilnosti prosječne vrijednosti ulaganja (AARR)

3. Kriterij stupnja pokrića tražene profitabilnosti očekivanom

4. Točka pokrića

5. Granica sigurnosti

1. Kriterij profitabilnosti ukupnog ulaganja (ARR)

Naziva se još i računovodstvena stopa prinosa, ARR (Accounting Rate of Return).

Kriterij profitabilnosti ukupnog ulaganja računa se kao omjer između prosječne

godišnje vrijednosti neto dobitka i ukupne vrijednosti ulaganja.

Inkrementalna (dodatna) neto dobit označuje potrebu da se u projekciju ekonomskih

tokova uključuju samo dodatni prihodi i rashodi koji se očekuju od ulaganja. Ako bi

neko ulaganje utjecalo na smanjenje prihoda postojećeg projekta u poduzeću, tada bi u

projekciju očekivanih ekonomskih tokova trebalo ići samo sa dodatnim prihodima na

razini poduzeća. Očekivana vrijednost neto dobiti proizlazi iz projekcije očekivanih

prihoda i rashoda (Dimitrić, 2012:5).

29

Inkrementalna dobit predstavlja doprinos ukupnom rezultatu poduzeća zbog čega je

njen izračun relevantan. Za izračun inkrementalne dobiti potrebo je identificirati

nataložene ili neizbježive trošove na koje se ne može utjecati, pa ih stoga treba

neutralizirati iz informacijske podloge za primjenu kriterija i donošenje investicijske

odluke. Posebno je potrebno identificirati izbježive ili suvišne troškove kao dio

inkrementalnih troškova koje je moguće izbjeći bez posljedica na planirani opseg

aktivnosti projekta.

Također je nužno identificirati postojeće troškove koji nisu inkrementalni, ali se mogu

alocirati s postojećih projekata u poduzeću na novi projekt. Ako je mogućnost

apsorbiranja postojećih troškova poduzeća uvjetovana visinom inkrementalnog dobitka

promatrane nove projektne varijante, onda upravo to može biti presudno u njezionm

odabiru. U tom slučaju veličina inkrementalnog dobitka može biti važnija od

profitabilnosti projekta.

ARR pravilo odlučivanja glasi: (Vidučić, 2011:269)

usvojiti projekt ako je ARR veća od unaprijed utvrđene minimalne stope

kod međusobno isključivih projekata usvojiti projekt s ARR većom od unaprijed

utvrđene stope i s maksimalnom ARR

ARR je početni, vrlo jednostavan kriterij za izračun što mu je ujedno i jedina prednost,

dok su mu nedostaci sljedeći: (Dimitrić, 2012:5 ; Vidučić,2011:271)

ulaganja u projekt sagledava kao tehničku cjelinu i ne uzima u obzir promjene

njene ekonomske vrijednosti u vijeku efektuiranja

čisti dobitak promatra kao prosječan, pri čemu zanemaruje vremenski raspored

viših i nižih svota čistog dobitka

ne respektira vremensku vrijednost novca i dinamiku gotovinskih tijekova

nije direktno vezana s kriterijem maksimalizacije bogatstva dioničara

30

2. Kriterij profitabilnosti prosječne vrijednosti ulaganja (AARR)

Naziva se još i prosječna računovodstvena stopa prinosa, AARR (Average Accounting

Rate of Return). Predstavlja odnos između prosječne godišnje vrijednosti čistog dobitka

i prosječne vrijednosti ulaganja. Računa se iz sljedeće relacije: (Dimitrić,2012)

Ovaj kriterij je prihvatljiviji ekonomski kriterij od prethodnog, jer uzima u obzir

činjenicu da se vrijednost ulaganja ili angažirana sredstva u vijeku efektuiranja projekta

mijenjaju. To se odnosi na činjenicu da se početna ulaganja u projekt tijekom

efektuiranja oslobađaju kroz amortizaciju, te da projekt po isteku vijeka efektuiranja

obično ima neku konačnu vrijednost koja će realizacijom na tržištu smanjiti ukupno

angažirana sredstva u projekt. Svime navedenim vidljivo je da ovaj kriterij, za razliku

od prethodnog, ne sagledava investiciju samo kao ukupnu tehničku cjelinu što mu je

prednost. No, i ovaj kriterij kao i prethodni ima nedostatak da čisti dobitak promatra

kao prosječan, pri čemu zanemaruje vremenski raspored viših i nižih svota čistog

dobitka. (Dimitrić, 2012)

3. Kriterij stupnja pokrića tražene profitabilnosti očekivanom

Kriterij stupnja pokrića tražene profitabilnosti očekivanom profitabilnošću po

razdobljima i u ukupnom promatranom vremenu efektuiranja projekata mjeri odnos

između očekivane i tražene dobiti. Očekivana dobit se utvrđuje predračunom

inkrementalnih prihoda i troškova razmatrane projektne varijante. Tražena dobit je

unaprijed projicirana stopa dobitka na angažirana sredstva u razdoblju efektuiranja, a

procjenjuje se na temelju prosječne profitabinosti poduzeća ili prosječne profitabilnosti

vrste projekta u koju spada promatrana projektna varijanta. Ako projekt predviđa

konstantan dobitak tokom efektuiranja, stupanj pokrića tražene dobiti će se povećavati,

jer se tražena dobit smanjuje. Za vrijeme efektuiranja projekta angažirana sredstva se

smanjuju zbog oslobađanja kroz amortizaciju. Zato stariji projekti imaju viši stupanj

pokrića tražene profitabilnosti, a dodavanje novih projekata utječe na smanjenje ukupne

profitabilnosti poduzeća.

31

Prednost ovog kriterija je u tome što pored uvida u ukupno pokriće tražene

profitabilnosti očekivanom omogućuje praćenje projekta po razdobljima efektuiranja.

Isto tako, ovaj kriterij korigira nedostatke prethodnih dvaju kriterija, osim primjene

principa vremenske vrijednosti novca koja se može primjenjivati samo na novčane

tokove. (Dimitrić, 2012:7)

4. Točka pokrića (prag rentabilnosti)

Cilj analize točka pokrića (praga rentabilnosti) je da se pronađe točka u kojoj su ukupni

prihodi projekta jednaki njegovim ukupnim rashodima, pa je to ona razina poslovanja

na kojoj projekt ne ostvaruje niti dobitak niti gubitak. Kada su ukupni prihodi ispod te

točke ravnoteže projekt ostvaruje gubitak, a kad su iznad projekt ostvaruje dobit.

Metoda točke pokrića projekta koristi podatke u načelu samo iz reprezentativne godine

vijeka projekta te metoda ima statični pristup. Dakle, točka pokrića se pojavljuje

ukoliko je zadovoljen uvjet da su ukupni prihodi jednaki ukupnim rashodima: (Brealey,

2007:246)

UP = UR

Bez obzira na činitelje koji djeluju u pojedinom projektu, točka pokrića ovisi

neposredno o četiri agregirane varijable, koje uključuju količine i cijene i to:

(Bendeković, 2007:388)

investicije

uvjeti kreditiranja

prihodi poslovanja

promjenjivi i stalni rashodi poslovanja

Investicije će u velikoj mjeri odrediti veličinu amortizacije i uvjeti kreditiranja

financijske rashode, koji se nalaze u stalnim rashodima. Prihodi poslovanja su umnožak

količina i prodajnih cijena outputa projekta, a veći ukupni prihodi će omogućiti i višu

razinu praga renatabilnosti. Promjenjivi rashodi poslovanja su umnožak količina i

nabavnih cijena inputa, a s povećanjem njihovog udjela u ukupnim rashodima smanjuje

se razina praga rentabilnosti. Promjene vrijednosti tih varijabli uzrokuju i promjene

praga rentabilnosti. (Bendeković, 2007:389)

32

Stupanj iskorištenja kapaciteta ispod kojeg poduzeće ne smije poslovati jer posluje s

gubitkom definiran je točkom pokrića. Točka pokrića izračunata je na temelju

razgraničenja ukupnih troškova na fiksne i varijabilne. Točka pokrića, odnosno

minimalni opseg troškova i realizacije izračunat je temeljem sljedeće formule:

(Kuvačić, 1997:150)

Kriterij analize točke pokrića ima prednost jer je njegova upotreba jednostavna i jer se

zasniva na logici koja je svakodnevno prisutna u poslovanju. Njena jednostavnost je

ujedno i nedostatak, jer pojednostavljuje proces odlučivanja često do mjere da odstupa

od realnosti. Ipak, metoda analize točke pokrića je vrlo korisna za ocjenu neizvjesnosti,

jer daje neposredne informacije o minimalno prihvatljivoj količini proizvodnje i

prodajnoj cijeni. (Bendeković, 2007:398)

5. Granica sigurnosti

Smanjenje razine aktivnosti od očekivane razine aktivnosti do razine aktivnosti na točki

pokrića troškova zove se granica sigurnosti. To je raspon aktivnosti između točke

pokrića i očekivane razine aktivnosti. Kao što i sam naziv ukazuje, granica sigurnosti

pokazuje za koliko se razina aktivnosti može smanjiti, a da poduzeće još uvijek ne radi s

gubitkom. Može se predočiti izrazom: (www.unizd.hr)

Granica sigurnosti = Očekivana razina aktivnosti – Razina aktivnosti na točki

pokrića

3.3. Oblikovanje financijskog toka i financijski kriteriji ocjene ulaganja

Ekonomski tok je polazište za oblikovanje financijskog (novčanog) toka. Novčani tok

se planira kao inkrementalni (dodatni) trošak koji nastaje zbog projekta. Inkrementalni

novčani tokovi tretiraju se kao novčani tokovi nakon poreza. Nakon utvrđivanja iznosa

očekivane neto dobiti u oblikovanju ekonomskog toka, izračun novčanog toka dobiva se

tako da se neto dobit uveća za amortizaciju i iznos kamate.

33

Pod pojmom financijskog potencijala podrazumijevaju se raspoloživa sredstava

plaćanja u vijeku projekta, kao što su novac u gotovini, novac na računima,

vrijednosnice, krediti, akreditivi i ostalo. Veličina financijskog potencijala projekta

ovisi o primicima i izdacima financijskih sredstava u pojedinom razdoblju vijeka

projekta tj. o financijskim tokovima projekta. Kako financijski potencijal projekta treba

zadovoljiti različite zahtjeve u procesu izvedbe i poslovanja projekta, potrebno je

ocjenjivati likvidnost investicijskog projekta radi sagledavanja mogućnosti financiranja

projekta i njegov doprinos jačanju financijskog potencijala poslovnog subjekta. U

operativnom smislu planiranje financijskih tokova ima dva temeljna cilja: (Bendeković,

2007:286)

osiguranje likvidnosti tijekom izvedbe i poslovanja projekta

proračun stanja novčanih sredstava u bilanci

Prvi od navedenih ciljeva odnosi se na preduvjete za uspješnu izvedbu i poslovanje

projekta, a drugi na stanje imovine u danom trenutku.

Također treba napomenuti da ekonomski i novčani tok nemaju jednaku zakonitost

kretanja u uzlaznoj i silaznoj fazi efektuiranja projekta. Dok su ekonomski tokovi

najviši na vrhuncu očekivanog opsega aktivnosti, te se povećavaju rastom, a smanjuju

padom opsega aktivnosti, novčani tokovi su napregnuti u uzlaznoj fazi projekta, te su

niži od ekonomskih tokova, a počinju se oslobađati tek u silaznoj fazi projekta, kada su

viši od ekonomskih tokova. To je uzrokovano rastućim potrebama za novcem u fazi

rasta projekta zbog sve većeg angažiranja novca u potraživanju i zalihama. (Dimitrić,

2012:16)

3.3.1. Oblikovanje financijskog toka

Ekonomski tok, kao što je ranije spomenuto, predstavlja polazište za definiranje

financijskog (novčanog) toka. Nakon izračuna neto dobiti izvodi se oblikovanje

planiranog novčanog toka koje je prikazano u nastavku:

34

Planirani novčani tok =

Za 0-to razdoblje = ulaganje u opremu i obrtna sredstva

Za preostala razdoblja = neto dobit + amortizacija + negativne promjene zaliha i

potraživanja – pozitivne promjene zaliha i potraživanja

Za zadnje razdoblje vijeka projekta = tržišna vrijednost očekivanog ostatka vrijednosti

projekta

Kod oblikovanja novčanog toka postoje neke razlike u usporedbi s oblikovanjem

ekonomskog toka. U situaciji utjecaja tuđih izvora, primanje i vraćanje izvora sredstava

ima neutralnu ulogu u oblikovanju novčanog toka za primjenu financijskih kriterija, što

nije slučaj kod ekonomskog toka. U rashode za primjenu ekonomskih kriterija ulaze

kamate na posuđena sredstva, te predstavljaju računovodstveno priznat rashod za koji se

smanjuje iskazana dobit. Za primjenu financijskih kriterija te rashode treba dodati u

svrhu neutraliziranja, zato što diskotna stopa koja se koristi u primjeni financijskih

kriterija, sadrži u sebi cijenu tuđih izvora. Stoga bi primjenom diskontne stope na neto

novčani tok koji je umanjen za kamatu došlo do dvostrukog zaračunavanja troška

kapitala. Zato se za primjenu financijskih kriterija oblikuje neto novčani tok na koji ne

utječu tuđi izvori financiranja, ali se neto novčani tok mora usporediti sa anuitetima za

otplatu kredita kako bi se ocijenila njegova dostatnost i eventualne potrebe za dodatnim

izvorima financiranja u toku efektuiranja projekta koji bi osigurali otplatu kredita.

