Antun Gustav Mato

Antun Gustav MatoPJESME

1909

Na vjealima. Suha kao prut. Na uznikome zidu. Zidu srama. Pod njome crna zloinaka jama, Ubijstva mjesto, tamno kao blud. Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut, Jer takvo lice ima moja mama, A sline oi neka krasna dama: Na lijepo mjesto zaveo me put! I mjesto nje u kobnu rupu skoih I krvavim si njenim znojem smoih Moj drski obraz kao suzama. Jer Hrvatsku mi moju objesie, Ko lopova, dok njeno ime brie, Za volju ne znam kome, bir u uzama!

SERENADA

Ja te volim, jer si fantasta Ko uta Luna i stara gitara, Ko slatka njenost slavujeve pjesme, to majsko vee bojom tuge ara. Ja te volim, jer si ko zvijezda: Visokosama, i suze jer tvoje, to kriom plae, ko kajanje truju I more budne, mune noi moje. Ja te volim, jer si ljubav Zemlje Iz koje niknuh, Hrvatice draga: Ko Bogomajka na Kamenih vratih to duom sija kada preko praga Grikog bruji mrani Angelus. Ja te ljubim! Zato? Ne znam.Jer si Mi draga, duo, ko nada to vara, Ko sjetne pjesme i sjene to veze Ta uta Luna i gitara stara.

PRI SVETOM KRALJU

Matiji Lisiaru Prozor Stjepanovog Doma Pria gotski san; Modri tamjan i aroma Puni sveti stan. Stanac kamen, hrabri Toma Erded, Baka ban, Heroj sisakoga sloma Sja ko onaj dan. U katedralu, kad su teke noi, Na Banov grob zna neka ena doi S tekim kriem cijele jedne nacije, A kip joj veli: Majko, audiant reges: Regnum regno non praescribit leges, I dok je srca, bit e i Kroacije!

JESENJE VEE

Olovne i teke snove snivaju Oblaci nad tamnim gorskim stranama; Monotone sjene rijekom plivaju, utom rijekom meu golim granama. Iza mokrih njiva magle skrivaju Kuice i toranj; sunce u ranama Mre i motri kako mrke bivaju Vrbe, crnei se crnim vranama. Sve je mrano, hladno; u prvom sutonu Tek se slute ceste, dok ne utonu U daljine slijepe ljudskih nemira. Samo gordi jablan lisjem suhijem ape o ivotu mrakom gluhijem, Kao da je samac usred svemira.

U TRAVI

iva zvijezda s vedrog neba, eva, Truni biser pjesme pranim putima, ito uti, bijeli oblak snijeva, Kukci zuje meu cvijetim utima. U daljini, meu granjem, selo Prua molbu tornja k nebu skrueno, Vjetar hladi uznojeno elo I na plotu vitla rublje sueno. Kukovaa, majskog grma dika, Die mlijekom enske puti i ljubavi. Tamo iza srebrenog vrbika, Blizu mlina, pjeva slavi ubavi. Hrvatska, oj to su tvoji glasi, enje tuinskoga moga stradanja: Tui vjetar ledio mi vlasi, Sad ih mrsi cjelov tvoga ladanja! Meu granjem, u daljini, selo Die k suncu uzdah tornja skrueno, Vjetar hladi umireno elo I u zraku vitla rublje sueno.

MAUHICA

Oskaru Durru Crna kao pono, zlatna kao dan, Mauhica uti ispod rosne vaze, U kadifi bajne boje joj se maze, Misli: usred jave procvjetao san! Zato je i zovu njeno "no-i-dan" Nae gospoice kada preko staze Starog parka ljetne sjene sjetno gaze Ispod vrelog neba, modrog kao lan. Kao samrt tamna, kao ivot sjajna Maehica cvate, ali ne mirie Ko ni njezin susjed, kico tulipan. No u hladnoj nevi udan ivot die, Zagonetan, dubok, aroban ko san, A kroz barun drhti jedne due tajna.

U VRTU

U mraku ubor, vrelosluaj, duo: To izvor mog ivota romori; Kroz iprag hihot, vilemiruj, duo: To moja srea tebi govori; U grmu prvi slavuljuti, duo: To moje srce tebi biljie; U lijesi prvo cvijeedii, duo: To moja dua tobom izdie; Tiinom struje, sjenedri, duo: To mjeseczanosk nama silazi; Korz zvijezde enje, slutnjeumri, duo: To smrt i ljubav k nama prilazi.

