Microsoft Word - Tomic_Struja.doc

Ante Tomi

LJUBAV, STRUJA, VODA & TELEFON

Heavy blankets cover lonely girls

Lucinda Williams

A good man is hard to find

Only strangers sleep in my bed

My favorite words are good-bye

And my favorite color is red

Tom Waits

NO KAD JE ZEKO TRAIO MAMICU

"Nije ustvari tragedija kad se njemu ne digne", objanjavala je Lidija. "U redu je, ne more svaki put. Bude ovik umoran, ne da mu se. Sve ja to razumin i ne Ijutin se. Nego, zna ta je sranje? Sranje je kad on kae: 'Ne znan ta mi je, ovo mi se nikad prije nije dogodilo.' Majke mi mile, drae bi mi bilo da mi je trisku opalija, nego da je to reka. ta oe re, na sve druge mu se die osim na mene? ta meni fali, da mu se samo s menon to dogodilo?" Uspravila se s etkicom u jednoj ruci i zdjelicom boje za kosu u drugoj i pogledala po salonu. "A je li tako?" upitala je okupljene. "Ako se njemu nije diga, ta mene poniava zbog toga?"

"Ne znan ta bi ti rekla", odgovorila joj je muterija, jedna to radi u opini, Lidija joj nikako nije uspijevala zapamtiti ime. "Ja dosad jo nian bila s tipon, a da se njemu nije diga."

Lidija je zaprepateno pogledala enu. Oi su im se srele na povrini ogledala.

"Sere", rekla je frizerka.

ena se jedva primjetno nasmijeila.

"Znala san da sere"; nacerila se Lidija.

"A koji put nije ni loe kad se ne digne", umijeala se Mare koja je besposleno listala neku reviju u drugom stolcu. "Doe ti ga milo kad se siroe skupi."

"Ako ba nisi napaljena", primijetila je ona iz opine.

"To je istina", sloila se Lidija. "Ako se ti na-pali, a njemu se ne digne, najrae bi ga ubila. Ali, to Mare govori, bude nekad lipo i kad se ne digne pa on bude sav sjeban zbog toga. Bude nekako njenije. Njemu je uasno to mu se nije diga, jadnik, samo to ne proplae, a ti ga tjei, mazi ga po kosi i govori: 'Sve je u redu, ljubavi, bit e bolje drugi put...' Leite zagrljeni jedno pokraj drugoga i na kraju ti uope nije za da se niste evili. Osim toga..." Lidija je ovdje ponovno zastala i podigla ruku s etkicom boje kao da eli naglasiti ono to e kazati. "Osim toga", rekla je, "ako se njemu ne digne, sutradan samo to na kolinima ne ide za tobon. Jebe ga osjeaj krivnje i ta god ga pita, on samo klima glavon. To je moda jo najlipe. Dri ga u aci..."

"Skuajte", javila se tada starija ena koja je dotad, sa zelenom plastinom kapicom i viklerima, utjela na drugom kraju salona, "a bi li vi o neemu drugom mogli priat?"

Lidija je zapanjeno zastala i upitno se okrenula prema Mari i ovoj iz opine.

"Je li ba morate priat o tin porkarijama?" nastavila je uvrijeeno gospoa s kapicom.

"A o emu bi vi, gospoo, tili da priamo?" upitala je Lidija.

"Pa ta ja znan. O kuvanju, na primjer", predloila je gospoa.

"Dobro, ajmo priat o kuvanju", rekla je fri-zerka pomirljivo.

U salonu je zavladao muk. Iduih pola minule, moda i itavu minutu, ni Lidija, ni Mare, ni ena iz opine ni glasa nisu pustile.

"Kad ve o kuvanju priamo", javila se Lidija napokon, "ima jedan lipi recept..." Zastala je i u ogledalu kriom pogledala enu pod kapicom. "Kad se njemu digne, stavit malo laga po njemu..."

Prolog petka Lidija je napunila trideset pet, ali Dinko je rekao da se ne mogu vidjeti jer je tastu i punici obeao da e ih voziti u vikendicu u Maruie. Lidija je Josipa ve bila poslala da spava kod djeda i bake. itav tjedan je mislila kako e tu veer provesti s Dinkom. Valjda ve mjesec dana nisu bili zajedno i ba joj je trebao. Dolo bi joj gotovo da se trlja o namjetaj kako je bila uznemirena od elje i sve je bila isplanirala za svoj roendan. Ne da veeraju uz svijee, on joj nije morao donijeti trideset pet crvenih rua,

bombonjeru u srcolikoj kutiji ni komplet ipkanog rublja, nita od onih pizdarija iz enskih revija nije traila, samo da on doe i da se poeve. Jer stanje je ve bilo alarmantno. ivana od poude, svaala se s radnicama i sa sinom, s prodavaicama u duanima, s potarom, televizijskim inkasatorom, predstojnikom zgrade i policijskom slubenicom na alteru vozakih dozvola. Dinko joj je trebao da je ponovno pomiri sa svemirom s kojim je zaratila. Imala je ve itav scenarij. Da ve u predsoblju, samo to on ue, klekne, raskopa mu hlae i popui. Samo tako, bez najave, da ga zatekne svojom odlunou. Prije neki dan, dok je radila, u salonu, ta joj je slika iznenada sijevnula u glavi i trenutno je osjetila slabost u udovima, gotovo joj je ispala etka iz ruke zamiljajui kako klei u hodniku i pui Dinku, noktima mu lagano grebe dlakavu stranjicu, a on se tako uzbudio da mu se bedra tresu i samo to se ne saplete o sputene hlae...

Ali, Dinko je, eto, obeao eninim starcima da e ih voziti u Maruie i nita mu na svijetu, izgleda, nije bilo vanije od toga. Lidija je to, jasno, mogla razumjeti. Rizino je ukrcati penzionere u autobus. Mogle bi im olabaviti zubne proteze od drmusanja, mogli bi zaspati i probuditi se tek u Ploama, a da im netko, na primjer, ukrade smrznute mahune iz putnog friidera, ovjek do smrti to sebi ne bi mogao oprostiti. S takvom je ozbiljnou Dinko govorio o tome, da bi rekao da su mu tast i punica predsjednik i prva dama osobno.

"A, reci mi", upitala ga je Lidija, "je li ih vozi skupa ili e najprije odvest nju pa se vratit po njega?"

"Ne, oboje u...", poeo je Dinko nevino, a onda ipak shvatio. "Ajde, bogati, Lidija, ne zajebaji. Sad mi je ovo uletilo i ne mogu do. Zna i soma kakva mi je situacija."

Lidija je znala kakva je situacija i nije se bunila /.bog nje. Nikad nije puno traila od njega. Tu veer, recimo, za njezin roendan, dosta bi joj bilo da samo dva sata budu zajedno i on bi jo mogao otii kui i biti sa svojima. Ali da bi on i tasta i punicu stavio ispred nje, ve je bilo uvredljivo. Ipak, nije nita rekla i nije, jasno, htjela moliti, pokuala je ak ne zvuati Ijutito. Neka on radi svoje, a ja u svoje, pomislila je. Samo to je prekinula s Dinkom, nazvala je Branku.

"Stara, dii se. Mobilizacija."

"Di emo?"

"Idemo na neke frajere da ih silujemo."

"Ajme, ne bi ti veeras. Sad san uzela film u videoteci."

"Koji?"

"Jesen u New Vorku."

"To je ono sranje s Richardom Gereom?"

"Aha."

"Ono kad umre ona koza... kako se zove?"

"Wynona Ryder."

"Pa to si ve gledala."

"A kad mi se svia."

"Ajde ti u kurac!" opsovala je Lidija. "Uzela si film di umre neka glupaa samo da bi mogla plakat za njon. Ostala bi doma i plakala pod dekicon, umisto da izae i napravi neto sa svojin ivoton. U devet i po da si mi se nacrtala isprid portuna. Inae buin gume."

"Nemoj se zajebavat s tin."

"ula si me ta san ti rekla."

Lidija se istuirala, poeljala i naminkala. Obukla je crne tange, no nije joj se svidjelo kako joj dlaice vire ispod ruba tkanine pa je ipak izabrala konvencionalniji model gaica. Gledajui pred ogledalom guzicu utegnutu u minici, sama je sebi namignula. Boga mi, pomislila je, noas e zeko trait mater. I to ju je nasmijalo, makar je znala da se izreka odnosi na neto sasvim drugaije od onoga to je njoj bilo na pameti.

A to to joj je bilo na pameti i nije tako esto radila. Zapravo, u svoje vrijeme jest, ali davno su proli neobuzdani dani. Otkad je s Dinkom, nije bila ni sa kim drugim. Dobro, jest jednom, ali to se ne vai jer je bila pijana. Osim toga, nisu se nego drpali u autu. Nije bilo nita ispod pojasa...

Ili je moda bilo?

Pokuala se sjetiti novogodinjeg slavlja kod kumova, Zdenke i Vie. Negdje oko tri nekako je shvatila da se dovela u stanje u kojemu ne smije voziti pa je zamolila Vicu da je prebaci doma i zadnje to pamti je njih dvoje kako sjede u autu 11 mraku na parkiralitu pred njezinom zgradom, razgovaraju o neemu, a on je dri za sisu. Ne pamti o emu su razgovarali, jedne jedine rijei se- ne sjea, ostalo joj je samo kako je Vie dri za sisu, a ona to neko vrijeme uope ne primjeuje, da bi napokon shvatila i pomislila kako je to vrlo neobino. Zato on mene dri za sisu, misli Udija i gotovo joj doe smijena ta situacija. Ali se ne sjea da je rekla Vici da makne ruku. Ne sjea se upravo niega to je slijedilo nakon toga i moda je tako i bolje. Zbog Zdenke i Vie, dragi su joj njih dvoje, ona ne eli znati to se desilo. S njim nije i ne namjerava razgovarati o tome, :\ i on se, na sreu, ponaa kao da se nita nije dogodilo. Ako ikad i spomene tu zgodu, Lidija e ga prekinuti.

Elem, bio je trinaesti rujna, Lidijin roendan, i ona je krenula neto napraviti sa svojim ivotom. l )akle, nai nekakvog mukarca. Jer, to bi uope drugo moglo znaiti kad neka ena hoe neto napraviti od svog ivota, nego da sebi nae nekakvog mukarca. To je sav smisao. Mukarci su, barem ako Lidiju pitate, divni. Genijalni. Savreni. Ona ih o-bo-a-va! Samo ena mora biti oprema s njima, jer su kao alkohol ili trava - dobri ako ima mjeru. Pizdarija je, naglaava Lidija, ako postane ovisna o nekome od njih, a ene vrlo esto rade tu greku. Udaju se i naprave djecu s nekim, provedu pedeset ili ezdeset nezadovoljnih godina uza nj i napokon ogorene legnu pokraj njega u zajednikoj grobnici. To za Lidiju znai biti ovisnik, kada ena ne zna kontrolirati potrebu za mukarcima. Lidija uiva u njima, ali dri konce u svojim rukama i ni za jednoga se mukarca nee tako vezati da ne bi mogla u svakom trenutku prekinuti s njim. S iluzijom da bi itavo strano vrijeme svog ivota mogla provesti s jednim jedinim, Lidija je raskrstila jo prije devet godina. Jednostavno, jedno jutro se probudila i vie nije vjerovala u to.

"Eto tako, ne virujen vie u ljubav", rekla je svojoj mami.

"Ti si totalno blesava."

"Doputan i tu mogunost."

"Ma, ekaj, je li on tebe tuka...?"

"Boe sauvaj."

"Je li te maltretira...?"

"Nije. Nije me tuka, ni maltretira, ni galamija na me, ni razbija po kui."

"A je li... kako bi rekla... je li traija od tebe da napravi neto...", mama se malo smela, "neto to se tebi moda gadilo?"

"Misli u krevetu?"

"E."

"Nije, mama. Miso je okej ovik, dobar je i otac, poten je i vridan, i nije perverzan, ako si to tila pitat, sve je s njin ka bog, ak bi mogla re i da mi je drag, ali eto...", slegnula je ramenima, "razvodimo se."

"Pa zato?"

"Pa sad san ti rekla. Ne volin ga. Ljubav je sra-n|r. Ne virujen vie u to."

"Ti si sranje", naljutila se mama. "ili ivot tadi sve na svoju ruku i mimo iloga drugoga svita. Sve ta je drugima normalno, tebi je sra-n|r. I samo na sebe misli, glupao jedna. A jesi li moda razmiljala kako e Josip podnit da se vas dvoje razvodite?"

"S Josipon e bit sve u redu."

"To ti misli."

"Viruj mi, za Josipa se ne boj, s njin e sve bit ii redu", ponovila je Lidija strpljivo.

Mama je tada zastala kao da se neega dosjetila.

"Ti ima drugoga", rekla je.

"To nije vano."

"Znala san!"

"Mama, to uope nije vano, rekla san ti ve..."

"Droljo!"

Lidijina mama voli takve dramatine izraze.

"Mama, kad ti kaen, to nije vano. Nije u pitanju ni Miso, ni neko drugi, ili neko trei, ili deseti, nego se radi o tome da ja u to vie ne vi-injen. Majke mi! Tebe mi! Glupo mi je lagat da nekoga volin kad ga ne volin. Nikoga ne volin."