(Dimitrić, 2012).

Nakon oblikovanja novčanog toka može se krenuti na primjenu financijskih kriterija za

ocjenu isplativosti projekta.

3.3.2. Financijski kriteriji ocjene ulaganja

Većina metoda financijskog odlučivanja, primjenom financijskih kriterija razvijenih za

potrebe budžetiranja kapitala, uključuju vremensku vrijednost novca, što je glavna

razlika u usporedbi s ekonomskim kriterijima. Vremenska vrijednost novca mjeri se

diskontnom stopom. Za poduzeće je ta stopa određena troškom njegova kapitala. Iz toga

proizlazi da je osnovna karakterisitika primjene svih financijskih kriterija upravo

diskontirani novčani tok kao temelj financijske analize. Stoga analiza novčanih tokova

35

projekata tehnikama izračunavanja vremenske vrijednosti novčanih tokova uključuje

međuovisnost investiranja i financiranja te međuovisnost rizika i profitabilnosti (Orsag,

2002:27).

Najvažniji financijski kriteriji su: (Dimitrić, 2012:9)

1. Kriterij pozitivne neto sadašnje vrijednosti

2. Kriterij indeksa profitabilnosti

3. Kriterij interne stope profitabilnosti

4. Kriterij vremena povrata ulaganja

1. Kriterij pozitivne neto sadašnje vrijednosti (NPV)

Neto sadašnja vrijednost projekta definira se kao razlika između koristi i troškova

projekta koja povećava bogatstvo dioničara, odnosno kao višak sadašnje vrijednosti

primitaka nad sadašnjom vrijednošću izdataka (koji se uglavnom sastoje od inicijalnog

ulaganja). Pri tom se sadašnja vrijednost primitaka i izdataka računa diskontiranjem

procijenjenih tijekova uz trošak kapitala projekta. (Vidučić, 2011:273).

Kriterij pozitivne neto sadašnje vrijednosti zahtijeva da suma diskontiranih čistih

novčanih tokova u cijelom vijeku efektuiranja investicije, uključujući i investicijska

ulaganja kao negativne novčane tokove i ostatak vrijednosti investicije po isteku

vremena efektuiranja, bude pozitivna. Pozitivna neto sadašnja vrijednost investicijskog

ulaganja označuje uvećanu vrijednost kojom raspolažu dioničari. Obrazac za izračun

neto sadašnje vrijednosti je: (Dimitrić 2012:10)

NPV = neto sadašnja vrijednost (Net Present Value)

C1, C2,..., Cn = neto novčani tokovi ulaganja tj. godišnji primici ulaganja umanjeni za

godišnje izdatke

r = diskontna stopa (oprtunitetni trošak kapitala)

36

Stopa po kojoj se novčani tokovi diskontiraju tj.svode na sadašnju vrijednost računa se

kao prosječni trošak kapitala korigiran za rizik, a zove se diskontna stopa. Naziva se i

oportunitetni trošak kapitala, te predstavlja minimalnu profitabilnost projekta uz koju

neće padati vrijednost poduzeća. Diskontni faktori nalaze se u drugim financijskim

tablicama za diskontnu stopu koja odgovara trošku kapitala tvrtke i za one godine za

koje se očekuje pritjecanje novčanih tokova. (Orsag, 2002:62)

Pri ocjeni prihvatljivosti projekta koristeći ovaj kriterij, mogu se pojaviti tri situacije:

(Bendeković, 2007:345)

NPV > 0 - projekt je prihvatljiv

NPV = 0 – projekt je granično prihvatljiv

NPV < 0 – projekt je neprihvatljiv

Karakteristike NPV kriterija: (Vidučić, 2011:275)

usklađenost s ciljem maksimiranja bogatstva dioničara

respektiranje vremenske vrijednosti novca i dinamike gotovinskih tijekova

pretpostavka reinvestiranja gotovinskih tijekova projekta po stopi troška kapitala

respektiranje svih relevantnih informacija

Metoda pozitivne neto sadašnje vrijednosti ima važne pozitivne značajke jer uzima u

obzir cijeli vijek projekta i vremenske preferencije. Pozitivna neto sadašnja vrijednost

pokazuje koliko pojedini projekt vrijedi i za koliko bi se mogao prodati na tržištu, uzima

u obzir rizičnost projekta primjenjujući adekvatnu veličinu zahtjevane stope povrata.

Njezin osnovni nedostatak je da mjeri samo apsolutni učinak na imovinu projekta, ne

ukazujući na veličinu investicija koje su potrebne kako bi se ostvarila ta sadašnja

vrijednost. Taj nedostatak može se ublažiti izračunavanjem relativne neto sadašnje

vrijednosti. Relativna neto sadašnja vrijednost kao relativni pokazatelj povezuje neto

sadašnju vrijednost projekta i investicije potrebne da bi se ona ostvarila. Vodeći računa

o prednostim i nedostacima metode neto sadašnje vrijednosti projekta, potrebno je tu

metodu primjenjivati uvijek u procesu ocjene i to pogotova za projekte s dužim

vijekom. (Bendeković, 2007:346)

37

2. Kriterij indeksa profitabilnosti (PI)

Indeks profitabilnosti (profitability index – PI) predstavlja dodatni kriterij za

poboljšanje investicijskog odlučivanja. Riječ je o svojevrsnoj izvedenici iz čiste

sadašnje vrijednosti. Uzima u obzir vremensku vrijednost novca kroz trošak kapitala i

vrednuje novčane tokove projekata u cijelom vijeku efektuiranja. Računa se na dva

načina: (Orsag, 2002:73)

kao odnos diskontiranih čistih novčanih tokova u cjelokupnom vijeku

efektuiranja projekta i investicijskih troškova. Predstavlja odnos koristi i

troškova (benefit-cost pokazatelj)

PI = indeks profitabilnosti I0 = početno investicijsko ulaganje

Ct = neto novčani tokovi po godinama t r = diskontna stopa

kao odnos sadašnje vrijednosti budućih novčanih primitaka sa sadašnjom

vrijednošću budućih tekućih novčanih izdataka u cijelom vijeku efektuiranja

projekta uvećanom za investicijske troškove. Ovaj odnos još se zove i odnos

koristi i žrtava , te pošto je osjetljiviji na opterećenost projekta kroz efektuiranje

tekućim novčanim izdacima, favorizira projekte manje opterećene kapitalom

koji u u budućnosti izazivaju manje tekuće novčane izdatke.

Kriterij indeksa profitabilnosti povezan je s kriterijem čiste sadašnje vrijednosti, iz čega

jasno slijedi njegova povezanost s maksimalizacijom vrijednosti dionica poduzeća.

Njihova povezanost slijedi u nastavku: (Vidučić, 2011:280)

kada je NPV=0, tada je PI=1

kada je NPV>0, tada je PI>1

kada je NPV<0, tada je PI<1

Iz navedenog slijedi da projekti s indeksom profitabilnosti većim od jedan pridonose

povećanju vrijednosti običnih dionica tvrtke te ih u skladu s time treba prihvatiti.

Projekti s graničnim indeksom profitabilnosti obećavaju da će se zadržati vrijednost

38

običnih dionica,a projekti s indeksom profitabilnosti manjim od jedan ne mogu se

prihvatiti jer bi smanjili vrijednosti običnih dionica. (Orsag, 2002:75)

Karakteristike PI kriterija: (Vidučić, 2011:281)

daje isti rezultat kao i NPV kriterij

respektira dinamiku gotovinskih tijekova i vremensku vrijednost novca

ne vodi izravno računa o maksimalizaciji bogatstva dioničara (rezultat nije

izražen u apsolutnoj vrijednosti)

Kriterij indeksa profitabilnosti koristi se kao dopunski kriterij radi poboljšavanja

investicijskih odluka. Iako je on inferioran u odnosu na kriterij čiste sadašnje vrijednosti

jer ne upućuje na veličinu povećanja bogatstva običnih dioničara, on može poboljšati

investicijsku odluku. Njegova upotreba dolazi do izražaja prilikom rangiranja projekata

kada može drugačije rangirati projekte od kriterija čiste sadašnje vrijednosti. On

poboljšava investicijsku odluku poduzeća tako da između projekata jednakih čistih

sadašnjih vrijednosti izabire onaj koji zahtijeva niže investicijske troškove. (Orsag,

2002:75).

3. Kriterij interne stope profitabilnosti (IRR)

Interna stopa profitabilnosti (internal rate of return – IRR) jest ona diskontna stopa koja

svodi čiste novčane tokove projekta u cijelom vijeku efektuiranja na vrijednost njegovih

investicijskih troškova. Riječ je o stopi profitabilnosti ulaganja u projekt koja uvažava

vremensku vrijednost novčanih tokova u cijelom vijeku efektuiranja. Uz tu stopu

ostvaruje se nulta, granična čista sadašnja vrijednost projekta. Matematički se interna

stopa profitabilnosti može zapisati kroz jednakost diskontiranih novčanih tokova u

cijelom vijeku efektuiranja projekta i vrijednosti njegovih investicijskih troškova:

(Orsag, 2002:67)

R – interna stopa profitabilnosti

39

Načelo profitabilnosti zahtijeva njezinu maksimalizaciju. Kao kritična točka

prihvaćanja, odnosno odbacivanja projekta glede kriterija interne stope profitabilnosti

javlja se trošak kapitala tvrtke investitora tj. tražena diskontna stopa koju investitor

definira ovisno o rizičnosti investicije i troškovima kapitala. Projekt mora ostvariti

barem toliku internu stopu profitabilnosti koliko iznosi trošak kapitala tvrtke.

IRR ≥ k

Pravilo odlučivanja u primjeni interne stope profitabilnosti: (Bendeković,2007:351)

IRR > tražene stope povrata (diskontne stope) – projekt je prihvatljiv

IRR = tražene stope povrata (diskontne stope) – projekt je granično prihvatljiv

IRR< tražene stope povrata (diskontne stope) – projekt nije prihvatljiv

Kriterij interne stope profitabilnosti zahtijeva da diskontna stopa koja izjednačuje

investicijska ulaganja s čistim novčanim tokovima u toku efektuiranja projekta, bude

viša od tražene diskontne stope, jer će se takva profitabilnost zbog fiksnog karaktera

naknada vjerovnicima, primarno odraziti na povećanje bogatstva vlasnika običnih

dionica tvrtke, čija će vrijednost porasti. Stoga takve projekte treba prihvatiti. Projekti

čija je interna stopa profitabilnosti jednaka traženoj stopi povrata (troškova kapitala

tvrtke) uz povećanje snage i veličine tvrtke zadržavaju vrijednost dionica poduzeća

nepromijenjenom. Ako bi se financirali projekti s internom stopom profitabilnosti

nižom od tražene stope povrata, to bi dovelo do smanjenja vrijednosti dionica, dakle do

smanjenja bogatstva običnih dioničara. Stoga se takvi projekti ne bi smjeli prihvatiti.

(Orsag, 2002:71)

IRR se izračunava iterativnim matematičkim procedurama, metodom pokušaja i

pogreški sa interpolacijom ili u excellu.

Iteracija odnosno ponavljanje postupka pokušaja i pogreški vrši se tako da se najprije

odabere jedna diskontna stopa za koju se vjeruje da je blizu internoj stopi

profitabilnosti. Primjenom te stope izračuna se čista sadašnja vrijednost projekta. Ako ta

stopa ne rezultira nultom čistom sadašnjom vrijednošću, nastavlja se isti proračun s

drugom stopom. Ako je pritom rezultirajuća sadašnja vrijednost bila pozitivna,

pokušava se dalje s višom diskontnom stopom, jer čisti novčani tokovi nisu dovoljno

40

umanjeni da bi se sveli na vrijednost investicijskih troškova, a ako je rezultat bila

negativna čista sadašnja vrijednost, pokušava se s nižom stopom, jer je prethodna bila

previsoka tako da su čisti novčani tokovi previše umanjeni prema investicijskim

troškovima. (Orsag, 2002:68)

Prilikom postupka iteracije najčešće se neće pronaći diskontna stopa kao cijeli postotak,

zbog čega je potrebo da se provede postupak interpolacije. U postupku iteriranja utvrde

se dvije diskontne stope između kojih se nalazi tražena interna stopa profitabilnosti.

