aura vitalismedicinskaskolaberane.edu.me/wp-content/uploads/2017/02/... · 2018. 7. 15. · aura...

AURA VITALIS

1

List učenika Srednje medicinske škole “Dr Branko Zogović” - Berane - broj 10 - oktobar 2015.

AURA VITALIS

3

DRAGI ČITAOCI,Početak je školske godine. Iskreno se nadamo da imate bar malo

vremena da pročitate tekstove koje su vam pripremili učenici naše škole. U ovom broju imate interesantne priče, utiske naših drugara, njihove radove, aktivnosti. Potrudili smo se da napravimo zabavan i veseo list, sa nadom da će se to vama svidjeti.

Želimo vam uspješnu školsku godinu i naravno pronađite vreme-na da malo više čitate.

Čitajte, uživajte, iznesite vaše utiske, šaljite prijedloge i želje za idući broj!

Redakcija lista

Redakcija se zahvaljuje na podršci, razumijevanju i savjetima direktoru škole Žarku Raičeviću

Izdavač Srednja medicinska škola

„Dr Branko Zogović“

DirektorŽarko Raičević

Redakcija

Marija BojićDarija Obradović

Vesna UzelacVasilije ZindovićDejan Marsenić

Kompjuterski slogSiniša Marjanović

FotografijeZoran Raičević Ribo

KoordinatoriGordana Milićević

- urednik listaLjubinka Barjaktarović

Tomislav Celić

ŠtampaPEGAZ - Bijelo Polje

Tiraž300

IZ SADRŽAJA- Vijesti iz škole

- Najbolji đaci

- Maturska ekskurzija

- Iz istorije stomatologije

- Inovacije ih koštale života

- Anegdote

4

7

8

10

22

24

Članovi Redakcije

AURA VITALIS AURA VITALIS

4 5

Što se tiče sportskih takmičenja na nivou ško-le, najveću pažnju učenika privlače takmi-čenja u ekipnim sportovima. Školska liga u malom fudbalu je trajala od septembra do

novembra 2016.godine, a lige u košarci i odbojci se organizuju tokom drugog polugodišta. Ova takmi-čenja pored toga što okupljaju veliki broj sportista, animiraju i veliki broj učenika i gostiju koji prate sva naša dešavanja, na kojima se napravi atmosfera koju bi mnogi profesionalni timovi željeli da vide na svo-jim tribinama.

Na Regionalnim školskim sportskim igrama sje-verne regije u Pljevljima u aprilu 2017. godine uče-nici naše skole su osvojili prvo mjesto u muškom rukometu. Nedugo nakon toga na Državnom ta-kmičenju srednjoškolaca na Cetinju osvojili su prvo mjesto.

VIJESTIiz škole Volonterizam daje mladim ljudima moguć-

nost da poboljšaju svoje vještine koje će im biti neophodne da bi postali aktivni građani. Da bi to ostvarili Đački parlament

je podržao inicijativu da se i u našoj školi formira klub volontera, kako bi pružili podršku svim zainte-resovanim učenicima da postanu akteri pozitivnih promjena u lokalnim zajednicama. Dokazali su se i akcijom „Naše malo nekom znači mnogo“- kada su prikupljali pomoć povodom Međunarodnog dana Roma. Zatim, tu je i akcija prikupljanja knjiga (škol-ske lektire) za učenike područnog odjeljenja OŠ „Vu-kašin Radunović“ u Lušcu. Zbog cjelokupne aktiv-nosti naš Đački parlament je zauzeo četvrto mjesto na takmičenju za najbolji Đački parlament u Crnoj Gori za školsku 2016/2017.godinu. Dodjeljena im je i zahvalnica povodom Dana opštine Berane – za hu-manitarne akcije sprovedene u 2016.godini.

Povodom Međunarodnog dana mira (21.09.), učenici Srednje medicinske škole „Dr Bran-ko Zogović“, u saradnji sa učenicima i na-stavnim osobljem Osnovne škole „Vukašin

Radunović“, područno odjeljenje u Lušcu, izveli su akciju i zasadili 30 sadnica( juniperus, tuja, panči-ćeva omorika, kesten i javor). Saniran je i parkovski mobilijar, prefarbane klupe i kante za otpatke. Pro-fesor biologije iz Medicinske škole Tomislav Celić je obećao da će i u narednom periodu biti sličnih akcija.

VIJESTIiz škole

Za Dan srca učenici III razreda Medicinske škole su u centru grada zainteresovanim građani-ma mjerili arterijski krvni pritisak.

U saradnji sa Domom zdravlja 29.septem-bra povodom Među-narodnog dana starih

učenici IV razreda (sa nastavni-com praktične nastave Sonjom Barjaktarović) su vršili preven-tivno mjerenje krvnog pritiska i glikemije u prostorijama Udru-ženja penzionera.

Crveni krst Crne Gore je 1. oktobra obilje-žio Međunarodni dan starijih osoba, brojnim aktivnostima širom Crne Gore. Peti oktobar je iskorišćen u Beranama kao prilika da se skrene pažnja javnosti

na temu koja je od velikog značaja ne samo za sta-rije, već ljude svih generacija, a u pitanju je koncept zdravog starenja. Crveni krst Berana je organizovao druženje korisinika, koje su povodom Međunarod-nog dana starijih posjetili radnici Doma zdravlja sa učenicima Medicinske škole, koje je predvodila nastavnica praktične nastave Sonja Barjaktarović - kako bi im izmjerili nivo šećera u krvi i pritisak. Di-jeljen je i materijal sa savjetima o zdravom starenju.


6 7

VIJESTIiz škole

Otvorene Dane nauke koje je na Žabljaku or-ganizovalo Ministarstvo prosvjete u traja-nju od tri dana, posjetili su učenici naše ško-le, odjeljenja 1-2 i 1-3, kao i profesori: Ivana

Kljajić, Kanita Dizdarević, Milena Grubović i Tomislav Celić.

Svake godine u školi sprovodimo takmičenja iz pojedinih predmeta. Tokom 2017.godine, u aprilu i maju su održana takmičenja iz sledećih

predmeta:- Engleski jezik- prva tri mjesta su osvojile: Garo-

vić Marija, Zekić Tatjana i Krasnić Hanifa. Mentorka je bila profesorica Kanita Dizdarević.

- Anatomija i fiziologija- prva tri mjesta su zauze-le: Muratović Amina, Arsenijević Sandra i Šuntić Sej-la. Mentorka profesorica Milena Grubović.

- Morfologija zuba- Vojinović Stefan, Mališić Ni-kola i Bogavac Nikola. Mentori: Milena Grubović i Ri-sto Nedić.

U okviru obilježavanja Dana škole članovi novinarske i literarne sekcije su radili na izradi đačkog lista Aura Vitalis. Tradici-onalno je izvedena akcija dobrovoljnog

davanja krvi i sportska takmičenja u organizaciji Učeničkog parlamenta. Dobrovoljni davaoci krvi (punoljetni maturanti) su se pokazali kao humanisti i 7.aprila 2017. povodom Svjetskog dana zdravlja, kao što su to radili i prethodnih godina. Maj je mjesec kada se

maturantima završava redovna nastava i kada se onima koji su svojom

vrednoćom to zaslužili – dodjeli diploma LUČA. Poslije prigodnog govora direktora škole Žarka Raiče-vića, koji se uvijek obraća maturan-tima toplim riječima sa željom da u budućnosti budu još istrajniji i bolji i nakon kratkog programa, dodje-ljene su LUČE

ZA ŠKOLSKU 2016/2017.GODINU

Odličan uspjeh iz svih nastav-nih predmeta i primjerno vlada-nje u osnovnoj i srednjoj školi:

LUČA IDanijela Petrović – 4/2, Tatjana

Zekić – 4/2, Hanifa Krasnić – 4/2, Sejla Batilović - 4/4 (đak generaci-je), Aleksandar Došljak – 4/5, Filip Došljak – 4/5, Anđelka Sekulić – 4/5.

Odličan opšti uspjeh i pri-mjerno vladanje u osnovnoj i srednjoj školi:

LUČA IIKatarina Obradović - 4/1, Valen-

tina Bubanja - 4/2, Jovana Jovanče-vić - 4/2,

Nađa Milak – 4/2, Aleksandra Minić – 4/2, Jelena Otović – 4/2, Merisa Hadžibegović – 4/2,

Marijana Džudović - 4/2, Ognjen Vujović – 4/3, Adrijan Ha-drović – 4/3, Milica Garić -4/5,

Marija Dević – 4/5, Aleksandra Obradović - 4/5, Katarina Sekulić – 4/5,Katarina Stojanović - 4/5, Jova-na Trifunović - 4/5

ZA ŠKOLSKU 2015/2016. GODINU

Odličan uspjeh iz svih nastav-nih predmeta i primjerno vlada-nje u osnovnoj i srednjoj školi:

LUČA IFulurija Amina – IV/2 (đak gene-

racije), Vuković Natalija – IV/4,

Odličan opšti uspjeh i pri-mjerno vladanje u osnovnoj i srednjoj školi:

LUČA IIArmuš Desanka – IV/2, Vučetić

Jelena – IV/2, Đukić Svetozar – IV/2, Jelić Dragana – IV/2,

Pačariz Haris – IV/2, Sulja Rijal-da – IV/2, Garić Marija – IV/3, Đuro-vić Violeta – IV/3, Zlajić Lidija – IV/3, Vukićević Katarina – IV/4, Karličić Jelena – IV/4, Kožar Ilda – IV/4, Kuč Anela – IV/4, Monteno Stefani- IV/4, Raičević Rade – IV/4, Ramdedović Melina – IV/4, Sinđić Kristina – IV/4, Ratković Dijana - IV/5.