"Onda ni Josipa ne voli."

"To je drugo. Zna i sama da je to drugo."

Zautjele su na nekoliko asaka i jedna i druga.

"Ma...", poela je mama ponovno, a onda ipak odustala, jer toliko je poznavala Lidiju da je znala da se s njom ne vrijedi prepirati. Ni kada je bila dijete, mogao si je tui, derati se na nju i zakljuavati je, sve uzalud, nikada i ni u emu se ona nije dala urazumiti. Zatresla je glavom, teko uzdahnula, zagledala se u keramiki tanjur na zidu iznad Lidijine glave, a oi su joj se napunile suzama. Ostala je u toj pozi, uvrijeeno ne progovarajui s keri, idue dvije i po godine.

Branka ju je, kako su se dogovorile, ekala ispred zgrade u devet i po, cakum-pakum spremna za izlazak. Lidija to nije oekivala. Vjerovala je da e je zatei jo u staroj trenirci, kako se spustila na ulicu samo da joj kae kako ona ipak ne bi izlazila. Branka je takva, pasivna, treba je povui da neto napravi. To da ju je ona veeras doekala naminkana i dotjerana, za Lidiju je bio siguran znak da neto ne tima.

"Sta ima nova na psihijatriji?" upitala je.

"Neemo o tome", odrezala je Branka kratko sjedajui u auto.

Taj o kojem se ne pria je Brankin momak eljko. Za prijatelje ele, za Lidiju Psihijatrija. Nadaleko uveni noni bua guma. Gotovo svaki put kad bi Branka prekinula s njim, on bi joj probuio sve etiri na autu, to bi nju redovito toliko dirnulo da bi ponovno pola s njim.

" Doooobro!" rekla je Lidija. "Kako god ti oe. Nego, di emo nas dvi veeras? Di vi mladi inae izlazite? U Shakespearea, je li moe?"

"Shakespeare ti, ljubavi, ve sigurno godinu i pol ne radi."

"Bogati!" zgranula se toboe Lidija. "Sta sve neu ut. Jo e mi re da se i Jugoslavija raspala... Stavi nan neku muziku."

Branka je otvorila pretinac iz kojega se umalo rasula hrpa diskova.

"Sta emo?"

"Neto plesno. Plee mi se veeras. Stavi neto da se malo razgibamo prije nego doemo u disko."

"Leonard Cohen, Greatest Hits", proitala je Branka s omotnice.

"Neto plesno, kravo! Tebi je Leonard Cohen plesna muzika?!"

"A ta ja znan. Ne znan ni ko je to."

"Dobro, nita, nema veze... Stavi ovo", rekla je Lidija pomirljivo pokazujui jedan album u Brankinoj ruci. Slijedilo je kratko uitavanje digitalnog zapisa, kratak klavirski uvod i...

You better think, dreknula je Aretha Franklin.

Think, sloili su se pratei vokali.

Think about what jou're trying to do to me, nastavila je gospoica Franklin, a Lidija je zapovjedila...

"Pojaaj!"

Yeah, think.

Think, think.

Let your mind go, let yourself be free...

Zaustavili su se na semaforu. Lidiji je krv tukla od muzike, probudila joj je ruke, bedra i bokove, osjetila se ugodno i slobodno u vlastitom tijelu.

"Stara, puknit u", ispovjedila se Branki. "Majke mi, pojebat u se s prvin koji mi naie."

"S prvin? Ajde, ba da te vidin", kazala je Branka pokazujui bradom na debelog od, tako, pedesetak godina, to je, vodei minijaturnog psa na uzici, polako, dostojanstveno prelazio cestu ispred njihova Clija.

Lidija je zastala da razmisli.

"Ako e ti priuvat pasa", ponudila je, "nema problema."

Oh freedom, freedom, freedom, yeah freedom, pjevala je Aretha, gnjevno i radosno i pohotno u isti as, ba nekako kao to se i Lidija osjeala.

Parkirale su ispod Opine. Veer je bila topla, lagana juina. Ljeto je bilo na izmaku, turisti su otili, studenti se vratili u Zagreb, a Hajduk oekivano izgubio jo u pretkolu Lige prvaka i grad se polako uspavljivao. Na ulicama je bilo vidljivo manje ljudi. U Zlatnim vratima nitko iv, tekat ispred Teaka skoro prazan, samo dva para za jednim stolom i jedan krakati; sa eirom, to se s nogama neodgojeno ispruio preko pola ulice.

Ispred Pulsa je ipak bilo dosta naroda. Nabijeni u siunoj kaleti, sjedili su za niskim stolovima ili stajali s aama u rukama, njiui se na zagluan house. Lidija je prije nekoliko godina pokuala s lom muzikom, neko se vrijeme ak i pretvarala da loj se svia. Ali ritam joj nije ulazio u tijelo. Nije |ii nosio po podiju kao Aretha, ili James Brown, ili Otis Reading, Supremes i Temptations, muzika koju joj je na kompilacijskim kazetama poklanjao Mile, jedan radijski urednik i didej kojemu se ona sviala, a koji joj i dandanas jo ponekad donese neki cede, iz istog ovjekoljublja, jer mu je Lidija jasno dala do znanja da su njegove erotske anse kod nje sasvim beznadne.

Techno, house, rave, trance... kako li se ve l a muzika sve zvala, bila je prva stvar koja je l.idiju natjerala da pomisli kako je njezino vrijeme prolo. Tresla bi se na taj neljudski ritam, svojski se trudei da joj se svidi, da bi napokon odustala, zaueno pogledala oko sebe i nije joj bilo jasno to ona tu radi ni zato se svi tako ozareno smiju na sranje iz razglasa. "E, da oe pustit Shout od The Isley Brothersa, pa da in ja pokaen ta je ples", pomislila je nezadovoljno. Naravno, nikada nisu pustili Isley Brotherse, jer u kabini iznad podija nije vie bio Mile nego neki majmun gol do pasa, to je kao sumanut palucao jezikom s okruglim srebrenim piercingom, i Lidija je naposljetku gotovo sasvim prestala odlaziti u disko.

Ili, ako bi i dola, vie nije plesala. Samo bi, kao veeras, stajala na mjestu i lagano njihala ramenima, kao oni minkeri to nikad ne pleu, nego stoje s cugom u ruci, u svojim Paul & Shark majicama i s naoalama za sunce u kosi. ak i ako je dva u noi, oni jo uvijek dre te naoale navrh tjemena, gotovo neprimjetno se njiu, odmjeravaju ene i trude se izgledati cool, a zapravo su papci, jadni, iskompleksirani i obino bez para. Ako ih zna ubosti na pravo mjesto, u sekundi se ispuu. Takav jedan, u pomno namjetenoj nehajnoj pozi, s jednim stopalom naslonjen za zid, sa cigaretom u jednoj ruci i nekakvim, boe te sauvaj, rozim koktelom u drugoj, ba je s druge strane ulice fiksirao Lidiju, prodornim pogledom od kojeg su se njoj vjerojatno trebale noge odsjeci.

"Sta je, frajeru?" pomisli Lidija, uputivi mu jedan slatki osmijeh.

A on se zbuni i okrene glavu.

"Ajde, dobro, bilo je lipo dok je trajalo", ree ona u sebi.

Gurajui se kroz gomilu, uto doe Branka s njihovim piima. Lidija otpije gutljaj votke s Red Bullom.

"Dinko me otkanta veeras... Ne znan vie kako u s njin. Morat e pripazit na svoje ponaanje. Morat e mi fun-da-men-ta-lno pripazit na svoje ponaanje... Sta ima u tebe?"

"Uf! Nemoj da ti ponen."

"Loe?"

"Totalno."

"Ajmo, zini, ta ne valja?"

"ele i ja smo prikinili."

"Opet? Jubilarni sedamnaesti put."

"Ovi put definitivno."

"E, naravno, ka i oni esnaest puti dosad."

"Nemoj mi se smijat. Ne mogu vie. Iscrpija MH- je. Majke mi, nakon dvadeset minuti razgovora s njin ja se osjean ka da san ilo jutro tukla i u/inu u kveru."

"Bui gume?"

"Nije, ne bui gume, ali, brate..."

"ta?"

"Ma, nita..."

"Ajmo, ajmo, nema tajni meu prijateljima."

"Bili smo u Meugorju proli vikend..."

"E?"

"I ovi... On je traija neto od mene da napra-vin, neto..."

"Tija je da ukrade lemozinu iz crkve?" bubne l .idija.

"Lidija, molin te!"

"Oprosti, neu vie. Priaj."

"Tija je da napravin neto... U krevetu..."

"Pa u Meugorju!?" zgrane se Lidija, znatieljno podiui obrve. "Jebate, perverznjaka!... A ta je tija?"

"Ne mogu ti priat o tome."

"Ajde, to si pika."

"Ne mogu. Nemoj me ni pitat za to", ree Branka i turobno zauti.

Lidija primijeti da je onaj s druge strane opet gleda. Pogleda i ona njega. Sto ne bi, kad je besplatno. Ovaj se napokon osmjeli, otisne se onim stopalom o zid, krene i na pola metra, po prilici, od nje stane, mislei to bi rekao. Lidija je voljela taj pristup. Kad nemaju gotov scenarij, nego ve prema situaciji improviziraju na licu mjesta. Tip se naceri, lizne usne.

"Zini vie, jebote", pomisli Lidija.

I on stvarno zine.

"A je isto malo zaladilo", ree minker.

"A ta si ti", upita ga Lidija, "neki iz Dravnog hidrometeorolokog zavoda?"

I bio je to nokaut u prvoj rundi. Na samom poetku borbe, dok se sva publika jo nije ni smjestila na svojim mjestima. Mukarac se zbunjeno nasmijeio i pokuao jo neto rei, nemono nekoliko puta otvorio i zatvorio usta, a onda odglu-mio da je negdje iza Lidijinih lea vidio nekoga poznatog, nerazumljivo se ispriao i otiao.

"ta si ono poela priat?" upitala je Lidija Branku.

U Pulsu su popili jo jedno pie, a onda se zaputili u Ljetno kino Bavice, gdje je te veeri svirao... Netko je svirao. Branka je znala tipa ni ulazu pa nisu platili kartu. I dobro da nisu, jer su ostali moda najvie pola sata. Neki klinci, premladi ak i za Branku, krenuli su im se upucavati. Lidija im je samo mogla odati priznanje na hrabrosti. Zatim su otili iza ugla, do kioska s i cvapima. U redu ispred njih dvoje stajao je jedan, roba, tako Lidijinih godina. Bio joj je poznat odnekud. I ona njemu, shvatila je kad su im se pogledi sreli.

"Bog", rekao je on veselo.

"E, bog", kazala je Lidija oprezno.

"I ti na evape, a?"

"A, e", rekla je Lidija.

"Jebote razgovora", dodala je u sebi.

Neto bi mu ve bila odbrusila, ali tip je imao nekakvo milo lice, i ugodan osmijeh, i uope nije bio ruan, samo to, da ga jebe...

"Ti se mene ne sia?" shvatio je on.

"Oprosti", ispriala se Lidija slijeui ramenima.

"Mrdujska regata, prije dvi godine."

"Ajme, da", rekla je ona i u trenu se sjetila svega osim njegova imena. Posluila se starim trikom.

"Da vas upoznan", okrenula se prema Branki.

"Branka", rekla je Branka.

"Bernard, drago mi je", rekao je mukarac.

"Bernard?!", pomislila je Lidija. "Kako san tako neto mogla zaboravit?"

Bili su, dakle, prije dvije godine na Mrdujskoj regati. Njih pet cura na jednom brodu, a njih je bilo est mukih na drugom. Oni su imali gitaru i peenu koko kojom su gaali jedan drugoga. U jednu rije, veselo drutvo. itavim putem do Mrduje njihove su dvije jedrilice bile negdje blizu jedna druge pa su se u neko doba poeli dovikivati.

"Nestalo nan je vina!" viknuo bi netko s njihova broda.

"Bogami, i vrime je vie bilo da van nestane!" odgovorio bi netko s njihove, enske jedrilice.

Okrenuli su oko Mrduje, a onda i jedni i drugi shvatili da im je dosta jedrenja pa skupa skrenuli u jednu samotnu valu blizu Sutivana da se okupaju. Pekli su nekakve kobasice na gradelama, smijali se i, supijani, ciei skakali sa sika u more. Onda su ih oni pokuali nagovoriti da skinu kostime i kupaju se goli. Moe si misliti. Momci su gledali malo previe pornia...

Pojeli su evape sjedei na zidiu pokraj kioska. Branki je malo ajvara palo na majicu i to je sasvim unitilo njezino raspoloenje. Postala je maloduna, bezvoljna, kakva ona ponekad bude. Uutjela se. Malo je moda ve i bila pospana. A Bernard je bio okej, ugodan, nije govorio krive stvari, bio prost, kurio se, nije se inilo da se trudi. Nije glumio, nego su spontano akulali, nije se inilo da netko nekoga tu zavodi. Lidija je mrzila te igre, inile su je napetom, opreznom, nije se mogla opustiti ako bi vidjela da mukarac glumi.