Jedna od tih diskontnih stopi mora bit ona uz koju je njegova čista sadašnja vrijednost

projekta pozitivna, a druga uz koju je njegova čista sadašnja vrijednost negativna. Tada

se može krenuti u postupak linearne interpolacije za dobivanje točne stope uz kou će

neto sadašnja vrijednost biti približno nula. Formula za linearnu interpolaciju je

sljedeća: (Orsag, 2002:69)

y – tražena interna (diskontna) stopa profitabilnosti

y1 i y2 – diskontne stope između kojih se vrši interpolacija

x – čista sadašnja vrijednost za internu stopu (nulta vrijednost)

x1 i x2 – čiste sadašnje vrijednosti za diskontne stope y1 i y2

Karakteristike IRR metode: (Vidučić, 2011:277)

nije direktno povezana s ciljem maksimalizacije bogatstva dioničara. Ova

metoda bavi se relativnim brojevima (stopama), a ne apsolutnim iznosima

daje informaciju o marži sigurnosti projekta, daje ideju o osjetljivosti projekta na

podbačaj očekivanih gotovinskih tijekova i izloženost gubitka inicijalnog uloga

pored važnih informacija uzima u obzir i jednu netočnu pretpostavku da je IRR

trošak kapitala (što bi onda značilo da se oportunitetni trošak mijenja od projekta

do projekta)

respektira vremensku vrijednost novca i dinamiku gotovinskih tijekova

ne daje uvijek jasnu i nedvosmislenu odluku

41

Interna stopa profitabilnosti povezana jest s kriterijem čiste sadašnje vrjednosti, no oni

se ne mogu poistovjećivati. Čista sadašnja vrijednost pokazuje veličinu očekivanih

promjena vrijednosti ukupnog broja običnih dionica tvrtke u odnosu na njihovu tekuću

vrijednost. Interna stopa profitabilnosti pokazuje očekivanu profitabilnost jediničnog

ulaganja u određeni projekt. Ona će ukazati na smjer očekivane promjene bogatstva

dioničara poduzeća, no ne može odraziti veličinu te promjene. (Orsag, 2002:72)

IRR metoda je menadžerima lakša za razumijevanje i interpretaciju, pa se u slučaju

projekata koji nisu međusobno isključivi može koristiti kao metoda koja vodi dobroj

investicijskoj odluci.

4. Kriterij vremena povrata ulaganja

Kriterij vremena povrata ulaganja (payback period) najjednostavniji je kriterij

financijskog odlučivanja o realnim investicijama. Razdoblje povrata jest broj razdoblja,

po pravilu godina, u kojima će se vratiti novac uložen u određeni projekt. Zbog svoje

jednostavnosti ova je metoda često u praktičnoj upotrebi. Novac uložen u projekt

(investicijski troškovi) vraća se pritjecanjem godišnjih poslovnih čistih novčanih tokova

kroz cijelo vrijeme efektuiranja projekta. U onom razdoblju tj. godini u kojoj su čisti

novčani tokovi od poslovanja projekta dosegli visinu uloženih investicijskih troškova

ostvaruje se i razdoblje povrata projekta. Nakon postignutog razdoblja povrata svi

poslovni tijekovi u ostatku vijeka efektuiranja predstavljaju zarađeni novac.

Razdoblje povrata investicije određuje se prema sljedećem izrazu: (Orsag, 2002:48)

I = investicijski troškovi

Ct = čisti novčani tokovi po godinama t

tp = razdoblje povrata

Sa stajališta rizika projekta povoljnije je da se sredstva uložena u neki projekt vrate što

je moguće ranije. Stoga kriterij vremena povrata ulaganja zahtijeva da vrijeme povrata

uloženih sredstava, uzimajući u obzir vremensku preferenciju novca, bude što kraće,

odnosno kraće od maksimalnog prihvatljivog vremena. (Dimitrić, 2012:13)

42

Prag efikasnosti nekog projekta određen je gornjom granicom prihvatljivog broja

godina povrata investicijskih troškova koju određuje investitor. Kriterij za ocjenu u

metodi vremena povrata investicijskih ulaganja najduže je prihvatljivo razdoblje povrata

investicijskog ulaganja (tm) s kojim je potrebno usporediti razdoblje povrata

investicijskih ulaganja projekta (tp). Pri toj usporedbi mogu se pojaviti tri situacije:

(Bendeković, 2007:339):

tp < tm – projekt je prihvatljiv

tp = tm – projekt je granično prihvatljiv

tp > tm – projekt je neprihvatljiv

Parametar tm odražava razvojnu strategiju poslovnog subjekta i potrebno je primjenjivati

jedan te isti tm u ocjeni svih projekata u pojedinom razdoblju.

Kriterij vremena povrata investicijskih ulaganja ima svoje prednosti i nedostatke koje

investicijski projektant treba imati na umu prilikom njene primjene. Temeljna prednost

ove metode je u tome što ona daje značajan naglasak na brz povrat uloženog kapitala i

na taj način pridonosi povećanoj likvidnosti projekta. Uz to, logika ove metode jest lako

razumljiva i jednostavno te zbog toga njena primjena ne zahtijeva posebna stručna

znanja.

Ova metoda također ima i nekoliko nedostataka. Pretjerani naglasak na likvidnost ne

mora biti jedini cilj razvojne strategije, jer se ponekad naglašena likvidnost mora

žrtvovati radi postizanja veće rentabilnosti. Također, kriterij vremena povrata ulaganja

zanemaruje učinke projekta koji se pojavljuju nakon tp tj. nakon što se vrate investicijski

troškovi, osim kad je razdoblje povrata jednako vijeku projekta. Metoda ne uzima u

obzir vremenske preferencije, vremensku vrijednost novca kao ni trošak kapitala budući

da nikakvi troškovi kredita i vlastitih sredstava i tehnika diskontiranja nisu uključeni u

proračun razdoblja povrata ulaganja. Stoga ovaj kriterij ne rangira različito projekte s

različitom dinamikom pritjecanja novčanih tokova u vremenu vraćanja investicijskih

troškova. Zbog toga rezultate primjene metode razdoblja povrata u odlučivanju treba

koristiti kao dodatni kriterij poboljšanja financijskog odlučivanja. (Bendeković.

2007:340)

43

4. ANALIZA I OCJENA INVESTICIJSKOG PROJEKTA PODUZEĆA TREA

TRADE D.O.O.

U ovom poglavlju, sukladno prethodno navedenoj teoriji i elementima analize projekta,

provest će se analiza i ocjena uspješnosti investicijskog projekta kupovine robota na

primjeru poduzeća Trea Trade d.o.o., primjenom ekonomskih i financijskih kriterija.

Ocjena će se analizirati na primjeru nove investicije poduzeća u opremu. Svrha

prikazane investicije je profitabilna poslovna operacija tj.ulaganje u dugoročni rast

društva. Prikazat će se investicijski projekt koji ima dugoročni karakter, te će se realno

ocijeniti isplativost planiranog projekta.

U prvom potpoglavlju navest će se informacije o investitoru tj. samom poduzeću i

njegovom poslovanju te polazni podaci o projektu koji su potrebni za početak

izvođenja ocjene isplativosti projekta. Drugo potpoglavlje prikazat će oblikovanje

ekonomskog toka te ocjenu prihvatljivosti projekta prema ekonomskim kriterijima.

Treće potpoglavlje će kao nastavak na drugo prikazati oblikovanje financijskog toka te

ocjenu prihvatljivosti projekta prema financijskim kriterijima. U četvrtom potpoglavlju

će se prikazati do sad ostvareni rezultati poslovanja poduzeća nakon obavljene

investicije i napraviti usporedba ostvarenih s planiranim veličinama, uvidjeti postoje li

velika odstupanja, te će se na kraju u petom potpoglavlju napraviti zaključna ocjena

prihvatljivosti projekta sukladno prethodno dobivenim rezultatima analize.

4.1. Informacije o investitoru i investiciji

Trea Trade d.o.o. je poduzeće koje se bavi primarno proizvodnjom, pružanjem usluga

zavarivanja te prodajom strojeva i aparata za zavarivanje. Sjedište poduzeća je na

Viškovu gdje je smještena hala za proizvodnju i reperaturno zavarivanje, skladište i

kancelarije. Do danas je naraslo do društva koje posluje sa 19 zaposlenih, a zbog

velikog znanja i iskustva u polju specijalnog zavarivanja, proizvodnje i implementiranja

novih tehnologija, Trea Trade d.o.o. postaje prepoznatljiva firma za sve probleme s

navedenom tematikom.

44

4.1.1. Informacije o poduzeću Trea Trade d.o.o

Trea Trade d.o.o osnovano je 1992. godine u Rijeci od strane trojice diplomiranih

inžinjera strojarstva. U svojim tridesetim godinama odlučili su pokrenuti poduzeće koje

je od svog osnutka do danas naraslo do društva sa 20 zaposlenih.

(http://www.treatrade.hr/aboutus.html)

Primarna djelatnost poduzeća je proizvodnja specijalnih alata i dodataka za bagere,

kamenolome, brodarsku i drvnu industriju, specijalno i reparaturno zavarivanje novim

tehnologijama te prodaja aparata za zavarivanje i plinsko rezanje renomiranih svjetskih

proizvođača poput Lincoln Electrica i Harris Calorifica. Poduzeće je orijentirano na

proizvodnju novih dijelova, prodaju i podršku Lincoln Electric, BUG-O i Magnatech

strojeva za zavarivanje, Harris Calorific opreme za plinsko rezanje, dodatnog materijala

u vidu žica, elektroda i repromaterijala poput plinskih sapunica, regulatora za plinove i

dr. Pored konstrukcije i proizvodnje poduzeće pruža usluge reparaturnog zavarivanja i

tvrdog navarivanja specijalnim materijalima kao i metalizaciju prahom. Veliki korisnici

navedenih usluga su građevinari, kamenolomi i druge djelatnosti gdje se zbog velikih

naprezanja osnovni materijal stroja brzo troši ili je sklon lomovima. Poduzeće također

svoju opremu ugrađuje u gotovo sva brodogradilišta u Hrvatskoj koja su ujedno i

njegovi najznačajniji poslovni partneri. U skladišnom prostoru poduzeće ima oko 30t

dodatnog materijala za zavarivanje, 80 različitih aparata za sve vrste zavarivanja i oko

2500 artikala neophodnih pri zavarivanju i plinskom rezanju.

(http://www.treatrade.hr/aboutus.html)

Cilj poslovanja poduzeća jest ponuditi njihove proizvode na tržištu Hrvatske, ali i

susjednih zemalja (Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore), proizvoditi uz

maksimalnu kvalitetu i rok trajanja te implementirati najnaprednije svjetske tehnologije

u regionalne okrive. Od regionalnog značaja na razini RH je najviše prodaja (konkretno

prodaja dodatnih materijala za zavarivanje) i to u Primorsko-goranskoj i Splitsko-

dalmatinskoj županiji. Zadnjih nekoliko godina poduzeće ima implementiran sustav

kvalitete prema certifikatu ISO 9001:2000 te planira uvođenje niza novih usluga koje će

njihovim poslovnim partnerima omogućiti povećanje konkurentnosti i smanjiti troškove

45

poslovanja. Treba napomenuti da poduzeće ulaže značajna sredstva i napore kako bi

spremno dočekalo nove uvjete poslovanja koji će nastupiti nakon ulaska zemlje u EU. U

dosadašnjih 15 godina razvoja i djelovanja Trea Trade d.o.o. je ostvarilo prepoznatljiv

ugled stručne organizacije u području zavarivanja i plamenog rezanja u Hrvatskoj i šire,

te danas slovi kao jedna od vodećih tvrtki u zemlji na području proizvodnje, specijalnog

i reparaturnog zavarivanja, prodaje, servisa i održavanja svih vrsta strojeva za

zavarivanje i opreme iz našeg proizvodnog programa.

(http://www.treatrade.hr/politika.html)

4.1.2. Osnovni financijski pokazatelji poslovanja poduzeća

Pokazatelji predstavljaju sredstvo analize kojim se, stavljanjem u odnos stanovitih

veličina i dinamikom tog odnosa, omogućava bolja spoznaja veličina koje izražava

odnosni pokazatelj. Oni mogu biti racionalni ili odnosni brojevi, što označava stavljanje

u odnos jedne ekonomske veličine s drugom. Izražavaju kvalitetu i kvantitetu

promatrane pojave odnosno predstavljaju kvantitativni izraz kvalitete. S gledišta

poduzeća i analize poslovanja pokazatelji obično služe da bi se njima opisale i

obrazložile određene pojave i postupci poslovanja poduzeća koji bi se trebali odvijati po

utvrđenim kriterijima i načelima poslovanja te kako bi se utvrdila odstupanja koja

dovode do izvjesnih poremećaja, a sve to kako bi se stvorila bolja financijska podloga

za donošenje kvalitetnih odluka. (Popović i Vitezić, 2009)

U ovom potpoglavlju prikazat će se poslovanje poduzeća u prethodnoj 2012. godini

kako bi se dobio početan uvid u poslovanje samog poduzeća. Analiza poslovanja

poduzeća započet će s prikazom glavnih financijskih uzvještaja poduzeća, Bilancom i

Računom dobiti i gubitka, nakon čega će se na temelju prikazanih glavnih stavki

izračunati glavni financijski pokazatelji poslovanja.

46

Tablica 1: Podaci potrebni za izračun pokazatelja uspješnosti poslovanja

Izvor: Bilanca i Račun dobiti i gubitka poduzeća Trea Trade d.o.o za 2012. godinu

U prethodnoj tablici prikazane su glavne stavke preuzete iz glavnih financijskih

izvještaja, bilance iračuna dobiti i gubitka. Iz tablice se vidljivo da su ostvareni prihodi

poduzeća u 2012. godini veći od rashoda čega je rezultat pozitivni financijski rezultat

poduzeća tj. dobit od 1.030.114 kn. U strukturi ukupne imovine najveći dio zauzima

kratkotrajna imovina i to 96 %, dok na dugotrajnu imovinu otpada malih 4 %. Ukupne

obveze poduzeća iznose 5.676.473,60 kn, pri čemu otprilike jednak dio otpada na

dugoročne i kratkoročne obveze. Dugoročne obveze sudjeluju u ukupnim sa 43 %,

kratkoročne obveze sa 57 %.

