Auschwitz ( Konzentrationslager Auschwitz-Birkenau) je najveći koncentracijski logor nacističke

Njemačke .

Nalazio se u Poljskoj, blizu grada Oświęcima (njem. Auschwitz), 50 km zapadno od Krakova i 286 km

od Varšave. U rujnu 1939. Oświęcim je pripojen Njemačkoj.

Kompleks se sastojao od tri glavna kampa: Auschwitz I., administrativni centar, Auschwitz II.

(Birkenau) kamp za istrebljivanje, i Auschwitz III. (Monowitz) radnički kamp; te 45 satelitskih logora.

Zapovjednik kampa Rudolf Höß je na suđenju u Nürnberškom procesu svjedočio da je ubijeno 3

milijuna ljudi za vrijeme njegovog vođenja kampa. Kasnije je smanjio tu brojku na oko 1,1 milijun.

Godine 1990. dr. Franciszek Piper je procijenio da je bilo oko 1,1 milijun, od toga su oko 90% bili

Židovi iz svih zemalja Europe.

Većina je ubijena u plinskim komorama Ciklonom B, drugi su bili ubijani izgladnjavanjem, prisilnim

radom, manjkom higijene, pogubljenjima i medicinskim eksperimentima

Auschwitz I.

Unutrašnji izgled jedne od zgrada u logoru Auschwitz

-Auschwitz I. je služio kao administrativni kamp za cijeli logor. Osnovan je 20. svibnja 1940. na

području stare poljske vojarane. 728 poljskih političkih zatvorenika iz Tarnowa bili su prvi stanovnici

Auschwitza 14. lipnja te godine. Kamp je prvo služio za ispitivanje pripadnika poljskog Pokreta otpora

i ruske ratne zarobljenike. Od osnutka kamp je imao između 13.000 i 16.000 zatvorenika, 1942. taj

broj se popeo na 20.000. Ulaz u Auschwitz I je bio i sad je označen znakom "Arbeit macht frei" ("Rad

oslobađa").

-Auschwitz II. (Birkenau), kamp za istrebljivanje, gdje je ubijeno otprilike 960.000 Židova, 75.000

Poljaka i 19.000 Roma. Nalazi se 3 km od Auschwitza I. i izgrađen je na mjestu malog poljskog sela

Brzezinka (hrv. "Breza") kojeg su Nijemci uništili kako bi mogli proširiti logor. SS je odabirao neke

zatvorenike, često njemačke kriminalce, kao zatvorenike s posebnim privilegijama (tzv. kapo) koji su

pazili na druge zatvorenike. Zatvorenike su označavali raznim oznakama na odjeći. Svakim danom,

osim nedjeljom koja je bila rezervirana za tuširanje i čišćenje, zatvorenici su radili u tvornicama

oružja. Teški uvjeti rada, u kombinaciji sa slabom prehranom i higijenom dovodili su do velike

smrtnosti zatvorenika. -Auschwitz III., služio je kao logor za radnike.

Ulaz u Auschwitz I. s poznatim sloganom "Arbeit macht frei"

Pokušaji bjega:

Ukupno je 700 logoraša pokušalo pobjeći iz Auschwitza. Smatra se da je oko 300 njih uspjelo, dok po

drugim izvorima uspjelo je pobjećpi samo 150 logoraša. Za odmazdu bi čuvari logora ubijali druge

logoraše ili bi članove njihovih obitelji javno strijeljali. Logoraše kojima bijeg ne bi uspio stavljali bi u

samice i mučili izgladnjivanjem do smrti.Dana 6. srpnja 1940. godine prvi logoraš koji je pobjegao bio

je Poljak Tadeusz Wiejowski, koji je pobjegao uz pomoć dvojice poljskih pripadnika otpora koji su

radili u logoru. 20. lipnja 1942. godine uspjeli su pobjeći četiri Poljaka: Kazimierz Piechowski,

Stanisław Gustaw Jaster, Józef Lempart i Eugeniusz Bendera. Preobučeni u SS uniforme i naoružani

uspjeli su pobjeći iz logora. Jedan od njih uspio je poljskom pokretu otpora prenijeti planove i

podatke o logoru . Dana 7. listopada 1944. godine pokušan je organizirani bijeg koji je organizirala

Specijalna židovska jedinica Auschwitz njem.: Sonderkommando KZ Auschwitz-Birkenau`, koja se

sastojala od logoraša koji su bili prinuđeni pomagati u organizaciji masovnih pogubljenja.