NAJBOLJI ĐACI


8 9

MATURSKA EKSKURZIJA

Generacija maturanata 2017/2018. godine bila je na maturskoj ekskur-ziji u periodu od 7.10. do 13.10.2017. godine na relaciji Budimpešta-

Prag- Beč. Na ekskurziju je poslo 43 uče-nika sa profesoricama Majom Krgović i Kristinom Savović. U najljepšim gra-dovima Evrope, naši učenici su uzivali posjećujući najznamenitija mjesta Ma-đarske, Češke i Austrije. U Budimpešti su posjetili čuvenu Citadelu sa koje se pruža najljepši pogled na Budim i Pe-štu, a uveče su krstarili po rijeci Dunav, odakle su uživali u pogledu na osvijet-ljenu zgradu Parlamenta i niz drugih gradjevina koje su sijale divnim nijansa-ma noćnih svetiljki. U Pragu su posjetili čuvene Hračane kao i Karlov most i niz drugih istoriskih tekovina. Prag, za koji mnogi kažu da je zlatni grad,ostavio je poseban utisak na naše učenike, kako zbog tornjeva kojih ima najviše, tako i zbog samog užeg dijela grada u ko-jem su svakodnevno uživali. U Beču su posjetili Stephanplatz, odakle su se prošetali užim jezgrom grada. Na svim relacijama, učenici su imali vodiče, koji ih je upoznao sa najbitnijim karakteristi-kama grada.

Sigurni smo da su maturanti ponijeli najljepše uspomene iz ovih gradova, a i zabiljezili najljepše fotografije.

Po riječima profesorica, kao i po sli-kama koje vidimo, znamo da su matu-ranti uživali i lijepo se proveli.

Voljeti, znači maštati, sa-njati, letjeti ali i poznava-ti najsitnije iskre ljubavi. One najtanje strune koje su isprepletane našim

osjećanjima.Ljubav! Tako melodično i bo-

žanstveno zvuči, toliko da svojim blaženstvom dotakne moju, sno-vima uljuljkanu dušu. Tako je bez-brižna, a opet napeta. Tako je mir-na, a tako uzbudljiva. U nekome gori, dok se u nečijem srcu gasi. Jako je radoznala pa zalazi u srca svih nas. Negdje samo proviri i za-golica, a negdje joj se dopadne to-liko da može ostati do posljednjeg otkucaja. Niko je ne može razumje-ti dok ne upozna njena oba lica. Jedno je ono nasmijano, ono što budi leptiriće u stomaku, ono što održava plamen koji bukti i ne do-zvoljava mu da se ugasi. A drugo, nije toliko vedro i ne sija kao toplo, ljetnje sunce. Ono je sjenka prvog lica ljubavi, stalno je tu, a čeka pravi trenutak da ispolji svoje moći. A te

moći su zaista jake. Nekada prilič-no uznemirujuće, sumorne i bolne. Toliko jake da ne posustaju u borbi sa razumom. Dovode nas u velika iskušenja, pa čak odemo toliko da-leko da se upitamo da li smo to za-ista mi i zašto se tako osjećamo? To drugo lice ljubavi skriva se za one koji je olako prihvate. Za one koji se odmah sa njom udruže, one koji ne shvataju da je tanka nit između lju-bavi i mržnje, sreće i tuge...Ljubav je najlepršavija misao, najdivnija pjesma, najveća tajna, ali i nešto što naše misli i emocije usmjeri na da-leki put. Na tom putu ona je samo naša i mi smo samo njeni podanici. Slijepo je pratimo, ne trebaju nam oči, koračamo slijedići njene kora-ke. Tako nas često to drugo lice od-vede iz svijeta mašte i suoči sa ta-mnijim i hladnijim noćima. Dozvoli da patimo, da se razočaramo, da upoznajemo novi svijet i zapitamo se :“Gdje je nestalo ono prvobitno JA?“ Ona je ujedno i voda i vatra i najveća oluja i nemirni talas i naj-

ljepša lađa na mirnom moru. Ona je kormilo i putokaz u dva pravca, jer nas vodi sa dva lica. Ljubav je poput ruže, ljupka i mirišljava, ostavlja bez daha. Međutim, dok ne procvjeta ruža je samo trnoviti žbun koji nas može povrijediti. Zato treba upo-znati njenu srž i ne dozvoliti da nam u ovoj, naizgled bezazlenoj igri, na-metne svoje tamno, drugo lice. Ja želim ljepši svijet, bez sivih oblaka u svome srcu. Ja glasam prvo lice ljubavi, pa zar joj je drugo potreb-no? Želim da sa njom zasijam, da se u mom srcu rascvjeta i učini me voljenom i plemenitom.

Treba iskorijeniti sve ono što nas čini nesrećnim, zato prihvatimo samo jedno lice ljubavi, ono pravo lice koje nam nudi lake i bezbrižne snove i koje gradi najdivniji svijet!

DANIJELA PETROVIĆ JU Srednja medicinska škola ”Dr

Branko Zogović”IV razred, školska 2016/2017.

DRUGO LICE LJUBAVI

(opštinsko literarno takmičenje)


10 11

nekih napitaka.Ako je u pitanju neki zub koji se ne vidi pri smijanju, onda vam ne treba puno ubjeđivanja.Ali, ako je to neki od prednjih zuba, onda pojačajte samou-bjeđivanje, jer bi se u suprotnom moglo desiti da posjetite zubara.Na taj način biste sve uprskali i sigurno izbjegli neza-boravan doček. Pomenuta tačkica će se vremenom sigurno proširiti i pretvoriti u manju ili veću rupicu.U ovom stadijumu ne treba da mijenjate ništa, već slijedite gore navedena uputstva. Nakon izvje-snog vremena, zub će početi da boluc-ka.To će u početku biti blagi bolovi, koji traju kratko, i obično se javljaju na vruće ili hladno.U ovom stadijumu treba da se ubijedite da će se zub vjerovatno sam izlečiti, s obzirom da ne boli jako. Pa i gla-va kada boli izliječi se (i noga i ruka i ...), pa više ne boli, a zašto ne bi i zub.

U slučaju da ovaj argument nije do-voljan počnite sa uzimanjem ljekova protiv bolova.Vidjećete da čim popijete lijek, bol prolazi što znači da se vjerovat-no zub izliječio.I dalje stalno morate imati na umu prvo pravilo, a to je da ni ne po-mišljate da posjetite zubara. Nakon ovog ćete vjerovatno doživjeti sljedeće iskuše-nje a to su mnogo jači bolovi, koji traju duže i javljaju se sami od sebe.Vi jedno-stavno pojačajte doze lijekova protiv bo-lova.Uzimajte što češće razne analgine, brufene, kafetine, i mnoge druge, sve dok vas želudac ne zaboli. Zatim napravite malu pauzu sa uzimanjem lijekova (za to vrijeme u zub stavljajte bijeli luk ili ulje od karanfilića) pa nastavite opet.Verovatno će vam od toga biti bolje.Najvažniji savjet u ovom stadijumu je da budete još samo malo strpljivi,jer do ludih i nezaboravnih noći vas dijeli još samo jedan korak.On će nastupiti veoma brzo a karakterišu ga sljedeći znaci : luda noć počinje bolovima izuzetno visokog inteziteta, nekada su bolovi nepodnošljivi, lijekovi više u opšte ne djeluju, javlja se često otok a nekad i visoka temperatura.Nakon ove prve ne-zaboravne noći, slijedi izlazak sunca, dan, i bolovi se manje ili više smanjuju.Kada ponovo zađe sunce slijedi druga nezabo-ravna noć, pa treća i tako redom.

Sada, pošto ste imali tu čast da doži-vite nešto nesvakidašnje, trkom pođite kod svog zubara sa nadom da će uspjeti da vam spasi zub, a ja sam ubijeđen da ovo iskustvo više nikada nećete poželjeti.

Svako ko se danas boji da vadi zub, može se utješiti pri pomisli kako je to izgledalo u da-lekoj prošlosti. Znalo se da se zub ni u kom slučaju ne smije rasparčati pri izvlačenju, jer ukoliko u desnima ostanu komadići korije-na zuba oni mogu izazvati još veće neprili-

ke. Stoga su se desni isjecale oštrim skalpelom a zub ljuljao i vukao da se rasklima prije vađenja.Operator je držao glavu bolesnika čvrsto među nogama i svi njego-vi napori su bili usmjereni da zub izvuče u pravoj liniji.Poslije toga bolesniku su se prepisivala neprijatna sred-

stva za ispiranje usta, a rana u desnima bi se često spaljivala usijanim gvožđem.

Dugo je bilo rasprostranjeno mišljenje da su crvi uzrok zubobolje.Neki su čak tvr-dili da su vidjeli kako crvi izlaze iz pokvare-nog zuba i da se pomjeraju kada se stave u vodu. Vjerovatno je to bio zubni nerv koji je njima ličio na crva.

Vađenje zuba i skidanje zubnog ka-menca vjekovima su bili jedina zubarska

pomoć.U prvim danima rada berberi-hirurzi bavili su se i zubarstvom koje su kasnije preuzeli nadriljekari po va-šarima i kovači. Oni su često vadili zube radi zabave po vašarima, dok je za to vrijeme promukla muzika njiho-vih pomoćnika ugušivala bolne krike žrtve. Evo nekih terapijskih postupaka koji su se najčešće preduzimali : davanje lijekova kroz spoljašnje uvo, puštanje krvi iz vene, spaljivanje zuba kisjelinom u nadi da će se čitav raspasti itd.

Iz istorije STOMATOLOGIJE

Lude i nezaboravne noći su one u kojima doživljavate nepodnošljive bolove zuba praćene raznim drugim ne-prijatnostima.

Prvo čega se treba striktno držati jeste da nikako ne posjećujete sto-matologa, ili to radite što je moguće ređe.Uostalom, ni mnogi iz vašeg okruženja nijesu to redovno činili pa su i dalje živi.Odmah se sjetite nekog svog rođaka , ili nekog za koga ste iz priče čuli, koji čak ni jednom u svom životu nije bio kod zubara, pa i da-lje ima zube i to poprilično tvrde....Sljedeća stvar na koju treba obratiti pažnju je ova. Kada primjetite neku promjenu na zubu, neku braonkastu tačkicu na primjer, vi sebe ubijedite da je to zub promjenio boju zbog va-ših godina, ili od kafe i duvana, ili od

HUMORESKA O LUDIM NOĆIMA

Najkraći put do ludih i nezaboravnih noći

Istorija stomatologije: Prvi profesionalni zubar živio je u Egiptu 2600 godina p.n.e.

Istorija somatologije seže do-kle i pisana riječ prvih civilizacija. Najstariji dokazi o liječenju zuba, pronađeni u Pakistanu, potiču od 7000 godina prije nove ere, navo-di Wikipedia. Rekonstrukcijom je pokazano da su korišćene meto-de bile pouzdane i efikasne.