Poduzeće može ostvariti svoj temeljni gospodarski zadatak ako posluje u skladu sa

gospodarskim načelima poslovanja, na osnovi kojih se može i mjeriti njegov uspjeh,

kao što su proizvodnost rada, ekonomičnost i rentabilnost koji zadovoljavaju kriterij

uspješnosti, dok kriterij sigurnosti koji je jednako važan za dobro upravljanje

podrazumijeva likvidnost, financijsku stabilnost i zaduženost.

47

Analiza putem financijskih pokazatelja je jedna od najpoznatijih i najčešće korištenih

analiza financijskih izvješća i može dati dobar pregled poduzeća i naglasiti njegove

slabosti i snage. U slijedećoj tablici su izračunati neki od pokazatelja proizvodnosti,

ekonomičnosti, rentabilnosti, likvidnosti i zaduženosti.

Tablica 2: Pokazatelji uspješnosti poslovanja poduzeća

Izvor: Izradila autorica na temelju podataka iz Bilance i Računa dobiti i gubitka

poduzeća Trea Trade d.o.o. za 2012. godinu

Proizvodnost rada može se definirati kao jedno od mjerila uspješnosti koje predočuje

učinkovitost rada izraženu odnosom između ostvarene količine učinaka i količine

ljudskog rada upotrebljenog za njeno ostvarenje. Vrijednosna efikasnost rada dobiva se

stavljanjem u odnos vrijednosti financijskog rezultata sa brojem zaposlenih i govori

koliko je financijskog rezultata ostvareno po jednom radniku. Iz tablice je vidljivo da

proizvodnost rada u 2012. godini iznosi 51.505,68 kn, što bi značilo da se po radniku

ostvari 51.505,68 kn financijskog rezultata.

48

Pojam ekonomičnost obično podrazumijeva stupanj štedljivosti u ostvarivanju učinaka

koja se izražava kroz odnos outputa i inputa. Pokazatelji se dobivaju stavljanjem u

omjer prihoda i financijskog rezultata sa troškovima. Pokazatelj e1 koji predstavalja

udio ukupnih troškova u ukupnom prihodu, dobije se stavljanjem u omjer prihoda sa

troškovima, te pokazuje koliko je prihoda ostvareno na 1 kn troškova. Poželjna veličina

ovog pokazatelja je veća od 1. U poduzeću Trea Trade d.o.o. u 2012. godini, pokazatelj

e1 iznosi 1,08, što znači da se na 1 kn troškova ostvarilo 1,08 kn prihoda. Po ovom

pokazatelju može se zaključiti da poduzeće posluje ekonomično i s dobitkom.

Pokazatelj e2 dobiva se stavljanjem u omjer financijskog rezultata s troškovima, a

njegova poželjna veličina je za 1 manji od e1. U 2012. godini u poduzeću Trea Trade

d.o.o kao što je i vidljivo iz tablice, iznosi 0,08 što odgovara poželjnoj veličini kretanja.

Na 1 kn ukupnih troškova ostvaruje se 0,08 kn financijskog rezultata, te možemo

zaključiti kako je i po ovom pokazatelju poslovanje poduzeća ekonomično i s dobitkom.

Pokazatelji rentabilnosti ukazuju na povrat angažirane imovine ili uloženog kapitala tj.

sposobnost povrata uloženog novca. Rentabilnost imovine pokazuje kako neko

poduzeće uspješno koristi imovinu u stvaranju dobiti. Dobiva se stavljanjem u omjer

financijskog rezultata sa ukupnom imovinom. U 2012. godini rentabilnost imovine

iznosi 0,09, što bi značilo da poduzeće na svaku novčanu jedinicu imovine ostvaruje

dobitak od 0,09 kn novčanih jedinica. Rentabilnost kapitala zasniva se na financijskom

rezultatu kojeg se stavlja u omjer s uloženim kapitalom, te pokazuje kolika je dobit po

kuni uloženog kapitala. U poduzeću Trea Trade d.o.o. za 2012. godini ovaj pokazatelj je

pozitivan i iznosi 0,18, što govori da poduzeće ostvaruje 0,18 kn dobiti po kuni

uloženog kapitala. Oba pokazatelja upućuju na uspješno poslovanje poduzeća s

dobitkom.

Općenito pojam likvidnost označava sposobnost imovine ili njezinih dijelova da se

brzo i lako pretvore u novac te ukazuje na sposobnost poduzeća u podmirivanju

kratkoročnih obaveza. Pokazatelj radni kapital dobiva se oduzimanjem kratkoročnih

obaveza od kratkoročne imovine gdje je poželjno da je iznos kratkotrajne imovine veći

od kratkoročnih obaveza tj. da je vrijednost pokazatelja pozitivna i što veća. Obrtni

kapital uvjet je likvidnosti i financijske stabilnosti tvrtke te u biti daje odgovor o tome

49

koliko je likvidne imovine tvrtke na raspolaganju za održavanje i širenje poslovanja.

Kod poduzeća Trea Trade d.o.o. radni kapital iznosi 7.799.234,40 kn, što upućuje na

likvidno posovanje poduzeća. Koeficijent opće likvidnosti dobiva se stavljanjem u

omjer kratkoročne imovine i kratkoročnih obaveza, te je poželjna veličina pokazatelja 2

ili veće od 2. Kod poduzeća Trea Trade d.o.o. ovaj pokazatelj iznosi 3,42 što upućuje na

to da poduzeće raspolaže s dovoljnom količinom kratkotrajne imovine za pokrivanje

svojih kratkoročnih obaveza. Koeficijent brze likvidnosti predstavlja omjer kratkotrajne

imovine umanjene za zalihe sa kratkoročnim obvezama. Poželjna velićina pokazatelja je

minimalno 1. Iz tablice je vidljivo da ovaj koeficijent kod poduzeća Trea Trade d.o.o. za

2012. godinu iznosi 1,47 iz čega zaključujemo da i po ovom pokazatelju poduzeće

posluje likvidno, te da ima dovoljno kratkoročne imovine za podmirenje svojih

kratkoročnih obaveza.

Pokazatelji zaduženosti tj.financiranja dugoročnim sredstvima (vlastitim kapitalom i

kreditima) objašnjavaju financijsku strukuturu poduzeća. Pokazuju ravnotežu između

dvije vrste financiranja i to sredstva investirana od strane vlasnika i onih koja su

investirana od strane zajmodavaca. Osnovni koeficijent zaduženosti dobiva se

stavljanjem u omjer ukupnih obveza s ukupnom imovinom te pokazujue do koje mjere

poduzeće koristi zaduživanje kao oblik financiranja. Poželjna veličina pokazatelja jest

0,5 ili manje. Iz prethodne tablice vidljivo ja da ovaj pokazatelj kod poduzeća Trea

Trade d.o.o.iznosi 0,5 što je taman na granici poželjne veličine. Po tome možemo

zaključiti da poduzeće koristi zaduživanje kao oblik financiranja u granicama normale.

Faktor zaduženosti se dobiva stavljanjem u omjer ukupnih obveza s neto dobiti

uvećanom za amortizaciju, a poželjna veličina je manja ili jednaka 5. Tako formiran

pokazatelj govori o tome koliko bi godina posljednju ostvarenu veličinu novčanog toka

trebalo i u budućnosti ostvarivati kako bi se podmirili svi dugovi, tj. obveze prema

tuđem kapitalu. Faktor zaduženosti kod poduzeća Trea Trade d.o.o. iznosi 4,66, što

upućuje da poduzeće nije prezaduženo jer je u granicama poželjnih veličina. Koeficijent

vlastitog financiranja dobiva se kao omjer kapitala i rezervi sa ukupnom imovinom, te

ukazuje na to koliki je dio imovine financiran iz vlastitih izvora. Poželjna veličina je 0,5

ili veće od 0,5. Iz tablice je vidljivo da koeficijent vlastitog finaciranja iznosi graničnih

50

0,5, što znači da se poduzeće minimalno financira iz vlastitih izvora, ali je na granici

poželjne veličine što je pozitivno.

Gledajući sve izračunate pokazatelja poduzeća Trea Trade d.o.o. za 2012. godinu, može

se zaključiti kako je poslovanje poduzeća po svim pokazateljima zadovoljavajuće i

pozitivno. Poduzeće je likvidno, ekonomično, posluje s dobitkom i nije prezaduženo,

već koristi tuđe izvore financiranja s kombinacijom vlastith izvora financiranja, iako još

uvijek u maloj mjeri,ali na granici poželjne veličine.

4.1.3. Informacije o investiciji

U skladu s prethodno navedenim glavnim ciljem poslovanja, proizvodnja uz

maksimalnu kvalitetu i rok trajanja te implementaciju najnaprednije svjetske

tehnologije, poduzeće se 2009. odlučilo na unaprjeđenje svog poslovanja kupovinom

robota.

Poduzeće je 2009. godine krenulo u investiciju nabavke robota model ARC MATE

100Ic/6l, godine proizvodnje 2008. Cijena robota tj. ukupna kapitalna ulaganja iznose

315.000 kn. Cijela investicija je financirana kreditom koji je odobren iz sredstava

Kreditora i Europske banke za obnovu i razvoj iz Londona (EBRD). Naime,

23/12/2009. EBRD I EU sklopile su Ugovor o sudjelovanju u okviru IPA programa

(IPA Contribution Agreement), temeljem kojeg EBRD upravlja novčanim sredstvima iz

EU, s cijem unaprjeđenja određenih investicija u privatnom sektoru u Regiji. Ugovor je

zaključen temeljem uvjeta financiranja i rokova reguliranih Međubankarskim

ugovorom. Namjena kredita jest kupovina opreme (robota), zavarivačke opreme,

dodatne opreme i materijala. Dakle, iznos kredita je 315.000 kn, rok otplate 3 godine,

dok je kamatna stopa 7%.

Glavni cilj ove investicije bio je prvenstveno povećati konkurentnost na tržištu i kroz

inovaciju smanjiti troškove poslovanja. Ova investicija je na ovim prostorima dosta

neuobičajena, te oni predstavljaju firmu koja se među prvima odlučila na uvođenje

robota u svoj proizvodni tim. S obzirom na sve navedeno, poduzeće nije radilo detaljnu

51

analizu isplativosti, već okvirnu internu kalkulaciju planiranih očekivanih vrijednosti, te

se sve kasnije navedene planirane veličine izvode na temelju razgovora s investitorima i

njihovim očekivanjima koja su postojala prije same investicije i interne kalkulacije

vlasnika.

Investitori su prije same investicije odredili očekivano razdoblje povrata od 5 godina,

očekivanu stopu prinosa ulaganja od 20% te iznos amortizacije također od 20%.

Diskontna stopa koja će biti potrebna prilikom izračuna financijskih kriterija određena

je na 7%. S obzirom na očekivano razdoblje povrata od 5 godina, izračuni planiranih

vrijednosti i pokazatelja vršeni su na projekciji poslovanja do 2014. godine.

Podaci potrebni za provedbu analize (godišnja izvješća poslovanja dioničkog društva te

računi dobiti i gubitkka) dobiveni su iz sektora financija poduzeća Trea Trade d.o.o.,

dok su neka saznanja o očekivanim tj. planiranim vrijednostima dobiveni kroz

razgovor, korištenjem tehnike intervjuiranja, o investiciji sa investitorima tj. vlasnicima

poduzeća.

Da bi se došlo do odgovarajućih zaključaka o realizaciji ekonomskog i financijskog

toka korištene su metode analize i to metoda uspoređivanja i metoda raščlanjivanja.

Uspoređujući te pojave želi se utvrditi razlike, jer se tako može doći do zaključka kakva

je neka pojava, je li velika ili mala, raste ili opada te je li kretanje pozitivno ili

negativno. Raščlamba će se obavljati samo do razine koja je nužna da se dođe do

spoznaje koja će omogućiti ispravan zaključak.

4.2. Prihvatljivost projekta prema ekonomskim kriterijima

Za procjenu prihvatljivosti projekta prema ekonomskim kriterijima potrebno je prvo

oblikovati ekonomski tok, procjenom planiranih (očekivanih) vrijednosti prihoda i

rashoda investicije. Potom se utvrđuju stavke bruto i neto dobiti te se može započeti sa

procjenom prihvatljivosti projekta po ekonomskim kriterijima.

Nakon razgovora s investitorima i internih izvješća poslovanja poduzeća, postavljeni su

izračuni planiranih prihoda i rashoda poduzeća Trea Trade za kupovinu robota.