DJEVOJICI MJESTO IGRAKE

Ljerko, srce moje, ti si lutka mala, Pa ne sluti smisla alosnih soneta, Kesteni pred kuom duhu tvom su meta, Jo je deset karnevala do tvog bala. Ti se udi, duo. Smijat si se stala Ovoj ludoj prii. Tvoja dua sveta Jo ne sniva kako zbore zrela ljeta. Gleda me ko grle. Mislito je ala. Al e doi vee kad e, ko Elvira, Don Huana sita i lanih kavalira, Sjetiti se sjetno njene ove strofe. Moje e ti ime apnut moja muza, A u modrom oku jecati e suza Ko za mrtvim clownom iza katastrofe.

19. SVIBNJA 1907

Ko Petrarca Loru jutros sam te snio U okviru drevnom pobonog portala, Zastava ti daka iznad glave sjala, O, to nije, sanak, ludi sanak bio! Prognanik u pukoj rulji sam se skrio, Suza mi je kriom na rukave pala, Kad su grika zvona od sree zaplakala I studentski barjak s kalpakom se vio. Ti u crkvu, jako prosjak kunjah vani, Jer me svaki pandur mogo uhvatiti. Ko etrdeset osme grozni su nam dani! Slobodan je Hrvat sve to tee biti, Zato tuan lunja tuim tlom bez puta, Kao zvuk od zvona kad kroz umu luta.

IVA SMRT

Imao sam srce, djetinjasto srce, Srce koje boli, boli tako jako! Imao sam srce, bolno, bolno srce, A kada mi ode, nisam vie plako. Bijah skoro sretan. Ali jedne noi More bolno srcejedno ptie malo, Nalo me u mraku, vie glave stalo I sitnu mi pjesmu sitno cvrkutalo: Godinu ve dana, svake boje noi Sluim ko trubadur jednoj dami nagoj, Usnulu joj duu udnim krajem vodim U ljubavnoj prii i mjeseini blagoj. Ali sinojao!gatalica presta, Pa ko repatica pade mi na grudi: Ja sam, brao, sino vragu duu dao, O, umrije mi, umrije moje srce, ljudi!

KRAJ DRUMA

Na mjeseini pjenu Pjeva vodopad. O, kad se samo sjetim Da nisam vie mlad! O, kako zdravo die Polje, zemlja, zrak! Da, no je drugim podne, A jai danju mrak. O, rosi, roso, rosi! Veli livada. O, kad u, kada kui, Zar nikad, nikada? Ve drijema drug moj, cvrak, eta Danica. O, Boe, to li snuje Sad moja mamica? Kroz praskozorje snovi drali, dralovi, a duom plovi, plovi Val i valovi.

MLADOJ HRVATSKOJ

Na ukus samo rijedak dojam bira I mrzi sve to slii frazi i pozi. Tek izabranom srcu zbori lira I nije pjesma koju vui mnozi. Na stih je ivot koji duu svira. to moe rei proza, dajmo prozi, A strofa treba magijom da dira I budi u nama ono gdje su bozi. U vijeku, kada "misli" svaka ua, Mi, nimfolepti, skladno osjeajmo, Jer cilj je svemu istanana dua. Ljepoti istoj himnu zapjevajmo, Boanski Satir kad nam milost dade Za cvjetni uskrs hrvatske Plejade!

STARA PJESMA

O, ta uska varo, o ti uski ljudi, O, taj puk to dnevno vei slijepac biva, O, te uplje glave, o, te uplje grudi, Pa ta svakidanja glupa perspektiva! emu iskren razum koji zdravo sudi, emu polet due i srce koje sniva, emu ar, slobodu i pravdu kada udi, Usred kukavica emu krepost diva? Meu narodima mi Hrvati sada Jesmo zadnji, robovi bez vlasti, Osueni pasti i propasti bez asti. Domovino moja, tvoje sunce pada, Ni umrijeti za te Hrvat snage nema, Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

MENAERIJA

Vuk, hijena, lisica i slon, A u oku kraljevskoga lava Tinja pravog velianstva slava: Pala veliinato je on, Rob i martir ko Napoleon! Pored lava tigar grozno spava, Nosoroga boli zub i glava, Doim panter skaestraan clown! Oajne i tune ove zvijeri sve su, Urlaju od glada da se kosti tresu, Samo huncut majmun, cinik kao prase, Ne znajui, lupe, to je tua tuga, Bolima se tuim bezboniki ruga, Pravei ko avol paklene grimase.