On se bavio free climbingom, to je Lidiju silno impresioniralo. Krajikom oka pogledala mu je noge u bermudama i bila je dosta zadovoljna onim to je vidjela. Maljava, oiljcima proarana blijeda koa, duguljasti miii, vrsta, suha |oljenina kost. Dotakla se u jednom trenutku, Kao sluajno, rukom uz njegovu ruku, a on ju je pogledao, zaustavio u pola reenice i plaho joj se nasmijeio. Lidija mu je kratko, odobravajui i rcpnula.

"E, bija san juer na jednoj audiciji za reklamu", rekao je Bernard iznenada.

" Nemoj zezat, kakvu reklamu?"

"Za energetski napitak Power Blue."

"Nikad ula."

"To se jo nije poelo prodavat u nas. Tek od idueg miseca e bit. Sad e krenit sa kampanjon."

"A, ekaj, kako si dospija na audiciju, sam si se javija ili...?"

"Priko kluba. Tribaju nekog free dimbera. Si rnarij je da se tip penje uz liticu, tako su mi priali, nisan jo vidija, a onda, u neka doba popili- icdan ti Power Blue da mu vrati snagu."

"Ajme, superl Branka, jesi li ula, Bernard e bit u reklami za Power Blue? Power Blue e mu vmlit snagu."

"Aha", javila se Branka iz svoje plitke kome.

"Pa jo ne znan da u bit", ogradio se Bernard, "To je tek bila audicija."

"Ma, oe, bit e", osokolila ga je Lidija. "Koga imaju boljega od tebe? Tako se mora postavit u svemu. Misli pozitivno... A ovi, kakav je ti Power Blue?"

"Pa, taaako", slegnuo je ramenima mukarac, "nije lo. Plave boje."

"Ozbiljno?!" ree Lidija. "Vidi, po imenu nikad ne bi rekla."

Bernard je zamiljeno klimnuo. Uope nije shvatio alu. Ili je ozbiljno glup, ili je u koli uio ruski, zakljuila je Lidija. Inae je radio u nekoj vulkanizerskoj radionici na Brdima. Kada je to rekao, Lidija mu je pogledala nokte. Bili su savreno isti. Ipak... to je bio trenutak kad je shvatila da e se tu no eviti s njim, spomenula se da ga upozori da ne gura prste u nju.

Otili su zatim u Zbirac na pie. Popili su jednu rundu, a Branka je rekla da joj se spava i otila. Mjesec se ljeskao na moru, mirisala je laina. Neka djeca su pijano pjevala iz mraka dolje na plai. Tamarisi su umjeli. A njih dvoje su zamukli i to nije bilo ba nimalo neugodno. Dapae, bilo je vrlo prirodno, kao da se sto godina poznaju. Pijuckali su, ona opet votku s Red Bullom, on pelinkovac, konobar je stavio da svira neki latino, a ona se u jednom trenutku sjetila Dinka i bilo joj je dalek, kao neki stranac, nije se vie mogla sjetiti zato je bila ljuta na njega.

"Koliko je sati?" upitala je Lidija.

"Pono i tri minute."

"Ajde, neka smo i to obavili."

"Sta je bilo?"

"Do prije tri minute mi je bija roendan. Trideset i pet godina san napunila."

"Pa, jebate, mogla si mi i re da ti estitan."

"Pa, jeba ja tebe, nema veze, mo mi i sad

estitat."

Bernard je krenuo preko stola, nagnuo se malo u stranu da je poljubi u obraz, ali ona mu je zau-i.ivila glavu. Uhvatila je meu svoje dlanove i rekla...

"A-a, neemo tako, maco."

I poljubila ga ravno u usta. Jezikom mu je taknula zube i on ih je rastvorio, pustio je u toplu vlanu upljinu koja je mirisala na pelinkovac, daleko, jedva jo primjetno, i na evape. I neki losion se utio. I, ispod svega, jedan vrsti, tjelesni, nepogreivo muki miris. Lidija je malo zadrhtala, nekontrolirano joj se trznuo jedan mii na leima. Spustila je ruku i zavukla mu je pod majicu, vrhovima prstiju prela preko rebara, uhvatila ga u struku, slobodni penja je bio sami mii. Jedva je ekala da ga pusti da se slobodno popne na njoj.

Pet sati kasnije vani tek to nije svanulo, a Lidija lei na leima gola golcata, skamenjeno buljei u plafon i razmiljajui o smislu ivota.

Jo u autu se pomamila, jednom je rukom drala volan, a drugom, naizmjence, mijenjala brzine i vatala se s Bernardom. Zavlaila mu ruku pod majicu, dirala ga po trbuhu i prsima, jedva se koncentrirajui na cestu. Na jednom semaforu preskoili su itav ciklus, crveno, uto, zeleno, pa opet crveno, uto i tek tada su krenuli. Uhvatila ga je preko bermuda i ve mu je bio napola dignut. Obeavao je. Barem tada. Umalo joj je dolo da jo na putu do njezina stana skrenu negdje, obore siceve i poeve se u kuribandi.

"Nemoj", rekla mu je, s mukom izvlaei njegovu ruku ispod suknje. "Nemoj, jebate, sudarit emo se."

"Kravo glupa!" doviknuo joj je jedan kroz prozor, kada se u zadnji as bez migavca prestrojila na nekom krianju.

Skinuli su se pa je on legao na postelju, a ona je sjela na njega. Svojim je mokrim krilom osjetila da mu je sada mekan. Grebala ga je lagano po prstima i tipala mu bradavice, a on je jeao od zadovoljstva. No, to nije znaajnije utjecalo na stanje tamo dolje. Trljala se o njegov spol jer ga je eljela, za poetak, samo kratko u sebi. Samo malo da se nabije na njega. Kasnije se mogu vratiti na predigru, ali u tom asu joj je trebalo da je ispuni, klizne u nju, da osjeti trnce uz kimeni stup kada ue uspravan i tvrd. Ali, nije mu ilo.

Spustila se jo malo, sitno mu poljubila nekoliko puta trbuh, a onda, lickajui lagano tanku

lijehu maljica to se od pupka sputa do prepona, napokon sagnula glavu i uzela mu kurac u usta. Ni to joj nije bilo mrsko. tovie, voljela je osjetiti kako raste i ukruuje se u njenim ustima. Ispunilo bi je samopouzdanjem kad bi ga digla, bilo joj je lijepo znati da to moe. Lagano ga je istezala usnama, sisala, vlaila jezikom i strpljivo, jednolino drkala. Ljubila mu jaja. I puila. I sisala. I lizala. Dobrih petnaest minuta. Moda i due.

"Sunce, malo si mi pospan."

"Aaahhhl" uzdahnuo je Bernard slabano.

Lidija se vratila na posao. Sada ve nestrpljivi je i grublje. Pomalo je gubila ivce i odustajala od vjetine za koju je vjerovala da joj dobro ide, makar je znala da to ba nimalo ne pomae. On je bio sjeban, ona je bila sjebana, stvar je sada i iio bila potpuno beznadna. Pet minuta kasnije rdjust ju je boljela, ruka joj je utrnula i ukoilo in jc- u kriima.

"Jo u dobit reumu od puenja", pomislila je.

"E, da nan je sad", pokuala se naaliti, "jedan Power Blue da ti vrati snagu, a?"

A on je podigao malo glavu i sam od sebe, glupo, nepotrebno, jer ona nije traila nikakvu ispriku, izgovorio onu uasnu reenicu...

"Ne znan ta mi je veeras. Majke mi, ovo mi se nikad prije nije dogodilo."

Inae je dobro podnosila ovakve uvrede. Ali, veeras ju je zaboljele. Ubolo je u srce. Uspravila se, pogledala mlohavi kurac i iznenada joj se sve

skupilo, roendan i ljubavnik sa svojom situacijom, njezina nemona elja i ovaj nesretnik to mu se ne die. Nekakva tuga je uhvatila. Zurei u Bernardov smeuran mii u trenutku se osjetila staro, potroeno, umorno. Polako se spustila na postelju pokraj mukarca. Leali su neko vrijeme u potpunoj tiini.

"Oe da te malo lien?" upitao je on negdje iz mraka.

"Pa zna ta, ako ba ne mora, bolje nemoj." Noni povjetarac bridio joj je oznojenu kou. Tiho, jednolino brujanje grada naruavala je povremeno samo neija daleka nerazgovjetna galama. Osjetila se usamljeno. Iznenada joj je strano nedostajao Josip. Bilo bi joj zbog neega lake da on sada spava s druge strane zida, ispod postera iskeenog Dartha Maula iz Ratova zvijezda. Mukarac pokraj nje uto se primaknuo i prebacio bedro, svoju teku i vruu nogu preko njezina trbuha pa je uzeo dirati po sisama.

"Nemoj, budalo", pomislila Lidija, a naglas je rekla...

"Bernarde, zna, nemoj se ljutit, ali ja sutra radin i volila bi da mogu odspavat koju uru. Ajde, majke ti, poi doma."

"Auto mije ostalo parkirano na Bavicama." "Pa proetaj, jebi ga. Jesi li sporta ili nisi?" Na rastanku ga je njeno poljubila u obraz, zakljuala vrata pa se vratila u krevet. inilo joj se kako e istog asa zaspati, ali samo to je legla,

bila je sasvim rasanjena. Vjerojatno je pretjerala s Red Bullovima, odjednom je imala mravinjak u glavi i nije joj se ba nimalo spavalo. Sjetila se hrpe rublja u drugoj sobi i gotovo je ustala da pegla, a onda je pomislila da nee valjda na roendan u dva u noi peglati. To bi tek bio potpuni poraz. Spustila je glavu na jastuk prisiljavajui se drati oi zatvorene, da bi ih nekoliku minuta kasnije razoarano otvorila i apnula, i nrnnda joj je i niotkud dolo da to kae... "Jeben ti, zasrala san sve ega san se takla." ekalo ju je to valjda prije ili poslije, nije se moglo pobjei od toga. Trideset pet godina, vrijeme za prvu inventuru ivota. Nije joj dola u dobrom trenutku, ali za to vjerojatno i nema dobrog trenutka. Takve stvari ne radi kad si dobre volje. U zamraenoj sobi, u dva ujutro, osjeajui se usamljeno, potroeno i staro, Lidiji se inilo da je sve zeznula i da za to nije kriv nitko osim nje same. Svaka njezina odluka, koju je svojeglavo branila, ne dajui da joj itko pametuje, sada se i mila pogrenom.

Pod jedan, fakultet. Kada je u dvadeset prvoj, na poetku tree godine hrvatskog jezika i knjievnosti, ostala nosea i odluila prekinuti studij, mama je popizdila. Lidija je bila odlina studentica, nije nego dvaput pala na ispitu, imala je visok

prosjek ocjena, seminarski radovi su joj povremeno bili ba izvrsni. Nije prepisivala iz knjiga, kako se to obino radi, nego bi munula glavom i napisala vlastite, gdjeto moda radikalne i ishitrene, ali originalne teze koje je hrabro branila pred profesorima. Dijelu njih se to ak svialo. Zapravo, teko je, kad bolje promisli, rei koliko su im se sviale njezine uvrnute teorije, a koliko njezin dekolte. Kako bilo, sve se inilo sjajno.

Ali, nju je izjedala dosada. Bila je ve sasvim blizu potovanja vrijedne akademske titule, ovo-licno je nedostajalo da negdje ue u razred, ka-ubojski bubne imenikom o katedru i s jednim jedinim pitanjem, "Koja je poruka enoina djela uvaj se senjske ruke?", napravi opi pokolj meu acima, a onda se uspravi meu leevima, krvavom ruku visoko podigne knjigu i slavodobitno drekne: "Poruka Senoinog djela uvaj se senjske ruke, jebem li vas blesave, je da se uvate senjske ruke..." Lijepa budunost u prosvjeivanju omladine stajala je pred njom, ali ona je nije eljela. Shvatila je, nekako na drugoj godini, da joj se ne svia hrvatski jezik, knjievnost jo i manje. Svi oni nerealni realisti sa svojim pompoznim aoristom i neromantini romantiari sa svojim lanim suzama, poremeeni rodoljubi, urotnici i teroristi, tuberkulozni, sifilistini i pijani klasici, sve ono blato i krv, sablje krivoije i turske glave na kolcima, krst asni i sloboda zlatna, kukulje-vii sakcinski i andori gjalski... smuilo joj se, s iznimkom nekolicine imena, svih pet stoljea hrvatske knjievnosti u platnenom uvezu sa zlatotiskom na koricama. Zapravo sluajna trudnoa lula je dobrodola isprika da odustane.