Sumerski tekst (5000 p.n.e.) opisuje zubnog crva kao uzroč-nika propadanja zuba, što je vrlo slično vjerovanjima koja su ta-kođe postojala i u Indiji, Egiptu, Japanu i Kini. Legenda o zubnom crvu se spominje i u pisanjima Homera. Čak je i u 14. vijeku hi-rurg Guy de Chauliac je vjerovao da su crvi uzrok propadanja zuba.

U drevnom Egiptu je posto-jala kultura stomatoloških inter-

vencija o čemu postoje brojni sačuvani pisani tragovi. Poznato je da su Egipćani imali tehnologiju kojom su nedostajuće zube zami-jenjivali zlatnim žicama. Egipatski učenjak Hesy-Re je u istoriji po-znat i kao prvi profesionalni zubar. Otkrivanjem njegove grobnice pronađen je natpis „najveći od onih koji su radili sa zubima“ – što potvrđuje i Američko udruženje stomatologa.

Antičko dobaHipokrat i Aristotel (Antička Grčka) su takođe pisali o tretmanu

pokvarenih zuba i bolesti desni, vađenju zuba klještima i korišćenju žica pri stabilizaciji labavih zuba i slomljenih vilica.

Prva upotreba dentalnog mosta javlja se kod Etruraca starosje-dilaca Italije 700 p.n.e.

Srednji vijekTokom srednjeg vijeka stomatologija nije bila prepoznata kao

samostalna profesija. Njom su se prvo bavili kaluđeri uz pomoć ber-bera. U 12. vijeku crkva zabranjuje kaluđerima bavljenje bilo kakvim vidom hirurgije, puštanjem krvi i vađenjem zuba. Berberi nastavljaju limitirajući se na vađenje zuba uz velike bolove i hronične infekcije.

U 14. vijeku Guy de Chauliac je izumio prvi zubarski instrument

»»

Zubarska klješta oko 1580.god.

Zubarska klješta,

1700.god. Otvarač za usta, 1500.god.


12 13

1. Zubi se obično pojavljuju prije kod djevojčica nego kod dječaka.

2. Prva električna četkica za zube pojavila se davne 1939. godine.

3. Svi znamo da su pravilno raspoređeni zubi sinonim za predivan osmijeh kod ljudi. Ipak koliko god vam zvučalo čudno to je istina – u Japanu se krivi zubi zvani yaeba smatraju idealom ljepote.

4. U dentalnom plaku postoje više od 300 razli-čitih vrsta bakterija.

5. Najvrijedniji zub na svijetu pripada slavnom fizičaru Ser Isaku Njutnu. On je 1816. godine prodat u Londonu za nevjerovatnih 3,633.00 dolara, što bi u današnjem vremenu iznosilo desetine, a možda i stotine hiljada dolara.

6. Konac za zube je prvi put proizveden 1882. godine.

7. Davne 1846. godine je američki zubar Vilijam Morton prvi upotrijebio anesteziju (etar) prilikom vađenja zuba.

8. U istraživanju koje je sprovedeno 2003. godi-ne 34% tinejdžera i 42% odraslih izabralo je četkicu kao prvi izbor od 5 izuma bez kojih ne bi mogli da žive. Druga četiri su bila: kompjuter, automobil, mi-krotalasna rerna i mobilni telefon.

10. Redovnim posjetama zubaru može se sprije-čiti srčani udar.

13. Većina ljudi radije koristi plave, u odnosu na crvene četkice.

14. Čačkalica je najčešći predmet sa kojim se Amerikanci guše.

15. Amerikanci godišnje troše oko dvije milijar-de dolara na dentalne proizvode: paste, četkice i konce.

16. U nekim kulturama, zubi koji otpadnu su se koristili kao nakit u vidu ogrlica i minđuša.

17. Koliko pažnje Kinezi posvećuju zubima, po-kazuje činjenica da je Kina je proglasila 20. septem-bar nacionalnim praznikom koji se zove „Dan ljubavi prema zubima“.

za vađenje zuba koji je korišćen do 18. vijeka. Mo-derna zubarska klješta su ušla u upotrebu tek u 20. vijeku. Prva knjiga u potpunosti posvijećena stoma-tologiji je napisana u Njemačkoj 1530. godine. Prva knjiga napisana na engleskom sa stomatološkom te-matikom izdata je 1685 godina pod nazivom „Ope-rator for the Teeth“.

Moderna stomatologija

Smatra se da je moderna stomatologija nastala između 1650. i 1800. godine. Francuski ljekar Pierre Fauchard se smatra ocem moderne stomatologije. Uprkos ograničenjima primitivnih hirurških instru-menata krajem 17. i početkom 18. vijeka, Fauchard je bio vrlo vješt hirurg koji je napravio značajna una-pređenja stomatoloških instrumenata. Između osta-log, uveo je plombe kao tretman karijesa i opisivao ulogu šećera u propadanju zuba.

Fauchard je bio takođe pionir zubne protetike. On je otkrio mnoge metode za zamjenu izgubljenih zuba. On je predložio da se vještački zubi mogu izra-

diti od malih blokova isklesane slonovače. On je ta-kođe predstavio prve zubne proteze, (u početku na-pravljene od zlata) i otkrio da se položaj zuba može ispraviti jer zubi prate oblik žice od koje je sačinjena proteza.

Činjenica je da danas nema opšteprihvaće-ne definicije šta bi se moglo smatrati zdra-vom hranom. Ali, či-njenica je i da postoji

obilje studija i naučnih dokaza o tome da bi se uobičajeni savreme-ni način ishrane mogao smatrati – nezdravim.

Danas je u medicini dobro po-znato da hrana bogata zasićenim mastima i holesterolom (većina hrane životinjskog porekla je takva) povećava rizik od srčanog i možda-nog udara, raka prostate i raka de-belog crijeva. Poznato je i da su na Zapadu ove bolesti poprimile raz-mjere prave epidemije.

Sa druge strane, u Japanu, Afri-ci, Filipinima i drugim dijelovima svijeta gdje ljudi ne jedu mnogo namirnica životinjskog porijekla, procenat srčanih oboljenja je mno-go manji nego u SAD i drugim ra-zvijenim zemljama. Isto važi i za razne oblike raka – narodi koji kon-zumiraju malo životinjskih proteina i masnoća imaju mnogo manji pro-cenat oboljevanja od raka debelog crijeva, prostate, dojke i drugih ra-sprostranjenih oblika ove bolesti.

Šta su jeli naši stari

Pitajte starije ljude u vašoj po-rodici šta su jeli u djetinjstvu. Vje-rovatno će odgovoriti da nisu jeli mnogo mesa. Obrok im se uglav-nom sastojao od crnog pšeničnog ili raženog hljeba, kupusa, repe, krompira, kukuruza (palente), ra-znih kaša od žitarica. I ne zaboravi-te – sve su to bili proizvodi koji su danas prilično skupi i koje naziva-mo “organskim” – jer su bili gajeni bez ikakvog dodavanja pesticida i

drugih hemikalija. Prije Drugog svjetskog rata, čak

i industrijski proizvedena hrana sa-držala je samo pet-šest vrsta hemi-kalija. Danas se i u poljoprivrednoj proizvodnji i u industrijskoj pro-izvodnji hrane koriste na hiljade hemikalija!

Negdje početkom 20. vijeka sr-čane bolesti su bile veoma rijetke, a samo jedan od 27 ljudi dobio bi neki oblik raka. Danas, statistički gledano, u razvijenim zemljama od raka obolijeva svaki treći stanovnik!

Stavovi se mijenjaju

Dok je u prvoj polovini dvade-setog vijeka zvanični nutricionizam smatrao - što je hrana kaloričnija i što ima više životinjskih proteina- to bolje, sada je preovladalo sa-svim suprotno mišljenje. Istraživa-

nja na velikim uzorcima su pokaza-la da Mediteranci, koji konzumiraju sasvim malo mesa i zasićenih masti, a puno mahunarki, žitarica, povrća, voća i dosta nezasićenih masti (pri-je svega nerafinisanog maslinovog ulja) žive duže. Isti je slučaj i sa Ja-pancima, čija je ishrana slična me-diteranskoj.

Dobro zasnovana i dokumen-

tovana istraživanja zdravlja vegeta-rijanaca i u svijetu i kod nas poka-zala su da su vegetarijanci takođe zdraviji i da u prosjeku žive duže, što je navelo Američko udruženje za ishranu da kao svoj zvanični stav objavi tvrdnju da vegetarijanska ishrana u odnosu na klasičnu pruža niz zdravstvenih prednosti.

Na Zapadu, zdrava hrana je odavno “in”, a polako postaje i kod nas. Statistike pokazuju da broj onih koji počinju da prelaze bilo na mediteranski, bilo na vegetari-janski, bilo na makrobiotički način ishrane - neprekidno raste. I to je nesumnjivo dio jednog novog, po-pularnog životnog stila.

Razmišljate li o tome da ga usvojite?

Zdravlje stvaramo sami

Učili su nas da bolest dolazi od-nekuda i napada naš organizam. Ali, kako odmiče 21. vijek, u svijesti čitavog svijeta sve jasnije postaje da zdravlje ili bolest stvaramo mi sami, svojim ukupnim stavom pre-ma životu i svojim svakodnevnim navikama. Zato i raste broj onih koji nastoje da žive drugačije, na način koji bi se mogao nazvati – zdrav životni stil. On podrazumijeva urav-noteženiji način ishrane, redovnu fizičku aktivnost, svjesno usmje-renje na postizanje emocionalne i mentalne stabilnosti, praktikovanje tehnika za smanjenje stresa i razvoj skrivenih ljudskih potencijala…

U MODI JE PAZITI NA ISHRANU

MALO POZNATE ČINJENICE O ZUBIMA KOJE VJEROVATNO NISTE ZNALI


14 15

Ovo je jednostavno, treba vam vrlo malo

truda Sa svih strana stižu savjeti za zdrav život. Nutricionisti, razni ljekari nikako da se slože oko nekih stvari. Međutim, jedno je sigurno, odgovor na sve je umjerenost. Sve probajte, ali sa mjerom. Mada, nije

na odmet da na umu uvijek imate ova pravila:

• Manje gazirane vode, više obič-ne vode

• Manje alkohola, više čaja• Manje šećera, više voća• Manje mesa, više povrća• Manje vožnje, više šetnje• Manje briga, više sna• Manje bijesa, više smijeha• Manje riječi, više akcije

UKOLIKO ŽELITE DA ŽIVITE STO GODINA

Ječam - poznat kao geršla i kaša, mnoge će danas asoci-rati prvo na - pripremu piva.