UTJEHA KOSE

Gledao sam te sino. U snu. Tunu. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijea, Na visokom odru, u agoniji svijea, Gotov da ti predam ivot kao rtvu. Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajui da su tamne oi jasne Odakle mi nekad bolji ivot sjao. Sve ba, sve je mrtvo: oi, dah i ruke, Sve to oajanjem htjedoh da oivim U slijepoj stravi i u strasti muke, U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja jo je bila iva, Pa mi ree: Miruj! U smrti se sniva.

KOD KUE

Dua moja aroban je kraj, Gdje jablan uva gnijezda plemia, Gdje vjetar nosi lipe miris ut I blage pjesme predveernji sjaj. Polje, ubor, breuljak i gaj Od tajne boli ko da vjeno pate, Jer tu se rodi Kovai i Gaj Taj krasni kraj je Gupev zaviaj I krvav uzdisaj. Propali dvoriko mjesec po danu! Stid ih to ih ostavio sin Oria hrabrih, starih Keglevia, A kroz dvorski brljan, rezedu i krin Ceri se Jevrejin. Dua naa zagorski je kraj, Gdje jadnik kmet se mui zemljom starom Uz pjesmu tica, kosaca i zvona. O, monotona naa zvona bona, Kroz vae psalme ape vasiona: Harumfarumlarumhedervarum Reliquiae reliquiarum!

ZVONO

Ovo zvono to ko titan stenje Pod tuim nebom, mene sjea sada Drugog zvona, kad u psalmu kobi Nad mizerijom roenog mi grada. Tuguj, srodno zvono! Daruj bolu, to sad s tobom trpi, crna jedra! Udari me klatnom usred grudi, Nek pukne srce, neka prsnu njedra! TihoZvono utiMisli deru O, kako titi kajanje u vee! TamaSam samSamac u tuini! Na elu, ljubo, tvoj me cjelov pee Glupost! Slabi ivci! Pregni, miso, I digni snagom uma volju bonu, Budi vihor, bura, truba, buna I orluj s gromovima, slina zvonu!

SAMOTNA LJUBAV

Pono ve je prola, svjetlo mi se gasi, Na barunu crnom lei teka no; elom mi se truni spomen tvojih vlasi Ljubavi daleka, kad e, kad e do? Otila si. Gdje si? Ko da umrla si, Udaljenost ima smrti tunu mo, Srcem srsi, strasti, duom sumnje, strasi Poginut u noas i za dragom po. Ljubav nije srea!zna li kad mi ree? Ljubav, to je rana, i ta rana pee, Ljubav boli, boli, kao ivot boli, Teko, teko onom koji jako voli. Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen, Ali mui samo kad sam samko kamen.

GNIJEZDO BEZ SOKOLA

Mom ocu Ja vuem emer magle tvojih gorah, Oajnost zvijezdah to nad tobom niu, U meni jeca sjena tvojih dvorah, Moj otrcani, kraljski, banski Griu! Ja nosim Gospe staromodnu priu, Na kuli Vrata, Svijeu gorkih Morah, Pa pjesmu to pod starcem tamom kliu Dijaci, zvona preporodnih zorah. Za orlom, strofo! Tu je odak Zrinjskih, U gradu tom je vilovo Lisinski, U gradu tom je susto Vraz i Gaj. Dijetenklasnih pokraj ovih uzah Bje krv Ilirah, Mate Gupca suza: Tu uhka suza, slatka kao kaj.

SUZA

Otkada sam, eljo moja, Tvoju suzu popio, Nisam vie, pile moje, Crnog oka sklopio. Kad sam ono, tugo moja, Cijelu no te ljubio, Pamet sam i duu, duo, Sreu sam izgubio. Otkada sam, diko moja, Tvoju suzu popio, U hajduke htjedoh poi Pa sam ti se propio.

BASNA

Sava se perad skupila na prelo: Susjed lisac trijebi naciju! Zakljui se poslati mu smjelo Kao uvijekdeputaciju. Zastupnici ostavie selo, Sastavie delegaciju, Dravniku stigoe na sijelo, Predae mu deklaraciju. Majstorkao uvijekdruinu Zakolje i spremi uinu Sve bez zbora i bez dogovora, Dok je sabor konstatirao Da se komija blamirao Kre jasni smiso ugovora.

NOTTURNO

Mlana no; u selu lave; kasan uk il netopir; Ljubav cvijeamiris jak i strasan Slavi tajni pir. Sitni cvrak sjetno cvri, jasan Kao srebren vir; Teke oi sklapaju se na san, S neba rosi mir. S mrkog tornja bat Broji pospan sat, Blaga svjetlost sipi sa visina; Kroz samou, muk, Sve je tii huk: eljeznicu guta ve daljina.