Na mamin uas, vratila se u Split i udala za Miu, uselila se kod njegovih, rodio se Josip. Mio, jedinac, glumio je da vodi piceriju, kojoj je vlasnik bio njegov tata a stvarni gazda, onaj od kojega su drhtali konobari, bila mama. Zapravo nije bilo potrebe da Lidija radi, nisu upravo ni eljeli da ona radi, njoj je bila namijenjena uloga glupe nevjeste koja e odgajati unuka i biti zahvalna kad joj dvaput na godinu tutnu neku paru da sebi u Trstu kupi dva komada robe i novi model Guccijevih naoala. Ali, ona je htjela biti samostalna. Bogzna kako joj je palo na pamet da bude frizerka, mama je tvrdila da je to jo jedan njezin hir, pa ni Lidija sama ne bi se mogla zakleti da isprva nije bilo tako, no zbilja je upisala neki smijeni veernji teaj u obrtnikoj koli i poloila ga bez da je jednu jedinu minutu uila. Dobila je papir da je kvalificirana, posudila malo od svojih, malo od Miinih, registrirala se u Opini, otvorila frizerski salon za ene i mukarce i ispalo je neoekivano dobro.

Posao joj se svidio, voljela je lajati s muterijama, a i njima je ona vjerojatno bila zabavna kad su dolazili ponovno, unato nekim zbilja neovjenim frizurama kakve je ispoetka radila. Prvi put u ivotu Lidija je poela zaraivati i iznenaeno

je otkrila da joj to ide, rashodi joj nisu bili vei od prihoda, mogla je plaati i najam, i radnicu, pa jo jednu, i poreze, i jo je u tri godine uredno vratila sve dugove. Druga je stvar koju je otkrila bila da je novac uzbuuje. Gotovo bi drhtala od zadovoljstva kada bi ga dobivala i bila frustrirana kada ga je gubila. Financijskom je inspektoru zbog nekakve globe jednom htjela oi iskopati.

A i bio je jedan, moda i najvaniji razlog zbog kojeg je trebala novac i nezavisnost i zato je valjalo poistiti sve dugove, premda vjerovnici ak nisu inzistirali na tome. Brzo je shvatila da brak s Misom nee dulje potrajati, ni blizu onome vremenu na koje su se jedno drugome sveano obeali u crkvi Svetog Dominika. Nije to bilo za nju, brani ivot, zajednika postelja i tekui raun u banci, vikendica, godinjice... Pamti kako joj je Mio jednom za godinjicu, koju je ona naravno sasvim smetnula, darovao kuhinjsku pregau s njemu nevjerojatno slatkim, potpuno neodoljivim natpisom, a ona se morala praviti kako joj se svia, kako je upravo do suza nasmijava njegova domiljatost. Stajala je kao glupaa nasred sobe u pregai Moja ena najbolje kuha, manje od dva sata nakon to se u autu na Trsteniku memorijalno evila sa svojom srednjokolskom ljubavi.

Neobino, nikad prije nije osjeala takvu elju za seksom kao u vrijeme kada se zavjetovala na branu vjernost. Dobro, kada se udala, bila je trudna i prirodno je da se suzdravala. Ali, malo nakon to se Josip rodio, gotovo ga je mrzila zato to zbog njega mora ostati kod kue. To da dolje pod prozorom momci viu za curama, a one se ictardirano kikou njihovim budalatinama, da sr neke enske, njezino godite ili ak starije, Iju-l>c s tipovima na plaama, u autima ili na gajbama iza diskoteka, dok ona doma grije boicu, a Miso, kreten, pravi da spava, bilo joj je kao da je iva zakopana.

I nije puno prolo prije nego se ponovno dala u promet, neobuzdano, besramno, samoubilaki. Smijeila se mukarcima iza Miinih lea. Na svadbi njegova roaka potroila se s mladoenjinim bratom. Pa nekoliko puta i s Josipovim lijenikom, specijalistom pedijatrom. Nakratko je raspirila davnu strast s momkom iz srednje kole. Sevila se s popularnim pjevaem a da pojma nije i mala tko je on... U malo vie od pet branih godina, prebrojila je jednom, bila je, ne raunajui svoga mua, intimna s jedanaestoricom njih. A da ni za jednog, ukljuujui i mua, nije osjeala ni slabani srh ljubavi. Bila je samo tjelesna strast, istina, povremeno nevjerojatno ugodna, ali nita vie od nje. Za takvo to nije morala biti udana. tovie, vjenani prsten je samo smetao.

"Samo je vodena trajna", zakljuila je dakle Lidija jednog dana i vratila se, razvedena svojom krivnjom, s Josipom u naruju u roditeljski stan.

Tada se dogodilo neto neobino. U asu kada je opet bila slobodna, dugo nije osjeala nikakvu elju za mukarcima. Mogla je potpuno otvoreno initi to je htjela, a ona je mjesece i mjesece naveer ostajala na kauu i Josipu itala titlove filmova. Mali bi i zaspao pokraj nje, a ona je svejedno itala, i itala, i itala, i itala... Nije se mogla zaustaviti.

I tako ivi posljednjih devet godina, samo to se u meuvremenu i stambeno osamostalila. Ne voli nikoga i ljubav joj nimalo ne nedostaje. Mama naravno misli da je to uasno, ali se naposljetku pomirila.

Siva hladna svjetlost zore ulazi u sobu u kojoj Lidija, odnedavno tridesetpetogodinjakinja, lei gola golcata na leima i razmilja o svom ivotu. Ono to se sino desilo vie uistinu nije vano, moglo je sve to biti prije milijardu godina. Druga stvar nju mui. Je li sve moglo biti drugaije? Je li zbilja izabrala najbolje za sebe ili je moda ipak mama bila u pravu? U ovom trenutku uope nije sigurna u odluke koje je nepomirljivo branila. Dapae, misli da se zeznula i s prekidom studija, i s udajom, i s razvodom, ivot bi joj bio laki da je bio obiniji, bez velikih, dramatinih preokreta. Nekim se ljudima u itavom ivotu ne dogodi to je ona proivjela u petnaest godina, a opet mnogi su sretniji od nje. Ona uvijek ima dobar savjet za druge, ene joj zbog toga valjda i dolaze

na frizuru, ali njezin vlastiti ivot je sranje...

Ve je pet i po, sunce izlazi. Da sada i zaspe, nema nikakve koristi. No je upropatena. Lidija ustaje, oblai staru majicu i gaice, nazuva papue, gumicom vezuje kosu na zatiljku. Odlazi u drugu sobu i ukljuuje peglu. Na dasci za peglanje rairi jednu Josipovu koulju i pokropi je vodom. Onda se neega sjeti...

"E, ba je noas zeko traio mamicu", ree u sebi.

KAZNA ZA POGRENO PARKIRANJE

"... Jedna moja rodica ima stan ispod njihova pa mi pria da se njih dvoje stalno svaaju. Viu, razbijaju da se ila zgrada ori. Zadnji put su u tri ujutro zvali policiju", priala je neka penzionerka Mari dok joj je ova umetala uvijae u kosu.

Mare, meutim, ima i vlastitih briga preko glave, da bi se jo bavila tuima i, da je ubije, ne bi znala rei o kome baba pria, nego samo pristojno klima i misli svoje. Lidija za to vrijeme farba vrhove voditeljici s lokalne televizije, a Branka je ba zavrila s muterijom, nekim srednjokolcem, i sjela. Lidija se samo kratko okrenula da je pogleda kako uzima alicu s kavom i Branka je znala da je pogrijeila. efica je bila mrzovoljna, sada je samo valjalo vidjeti to e je potjerati da radi. Trebalo joj je manje od pola minute...

"Pogledaj ove porkice ovdel Vidi koji je ovo svmjac!" pokazala je nezadovoljno Lidija Mari na policu ispod ogledala, a Branka je, premda njoj nita nije bilo reeno, shvatila poruku. Uzela je krpu i uhvatila brisati policu, redom podiui lakove za kosu, gelove, pjene i etke. Nije bilo nikakve potrebe za tim, jer je Mare prekjuer,

nakon identinog ispada vlasnice salona, sve obrisala, ali s Lidijom se, kada je raspoloenja ovakvog kao danas, ne vrijedi svaati.

Branka je kriom pogledala Maru i namignula joj. Mare se lagano nasmijeila. Lidiji, meutim, nije promakla bezglasna komunikacija njezinih radnica. U salonu uope, izmeu svih onih ogledala, malo toga proe neprimijeeno. Frizerski salon je prostor bez tajni. Lidija je, dakle, shvatila da joj se radnice smiju, pogledala je jednu pa drugu te se i ona nacerila...

"Dobro, je", priznala je, "danas san malo u kurcu."

"Pe-em-es?" upitala je Branka.

"Aha", klimnula je vlasnica salona. "etvrti put ovog miseca."

"A je li znate za koga je ona prije bila udana?" javila se ponovno penzionerka s uvijaima.

"Ko, gospoo?" upitala je Mare.

'"ena od ininjera Kragia?"

"A neman van pojma."

"Ona je biva ena od doktora Kaliterne. Oni su bili svi skupa u klapi i ovi mu je oteja enu."

"Ko? Kaliterna Kragiu?"

"Ne, obrnuto. Kragi Kaliterni", objasnila je bakica sa zloestim smijekom na svom majem licu. Ljubavni trokut s ininjerom i doktorom oito ju je neizrecivo zabavljao.

"Ma, ekajte, gospoo", javila se Lidija. "Kako to mislite, oteja mu je enu?"

"A lipo, ona je najprije bila s jednin, a onda s drugin."

"Pa nije je oteja, bog je ubio. To se ne radi jo od turskoga vakta. Valjda je ena sama otila."

Bakica se namrtila.

"Jebate", nastavila je Lidija, "kad kaete da je neko nekome oteja enu, meni se pari ka da prepriavate Hasanaginicu."

"ekajte, kako vi to razgovarate s menon?" pobunila se muterija. "Je li vi to oete re da san ja stara?"

Lidija je zaueno zastala.

"Pa nian ba to imala na pameti, ali kad ve pitate -je, mislin da ste prilino stari."

"Dobro! Onda dovienja", rekla je uvrijeeno penzionerka pa ustala. "Ovde me vie neete vi-dit", dodala je jo samo grabei torbicu s klupe, a onda izala teatralno zalupivi vratima.

Sekundu ili dvije svi su u salonu samo zinuli od zaprepatenja. Samo je Mare, kroz izlog gledajui staru kako, jo ogrnuta ljubiastim sintetikim zatitnim platnom po ramenima, ustro marira preko ceste, primijetila...

"A nita, valjda e se sitit da nan vrati viklere."

Osjeala se glupo u hotelu, dok se Dinko prijavljivao i uzimao klju sobe, a ona se okretala po predvorju kao da nema veze s njim, glumila da sa

zanimanjem gleda neke bezvezne slike i tapiserije objeene na zidovima i prstom, kao zamiljeno, brie prainu s mesnatog lista filodendrona u kutu. Koliko god je u sebi ponavljala da je ba briga to e itko rei, ipak se pitala to recepcionar misli o njoj. Pogledala ga je na trenutak praznim pogledom, koliko god je mogla praznijim i ravno-clunijim, tjeskobno vrebajui trenutak kada e kroz masku njegove profesionalne nezainteresiranosti proviriti podsmijeh, a onda je okrenula Irda i zamiljala da hotelski slubenik pokazuje glavom na nju i vragolasto namiguje Dinku. alac srama koji ju je ubo u tom asu bio je na neobi-um nain ak i malo ugodan.

"Gospoa je s vama?"

"Da."

"Mogu li, molim vas, dobiti i njezine ispra-

v e?

"Lidija...", okrenuo se Dinko.

"Dinko", prekinula ga je ona trudei se da ne /vui ivano, "jo u autu san ti dala osobnu."

"A, da, oprosti."

Na stepenicama, samo to su okrenuli na od-moritu, on joj je stavio ruku oko pasa i ona mu |c glupaa sve oprostila. Od tog trenutka izmeu njih dvoje je potpisan mir. Uvrijeena to ju je ostavio za roendan, Lidija isprva nekoliko dana uope nije htjela razgovarati s njim. Ugasila bi zvono na mobitelu kada bio Dinko nazvao i nije inu odgovarala na poruke. Zatim se javila, ali je

bila hladna i zajedljiva i nije htjela da se nau. Dva puta nije imala vremena za njega. Sve dok Dinko nije ponudio izlet u Trilj, pohane abe i rijene rakove na buzaru za ruak na terasi nad Cetinom i seks u hotelskoj sobi. To joj je bilo gala i odluila mu je popustiti, ali se isto u autu jo malo durila. Tek na stepenicama, na putu do sobe, s rukom na njenom boku, Dinko je dobio puni oprost.

"A oemo ostat spavat?" upitala je ona brzopleto, glasom punim nade kada ju je nazvao.

"Neemo, jebote", rekao je on. "Zna da ne mogu ostat ilu no."

Naravno, znala je, ali se nije prestajala nadati. Nije se... pa ne pamti kad se zadnji put probudila pokraj nekog mukarca, utrnute ruke grlei njegovo toplo i teko, usnulo tijelo. Vie se ne sjea kad ju je netko pred zoru, u zguvanoj spavaici to se podigla do stomaka, zajaio u polusnu. Ve je zaboravila kako mukarcima ujutro smrdi iz usta.

eljela je da moe koji put spavati s Dinkom, da s njim podijeli intimnost noi i silno se veselila kad ju je on jednom htio povesti na nekakav advokatski seminar na Plitvice. No, u zadnji as njegova je ena odluila ipak poi s njim, a Lidija je itav vikend zbog toga bila depresivna. Sama sebi se zaudila koliko ju je to pogodilo. Tako je i ovaj put bila malo razoarana, ali opet, i ovako je bilo lijepo. Znala je taj hotel u Trilju, u razli-

itim prilikama tu se nekoliko puta zaustavila da popije kavu i mjesto joj se svialo, luksuzno, a opet ukusno, s mjerom ureeno. Kad god bi dola, neki naoko pristojni, dobro odjeveni ljudi su za drugim stolovima pili skupo vino iz pravih vinskih aa. Nee se osjeati jeftino ako se poevi u takvom hotelu. Dapae.