Ali ova jednogodišnja biljka iz porodice trava jed-

na je od najstarijih žitarica Evrope i ima dugu i važnu istoriju. Sijao se još u kameno doba i jelima davao hrskavu notu.

Ječam potiče iz Etiopije i jugo-istočne Azije gdje se uzgajao prije 10 000 godina. Upotrebljavao se za prehranu ljudi i životinja, kao i za proizvodnju alkoholnih pića. Prvi recept za ječmeno vino potiče iz Vavilona, 2800 godina prije Hrista. Isto tako, ječmena se voda već od davnina upotrebljavala u medicin-ske svrhe.

U doba antičke Grčke ječam je bio osnovni sastojak u pripremi hljeba, kao i vrlo važna namirnica u prehrani sportista, kojoj su davali važnost kao izvoru sportske snage. I rimski sportisti cijenili su ječam i koristili ga u prehrani, kao i gladija-tori koje su zvali hordearii, što znači “oni koji jedu ječam”.

Ječam je bio naročito cijenjen u drevnoj Kini, kao simbol muške zrelosti.

U srednjem vijeku, kada je pše-nica bila vrlo skupa, mnogi su Evro-pljani pripremali hljeb od ječma i raži. U 16. Vijeku Španci su u Južnu Ameriku donijeli ječam, dok su En-glezi i Holanđani zaslužni za preno-šenje ječma u Sjevernu Ameriku.

Ječam uspijeva u hladnijim kra-jevima i zauzima četvrto mjesto u

proizvodnji žitarica u svijetu. Razlog je njegova široka upo-

treba u proizvodnji hljeba, slada, piva, alkoholnih pića, zamjene za kafu, stočne hrane i drugih namir-nica.

Redovno konzumiranje ječma:

• snižava holesterol • štiti od raka • spriječava nagle promjene glukoze u krvi• daje organizmu velike koli čine prirodnog vitamina E• liječi upale

• čisti organizam• podmlađuje, čisti i štiti kožu od starenja • pomaže pri mršavljenju

U 100 g ječma ima 354 kalorija, obiluje nezasićenim masnim kisjeli-nama (koje smanjuju nivo holeste-rola u krvi). Sadrži dosta vitamina A, vitamina D, vitamina E, veće količi-ne vitamina B12 (koji je inače rije-dak u biljkama), pantotenske kisje-line, a od minerala sadrži kalcijum, magnezijum, cink, željezo, fosfor, kobalt, fluor i jod. Lako je probav-ljiv i sadrži mnogo topivih vlakana, koja pomažu u zaštiti od raka debe-log crijeva.

JEČAM – UNIVERZALNI LIJEK ZA SVE VRSTE

UPALA


16 17

Htjeli mi to da priznamo ili ne, ali činje-nica je da češće pričamo o dobrim đa-cima, kao što sa ponosom pominjemo ove sa „Lučama“ i mnoge druge koji su podjednako dobri- ali im je izmakla po-

menuta nagrada. No, činjenica je i to da u školi ima mnogo onih uče-

nika koji imaju nedovoljne ocjene, a mi ih ipak volimo kao dobre ljude i prijatelje. I što je najvažnije vjeruje-mo u njih, ne možemo ih otpisati samo zato što nema-ju u dnevniku petice i četvorke. Mnogi posjeduju neke druge talente, koji će se tek kasnije pokazati.

Evo primjera: Albert Ajnštajn, jedan od najvećih umova svih vremena, koji je svojim radom zauvijek za-dužio čovječanstvo, bio je svojeglav učenik.

Volio je da sanjari i u mislima odluta tokom nasta-ve, a često je i zaboravljao školske obaveze. Mnogi bi ga i danas zbog toga zvali lošim đakom. Zato je, kada je i sam postao roditelj, zastupao mišljenje da djeci tre-ba pružiti slobodu da otkriju šta ih zanima.

Ajnštajn je znao da ne postoje loši učenici – samo djeca koja ne dobiju priliku da razviju svoja specifična interesovanja.

Inače, ogroman broj velikih ljudi je bio školski pri-mjer nedovoljno zainteresovane djece. Mnogi nisu ni fakultet završili, recimo Nikola Tesla, Tomas Edison... Tomas Edison nije čak ni srednju školu završio redovno. Bio je tolika ljenčuga da su ga svi mrzjeli. Bil Gejts nije završio fakultet. Ni direktor Epla, Stiv Džobs nije zavr-šio fakultet, kao ni Mark Zukerberg. General Pinoče se trudio, a bio je među poslednjima na vojnoj akademiji. Abraham Linkoln nikad nije završio srednju školu. Sa-dam Husein isto... itd. itd. Da ne nabrajamo sada.

Pisci: Ivo Andrić je bio najgori u svom odjeljenju iz matematike, pao je sedmi razred i ponavljao ga, osta-jao je sve četiri godine srednje škole na popravni iz matematike. Završio je fakultet tek kad je uveliko bio na bitnim diplomatskim položajima, jer mu je za na-predovanje u službi bila potrebna škola. Borislav Pekić nikad nije završio fakultet. Momo Kapor pao sedmi ra-zred kao i Ivo Andrić, inače, interesantno je da je išao u istu, sarajevsku gimnaziju kao Andrić sjedio je u istoj klupi i kao Andrić ponavljao isti razred.

Od stranih: Viljem Šekspir, bio je skitnica. Hemin-gvej je napustio srednju školu. Džek Keruak, Čarls Bu-kovski i mnogi drugi bili su im slični.

Lava Tolstoja su učitelji opisali kao “nesposobnog i nevoljnog za učenje”. Koliko vidimo, danas je njegova lektira obavezna.

Napoleon Bonaparta je završio vojnu akademiju kao jedan od najgorih u klasi. Bio je poznat po tome što nikad nije naučio dobro francuski jezik i pravopis, jer je teško pamtio. Vinston Čerčil je u svom razredu po uspjehu bio poslednji. Šarl de Gol se trudio, ali bio sasvim prosječan učenik i kasnije student.

Mnogo je još ovakvih primjera, ali dragi vršnjaci, mi vas ipak molimo da budete malo vredniji u učenju i da se ne štedite, jer samo ono što ponesete u glavi ne može vam niko oduzeti.

Probajte ovaj eksperimenat, otopite ljusku jajeta u sirćetu. Za eksperimenat vam je po-trebno jedno jaje, alkoholno sirće i dublja čaša. Naspite sirće u čašu i ubacite jaje. Po-smatrajte šta se događa. Ostavite jaje u sir-

ćetu 24 sata pa ga premjestite u vodu. Objašnjenje procesa: Nakon potapanja jajeta u

sirće oko njega su se pojavili mjehurići, odnosno oko jajeta se stvorio ugljen dioksid (CO2). Na površini vode se pojavljuje pjena jer u sirćetu se nalazi sirćetna kisjelina(CH3COOH) koja reaguje sa kalcijum karbo-

natom iz ljuske jajeta(CaCO3) pri čemu nastaje kalci-jev acetat (CH3COO)2Ca, voda i ugljen dioksid.

Jaje je na kraju potpuno bijelo i bez ljuske jer je lju-ska reagovala sa sirćetnom kisjelinom (CH3COOH). Na-kon što smo stavili jaje u vodu postalo je gumenasto, jer kada se stavi takvo jaje (koje više nema mineralnu opnu) u slanu vodu, voda na principu osmoze izvuče vodu iz jajeta te ono postaje gumenasto. Formula za sve ovo glasi: CH3COOH+CaCO3→CO2+H2O+(CH3COO)2 Ca. Sirćetna kisjelina + kalcijev karbonat daje ugljen dioksid + voda + kalcijev acetat(etanol).

KO KAŽE DA HEMIJA NIJE ZABAVNA

Pravilnost kao bitan elemenat kulture go-vora uopšte ima mnogo veći i širi značaj nego što se to obično pretpostavlja. Zato treba njegovati pravilan govor ( i usmeni i pismeni), a to se može posti-ći, osim školskom nastavom i uz pomoć

odgovarajuće literature, pa i praćenjem jezičkih ru-brika u štampi.

Gdje često griješimo?- Da li se kaže: kući ili kod kuće? – Uz glagole

mirovanja pravilno je upotrijebiti kod kuće, na pri-mjer: bio sam kod kuće, sjedim kod kuće; a ne bio sam kući, sjedim kući. U upotrebi je i ja sam u kući, a ne ja sam kući.

- Ako se zahvaljujete u ime porodice ili kolektiva pravilno je reći:

Hvala u ime porodice/kolektiva; a ne hvala ispred porodice/kolektiva.

- Ne govorite nikada: još uvijek traju pregovori; već još traju pregovori (ili još ili uvijek, ne može oboje).

- Da li je pravilnije reći: dobio sam na lotu ili lo-tou? Često se čuje oblik lotou, ali je pravilnije lotu. Slično je sa riječju logo: vidio sam tu boju na tvom logu, a ne na logou.

ZA JEZIČKE ČISTUNCE

Za one koji nisu najbolji đaci i ne samo za njih


18 19

“Život ima svoje uslove. Kako bi čovjek bio prihvaćen među obrazovanim ljudima, mora biti kulturan”, poruču-je u jednom pismu ruski pisac Anton Pavlovič Čehov svom mlađem bratu,

sastavljajući spisak uslova koji ispunjavaju kulturni lju-di:

- Oni poštuju ljudsku ličnost i zato su uvijek ljuba-zni, pažljivi, učtivi i spremni da čine za druge.

- Saosjećajni su prema svima, ne samo prema pro-sjacima i mačkama. Brinu i o onome što se ne vidi, i spremni su da se žrtvuju kako bi pomogli drugima.

- Poštuju tuđe vlasništvo i zato vraćaju svoje du-gove.