52

4.2.1. Oblikovanje ekonomskog toka

Vrijednost planiranih prihoda za svaku godinu, u razdoblju očekivanog razdoblja

povrata od pet godina navedene investicije, dobili smo umnoškom procijenjenih sati

rada robota sa procijenjenom cijenom rada robota. Procijenjena cijena sata robota je 150

kn/h, a procjenjeni sati rada robota po godinama kao i izračun planiranih prihoda

prikazan je u sljedećoj tablici:

Tablica 3: Planirani prihodi

Izvor: Izradila autorica na temelju internih podataka poduzeća Trea Trade d.o.o

U tablici je prikazan izračun planiranih prihoda za procijenjeni očekivani vijek povrata

od pet godina. Iz tablice je vidljivo da se procijenjeni sati robota kroz godine

povećavaju sukladno pretpostavci sve bolje implementacije robota u proizvodni sustav

poduzeća kroz godine. Godišnja cijena sata rada robota dobivena je na način da se

procijenjeni godišnji iznos amortizacije uvećao za planirani godišnji trošak struje rada

robota te planirani godišnji trošak radne snage. Dobiveni broj podijeljen je sa

prosječnim planiranim brojem sati rada robota u prvoj godini te je dobiven iznos od 130

kn/h. Na dobivenih 130 kn investitori su dodali 15 % dobiti te je dobivena cijena sata

rada robota od 150 kn/h. Dobivenu cijenu od 150 kn su zadržali istom kroz sve godine

očekivanog povrata investicije jer su se vodili konzervativnom pretpostavkom da robot

u prvim godinama neće imati punu zaposlenost kapaciteta kao ni punu planiranu

profitabilnost. Nisu planirali porast cijene rada robota kako ne bi ugrozili zaposlenost

tj. potražnju za radom robota. Umnoškom procijenjenih sati i cijene rada robota

dobiveni su planirani prihodi, za koje je vidljivo iz tablice da se povećavaju iz godine u

godinu. Porast prihoda s godinama odgovara porastu od 20%, sukladno procijenjenoj

očekivanoj stopi povrata. Prema planu najveća vrijednost od 217.800 kn doseže se u

posljednoj, 2014. godini.

53

Vrijednost planiranih rashoda dobiven je zbrojem svih stavki koje ga sačinjavaju.

Planirani rashodi poduzeća Trea Trade, vezani za nabavku robota, dobiveni su zbrojem

svih troškova koji ih uvjetuju i to troška kamate, troška amortizacije, troška radne snage

te troška struje. Ukupna vrijednost ulaganja iznosi 315.000 kn te je cjelokupni iznos

financiran kreditom na 3 godine.

Trošak kamate dobiven je izračunom otplatnog plana kredita kroz predviđene godine

roka otplate. Polazišni podaci u oblikovanju otplatnog plana su iznos kredita od 315.000

kn, rok vraćanja kredita od 3 godine, efektivna kamatna stopa 6.99 % dok je otplata

predviđena tri godine u mjesečnim ratama. Otplatni plan je prikazan u sljedećoj tablici:

Tablica 4: Otplatni plan kredita

Anuitet Kamata Otplatna kvota Ostatak duga

315.000

1 9.724,85 -1.834,88 kn -7.889,97 kn 307.110,03 kn

2 9.724,85 -1.788,92 kn -7.935,93 kn 299.174,10 kn

3 9.724,85 -1.742,69 kn -7.982,16 kn 291.191,94 kn

4 9.724,85 -1.696,19 kn -8.028,65 kn 283.163,29 kn

5 9.724,85 -1.649,43 kn -8.075,42 kn 275.087,87 kn

6 9.724,85 -1.602,39 kn -8.122,46 kn 266.965,41 kn

7 9.724,85 -1.555,07 kn -8.169,77 kn 258.795,64 kn

8 9.724,85 -1.507,48 kn -8.217,36 kn 250.578,28 kn

9 9.724,85 -1.459,62 kn -8.265,23 kn 242.313,05 kn

10 9.724,85 -1.411,47 kn -8.313,37 kn 233.999,68 kn

11 9.724,85 -1.363,05 kn -8.361,80 kn 225.637,89 kn

12 9.724,85 -1.314,34 kn -8.410,50 kn 217.227,38 kn

13 9.724,85 -1.265,35 kn -8.459,50 kn 208.767,89 kn

14 9.724,85 -1.216,07 kn -8.508,77 kn 200.259,11 kn

15 9.724,85 -1.166,51 kn -8.558,34 kn 191.700,78 kn

16 9.724,85 -1.116,66 kn -8.608,19 kn 183.092,59 kn

17 9.724,85 -1.066,51 kn -8.658,33 kn 174.434,26 kn

18 9.724,85 -1.016,08 kn -8.708,77 kn 165.725,49 kn

19 9.724,85 -965,35 kn -8.759,49 kn 156.966,00 kn

20 9.724,85 -914,33 kn -8.810,52 kn 148.155,48 kn

21 9.724,85 -863,01 kn -8.861,84 kn 139.293,64 kn

22 9.724,85 -811,39 kn -8.913,46 kn 130.380,18 kn

23 9.724,85 -759,46 kn -8.965,38 kn 121.414,80 kn

24 9.724,85 -707,24 kn -9.017,60 kn 112.397,19 kn

54

25 9.724,85 -654,71 kn -9.070,13 kn 103.327,06 kn

26 9.724,85 -601,88 kn -9.122,97 kn 94.204,10 kn

27 9.724,85 -548,74 kn -9.176,11 kn 85.027,99 kn

28 9.724,85 -495,29 kn -9.229,56 kn 75.798,43 kn

29 9.724,85 -441,53 kn -9.283,32 kn 66.515,11 kn

30 9.724,85 -387,45 kn -9.337,39 kn 57.177,72 kn

31 9.724,85 -333,06 kn -9.391,79 kn 47.785,93 kn

32 9.724,85 -278,35 kn -9.446,49 kn 38.339,44 kn

33 9.724,85 -223,33 kn -9.501,52 kn 28.837,92 kn

34 9.724,85 -167,98 kn -9.556,86 kn 19.281,06 kn

35 9.724,85 -112,31 kn -9.612,53 kn 9.668,53 kn

36 9.724,85 -56,32 kn -9.668,53 kn -0,00 kn

Izvor: Izradila autorica

Iz tablice otplatnog plan kredita vidimo da se iznos kamate smanjuje kroz mjesečnu

otplatu, dok se iznos glavnice sukladno tome povećava. Isto tako vidljivo je da je u

posljednjem mjesecu cjelokupni iznos kredita podmiren i iznosi 0,00 kn. Prema

prethodnoj tablici napravljen je izračun troška kamate po godinama, s obzirom da će u

takvom obliku javljati u daljnjim izračunima. Ukupan trošak kamata po godinama

prikazan je u sljedećoj tablici:

Tablica 5: Planirani trošak kamata po godinama

OPIS/GODINA 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Trošak kamate 18.925,53 kn 11.867,96 kn 4.300,95 kn / /

Izvor: Izradila autorica na temelju tablice 4

Iz tablice je vidljivo da se trošak kamate kroz predviđene godine smanjuje, dok u dvije

posljednje planirane godine ni ne postoji s obzirom da je razdoblje vraćanja kredita

predviđeno na 3 godine, kada se u cjelosti i podmiruje.

Trošak amortizacije izračunat je po stopi od 20%. Koristeći metodu linearne

amortizacije, trošak amortizacije po godinama iznosi 63.000 kn do kraja 2014. godine.

Kod izračuna troška radne snage, krenulo se s pretpostavkom rada samo jednog radnika

na robotu, sukladno glavnom cilju investicije smanjenja troška poslovanja poduzeća.

55

Prvo je predviđen postotak rada zaposlenika na robotu po godinama. Potom su ti

postotci izračunati na predviđenim satima robota, a dobivenu vrijednost potrebno je

pomnožiti s predviđenom cijenom sata zaposlenika koja iznosi 42kn/h. Prema

navedenom postupku u sljedećoj tablici je prikazan izračun planiranog troška radne

snage po godinama:

Tablica 6: Planirani trošak radne snage

Izvor: Izradila autorica na temelju tablice 3 i internih podataka poduzeća Trea Trade

d.o.o

U tablici je prikazan izračun planiranog troška radne snage na robotu prema prethodno

navedenom postupku. Iz tablice je vidljivo da je predviđeni postotak rada zaposlenika

na robotu najveći u prvoj godini i iznosi 30%, dok se u ostalim godinama smanjio na

20%. Sukladno predviđenom postotku rada zaposlenika i konstatnoj cijeni rada od 42

kn/h, dobiven je trošak radne snage koji se smanjuje u drugoj godini u usporedbi s

prvom godinom, a onda do kraja 2014. godine nastavlja rasti te svoju najveću vrijednost

od 12.180 kn doseže u posljednoj 2014. godini. Ovakav porast je logičan s obzirom na

činjenicu da se povećavaju i predviđeni sati rada robota u vijeku od pet godina. Također

se može zaključiti da su investitori u procjeni postotka rada zaposlenika na robotu bili

realistični i uzeli ga s dozom rezerve, ne pretpostavljajući da će rad zaposlenika biti

potpuno nepotreban i nepostojeći u kad je u pitanju robot, barem u predviđenom

razdoblju povrata investicije od pet godina.

Trošak struje dobiven je umnoškom predviđenih sati robota po godinama sa cijenom

rada robota po satu. Cijena rada robota dobivena je pak umnoškom predviđenog utroška

struje robota na sat koji iznosi 10 kw/h sa cijenom struje na sat koja iznosi 0,66 kn/kwh.

Dobivena vrijednost cijene rada robota po satu iznosi 6,6 kn/h te pomnožena s

56

predviđenim satima rada robota daje predviđeni trošak struje. U skladu s navedenim, u

sljedećoj tablici je prikazan izračun troška struje:

Tablica 7: Planirani trošak struje

Izvor: Izradila autorica na temelju tablice 3 i internih podataka poduzeća Trea Trade

d.o.o.

Iz tablice je vidljivo da se trošak struje kroz godine povećava, što je logično s obzirom

da sa predviđeni sati robota kroz godine povećavaju do kraja predviđenog razdoblja

povrata. Najveću vrijednost doseže u posljednjoj 2014. godini.

Nakon prethodno izračunatih glavnih stavki u oblikovanju ekonomskog toka, može se

oblikovati ekonomski tok investicije koji predstavlja osnovicu za ocjenu prihvatljivosti

projekta po ekonomskim kriterijima. Na temelju prethodnih izračuna sastavljen je plan

prihoda i rashoda za naredno, predviđeno 5-godišnje razdoblje koji je prikazan u

sljedećoj tablici:

Tablica 8: Ekonomski tok investicije (plan neto dobiti ekonomskog toka)

Izvor: Izradila autorica prema podacima iz tablica 3,4,5,6,7

57

Iz tablice 8. vidljivo je da su, kao što teorija kaže, ekonomski tokovi najviši na vrhuncu

očekivanog opsega aktivnosti, te se povećavaju rastom, a smanjuju padom opsega

aktivnosti. Prihodi se povećavaju kroz cjelokupno očekivano razdoblje povrata te svoju

maksimalnu vrijednost dosežu u posljednjoj 2014. godini, kada iznose 217.800 kn.

Rashodi se pak smanjuju u sve četiri godine, dok se na prijelazu iz 2013. u 2014. godini

povećavaju, sukladno predviđenom porastu troška struje i troška radne snage u

posljednjim godinama. Tako u posljednjoj godini iznose 84.763 kn. Neto dobit se

povećava kroz cjelokupno očekivano razdoblje povrata što upućuje na pozitivne efekte

same investicije i povećanje vrijednosti samog poduzeća.

4.2.2. Ekonomski kriteriji ocjene prihvatljivosti projekta

Ekonomski kriteriji ocjene prihvatljivosti projekta temelje se na kriterijima izvedenim iz

računovodstvenog kategorijalnog aparata. Najveća prednost je relativna jednostavnost u

uporabi. S druge strane najveći nedostatak je činjenica da ne respektiraju vremensku

vrijednost novca i dinamiku gotovinskih tijekova, već se zasnivaju na računovodstvenoj

kategoriji dobitka. Zbog svega navedenog ovi kriteriji uglavnom nisu vezani s

kriterijem maksimalizacije bogatstva dioničara.

U ovom potpoglavlju prikazat će se ocjena prihvatljivosti projekta po ekonomskim

kriterijima na način prethodno prikazan u trećem poglavlju. Korisiti će se svi spomenuti

ekonomski kriteriji počevši od kriterija profitabilnosti ukupnog ulaganja.

1. Kriterij profitabilnosti ukupnog ulaganja (ARR)

Izračun ovog kriterija vrši se po sljedećoj formuli:

=

= 0,177920635 = 17,8 %

Profitabilnost ukupnog ulaganja od 17,8% znači da bi ukupna ulaganja u stalna i trajna

obrtna sredstva tijekom svake od promatranih godina eksploatacije projekta donosila,

58

odnosno prosječno se oplođivala po 17,8% čistih dobiti. Ako se uzme u obzir ARR

pravilo odlučivanja, po kojem projekt treba usvojiti ukoliko je dobivena vrijednost veća

od unaprijed utvrđene minimalne stope, tada po ovom kriteriju projekt nije priihvatljiv

jer je manji od utvrđene očekivane stope povrata od 20%.

2. Kriterij profitabilnosti prosječne vrijednosti ulaganja (AARR)

Predstavlja odnos između prosječne godišnje vrijednosti čitog dobitka i prosječne

vrijednosti ulaganja. Računa se iz sljedeće relacije:

=

= = 88,96 %

Dobivena vrijednost od 88,96% upućuje na prihvatljivost projekta s obzirom da je

znatno veća od predviđene stope povrata od 20%. Uz to, kriterij AARR je znatno veći

od kriterija ARR što upućuje na veću prihvatljivost projekta po ovom kriteriju koji ima

prednost nad kriterijem ARR jer ne sagledava investiciju kao tehničku cjelinu. Ovaj

kriterij uzima u obzir da se angažirana sredstva mijenjaju kroz razdoblje efektuiranja.