Tek to je Dinko zakljuao, uhvatili su se stiskati uz vrata. Ljubei je po vratu, podigao joj je suknju preko dupeta i zavukao ruku u gaice, a ona mu je otkopala remen i dugme na hlaama, spustila patent, izvukla koulju. Raskopao joj je bluzu, povukao ustranu koaricu grudnjaka i uzeo sisati bradavicu. Ona ga je preko gaa uhvatila za tvrdi kvrgavi kurac. Krenula je da e se spustiti na koljena, ali on ju je zaustavio...

"M-m", pobunio se, "daj mi pet minuta da se istuiran."

"Aaaal" zavapila je Lidija. "Nemoj sad, molin tel"

"Moran, porak san, ilo jutro san bija na sudu."

Od hotelske sobe zbog neega se osjeala nesigurnom, kao djevojica. Dok se on tuirao, Lidija se, slaui odjeu preko stolice, skinula do gola i legla na postelju s rukama na trbuhu. Potom je ustala, ponovno obukla gaice i opet legla. Razmiljala je moda pet sekundi, da bi ih opet jo jednom skinula i bacila na pod pokraj kreveta.

"A da ih isto stavin", rekla je u sebi i konano,

neopozivo odluila da Dinka ipak doeka u gaicama. Tek to ih je ponovno navukla, on je uao jo s kapljicama vode na koi i bijelim runikom oko pasa, s vidljivom izboinom naprijed. Lidija je morala progutati slinu.

"Odemo li popit neto iz minibara?"

"Koji minibar", rekla je ona. "Dolazi amo."

Smakla mu je runik, povukla na sebe i zagrlila nogama prekriivi stopala na njegovim leima. Drala mu je glavu meu dlanovima i gladno ljubila, trljajui dolje svoj spol o njegov, a on je zavukao ruku pod njenu stranjicu i, ba kako ga je nauila, vrsto je gnjeio. Odvojio se malo od nje i ona ga je pustila da je ljubi po sisama, tipa joj bradavice, sitnim poljupcima sputa niz trbuh. Propela se malo da joj povue gaice i ekala...

"Isukrsta ti!" zaprepastio se Dinko. "ta je ovo?!"

Lidiju je odjednom bilo malo sram pa je pokrila oi rukama.

"A nita", rekla je pocrvenjevi. "Jedno popodne nian imala ta radit pa san se malo igrala ma-inicon za ianje."

"Mainicon za ianje? U salonu?!" upitao je on liznuvi frizirano meunoje.

"Ne, budalo. Doma."

"Jebate led", rekao je toboe prijekorno, "ta rade frizerke kad nemaju drugog posla."

Lidija se grleno zacerekala.

"Svia ti se?"

"Aha... A ta je ovo?... Pari slovo v?"

"Mmm."

"Victory?"

"Mmm."

"A ko je pobijedija?"

"Ti, duo. Ti si moj pobjednik."

Ponovno se popeo uz nju.

"Daj mi ga malo u usta."

"Ne dan."

"Maaalooo."

"Ne dolazi u obzir", rekao je on odrjeito zabijajui se u nju i bez pardona je, odmah otpoet-ka, divlje jebui.

"ivotinjo!" zareala je Lidija drei obje noge ispod koljena visoko, sasvim mu se otvarajui. "ivotinjo!"

"Koja ivotinja?"

"A?"

"Reci, koja ivotinja?" upitao je Dinko dahui.

Ti i si ivotinja? "Koja?"

"Mravojed", bubnula je Lidija i prasnula u smijeh.

Sat i po kasnije, po prilici, sjedili su na terasi nad rijekom. Dan je bio vru, ali niz korito je, odozgo, iz planina pirio ugodan povjetarac. Mrljice suneva svjetla, koje se probijalo kroz grane vrbe to se nadvijala nad terasom, igrale su na bijelom stolnjaku. Rana jesen je bila, traktori puni groa tandrkali su preko mosta malo dalje, seljanke na prikolicama usput su veselo odmahivale poznatima.

Dinko je natoio vino sebi pa njoj, oprezno, uvjebanim pokretom podiui bocu da ne prolije. On je izabrao vino, neko hvarsko crno, autoritativno razgovarajui o tome s konobarom. On je naruio i hranu i pokazao joj kako da zdrobi rakova klijeta. Izvukao je prstima komadi njenog bijelog mesa i preko stola joj ga, kao ptiu, stavio u usta. Lidija mu je sve putala, jer je shvaala da je tuinac, mala glupa frizerka koja se sluajno nala u njegovom minkerskom svijetu gdje se pria o vinima i kazalinim premijerama. Mjeavinom divljenja i zavisti gledala je kako Dinko jede rakove u masnom crvenom umaku, a da se uope ne ufleka. ak ni na platnenoj salveti oko vrata nije mu vidjela ni jednu jedinu, ma ni najsitniju crvenu tokicu.

Gledajui ga preko stola, bio joj je jasan socijalni jaz izmeu njih dvoje. Da to trai od njega, Dinko se nikad ne bio oenio za nju. Muljao bi vjerojatno, priao da je nesretan u braku i da ga ena ne razumije, aptao joj besmislice u mraku nakon snoaja, kako ve mukarci rade. Obeavao bi joj brak, zavlaio je sve dok traje, a onda joj se naposljetku vjerojatno prestao javljati. Lidija nije

bila u njegovoj kategoriji. Da je zavrila fakultet, to da, ali ovako - zajebi, nije imala anse. Osjetila |c to nekako, dok joj je s dva prsta preko stola piuao mali zalogaj rajeg mesa. Njih dvoje i-v|fli su u razliitim svjetovima. Nije toliko bila stvar u novcu, jer ona vjerojatno nije zaraivala puno manje od njega, koliko se radilo o ugledu. Kao frizerka ona naprosto nije bila dovoljno prikladna da bude njegova ena. Sreom, Lidija nije osjeala ba nikakvu elju da se uda za Dinka, a Dinko je opet bio dovoljno pristojan, ili barem dovoljno bistar snob, da nikad ne kae ili ne uini ita iz ega bi ona zakljuila kako misli da je bolji od nje. I tako je to trajalo meu njima, evo ve vie od godinu i po.

Malo je aava situacija bila kada su se upoznali. Pokojna baka ostavila je stan Lidiji, a jedna teta je tuila Lidiju da je krivotvorila bakinu oporuku. Dinko je bio tetin advokat i na dva roita, koliko ju je zastupao, uglavnom buljio u Lidijine sise, toliko oito da ga je sutkinja morala opomenuti. Istini za volju, Lidija se za drugo roite namjerno vrlo izazovno odjenula. Malo zato to ju je zabavljalo draiti tetkinog advokata, a malo i stoga to joj se sviao taj krupni namirisani bik u Versaceovom odijelu. I tako, dok je glupa tetka kretala o rodbini koja se prevarom domogla nekretnine to je po prirodnom pravu nedvojbeno trebala pripasti njoj, njih su se dvoje gledali, a Dinko je u jednom trenu ak, premda e kasnije to odluno poricati, liznuo gornju usnu. Strano je to bilo za gledati. Dobro se nisu jo tu, u sitnoj sudnici Opinskog suda u Splitu, na oi tetke, sutkinje, Lidijine odvjetnice i male pjegave daktilografkinje, pojebali.

Sutradan naveer, malo prije zavretka radnog vremena, ovjek se pojavio u salonu i sjeo uza zid ne skidajui pogled s Lidije. Gledao ju je otvoreno, utke se smijeei, divljom samouvjereno-u od koje se uznemirila. Mari to nije promaklo. Prestraeno je pogledala Lidiju i lagano podigla bradu pokazujui oima na Dinka. Mislila je, priznala je sutradan, da je to neki mutan tip, zelena recimo, kojemu je efica moda ostala duna neke pare, ili takav netko koga bi Mare, doe li gusto, odvano priklala karama i ostavila da iskrvari na ploicama. Lidija joj je lagano klimnula i nasmijeila se da je sve u redu, ali ta dobra i odana enska ba se jako prepala i dugo je trebalo da se umiri.

Starija je frizerka zavrila s muterijom i pozvala Dinka na stolac, a on je pokazao na Lidiju, koja je bila zauzeta s nekim momkom, i rekao...

"Ja bi, ako nije neki problem, saeka gospodu."

"Pa problem je", kazala je Mare svadljivo. "Za manje od po ure zatvaramo."

"Sve je u redu", javila se Lidija, "ja u to."

"A, jebem mu sve, sedan i po je prolo, neemo sti."

"Mare", kazala je Lidija strpljivo, "ti samo pometi i poi doma, a drugo je moja briga."

Mare je uhvatila mesti, uto je i Lidija zavrila s onim momkom, Dinko je ustao.

"Ako bi mi mogli i oprat kosu", rekao je advokat drsko.

"O, muko moja", prostenjala je Mare nezadovoljno, vie kao za sebe.

Lidija je mukarcu ljubazno pokazala na niski stolac uz malu kadu i on se zavalio. Ona je namjestila toplu vodu. Mare je nervozno petljala metlom oko Dinkovih nogu, ali on, ako je i primijetio, nije pokazao da mu to smeta. Napokon, Mare je zavrila najdue metenje nekog salona u itavoj povijesti frizerskog obrta te obukla jaknu i s torbicom u krilu sjela na klupu da saeka Lidi-ju. A Lidiju i inae takve stvari silno uzrujavaju. Kada enske paze jedna na drugu. Na tulumima, na primjer, kada jedna ode u kupaonicu pikiti, a druga pred vratima uva strau - Lidija to nikada nije mogla smisliti.

"Mare", zareala je, "mu te eka."

ena je nevoljko ustala i pola, na vratima se )o jednom kratko okrenula i pogledala Lidiju da vidi je li ova ba sigurna da ona eli poi. Lidija je klimnula da je sto posto sigurna. Mare je otila. Lidija je drugi put amponirala odvjetnika, isprala

i istrljala mu kosu runikom. On je ustao i sjeo na stolac preko puta zrcala.. Frizerka je kratko izala na vrata. Bila je topla proljetna veer, neko je cvijee mirisalo. Iza zamraenih prozora stanova sijevali su televizori. Lidiji su se malo tresle ruke. Podigla je lagano kragnu bijelog radnog ogrtaa i provjerila je li moda vonja na znoj. Uhvatila je ruicu metalne rolete.

"Morat u ovo spustit", rekla je. "Da mi inspekcija ne doe i vidi da radin u ovu uru."

Tetin advokat ukoeno je sjedio na srednjem stolcu. Frizerka je s treskom spustila roletu, potom i zatvorila staklena vrata i u prostoriji je najednom zrak nekako postao gust, teak i vru. S radija u kutu zauo se, vrlo prikladno, nekakav reggae s jednolinim i vrstim, gipkim basom koji se lijepo utio u bokovima.

"Kako emo", rekla je Lidija zaustavivi se iza mukarca.

"Onako...", kazao je on. "Ne znan... Normalno."

"Normalno ne drimo", nasmijeila se Lidija.

"A ta drite?"

"Pa ta ja znan... Svata."

Prstima mu je eljala mokre vlasi gledajui se s njegovim odrazom.

"Znate ta, gospoo", rekao Dinko. "Ja san to nauija, kad ne zna ta bi izabra, najbolje je uzet specijalitet kue."

"A je li?" zaudila se kao frizerka, jer nije zna-

la to bi rekla na ovo. "Vi bi uzeli specijalitet kue?"

Gledali su se u ogledalu, iznad etki, kara i kutijica gelova, i oboje su htjeli jo neto rei, ali ii|ei nisu dolazile. Kosa pod rukama bila joj je mekana i tanka, kao djeja, i ve se zabrinjavajue visoko povukla prema tjemenu. Zamislila ga l c- bez nje. Nije za to doista bio potreban osobit napor mate, za koju godinu ovjek e oito biti sasvim elav, no to, vidjela je, nee znatnije na-grditi njegovo iroko etvrtasto lice s tamnom, osunanom koom to se vrsto napela preko lakih kostiju. Moda mu je samo nos malo presi-tan, pomislila je lagano nakrivivi glavu.

"Oemo li?" upitao je.

"Je li se vama nekud uri?"

"Pa ne, iman vrimena."

"Onda pomalo", rekla je Lidija. "Odnija vrag i prisu."

Taj se nema dugo, moda jo proli tjedan, negdje oiao, njezina mu je usluga bila upravo potpuno suvina. Besmisleno je strizuckala noicama oko njegove glave igrajui mu se kosom. Vie ga je zapravo eljala nego iala. Vrhom crvenog nokta kao sluajno ga je ogrebala po vratu i on se lagano prenuo.