- Iskreni su i preziru laž. Ne lažu čak ni kad su sitnice u pitanju. Laž vrijeđa slušaoca i unižava ga u očima go-vornika. Ne poziraju, ponašaju se isto i na ulici i u svom domu, ne prave se važni pred svojim skromnijim prija-teljima. Nisu skloni blebetanju niti opterećuju druge svojim ničim izazvanim ispovijedanjima. Iz poštovanja prema tuđim ušima više ćute nego što pričaju.

- Ne unižavaju sebe kako bi izazvali sažaljenje. Ne igraju na kartu tuđe osjetljivosti da bi osvojili pažnju. Ne govore “Mene niko ne razumije” ili “Niko ne mari za mene”, zato što su to jeftini i vulgarni trikovi.

- Ne pate od plitke taštine. Ne mare za lažne vri-jednosti, poznanstva sa poznatim ličnostima ili za to da sami budu poznati. Ako su učinili nešto značajno, ne prave od toga najvažniju stvar na svijetu, i ne hvale se time da imaju pristup tamo gdje ga drugi nemaju. Zaista talentovani ljudi se uvijek klone svetine i rekla-miranja.

- Ako imaju neki dar, poštuju ga. Zarad njega žr-tvuju odmor, romanse, provod, sujetu. Ponosni su na svoj dar, ali su mu i veoma posvećeni.

- Imaju razvijen osjećaj za lijepo, estetsko. Ne idu na spavanje u odjeći, održavaju čistoću životnog pro-stora. Veoma vode računa da kontrolišu svoje nagone i da u suprotnom polu ne vide samo seksualni obje-kat. Teže originalnosti, otmenosti, čovječnosti, dive se majčinskim osjećajima. Ne opijaju se već piju alko-hol samo u posebnim prilikama, jer smatraju da nisu svinje. Drže se načela ‘mens sana in corpore sano’ – u zdravom tijelu zdrav duh.

Tako izgledaju kulturni ljudi. Da bi čovjek bio kul-turan nije dovoljno da čita popularne romane i posje-ćuje pozorište. On mora neprestano, danonoćno da radi na sebi, da čita, uči, trudi se... i da odmah odbaci sujetu, jer se svaki izgubljeni sat računa”, završava svo-je pismo Čehov.

TAKVI SU KULTURNI

LJUDI...

Anton Pavlovič Čehov

Kada je Stvoritelj završio sa stvaranjem muškar-ca, bio je svjestan da je iskoristio sve sastojke, koji su mu bili na raspolaganju. Nije bilo više ničega trajnog, stabilnog, čvrstog od čega bi mogao stvoriti i ženu.

Stvoritelj je dugo vremena razmišljao i na kraju je uzeo: mjesečevu puninu, savitljivost vinove loze i tre-perenje trave, vitkost trstike i cvjetanje cvjetova, lako-ću listića i svjetlost sunčevih zraka, plačljivost oblaka i nestalnost vjetrova, zečju plašljivost, paunovo šepure-nje, mekoću ptičjeg perja i tvrdoću dijamanta, slatkoću meda i okrutnost (ljutinu) tigra, žar vatre i hladnoću sni-jega, brbljivost papagaja i pjev slavuja, dvoličnost lisice i vjernost majke lavice. Pomješavši sve te netrajne ele-mente, Stvoritelj stvori ženu i dade je muškarcu.

Nakon sedmicu dana dođe muškarac i reče:- Gospode, stvorenje koje si mi dao jako me unesre-

ćuje. Toliko govori i tako me nemilosrdno muči da ne mogu predahnuti. Hoće da se neprestano brinem oko nje i tako gubim vrijeme. Plače za svaku sitnicu i živi bes-posleno. Došao sam da ti je vratim, jer ne mogu s njom da živim.

-Dobro – odgovori Stvoritelj i uze je natrag. Nakon sedmicu dana vrati se muškarac i reče:- Gospode, od kad sam vratio ono stvorenje, život

mi je postao tako prazan. Stalno mislim na nju – kako je plesala i pjevala, kako me je ispod oka gledala, kako me je zadirkivala i kako se naslanjala na mene. Bila je tako lijepa i tako nježna u dodiru. Obožavao sam da slušam njen smijeh. Molim Te, vrati mi je natrag.

- Dobro – odgovori Stvoritelj. I muškarac je opet uze k sebi.

Nakon tri dana opet dođe i reče:- Gospode, ne razumijem i ne znam to da objasnim,

ali nakon svih mojih iskustava s onim stvorenjem, do-šao sam do zaključka da mi pravi više problema nego radosti. Preklinjem te, uzmi je natrag! Ne mogu s njom da živim!

- Ali ne možeš živjeti ni bez nje – odvrati Stvoritelj. Zatim se okrenu leđima do muškarca i nastavi svoj

posao. Muškarac sav razočaran reče: „Šta da radim? Niti

mogu da živim s njom, a ni bez nje!“ - Ljubav je osjećaj koji treba učiti. To je napetost i os-

tvarenje. To je velika čežnja i neprijateljstvo. To je radost i bol. Nema jednoga bez drugoga.

LJUBAV JE OSJEĆAJ KOJI TREBA UČITI


20 21

MARKESOVE ŽIVOTNE FRAZE O LJUBAVI I PRIJATELJSTVU

1. Volim te ne zbog toga šta si ti, već zbog toga šta sam ja kad sam pored tebe.

2. Nijedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati.

3. Ako te neko ne voli onoliko koliko bi ti željela, to ne znači da te ne voli cijelim svojim bićem.

4. Pravi prijatelj je onaj koji te drži za ruku, a isto-vremeno ti dira srce.

5. Najgori način da ti neko nedostaje je da sjediš pored njega i znaš da ga nikada nećeš imati.

6. Nikada nemoj prestati da se smiješ, čak ni kada si tužna. Neko će se možda zaljubiti baš u tvoj osmijeh.

7. Za nekoga si još samo jedna osoba na svijetu, a za nekoga si cijeli svijet.

8. Nemoj provoditi vrijeme sa nekim kome nije stalo da provodi vrijeme sa tobom.

9. Možda Bog želi da upoznaš mnogo pogrešnih ljudi prije nego što upoznaš onog pravog i na tome ćeš mu, kad se to bude desilo, biti zahvalna.

10. Ne plači zato što se završilo. Raduj se zato što se dogodilo.

11. Uvijek će biti ljudi koji će te povrijediti. Na-stavi da vjeruješ, samo budi opreznija.

12. Postani bolja osoba i budi sigurna da znaš ko si prije nego što sretneš nekog novog, i nadaj se da ta osoba zna ko si ti.

13. Ne opiri se toliko. Najbolje stvari se dešavaju onda kada ih ne očekuješ.

ZAPAMTI – NIŠTA SE NE DEŠAVA BEZ RAZLOGA

Život je poput priče, nije važno koliko je dug, već koliko je dobar. Ono što je prošlo, više ne po-stoji, ono što će biti, još nije došlo. Postoji samo jedna tačka u kojoj se sastaju i prošlo i buduće.

U TOJ TAČKI CIJELI JE TVOJ ŽIVOT. ISKORISTI JE.

Gabrijel Hose Garsija Markes kolumbijski je pisac, novinar, izdavač i politički aktivista. Rodio se u gradu Arakataka, u oblasti Magdalena. Uglavnom je živio u Meksiku i Evropi. Najveći dio svog vremena provodio je u gradu Meksiko Siti. Garsija Markes se smatra najpoznatijim piscem magičnog realizma, žanra u kome se prepliću mitovi i magija sa realnošću svakodnevne egzistencije. Najviše je doprinio tome da latinoamerička literatura dođe u centar pažnje svjetske kulturne javnosti šezdesetih godina 20. vijeka. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1982. godine. Njegovo najpoznatije delo, Sto godina samoće, prodato je u više od 30 miliona primjeraka

• Spavao bih manje, sanjao bih više • Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja

samo krpena marioneta i podario mi komadić života, moguće je da ja ne bih kazao sve što mislim, ali nesumnjivo bih mislio sve što ka-žem.

• Stvari bih cijenio, ne po onome što vrijede, već po onome što znače.

• Spavao bih manje, sanjao bih više - shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvore-nih očiju gubimo šezdeset sekundi svjetlosti.

• Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju.

• Slušao bih druge kada govore, i kako bih uži-vao u sladoledu od čokolade.

• Kada bi mi Bog poklonio komadić života, obla-čio bih se jednostavno, izlagao potrbuške sun-cu, ostavljajući otkrivernim ne samo tijelo, već i dušu.

• Zalivao bih ruže da bih osjetio bol od njihovih bodlji, i strastveni poljubac njihovih latica...

• Bože moj, kad bih imao još samo jedan mali komadić života... ne bih pustio da prođe ni jedan jedini dan a da ne kažem ljudima koje volim, da ih volim.

• Uvjeravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živio bih zaljubljen u ljubav.

• Dokazivao bih ljudima koliko griješe kada mi-sle da prestaju da se zaljubljuju kad ostare, a ne znaju da su ostarili kad prestanu da se za-ljubljuju.

• Djeci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauče da lete.

• Stare bih podučavao da smrt ne dolazi sa sta-rošću, već sa zaboravom.

• Toliko sam od vas naučio ljudi ... • Naučio sam da čitav svijet želi da živi na vrhu

planine, a ne zna da je istinska sreća u savlađi-vanju litica.

• Shvatio sam da kada tek rođeno dijete stegne svojom malom šakom, po prvi put, prst svoga oca, da ga je uhvatio zauvijek.

• Naučio sam da čovjek ima pravo da gleda dru-gog odozgo, jedino kad treba da mu pomo-gne da se uspravi.

• Toliko sam toga mogao da naučim od vas, premda mi to neće biti od velike koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja ću na žalost početi da umirem.


22 23

INOVACIJE IH KOŠTALE ŽIVOTA

Oni su promjenili svijet, ali su ih ubili njihovi sopstveni izumi. Ovi pioniri su svojim izumima zadužili svijet, ali nažalost i izgubili svoje živote dok su ih testirali. Zahvaljujući njima danas

imamo avione, podmornice, transfuziju...

Američki inženjer, Henri Smolinski, iznerviran sva-kodnevnim saobraćajnim gužvama, došao je na ideju da napravi leteći automobil. Rešen da istraje u svojoj namjeri on je početkom 70-ih godina napravio”AVE Mizar”. Leteća mašina je bila ništa drugo nego “ford” na koga su bila montirana krila i propeler od “cesne”. Pilikom probnog leta, 11. septembra 1973. godine, sa Henrijeve skalamerije je otpalo krilo i on je poginuo.

Franc Ričelt, po-rijeklom iz Austrije, je početkom 20. vijeka do-šao na ideju da napravi odjelo za “superheroja”, odnosno odijelo za pi-lote koje bi im, u slučaju opasnosti, poslužilo kao padobran. Međutim, to-kom prezentacije svog izuma, 4. februara 1912. godine, Franc je, skočivši s Ajfelovog toranja- po-ginuo.

Amerikanac Vi-lijam Bulok je oko 1860. godine napra-vio izum koji je kasnije pretvoren u štampar-sku mašinu. Tokom instalacije svog izuma u prostorijama “Public Ledgera” u Filadelfiji, 3. aprila 1867. godine, Buloku se noga zagla-

vila u mašini. Umro je dok su doktori pokušavali da mu amputiraju nogu.

Njemački inženjer, Oto Liliental, upisao se u isto-riju kao prvi čovjek koji je uspio da jedri u vazduhu. Sva svoja istraživanja je dokumentovao i predstavio naučnim krugovima koji su dali pozitivno mišljenje o

proizvodnji leteće mašine. Međutim, i nakon hiljade uspješnih probnih letova, tog 9. avgusta 1896. godine, Oto nije imao sreće. Njegova letjelica se srušila, a on umro samo jedan dan nakon nesreće.

Inženjer američke mornarice, Horas Lavson Han-lej, sredinom 19. vijeka je napravio prvu ratnu pod-mornicu. Podmornica je prošla prvu probnu vožnju, ali je prilikom drugog zarona, 15. okobra 1863. godine,

potonula. Tom prilikom poginulo je svih devet članova posade, među kojima je bio i Hanlej.

Britanski trgovac, Henri Vinstanlej, je krajem 17. vijeka došao na ideju da napravi svetionik kako se nje-govi brodovi ne bi razbijali o stijene na obalama Kor-nvala. Međutim, oluja koja je u jednoj novembrskoj noći 1703. godine zahvatila taj kraj, srušila je svetionik u kome je bio Henri. Izumitelj je poginuo na licu mje-sta.

Marija i Pjer Kiri su otkrili niz novih elemenata, uključujući radijum i polonijum, a takođe su postavili teorije o radioaktivnosti i izolaciji radioaktivnih izoto-

pa. Za svoja otkrića su dobili i Nobelovu nagradu za fiziku. Marija Kiri je umrla 4. jula 1934. godine od apla-stične anemije, najvjerovatnije izazvane prevelikim izlaganjem radijaciji tokom svojih eksperimenata

Maks Valier je 20-ih godina prošlog vijeka bio jedan od pionira u raketnoj nauci. Takođe, austrijski pronalazač je bio opčinjen i brzinom pa je napravio ra-ketno vozilo “Valier RAK 6”. Poginuo je 17. maja 1930. godine prilikom probne vožnje. Vozilo je eksplodiralo.

Hemičar Tomas Mid-glej je prvi koji je ubacio olovo u gorivo kako bi smanjio lupanje moto-ra. Njegov pronalazak je dobro prihvaćen, ali je Tomas usled trovanja olovom morao da napu-sti posao. Kasnije je di-zajnirao pomagalo koje je tebalo da pomogne ljudima da ustanu iz kre-veta. Pronalazač je umro

od gušenja kada se slučajno zapetljao u užad uređaja.

Aleksandar Bogdanov je po profesiji bio filozof, a poznat je i po tome što je sa Lenjinom igrao šah. Godine 1926. osnovao je institut jer ga je fascinirala transfu-zija krvi od koje se, kako je vjerovao- podmlađivao. Na-kon što je 11 puta uspješno transfuziju obavio na sebi, usledila je i 12-ta koja ga je koštala života. Umro je u aprilu 1928. godine, a ni da-nas se ne zna da li je umro od infekcije ili pogrešne krvne grupe.


24 25

DVAJT AJZENHAUER

Američki državnik, general Dvajt Ajzenha-uer (1890-1969) jednom je u užem krugu ovako definisao rat: Rat je raz-doblje kada se među-sobno ubijaju ljudi koji se uopšte ne poznaju, i to po zapovijesti onih koji se međusobno veo-ma dobro poznaju, pa se ipak ne ubijaju.

BRANKO ĆOPIĆ

Na ulicama mnogi prolaznici su se zaustav-ljali, glasno izgovarajuci: “Gle, Branko Ćopić! Eno Branko! Pogledajte, ono je Branko Ćopić!” To ga je nerviralo. Jednom čak nije mogao da se uzdrži, već je jednoj sredovječ-noj ženi ljutito uzvratio: “Pa šta ako je Ćopić, nije međed!”

EZOP

Čuveni basnopisac Ezop jednom je zami-šljen šetao gradom. Sreo ga je činovnik visokog ranga i, budući da mu je bio sumnjiv, upitao ga:

“Kuda ideš ? ““Ne znam” odgovorio

je Ezop zanešeno.Čovjek je pomislio

da je to neka skitnica i naredio je da ga zatvo-re. Kada su ga odvezli u zatvor, Ezop se okrenuo prema njemu i rekao mu:

“Vidiš da sam ti rekao istinu. Zaista nisam mogao znati da me put vodi u za-tvor.”

GUSTAV VI ADOLFO

Švedskom kralju Gu-stavu VI Adolfu (1778-1837) javila su se tri stranca i ponudila da rade u njegovoj obavje-štajnoj službi. Za ove-ću svotu novca bili su spremni da izdaju važne podatke o svojoj domo-vini. Gustav je ponudu prihvatio i potom im isplatio ugovoreni iznos. Tada jedan od obavešta-jaca reče:

- Veličanstvo, novac koji ste nam dali falsifi-kovan je.

- Za izdajnike svoje domovine dobar je i falsifiko-vani novac, odgovori kralj i otjera ih.

DANILO KIŠ

U Parizu je Da-nilo Kiš imao svoj omiljeni bistro u ko-jem je radio kono-bar Japanac. Kiš je u trenucima doko-nosti Japanca učio naš jezik, ali s izra-ženim crnogorskim akcentom. Prijatelji bi dolazili u posjetu velikom piscu, pri-čalo bi se o svemu, najviše o Balkanu, a konobar, lik iz Kuro-sawinih vizija, uveseljavao bi ih pitanjima tipa: “A, što ćeš, mučeniče, popiti?”

A N E G D O T EDESANKA MAKSIMOVIĆ

Ostaće zabilježena i anegdota o susretu dvije dive pisane riječi, onako kako je ispričala Astrid Lin-dgren. Gospođa (Desanka Maksimović) je sigurno ve-oma dobar pisac, žao mi je što nijesam pročitala ni je-dan njen stih. E, kako smo se samo lijepo “ispričale”. Ona je sjedela sa moje lijeve stra-ne, a ja slabo čujem na lijevo uvo. Sve vrijeme mi je govorila nešto na francuskom, a ja od svih jezika naj-manje znam francuski, pa sam joj sve vrijeme odgova-rala na njemačkom.

NAPOLEON BONAPARTA

Na maršu u Italiji Napo-leon Bonaparta (17691821), budući francuski car, imao je pomoćnika generala Ozeroa koji je smatrao da ne mora slušati naređenja mladog šefa. Napoleon je neko vri-jeme podnosio generalovu nedisciplinu, a kad je prevr-šio mjeru, zapreti generalu: „Gospodine! Vi ste za glavu viši od mene, ali ako ne budete izvršavali moja nare-đenja, ta razlika će uskoro nestati“.

LUDVIG VAN BETOVEN

Bogati i naduveni Betove-nov brat poslao je kompozito-ru novogodišnju čestitku. Na kraju se potpisao: “Johan van Betoven, vlasnik imanja”.

Čuveni kompozitor mu je kartu vratio, dopisavši na po-leđini:

“Ludvig van Betoven, vla-snik mozga”.

STEVAN SREMAC

Pisac Stevan Sremac bio je u društvu u kojem se poveo razgovor i o porezu. Neko vrijeme je slušao razgovor, a zatim se i on uključi:

- Mislim da bi od svih poreza najunosniji bio onaj na žensku ljepotu.

- Kako to?- Jer bi ga svaka žena

s oduševljenjem plaćala.

DŽORDŽ BERNARD ŠO

Veliki engleski knji-ževnik nikako nije pod-nosio kritičare i smatrao ih je uglavnom proma-šenim piscima. U jed-nom većem društvu neki kritičar je nadglasa-vao sve prisutne, upor-no želeći da vodi glavnu riječ. Ne mogavši više da podnese namjetljiv-ca, Šo se glasno obrati svom susjedu:

- Eh, gospodine moj, kritičar vam je kao auto-mobil: što je gori, sve više buči!

* * *Šo, koji je bio mršav, i pisac Žilber Šesterton, koji je

bio neobično debeo čovjek, svakom prilikom su izazi-vali jedan drugoga. Jednog dana reče debeli Šester-ton mršavom Šou:

- „Kad god čovjek pogleda vas pomislio bi da u ovoj zemlji vlada glad“!

-„A kad čovjek pogleda vas, pomislio bi da ste za to krivi vi“!- uzvrati Šo.

* * *Jednom prilikom u društvu upitaše Šoa (zbog nje-

govog netipičnog mišljenja o braku):- Vjerujete li da je svako ko se oženi u petak čitavog

života nesrećan?-„Naravno da verujem. A zašto bi petak bio izuze-

tak“?


26 27

KONFUCIJE

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni, ali svi mogu biti dobri.

***Bolje je upaliti i jednu malu svje-

tiljku nego proklinjati tamu.***

Čovjek koji načini grešku a ne ispravi je, čini drugu grešku.

***Ko je uljudan preko mjere, po-

staje dosadan. Ko je oprezan preko mjere, izgleda strašljiv. Ko je odvažan preko mjere, uzrokuje nered. Ko je iskren preko mjere, djeluje okrutno.

TOLSTOJ Kao što se vatra ne gasi vatrom,

tako se ni zlo ne gasi zlom.***

Čovjekova zloba uvijek polazi od njegove nemoći.

***Ne činite ono što ne treba pa

ćete učiniti sve što treba.

***Najizrazitiji talenti gube se u ne-

radu.***

Ne vjerujte riječima - ni svojima,

ni tuđima. Vjerujte samo djelima - i svojima i tuđima.

SENEKA

Uporna dobrota pobjeđuje i naj-tvrđe srce.

***Nije da se mi ne usuđujemo zato

što su neke stvari teške, već su one teške zato što se mi ne usuđujemo.

***Onaj ko učini dobro djelo neka

ćuti, onaj koji ga prima neka priča.***

Nije siromah onaj ko ima malo, već onaj ko traži više.

BUDA

Na hiljade svijeća može se upali-ti od jedne svijeće, a život te svijeće time se neće skratiti. Sreća se nikad ne smanjuje kada se podijeli.

***Tri stvari ne mogu dugo ostati

skrivene: Sunce, Mjesec i istina.

*** Kad gajimo ljutnju, to je kao da

držimo žeravicu koju namjeravamo da bacimo na nekog drugog. Opeče-mo se mi sami.

*** Nećete biti kažnjeni zbog svog

bijesa. Kazniće vas sam vaš bijes.

LAO CE

Znati da znaš ono što znaš i da ne znaš ono što ne znaš – eto najvećeg znanja!

***Nametati svoju volju drugima je

nasilje, a nametati samog sebe vrhu-nac je nasilja.

***Sniježna guska ne treba da se

kupa da bi bila bijela. Tako ni ti ne treba da radiš ništa drugo osim da budeš ono što jesi.

ARISTOTEL

Ako na stazi života potrčiš i pad-neš, podigni se i očisti prašinu, jer nije gubitnik onaj koji pada, već onaj koji ostaje da leži.

LEONARDO DA VINČI

Jednu polovinu života čovjek

MISLI POZNATIHprovede gubeći zdravlje, a drugu po-lovinu pokušavajući da ga vrati.

DUŠAN RADOVIĆ

Ako riješite sve probleme svoje djece, ona neće imati drugih proble-ma sem vas.

BERNARD ŠO

Život i povjerenje samo se jed-nom gube.

DŽONATAN SVIFT

Niko nije tako slijep kao oni koji neće da vide.

MARK TVEN

Kada si u dilemi, reci istinu.

Jednog dana, kad sam bio prva godina srednje škole, vidio sam jednog dječaka iz mog razreda kako ide kući. Zvao se Kile. Izgledalo je da nosi kući sve knjige.

Pomislio sam: „Zašto bi neko nosio sve svoje knjige kući u petak? Ovaj je zaista štreber.“

Sam sam imao lijepo isplaniran vikend (zabava i fudbalska uta-kmica s prijateljima sjutra popodne), zato sam samo slegnuo rame-nima i produžio dalje.

Hodajući, vidio sam da prema onom dječaku ide grupa djece. Potrčali su k njemu, srušili mu knjige na zemlju i podmetnuli mu nogu, tako da je pao u blato. Njegove naočare su odletjele i vidio sam kako se zaustavljaju desetak koraka od njega. Pogledao je pre-ma gore i uočio sam mu tugu u očima.

U srcu sam saosjećao s njim. Potrčao sam prema njemu, i dok je puzeći tražio svoje naočare, ugledao sam suzu u njegovim očima. Dodajući mu naočare, rekao sam: „Oni dječaci su budale. Zaista su već trebali da odrastu.“

Pogledao me i rekao: „Hej, hvala!“ na njegovom je licu bio velik osmjeh, jedan od onih koji izražavaju iskrenu zahvalnost. Pomogao sam mu da pokupi knjige i upitao ga gdje živi.

Pokazalo se da živi blizu mene, pa sam ga upitao, kako to da ga nijesam prije viđao.

Rekao je da je prije išao u drugu školu. Prije se ne bih nikada družio sa nekim, ko je pohađao privatnu

školu. Cijeli put do kuće išli smo pješice i pomogao sam mu da nosi knjige. Pokazalo se da je zanimljiv dečko.

PRIČICA O PRIJATELJSTVU

»


28 29

Upitao sam ga bi li htio s mojim prijateljima da igra fudbal. Rekao je da želi. Družili smo se cijeli vi-kend, i što sam bolje upoznavao Kilea, sve više mi se sviđao. Moji prijatelji su bili istog mišljenja.

Došao je ponedjeljak ujutro i tamo je opet bio Kile s ogromnom gomilom knjiga. Zaustavio sam ga i rekao: „Ti ćeš zaista nabildati mišiće s tom gomilom knjiga, koje nosiš svaki dan!“

Samo se nasmijao i dao mi polovinu knjiga. Kroz sljedeće četiri godine Kile i ja postali smo

najbolji prijatelji. Na zadnjoj godini počeli smo da razmišljamo o faksu. Kile i ja smo se odlučili za ra-zličite fakultete. Znao sam da ćemo zauvijek biti prijatelji i da kilometri nikad neće biti problem. On je htio da postane ljekar, a ja sam ciljao u poslovne vode, uz pomoć fudbalske stipendije.

Kile je bio zadužen za oproštajni govor u našem razredu. Cijelo vrijeme zezao sam ga da je štreber. Morao je da pripremi govor za maturu. Radovao sam se što ja nisam morao da idem na binu i da go-vorim. Na dan mature vidio sam Kilea. Izgledao je fenomenalno. On je bio jedan od onih koji su zaista pronašli sebe kroz srednju školu. Malo je mišićima popunio svoju figuru i vrlo je dobro izgledao sa na-očarima. Imao je više sastanaka nego ja i djevojke su ga obožavale, tako da sam ponekad bio ljubomo-ran.

Danas je bio jedan od onih dana. Vidio sam kako je nervozan zbog svog govora.

Zato sam ga lupio po leđima i rekao: „Hej, veliki

čovječe, bićeš odličan!“ Pogledao me jednim od onih zahvalnih pogleda

i nasmijao se. „Hvala“, rekao je. Nakašljao se i počeo govor. „Matura je vrijeme

da zahvalimo svima onima koji su nam pomagali tokom ovih teških godina. Svojim roditeljima, uči-teljima, braći, sestrama, možda treneru ... ali najviše svojim prijateljima. Ovdje sam, da vam kažem, da je biti nekome prijatelj, najveći dar koji toj osobi mo-žete dati. Ispričaću vam priču.“

Gledao sam u svog prijatelja u nevjerici, dok je on pričao priču o danu našeg prvog susreta. Pre-ko vikenda je namjeravao da se ubije. Govorio je o tome, kako je ispraznio ormarić, da poslije njegova mama ne bi morala da dolazi i nosi kući njegove stvari. Duboko me pogledao i uputio mi mali smje-šak. „Hvala bogu, bio sam spašen. Moj prijatelj me je spasio od smrti.“

Čuo sam uzdah koji je putovao kroz masu, dok je taj zgodni, popularni dečko pričao o svom najgo-rem trenutku. Vidio sam njegovu majku i oca kako me gledaju i smiješe mi se onim istim zahvalnim osmjehom. Tek sam tada shvatio pravu dubinu sve-ga toga.

Nikad ne potcjenjuj moći svojih djela. Jednim malim gestom možeš nekome promijeniti život. Na bolje ili na gore. Bog nam „daje“ naše živote, da na neki način utičemo jedni na druge.

Tražite Boga u drugima.

Stara Kineskinja je imala dvije velike posude koje su visile na krajevima motke koju je nosila na ramenima. Jedna

od posuda je imala pukotinu na sebi dok je druga bila savršena i uvijek donosila cijelu količinu vode. Na kraju dugog puta između izvo-ra i kuće, napukla posuda bi stigla poluprazna. Ovo se dešavalo čitave dvije godine: žena je donosila kući samo posudu i po vode.

Naravno, savršena posuda je bila ponosna na svoje dostignuće.

No, sirota napukla posuda je

bila posramljena zbog svog ne-savršenstva, i osjećala se bijedno zbog toga što je mogla da postigne samo pola od onoga za šta je bila stvorena.

Nakon dvije godine ovog gor-kog neuspjeha, progovorila je ženi na izvoru: “Tako se stidim sebe, jer ova pukotina prouzrokuje da voda iscuri na putu do tvoje kuće“.

Starica se nasmijala: “Da li si primijetila da ima cvijeća na tvo-joj strani puta, a nema ga na strani puta druge posude? To je zato što sam ja uvijek znala za tvoju manu.

Zato sam i posadila sjemenje cvije-ća na tvoju stranu puta, i svaki dan pri povratku, ti bi ih zalila. Već dvije godine ja berem to cvijeće i ukra-šavam svoj sto. Da nisi baš takva kakva jesi, ne bi bilo te ljepote da uljepša moju kuću“.

Svako od nas ima svoju jedin-stvenu manu. Ali su upravo naše je-dinstvene pukotine i mane ono što čini naš život tako interesantnim i nagrađujućim. Svaku osobu treba prihvatiti takvom kakva jeste i tra-žiti dobro u njoj.

NAPUKLA POSUDA


30 31

Moja majka je imala samo jedno oko. U djetinjstvu sam se toliko stidio nje da sam je mrzio. U na-

šoj školi ona je spremala hranu za učenike i učitelje.

Jednog dana dok sam bio u toj osnovnoj školi, majka je ušla u moj razred da me pozdravi. Bilo me je tako sramota. Kako mi je to mogla učiniti? Ignorisao sam je, uputio sam joj pogled pun mržnje i pobjegao. Kasnije su mi se prijate-lji iz razreda podrugivali govoreći: - „Fuj, tvoja majka ima samo jedno oko!“ Propadao sam u zemlju od stida i želio da moja majka jedno-stavno nestane...Kad sam je opet vidio ustao sam i rekao joj:-„Ako od mene budeš pravila predmet ismi-javanja bolje ti je da umreš!“ Moja majka tad nije ništa odgovorila... Nijesam zastao ni trenutak da raz-mislim o tome šta sam joj rekao, bio sam toliko pun bijesa. Bio sam ne-zainteresovan za njena osjećanja... Želio sam da odem od kuće i da ni-kada više ništa nemam sa njom.

Kasnije u životu učio sam puno i teško. Tako da sam dobio šansu da odem u daleki grad na studije... Po-srećilo mi se. Oženio sam se, kupio sam kuću i dobio svoju djecu. Bio sam zadovoljan svojim životom i svim onim što sam imao oko sebe. Nastavio sam da živim daleko od rodnog doma.