3. Kriterij stupnja pokrića tražene profitabilnosti

Kriterij stupnja pokrića tražene profitabilnosti očekivanom profitabilnošću po

razdobljima i u ukupnom promatranom vremenu efektuiranja projekata mjeri odnos

između očekivane i tražene dobiti. Računa se iz sljedeće relacije:

U sljedećoj tablici prikazan je izračun stupnja pokrića tražene profitabilnosti

očekivanom po godinama:

59

Tablica 9: Stupanj pokrića tražene profitabilnosti očekivanom

Izvor: Izradila autorica

Iz tablice je vidljivo da se vrijednost očekivane profitabilnosti povećava za razliku od

tražene profitablinosti koja kroz sve godine pokazuje trend smanjivanja. Očekivana

profitabilnost predstavlja iznose očekivane neto dobiti, dobivene prethodno prilikom

oblikovanja ekonomskog toka. Tražena profitabilnost kroz godine dobivena je na

temelju unaprijed utvrđene stope tražene profitabilnosti od 20% koja se obračunava na

vrijednosti uloženih sredstava. Uložena sredstva se smanjuju u vijeku efektuiranja zbog

oslobađanja kroz amortizaciju. S obzirom na sve navedeno stupanj pokrića se povećava

kroz cijeli vijek efektuiranja i to prvenstveno zbog činjenice da projekt očekuje

konstantan dobitak, koji je vidljiv kroz povećanje očekivane profitabilnosti kroz godine,

uz istovremeno smanjenje tražene dobiti što dovodi do ovakvog porasta. Svoju najveću

vrijednost stupanj pokrića doseže u posljednjoj 2014. godini kada iznosi 8,45 i pokazuje

nešto više od duplog porasta s obzirom na prethodnu, 2013. godinu kada iznosi 3,19.

4. Točka pokrića i granica sigurnosti

Točka pokrića (prag rentabilnosti) izračunata je na temelju razgraničenja ukupnih

troškova na fiksne i varijablne. U fiksne troškove uvršteni su troškovi amortizacije te

troškovi kamate na kredit. Također u ovom slučaju u varijabilne troškove uvršteni su

troškovi struje i troškovi plaća zaposlenika, koje bi inače spadale pod fiksne troškove,

jer je rad zaposlenika uvjetovan radom robota. Stoga ako robot ne radi, nije potreban ni

rad zaposlenika zbog čega se njegov rad ne plaća. Točka pokrića, odnosno minimalni

opseg troškova i realizacije izračunava se temeljem sljedeće formule i podataka iz

tablice prihoda i rashoda:

60

Granica sigurnosti pak predstavlja raspon aktivnosti između točke pokrića i očekivane

razine aktivnosti. Izračuni točke pokrića i granice sigurnosti prikazani su u sljedećoj

tablici:

Tablica 10: Točka pokrića i granica sigurnosti

Izvor: Izradila autorica na temelju podataka iz tablice 8

Izvedene računice pokazuju da je dovoljno ostvariti iznos od 69.994 kn (u posljednoj

godini) do 93.952 kn (u prvoj godini) prihoda od prodaje. Navedeni iznosi su točke

pokrića, točke ispod koje se ostvaruje gubitak, a iznad nje dobit. Prikazuju dakle stupanj

iskorištenja kapaciteta ispod kojeg poduzeće ne smije poslovati jer posluje s gubitkom.

U njoj se ostvaruje onaj obujam poslovanja pri kojem poduzeće ostvarenim prihodima

pokriva ukupne (fiksne i varijabilne) troškove poslovanja za promatrano vremensko

razdoblje. Izražena u satima rada robota točka pokrića iznosi 48,21 kn/h rada robota u

posljednjoj godini, a najviša je u prvoj godini kada iznosi 134,22 kn/h rada robota pri

kojoj su pokriveni svi troškovi. Prosječna točka pokrića iznosi 78.384 kn.

Također, iz tablice je vidljivo da granica sigurnosti iznosi od 11.048 kn do 147.806 kn u

posljednjoj godini. Izražena u postotku kreće se od 12 % u 2010. godini do visokih 211

61

% u posljednjoj 2014. godini. Prosječna granica sigurnosti za investicijski projekt iznosi

77.916 kn. Granica sigurnosti pokazuje za koliko se razina aktivnosti može smanjiti, a

da poduzeće još uvijek ne posluje s gubitkom.

S aspekta rizika, informacije dobivene temeljem analize korištenejm ovih kriterija

prikazuju kritične situacije, koje su posebice bitne za utvrđivanje minimalnih uvjeta ili

za ostvarivanje općeg cilja. Odstupanje u točki pokrića nadolje ili na gore, mogu u

procesu planiranja dovesti do napuštanja određenih alternativa, u slučaju da nije

moguće provođenje korekcije cilja. Najznačajniji doprinos točke pokrića leži u procesu

planiranja i kontrole. Isto tako, koliko god se toj metodologiji u praksi mogu dati

prigovori na netočnost zbog nedovoljno precizne simulacije stvarnosti, jer sasvim

sigurno kretanje ukupnog prihoda kao ni varijabilnih troškova nije linearno, kao što ni

fiksni troškovi nisu striktno fiksni, ipak može dobro poslužiti u situacijama kada se

relativno brzo moraju donijeti odluke i ocjeniti razina profitabilnosti projekta.

4.3. Prihvatljivost projekta prema financijskim kriterijima

Za ocjenu projekta prema financijskim kriterijima, potrebno je prvo oblikovati novčani

tok i onda se može započeti s analizom prihvatljivosti. Kao što je prethodno utvrđeno,

ekonomski tok predstavlja polazište za oblikovanje financijskog (novčanog) toka, na

kojem se potom može izvoditi analiza po financijskim kriterijima.

4.3.1. Oblikovanje novčanog toka

Za oblikovanje novčanog toka potreban nam je prvenstveno oblikovan ekonomski tok.

Vrijednost novčanog toka za primjenu financijskih kriterija po godinama dobiva se na

način da se dobivena očekivana neto dobit u ekonomskom toku uveća za iznos

amortizacije i kamate. Sukladno navedenom, u sljedećoj tablici prikazan je izračun

novčanog toka po godinama:

62

Tablica 11: Novčani tok investicije u razdoblju efektuiranja

Izvor: Izradila autorica prema podacima iz tablice 8

Na temelju rezultata dobivenih u prethodnoj tablici vidljivo je da u prvoj 2010. godini

planirani novčani tok nije dostatan za pokrivanje iznosa anuiteta, već rezultira

negativnom vrijednosti. Uzrok tome je novčani tok koji je za 23% manji od anuiteta u

prvoj godini. U 2011. godini novčani tok također nije dovoljan za podmirivanje kreditne

obaveze, a razlog tome je vrijednost planiranog novčanog toka koji je za 9 % manji od

anuiteta. U 2013. godini pak novčani tok pokazuje porast u odnosu na anuitet, te je

njegova vrijednost veća od anuiteta za 5 %. Takav porast upućuje na mogućnost

pokrivanja obaveze anuiteta u 2013. godini te postizanje pozitivne vrijednosti rezultata

njihove usporedbe u iznosu stvarnog novčanog toka od 5.614 kn.

4.3.2. Financijski kriteriji prihvatljivosti projekta

Najznačajnija prednost uporabe financijskih kriterija u usporedbi s ekonomskim

kriterijima jest činjenica da u analizi uključuju vremensku vrijednost novca zbog čega

imaju prioritet tj. veći značaj pred drugim metodama. Respektirajući vremensku

vrijednost novca i dinamiku gotovinskih tijekova ispravljaju nedostatke ekonomskih

kriterija i to ponajviše u pogledu veće usklađenosti s ciljem maksimiranja bogatstva

dioničara. Pri uporabi ovih kriterija, najveća pažnja se posvećuje kako procjeni

63

gotovinskih tijekova tako i izboru odgovarajućeg troška kapitala tj. diskontne stope koja

respektira pripadajući rizik.

U ovom potpoglavlju izradit će se analiza prihvatljivosti projekta uporabom sljedećih

financijskih kriterija: kriterija pozitivne neto sadašnje vrijednosti, kriterija indeksa

profitabilnosti, kriterija interne stope profitabilnosti te kriterija vremena povrata

ulaganja. Svaka od ovih metoda ima prednosti i nedostatke, što znači da pojedina

metoda ocjenjuje samo određene aspekte projekta. Zbog toga je potrebno koristiti što

više metoda kako bi se dobila kompletnija ocjena učinkovitosti projekta.

1. Kriterij pozitivne neto sadašnje vrijednosti

Kriterij pozitivne neto sadašnje vrijednosti obuhvaća ukupne učinke kroz čitav

ekonomski vijek projekta. Diskontirajući iznose razlike čistih novačanih tokova

diskontnim faktorima za određenu kamatnu stopu, dobivamo iznose čiji zbroj

predstavlja neto sadašnju vrijednost projekta tj. dobiva se sadašnja vrijednost budućih

novčanih tokova koje generira investicija. Od tako dobivenog iznosa oduzme se iznos

početnog ulaganja. Diskontna stopa, kao preduvjet za diskontiranje čistih novčanih

tokova, određena je u iznosu od 7%. Diskontna stopa jednaka je kamatnoj stopi po kojoj

se ostvaruje kredit banke. Kod izbora diskontne stope obično se uzima prosječna stopa

kapitala korigirana za rizik, no u ovom slučaju rizik neće povećati trošak kapitala.

Temeljem navedenih podataka izračun pozitivne neto sadašnje vrijednosti, prikazan je u

sljedećoj tablici:

Tablica 12: Neto sadašnja vrijednost projekta (NPV)

Izvor: Izradila autorica na temelju podataka iz tablice 11 te II. financijskih tablica

64

Na temelju prethodne tablice vidljivo je da je izračunata neto sadašnja vrijednost

pozitivna i iznosi 191.051 kn. S obzirom na prethodno navedene kriterije u poglavlju 3,

možemo zaključiti da je po ovom kriteriju projket prihvatljiv jer mu je vrijednost

pozitivna tj. veća od nule. Kriterij neto sadašnje vrijednosti usklađen je s temeljnim

ciljem investicijskog pothvata, a time i s temeljnim ciljem tvrtke, maksimalizacijom

njezine sadašnje vrijednosti. Neto sadašnja vrijednost promatrane investicije kupovine

robota je pozitivna i obećava veću stopu prinosa od tražene što zbog čega se još jednom

može utvrditi da je projekt prihvatljiv. Ista ukazuje na povećanje vrijednosti tvrtke

temeljem ulaganja.

2. Kriterij indeksa profitabilnosti (IP)

Kriterij indeksa profitabilnosti koristi se kao dopunski kriterij prilikom investicijskog

odlučivanja. Izravno je povezan s kriterijem neto sadašnje vrijednosti iz čega proizlazi

njegova povezanost s maksimalizacijom bogatstva dioničara. Izračunava se kao odnos

diskontiranih čistih novčanih tokova u cijelom vijeku trajanja projekta sa inicijalnim

troškom ulaganja. Izračun ovog kriterije prikazan je u sljedećoj tablici:

Tablica 13: Izračun indeksa profitabilnosti

Izvor: Izradila autorica na temelju podataka iz tablice 12

Iz tablice je vidljivo da je dobiveni rezultat indeksa profitabilnosti, kao i kriterij

pozitivne sadašnje vrijednosti pozitivan. S obzirom da je rezultat pozitivan tj. veći od 1,

može se zaključiti da je projekt po ovom kriteriju prihvatljiv. Pozitivna vrijednost

65

upućuje na povećanje vrijednosti poduzeća investitora što je jedan od razloga

prihvatljivosti.

3. Kriterij interne stope profitabilnosti

Interna stopa rentabilnosti temelji se na metodi neto sadašnje vrijednosti. Polazi se od

toga da interna stopa profitabilnosti kao nepoznata veličina, je ona diskontna stopa koja

izjednačava sadašnju vrijednost novčanih tokova sa nabavnom vrijednošću

investicijskog ulaganja. To je ona stopa kod koje je neto sadašnja vrijednost projekta

jednaka nuli. Koristeći podatke iz sljedeće tablice izračunata je interna stopa

profitabilnosti primjenom excell funkcije IRR.

Tablica 14: Izračun interne stope profitabilnosti

Izvor: Izradila autorica

Iz tablice je vidljivo da vrijednost interne stope profitabilnosti iznosi 25%, što je

dvostruko od traženih 7%. Kako je uvjet prihvatljivosti po ovom kriteriju da IRR mora

biti veći od tražene stope povrata tj. diskontne stope, može se zaključiti da ovakav

rezultat upućuje na prihvatljivost projekta. Ovakva profitabilnost se primarno odražava

na povećanje bogatstva vlasnika običnih dionica tvrtke, čija će vrijednost porasti.