"Sve u redu?" upitala je Lidija neduno.

"Ka bog", kazao je advokat.

"A jeste vi moda doli zbog one nae stvari na sudu?"

"Ne", zgranuo se mukarac, "to ne bi ni smija."

"A je li?"

"Odma bi me iz Komore izbacili."

"Ma, bogatil"

"Vanka suda je strogo zabranjeno o sluaju razgovarat sa drugon stranon."

"O, jeben ti mia", rekla je frizerka, "vidi ti to."

Neki je fini skupi parfem imao na sebi. Nagnula se nad njega napuivi usne i stala mu lagano toboe otpuhivati dlaice s vrata. Istog se asa najeurio.

"Gotovo", rekla je uspravljajui se i ponovno susreui s njegovim pogledom u zrcalu. Zderao ju je oima. Lidija se lagano ugrizla za donju usnu. Tada je osjetila njegove prste na nozi. Izvukao ih je neprimjetno dolje ispod najlonskog ogrtaa i mazio je po unutranjoj strani koljena. Jagodicama prstiju plaho je dodirivao mekanu kou. Kurvin sin znao je kako se to radi.

"Oho", rekla je Lidija. "A ta bi Komora rekla na ovo?"

Maenje je istog asa prestalo, ena je malo uzmakla.

"Kako bi bilo da ja Komori napien jedno malo pismo o ovom fakanju?" upitala je ona, zloesto se nacerivi njegovom odrazu.

Mukarac se zacrvenio. Vidjelo se lijepo kako se prepao.

"A ta emo sad?" nastavila je Lidija izazivaki, u/ivajui u vlastitoj nadmoi.

"Pa ne bi valjda...", promucao je Dinko i za-mukao gledajui je.

Lidija ga je zgrabila za kosu i jako stisnula. U lrdnom malenom trenutku pomislila je kako bi s njom tako rado tresnula o zid. Ali, nije, naravno. Zabacila mu je glavu i spustila usne na njegove. Njegov topli slinavi jezik umigoljio se u njena usta. Imao je okus po jabuci. Nekoj finoj, sonoj, vrste i suhe ute kore, jabuci koja puca pod zubima. Dugo je pamtila okus tog poljupca i uvijek kasnije, kada bi pomislila na njihovu prvu evu iza sputene metalne rolete u blistavo osvijetljenom frizerskom salonu, dola bi joj nekako pred oi slika te jabuke. Otkopala je naj donje dugme na kuti da bude komotnija i sjela na Dinka opko-raivi ga golim bedrima.

Teta je, jasno, na iduem roitu imala drugog odvjetnika.

"Dobri su rakovi." "A ne znan, valjda", rekla je Lidija. "Oe jo malo vina?"

"M-m, dobro je", stavila je dlan iznad ae. "Malo me je ve i uvatilo."

"Pa to mi je bila i namjera", kazao je on. "Ma, mo' mislit", kazala je ona, vrhom jezika

akajui mesno vlakno koje joj se zavuklo izmeu dva zuba. "Da me nisi napija, ne bi nita na-pravija s menon."

On se nacerio.

"Jebate, koje ste vi budale."

"Ko?" upitao je Dinko.

"Vi, mukarci", rekla je ona. "Morate virovat da drite sve konce u svojin rukama. Da se sve dogaa po vaem scenariju. Vi uvik sve kontrolirate."

"A ka da ne kontroliramo."

Ona je podigla obrve i pogledala ga kao da bi rekla - samo ti, deko, i dalje vjeruj u to, a Dinko se nakesio pa je shvatila je da je podjebava i nasmijeila se i ona njemu.

"Odemo li opet gori?" pokazao je on glavom put soba.

"Polako. Napapaj mi se, tribat e ti."

"Je li ti to meni priti?"

"Moda", rekla je Lidija, posegnuvi za torbicom na stolicu, jer joj je upravo zapitala poruka u mobitelu. Pliz, mogu li veeras spavat u tebe? pitala ju je Branka. Lidija je mogla pretpostaviti to je posrijedi. Naravno. Ja tek veeras dolazin, ali Josip je doma, odgovorila joj je, kada se Dinko nagnuo preko stola i apnuo...

"Volin tvoju piku."

"Pristojno se ponaaj za stolon", upozorila ga je, pritiskajui send i krenula rukom ispod stola da ga utipne za bedro, kad je on ugledao neto

iza njezinih lea i momentalno problijedio od uasa.

"A u pizdu..." apnuo je preneraeno.

Lidija se okrenula i vidjela dvije ene etrdesetih godina i jednog starijeg mukarca kako se, ivahno razgovarajui o neemu, s parkiralita penju stepenicama na hotelsku terasu. Trebalo joj je nekoliko sekundi da shvati to je uasnulo njezina ljubavnika - visoka mrava ena plave valovite kose do ramena, u kostimu od zagasitocrvenog lana i plitkim jarkocrve-nim cipelama, s koraljnom ogrlicom, bila je... pa sad, Dinkova ena. Lidija je protrnula. Paralizirano je buljila u nju nekoliko asaka, ne razmiljajui da bi je ena mogla prepoznati. Njezino malo drutvo se popelo i zaustavilo u mjestu. Razgovor ih je tako ponio da su neko vrijeme ostali stajati izmeu stolova. Lidija je napokon shvatila kako je nerazumno zuriti u njih pa se hitro okrenula prema svom stolu i iznenaeno otkrila da je ostala sama. Dinko je nestao! Njegov tanjur, pribor i salveta, dopola pojedena salata od radia, jo su dodue stajali tamo preko puta, ali ovjeka nigdje.

Sputene glave izdaleka je ula odlomke razgovora ono troje. Dinkova ena, kako se inilo, uglavnom je utjela, dok je mukarac zaareno priao neto o obraunavanju PDV-a, a ona druga ena svako toliko nemono ponavljala...

"Ma, ekajte da van to objasnin..."

"Ne, ne, ne, sasluajte vi mene", nije se dao stari i nastavljao mljeti.

E sad, ili je ovjek podizao glas, ili su njih troje bili sve blie Lidijinom stolu. Jo nisu nigdje sjeli. Vrtjeli su se izmeu stolova, inilo se, ve nekoliko minuta. Lidiji je srce lupalo. to da kae ako ena doe blizu i prepozna je?

"A, evo, dola san ruat... Je, ha, ha, ha... znan da je malo udno, ali ja uvik naruin dvi porcije... Ne bi nikad rekli po meni koliko mogu izist."

I gdje je taj Dinko nestao, pizda mu materina? Pogledala je zelenu vodu ispod terase i u tom asu joj je pala na pamet apsurdna misao kako se Dinko sakrio pod povrinu rijeke i eka da mu ena ode, diui na trsku kao Indijanac.

Uto se pojavio konobar pokraj njezinog stola i utke joj pruio uti papiri na kojem je navrlja-no stajalo: DOI NA RECEPCIJU. Ustala je s glavom na prsima, odglumila daje neim uprljala bluzu pa sad mora u zahod da to opere i hitro zamakla unutra.

Godinu i po su bili skupa i to, prirodno, nije ostalo neprimijeeno. Za njih je znala i Dinkova ena, inae nekakva proelnica u upaniji. Lidija je to vidjela prije nekoliko mjeseci u jednoj par-fumeriji, kada se ova, vidjevi nju unutra, okrenula na vratima i izala. Nita nije rekla, nije u

tome bilo neprijateljstva ni mrnje, na njezinom se licu, u kratkom trenutku kada su im se pogledi sreli, vidjela samo nelagoda, gotovo strah od suoenja s Lidijom. Lidija se od toga osjetila kao govno. Shvatila je da joj nanosi bol i bilo joj je krivo. Da je Dinkova ena rekla neto runo, ili je barem prezrivo pogledala, Lidiji bi bilo lake, s tim se znala nositi. Ali, nelagoda te ene sasvim ju je razoruala. Poeljela je potrati za njom i objasniti joj da ona nije nikakva prijetnja njihovu braku, da joj njezin mu zapravo nita ne znai, ba kao ni ona njemu, da je to samo glupi seks, nita vie ne trai ni ona od njega ni on od nje... Ostala je, meutim, ukopana gledajui Dinkovu enu kako odlazi, jer takve stvari ljudima ne moe rei, a i da moe, njoj vjerojatno nita ne bi /nailo.

Mogla je jedino prekinuti s Dinkom i u tom je asu doista pomislila to uiniti. Ipak, nije, bilo joj je lijepo s njim. Ne bi se udala za njega, to nije ni traila. Ono to ju je dralo s Dinkom je da ju povremeno znao nasmijati, da je bio fenomenalno graen, spontan u krevetu i... no, to je zapravo bilo sve. Lidija doista nije trebala mua, muku ruku u kui, kako bi rekla njezina mama, nekoga tko e joj promijeniti gumu na autu ili stegnuti slavinu koja curi. Pokraj tolikih vulkanizera i vodoinstalatera, udaja joj se inila dosta besmislenom. Tu je stvar uostalom ve probala i, hvala najljepa, ne bi jo jednom. Nije eljela da

se neki mukarac mota po njezinom stanu, a jo manje da glumi oca njezinom sinu. Pamti kako se naljutila kada je Dinko jednom doao u nje i primijetio da je Josip na sagu oko televizora ostavio razbacane diskove za Playstation. Sto se njega tiu diskovi njezinog malog? Koji kurac se on ima mijeati u to? Nju nimalo nisu zanimali Dinkova ena i djeca, nije eljela znati nita o njegovom pravom ivotu, onome izvan kratkog vremena koje su provodili skupa. Ona nije bila u njegovoj realnosti, nije ga htjela u svojoj, i to joj je savreno pasalo. Oni su ljubavnici, nitko nikomu ne polae raune. Potena pogodba, mislila je, ak i vie nego potena s njezine strane.

Ona nije nikome otimala mukarce, premda je u ivotu ula i takve optube. Jednom ak i u lice, vrlo glasno, na ribarnici, u deset ujutro, pred publikom od kojih sedamsto do tisuu i dvjesto ljudi, kada joj je dola mama neke kojoj je Li-dija, kao, otela momka, ba kada je ovaj, nakon beskonanih devet godina hodanja, konano trebao oeniti njezinu glupu ker. Sve je to Lidija tek naknadno rekonstruirala. Tada nije dobro ni shvatila o emu se radi, jer je gospoda bila dosta neartikulirana. ula je samo nekakvu viku, koja se zacijelo na nju odnosila, jer joj se ena unosila u lice. ula je neto kao "kurvo" i "sram te more bit" i neto o srei njezina djeteta, kada ju je ena iznenada udarila vreicom od, tako, pola kila, sedamdeset deka kampa po glavi i vreica

je, jasno, pukla i sve se rasulo po Lidijinoj glavi i ramenima. Narod je Ijubopitljivo zurio u nju, dok je ona stajala nasred pekarije pokrivena kampima. Nedvojbeno frikim. Jedan manji joj se, jo v, zapleo u kosu i panino mlatarao repom.

ena je tako izgubila ruak, ali dobila slatko zadovoljstvo osvete drolji koja je upropastila budunost njezine keri usidjelice, i otila kao to je i dola, izgubila se u guvi, prije nego to joj je Lidija stigla objasniti da ona nema ni pare ni organizaciju da bilo koga otima. Arapski teroristi otmu avion, ali oni su, brate, profesionalci, gdje je ona od njih. Mukarce, osim toga, i ne treba otimati. Oni se, budale, sami nude i uglavnom se ba nimalo ne bune kad ih pokupi. I naposljetku, Lidija bi voljela da je to mogla rei gospoi, taj njezin nesueni zet je pravi papak i ona im je zapravo uinila uslugu kada je, ne hotei, osujetila vjenanje stoljea. Lidiji je neshvatljivo da je ona sama s takvim jadnikom izdrala pet dana i ne moe od uda sebi doi da je netko s njim bio itavih devet godina.

"Pa ta ona radi ovde?" ponavljao je Dinko, oajno upajui svoju rijetku kosu i uzrujano e-tajui s kraja na kraj hotelske sobe. Svako malo oprezno je razmicao zavjesu i virio drutvo dolje, kao da se hoe uvjeriti da je ona stvarno tamo.

Da ono nije bila fatamorgana, da mu se nije, zbog loma svjetlosti pod odreenim kutem, samo priinilo da mu se ena pojavila na terasi hotela u Trilju.

Lidija je sjedila na postelji, pratila ga pogledom po sobi i iznenada joj je, kako ve bude nakon nekog stresnog dogaaja, kada panika proe i ivci se opuste, sve ovo bilo uasno smijeno.

"Dinko, baci se kroz prozor", savjetovala mu je ozbiljnim glasom. "Baci se kroz prozor, nema ti druge."

On ju je u prolazu samo prijekorno pogledao.

"Drugi kat je, nee nego ostat nepokretan", nastavila je ona izazivaki.

Dinko nije odgovarao na provokacije.

"Jebate", rekla je Lidija vie nekako za sebe, "ena bi ti se ba lipo zaudila da padne pokraj njezina stola. Dinko, ljubavi", dodala je promijenjenim glasom, "otkud ti ovde1.?"