Ali jednog dana , moja majka je došla da me posjeti...Ona me nije vi-djela godinama, niti je ikada vidjela svoje unuke. Pojavila se na vratima. Moja djeca su počela da je ismija-vaju. Ja sam se izderao na nju što se

samo tako pojavila, nepozvana. Vi-kao sam na nju:- „Kako si se usudila da dođeš do moje kuće i plašiš mi djecu? Idi odavde, odmah!“

Majka je samo tiho odgovorila –„Oprostite, mora da sam pogriješi-la kuću- i nestala je...“

I onda, jednoga dana, nakon nekoliko godina, stiglo mi je pi-smo. Pozvan sam u svoj rodni kraj radi godišnjice mature. Slagao sam ženu da moram da idem na po-slovni put. Poslije proslave iz neke radoznalosti svratio sam do našeg starog doma. Čim su me komšije ugledale rekli su mi da je majka umrla. Ni jednu suzu nijesam pu-stio. Predali su mi jedno pismo za koje su rekli da je od nje.

Moj dragi sine,Mislila sam na tebe sve vrijeme.

Oprosti što sam onda došla i pre-plašila tvoju djecu. Bilo mi je drago kad sam čula da si uspio u životu i da ćeš da dođeš na proslavu ova-mo. Ja možda neću moći ni ustati iz kreveta da te vidim. Žao mi je što sam ti uvijek bila teret i sramo-ta. Vidiš, kad si bio dijete, dogodila se jedna nesrećna okolnost u kojoj si izgubio jedno oko. Kao majka nijesam mogla podnijeti da odra-staš bez jednog oka. Ja sam ti onda dala jedno svoje... Bila sam tako po-nosna što znam da moj sin sa tim okom vidi svijet i za mene...

S ljubavlju i uz tebe, uvijek tvo-ja majka...

PRIČA O JEDNOM ČOVJEKU I LJUBAVI NJEGOVE MAJKE

PREMA NJEMU

Svemir, Kosmos, Vasiona ili Univerzum je beskonačno prostranstvo koje nas okru-žuje. To je ustvari vremenski prostor u kome plovi mnoštvo nebeskih tijela i koji po-stoji nezavisno od ljudskog znanja.

Još jedna od definicija navodi da je Svemir ukupnost svega što postoji, uključuju-ći sav: prostor, vrijeme, materiju, energiju, planete, zvijezde, galaksije, intergalaktič-ki prostor i sve iza toga.

SVEMIR

1. Oko 41 posto Mjesečeve površine nije vidljivo sa Zemlje, i to nikada.

2. Munja stvara temperaturu koja je pet puta viša od temperature na površini Sunca.

3. Svi kontinenti na Zemlji su širi na sjevernoj nego na južnoj hemisferi, ali niko ne zna zašto.

4. Astronauti ne mogu podrigivati dok su u svemi-ru (nije da ne smiju, već ne mogu!)..

5. Astronauti su viši dok su u svemiru nego dok su na Zemlji.

6. Otisci stopala koje su astronauti ostavili na Mje-secu će tamo biti i za 100 miliona godina. Zašto? Zato što Mjesec nema atmosferu, vodu, ni vjetar da ih uni-šti.

7. Dok su u svemiru, astronauti ne mogu plakati jer nema gravitacije, pa suze ne padaju niz lice.

8. Potrebno je osam i po minuta za svjetlost da dođe od Sunca do Zemlje.

9. Jupiterov mjesec Ganimed je veći od planete Merkura!

ZA ONE KOJE ZANIMA SVEMIR »


32 33

10. Na cijeloj Zemlji munje udaraju oko 6.000 puta u jednoj minuti.

11. Više od 20 miliona meteorida ulazi u Zemljinu atmosferu svakog dana.

12. Sunce je zvijezda.13. Zemlja je svakog dana teža za kojih 100 tona

zbog svemirske prašine koja stalno pada.14. Zemlja je toplija za 0,02 stepena kada je Mjesec

pun.15. Ukoliko se u svemiru dva metala susretnu od-

mah se spajaju. Prirodno varenje na Zemlji nije normal-no zbog toga što kisik na metalu stvara tanki, oku ne-vidljivi, sloj oksidiranog metala koji sprječava spajanje.

16. Zemlja je teška oko 6.600.000.000.000.000. 000.000 tona.

17. Srce astronauta se smanji kada je u svemiru.18. Sunce je oko 330.330 puta veće od Zemlje.19. Volumen Mjeseca isti je kao i volumen Pacifika.20. Alan Šepard je prvi čovjek koji je na površini

Mjeseca zaigrao golf. Kao palica mu je poslužila sprava za uzimanje uzoraka tla. Prvi udarac je bio vrlo kratak, dok je kod drugog udarca golf loptica, prema njegovim riječima, “odletjela miljama daleko”.

21. Venera je jedina planeta koja se okreće u smjeru kazaljke na satu.

22. Sunce proizvodi tako mnogo energije da se vje-ruje da svake sekunde jezgro Sunca emituje energiju istu kao što je ona kod 100 milijardi nuklearnih bombi.

23. Obično se misli da je Galileo Galiej pronašao te-leskop. No, prema najnovijim saznanjima, smatra se da to ipak nije bio on, već Holanđanin Hans Liperši koji se bavio proizvodnjom naočara. Galileo ga je, čini se, prvi koristio za promatranje svemira.

24. Svjetlosti koja dolazi s jako udaljenih galaksija i zvijezda zapravo je potrebno mnogo vremena da bi došla do nas. Stoga, kada pogledamo u nebo, vidimo objekte koji su se pojavili prije stotinu, hiljadu ili više godina prije, mi zapravo gledamo u prošlost.

25. Iako je Merkur planeta najbliža Suncu, tempera-tura se na njemu često spušta ispod nule. Zašto? Mer-kur ima jako rijetku atmosferu, toliko rijetku da se često misli da je uopšte nema, pa ne postoji ništa što će to-plinu zarobiti na površini. Zato je tamna strana Merku-ra (ona koja nije okrenuta Suncu) jako hladna. S druge pak strane, Venera je udaljenija od Sunca, ali je mnogo toplija od Merkura. Ona ima jako gustu atmosferu koja zarobljava toplotu na površinu.

Priredila: Darija Obradović (3-4)

NOVI TELEFON

Ulazi Mujo u kuću, ponosno stavlja na sto novi telefon pa ga žena upita:

- Je li to novi telefon?- Nego šta, nego novi Ajfon.- Auuu..., pa kol, ko si ga platio?- Ništa, osvojio ga na trci.- Kakvoj trci, ko je trč’o?Mujo će:- Vlasnik Ajfona, pandur i ja!

BRZ U MATEMATICI

Pitaju Husa:- Čujemo da si ekstremno brz u

matematici?Huso odgovara:- Dabome!- Koliko je 14X27?- 49?- Hm, pa to nije ni blizu.- Nije, ali je brzo!

GLUVA RUŽA

- Pa dobro Ružo, da li je moguće da si toliko gluva?

- Ma ko glup bre, kretenu je-dan?

ZNAK U HOROSKOPU

Doktor sat vremena gleda na-laze jednog pacijenta, pa ga upita?

- Recite mi, molim vas, koji ste znak u horoskopu?

Preplašeni pacijent odgovara: - Rak doktore...- Hah... kakva slučajnost!

KOD PSIHIJATRA

Priča Haso:- Bio sam kod psihijatra. Nacr-

tao mi je ovce i rekao da ih čuvam dok se on ne vrati. Ja sam nacrtao ogradu i otišo kući.

– De vi meni rec’te, ko je sad lud?

KOD UOBRAŽENOG DOKTORA

Pacijent dolazi kod svog, inače veoma uobraženog, doktora i žali mu se:

– Doktore, imam visoku tempe-raturu već tri dana, kašljem i malak-sao sam.

– Da li ste uzimali nešto od lje-kova?

– Pa bio sam juče u apoteci i apotekar je rekao…

– … i kakvu je glupost rekao taj tvoj apotekar?

– Da se prvo javim vama!

PACIJENT KOD SREDOVJEČNOG

PSIHIJATRA

Pacijent se žali uglednom sre-dovječnom psihijatru:

– Doktore, moj život više nema smisla. Žena me je napustila, tašta i tast mi više ne dolaze…

Psihijatar ga prekine:– Je l’ me to zavitlavaš, kako ti je

to uspjelo!?

ĐED OD 85 GODINA

Hvali se đed od 85 godina dok-toru da mu je mlada žena trudna. Ovaj ga potapše po ramenu i reče:

– Da ti ja ispričam priču… Išao lovac šumom i naleti na međeda, potegne za puškom i vidi da je greškom ponio kišobran. On uperi kišobran u međeda i, gle čuda, kišo-bran opali i ubije međeda!

Đed će:– To je nemoguće! Sigurno je

neko opalio iza njegovih leđa, a da on to nije primjetio.

Doktor:• Upravo tako đede, upravo

tako…

U BOLNICI

Ulazi čovjek u bolnicu i ugleda ljekare kako biju nekog čovjeka. I on ih upita:

– Zašto ga bijete?A oni mu odgovore:– Ma 7 godina ga liječimo od

žutice, a on nam tek sad kaže da je Kinez!

HUMOR

AURA VITALIS

34

Kažu da živimo u vremenu koje polako, ali sigurno briše sve granice ukusa, pristoj-nosti i poštovanja . To se ponekad, manje ili više, može vidjeti u školi.

Đaci moraju da se podsjete da granice postoje i da su dio jedne vaspitno-obrazovne ustanove.

U nekim školama u okruženju strogo je zabranje-

no učenicama da dolaze u mini suknjama, helanka-ma, jako našminkane, u štiklama, kratkim majicama sa bretelama, dubokim dekolteom, iscepanim far-merkama...

To je razlog što mnogi uvode uniforme. Mi ih do-duše imamo, bijeli mantal, ali iz nekog razloga mnogi učenici izmišljaju razloge da ga ne obuku.

O odjevanju

Ovako treba da se oblače zimi

Idealno za tople dane

Priredila: Vesna Uzelac (3/4)

aura vitalismedicinskaskolaberane.edu.me/wp-content/uploads/2017/02/... · 2018. 7. 15. · aura...

Documents