antonio sant'elija

5
Univerzitet Donja Gorica Fakultet Umjetnosti Teorija arhitekture I kolokvijum Antonio Sant’Elija i futuristički projekti Studentkinja: Barbara Delać Mentor: doc. dr Marija Milinković

Upload: nemanja-bozovic

Post on 08-Nov-2015

226 views

Category:

Documents


3 download

DESCRIPTION

futurizam arhitektura

TRANSCRIPT

Univerzitet Donja GoricaFakultet Umjetnosti

Teorija arhitektureI kolokvijumAntonio SantElija i futuristiki projekti

Studentkinja: Barbara DelaMentor: doc. dr Marija Milinkovi

Podgorica, 01.04.2015. god.Antonio SantElija i futuristiki projekti

U Manifestu futuristike arhitekture iznosi se da arhitektura treba da slui svim nauno tehnikim sredstavima, da bi zadovoljila potrebu modernog ivota i duha, tako to e odbaciti sve groteskno, dekorativno, glomazno i strano (tradiciju, stil, estetiku, proporciju) i unijeti nove oblike i linije, kose i eliptine koje su dinaminije od vertikalnih i horizontalnih. Arhitektura armiranog betona, gvoa, stakla. Naglasak se stavlja na prolaznost i kratak rok futuristike arhitekture. Antonio SantElija je zavrio Srednju tehniku kolu u Komu i studira na Institutu za umjetnost i zanate Gabriele Kastelini, diplomira kao graevinski ininjer 1906. godine. Od 1909. pohaa Akademiju Brera, a 1912. u Bolonji na Akademiji likovnih umjetnosti diplomira kao profesor ahitektonskog projektovanja. Do tog perioda stvara nezavisno od futurista u duhu italijanskog secesionistikog pokreta, tzv. Stile florale[footnoteRef:2], koji se moe primjetiti kod uzepea Somaruge, koji je uticao na razvoj SantElije. Somarugin mauzolej Faccanoni sagraen 1907. bio je polazna taka SantElijevog projekta groblja u Monzi 1912. godine. [2: Cvijetni stil]

Jedini njegov projekat koji nije ostao samo na papiru je vila Elizi, sagraena 1912. godine u Le Kolm di San Mauricio, iznad Brunata na jezeru Komo. Mural na vili ukazuje na uticaj bekog slikara Gustava Klimta, dvodimenzionalnog dekorativnog karaktera.SantElija se okree Vagneru u znaajnom projektu 1912. za glavnu eljezniku stanicu u Milanu, koji je radio za studio Ariga Kantonija. Od Vagnera uzima kupolu sa dvostrukim vijencem i masivne stubove sa skulpturama na vrhu. Orginalna rijeenja primjeuju se u impozantnoj arkadi na fasadi.Godine 1913. posveuje se arhitektonskim crteima bez odreene namjere. U tim crteima prepoznatljiva je tenja ka visini, dinamina napetost, ponavljanje elemenata. Mainske sale, hangari za avione, mostovi, elektrine centrale. Ove skice su prethodnice serije crtea za Novi grad. Poslije povremenog uestvovanja na Milanino konkursu, SantElija e raskrsiti sa preostalom nostalgijom za vrtnim gradom haurdovskog tipa i opredjeliti se za gradsko jezgro namjeneno brojnom stanovnitvu za gusto naseljeni velegrad u kome su guve i u stambenim etvrtima i na ulicama.[footnoteRef:3] SantElija tada prihvata pokret futurista i potpisuje Manifest futuristike arhitekture. Prva verzija dokumenta tampana je u katalogu izlobe Nove tendencije, nazvana Poruka. Autor navodi da je nova arhitektura antiklasina i antitradicionalna, gua se svega monumentalnog, a cjeni lako i praktino. Opisuje slikovito grad XX vijeka, koji lii na ogromno nauno gradilite, pun metea. Stambena zgrada XX vijeka slina je kako navodi divovskoj maini bez stepenita sa liftovima koji klize uz fasade kao gvozdene i staklene zmije. Najznaajnije su dvije izlobe, lombardijskih arhitekata i grupa Nove tendencije. Bio je lan Socijalistike partije i vidljivo je njegovo naelo jednakosti u radnikim stanovima Novog grada. Njegovo politiko opredeljenje se sukobljavalo sa futuristima. Prihvatio je porudbinu gradske vlade Koma da ukrasi dvije kolske zgrade. Prepreke su stale na put ovim projektima, da nisu realizovani, pri tom njegovi planovi nisu bili u skladu sa futuristikim naelima, jer je osmislio spoljnu dekoraciju oblikovanu vjencima cvijea i anela. Klasine motive koristi i u projektu za porodinu kuu u sreditu Koma. Najznaajnije od svih djela uraenih po narudbini iz ovog perioda jeste zgrada Societa dei Congressi u Komu. Podsjea na zdanje Societa Bancaria Italiana podignuto 1908.-11. [3: Luano Karamel i Alberto Longati, Antonio SantElija, Istorija moderne arhitekture: Analogija tekstova 2B, ed. , Milo R. Perovi, Beograd: IDEA/ Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2000., str. 31]

Mobilisan je kada je izbio rat, po rijeima njegovih prijatelja i na frontu je stalno govorio o arhitekturi. Dobio je zadatak da projektuje vojno groblje u Monfalkoneu za brigadu kojoj je bio dodjeljen. Iz reprodukcija jednog crtea i fotografije vidi se da je projekat djelimino ostvaren, i da grobovi podsjeaju na antike sarkofage. Poginuo je na frontu. Organizovana je sveanost u njegovu ast i izloba u paviljonu Broleto. Prampolini je izrazio elju da jedna ulica dobije ime ovog sjajnog arhitekte, i da se realizuju neki njegovi projekti. Marineti je izabrao bojeni svetionik iz njegovih crtea da poslui kao model za spomenik rtvama rata. Konstruisao ga je uzepe Teranji 1933. godine. Na fasadi spomenika uklesana je reenica koju kako tvrdi Marineti je SantElija izgovorio pred smrt Noas emo spavati ili u Trstu ili na nebu u drutvu heroja. Naalost njegova linost i ideje su iskoritene za faistiku propagandu. Antonio Santelija je ostao zapamen po svojih revolucionarnim idejama i inovantnim nacrtima, iji se uticaj moe prepoznati u savremenim urbanim gradovima.

Literatura:

Frempton, Kenet, Moderna arhitektura, Kritika istorija, Beograd: Orion art, 2004.

Perovi, Milo R., ed. Istorija moderne arhitekture: Analogije tekstova 2B, Beograd: IDEA/ Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2000.4