"Lidija, molintel"

"Ili da ode doli i zamoli je da ti sve oprosti? Da joj lipo sve ispria, pusti suzu, bude dobar neko vrime, kupi joj neku pizdariju, novi auto, recimo... ta misli, kolike su ti anse?"

"ta misli, je li nas vidila?" upitao je Dinko.

"Nego ta", odgovorila je Lidija zloesto.

"Misli?"

"Ma, sto posto. Ko te ne bi vidija kad si onako, ka oparen skoija od stola", rekla je ona, premda uistinu nije vidjela opisani trenutak.

Dinko je pokrio lice rukama razmiljajui.

"Ajde, pusti sad enu", pozvala ga je ona lu-pnuvi dvaput po krevetu pokraj sebe, "doi malo amo."

On je sjeo, a ona mu je zavukla prste u kosu i privukla njegovu glavu k sebi. Poljubila ga u vrat, gricnula resicu pa vrhom jezika takla usnu koljku. On se trgnuo.

"Nemoj sad."

"Zato?" apnula je vrelim dahom Lidija, koja je, kako to obino bude nakon stresnih situacija, kada napetost popusti, sada bila i malo jebeljiva. Spustila mu je ruke na prepone i stisnula ga.

"Nemoj", ponovio je Dinko, malo i ivano, i maknuo joj ruku. "Nemoj, shvati", rekao je sada mirnijim glasom. "Ne mogu."

"Zbog nje doli?"

"Pa da... Bilo bi, ta ja znan... runo."

Lidija mu je pustila glavu i tuno klimnula.

"Bilo bi nekako... ka da neman nikakvog potovanja prema njoj."

Lidija se u sebi sloila. Mogla je razumjeti njegov osjeaj krivnje. Doista bi izgledalo kao da on nema potovanja prema eni da se sada, njoj pod nosom, poevi s Lidijom.

"Ali, to je s mojim potovanjem", rekla je Lidija u sebi. Na nju je Dinko sada, ini se, sasvim zaboravio. Ona je bila nebie. Nitko i nita. Kurva koju nitko ne pita to osjea. Sjedila je do Dinka pogrbljena, s rukama beivotno putenim meu

nogama, zamiljeno piljei u are tepiha. Nije puno traila u tom asu. Samo da joj on kae: "Oprosti." Samo jedno maleno posrano "oprosti" bilo bi dosta. Ali, nije ga, naravno, ula od njega. Jer je nije ni bilo tu. I nije bilo nje i Dinka. Sada su postojali samo on i njegova ena.

On je ponovno otiao do prozora.

"Evo ih, ustaju", rekao je uzrujano virei izmeu zavjesa. "Sputaju se niza skale", izvjetavao ju je Dinko, makar ona to nije traila. "Valjda mi nee vidit auto na parkiralitu... Jebate, vidila mi je autol" zavapio je on i odskoio od prozora te se opet uzetao po sobi upajui kosu.

Lidija se polako primakla prozoru i malo rairila zavjesu. Da je Dinkova ena sada i vidi, ne bi joj to smetalo. Pogledala je dolje r a parkiralite na plavuu u zagasitocrvenom lanenom kostimu, plitkim crvenim cipelama i s koralj nom ogrlicom. ena je izgledala bolje od nje, priznala je sebi Lidija. Dotjerana i dostojanstvena, djelovala je kao dama. Gospoa proelnica. Njezina mo i drutveni poloaj, njezino obrazovanje, stipendije, seminari i studijska putovanja, kokteli u biznis klasama, parfemi iz aerodromskih duty free sho-pova, okoladice na jastucima za dobrodolicu u boljim hotelima... sve je to nekako zrailo iz njezine pojave i po svemu je bila bolja od samohrane majke i vlasnice frizerskog salona u Splitu 3.

Ona je, dakle, stajala dolje prkosna i prekrasna pokraj Dinkovog Audija, zaueno se osvrui, a

onda shvatila to je na stvari i pogledala uvis. arala je pogledom po hotelskim prozorima. Lidija ju je virila kroz sasvim malo, moda centimetar razmaknute zavjese i ona je nije mogla vidjeti. A moda i jest, tko zna? Sada to vie stvarno nije bilo vano, jer njezina suparnica, ljubavnica njezinog mua, ionako nije postojala. Ona je bila ne-bie.

Dinkova ena ponovno je pogledala auto pa izvadila neto iz torbice, Lidija nije mogla dobro vidjeti to. Neto je kao pisala na koljenu. Lidija je shvatila to je posrijedi tek kada je ena podigla brisa i zatakla malu bijelu ceduljicu ispod njega.

"Dinko", rekla je Lidija, "ini mi se da ti je ena napisala kaznu za pogreno parkiranje."

ena je bila vrlo jezgrovita. Jedna jedina rije - UBRE, Dinka je ekala na ceduljici na ofer-ajbi Audija, no i to je bilo isto dosta da njega sasvim razjebe. Jedva koju rije vie on i Lidija su razmijenili u pola sata vonje natrag do Splita. Odsutno je zurio u cestu, vjerojatno u svom ad-vokatskom mozgu smiljajui to e veeras slagati eni. Lidija je bila strahovito znatieljna kakva je strategija obrane, bezono poricanje krivnje ili priznanje i kajanje, s nadom da e dobiti manju kaznu? Nee se valjda braniti smanjenom

ubrojivou u trenutku izvrenja zloina? Lidija bi dala... pa ne zna to bi dala, da se veeras, kad djeca zaspu, a Dinko ih je imao dvoje, moe nekako zatei nevidljiva u njihovoj spavaoj sobi, da uje njegovo dirljivo zaklinjanje eni koju je jedinu u ivotu volio i koju e ikada voljeti.

No, nije eljela o tome razgovarati s njim, ba kao ni on s njom. Njemu je za danas bilo dosta Lidije, a i Lidiji je bilo dosta njega. Izmeu njegovih diskova izabrala je nekakvu uasnu kompilaciju hitova osamdesetih i sve do Splita prisjeala se Spandau Balleta, Culture Cluba, Duran Duran, Kim Wilde i drugih sranja koja su je terorizirala u pubertetu...

Touch me, touch me

I want feel your body,

meketala je ona sisata glupaa, nije joj se mogla sjetiti imena, kada ju je Dinko ostavio ispred stana i kada su na rastanku jedno drugome rekli kratko, neuvjerljvo...

"Vidimo se."

Triput je lagano kucnula, a Josip je iznutra upitao...

"Ko je?"

"Mama koza, otvori", rekla je ona ne razmiljajui. Godinama to nije rekla i sama se sebi zaudila kako se u tom trenutku sjetila te ale

iz vremena kada je on bio mali djeak, a ona mu prije spavanja itala Vuka i sedam kozlia.

Josip joj je otvorio. On i Branka napravili su veeru. Neku su hobotnicu nali u zamrzivau i stavili je penicu s krumpirima. Mudrijai zapravo nisu ni znali da su izvadili hobotnicu. Sve dok se nije odledila, vjerovali su da e veerati telee odreske. Sudarali su se po kuhinji kao ona dva smuena lutka iz A je to, dok je Lidija izula cipele i bacila se u fotelju.

"Dajte vas dvoje", rekla je u jednom trenutku, "stanite as jedno do drugoga."

Njih dvoje su se posluno postrojili pred njom.

"Josipe, ispravi se malo."

Josip se ispravio, za dobrih deset centimetara bio je vii od Branke. Mogao ju je u zubima nositi. Dobro, Branku je mogao nositi u zubima tko god je htio, ali isto ju je iznenadilo. Ove godine on je upisao osmi. Lidija mu ve neko vrijeme nije smjela kupovati nita osim vea i arapa. Jo za koju godinu neka e mu mala bubuljiava koko zgaziti srce. Lidija ju je ve sada mrzila zbog toga.

Zatim su dugo veerali jednu vrlo elastinu hobotnicu. Svaki zalogaj su, ba kako nutricioni-sti savjetuju, savakali sedamsto pedeset do tisuu puta, a onda se izvalili oko televizora i gledali Troju na videu. Josip se malo pravio vaan svojim znanjem koji su bogovi bili na strani Ahejaca, a

koji su navijali za Trojance, dok su njih dvije oarano zurile u Brada Pitta. Odnosno, Branki je bio bolji onaj mlai, onaj, kako se zove... Orlando Bloom.

Josip se povukao u svoju sobu, a Lidija je jo malo arala po televizijskim programima. S vedrim zanimanjem zaustavila se na DSF-u, gdje su se dvojica, samo u sportskim gaicama, krvavih lica, mlatila nogama.

"Stara, jebate", apnula je ushieno, "vidi koje tijelo frajer ima."

Mlada kolegica, meutim, nije bila zainteresirana za nizozemsko-turski kick boxing pa je Lidija ugasila. Branka joj je ispriala zato veeras noi u nje. Vraajui se s posla, u zadnji tren je primijetila da je Zeljko, ele Psihijatrija, eka u autu ispred zgrade.

"Mala, je li tebi jasno koje je to sranje postalo", upitala ju je Lidija, "kad se ti od njega boji u kuu?"

Branka nije nita rekla na to. Samo je tupo zurila preda se. Tada je Lidiji napokon priznala i to se to grozno dogodilo prije tri tjedna u Meugorju. Otili su, dakle, na dva dana ona i ele i noili u nekakvom pansionu, da bi zbog neega bili na nekoj misi koja poinje u nedjelju u est ujutro. Lidiji nije bio jasno zbog ega misa poinje tako rano, pretpostavljala je da to u nekakvoj vezi s vlasnicima pansiona. Kako bilo...

"Meni je doa menzes", priala je Branka sasvim tiho da ih Josip ne uje, "a on je popizdija."

"ele je popizdija? Zato to je tebi doa menzes?"

"E."

"Zato ta se ne morete evit?"

"E."

"I ta?"

"Onda je on tija... Tija je da mu..."

"Da mu ti popui?"

"E."

Branka je zastala i duboko uzdahnula.

"A meni ni to nije drago. Zna i sama kako je to kad ti doe menzes i nije ti ni do ega..."

"Okej", klimnula je Lidija, premda sama nije imala inhibicija te vrste.

"Ali san rekla, ajde dobro, uinit u to", nastavila je Branka sada gotovo neujnim aptom. "Ali, on je onda upalija lampu na kantunalu i... ovo e ti sad zvuat glupo."

"ta?"

"Na zidu je bila slika Gospe. Zna one slike, kako bi ti objasnila... Kad ih gleda iz razliitih kutova, ini ti se ka da Gospa otvara i zatvara oi. Kad je on upalija svitlo i kad san ja to vidila... sad e mi se smijat, ja vie nian mogla. Ubij me, nian."

"Kuin", rekla je Lidija razoarano.

"On je na to potpuno popizdija... Pet dana zbog toga nismo razgovarali."

I to je bila Brankina strana, prljava tajna, to da nije mogla popuiti dok je Kraljica Mira na zidu otvarala i zatvarala oi.

"Boe", uzdahnula je Lidija mislei kako neke ene imaju ba uzbudljiv erotski ivot.

"Nemoj to nikome priat."

"Neu."

"Obeaj."

"Obeajen", obeala je Lidija.

Otila je potom po posteljinu i namjestila Branki leaj na kauu u dnevnoj sobi, a onda i sama oprala zube i legla.

POKAI KOLIKO ME CIJENI

Mukarac je sklopio oi i malo se stresao. Li-dija je voljela taj trenutak. Pratila je sitne promjene na njegovu licu, titraj miia oko oiju, drhtaj usana, lagano irenje nosnica, jedva ujni uzdah kada bi mu toplim tuem smoila kosu. Putajui mlaz najprije po vlastitoj nadlanici, zagrijala je vodu do onog osjetljivog stupnja izmeu ugode i bola, a onda gledala kako on uzdie i smijei se, kako mu se ramena sputaju, kako je, glave beivotno zabaene nad frizerskom kadicom, utonuo u stolac dok ona krui s tuem u jednoj ruci, a prstima ga druge lagano elja. Ono u emu je ipak najvie uivala je kada bi mu povukla kosu s ela pa uhvatila punu aku mokrih vlasi i vrsto potegla. On je jedva ujno zajeao.

"Je li ti vrua?"

"Odlina", prostenjao je mukarac.

"Samo mi nemoj zaspat", rekla je frizerka ci-jedei mu ampon po kosi.

"Da zna da bi moga."

"Da zna da ne bi. Nije ti ovo hotel."

"Ako muterija zaspe, ampon se ispire s lad-non vodon. Pa ti vidi kako e", dobacila je Mare

koja je za drugim stolcem frizirala neku prijateljicu koju odavno nije vidjela.

"Jebate, ta ste opasne", rekao je tip.

"Jo ti ne zna di si doa", rekla je Lidija. "Ako ne bude dobar, ka ovcu emo te ostri."

Mare se zacerekala. Lidija joj je namignu-la. Subota oko dva popodne je bila, malo prije zatvaranja salona. Zadnje muterije prije ponedjeljka ujutro. Dobar razlog da se dobro osjea. Momku je oprala kosu i istrljala je runikom, a on je ustao i zakoraio prema stolcu za ianje, malo se zaljuljavi.