GOSPA MARIJA

Ima jedna mala gospa Marija, to sve mi draa biva to je starija. Jer ona me je prvog trudno rodila, Za ruicu me slabu prva vodila. Prva me na ovom svijetu volila, Prva se za mene Bogu molila, Kupala me suzom, Bog joj platio, Aneo joj suzom suzu vratio, Dojila me mlijekom svoje ljubavi, Uila me ovaj jezik ubavi, Kojim u i onda slatko tepati, Kada u za plotom moda krepati. Samo tebe volim, draga nacijo, Samo tebi sluim, oj, Kroacijo, to si dua, jezik, majka, a ne znamen, Za te ivim, samo za te, amen!

DOMOVINI IZ TUINE

Dola jesen! Hladan vjetar duva, Jad me bije pustoj u tuini, Sve mi osta tamo za oblacim, Tamo, tamo, ahu domovini! Tamo gdje se grad pod brdom die, Nae slave znamen pomlaeni Tamo mi je srea omrknula, Da ne grane vie nikad meni. Zbogom, oe, i ti, majkozbogom! Vae dijete mui jad i bijeda, Srce mu je bolom otrovano, Ve je puklo od golemog jeda! Zbogom i ti, ija divna slika Duh mi prati kao slatka sjena, Zbogom, Branko! Uvelo nam cvijee, Nesta sree, osta uspomena! Zbogom, raju! Oj, da ovaj vijor Suze moje do tebe ponese, Da ih stvori bisernim pozdravom I u tvoja arna njedra strese! Zbogom, Branko! Duo! Bez tebe mi Smrt je ovo grozno grobovanje, A sloboda u toj tuoj zemlji Tea mi je nego robovanje! Zbogom da ste, polja i doline, upni humci i vrletne gore, Guste ume, grozdni vinogradi! Zbogom i ti, Jadrijansko more! Boe! Kad e moje edne grudi Napiti se zraka hrvatskoga?! Domovino! Kad e tvoje sunce Ogrijati vjernog sina tvoga? Dan e doi, oj, pred duom mojom Sinu sablje Zvonimira blijesak, Puke bruje, barjaci vijore, Kanda ujem topa grom i trijesak! Dan e doi! Oh, i ja u tada Pohrliti kui hrabrom nogom, Al do ondazbogom, mili dome, Hrvatska, oj, divna majko, zbogom!

REVIJA 1

Mili Boe, kud sam poo? K izborima ja sam doo, Ne znam, emu dadoh glas. Da sam, brao, ovo znao, Glasa njemu ne bih dao, Kaufrigati e nas. Mili Boe, kud sam zao, Naroda jo nisam nao, Ali gula nadoh ja. Ja i razni trafikanti, Kortei i pekulanti, Pravi purgar jesam ja! Jedan mira, drugi kara, "Dobiti e komesara", Trei veli: "Ti si tat". Rauch zatvara, Hamru para, ini mi se, sve me vara: uje, Zagreb, hodi spat. Jo Hrvatska nij propala, Nek se hrusti aka mala, trik nam meeju za vrat, Glasna, jasna od pameti, Mogli bi me jo zapreti, Zato, Miko, hodi spat. Jedni su za Starevia, Drugi su za Tomaia, Trei za koaliciju. Ovo nije pravi posel, Postal bum na koncu osel, ive Bog policiju! Ovaj ide mirno v Petu, Drugi opet ima v retu Proti volji mukte stan. Prosto zrakom ptica leti, Teko jivet, tee umreti, Meso j skuplje saki dan. Plovi, plovi, moja lado, Pameti ja jo ne naoh, Ali naoh aicu; Zagreb-grade, ti si bijeli, Jer si crn i blatan cijeli, Tebi ovu zdravicu. Makar stoji, ti se kree, Makar pada, ljosnut nee Kako tvrde glupani. Oni to su danas s vama, Jesu bogme proti nama Pak e biti lupani. Dugo ve nam veli Pokret Da e biti silan okret Narodne politike. Oj, Hrvati, brao mila, Dugo ve nas vodi sila Narodne pol-litrike. Hajd, junaci, naprijed urno, Jer je vrijeme muno, burno, Hajd junaci, ali kud? Miruj, Zagreb, srce moje, "Jadran" ima novce tvoje, Dumi elim sretan put! Izbori su sreno proli, Novi ljudi su nam doli, Ja sam ve posijedio, A Hrvatu, siromaku, Jo je vei mrak u mraku, Otkad je pobijedio.