4. Kriterij vremena povrata ulaganja

Vrijeme povrata investicijskog ulaganja jest razdoblje potrebno da se investicijsko

ulaganje pokrije očekivanim pozitivnim gotovinskim tijekovima. U ovom slučaju radi

se o pokrivanju 315.000 kn, koliko je iznosila investicija nabavke robota. To je onaj

trenutak kada kumulativ čistih novčanih tokova postaje pozitivan. Trea trade d.o.o.

66

izračun razdoblja povrata ulaganja prikazuje na temelju prethodno dobivenih podataka o

novčanim tokovima. Izračun razdoblja povrata ulaganja prikazan je u sljedećoj tablici:

Tablica 15: Izračun vremena povrata ulaganja

Izvor: Izradila autorica na temelju podataka iz tablice 12

Ulaganje u projekt vraća se u razdoblju prelaska kumulativa novčanih tokova iz

negativne u pozitivnu vrijednost. Iz tablice je vidljivo da poduzeće Trea Trade d.o.o.

ostvaruje vraćanje ulaganja u trećoj 2013. godini. To se zaključuje iz odnosa zadnje

negativne kumulirane vrijednosti u 2012. godini i prve pozitivne vrijednosti na početku

2013. godine.

Stvarno vrijeme povrata dobili smo izračunom postepeno na način da negativna

vrijednost sudjeluje u ukupnoj sa 22%, (70.249 / 315.000 = 0,22), što projicirano na

365 dana čini 80 dana ili 2 mjeseca (365 * 0,22 = 80,3 dana * 30 = 2,67 mjeseci ; 0.67 *

30 dana = 20 dana). Iz prethodnog izračuna može se zaključiti da stvarno vrijeme

povrata iznosi 3 godine 2 mjeseca i 20 dana. Također s obzirom da je vrijeme povrata

ulaganja izračunato na 3 godine, može se zaključiti da je projekt po ovom kriteriju

prihvatljiv, s obzirom da je vrijeme povrata manje od predviđenog razdoblja od

maksimalno 5 godina.

Metoda vremena povrata ulaganja mže se koristiti kao pokazatelj rizičnosti projekta iz

razloga što omogućuje proučavanje duljine razdoblja od trenutka vraćanja investicijskih

67

troškova pa do isteka vijeka efektuiranja kao svojevrsno razdoblje sigurnosti pokrića

investicijskih troškova.

4.4. Ocjena projekta nakon provedene investicije

Poduzeće Trea Trade d.o.o. krenulo je u investiciju krajem 2009. godine te je robot

pušten u pogon 2010. godine. Poduzeće je u prethodne tri godine postupno

implementiralo robot u prizvodni sustav poduzeća i uviđalo promjene u poslovanju. U

ovom potpoglavlju izvršit će se usporedba ostvarenih rezultat u posljedne tri godine od

kupovine robota sa planiranim, očekivanim vrijednostima koje je poduzeće očekivalo

prije kretanja u investiciju kako bi se utvrdila stvarna isplativost projekta nakon

puštanja robota u proizvodni pogon. Analizirat će se glavne stavke poslovanja poduzeća

vezane za investiciju i to prihodi, rashodi, financijski rezultat te će se napraviti

usporedba planiranog novčanog toka s anuitetom kako bi se vidjela sposobnost

poduzeća da godišnje podmiruje svoje obveze prema kreditoru.

Analiza prihoda

Pod analizom prihoda od rada podrazumijeva se ispitivanje veličine tog dijela prihoda

kao cjeline, ispitivanje odstupanja i uzroke odstupanja. Pod analizom strukture prihoda

rada podrazumijeva se ispitivanje odnosa pojedinih dijelova tog prihoda, te ispitivanje

uzroka i posljedica odstupanja i utjecaj na cjelinu.

Ostvareni prihodi rada robota dobiveni su kao i planirani prihodi, kao umnožak sati rada

robota sa cijenom njegova rada po satu. U sljedećoj tablici prikazat će se usporedba

planiranih i ostvarenih vrijednosti prihoda i dijelova prihoda za prve tri godine tj.

razdoblje 2010.-2013. godine.

68

Tablica 16: Analiza ostvarenih prihoda s planiranim prihodima

Izvor: Izradila autorica na temelju tablice 3 i Računa dobiti i gubitka za 2010./2013.

Analizom prihoda na temelju prethodne tablice utvrđeno je da je u 2010. godini

ostvarenje prihoda manje za 21% u odnosu na plan. Najveći razlog tome je manji broj

ostvarenih sati rada robota za 21% u odnosu na plan, dok je cijena rada ostala ista.

Posljednje dvije promatrane godine cijena rada robota povećala se za 10 % u odnosu na

planiranu cijenu od 150 kn/h zbog manjeg fonda ostvarenih sati rada robota. To je

napravljeno u cilju smanjenja mogućeg gubitka od zaposlenosti robota. Budući da se u

praksi pokazalo da povećanje cijene rada nije utjecalo na razinu zaposlenosti robota,

cijena se linearno povećala za 10% i u narednoj 2012. godini kada iznosi 180 kn/h. U

2011. godini pak došlo je do smanjenja ostvarenih sati rada robota u odnosu na plan i to

za 8%, zbog čega se istovremeno povećala cijena rada robota za 10 % te iznosi 165

kn/h. To je dovelo do povećanja ostvarenih prihoda u 2011.godini u odnosu na plan za

1%. U 2012. godini je došlo do povećanja i sati rada robota za 15% i cijene rada robota

za 10% što je dovelo do najvećeg povećanja ostvarenih prihoda u odnosu na plan i to od

38%. Ostvareni rezultati pokazuju poboljšanje iz godine u godine u odnosu na plan, što

ukazuje na zaključak da se robot s godinama sve bolje implementirao u proizvodni

sustav poduzeća te da donosi sve bolje rezultate rada s godinama.

Analiza rashoda

Pod analizom obujma troškova razumije se ispitivanje troškova kao cjeline, a pod

analizom strukture ispitivanje troškova s aspekta sastavnih dijelova. Strukturiranjem

trškova na pojedine dijelove odnosno grupe troškova i usporedbom (u ovom istraživanju

usporedba s planom) utvrđeno je gdje je došlo do odstupanja i zašto.

69

Ostvareni rashodi dobiveni su kao i planirane vrijednosti rashoda, kao zbroj svih stavki

tj. troškova koje ga sačinjavaju. Pri tom se trošak kamate i trošak amortizacije nije

mijenjao, dok su se trošak radne snage i struje promijenili sukladno promjeni sati rada

robota. U nastavku u tablici je prikazana analiza obujma i strukture sveukupnih troškova

s investicijom za razdoblje 2010.-2013.

Tablica 17: Analiza ostvarenih rashoda s planiranim rashodima

Izvor: Izradila autorica na temelju podataka iz tablice 8 i Računa dobiti i gubitka za

2010.-2013. godinu

Na temelju prethodne tablice zaključuje se da je ostvarenje sveukupnih troškova u 2010.

godini manje za 5%, 2011. godini manje za 1%, a u 2012. godini veće za 3% u odnosu

na planske vrijednosti. Troškovi kamate i amortizacije realizirani su u skladu s

planiranim vrijednostima. Na smanjenje ukupnih troškova u 2010. godini utječe

smanjenje troška radne snage za 48% te smanjenje troška struje za 21%. Takvo

smanjenje je uvjetvano smanjenjem ostvarenih sati rada robota, čime su se smanjili i

sati rada zaposlenika dok je cijena rada zaposlenika ostala ista kao i cijena struje po satu

kao što je računato u planu. U 2011. godini ukupni troškovi se smanjuju za malih 1%,

zbog ponovnog smanjenja troška radne snage od 8% i troška struje od 8%. Na

povećanje troškova u 2012. godini najznačajnije utječe porast troška radne snage od

14% i troška struje od 15%, što je i logično s obzirom da su se u 2012. godini povećali

sati rada robota za istih 15%.

70

Analiza financijskog rezultata

Na temelju prethodno prikazanih vrijednosti može se provesti usporedba ostvarene neto

dobiti sa planiranom neto dobiti. Analiza financijskog rezultata prikazana je u sljedećoj

tablici:

Tablica 18: Analiza financijskog rezultata

Izvor: Izradila autorica na temelju podataka iz tablica 8,16 i 17

Na temelju analize ekonomskog toka prikazanog u prethodnoj tablici zaključuje se da je

ostvarena neto dobit u 2010. godini ostvarila negativnu vrijednost tj. da je investicija

poduzeću u prvoj godini, za razliku od plana, donijela gubitak. Ostvarena neto dobit u

2010. godini manja je za 20 % u odnosu na projektni plan. Razlog tome je pad prihoda

za 21% te pad troškova za 5%. U 2011. godini neto dobit ostvaruje porast od 5% u

odnosu na projektni plan. Porast je uvjetovan porastom prihoda za 1%, te smanjenje

troškova od 1% u odnosu na plan. Posljednja 2013. godina pokazuje znatan porast neto

dobiti u odnosu na projektni plan i to za 79%. Na ovakav znatan porast neto dobit

utjecao je prije svega porast prihoda od 38%, dok su se troškovi povećali za samo 3%.

Ovakav porast prihoda uvjetovao je porast sati rada robota u 2013. godini i cijene

njegova rada, što je pokazatelj dobre implementacije robota u proizvodni sustav,

njegovo olakšano funkcioniranje te pozitivne efekte investicije na poduzeće. Ovakav

financijski rezultat također upućuje i na nastavak pozitivnih efekata investicije robota i

u budućnosti, kada bi se i sami troškovi poslovanja mogli u velikoj mjeri smanjiti, kada

bi po planu robot preuzeo većinu poslova te na taj način zamijenio radnu snagu.

71

Usporedba novčanog toka s anuitetom

Za analizu isplativosti financiranja potrebno je usporediti i ostvareni novčani tok s

iznosom anuiteta kroz godine trajanja kreditne obaveze . Na taj način može se vidjeti da

li je novčani tok dostatan za pokrivanje godišnje obaveze kredita. Usporedba novčanog

toka s anuitetom prikazana je u sljedećoj tablici:

Tablica 19: Usporedba ostvarenog novčanog toka s anuitetom

Izvor: Izradila autorica na temelju podataka iz tablica 17 i 18

Na temelju rezultata dobivenih u prethodnoj tablici vidljivo je da ostvareni novčani tok

u svim godinama ostvaruje pozitivnu vrijednost i povećava se iz godine u godinu. No,

nakon usporedbe ostvarenog novčanog toka s anuitetom kako bi se vidjela njegova

dostatnost za pokrivanje kreditne obveze, vidljivo je da u prvoj 2010. godini ostvareni

novčani tok nije dostatan za pokrivanje iznosa anuiteta, već rezultira negativnom

vrijednosti. Uzrok tome je novčani tok koji je za 35 % manji od anuiteta u prvoj godini.

U 2011. godini novčani tok također nije dovoljan za podmirivanje kreditne obaveze, a

razlog tome je vrijednost ostvarenog novčanog toka koji je za 8 % manji od anuiteta. U

2013. godini pak novčani tok pokazuje veliki porast u odnosu na anuitet, te je njegova

vrijednost veća od anuiteta za 45 %. Takav porast upućuje na mogućnost pokrivanja

obaveze anuiteta u 2013. godini te postizanje pozitivne vrijednosti rezultata njihove

usporedbe.

72

4.5. Zaključna ocjena o prihvatljivosti projekta

Nakon provedene analize investicijskog projekta kupovine robota i dobivenih rezultata

primjenom ekonomskih i financijskih rezultata može se donijeti zaključna ocjena

prihvatljivosti projekta. Uzimajući u obzir dobivene rezultate svih kriterija donosi se

zaključna ocjena ovisno o prevladavanju pozitivnih ili negativnih rezultata.

Primjenom ekonomskih kriterija, bez obzira na njihov najveći nedostatak što ne

respektiraju vremensku vrijednost novca i dinamiku gotovinskih tijekova, može se

donijeti kvalitetna ocjena ekonomske prihvatljivosti projekta. Dobivene vrijednosti

upućuju na prihvatljivost projekta po svim ekonomskim kriterijima. Po kriteriju

profitabilnosti prosječne vrijednosti ulaganja projekt je i više nego prihvatljiv, s

obzirom da je dobiveni rezultat duplo veći od očekivane stope povrata od 20 %. Po

kriteriju pokrića tražene profitabilnosti očekivanom, također se može zaključiti da je

projekt prihvatljiv kroz cijeli vijek efektuiranja, na što upućuje konstantan porast

stupnja pokrića kroz sve godine očekivanog razdoblja.

Ocjena financijske efikasnosti projekta donosi se na temelju dobivenih vrijednosti

upotrebom financijskih kriterija odlučivanja. Svaki projekt za koji se ocijeni da je

dovoljno financijski efikasan zaslužuje da ga poduzeće prihvati. Da bi neki projekt bio

financijski dovoljno efikasan potrebno je da prođe test svoje individualne finacijske

efikasnosti. To znači da njegovi novčani tokovi u odnosu na investicijske troškove

moraju zadovoljiti pragove financijske efikasnosti pojedinačnih investicijskih kriterija.

Od svih prikazanih temeljnih kriterija financijskog odlučivanja samo kriterij vremena

povrata ulaganja ne razmatra sve financijske učinke projekta u njegovom cjelokupnom

vijeku efektuiranja. Zbog toga se može zaključiti da drugi prikazani kriteriji

financijskog odlučivanja dominiraju nad kriterijem vremena povrata te da njega treba

shvatiti kao dodatni kriterij financijskog odlučivanja. Njegovom upotrebom obavlja se

neizravno ocjena stupnja rizičnosti investiranja u projekt.

73

Za preostale financijske kriterije karakteristično je da na isti način ocjenjuju

individualnu financijsku efikasnost nekog projekta tj. ako neki projekt ima pozitivnu

neto sadašnju vrijednost, bit će prihvatljiv i u pogledu drugih kriterija financijskog

odlučivanja.

Na temelju dobivenih rezultata analize projekta robota poduzeća Trea Trade d.o.o, može

se zaključiti da je projekt prihvatljiv po svim financijskim kriterijima ocjenjivanja.

Dobivena vrijednost neto sadašnje vrijednosti iznosi 191.051 kn te s obzirom da je

pozitivna tj. veća od 0 može se zaključiti da je projekt prihvatljiv njegovom uporabom.

Dobivena vrijednost indeksa profitabilnost iznosi 1,607 po čemu se također može

zaključiti da je projekt prihvatljiv jer je vrijednost veća od 0. Interna stopa

profitabilnosti (IRR) iznosi 25 %, što također upućuje na prihvatljivost projekta, s

obzirom da je dobivena vrijednost veća od tražene stope povrata od 7 %, što je uvjet

prihvaćanja projekta. Rezultat dobiven po kriteriju vremena povrata ulaganja jest 3

godine što upućuje na prihvatljivost projekta i po ovom kriteriju, jer je dobiveno

vrijeme manje od postavljenog očekivanog razdoblja povrata od 5 godina.

Također, provedena analiza usporedbe ostvarenih vrijednosti s planiranim vrijednostima

investicije, donijela je većinom pozitivne rezultate. Ostvareni prihodi su samo u prvoj

godini manji od planiranih prihoda i to za 21 %, dok već u drugoj godini pokazuju

porast u odnosu na planirane za 1 %, a u posljednjoj godini porast od čak 38 % u

odnosu na plan. Ostvareni rashodi su pak malo varirali u odnosu na planirane

vrijednosti i to u prvoj godini su manji od planiranih rashoda za 5 %, u drugoj godini za

1 %, a u posljednjoj 2012. godini su veći za 3 %. Ostvarena neto dobit je u prve tri

promatrane godine ostvarila veće razlike u odnosu na planirane vrijednosti. U prvoj

godini je ostvarena neto dobit manja od planirane za 20 %, iz čega je vidljivo da je

investicija donijela poduzeću gubitak u prvoj godini investiranja. U drugoj godini

ostvaren je porast neto dobiti za 5 %, a u posljednjoj 2012. godini za 79 % što je

pokazatelj dobre implementacije robota u proizvodni sustav te ostvarivanje pozitivnih

efekata investicije s godinama. Ostvareni novčani tok ostvaruje pozitivne vrijednosti u

svim godinama, no samo u posljednjoj godini je njegov iznos dostatan za pokrivanje

74

kreditne obveze anuiteta, dok u prve dvije godine je njegov iznos manji od anuiteta te

nedovoljan za pokrivanje anuitetne obveze.

Na temlju svega prethodno navedenog može se zaključit da je projekt nakon provedene

analize i više nego prihvatljiv s obzirom da prema svim kriterijim upućuje na pozitivne

efekte investicije na poslovanje poduzeća u cijelom vijeku efektuiranja projekta.

Zaključuje se da će poduzeće Trea Trade d.o.o. ispuniti sve postavljene ciljeve

provedene investicije do kraja vijeka efektuiranja te nastaviti takv trend i nakon proteka

tog razdoblja.

75

5. ZAKLJUČAK

Jedna od skupina najsloženijih financijskih odluka svakako je ona o dugoročnom

investiranju, po pravilu u realnu poslovnu imovinu. Najveći dio dugoročnih financijskih

odluka ocjenjuje se primjenom tehnike budžetiranja kapitala. Budžetiranje kapitala

jedna je od najrazvijenijih tehnika financijske analize. Prilikom donošenja odluka o

poduzimanju investicijskog ulaganja u neki projekt, potrebno je detaljno provesti

analizu isplativosti ulaganja kroz cijelo predviđeno razdoblje efektuiranja projekta.

Planiranje investicijskih projekata proces je kreativne optimizacije upotrebe

raspoloživih resursa, a uključuje pripremu, ocjenu, izvedbu i poslovanje investicijskog

projekta. To je aktivnost donositelja investicijskih odluka koja se zasniva na primjeni

određenih metoda i tehnika rada usmjerenih na izradu pouzdane dokumentacijske

osnove za donošenje odluke o prihvatljivosti pojedinih rješenja i investicijskoga

projekta u cjelini. Metodologija pripreme i ocjene učinkovitosti investicijskih

projekata izložena je kao kombinacija teorijsko-metodološke osnove, metoda i tehnika,

ali joj je težište na primjeni kao glavnom opredjeljenju.

Da bi poduzeće moglo opstati i rasti, mora utvrditi realnu i prosperitetnu strategiju,

mora znati kuda ide, te dobro spoznati uvjete u kojima posluje i u kojem pravcu se

kreću promjene tih uvjeta. Ovakva strategija bila bi onda standard menadžmentu za

procjenu svih vitalnih aktivnosti poduzeća, pa tako i investicijskih odluka, koje su od

izuzetne važnosti za realizaciju korporacijske strategije. Da bi tvrtka opstala u tržišnoj

utakmici, treba kontinuirano iznalaziti projekte čija će realizacija omogućiti povećanje

vrijednosti tvrtke tj. bogatstvo dioničara. Da bi vrhovni menadžment mogao ostvariti

ovakvu odluku, potrebno je u korporaciji definirati sve faze procesa investicijskog

odlučivanja, utvrditi koje su od njih kritične i kako ih realizirati, odnosno uspostaviti

sisteme za generiranje, procjenu i kontrolu realizacije investicijskih ulaganja. To znači

da je potrebno uspostaviti sustav za otkrivanje i formuliranje investicijskih prijedloga

kao redovne aktivnosti poduzeća, jer je u suvremenim uvjetima investicijsko ulaganje

nužno čak i za održavanje postojeće relativne pozicije. Neovisno o karakteristici

investicijskog ulaganja o ostvarivanju pozitivnih efekata u budućnosti, potrebno je

76

poduzimati investicijska ulaganja kako bi se unaprijedilo poslovanje, povećala

konkurentnost na tržištu te ostvarilo povećanje vrijednosti samog poduzeća.

Poduzeće Trea Trade d.o.o osnovano je 1992. godine, a bavi se primarno proizvodnjom,

pružanjem usluga zavarivanja te prodajom strojeva i aparata za zavarivanje. Cilj

poslovanja poduzeća jest ponuditi njihove proizvode na tržištu Hrvatske, ali i susjednih

zemalja, proizvoditi uz maksimalnu kvalitetu i rok trajanja te implementirati

najnaprednije svjetske tehnologije u regionalne okrive. U skladu s glavnim ciljem 2009.

godine poduzeće je unaprijedilo svoje poslovanje provođenjem investicije ulaganja u

nabavku robota kao dopune proizvodnom timu.

Analizirajući investiciju kroz ekonomske i financijske kriterije isplativosti projekta,

može se zaključiti da je projekt izuzetno prihvatljiv i po ekonomskim i financijskim

kriterijima, na što upućuju pozitivni rezultati provedene analize. Od ekonomskih

kriterija projekt nije prihvatljiv jedino po kriteriju profitabilnosti ukupnog ulaganja, koji

je manji od očekivane stope povrata, ali za minimalnu vrijednost od 3 %. Što se tiče

financijskih kriterija, projekt je također više nego prihvatljiv po svim kriterijima, na što

upućuju rezultati koji su svi iznad minimalne granice prihvatljivosti. Prema svemu

navedenom vidljivo je da investicija donosi pozitivne efekte na cjelokupno poslovanje

poduzeća.

Provedenom usporedbom planiranih i ostvarenih veličina u razdoblju od tri godine

nakon kupovine robota, zaključuje se da je investicija u tom roku ostvarila pozitivne

efekte i to ponajviše u posljednjoj 2012. godini, dok su u prve dvije godine ostvarene

vrijednosti prihoda, rashoda i neto dobiti manje od planiranih vrijednosti za male

postotke.

Zaključnom analizom usporedbe ostvarenog financijskog rezultata sa ostvarenim

zaključeno je da je ostvarena neto dobit u 2010. godinio ostvarila negativnu vrijednost

tj. da je investicija poduzeću u prvoj godini, za razliku od plana, donijela gubitak.

Ostvarena neto dobit u 2010. godini manja je za 20 % u odnosu na projektni plan.

Razlog tome je pad prihoda za 21% te pad troškova za 5%. U 2011. godini neto dobit

ostvaruje porast od 5% u odnosu na projektni plan. Porast je uvjetovan porastom

77

prihoda za 1%, te smanjenje troškova od 1% u odnosu na plan. Posljednja 2013. godina

pokazuje znatan porast neto dobiti u odnosu na projektni plan i to za 79%. Na ovakav

znatan porast neto dobit utjecao je prije svega porast prihoda od 38%, dok su se troškovi

povećali za samo 3%. Ovakav porast prihoda uvjetovao je porast sati rada robota u

2013. godini i cijene njegova rada, što je pokazatelj dobre implementacije robota u

proizvodni sustav, njegovo olakšano funkcioniranje te pozitivne efekte investicije na

poduzeće.

Ovakav financijski rezultat također upućuje i na nastavak pozitivnih efekata investicije

robota i u budućnosti, kada bi se i sami troškovi poslovanja mogli u velikoj mjeri

smanjiti, u slučaju kada bi po planu robot preuzeo većinu poslova te na taj način

zamijenio radnu snagu. S obzirom na relativno novu investiciju na našim područjima u

koju se upustilo poduzeće Trea Trade d.o.o., te na temelju svega prethodno navedenog,

možemo zaključiti kako je investicija bila prava odluka za samo poduzeće te da će u

nastavku poslovanja poduzeće u kombinaciji s robotom, ostvarivati sve više pozitivnih

efekata, kako u poboljšanju pruženih usluga tako i u ostvarenim pozitivnim rezultatima.

78

LITERATURA:

1) KNJIGE

1. Bendeković, J. i koautori: Priprema i ocjena investicijskih projekata, FOIP 1974

d.o.o., Zagreb, 2007.

2. Brealey, R., Myers, S., Marcus, A.: Osnove korporativnih financija, Peto

izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 2007.

3. Kuvačić, N.: Poduzetnički projekt ili kako sačiniti biznis-plan, Sveučilište u

Splitu, Ekonomski fakultet, Split, 1997.

4. Orsag, S.: Budžetiranje kapitala Procjena investicijskih projekata, Masmedia,

Zagreb, 2002.

5. Popović, Ž., Vitezić, N.: Revizija i analiza:instrument uspješnog donošenja

poslovnih odluka, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika,

Zagreb, 2009.

6. Van Horne, J.C.: Financijsko upravljanje i politika, deveto izdanje, MATE,

Zagreb, 1997.

7. Vidučić, LJ.: Financijski menadžment, VII. izdanje, RRIF-plus d.o.o., Zagreb,

2011.

2) OSTALA LITERATURA

1. Dimitrić, M.: Predavanja iz kolegija Poslovne financije, akademska godina

2012./2013.

2. Dimitrić, M.: Predavanja iz kolegija Financijski menadžment, akademska godina

2010./2011.

3. www.unizd.hr

4. http://www.treatrade.hr/aboutus.html)

79

POPIS TABLICA:

1. Tablica 1: Podaci potrebni za izračun pokazatelja uspješnosti poslovanja

2. Tablica 2: Pokazatelji uspješnosti poslovanja poduzeća

3. Tablica 3: Planirani prihodi

4. Tablica 4: Otplatni plan kredita

5. Tablica 5: Planirani trošak kamata po godinama

6. Tablica 6: Planirani trošak radne snage

7. Tablica 7: Planirani trošak struje

8. Tablica 8: Ekonomski tok investicije (plan neto dobiti ekonomskog toka)

9. Tablica 9: Stupanj pokrića tražene profitabilnosti očekivanom

10. Tablica 10: Točka pokrića i granica sigurnosti

11. Tablica 11: Novčani tok investicije

12. Tablica 12: Neto sadašnja vrijednost projekta (NPV)

13. Tablica 13: Izračun indeksa profitabilnosti

14. Tablica 14: Izračun interne stope profitabilnosti

15. Tablica 15: Izračun vremena povrata ulaganja

16. Tablica 16: Analiza ostvarenih prihoda s planiranim prihodima

17. Tablica 17: Analiza ostvarenih rashoda s planiranim rashodima

18. Tablica 18: Analiza financijskog rezultata

19. Tablica 19: Usporedba planiranog novčanog toka s anuitetom

80

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ANALIZA I OCJENA

INVESTICIJSKOG PROJEKTA PODUZEĆA TREA TRADE D.O.O. izradila samostalno

pod voditeljstvom prof. dr. sc. Dimitrić Mire, a pri izradi diplomskog rada

pomagao mi je i asistent Tomas Žiković Ivana. U radu sam primijenila

metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena

na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na

uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim

bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Studentica

Andreja Šanko