"Bog s tobon, ta ti je?" upitala je Lidija.

"Nita, malo mi se zamantalo."

"Onda brzo ponovo sidi", rekla je frizerka. "Nemoj da moran zvat hitnu da doe ovde u salon po tebe... Moj barba", nastavila je vezujui sintetiki ogrta muteriji oko vrata, "kad mu se tako jednon zamantalo kad se diga iz fotelje, lipo se vratija sidit i vie se nikad nije usta. Osamdeset i sedme je to, ini mi se, bilo. I eno ga, jo uvik, u primaoj sobi, skoro dvadeset godina sidi i ne mrda."

"To je onda neto ka oni moj", javila se Mare napola ironino, napola gorko.

"Ajme, da", kazala je Lidija. "Ka i obino?" obratila se muteriji na stolcu.

"Aha."

"Staje u tebe?" upitala je vlasnica salona Maru. "Promjenjivo oajno?"

"Nepromjenjivo oajno", ispravila je Mare. "Prolu nedilju je ia na razgovor kod jednoga ta ima cisterne. Vozi gorivo za Inu..."

"Je, to si mi priala da e i. I ta? Nita od toga?"

Mare je odmahnula glavom.

"A sluaj", objasnila je, "njemu je jo malo pedeset godina. Ko e ga vie uzet da mu radi."

"ekaj", javila se sada prijateljica koju je Mare frizirala, "ta ti je mu bez posla?"

"Jedanaest godina, moja draga", rekla je Mare uzdahnuvi.

"Bog te nee!" zaprepastila se Lidija. "Pa on vjerojatno vie ne bi zna ni upalit kamion."

Mare se uutila. Zamislila se uvijajui prijateljici kosu.

"Ma, zna ta", rekla je poslije nekoliko trenutaka jadnim glasom, "ne boli mene toliko da je on bez posla, koliko to da je totalno odusta od svega. Nema, kako bi ti rekla... borbenosti u njemu. Nekako se izgubija. I drugi ostanu bez posla i bude in teko, ali se nakon nekog vrimena opet doekaju na noge, okrenu se oko sebe, nau neto. Ovi moj nita. Ja ga ranin i njemu dobro."

"To su ti muki", rekla je Lidija. "Gamad!"

I u tom uje asu preplavio takav nekakav bijes, da je dlanom lupnula po glavi momka na stolcu, jedini primjerak mukarca koji se zatekao u blizini.

"Ejl?" pobunio se on.

"Ajde, zaepi", odgovorila mu je Lidija otresi-to i on je zbilja zaepio.

"Samo sidi na trosjedu i navija ploe", nastavila je Mare gledajui se s prijateljicom u zrcalu. "Ja doen s posla umorna ka pas, a on, sa slualicama na uima, kae: E, ljubavi, ovo mora ut. Majke mi mile, doe mi da mu bacin cipelu u glavu."

"A ta slua?"

"Country."

"Jebate ivoti" rekla je prijateljica.

"Neke pisme o kamionima."

"Ajde, kad ih ve ne vozi, bar da slua pisme o njima", zakljuila je Lidija.

"Lako se tebi zajebavat, ali taj countrj, majke mi, sve neke pisme ili o kamionima, ili o zatvorima, ili kako se neko napija, ili kako je triba sluat mater. ula san po rniljuna pisama i sve su iste."

"Pa koliko on toga ima?" upitala je prijateljica.

"Dvanaest iljada ploa."

"Molin?!"

Mare turobno klimne.

"Ali, pazi", naglasi ona, "ploa! Oni velikih, crnih, ta vie niko ne slua. Cedeove on ne priznaje. To je, kae, govno."

"Pa dvanaest iljada?!"

"E, bogati, trideset godina on to skuplja. Puno stvari je izvanka naruiva, iz Londona, iz Austrije, Njemake, u ono vrime kad se to jo moglo,

kad se imalo para. Ja mislin da smo mogli kuu napravit koliko je ploa kupija."

"I sve country?"

"Neee, ima svaega. Ima i nekih lipi stvari, ali otkad je dobija otkaz, samo country navija."

"U ime oca i sina...", prekriila se prijateljica na stolici. "Ne pamtin kad san zadnji put ula neto ovako bolesno."

"Oprostite gospoo", javio se uto momak na Lidijinom stolcu, "ima li van mu moda Proc-laimerse? Ja to godinama train i nigdi ne mogu na."

"Ne znan, pitat u ga", rekla je Mare zlovoljno.

"Pro-clai-mers", kazao je momak naglaavajui slog po slog. "Mogu van i zapisat."

"Ne triba, zapamtila san."

"I tako", rekla je Lidija, "ti ga rani, a on slua muziku. Pa kad neko kae da mu je loe. Ti si, Mare, heroj. Pazi ta u ti re - heroji"

"Koji put mi se ini da on te ploe voli vie nego mene", kazala je Mare jadno. "Vie nego ita drugo na svitu. Pogotovo otkad je dobija otkaz. Naveer zaspe sa slualicama na kauu, a ujutro se digne samo da promini stranu na gramofonu. Ljudi idu na posa, rade na crno, rintaju, bore se, a on navija ploe."

"Odjebi to", rekla je Lidija kratko.

"I ja tako mislin", dodala je prijateljica.

"E, lako je vama re."

Lidija je etkom oistila momka od dlaica, odvezala mu ogrta pa je ovaj ustao i platio.

"Odjebi to", ponovila je vlasnica salona otresajui sintetiku tkaninu pa sveano dodala, "ti zasluuje bolje."

"Ali kad je dobar ovik", kazala je Mare zamiljeno. "Ba je dobar, jeba mu ja mater nesposobnu."

"Ma", odmahnula je Lidija, "dobar je bog koji ga dri."

"Dvadeset i pet godina mi je bija dobar, ne znan... Ne mogu sad tako."

"More. More, stara, i mora. Spasi se dok i ti ne potone s njin."

"Gospoo", javio se ponovno onaj tupan na vratima, "ako niste zapamtili - Proclaimers. Mo-lin vas, puno bi mi znailo."

Mare je odsutno kimnula. Gledajui se s prijateljicom u ogledalu, samo je u jednom asu, vie za sebe, rekla...

"Dvanaest iljada ploa. Da ti zna koliko triba za obrisat prainu sa dvanaest iljada ploa, dvanaest ga iljada vragova odnilo..."

"Ostani jo malo", rekla je Lidija, makar je znala da je to uzaludno.

Osjetila je maloas napetost u Dinku, dok su leali zagrljeni i on je prstima ovla dodirivao po nadlaktici. Znala je da u tom bezvoljnom

maenju nema elje ni potrebe za intimnou. Bila je to samo pristojnost. Kao kada na sprovodu neznancima u polukrugu oko kovega u mrtvanici utke prua ruku. Nakon to je mukarac kriknuvi svrio i prosuo se po njezinom trbuhu, pao kao srueno stablo pokraj nje, nestalo je svake prisnosti meu njima. I kada se ona privukla uza nj, a on prebacio ruku oko njezinih ramena i sitno je kakljao prstima po nadlaktici, bila je to samo neugodna obaveza od koje je samo ekao pobjei. Mogla je, inilo joj se tog sunanog, malo prohladnog listopadnog popodneva, uti kako on u sebi napregnuto broji do asa kada nee biti neuljudno da ustane i odjene se. I to ju je vrijealo. Taj mlitavi zagrljaj, dok su leali jedno do drugog, bio joj je zapravo suvian koliko i njemu, a ipak, kada je on polako izvukao ruku i digao se, rastvorila se praznina u njoj.

"Ostani jo malo", rekla je, dakle, zaalivi istog asa zbog toga.

"Ne mogu", kazao je Dinko navlaei gae. "Stranka me eka."

"Koja stranka, jebate", pobunila se Lidija. "Parnice traju po dvadeset godina, prije dobije unuke nego pravomonu presudu. ta ti znai deset minuta gori ili doli?"

Dugo je smiljala ovaj odgovor, jer je ovo sa strankom koja eka ula na desetke puta dosad, i sada ga je napokon izgovorila, poneto uljivije

nego to je eljela. Trebalo je zvuati zajedljivo, a ispalo je oporo. Dinko se okrenuo.

"Stranka, Lidija", rekao je ozbiljnim, poslovnim tonom, malo uvrijeeno.

Da joj nije izgovorio ime, moda bi mu i povjerovala. Nasmijeila se veselo briui runikom njegovo sjeme iz pupka.

"Ma, daj", kazala je. "A ta, neko je ubio dite, silova...? Kakva je stranka?"

Preutio je odgovor traei arape oko kreveta.

"Daj, ozbiljno me zanima", ustrajna je bila ena. "Kakva ti je stranka? O emu se radi?"

"Jedan imovinski spor", kazao je mukarac nevoljko. "U Zadvarju."

"U Zadvarju?!" zgranula se Lidija. "Jeeebotel"

Njemu se zgrilo lice. Strano je osjetljiv bio ovaj njezin jeba.

"Dva Vlaja se posvadila oko jedne smokve", nastavila je Lidija izazivaki. "Nemoj falit pa stavit plave bive na kafene postole kad bude ia na sastanak."

Sad je, vidjela je, bio ozbiljno ljut i to joj se jako svialo.

"Poala, staje tebi lipo", rekla je. "Bane, opali me na brzinu i ao aci."

Zacerekala se kratko, jer je bilo smijeno da su nekakvi aci upali u njihovu evu. Uspravila je jastuk uz krevetsku dasku pa sjela s prekrienim stopalima, maknula kosu iza uha i zagledala se u Dinka koji je nasred sobe navlaio koulju

na vrst torzo nekadanjeg vaterpolista. Sasvim gladak je bio, tek s rijetkim dlaicama po prsima. Ponovno ga je poeljela. Pouda ju je lagano stresla kao neki lahor u kolovozu kada lizne oznojenu kou na rebrima. A on je, stoka, odlazio. Mogla mu je, uinilo joj se u jednoj malenoj sekundi, noktima iskopati oi od bijesa.

"Ja san tebi, za pravo re, ka kurva", rekla je, i to je i nju samu iznenadilo kada je izgovorila. Tko zna otkud iz njezine glave dola je ta reenica i nekako strano odjeknula u sobi. Petnaestak minuta ranije, dok je stenjala pod njim, ona bi bila prirodna, svata su jedno drugome znali rei u tim okolnostima, ali sada je ba neprilino zazvuala i Dinko se trgnuo. Zaprepateno je pogledao.

"ta me gleda?" upitala je Lidija.

Gledao ju je netremice, strogo, valjda je to bio neki advokatski trik.

"Kurva", ponovila je ona kao da hoe samu sebe ohrabriti.

"Ne seri", rekao je napokon, miui pogled i uzimajui sako s naslona stolice.

Ona se lukavo nasmijeila.

"Pa koja je razlika?" kazala je Lidija. "Doe, uini posa i nestane dok si reka keks."

Obukao je sako, zakopao se pa sjeo na krevet da se obuje, ne odgovarajui i ne gledajui je. Trudio se djelovati uvrijeeno. Pizda fikalska, pomislila je Lidija, kako glumi.

"Ajde, reci?" nije se dala.

"ta da ti kaen?" upitao je Dinko toboe iznervirano.

"Koja je razlika izmeu mene i kurve?"

"Ne znan...", rekao je mukarac zbunjeno.

"Ajde, fala ti lipa."

"Mislin... ne... ne razumni", smeo se on. "O emu ti uope govori?"

Nagnuo se i krenuo rukom prema njezinoj glavi, no ona se brzo izmakla.

"ta je bilo?"

"Koja je razlika izmeu mene i kurve?" ponovila je Lidija trei put, ali tvrdo. U tome vie nije bilo zajebancije.

Jo malo meusobnog gledanja.

"Oe da ti ja kaen?" kazala je naposljetku ona gledajui ga vrsto u oi. "Jedina je razlika, dragoviu moj, to da ti meni nita ne plaa."

Bradavice su je zaboljele kada je to rekla. Neprimjetno je malo stisnula bedra. A on je samo sjedio na postelji i pravio se da nita ne razumije.

"To je, vidi, neto o emu bi nas dvoje morali ozbiljno razgovarat", rekla je ona nacerivi se.

"O emu?" nacerio se i on tupavo.

"Pa o tomu."

I tako su se bezglasno cerili jo malo jedno drugome, sve dok Lidija nije rekla...

"Dinko, jebate, pa stranka te eka."

Shvaala je da se veza izmeu njih dvoje poela gasiti, vidjela je to mnogo puta dosad. U svojih trideset pet dobro je nauila svaku stopu na putu koji veza proe izmeu zanosa i gorine; od bezumne tjelesne nezasitnosti do dosade. Lidija je bila veteranka u tome. S vremenom je sve odrje-itije, ponekad ak i bezobzirno prekidala s mukarcima. Odavno je shvatila da gluposti poput ti si predobar za mene nimalo ne pomau, ba kao ni takozvani privremeni raskidi. Jo nije ula ni za jedan privremeni raskid koji nije bio konaan. Stvar je bolje ubiti