Auschwitz-Birkenau, Snimak RAF 1944. Logoraši

ISPOVJEST PREŽIVJELOG

IZVOR : http://www.24sata.hr/news/zadnji-je-izisao-ziv-iza-mene-su-zatvorili-vrata-

auschwitza-351045# - 24sata.hr

Zadnji je izišao živ: "Iza mene su zatvorili vrata Auschwitza" Oleg Mandić (80) iz Opatije bio

je s bakom i majkom zadnji logoraš koji je izašao iz stravičnog logora smrti. Na 69.

godišnjicu prisjetio se užasa iz Auscwhitza...

Neobično sam zahvalan Auschwitzu što sam imao lijep život. S 12 godina sam shvatio da mi se ono

najgore što mi se u životu moglo dogoditi već dogodilo. Pristup svim nevoljama je kod mene bio

drukčiji, ja sam proveo život bez neugodnih komplikacija, kaže Oleg Mandić (80) .

Ovaj Opatijac je s 11 godina postao zatvorenik zloglasnog nacističkog logora , tamo su ga

zatvorili s majkom i bakom. Oleg je rođen u staroj opatijskoj obitelji te su svi stanovali u

Voloskom u Vili Mandić, gdje ih je zatekao Drugi svjetski rat.

Početkom rata njegov otac i nono su se uključili u konspirativni, ilegalni Narodni

oslobodilački odbor, nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. nono mu je postao predsjednik

tog odbora. Ubrzo su mu otac i djed pobjegli u partizane u oslobođene dijelove Učke, a Oleg

im se sa ženskim djelom obitelji trebao pridružiti. Tada su im njemački vojnici svako malo

upadali u kuću i radili premetačine dok ih u svibnju 1944. nisu odveli u zatvor. Jednu noć su

proveli u riječkom zatvoru Via Roma, odakle su idućeg dana vlakom krenuli za Trst.

Nismo znali kamo nas voze, bili smo zatvoreni, na podu je bila slama, nuždu smo vršili u

kante sa strane, samo bi nam jednom dnevno otvorili vrata da izbace slamu i da nam daju

vode, hranu nismo dobili. Svakim otvaranjem vidjeli smo da je vagona sve više, krenuli smo

sa šest, a tamo stigli s preko dvadeset - prisjeća se Oleg.

Nitko od putnika nije znao što je to Aushwitz niti što se tamo događa.

Mi smo dobili oznaku IT jer smo bili državljani Italije, crveni trokut, znak da smo politički

zatvorenici te broj. Žuti trokut su dobili Židovi, zeleni kriminalci, crni homoseksualci. Sve to

trajalo je cijeli dan do sumraka - objašnjava bivši logoraš. Smjestili su ih u betonske barake,

takozvane blokove. U svakom bloku bilo je 700 zatvorenika. Spavali su u kojama, drvenim

rupama, po 12 zatvorenika u jednoj.

Front je išao preko nas, slušali smo kako uokolo padaju kaćuše - opisuje Oleg. U tjedan dana

1000 ljudi je umrlo od iznemoglosti, a tada je u logor došla i ruska vojska. Počela je

evakuacija preostalih i ukapanje preminulih. U logor su dolazili razni novinari, humanitarci,

političari, svećenici. Oleg i majka su svakome od njih davali poruku za štab druga Tita, kako

je obitelj Ante Mandića oslobođena u Auschwitzu. Ja sam posljednji čovjek koji je živ

izašao od tamo - završava priču Oleg. Do danas je tamo bio sedam puta , u prosjeku svakih

desetak godina. Kaže, kada mu se u životu dogodi nešto teško, sjedne u auto i odveze se u

Poljsku, nakon što prošeta logorom ponovno prodiše punim plućima i zaključi da u životu

nema nikakvih briga.

MUZEJ AUSCHWITZ

AUSHWITZ DANAS

IZRADILA: